 |
 |
 |
 | ||
 | ||||
ŽUTOISPUPČENA ŠTITARKA
Lepiota erminea (Fr.) P.Kumm.
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 7869352): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Agaricaceae / Rod: Lepiota
Etimologija: ermineus (lat.) = hermelin, mala životinja čije se krzno često koristi u izradi luksuznih tkanina, a često se povezuje s bijelom bojom s tamnim točkicama. Po izgledu klobuka.
Engleski naziv: Dune Dapperling
Klobuk: 2-5 (6) cm širok, u mladosti je zvonolik, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini; površina je u mladosti prekrivena bijelim čehicama koje su kasnije kremaste, smeđe ili crvenkasto-smeđe, čehice su najgušće na sredini koja je obično tamnija, rub je sa svilenkasto-vlaknastim ili pahuljastim ostacima ovoja.
Stručak: 6-8 cm visok i oko 5 mm debeo, vitak, sužen je na gornjem dijelu, lomljiv, šupalj, malo je zadebljan na bazi; bijel, donji je dio s bijelim priraštenim čehicama, s bijelim je micelijem na bazi; nosi opnasto-pahuljasti i brzo prolazni vjenčić.
Listići: Dosta su debeli, trbušasti, lomljivi, prirasli, gotovo su slobodni; najprije su bijeli pa kasnije požute.
Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, (11) 11.4 - 13.7 (14.6) × (4.1) 4.8 - 5.9 (6.8) µm, Q = (2.1) 2.2 - 2.5 (2.8), N = 120, Me = 12.4 × 5.3 µm, Qe = 2.3; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, bijelo; miris i okus su slabi na rotkvice.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po šumskim putevima, rubovima šuma i livadama.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog opasnosti od zamjene sa sličnim malim sunčanicama koje su gotovo sve otrovne.
Napomena: Karakteristična je po ispupčenoj sredini klobuka kremaste boje.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 72. Bijela štitarka (Lepiota alba (Bres.) Sacc.); 77. Žutoispupčena štitarka (Lepiota erminea (Fr.) Gillet)
Prirodoslovni muzej - Split
