KUŠTRAVA MUHARA

Amanita vittadinii (Moretti) Vittad.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Amanita > Vrsta: Amanita vittadinii (Moretti) Vittad. (GBIF ID 7647780)

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Barefoot Amanita

Klobuk: 8-24 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ispupčen do skoro izravnat, kožica se lako skida, čitava je površina je prekrivena bradavičavim, piramidalnim, ponekad zašiljenim, svijetlosivim ljuskama, osnova je uvijek svjetlija, bijela do bjelkasta, u starosti je žućkasta, rub je pravilan, neiskrivljen i nazubljen.

Stručak: 10-32 cm visok i 2-6 cm debeo, krajnje je visok već u mladosti, valjkast, nekad je malo zadebljan na bazi, nema gomolj niti volvu oko nje, često je iskrivljen, dno je skoro vodoravno odsječeno, duboko je ukorijenjen, tvrd, pun, vlaknast, bjelkast, krem do zelenkast, ispod vjenčića je čitavom dužinom prekriven s pojasasto raspoređenim stršećim ljuskicama kao i po klobuku, kasnije posmeđe; na vrhu je bijeli, dvostruki, vlaknasto nazubljeni i opnasti vjenčić, nije crtast s gornje strane, volva je jedva uočljiva, brzo je prolazna.

Listići: Vrlo su gusti, debeli, dosta su široki (više od 1 cm), u mladosti su izrezani uz stručak i prirasli sa zupcem, kasnije su slobodni, izmiješani su s malobrojnim lamelulama, bjelkasti su do krem, u starosti su žućkasti ili zelenkasti.

Spore: Široko su eliptične, 10-13 x 7.5-10 µm, Q je oko 1.4; otrusina je svijetložuta.

Meso: Veoma je sočno, dosta je debelo i tvrdo, osobito u stručku, u klobuku je bjelkasto; miriše ugodno na gljive ili malo na češnjak, a okus je blag.

Stanište: Raste ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u skupinama od po 5-6 primjeraka zajedno, često u vilinskim krugovima, na otvorenim prostorima, bez mikorizne povezanosti s drvećem ili grmljem, voli toplija staništa, na pjeskovitom ili glinenastom tlu u blizini mora, pronađe se i na plažama. U Hrvatskoj je zabilježena na dva lokaliteta, u Dubrovniku i na otoku Braču, a Focht (1986) piše da raste na srednjem i južnom Jadranu, te da je rijetka vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Iako rijetka izvješća navode da je jestiva vrsta, a različiti je autori navode kao jestivu ili nejestivu, smatra se otrovnom vrstom, jer uzrokuje trovanje slično orelaninskom sindromu trovanja, koje završava oštećenjem jetre i bubrega, ali obično bez ozbiljnijeg ishoda (tzv. smithiana sindrom).

Napomena: Stručak je bez gobmolja i volve po čemu se razlikuje od ostalih bijelih pupavki. Dosta je rijetka vrsta i može se zamijeniti s ježastom muharom (Amanita echinocephala) i boudierovom povojnjačom (Aspidella solitaria) od kojih se razlikuje po vjenčiću koji s gornje strane nije crtast.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 8. Vitadinijeva muhara (Amanita vittadini Moretti; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Kuštrava muhara (Amanita vittadinii (Moretti) Vittad.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.