
USAMLJENA MUHARA
Amanita strobiliformis (Paulet ex Vittad.) Bertill.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Amanitaceae >
Rod: Amanita >
Vrsta: Amanita strobiliformis (Paulet ex Vittad.) Bertill. (GBIF ID 5240217)
Etimologija: strobilus (lat.) = borov češer + forme (lat.) = oblik. Engleski naziv: Warted Amanita Klobuk: 5-22 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi, suh, bijel do svijetlosiv ili svijetlo sivo-smeđ, površina je prekrivena s debelim, bijelim do sivkastim ili sivkasto-smeđim, ljuskavo-baršunastim ostacima ovoja, koji tvore velike ljuske, krpice ili tupe bradavice, rub je s visećim ostacima ovoja. Stručak: 8-22 cm visok i 1.6-4 cm debeo, robustan, valjkast, na bazi je s gomoljastim zadebljanjem koje može biti veliko do 8 x 5 cm, pun, bijel, čitav je pokriven ljuskavim ostacima ovoja kao i klobuk; vjenčić je isprva prisutan, ali je mekan, krhki, crtast i brzo prolazan, volva je bjelkasta, priraštena, razložena, na vrhu često tvori jedan ili više prstenastih pojaseva. Listići: Gusti, umjereno su široki, izmiješani su s lamelulama, u mladosti su prividno prirasli na stručak, kasnije su slobodni, bijeli do krem. Spore: Eliptične, amiloidne, 10-13.5 x 7-8.5 µm, Q = 1.4-1.8, baze bazidija su bez kopči; otrusina je bijela. Meso: Debelo, mekano, bijelo; miris nije izražen, rijetko je slab na rotkvice, a okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, najčešće usamljeno ili po nekoliko primjeraka zajedno, u bjelogoričnim šumama, uz putove i po parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na glinenastom ili vapnenastom tlu. Primjerak na trećoj, četvrtoj i petoj slici snimio je Danijel Mulc. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, a prije uporabe se oguli kožica klobuka, jer se na taj način uklanja neugodan miris po zemlji. Napomena: Slične su kuštrava muhara (Aspidella solitaria), koja je manja, sa šiljastim ljuskicama i zelenkastim do svijetložutim listićima, smrdljiva pupavka (Amanita virosa), koja ima uglavnom glatki, stožasti klobuk i uočljivu volvu na bazi, te bijeli varijetet žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), koji je bez ostataka ljuskavog ovoja na klobuku, a meso miriše na sirovi krumpir.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 24. Usamljena muhara (Amanita strobiliformis (Vitt.) Quélet), Sinonim: Amanita solitaria (Fr.) Quél.
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Prirodoslovni muzej - Split