
GUSJENIČNA PUŽEVICA
Hygrophorus cossus (Sowerby) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus cossus (Sowerby) Fr. (GBIF ID 2538742)
Etimologija: cossus (lat.) = gusjenica vrbotoča (Cossus cossus). Po intenzivnom mirisu gusjenice. Klobuk: 2-8 cm širok, polukuglast do konveksan, zatim se izravna i uglavnom široko ispupči na sredini, površina je glatka, malo je sluzav i ljepljiv, u mladosti je uglavnom potpuno bijel, kasnije je s laganom žućkastom nijansom, osobito na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen. Stručak: 3-9 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast ili lagano zadebljan na bazi, skoro uvijek je suženo korjenast na bazi, prilično je suh, malo je mazav, na vrhu je pahuljast ili zrnast, na bazi je dekoriran sitnim bjelkastim ljuskicama, uglavnom je uzdužno crtast, bijel, kasnije je blago žućkast, s mjestimičnim je žutim mrljama. Listići: Rijetki, razmaknuti, nisu široki, izmiješani su s različito dugim lamelulama, oštrica je često vijugava, kratko se spuštaju po stručku, u mladosti su bijeli, kasnije su malo žućkasti. Spore: Eliptične, glatke, 5.5-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela. Meso: Mekano, u stručku je prilično vlaknasto, bijelo; miris je neugodan na ocat ili trulo voće, a u literaturi se još navodi da miriše neugodno na gusjenice vrbotoča, odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i drugom bjelogoričnom drveću te na voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), koji podsjeća na miris stjenica ili kozjeg sira, a okus je malo gorkast. Kemijske reakcije: Listići s KOH postanu narančasti, reakcija površine klobuka je negativna, a površine stručka skoro negativna. Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom. Doba rasta: 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa. Napomena: Ova je vrsta nedavno svrstana u skupinu bijelih puževica, a najsličnije su vrste bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus), hrastova puževica (Hygrophorus hedrychii) i smrekova puževica (Hygrophorus piceae) koje imaju ugodniji voćni miris i razlikuju se po kemijskim reakcijama s KOH, reagiraju dosta izraženo, dok opisana vrsta uglavnom reagira negativno, osobito stručak.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 901. Hrastova puževica (Hygrophorus quercetorum Orton); 903. Gusjenična puževica (Hygrophorus cossus (Sow. ex Berk.) Fries)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Prirodoslovni muzej - Split