CROmushrooms

Kalkulator alkoholno-vodenog ekstrakta

Postupak za izradu:

1. Staviti staklenu posudu na vagu, dodati i izmjeriti pola količine osušenih i grubo usitnjenih gljiva, preliti s 70-96 % alkoholom, izmjeriti težinu i držati dva tjedna uz svakodnevno protresanje.

2. Zatim filtrirati tekućinu pomoću filter papira za kavu pa ostaviti ostaviti ocijeđene gljive i alkoholni ekstrakt sa strane.

3. Staviti staklenu posudu na vagu, dodati i izmjeriti prethodno ocijeđene gljive, zatim dodati i izmjeriti preostalu polovicu osušenih gljiva pa sve slupa preliti s vodom, izmjeriti težinu i sve zajedno namakati 12 sati u pećnici zagrijanoj na 50-70°C. Umjesto pećnice bi bilo najbolje koristiti neku posudu s termostatom kako bi se cijelo vrijeme održavala ista temperatura (npr. uređaj za održavanje dječjih bočica sa hranom toplim).

4. Zatim filtrirati tekućinu, izmjeriti težinu dobivenog vodenog ekstrakta, a ocijeđene gljive odbaciti.

5. Unijeti sve izmjerene vrijednosti u kalkulator ispod i u alkoholni ekstrakt dodati potrebnu količinu vodenog ekstrakta da bi konačni ekstrakt imao željenu koncentraciju alkohola, optimalna vrijednost je od 25-30 %.

Čuvanje: Držati ekstrakt u tamnoj boci na hladnom i tamnom mjestu. Rok trajanja je dvije godine.

Doziranje: Uzimati oralno 2-3 puta dnevno po pola čajne žličice.

*Napomena: Da bi kalkulator u trećem dijelu izračunao potrebnu količinu vodenog ekstrakta za miješanje potrebno je unijeti sve vrijednosti u prva dva dijela. U protivnom, ako unesete samo količinu alkoholnog ekstrakta, potrebna količina vodenog ekstrakta neće se izračunati zbog nepotpunih vrijednosti pa će rezlultat biti NaN.

Alkoholni ekstrakt

Količina osušenih gljiva (g):

Vlažnost osušenih gljiva (1-100 %):

Količina alkoholne otopine (g):

Postotak alkohola u alkoholnoj otopini (20-100 %):

Ukupni postotak alkohola: 0 %

Vodeni ekstrakt

Količina novih osušenih gljiva (g):

Vlažnost novih osušenih gljiva (1-100 %):

Količina ocijeđenih gljiva iz alkoholnog ekstrakta (g):

Količina dodane vode (g):

Ukupni postotak alkohola: 0%

Konačni alkoholno-vodeni ekstrakt

Količina alkoholnog ekstrakta (g):

Željeni postotak alkohola u završnom proizvodu (%):

Potrebna količina vodenog ekstrakta za miješanje: 0 g

**Korištenje kemijskih reagensa u determinaciji krasnica (Russula)**

Mikolozi širom svijeta se već dugo oslanjaju na nekoliko kemikalija ili kemijskih reagensa, koji su postali neizostavni dio njihovog terenskog pribora i koji im pomažu u determinaciju krasnica. Pažljivo se bilježe njihove reakcije na mesu, površini stručka i listićima, koje će poslije biti koristan dio slagalice za determinaciju nepoznate vrste.

Rene Maire je još davne 1910. godine bio prvi ozbiljni mikolog koji je predložio klasifikaciju krasnica ne samo prema njihovim makroskopskim i mikroskopskim karakteristikama, već i prema njihovim kemijskim karakteristikama, odnosno reakcijama s određenim kemijskim reagensims. Eksperimentirao je sa sulfovanilinom, sulfoformalinom i u to vrijeme tajanstvenom gumom dobivenom iz tropskog drveta – gvajakovom gumom. Gvajak (Guaiacum sp.) je rod drveća iz porodice Zygophyllaceae s mnogobrojnim botanički opisanim vrstama, a u trgovini drvom poznatim pod imenom drvo života (lignum vitae). Stablo je visoko 8 do 13 m, kora je sivosmeđa, naborana, često sa žućkastim mrljama. Lišće je nasuprotno, perasto, s 2 do 14 kožastih listića. Gvajakovu tinkturu možete izraditi i sami ako otopite jedan dio gvajakove gume u pet dijelova 60-70% alkohola. Maireov rad bio je kasnije, 1927. godine, temelj drugim mikolozima, prvenstveno Melzeru i Zvareu, koji su otkrili djelovanje željeznog sulfata (FeSO4) na meso krasnica.

Danas je željezni sulfat možda najčešće korišteni kemijski reagens. Jaka reakcija ružičasto-narančaste boje lososa javlja se kod određenog broja vrsta krasnica kada se nanese na meso ili površinu stručka plodnog tijela.

Međutim, postoji još jedan kemijski reagens koji je jednako vrijedan svakom ozbiljnom zaljubljeniku u krasnice, a to je već spomenuta gvajakova tinktura, koju je koristio Rene Maire. Ovaj rad analizira reakcije samo dva spomenuta kemijska reagensa, FeSO4 i gvajakove tinkture.

Ostali kemijski reagensi koji se koriste su:

fenol, koji stvara upečatljivu crvenu mrlju kod vrsta iz podsekcije Olivaceinae, odnosno vrsta Russula olivacea, Russula alutacea i Russula vinosobrunnea
sulfo-vanilin koji će jakom karmin-crvenom reakcijom identificirati vrste Russula aurora, Russula minutula, Russula caerulea i Russula intermedia
kalijev hidroksid (KOH) koji će zlatnom reakcijom izdvojiti Russula subfoetens od slične Russula foetens, a crvenom reakcijom na bazi stručka Russula insignis
amonijak, s kojim listići Russula sardonia polako postaju izraženo ružičasti, je značajan za razlikovanje od mnoštva drugih ljubičastih i crvenih vrsta krasnica koje rastu ispod borova

Sva novija i najvažnija literatura koja obrađuje krasnice, od Romangesija, Gallija i Sarnarija, navodi prilično detaljne opise kemijskih reakcija za gotovo svaku vrstu, jer su očito smatrali da imaju vrijednost za determinaciju vrsta. Galli i Sarnari su se toliko pouzdavali u njihovu vrijednost da su ih koristili i u svojim ključevima.

Prvo treba imati na umu da oba reagensa imaju vlastitu boju, kada se prema svjetlosti pogleda kroz kemijske reagense, FeSO4 je svijetle smećkasto-crvenkaste boje, a gvajakova tinktura samo malo tamnija. Kada se reagensi primjerice nanesu na površinu stručka, njihova boja je mnogo svjetlija, jedva uočljivo okerasta. Nanesena mrlja FeSO4 postane, svijetloružičasta, intenzivno ružičasto-narančasta ili zelena, a gvajakove tinkture svijetloplava, plava ili plavo-zelena. Ako mrlja brzo, odnosno unutar 10-30 sekundi, postane ružičasto-narančasta ili maslinastozelena kod FeSO4 ili plava ili plavo-zelena kod gvajakove tinkture, tada je reakcija snažno pozitivna. Ako je mrlja i nakon četiri minute okeraste boje, tada je reakcija vrlo slaba ili snažno negativna. Boju koja se pojavljuje na mesu gljive teško je teško potpuno precizno opisat, ali ona i tako nije toliko bitna kao intenzitet boje koja se razvija. Osim dvije krajnosti, snažno pozitivne ili snažno negativne, postoji i brzina promjene boje, koja može biti spora, srednja do brza. Međutim, bez obzira na sve navedeno, gotovo sve vrste krasnica će za oko sat vremena pokazati jaku pozitivnu reakciju. Uvijek je važno pažljivo promatrati promjene nekoliko minuta.

