KASNA PUŽEVICA

Hygrophorus hypothejus (Fr.) Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Hygrophoraceae > Rod: Hygrophorus > Vrsta: Hygrophorus hypothejus (Fr.) Fr. (GBIF ID 2538748)

Infragenerička taksonomija: podrod Colorati > sekcija Aurei > podsekcija Aurei

Etimologija: hypo (gr.) = ispod, skoro + theion (gr.) = sumpor. Po sumporastožutoj boji, osobito listića i stručka.

Engleski naziv: Herald of Winter

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je konveksan do zvonolik, kasnije je raširen, ulegnut i ispupčen na sredini, kožica se lako guli, površina je ljepljiva, lagano je radijalno vlaknasta, maslinasto-smeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, sredina je nešto tamnija, po suhom je vremenu žuto-smeđ ili narančasto-smeđ, rub je u starosti jako izvrnut prema gore.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.4-1 cm debeo, valjkast, vitak, sužava se prema bazi, pun, kasnije je šupalj, površina je ljepljiva, iznad prstenaste zone je suh, sitno je crtast, fino je smećkasto ljuskav, žućkast do narančasto-crvenkast, pri vrhu je s vlaknastim ostacima zastorka u vidu prolaznog prstenka.

Listići: Rijetki, debeli, razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, zatim su izraženo žuto-narančasti ili narančasto-okerasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, neamiloidne, 7-9 x 4-6 µm, Q = 1.3-1.8, bazidije su 4-sporn, usko batinaste, 35-55 x 6-8.5 µm, rijetko su stisnute kada sazriju, cistide su odsutne, pileipelis je iksocutis debljine 200-350 µm, dvoslojan, gornji je sloj snažno želatiniziran, izgrađen je od tankih valjkastih hifa širokih 3-6 µm, smeđe boje zbog unutarnje pigmentacije, stijenka je blago zadebljana parijetalnim pigmentom koji u tankom sloju prekriva sve hife, s čestim su vršnim segmentima dugim 80-110 µm sa zaobljenim vrhom, unutarnji sloj nije želatiniziran, izgrađen je od tamnije obojenih paralelnih hifa širokih 5-8 µm, stipitipelis je izgrađen od želatiniziranih tankih hifa širokih 3-11 µm, malo zadebljanih stijenki, glatkih, uglavnom ispunjenim velikim kapljama, kopče su prisutne u svim tkivima (cromushrooms: spore su (7) 7.6 - 9.4 (9.9) × (4.1) 4.6 - 5.9 (6.3) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (1.9), N = 208, Me = 8.5 × 5.3 µm, Qe = 1.6, bazidije su 35-55 × 6-8.3 µm, N = 26, hife trame listića su široke 3.5-7 µm, vršni segmenti hifa su pravilni do vijugavi, 36-65 × 3.7-7 µm, N = 7, kopče su prisutne u svim tkivima); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, žilavo, elastično, bjelkasto do svijetložuto, ispod kožice klobuka i stručka je je žuto ili narančasto-crvenkasto; miris je ugodan na gljive ili na voće, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Reakcija površine klobuka i stručka, te meso s KOH, NH4OH i FeSO4 su negativni.

Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu, od listopada do siječnja, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama borova, na pjeskovitom tlu, često počinje rasti tek kad temperatura padne ispod 5 stupnjeva. U Hrvatskoj je nalažena prvenstveno uz šumski bor, ponekad uz crni bor, na dvadesetak lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Lici, na sjevernom Velebitu te na otocima Krku i Korčuli. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, prvu 21.12.2025., na lokalitetu Klenovnik kod Ivanca, drugu, treću i četvrtu 30.11.2024., na lokalitetu kod Koprivnice, a petu 8.12.2024.

Doba rasta: 1, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po maslinastom klobuku, žutim listićima koji se spuštaju po stručku i rastu u dosta kasnom periodu godine. Tijekom sušnih dana vrhovi klobuka se kovrčasto uzdignu tako da se žućkasti listići dugo spuštaju po stručku. Ne postoji opasnost od zamjene s nejestivim gljivama. Varijetet Hygrophorus hypothejus var. aureus ima zlatnožuti, a ne maslinasti ton na klobuku i dosta podsjeća na ariševu puževicu (Hygrophorus lucorum), koja raste ispod ariša, te Bresadolovu puževicu (Hygrophorus speciosus), koja je tamnije obojena na sredini.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 923. Borova puževica (Hygrophorus hypotheius (Fr.) Fries), Sinonim: Hygrophorus vitellinus A. et S.; 924. Zlatna puževica (Hygrophorus aureus (Arrhr.) Fries); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Kasna puževica (Hygrophorus hypothejus (Fr.: Fr.) Fr.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.