BARŠUNASTA UVIJAČA

Tapinella atrotomentosa (Batsch) Šutara

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Boletales > Porodica: Tapinellaceae > Rod: Tapinella > Vrsta: Tapinella atrotomentosa (Batsch) Šutara (GBIF ID 7693097)

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + tomentosus (lat.) = baršunasto. Po izgledu.

Engleski naziv: Velvet Rollrim

Klobuk: 4-40 cm širok, mesnat, najprije konveksan pa raširen, po suhom malo baršunast, nepravilan, promjenljivog je oblika, suh, svijetlosmeđ, smeđ ili je tamnosmeđ, rub je dugo vremena podvijen i valovit.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-6 cm debeo, karakteristično je smeđe baršunast, debeo, trbušast, korjenast, ekscentričan je ili lateralan u odnosu na klobuk, kestenjastosmeđ je ili skoro crn.

Listići: Svijetložuti su ili tamnožuti, kasnije su oker, na dodir posmeđe, često su račvasti, spuštaju se po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka.

Spore: Eliptične, prozirne, 5-6 x 3-4 µm (cromushrooms: (5) 5.2 - 6 (6.4) × (3) 3.2 - 3.7 (4) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 5.5 × 3.4 µm, Qe = 1.6); otrusina je žuto-smeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, vlažno, kremasto je ili žućkasto, na prerezu postane smećkasto; miris je kiselkast, a okus je također kiselkast, a u starosti je gorak i pljesniv.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) trenutno postaje zelenkasto, dok s dušičnom kiselinom postane oker.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva. Prva slika snimljena je krajem kolovoza na lokalitetu Brlenić kod Krašića, drugu Helena Petrić, u lipnju, četvrtu i petu Neven Ferenčak, u prvoj polovici rujna i početkom lipnja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete, ali samo mlada. Uobičajeno pripremljena ova gljiva nije ukusna i ne smije se koristiti. Smatra se da konzumiranje sirove gljive uzrokuje razgradnju krvi i da dovodi do trovanja. Ti se toksini kuhanjem neutraliziraju i gljiva postaje bezopasna. Znanstveno, nisu pronađeni dokazi da sadrži druge otrovne tvari nakon termičke obrade. Starije, nedovoljno termički obrađene gljive su u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovale želučane tegobe, ali ne i opasna trovanja. To se inače odnosi na sve vrste gljiva pa vrijedi pravilo da se uvijek izbjegava sakupljanje starih gljiva.

Napomena: Baršunasta je uvijača ranije pripadala rodu uvijača (Paxillus), a trenutno pripada rodu Tapinella. Prepoznatljiva je po karakterističnom baršunastom stručku crne boje, velikim dimenzijama i izdašnom mesu. Raste busenasto po više primjeraka zajedno, ima ekscentrični stručak, skoro je korjenast i urasta u supstrat. Ako se obrati pozornost na navedene osobine ove vrste teško se može zamijeniti nekim drugim gljivama.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1064. Baršunasta uvijača (Paxillus atrotomentosus (Batsch) Fries)