OGNJENA ŠTITARKA
Lepiota ignivolvata Bousset & Joss. ex Joss.
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2535360): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Agaricaceae / Rod: Lepiota
Etimologija: ignis (lat.) = oganj, vatra, paljba, žar. Po crvenoj boji kojom je nahukan ovoj na stručku koji sliči volvi.
Klobuk: 4-8 (12) cm širok, konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, kožica je suha; bijel, s oker-smeđom i glatkom sredinom, površina je prekrivena sitnim crvenkastim ido tamnosmeđim čehicama koje su koncentrično razlažu prema rubu gdje su najrjeđe.
Stručak: 4-9 (10) cm visok i 5-8 (10) mm debeo, valjkast, bulbozno je zadebljan na bazi, ubrzo postane šupalj i komorast; bijel, na bazi je ružičasto-smećkast i često zakrivljen te okružen narančasto-crvenom prstenastom zonom poput ovoja, koji je često nazubljen na vrhu, ovoj se pretvori u opnasti i nepravilni vjenčić srednje veličine i bijelu koprenu, vjenčić se nikada ne pomiče, lagano je svilenkast, uzdužno je vlaknast, bulba je kitnjasta, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu požuti.
Listići: Dosta gusti, široki, slobodni su s ovratnikom; bjelkasti, blijedokremasti ili više-manje svijetlosmeđi, oštrica je iste boje.
Spore: Bademaste, nisu amiloidne, 9-13 x 5-7.2 µm; otrusina je bijela.
Meso: Dosta je debelo, čvrsto, bjelkasto; miris je neugodno oštar na spaljene gume, sličan kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), a okus je neugodan.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, često u blizini bukve, na vapnenastom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, iako je mnogi autori smatraju u najmanju ruku sumnjivom i vjerojatno otrovnom poput većine, ako ne i svih malih sunčanica, pa je zato potrebna velika pažnja kako se ne bi slučajno sakupljala za konzumaciju.
Napomena: Dio je skupine sunčanica pod nazivom Clypeolariae od kojih se razlikuje po karakterističnom izgledu osnove stručka, crvene boje koja skoro podsjeća na ovoj, ostaci ovoja su u vidu vjenčića i jedne koprene.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 73. Ognjena štitarka (Lepiota ignivolvata Bousset & Joss.)