ČUPAVA GRMAČA (GRMAČA)
Desarmillaria tabescens (Scop.) R.A.Koch & Aime
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 9713443): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Physalacriaceae / Rod: Desarmillaria
Etimologija: tabescere (lat.) = stopiti se. Po tome što izgleda raspadnuto.
Engleski naziv: Ringless Honey Fungus
Klobuk: 2-6 (7) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa raširen i ulegnut, dosta naglašeno ispupčen na sredini; svijetlosmećkast ili žuto-smeđe boje meda, kasnije je crvenkasto-smeđ ili hrđastosmeđ, nijansa dosta ovisi o staništu, prekriven manje-više tamnijim čehavim vlaknima koja se kasnije skupljaju u čuperke i uzdižu prema gore, rub je prvo je podvijen pa izravnat i istrgnut.
Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, pun, tanak, uži je na bazi i na vrhu, ponekad je i šupalj, duguljast, zavijen; bjelkast do smećkast, uzdužno je vlaknast i sa sitnim brazdama, prema vrhu je svjetlije bjelkaste ili žućkaste boje, uglavnom je boje klobučića, a prema dnu je redovito crnkast.
Listići: Prilično su široki, rjeđi su pomiješani s kraćim, na oba kraja su uži, spuštaju se po stručku; najprije su bjelkasti ili kremasti, kasnije su žuto-smeđi ili crvenkasto-smeđi.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, zrnaste, 6-10 x 4-7 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bijelo ili bjelkasto, vodenasto smećkasto, na bazi stručka je crvenkasto, čvrsto; miris je slab na plijesan, a okus je kiselkast i malo na sapun.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima kao parazit na živom bjelogoričnom drveću ili korijenju, te kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta ili kestena, često prividno na tlu, iz zajedničkog dna izbija mnoštvo plodnih tijela.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete kao i medena puza (Armillaria mellea), a prodaje se i na tržnicama. Iako su se sve vrste puza dugi niz godina općenito smatrale jestivim kada su dobro kuhane, pripadnice skupine puzica koje rastu na drvu neki smatraju sumnjivim, jer su neki slučajevi trovanja povezani s konzumiranjem ovih gljiva. To se najvjerojatnije desilo zbog malog, ali značajnog dijela ljudi koji ne podnose ove gljive, a ne zbog univerzalne ljudske reakcije na te vrste gljiva. Kod onih koji ih ne podnose može izazvati teške reakcije slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalne tegobe. Unatoč ovim reakcijama, dobre su jestive gljive. Trovanja sa smrtnim ishodom ili s oštećenjem organa do danas nisu poznata. Kod provjere okusa žvačite komadić oko 1 minutu bez gutanja i odjednom će se na bočnoj strani jezika pojaviti pomalo nametljiv kiselo-sapunasti okus. Također ne savjetujemo konzumaciju ove vrste zbog njezine rijetkosti. Stoga oprez s ovom vrstom gljiva. Također nije priladna za sušenje.
Napomena: Slična je puzi koja ima prsten, kompaktnija je i veća rastom. Slična je i aromatičnoj panjevčici (Kuehneromyces mutabilis) koja na stručku nosi slabašan prsten, a raste po višim planinskim predjelima na panjevima bukve. Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 100. Čupava grmača (grmača) (Armillaria tabescens (Scop. ex Fr.) Sing.)