 |
|
|
Cuphophyllus russocoriaceus - created in Norway by Perry Gunnar Larsen |
 |
 |
|
MIRISNA VLAŽNICA
Cuphophyllus russocoriaceus (Berk. & T.K.Mill.) Bon
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2538571): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Hygrophoraceae / Rod: Cuphophyllus
Etimologija: russus (lat.) = crveno + coriaceus (lat.) = kožast, kao koža. Po mirisu sličnom ruskoj koži.
Engleski naziv: Cedarwood Waxcap
Klobuk: 0.5-2 (3.5) cm širok, u mladosti je konveksan pa se ubrzo raširi i malo ispupči, na kraju je ulegnut, prilično je tvrd; bijele je boje slonove kosti, blijedokrem, ponekad je sivo-okerast, krem oker ili žućkasto-smećkast, sredina je nešto tamnija, rub je zbog prozirnosti kožice tipično narebran.
Stručak: 2-3 (3.5) cm visok i 3-4 (5) mm debeo, tanak je i vitak, valjkast, često je zakrivljen, malo se širi prema bazi, najprije je pun je pa šupalj, bijel.
Listići: Rijetki, debeli, široki, jako su razmaknuti, spuštaju se po stručku; bijeli, blijedokrem ili svijetložuti.
Spore: Eliptične, na jednom kraju šiljate, glatke, prozirne, 6.8-8.8 x 4-6.1 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bijelo, veoma je tanko, mekano; tipično i vrlo jako miriše na cedrovinu ili kožu, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na livadama i po parkovima, rijetko na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata s nekoliko lokaliteta od kojih su tri precizno navedena, jedan na Žumberačkom gorju i dva u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru. Ostali lokaliteti su mediteransko i submediteransko područje te otok Korčula.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA
Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Slična je manja djevičanska sočnica (Cuphophyllus virgineus) od koje se jasno razlikuje po upadljivom i postojanom mirisu koji se osobito potencira tijekom sušenja. Češća je vrsta u mediteranskom i submediteranskom pojasu gdje raste u velikim skupinama, u sjevernijim krajevima je rjeđa vrsta.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 940. Tvrda mirisna sočnica (Camarophyllus russocoriaceus Berkeley et Broome), Sinonim: Hygrophorus russocoriaceus Berk. et Miller; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Mirisna vlažnica (Hygrocybe russocoriacea (Berk. et T.K.Mill.) P.D.Orton et Watling)
Prirodoslovni muzej - Split
