Hebeloma sacchariolens - created on September 2023 in Corminboeuf, Switzerland by Nicolas Schwab |
|
ŠEĆERNA PLAVULJA
Hebeloma sacchariolens Quél.
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 2533034): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Hymenogastraceae / Rod: Hebeloma
Etimologija: sakara (sanskrtski jezik) = šećer, šećerno. Po mirisu mesa.
Engleski naziv: Sweet Poisonpie
Klobuk: 2-5 (6) cm širok, konveksan, zatim konveksan, poslije se izravna i lagano ispupči, gol, vlažan, mazav i ljepljiv; sivkasto-smećkast, oker-smećkast ili smeđ, također s crvenkasto-smeđim pjegama, rub je svjetliji, bjelkast.
Stručak: 3-6 (7) cm visok i 0.4-1 (1.2) cm debeo, prilično je slabašan, skoro je valjkast, pun, prilično je krut; bjelkast do okerasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, a na bazi je smećkast, površina je sitno vlaknasto-čehasta.
Listići: Osrednje su gusti, lagano su trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sivkasto-smeđi, krem-smećkasti, okerasti ili svijetlosmeđi, u starosti su hrđastosmeđi.
Spore: Vretenaste do bademaste, izraženo dekorirane, 15-18 x 5.5-7.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.
Meso: Tanko, mekano, bjelkasto ili kremasto; jakog je ugodnog mirisa na cvijet naranče ili na spaljeni šećer, a okus je na rotkvice i malo gorkast.
Stanište: Najčešće raste u jesen, skupno i pojedinačno, po parkovima, rubovima šuma i šumskim stazama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a po nekim je izvorima i otrovna.
Napomena: Pripada brojnoj skupini Denudati iz roda Hebeloma kojima je zajednička karakteristika uočljivi ovoj, te suha oštrica listića i rubne batinaste dlačice. Ima dosta jak i osebujan miris po čemu je uvijek prepoznatljiva, te velike vretenaste spore.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 274. Šećerna plavulja (Hebeloma sacchariolens Quél.)