Plodno tijelo koje se testira treba biti svježe. Ne bi trebalo biti staro, suho, vlažno, hladno ili smrznuto, jer to može loše utjecati na reakciju. Kemijski reagens se nanosi na čistu, bijelu površinu stručka, a najbolje je prerezati gljivu po dužini i nanijeti ga na meso stručka. Bitno je nanijeti reagens na čistu, vlažnu i bijelu površinu, a ne na prljavu, suhu ili obojenu. To je ponekad problem kod vrsta kojima i površina stručka i meso na prerezu crni (vrste iz sekcije Compactae). Velika je razlika u brzini reakcije na površini stručka i na mesu prerezanog stručka. Ponekad je reakcija i gotovo deset puta brža na mesu prerezanog stručka, nego na površini stručka.

Prethodno navedena teorija je prilično jednostavna i jasna, međutim postoje i neke situacije koje na neki način kompliciraju primjenu kemijskih reagensa. Prva je što postoji nekoliko vrsta s kontradiktornim informacijama u literaturi, kod kojih jedan autor navodi jednu informaciju, a drugi autor dijametralno suprotnu. Od trojice autora čija se literatura koristi u ovoj analizi, može se reći da je Galli možda najprecizinije opisao reakcije. Drugi problem je, što je uočljivo u Sarnarijevim završnim komentarima o vrstama, nije potpuno sigurno da su Galli, a osobito Romagnesi, testirali istu vrstu krasnice. Treći problem je što nekoliko vrsta po svemu sudeći ima nedosljednu ili promjenjivu reakciju s kemijskim reagensima, češće s gvajakovom tinkturom. I posljednji, četvrti problem je što su kod određenog broja rijetkih gljiva reakcije nesigurne ili nepoznate. Zbog navedenih problematičnih situacija je najvažnija suradnja s drugim stručnjacima koji se na bilo koji način bave krasnicama. Kada se dobiju čudni ili neočekivani rezultati, test se može ponoviti i dan kasnije.

Tablice prikazane u nastavku namijenjene su brzom povezivanju kemijskih reakcija s gotovo svim poznatim europskim krasnicama do danas.

Kemijski reagensi nikada sami po sebi neće biti dovoljni za determinaciju određene vrste, ali mogu biti moćan dijagnostički alat koji vam omogućuje uključivanje ili isključivanje potencijalnih kandidata kod determinacije određene vrste, što je dovoljno da ih svi oni koji se malo ozbiljnije bave krasnicama uvrste u svoj terenski pribor. U svom osobnom terenskom priboru uvijek imam FeSO4, gvajakovu tinkturu, KOH, Melzerov reagens i Schäfferovu otopinu.

Literatura:

Galli, Roberto. 1996. Le Russule. Edinatura, Milano

Maire, Rene. 1910. Les bases de la classification dans le genre Russula. Bik. Soc. Myc. Fr. 26:49-125

Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas

Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza

Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza

Tablica 1. Reakcije kemijskih reagensa iz literature.

Kazalo:

