
JELOVA PUŽEVICA
Hygrophorus abieticola Krieglst. ex Gröger & Bresinsky
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus abieticola Krieglst. ex Gröger & Bresinsky (GBIF ID 8089547)
Etimologija: abies (lat.) = smreka, jela + colere (lat.) = stanovati, živjeti. Po staništu. Engleski naziv: Rosy Woodwax Klobuk: 4-20 cm širok, prvo je okruglasto-konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, površina je glatka, mazava i ljepljiva, oker, žuto-narančast, svijetlonarančast ili narančasto-ružičast, sredina je uglavnom tamnija, površina je s mjestimičnim mrljama, rub je podvijen, nazubljen i uglavnom valovit. Stručak: 3-16 cm visok i 0.5-3 cm debeo, valjkast, pun, malo je mazav, s ružičastim je ljuskicama na bijeloj osnovi, bjelkast je ili žućkast, trljanjem postane narančasto-ružičast. Listići: Rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, žuto-narančasti ili narančasti, s ružičastim su odsjajem. Spore: Eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 7.5-10 x 4.5-5 µm, Q = 1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, do 65 x 10 µm, s bazalnim kopčama, cheilocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od hifa s vršnim segmentima širokim do 4 µm, inkrustirane, s kopčama (cromushrooms: (9) 9.2 - 11.1 (12) × (4.9) 5.3 - 6.5 (6.9) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (1.9), N = 60, Me = 10.1 × 6.1 µm, Qav = 1.7); otrusina je bijela. Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je tipično žuto-narančasto ili narančasto-ružičasto; miris i okus neugodni na smolu ili terpentin. Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom polagano postane sivo-plavo, s KOH crveno-narančasto, a sa sulfovanilinom ljubičasto. Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa jelom ili smrekom, na vapnenastom tlu. Četvrtu i petu sliku snimio je Danijel Mulc. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete jer je meso jako neugodnog okusa. Napomena: Veoma je lijepa gljiva narančasto-crvene boje, dosta je mesnata i na prerezu ispušta karakteristični miris po smoli koji ostaje dugo prisutan zbog čega se teško može zamijeniti s nekom nevaljalom vrstom, slična je pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum).
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 897. Jelova puževica (Hygrophorus pudorinus (Fr.) Fries), Sinonim: Limacium glutiniferum Auct.
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Prirodoslovni muzej - Split