 |
 |
 |
 | ||
 |
 | |||
BIJELONOGA ŠTITARKA
Lepiota clypeolaria (Bull.) P.Kumm.
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2535456): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Agaricaceae / Rod: Lepiota
Etimologija: clypeus (lat.) = štit. Po uzdignutom obliku klobuka.
Engleski naziv: Shield Dapperling
Klobuk: 3-6 (8) cm širok, prvo je tupo stožast, zatim je koveksan ili raširen s istaknutim ispupčenjem; bijel, u starosti je žućkast, pokriven je sitnim čehicama na bijeloj osnovi, koje su sve gušće prema oker ili smeđoj sredini klobuka, rub uvijek izgleda odrpano od vunasto-pahuljastih ostataka ovoja.
Stručak: 5-10 (12) cm visok i 3-6 (8) cm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv; bjelkast, u starosti je žućkast ili mjestimice smećkast, do visine je ruba klobuka obuven u vunenasta bijela vlakanca, a iznad je gladak; vjenčić je bijel, sastoji se od brzo prolaznih vlaknasto-opnastih ostataka zastorka, na kraju je obično samo u tragovima.
Listići: Nejednaki, gusti, slobodni, bijeli, u starosti su žućkasti.
Spore: Vretenaste, uvijek su zašiljene na jednom kraju, (10.6) 10.7 - 12.6 (13.3) × (4.5) 5.1 - 5.8 (6.2) µm, Q = (1.8) 2 - 2.3 (2.6), N = 100, Me = 11.5 × 5.4 µm, Qe = 2.1; otrusina je žućkasta do krem-žućkasta.
Meso: Bijelo, u donjem dijelu stručka je žućkasto, relativno mekano i nježno; miris je napadno slatkasto-kiselkast, sličan kao kod bijele sraštenice (Leucocybe connata), ponekad na spaljenu gumu, a okus je neugodan, ne smije se kušati.
Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom najprije poprimi ružičastu boju, a nakon toga postane ciglastocrveno.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla, po nekoliko primjeraka zajedno ili pojedinačno, po svim tipovima šuma. Primjerke na trećoj i četvrtoj slici snimio je Danijel Mulc.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice, bez obzira što jedan dio autora navodi da je nejestiva, a drugi je dio smatra jestivom.
Napomena: Moguća je zamjena sa žutonogom štitarkom (Lepiota magnispora) koja ima stručak obuven u vunenasta vlakanca žute boje. Slična je i nevaljala žutoispupčena štitarka (Lepiota erminea) koja raste po livadama i pašnjacima u blizini šuma, a naraste mnogo veća rastom i po klobuku nema tako sitne čehice.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 70. Bijelonoga štitarka (Lepiota clypeolaria (Bull. ex Fr.) Kummer)
Prirodoslovni muzej - Split