++ snažna pozitivna

+ srednja pozitivna

- slaba pozitivna

-- snažna negativna

+- promjenjiva

S – Sarnari, R – Romagnesi, G - Galli

Znanstveni naziv	Gvajakova tinktura			FeSO4
Znanstveni naziv	S	R	G	S	R	G
Russula acrifolia	++	++	++	-	-	-
Russula adulterina	++	++	++			++
Russula adusta	++	++	++		+	++
Russula aerina		++			+
Russula aeruginea	++	+	+	+		+
Russula albonigra	+		++	+	+	+
Russula allescheri		+
Russula alnetorum	+	+	+	+		+
Russula alutacea	+	+	+	+		+
Russula amarissima	++	++	++	++	+	+
Russula amethystina	-	+	+	-	++	+
Russula amoena	+		--	-		++
Russula amoenicolor	-		+	-		+
Russula amoenolens	++	++	++			+
Russula anatina	++	++	++	-	-	-
Russula anthracina					-	-
Russula aquosa	-	-	-			-
Russula archaeosuberis	++			++
Russula arpalices	+		+	--		--
Russula atramentosa	+		+	+	+	+
Russula atroglauca	+		+	+		+
Russula atropurpurea	+		++	++		+
Russula atrorubens	++	++	++	++		+
Russula atrorubens var. olivaceoviolascens		+	+			+
Russula aurantioflammans	+			-
Russula aurea	++	++	++	++	+	+
Russula aurora	-		+			+
Russula azurea	+		-	-		+
Russula badia	-	-	-	++		++
Russula betularum	--	--		+	++
Russula brevis					+
Russula brunneoviolacea	++		++			-
Russula caerulea	-	-	-	+		+
Russula camarophylla	++		++	+		++
Russula campestris		+
Russula carminipes	++	++	++	-		+
Russula carpini	++	++	++	+	-	+
Russula cavipes	--	--	--			-
Russula cessans	--	++	++	+	+	+
Russula chloroides	++	++	++	++	++	+
Russula cicatricata			+		+	+
Russula cistoadelpha	++		++	++		+
Russula citrinochlora	+			+
Russula clariana	+-	+	+	-
Russula claroflava	++		+	-		+
Russula clavipes				++
Russula consobrina	-		+	+	+	+
Russula cremeoavellanea	+	++	-	+	+	+
Russula cristata		++			+
Russula cuprea	+-	+-	+-	-		+
Russula cupreoaffinis	--			+
Russula cupreola	++			+
Russula curtipes	++	++	++	++		+
Russula cyanoxantha	+	+	+	--	--	--
Russula cyanoxantha f. cutefracta		++			--
Russula deceptiva		++
Russula decipiens	++	++	++	++	+	++
Russula decolorans	++	++	++	+		+
Russula delica	++	+	+	-	-	+
Russula densifolia	++	++	++	+	++	-
Russula densissima	++
Russula depallens	+			+
Russula dryadicola	++			-
Russula dryophila	+		+	+		+
Russula elegans		++			-
Russula emetica	--	--	--			-
Russula emeticicolor	+-	+-	-	+		+
Russula exalbicans	-	-	-	+	+	+
Russula faginea	++	++	++	+		+
Russula farinipes	--	--	-	++		+
Russula faustiana	+		+	+		+
Russula favrei	+			+
Russula fellea	--	--	--	--	--	--
Russula felleicolor	+
Russula ferreri	-				++
Russula firmula	+	-	+	++	+	+
Russula flavispora	++	++	++	++	+	+
Russula foetens	++		++			+
Russula fontqueri	++	+-	-	+		+
Russula fragilis	--	--	--	+		+
Russula fragrans		++
Russula fragrantissima	++	++		+
Russula fuliginosa	++			++
Russula fulvograminea	+			+
Russula galochroides	+			++
Russula gigasperma	--	--			+
Russula gracillima	--		--	-
Russula grata	++		+	-		+
Russula graveolens	+		++	+		+
Russula grisea	++	+	+	++	++	++
Russula grisea var. pictipes		+			+
Russula grisescens	+			++
Russula helios	--
Russula helodes	-		+	+		+
Russula heteroderma		--
Russula heterophylla	++	++	++	++	++	++
Russula hortensis	+			+
Russula hydrophila	+
Russula ilicis	+		-	--		--
Russula illota	++		++	-		+
Russula inamoena	++			+
Russula incarnata	+			+
Russula innocua	+	-		-
Russula insignis	+		+	++		+
Russula integra	+	++	+	+	++	+
Russula integriformis	+			+
Russula intermedia	+	+	++	-		-
Russula ionochlora	+	-	-	++	+	+
Russula laccata	+		+	+		+
Russula laeta	+		-	+		+
Russula langei	++	+	+	+
Russula laricina	+			+
Russula lateritia			-			+
Russula lepidicolor	--	-	-		+	+
Russula lilacea	+	--	+	-	+	++
Russula lilacinocremea		+
Russula livescens		+
Russula lutensis		+			--
Russula luteotacta	++	++	++	+	-
Russula maculata	+	++	-	-	-	-
Russula medullata	+-	-	-	+-	+	+
Russula melitodes	++	++		+	+
Russula melliolens	++		++	+		+
Russula melzeri	++	++	++		+	+
Russula messapica	+		-	-		-
Russula minutula	--	--	--	--		-
Russula monspeliensis	++		+	++		++
Russula mustelina	++	++	+	+	+	+
Russula nana	+			+
Russula nauseosa	+	++	+	-		-
Russula nigricans	++		+			++
Russula nigrifacta	++			-
Russula nitida	++	++	++	+	+	+
Russula nobilis	++	++	++		-
Russula nuragica	+		+	++		++
Russula nympharum	--			--
Russula ochroleuca	+	-	++	+		++
Russula ochrosperma		-
Russula odorata	++	++	++	++		-
Russula olivacea	++	++	++	++		++
Russula olivascens	+	+
Russula olivina	+			+
Russula olivobrunnea	++			+
Russula pallescens
Russula pallidospora	++	++	+	+	+	+
Russula paludosa	+-	-	-	-		-
Russula parazurea	+	-	-	+	+	++
Russula parodorata	++			+
Russula pascua	++			+		-
Russula pectinata	+	++	++	+	-	-
Russula pectinatoides	+	+	++			+
Russula pelargonia	+-	-	-	+		-
Russula persicina	++	+	-	+		-
Russula poichilochroa	+		+	++		++
Russula postiana	+		+	-		-
Russula praetervisa	+			-
Russula prinophila	-		+	-		-
Russula pseudoaeruginea	+	-	-	+	+	+
Russula pseudoaffinis	++		++			+
Russula pseudodelica	+
Russula pseudoimpolita	++		++	++		++
Russula pseudointegra	--	--	--	--		--
Russula pseudoromellii	+	+	+	++	++	++
Russula pseudorosea		+			-
Russula pseudoruberrima		+			++
Russula pubescens	--			+
Russula puellaris	++		++			+
Russula puellula	++	++	++	+		+
Russula purpurata		+			+
Russula putida		+			-
Russula queletii	+		-	+		+
Russula quercilicis	--			+
Russula raoultii	++	++	++	+		+
Russula ravida		+			+
Russula recondita	+
Russula renidens	+			+
Russula rhodella		++		-	-
Russula rhodomelanea	+			-
Russula rhodopus	++		++	+		+
Russula risigallina	-	-	-	-	-	-
Russula rivulicola	+			-
Russula robertii	-			+
Russula romellii	-	-	+	+	+	+
Russula rosea	+-	+-	+-	-		-
Russula roseicolor	+	-	+	-		-
Russula roseipes	-		-	-		+
Russula roseoaurantia	-			+
Russula roseonigra	++			+
Russula rubra	+-	++	++	+		-
Russula rubroalba	--	-	-	+	+	+
Russula rubrocarminea		++
Russula rubrogrisea					-
Russula rutila	--	--	-	-		-
Russula saliceticola	-			++
Russula sanguinaria	+			-
Russula sanguinea	++	-	-	+		-
Russula sapinea	++			++
Russula sardonia	+	+		+		+
Russula scotica					+
Russula seperina	++	++	+	+	-	-
Russula sericatula	++	++		-	+	-
Russula silvestris	--	-		+
Russula solaris	++	++	-	++		+
Russula sororia	--	-	-	++		-
Russula sphagnophila	-			-
Russula stenotricha	+-					++
Russula straminea		+			--
Russula subazurea	-	--		++	-
Russula subcristulata	++	++
Russula subfoetens	++	++	++		+
Russula sublevispora	+-	-		++	+
Russula subrubens	+			+
Russula subterfurcata	+	+	+		+	+
Russula taigarum	--			+
Russula terenopus	++			+
Russula tinctipes	++	++	++	-	-	+
Russula torulosa	++	-	+	-		+
Russula turci	-	-	-	++		-
Russula tyrrhenica	++		++	+		++
Russula unicolor			++			+
Russula ustulata				-
Russula velenovskyi	+		+	+		-
Russula versatilis	++	++		-
Russula versicolor	++	+	-	+		-
Russula vesca	+	+	++	++	++	++
Russula veternosa	++	+	++	++		+
Russula vinosa	+	-	+	++	-	+
Russula vinosobrunnea	++	-	+	++	++	++
Russula vinosopurpurea	+	+		++	++
Russula vinososordida	+			-
Russula violacea		++	+			-
Russula violaceoincarnata	+			++
Russula violeipes	--	-	--	+		+
Russula virescens	+	-	+	+	+	+
Russula viscida	++	++	+	++	+	+
Russula werneri	-			-
Russula xerampelina		-	+	++	-	-
Russula zonatula			++			+
Russula zvarae	--	--	--	-	-	-

Tablica 2. Gvajakova tinktura.

