 |
 |
 |
 | ||
 |
 | |||
PRAVA SUMPORAČA
Hypholoma fasciculare (Huds.) P.Kumm.
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 3293632): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Strophariaceae / Rod: Hypholoma
Etimologija: fasciculus (lat.) = fascikl, svezak, svežanj, buket, kita. Po busenastom načinu rasta.
Engleski naziv: Sulphur Tuft
Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je zvonkolik, zatim je raširen; sumporastožut, zelenkast, sredina je nešto tamnije oker, žuto-narančaste ili hrđastosmeđe boje, rub je često krpast od prolaznih ostataka ovoja.
Stručak: 2-8 (11) cm visok i 0.4-2 (3) cm debeo, tanak, gladak, šupalj; žućkast, sumpornožut ili žuto-narančast, prema dnu je smećkast, vlaknast, na vrhu je svijetložut sa žućkastom koprenom; u mladosti se ponekad može vidjeti slabo izražena prstenasta zona s crnkastim i nitastim ostacima prolaznog vjenčića.
Listići: Gusti, ravni, prirasli; u mladosti su sumporastožuti, žuto-zelenkasti ili zelenkasti, kasnije su maslinasto-smeđi do tamnosmeđi s ljubičastom nijansom.
Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 4-5 µm, Q=1.33-1.75, N=30, Me=6.66 x 4.34 µm, Qav=1.53; otrusina je ljubičasto-smeđa.
Meso: Žućkasto je ili sumpornožuto, u dnu stručka je smećkasto; miris je neugodan, slab na voće, a okus je jako gorak.
Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom prvo postane zeleno pa crno-zeleno, s površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom najprije postane narančasta, a zatim crna.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i zimu, u gustim busenima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te prividno na na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima i korijenju.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta. Simptomi trovanja su mučnina, povraćanje i proljev, a javljaju se 15 minuta do 4 sata nakon konzumacije i traju po nekoliko dana. Uzročnik trovanja je toksin fasciculol. Stoga krajnji oprez! Gljiva je u pokusima s miševima urokovala njihovu smrt od paralize. Do sada to nije potvrđeno kod ljudi, ali se nikada ne može isključiti. Okus mesa je vrlo gorak, a takav ostaje čak i nakon kuhanja.
Napomena: Često raste zajedno s jestivom aromatičnom panjevčicom (Kuehneromyces mutabilis) koja nema sumporastu boju klobuka i listića. Sliči joj i jestiva sivolisnata panjevčica (Hypholoma capnoides) koja ima sive listiće (bez tragova žuto-zelene boje), bijelo slatko meso, a i češća je panjevčica na panjevima. Od ostalih su vrsta iz ovog roda slične još crvenkasta panjevčica (Hypholoma lateritium) koja je veća rastom i ima ciglastocrvenu boju na sredini klobuka, te tamnožuta panjevčica (Hypholoma epixanthum) i korjenasta plavulja (Hebeloma radicosum) koje imaju odvratan miris.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 212. Prava sumporača (Hypholoma fasciculare (Huds. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Nematoloma fasciculare (Huds. ex Fr.) Karsten; 213. Sitna sumporača (Hypholoma fasciculare var. pusillum Lge.)
Prirodoslovni muzej - Split
