 |
 |  |  |
 |  |
MIRISNA PUŽEVICA
Hygrophorus agathosmus (Fr.) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus agathosmus (Fr.) Fr. (GBIF ID 2538727)
Etimologija: agathos (gr.) = dobar + osmos (gr.) = miris. Po dobrom mirisu. Engleski naziv: Almond Woodwax Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je zvonolik ili kuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, gladak, po vlažnom je vremenu ljepljiv i vlažan, sitno je ljuskav na bjelkastoj osnovi, svijetlokrem, siv do sivo-smeđ, nešto je tamniji na sredini, po površini može imati mala siva udubljenja poput tamnih mrljica, rub je dugo vremena podvijen. Stručak: 4-11 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, čvrst, valjkast, sužen je pri dnu, pun, bijel, prema vrhu je sa sivim ili bijelim ljuskicama ili granulama, na vrhu je uglavnom bijel, kasnije je smećkast. Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama, debeli, rijetko su račvasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli su ili bjelkasti. Spore: Eliptične, 8.6-11 x 4.9-6.4 µm, Qav = 1.64-1.69-1.73, bazidije su 4-sporne, 48-65 x 6-8 μm, sterigme su duge 6-7.5 μm, pleurocistide i cheilocistide su odsutne, trama listića sastoji se od isprepletenih valjkastih hifa širokih 5-8 μm i zadebljanih hifa s tankim stijenkama, s terminalnim segmentima širokim do 20 μm, pileipelis se sastoji od 175-350 μm debelog želatinoznog sloja, sastavljenog od isprepletenih, hifa širokih 1.5-4 μm, površinske hife su vretenaste i tamno sivo-smeđe, ovaj raspored hifa naziva se ixocutis, u kojem se stijenke hifa zadebljaju i želatiniziraju, dajući prozirnost sloju koji se ističe u kontrastu s osnovnom tramom, sloj želatiniziranih hifa je žilav i može se oguliti s klobuka, hife trame listića su s kopčama, a kod hifa trame klobuka i pileipelisa su odsutne; otrusina je bijela. Meso: Mekano, sočno, bijelo, ispod kožice klobuka je sivkasto; karakteristično miriše na gorke bademe, a okus je blag. Kemijske reakcije: Meso sa sulfovanilinom postane ljubičasto, sa sulfoformolom ubrzo svijetloplavo, a listići sa sumpornom kiselinom crveno-ljubičasti. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u planinskim crnogoričnim šumama, osobito u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu, treću i četvrtu Danijel Mulc, a petu i šestu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica. Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Napomena: Opisana je vrsta vrlo slična lažnoj mirisnoj puževici (Hygrophorus agathosmoides), od koje se razlikuje samo po mikroskopskim karakteristikama, odnosno širini hifa u trami listića. Najprepoznatljivija je po karakterističnom mirisu na gorke bademe. Slične su pustenasta puževica (Hygrophorus pustulatus), koja je nešto manjih dimenzija, s uočljivim tamnim točkicama na stručku, a miris mesa nije izražen, sitna puževica (Hygrophorus exiguus), koja je vrlo malih dimenzija i s mesom bez mirisa. Sličan miris ima Secretanova puževica (Hygrophorus secretanii), ali je klobuk više žut do crvenkast. Sive vitezovke (Tricholoma) su potpuno suhe i imaju drugačiji miris.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 918. Mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus (Fr.) Fries)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Prirodoslovni muzej - Split