++	+	-	--
1. podrod *Compactae*
Russula acrifolia Russula adusta Russula archaeosuberis Russula atramentosa Russula camarophylla Russula chloroides Russula delica Russula densifolia Russula densissima Russula flavispora Russula fuliginosa Russula nigricans Russula nigrifacta Russula pallidospora Russula roseonigra Russula anthracina (?) Russula ustulata (?)	Russula albonigra Russula pseudodelica
2. podrod *Heterophyllidia*
Russula aeruginea Russula anatina Russula cyanoxantha f. cutefracta Russula grisea Russula heterophylla Russula langei Russula monspeliensis Russula mustelina	Russula atroglauca Russula faustiana Russula galochroides Russula ionochlora Russula medullata +- Russula parazurea Russula pseudoaeruginea Russula stenotricha +- Russula sublevispora +- Russula subterfurcata Russula vesca Russula ilicis Russula virescens Russula cyanoxantha	Russula werneri
3. podrod *Amoenula*
	Russula amoena	Russula amoenicolor	Russula violeipes
4. podrod *Ingratula*
Russula amoenolens Russula foetens Russula fragrantissima Russula grata Russula illota Russula subfoetens Russula livescens (?) Russula pallescens (?) Russula putida (?)	Russula hortensis Russula inamoena Russula insignis Russula pectinata Russula pectinatoides Russula praetervisa Russula recondita	Russula farinipes Russula sororia	Russula fellea
5. podrod *Russula*
Russula adulterina Russula aerina Russula amarissima Russula atrorubens Russula aurea Russula brunneoviolacea Russula carminipes Russula carpini Russula cistoadelpha Russula cristata Russula cupreola Russula curtipes Russula decipiens Russula decolorans Russula dryadicola Russula faginea Russula fontqueri Russula luteotacta Russula melitodes Russula melliolens Russula melzeri Russula nitida Russula nobilis Russula odorata Russula olivobrunnea Russula parodorata Russula pascua Russula persicina Russula pseudoimpolita Russula puellaris Russula puellula Russula raoultii Russula rhodella Russula rhodopus Russula rubra Russula sanguinea Russula sapinea Russula seperina Russula solaris Russula terenopus Russula tinctipes Russula torulosa Russula tyrrhenica Russula unicolor Russula versatilis Russula versicolor Russula veternosa Russula viscida Russula zonatula Russula clavipes (?) Russula lutensis (?)	Russula alnetorum Russula arpalices Russula atropurpurea Russula aurantioflammans Russula campestris Russula citrinochlora Russula clariana +- Russula cremeoavellanea Russula cuprea +- Russula depallens Russula dryophila Russula favrei Russula firmula Russula fulvograminea Russula graveolens Russula grisescens Russula hydrophila Russula innocua Russula integra Russula integriformis Russula intermedia +- Russula laccata Russula laeta Russula laricina Russula lilacinocremea Russula maculata Russula messapica Russula nana Russula nauseosa Russula nuragica Russula ochroleuca Russula olivina Russula paludosa +- Russula pelargonia +- Russula poikilochroa Russula pseudoromellii Russula queletii Russula renidens Russula rhodomelanea Russula rivulicola Russula rosea +- Russula sardonia Russula straminea Russula subrubens Russula velenovskyi Russula vinosopurpurea Russula vinososordida Russula violacea Russula violaceoincarnata Russula xerampelina	Russula aquosa Russula badia Russula consobrina Russula exalbicans Russula helodes Russula prinophila Russula robertii Russula romellii Russula saliceticola Russula sphagnophila	Russula betularum Russula cavipes Russula cessans Russula cupreoaffinis Russula emetica Russula fragilis Russula gigasperma Russula gracillima Russula nympharum Russula quercilicis Russula rubroalba Russula rubroalba Russula rutila Russula silvestris Russula taigarum
6. podrod *Incrustatula*
Russula claroflava Russula olivacea Russula vinosobrunnea Russula sericatula	Russula alutacea Russula emeticicolor +- Russula azurea Russula lilacea Russula olivascens Russula postiana Russula roseicolor Russula vinosa	Russula amethystina Russula aurora Russula caerulea Russula risigallina Russula roseipes Russula roseoaurantia Russula subazurea Russula turci	Russula helios Russula lepidicolor Russula minutula Russula pseudointegra Russula pubescens Russula zvarae

Tablica 3. Željesni sulfat (FeSO4).

1. podrod Compactae

Russula adusta

Russula archaeosuberis

Russula chloroides

Russula flavispora

Russula fuliginosa

Russula nigricans

Russula densissima (?)

Russula pseudodelica (?)

Russula albonigra

Russula atramentosa

Russula camarophylla

Russula densifolia

Russula pallidospora

Russula roseonigra

Russula acrifolia

Russula anthracina

Russula delica

Russula nigrifacta

Russula ustulata

2. podrod Heterophyllidia

Russula galochroides

Russula grisea

Russula heterophylla

Russula ionochlora

Russula monspeliensis

Russula stenotricha

Russula sublevispora

Russula vesca

Russula aeruginea

Russula atroglauca

Russula faustiana

Russula langei

Russula medullata +-

Russula mustelina

Russula parazurea

Russula pseudoaeruginea

Russula subterfurcata

Russula virescens

Russula anatina

Russula werneri

Russula cyanoxantha

Russula cyanoxantha f. cutefracta

Russula ilicis

3. podrod Amoenula

Russula violeipes

Russula amoena

Russula amoenicolor

4. podrod Ingratula

Russula farinipes

Russula insignis

Russula sororia

Russula livescens (?)

Russula pallescens (?)

Russula recondita (?)

Russula amoenolens

Russula foetens

Russula fragrantissima

Russula hortensis

Russula inamoena

Russula pectinata

Russula pectinatoides

Russula subfoetens

Russula grata

Russula illota

Russula praetervisa

Russula putida

Russula fellea

5. podrod Russula

Russula adulterina

Russula amarissima

Russula atropurpurea

Russula atrorubens

Russula aurea

Russula badia

Russula cistoadelpha

Russula clavipes

Russula curtipes

Russula decipiens

Russula firmula

Russula grisescens

Russula nuragica

Russula odorata

Russula poikilochroa

Russula pseudoimpolita

Russula pseudoromellii

Russula saliceticola

Russula sapinea

Russula solaris

Russula veternosa

Russula vinosopurpurea

Russula violaceoincarnata

Russula viscida

Russula xerampelina

Russula campestris (?)

Russula hydrophila (?)

Russula lilacinocremea (?)

Russula aerina

Russula alnetorum

Russula betularum

Russula carpini

Russula cessans

Russula citrinochlora

Russula consobrina

Russula cremeoavellanea

Russula cristata

Russula cupreoaffinis

Russula cupreola

Russula decolorans

Russula depallens

Russula dryophila

Russula exalbicans

Russula faginea

Russula favrei

Russula fontqueri

Russula fragilis

Russula fulvograminea

Russula gigasperma

Russula graveolens

Russula helodes

Russula integra

Russula integriformis

Russula laccata

Russula laeta

Russula laricina

Russula luteotacta

Russula melitodes

Russula melliolens

Russula melzeri

Russula nana

Russula nitida

Russula ochroleuca

Russula olivina

Russula olivobrunnea

Russula parodorata

Russula pascua

Russula pelargonia

Russula persicina

Russula puellaris

Russula puellula

Russula queletii

Russula quercilicis

Russula raoultii

Russula renidens

Russula rhodopus

Russula robertii

Russula romellii

Russula rubra

Russula rubroalba

Russula sanguinea

Russula sardonia

Russula seperina

Russula silvestris

Russula subrubens

Russula taigarum

Russula terenopus

Russula tyrrhenica

Russula unicolor

Russula velenovskyi

Russula versicolor

Russula zonatula

Russula aquosa

Russula aurantioflammans

Russula brunneoviolacea

Russula carminipes

Russula cavipes

Russula clariana

Russula cuprea

Russula dryadicola

Russula emetica

Russula gracillima

Russula innocua

Russula intermedia

Russula maculata

Russula messapica

Russula nauseosa

Russula nobilis

Russula paludosa

Russula prinophila

Russula rhodella

Russula rhodomelanea

Russula rivulicola

Russula rosea

Russula rutila

Russula sphagnophila

Russula tinctipes

Russula torulosa

Russula versatilis

Russula vinososordida

Russula violacea

Russula arpalices

Russula lutensis

Russula nympharum

Russula straminea

6. podrod Incrustatula

Russula olivacea

Russula subazurea

Russula turci

Russula vinosa

Russula vinosobrunnea

Russula helios (?)

