Inocybe ericetorum - created on July 2019 in Heintooga Round Bottom Road, Great Smoky Mountains National Park, USA by Rachel Swenie, University of Tennessee Fungal Herbarium

VRIJESKOVA CJEPAČA

Inocybe ericetorum Vauras & Kokkonen

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe ericetorum Vauras & Kokkonen (GBIF ID 8061781)

Etimologija: ericatorum (lat.) = iz vrištine, od vrijesišta. Po staništima gdje dominira vrijesak.

Klobuk: 1-2 cm širo, isprva je polukuglast do stožasto-konveksan, zatim je izravnato-konveksan sa širokom, niskom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema vani je radijalno vlaknasta, vlakna su razmaknuta, ponekad je sa sivkastim ostacima ovoja na sredini, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ na sredini, prema vani je smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije je izravnat i često raspucan.

Stručak: 1.5-2.5 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, valjkast, polugomoljasto zadebljan na bazi, na krajnjem je vrhu bijelo pahuljast, ispod je slabo bijelo ljuskav do vlaknast, uzdužno crtast, koprena nije uočljiva, svijetlo žuto-smeđ u mladosti, ubrzo potamni, zatim je crveno-smeđ na vrhu, a prema dolje je tamnosmeđ do crno-smeđ ili crvenkasto-smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 4 mm, trbušasti, usko su prirasli, svijetlo sivkasto-smeđi, zatim su sivo-smeđi do smeđi, oštrica je svjetlija ili boje lica.

Spore: Eliptične, višekutne, tupe na jednom kraju do grbave, grbice su srednje velike do velike, 7.5-10.6 × 5.4-7.2 μm, Q = 1.2-1.7, Qe = 1.35-1,52, bazidije su batinaste, 4-sporne, 22-40 × 8-11 μm, pleurocistide su 45-81 × 10-22 μm, usko do široko vretenaste, često su sa stalkom na bazi, žućkastih i blago zadebljanih stijenki, debljine do 2 μm, često su s gustim kristalima na vrhu, cheilocistide su kraće i varijabilnije od pleurocistida, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, rijetke do brojne, caulocistide su rijetke na vrhu stručka, uglavnom su slične cheilocistidama, caulocistoidne hife su duge do 65 μm, često su s kristalima i sužene prema vrhu, ponekad su svijetložute iznutra, često su izmiješane s cauloparacistidama; otrusina je žuto-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto do svijetlosmeđe, u stručku je svijetlosmeđe do svijetlo crvenkasto-smeđe, u bazi je čak crno-smeđe; miris je nejasan ili slabo kiseo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, uz pješčane staze i ceste po suhim vrištinama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom ili brezom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Mala je vrsta koju karakteriziraju prilično tamne boje, klobuk s raspucanim rubom i ostacima ovoja na sredini, prepoznatljivom obliku spora, pleurocistidama bogatim s kristalima na vrhu i staništu na pjeskovitom tlu. Po veličini i rastu u pijesku slična je Inocybe purpureobadia, koja nema raspucan rub klobuka, ima jedva višekutne spore ili je s nekoliko niskih grbica, s prosječno večim Q, a preferira vapnenastija tla. Također su slične Inocybe assimilata, koja raste u šumama bukve ili smreke, nešto je većih dimenzija, baza stručka je gomoljasta, a mikroskopske karakteristike nešto drugačije, te Inocybe giacomi, koja može rasti na sličnom staništu, ali je većih dimenzija, s većim sporama i cistidijama.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.