 |
|
|
Phellinus conchatus - created in Norway by Roger Andersen |
 |
 |
|
ŠKOLJKASTI PLUTNJAK
Phellinopsis conchata (Pers.) Y.C.Dai
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 7624816): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Hymenochaetales / Porodica: Hymenochaetaceae / Rod: Phellinopsis
Etimologija: conchatus (lat.) = školjkast. Po obliku sličnom školjki.
Plodno tijelo: 5-15 (40) cm široko, tvori školjkaste kape, poluloptaste, najprije su raširene, kasnije su naslagane poput crijepova na krovu ili su uzdignute poput planina, površina je smećkasta do hrđastosmeđo-crnkasta, gusto je pojasasta, maljava, ponekad je prekrivena mahovinom kao i okolna kora drveta, rub je tanak.
Rupice/cjevčice: Okrugle, 5-6/mm2, smećkaste su do cimetastosmeđe, s nešto svjetlijim odsjajem; cjevčice su kratke, skoro su slojevite, pregrade su debele, malo su otvorenije prema trami.
Spore: Kuglaste do široko eliptične, s velikim pregradama, 5-6 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Kompaktno, tvrdo, smećkasto, na rubu je hrđastosmeđe, s sivo-crnom je linijom između trame i himenija; miris je ugodan na gljive, a okus nije izražen.
Stanište: Raste tijekom godine u šumama uz mrsku obalu i na rubovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom na donjoj strani grana i trupaca vrbe, ali također i topole, graba, kozje krvi, jorgovana, bukve ili brijesta, ponekad i kao parazit na živom drveću.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.
Napomena: Karakteristična je vrsta po cjevčicama cimetastosmeđe boje.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1263. Školjkasti plutnjak (Phellinus conchatus (Fr.) Quél.)
Prirodoslovni muzej - Split