Russula olivascens (?)

Russula alutacea

Russula aurora

Russula caerulea

Russula emeticicolor

Russula lepidicolor

Russula pubescens

Russula roseoaurantia

Russula amethystina

Russula azurea

Russula claroflava

Russula lilacea

Russula postiana

Russula risigallina

Russula roseicolor

Russula roseipes

Russula sericatula

Russula zvarae

Russula minutula

Russula pseudointegra

Način korištenja ljekovitih gljiva

Na samom početku želim napomenuti da je navođenje i opis ljekovitog djelovanja različitih vrsta ljekovitih gljiva sasvim druga tema pa ne želim time opterećivati ovaj tekst. Jedna od daleko najbolje istraženih ljekovitih gljiva posljednjih godina je šarena tvrdokoška (Trametes versicolor). Njezina posebna morfološka obilježja uključuju koncentrične raznobojne zone na gornjoj strani klobuka (bez peteljke) i rupice na donjoj strani koje nose spore. Gljiva je česta u Aziji, Sjevernoj Americi i Europi, gdje je prisutna u svim regijama. Njezina ljekovita vrijednost kao dio kineske tradicionalne medicine datira najmanje 2000 godina unatrag i uključuje opće učinke na zdravlje, uključujući izdržljivost i dugovječnost. I u Kini i Japanu se u tradicionalnoj medicini koriste pripravci kao što je osušeni čaj od gljive u prahu.

Upozorenje: poznato je da ova i brojne druge gljive utječu na razinu šećera u krvi i mogu biti razrjeđivači krvi. Ako imate zdravstvenih problema povezanih sa šećerom u krvi ili uzimate lijekove za razrjeđivanje krvi, budite oprezni i prvo se posavjetujte sa svojim liječnikom.

Ekstrakcija

Osnova svih naših ekstrakata gljiva je nesumnjivo alkoholna ekstrakcija. Ima poprilično loš okus, ali djeluje. Zbog toga postoje brojni procesi bez otapala, koji nježno ekstraktiraju tvari uz zadržavanje izvanrednog okusa i konzistencije.

Razumijevanje hitina još je jedan ključni aspekt ekstrakcije gljiva. Element koji čini stanični zid gljiva je hitin. Većina gljiva koje se konzumiraju kao hrana pretvara se u netopiva vlakna jer ljudsko tijelo ne proizvodi enzim hitinazu potrebnu za razgradnju hitina. U ovom je slučaju važna ekstrakcija gljiva. Slijedeći ispravne tehnike ekstrakcije ljekovitih gljiva, možemo otopiti ovaj hitin i omogućiti našem tijelu jednostavan pristup važnim bioaktivnim tvarima koje se nalaze unutra. Esencijalni triterpeni, steroli, beta-glukani i druge korisne tvari postaju dostupnije.

Za ekstrakciju različitih bioaktivnih tvari gljive moraju se koristiti različita otapala. Na primjer, beta-glukani se moraju ekstrahirati vrućom vodom jer su topljivi u vodi i tijelo ih drugačije ne može apsorbirati. Triterpeni se, s druge strane, moraju ekstrahirati pomoću alkoholnog otapala kako bi bili bioraspoloživi jer su topljivi u alkoholu. Određene vrste gljiva zahtijevaju korištenje samo vode za ekstrakciju jer su polisaharidi poput beta-glukana glavna bioaktivna tvar. S druge strane, ako određene vrste imaju značajne koncentracije i triterpena i beta-glukana onda je najbolji izbor dvostruka ekstrakcija.

Neovisno o njihovim fizičkim i kemijskim svojstvima, svi spojevi prisutni u ekstraktu gljive nazivaju se tvarima "punog spektra". Sastoje se od mnogih tvari iz ekstrakta gljive, uključujući i one topljive u vodi i one koje nisu topljive u vodi. Proizvod punog spektra je koristan jer sadrži cijeli spektar bioraspoloživih tvari u gljivama.

Metode ekstrakcije

Ekstrakcija vodom

Možda nije očito, ali većina ljudi svakodnevno konzumira neku vrstu ekstrakta s toplom vodom. Uobičajeni ekstrakti s toplom vodom su kava i čaj. U tim slučajevima, otapalo (vruća voda) ostaje za uporabu zajedno sa spojevima koji su ekstrahirani iz sirovog materijala. Sirovine mogu biti i gljive. One se kuhaju u vrućoj vodi određeno vrijeme, a tekućina se na kraju kuhanja ocijedi i konzervira, dok se ocijeđene gljive bacaju. Kuhanje u vrućoj vodi izvući će sve spojeve topljive u vodi i neke od netopljivih iz naše sirovine. Oni će sada biti sadržani u našoj tekućini za ekstrakciju. Neki spojevi koji nisu topljivi u vodi ostat će među krutim tvarima koje se bacaju nakon završetka kuhanja.

Uglavnom su dva slična, ali opet različita oblika ekstrakcije gljiva toplom ili vrelom vodom:

1. Vodeni ekstrakt – čaj. To je najjednostavniji i vjerojatno najduže korišteni način korištenja ljekovitih gljiva. Vodeni ekstrakt se dobiva prelijevanjem usitnjenih suhih gljiva (ponekad i svježih) kipućom vodom. Nakon toga se posuda odmah poklopi i ostavi 15-20 minuta kako bi se ljekovite tvari otopile, zatim se procijedi se i pije toplo. Okus je često po gljivama ili ponekad gorak, ali se može popraviti dodavanjem limuna ili meda koji se stavlja malo poslije u topli čaj.

2. Vodeni ekstrakt – detokt. To je u osnovi također čaj, ali se malo drugačije priprema. Koristi se kod pripreme ekstrakta od ljekovitih gljiva čija je struktura često tvrda, gruba i žilava. Osušene i usitnjene gljive se prvo nekoliko sati drže potopljene u hladnoj vodi, a nakon toga se kuhaju u vodi 5-15 minuta kako bi se iz njih ekstrahirale ljekovite tvari. Ako se ljekovita gljiva kuha u vodi nešto duže, oko 40 minuta, onda se taj oblik ponekad naziva tonik. Nakon završetka kuhanja je postupak isti kao i kod pripreme čaja.

Ova se metoda koristi za ekstrakciju bioaktivnih tvari kod vrsta Termitomyces eurrhizus, Grifola frondosa, Pleurotus tuber-regium i Agaricus bisporus.

Važna napomena: komercijalni je ekstrakt gljive malo složeniji od ovoga u smislu tlaka, temperature i površine sirovina, ali je gornji primjer dobro opće pojednostavljenje. Sada se naša konačna tekućina može konzumirati kao tekućina ili se u slučaju ekstrakta u prahu ova tekućina uklanja (obično raspršivačem za sušenje koji isparava svu vodu), ostavljajući samo suhi prah. Kod gljiva su primarni spojevi topljivi u vodi polisaharidi poput beta-glukana.

