CROmushrooms - Auricularia auricula-judae

Jestiva gljiva Ljekovite vrste Na listi za determinatore

JUDINO UHO

Auricularia auricula-judae (Bull.) Quél.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija (GBIF ID 5249271): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Auriculariales / Porodica: Auriculariaceae / Rod: Auricularia

Etimologija: auricula (lat.) = uho. Po obliku.

Engleski naziv: Jelly Ear

Plodno tijelo: 1-13 (16) cm široko, glatko, najčešće je nepravilno u obliku uha ili kapice, s obje je strane nepravilno žilasto naborano, vrlo je slabo baršunasto, smeđe, maslinasto-smeđe, žuto-smeđe ili ljubičasto-sive boje.

Stručak: Vrlo je sitan, gljiva se pomoću kratke peteljke bočno drži za stanište, smeđ.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 11-23 x 4-8 µm; otrusina je bijela do krem-žućkasta.

Meso: Smećkasto, prozirno, tanko, u mladosti je elastično i želatinozno, a kasnije se isuši i postane lomljivo, malo je žilavo i tvrdo, ako se namoči, ponovno postane želatinozno; miris nije izražen ili slab na plijesan ili na zemlju, a okus je blag, kada se žvače podsjeća na gumene bombone.

Stanište: Raste tijekom godine, ali najčešće od kolovoza do ožujka, često u brojnim skupinama, s jednim plodnim tijelom pokraj drugoga, kao parazit ili saprofit na starom bjelogoričnom drveću, međutim najčešće se pronađe na granama bazge, bukve, javora ili breze, vrlo rijetko na crnogoričnom drveću poput smreke ili jele; izaziva bijelu trulež drva. Prva, treća i četvrta slika snimljene su u srpnju na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, na bazgi i bukvi, a druga na lokalitetu Sutina kod Sinja, na bazgi.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva gljiva izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova. Može se i dehidrirati nakon čega postaje tvrda, pa ju je prije željene pripreme potrebno nakratko potopiti u vodi kako bi omekšala. U istočnim je zemljama specijalitet već više od 1000 godina. Kada se gljiva dehidrira moguće ju je samljeti u prah, a u Kini se najčešće koristi kao dodatak jelima ili juhi. Njezin je osvježavajući okus prikladan u varivima i umacima u kojima dobro reagira na pirjanje. Vrlo je popularna u azijskoj kuhinji pa je u Europi dosta kineskih restorana poslužuje kao salatu. Ako se pomiješa s nekim slatkim likerom poput orahovca te doda šećer u prahu, predstavlja pravi gljivarski specijalitet. Ne preporuča se konzumacija djeci do pete godine života, trudnicama i dojiljama, jer je moguće da negativno utječe na plodnost žena.

Napomena: Kada zimi nestane gljiva i malo zatopli, može se naći na mjestima gdje raste bazga. Zbog karakterističnog izgleda, staništa, skoro uvijek ljubičastog tona te želatinoznog mesa, gotovo da ne postoji mogućnost zamjene s nekim drugim gljivama. Neka od vjerovanja kako je ova gljiva dobila ime jest to da se Juda objesio o bazgino drvo. 2010. godine je objavljeno da je proizvodnja Judinog uha četvrta vrsta gljive u svijetu po godišnjoj proizvodnji medicinskih i industrijski kultiviranih gljiva. Eventualno je slična vrbina drhtalica (Exidia recisa) koja obično raste na vrbi, a himenijalna površina nije žilasto naborana, već je više saćastog izgleda.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je nepravilno, u obliku uha ili kapice sa sitnim stručkom; 2. površina je najčešće smeđa do ljubičasto-smeđa; 3. himenijalna površina je žilasto naborana; 4. meso je želatinozno, elastično i prozirno; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bazge, a vrlo rijetko bukve

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1521. Judino uho (Auricularia auricula-judae (Bull. ex S.Am.) Berk), Sinonim: Hirneola auricula-judae (Bull. ex S.Am.) Berk.; 1522. Imelino uho (Auricularia loranthinum nom. prov.)

Popis vrsta

A

B

C

D

E

F

G

H

I

J

K

L

M

N

O

P

R

S

T

U

V

X

Z