CRVENKASTA ŠTITARKA
Lepiota subincarnata J.E.Lange
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2535445): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Agaricaceae / Rod: Lepiota
Etimologija: sub (lat.) = skoro + incarnatus (lat.) = boje mesa. Jer teži da poprimi boju mesa.
Engleski naziv: Fatal Dapperling
Klobuk: 3-5 (7) cm širok, ubrzo se nepravilno raširi; bjelkast sa ružičasto-smećkastim čehicama koje su najgušće na crvenkasto-smeđoj sredini i koje se kasnije raspucavaju.
Stručak: Valjkast; bjelkast je iznad vjenčića, a ispod je s svijetlosmećkastim ili crvenkasto-smećkastim pojasom koji nije izražen prema bazi; vlaknasta prstenasta zona je brzo prolazna.
Listići: Bijeli do svijetložuti, s ružičastom su nijansom, zaokruženi su uz stručak, slobodni, oštrica je ponekad ružičasta.
Spore: Eliptične, glatke, s tankim stijenkama, bez kličnog otvora, prozirne, amiloidne, 6-8 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bjelkasto, s ružičastom je nijansom, tanko, gotovo i da ne postoji; miris je na voće, a okus je blag, ne smije se kušati.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma i po parkovima; dosta je rasprostranjena vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom. Donedavno se opisivala i smatrala gljivom s otrovnim svojstvima, međutim nedavno su detaljne studije dokazale prisutnost amatoksina i u ovoj vrsti, kao i u blisko srodnim vrstama kao što su: mesnatocrvenkasta štitarka (Lepiota helveola), lažna plavoružičasta štitarka (Lepiota pseudolilacea) i trinaest drugih vrsta.
Napomena: Ova sunčanica nije laka za determinaciju, najviše pozornosti obratiti na mesnatoružičastu boju klobuka i stručka, ali samo ispod vjenčića.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 82. Crvenkasta štitarka (Lepiota subincarnata Lge.)