Ekstrakcija etanolom (alkoholom)

Pri spravljanju praha od ljekovitih gljiva rijetko se koristi samo čisti alkohol. Dvostruke se ekstrakcije koriste kada se u postupku ekstrakcije koriste i voda i alkohol. Metoda ekstrakcije koja je proizvela najveće prinose bila je ona koja je uključivala etanol i vodu. Male razine hlapljivih kemikalija u prahu gljiva pokazale su da maceracija u čistom etanolu proizvodi znatno manju količinu bioaktivnih tvari od onog kod ekstrakcije miješanim otapalima. Ova metoda ekstrakcije još uvijek ima dva značajna nedostatka: prvo, etanol denaturira sve bitne molekule, i drugo, vrlo je teško ukloniti etanol i nositi se s rezultirajućim lošim okusom.

denaturiranje (dénaturer (franc.) = od de + natura (lat.) = narav). U biokemiji, proces koji se ponajprije odnosi na nukleinske kiseline i bjelančevine, a označuje bitan gubitak njihove nativne konformacije zbog razaranja nekovalentnih veza koje stabiliziraju prostornu građu (→ bjelančevine). Obično je praćen potpunim gubitkom biološke aktivnosti. Denaturiranje nastaje djelovanjem topline, tenzida, povećanjem kiselosti ili lužnatosti otopine, može biti ireverzibilno ili reverzibilno, a u biokemijskom laboratoriju redovito se provodi kao dio analitičkih postupaka. Renaturiranjem se naziva povrat nativne konformacije i biološke funkcije.

Dva su osnovna oblika ekstrakcije:

1. Ekstrakcija plodnih tijela gljiva u alkoholu – tinktura. Tinkture su oduvijek popularan ljekoviti pripravak od gljiva. Kao ekstrakcijsko sredstvo se koriste rakije ili vino, a u posljednje vrijeme se sve češće koristi pročišćeni alkohol. Priprema se tako da se točno određene količine ljekovitih gljiva potapaju u točnoj količini alkohola. Boca se napuni skoro do vrha i zatvori kako bi se mogla svakodnevno protresati. Nakon mjesec dana se procijedi i koristi po dvadesetak kapi dnevno.

2. Tinktura s dvostrukom ekstrakcijom. Za izradu ove tinkture se koriste osušene gljive. Ako želimo da naš ekstrakt sadrži sve spojeve koji nisu topljivi u vodi, morat ćemo ekstrahirati sirovine nečim drugim osim vodom. Ovdje dolazi alkohol koji će izdvojiti spojeve koji nisu topljivi u vodi. Gljive sadrže neke sastojke koji su topljivi u vodi, koji se nazivaju beta-glukani, i različite sastojke koji su topljivi u alkoholu, koji se nazivaju steroli i triterpeni. Tehnika dvostruke ekstrakcije izvlači sve sastojke i ima dodatnu prednost što rezultira krajnjim proizvodom koji je stabilan i zaštićen od kvarenja. Prvo se gljive umaču u alkohol koji ekstrahira sastojke netopljive u vodi kao što su steroli i triterpeni. Pošto se završi proces ekstrakcije u alkoholu, gljive se podvrgavaju procesu ekstrakcije toplom vodom, odnosno radi se dekokt. Topla voda ekstahira beta-glukane, proteoglikane i ostale polisaharide stimulatore imunološkog sustava.

Ova se metoda primjenjuje kod vrsta Grifola frondosa, Hericium erinaceum, Agaricus blazei, Ganoderma lucidum, Coriolus versicolor i Tropicoporus linteus za ekstrakciju bioaktivnih tvari.

Izrada tinkture na bazi ljekovitih gljiva procesom dvostruke ekstrakcije

Tehnika dvostruke ekstrakcije izvlači sve sastojke i ima dodatnu prednost što rezultira krajnjim proizvodom koji je stabilan. Proces je jednostavan, a jednostavan vodič po koracima će vam pomoći da napravite vlastitu dvostruku ekstrakciju gljiva.

Sastojci:

• Organske sušene gljive kao što su hrastova sjajnica ili reishi (Ganoderma lucidum), zečarka (Grifola frondosa), nagnuti kopitar ili čaga (Inonotus obliquus) ili mirisna aniska ili shii-take (Lentinula edodes)

• 1 l 40-50 % alkohola (može i jača rakija)

• 2 l izvorske ili filtrirane vode

Upute:

Prvi dio: ekstrakcija alkoholom

1. Najprije narezati osušene ljekovite gljive na manje komade veličine otprilike 2 cm četvorna. Ako ih je preteško rezati nožem, mogu se izlomiti rukama na male komadiće.

2. Napuniti staklenku od litre do 3/4 suhim gljivama.

3. Zatim napuniti staklenku alkoholom, pazeći da u potpunosti prekrije gljive, ali ostaviti otprilike 1.5 cm prostora na vrhu staklenke. Između staklenke i poklopca staviti papir za pečenje kako bi se spriječilo da alkohol nagriza poklopac. Na kraju čvrsto zatvoriti poklopcem i označiti datum.

4. Ostaviti staklenku mjesec dana na toplom i tamnom mjestu. Svakodnevno je najmanje jednom protresati.

5. Nakon mjesec dana procijediti alkohol s gljivama u drugu staklenku. To je vaš alkoholni ekstrakt. Ostavite alkoholni ekstrakt i ocijeđene gljive sa strane dok se priprema sljedeći korak dvostruke ekstrakcije.

Drugi dio: ekstrakcija toplom vodom

6. Staviti na vatru lonac s 2 l vode i u proključalu vodu dodati gljive iz alkoholnog ekstrakta.

7. Kuhati gljive oko 2 sata, dok se voda ne smanji na otprilike 2.5-5 dl. Višak vode za to vrijeme ispari. Paziti na razinu vode jer ona ne smije potpuno ispariti. Možda će biti potrebno dodavati još vode u lonac tijekom cijelog postupka.

8. Maknuti lonac s vatre i ostaviti dobiveni vodeni ekstrakt (detokt) da se ohladi.

9. Ohlađeni vodeni ekstrakt procijediti uz pomoć lijevka i gaze u staklenku. To je vaš vodeni ekstrakt.

10. Na kraju pomiješati vodeni ekstrakt s istom količinom alkoholnog ekstrakta. Ukupni postotak alkohola trebao bi biti negdje između 25% i 35%, čime bi dvostruki ekstrakt bio stabilan. Označite vrstu i datum izrade dvostrukog ekstrakta. Tinkturu čuvati u tamnoj staklenoj posudi u tamnom ormariću.

Malo drugačija verzija

Ovo je nešto izmijenjena verzija iznad navedenog procesa. Tinktura se izradi u dvostruko kraćem vremenu nego u iznad navedenom postupku. Započeti s dovoljno gljiva da se popuni staklenka od litre, a gljive mogu biti svježe ili sušene (ili kombinirano).

1. 1/2 gljiva namakati 2 tjedna u 96% alkoholu, uz redovito mućkanje.

2. Zatim sve procijediti, ostaviti ocijeđene gljive i tekućinu sa strane.

3. Dodati neupotrijebljenu 1/2 gljiva u gljive ocijeđene od alkohola i sve zajedno namakati 12 sati u vrućoj vodi na 50-70 stupnjeva u odgovarajućoj posudi. Najbolje koristiti neku posudu s termostatom kako bi se cijelo vrijeme održavala ista temperatura (npr. uređaj za održavanje dječjih bočica sa hranom toplim).

4. Procijediti sve močene gljive, a zatim pomiješati vodu i alkohol u omjeru 3,5:1 (3,5 dijela vode i 1 dio alkohola). Tinktura će u konačnici sadržavati 25-30 % alkohola.

Korisni savjeti

• izmjeriti količinu tekućine koja se dobije iz ekstrakcije alkoholom, kako bi znali koliko će vam poslije točno trebati vode da bi tinktura na kraju imala potreban postotak alkohola.

• Mogu se koristiti ili suhe ili svježe gljive, međutim uvijek je bolje koristiti sušene, uglavnom zato jer to olakšava izračun alkohola u odnosu na gljive. Još jedna prednost je što se u ekstrakciju alkoholom unosi puno više bioaktivnih tvari kada su gljive suhe, a samim time se smanjuje volumen. Svježe gljive unose puno vode u postupak.

• Gljive je dobro samljeti u aparatu za mljevenje kako bi se olakšala ekstrakcija.

• Koristiti bilo koji alkohol koji će djelovati, ali konačni omjer alkohola i vode mora biti točan. Omjer 3,5:1 temelji se na korištenju 96 % alkohola.

• Ako želite biti precizniji, izvažite svoje suhe gljive prije namakanja u alkoholu, a zatim izvažite mokre gljive nakon što se alkohol procijedi i prije dodavanja u vodu. To će vam reći koliko alkohola unosite iz prvog u drugo namakanje.

• Cijeđenje može biti nezgodno. Najbolje sve izliti kroz finu gazu i rukom iscijediti što više tekućine. Sitne čestice u konačnom proizvodu nisu nikakav problem. Također se mogu koristiti razni drugi papirnati filtri.

• Kvalitetu ekstrakcije vodom procijeniti količinom polisaharida vidljivih u vodi. To se vidi kao zamućenost konačnog proizvoda. Polisaharidi koji zamućuju tekućinu se zapravo neće vidjeti sve dok se alkohol ne doda natrag u vodu, što će uzrokovati trenutnu vizualnu reakciju.

• Nastojati održavati temperaturu između 50 i 70 stupnjeva jer su istraživanja pokazala da se ljekovite komponente topljive u vodi mogu razgraditi na višim temperaturama. Ne bi trebalo smetati ako je voda malo vruća, ali svakako ne bi smjela proključati.

Čuvanje i doziranje

Preporuka za upotrebu tinkture ovisi o težini osobe i snazi tinkture, ali standard je 1/2 čajne žličice, 2-3 puta dnevno. Trajnost tinkture je oko dvije godine, uz uvjet da se čuva u tamnoj boci na hladnom mjestu dalje od izravnog sunčevog svjetla. Obavezno je protresite prije upotrebe, kako bi se na dnu nataložene čestice raspršile.

Kalkulator alkoholno-vodenog ekstrakta

Pet najbolje istraženih ljekovitih gljiva

ŠARENA TVRDOKOŠKA (Trametes versicolor)

HRASTOVA SJAJNICA ILI REISHI (Ganoderma lucidum)

ZEČARKA (Grifola frondosa)

NAGNUTI KOPITAR ILI CHAGA (Inonotus obliquus)

MIRISNA ANISKA ILI SHII-TAKE (Lentinula edodes)

Pečurke


Dvoprstenasta pečurka (*Agaricus bitorquis*)		Poljska pečurka (*Agaricus campestris*)


Mala šumarica (*Agaricus sylvaticus*)		Šumska pečurka (*Agaricus sylvicola*)


Kračunasta pečurka (*Agaricus crocodilinus*)		Otrovna pečurka (*Agaricus xanthodermus*)

Pečurke su u kontinentalnom dijelu Hrvatske dosta zapostavljen rod i vrlo rijetki ih konzumiraju, vjerojatno zbog velike sličnosti s otrovnim pupavkama. Na drugoj strani u Dalmaciji i priobalnom dijelu su mnogo češće i često nađu u gljivarskim košaricama.

U kontinentalnom dijelu nisu tako česte gljive i najčešće nailazimo na nekoliko vrsta. Dvoprstenastu pečurku (Agaricus bitorquis) ćemo najčešće pronaći po travnatim terenima u gradskim parkovima, poljsku pečurku (Agaricus campestris) i otrovnu pečurku (Agaricus xanthodermus) po poljima i livadama, šumsku pečurku (Agaricus sylvicola) i malu šumaricu (Agaricus sylvaticus) po miješanim i crnogoričnim šumama, a kračunastu pečurku ili kračun (Agaricus crocodilinus) po livadama na malo većim nadmorskim visinama.

U Hrvatskoj je poznato 30-35 različitih vrsta pečurki i općenito možemo reći da se uglavnom radi o vrlo kvalitetnim i relativno bezopasnim gljivama. Nekima od njih meso na prerezu manje ili više intenzivno pocrveni, kao primjerice poljskoj pečurki i maloj šumarici, međutim sve su one kvalitetne jestive gljive. Najveći dio njih ima debelo i čvrsto meso te ugodan miris. Tri vrste smatramo nejestivim zbog malo neugodnog mirisa, uglavnom po jodu ili dezinfekcijskim sredstvima. I konačno, ukupno pet vrsta smatramo otrovnim, a to su otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), šarena pečurka (Agaricus moelleri), smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), pilatova pečurka (Agaricus pilatianus) i lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis). Navedene otrovne vrste mogu uzrokovati bolove u trbuhu i probavne smetnje, međutim nekad se konzumiraju i bez ikakvih zdravstvenih problema. Svih pet otrovnih vrsta ima dvije zajedničke karakteristike po kojima se lako razlikuju od jestivih vrsta, prva je malo neugodan miris mesa po tinti, a druga što meso na prerezu u bazi stručka manje ili više požuti, što je jasno uočljivo na slici ispod.

Rupičarke i njihova determinacija


Brezina guba (*Fomitopsis betulina*)	Smolasta sjajnica (*Ganoderma resinaceum*)

Škriplin (*Polyporus squamosus*)	Šarena tvrdokoška (*Trametes versicolor*)

Rupičarke su raznolika skupina gljiva čija se himenijalna ili plodna površina sastoji od pora ili rupica. U skupinu rupičarki ne ubrajamo vrganje i dio slijepljenih ili razraštenih gljiva koje su zasebne skupine gljiva. Dakle naša skupina rupičarki se sastoji od gljiva koje uglavnom rastu na drvu kao saprofiti i koje se najčešće nazivaju gube i trameti. Manji dio rupičarki raste na zemlji ili prividno za zemlji izmiješanom sa sitnim drvnim ostacima. Spore se stvaraju unutar cjevčica čiji krajevi čine površinu koja se sastoji od mnoštva pora. Za razliku od vrganja, sloj cjevčica se kod rupičarki obično teško uklanja. Plodna tijela ili klobuci rupičarki obično nisu okruglasti poput klobuka vrganja i obično su bez središnjeg stručka, a meso je najčešće tvrdo i vrlo žilavo.

Rupičarke su saprofiti krupnijih drvnih ostataka koji pomažu u razgradnji mrtvog drveta, a u nekim su slučajevima paraziti koji polako ubijaju svoje domaćine. Micelij rupičarki različito troši drvo, ovisno o vrsti. Neke vrste konzumiraju lignin i uzrokuju bijelu trulež drva, dok druge konzumiraju celulozu i uzrokuju smeđu trulež.

Determinacija rupičarki varira od lakih do vrlo teških. Pažljiva analiza makroskopskih osobina gljive ponekad je dovoljna za sigurnu determinaciju.

Prva važna značajka za determinaciju rupičarki su izgled i boja pora. Pore mogu biti sitne, široke, okrugle, višekutne, izdužene, a ponekad površina izgleda poput labirinta.

Druga značajka je podloga ili drvo domaćin na kojem raste, to je češće mrtvo drvo, ali neke vrste rastu i na živom drveću. Ponekad je drvo u završnoj fazi truljenja pa je dosta teško odrediti o kojoj se vrsti drveća radi.

I treća važna značajka je vrsta drveta na kojem gljiva raste, odnosno da li raste na crnogoričnom ili bjelogoričnom drveću. Određene vrste preferiraju samo jednu vrstu drveća,druge razno bjelogorično drveće, treće crnogorično drveće, dok dio vrsta rastu i na bjelogoričnom i na crnogoričnom drveću

Što je to pepelnica i kako se suzbija

Ružmarin zaražen pepelnicom

Pepelnica se razvija tijekom godine kao parazit na lišću, peteljkama, grozdovima, plodovima, voća i drugim dijelovima biljke i radi velike štete u voćnjacima, vinogradima, vrtovima ili lončanicama.

Infekcija se suzbija različitim fungicidima koji su poznati poljoprivrednicima i voćarima. Ispod je navedeno jedno učinkovito prirodno sredstvo koje vam može pomoći u suzbijanju pepelnice kada je otkrijete u svojim lončanicama na cvijeću ili začinskom bilju. To se sredstvo lako napravi od komponenti koje svatko ima u svom domaćinstvu.

Potrebno je napraviti smjesu koja se sastoji od slijedećih komponenti: vode, deterdženta za pranje posuđa, mlijeka, sode bikarbone, češnjaka i ulja neema (ako ga imate), a koja se priprema na slijedeći način. Preko noći močiti 3 zdrobljena češnja češnjaka u 2 dl vode. Ujutro procijediti vodu, dodati 1 kap deterdženta za pranje posuđa, 2 žličice sode bikarbone 1 dl mlijeka i 1 žličicu ulja neema.

Prije tretmana biljaka pripremljenom smjesom preporučuje se biljke prvo poprskati vodom, a nakon toga pripremljenom smjesom koju je najbolje uliti u neku plastičnu prskalicu. Zatim dobro poprskajte sve dijelove biljke, kao i gornji sloj supstrata iz kojega biljka izrasta. To ponavljajte nekoliko dana dok ne potrošite čitavu smjesu. Slijedeći dan čitavu biljku dobro isperite vodom i nadajte se da ste se riješili pepelnice.


Askus sa sporama pepelnice	Spore pepelnice

Sunčanice

U svim našim krajevima, na svim staništima, od otoka, morske obale pa sve do visokih planina, raste dosta različitih vrsta sunčanica koje se dosta često pronađu u košaricama s gljivama. Jedan dio gljivara ih dosta dobro poznaje, a drugi dio dosta površno. Ovi zadnji navedeni obično razlikuju jestive od nejestivih i otrovnih vrsta po prisutnosti pokretnog ili slobodnog vjenčića na stručku. To nije daleko od istine, jer prisustvo pokretnog vjenčića uglavnom i određuje jestive vrste sunčanica, ali ima i izuzetaka, jer i neke otrovne vrste mogu imati pokretni vjenčić, a isto tako ima i jestivih vrsta koje nemaju pokretni vjenčić. Osim vjenčića na stručku, važna makroskopska ili vizualno uočljiva obilježja koja se uzimaju u obzir kod determinacije različitih vrsta sunčanica su veličina klobuka, prisutnost i građa vjenčića na stručku, promjena boje mesa na prerezu, te miris i okus mesa. Cilj ovog rada je izvršiti analizu makroskopskih obilježja najvećeg dijela sunčanica koje rastu na našim prostorima kako bi se pomoglo u determinaciji pojedinih vrsta te podignula svijest sakupljača gljiva o opasnostima koje proizlaze iz površnog i slabog poznavanja različitih vrsta sunčanica.

Rasprava

Ovom je analizom obuhvaćeno ukupno 37 različitih vrsta sunčanica, koje rastu na našim prostorima. Taksonomski gledano, sve su navedene sunčanice dio devet različitih rodova, to su Chlorophyllum, Cystolepiota, Echinoderma, Lepiota, Leucoagaricus, Leucocoprinus, Macrolepiota, Melanophyllum i Phaeolepiota. Svi navedeni rodovi pripadaju porodici listićavki (Agaricaceae). Od svih devet rodova, samo tri roda (Leucoagaricus, Leucocoprinus i Macrolepiota) sadrže jestive vrste (7 vrsta, 18,9 %), dok ostalih šest rodova sadrži nejestive (9 vrsta, 24,3 %), vjerojatno otrovne (1 vrsta, 2,7 %), otrovne (15, vrsta, 40,5 %) i smrtno otrovne (5 vrsta, 13,5 %) vrste. Općenito govoreći ne bi bilo pogrešno ako bi se reklo da sunčanice najvećim dijelom obuhvaćaju otrovne vrste. Otrovnost je sunčanica dosta varijabilna, dio njih je samo lagano otrovan, a simptomi trovanja su lakši gastrointestinalni poremećaji, međutim konzumiranje nekolicine vrsta može završiti i smrtnim ishodom. Trovanje sunčanicama uglavnom uzrokuje dva najčešća sindroma trovanja, a to su gastrointestinalni i amatoksinski sindrom trovanja. Amatoksinski je sindrom trovanja posebno opasan jer može završiti i smrtnim ishodom. Amatoksini pronađeni u sunčanicama su isti kao i kod zelene pupavke (Amanita phalloides), bijele pupavke (Amanita verna), smrdljive pupavke (Amanita virosa) i obrubljene patuljice (Galerina marginata), koje su sve smrtno otrovne vrste. Rodovi kojima pripadaju otrovne vrste koje pretežno uzrokuju amatoksinski sindrom trovanja su Cystolepiota, Lepiota i Leucocoprinus, dok gastrointestinalni sindrom trovanja uglavnom uzrokuju vrste iz rodova Leucoagaricus, Chlorophyllum i Macrolepiota. Trovanje određenim vrstama sunčanica u rijetkim slučajevima može uzrokovati antabusni, hemolitički ili koprinski sindrom trovanja, kao i trovanje teškim metalima i cijanidom.

Prvi i najvažniji kriterij za odvajanje jestivih od nejestivih i otovnih vrsta sunčanica je širina klobuka. Sve vrste kojima je širina klobuka manja od 10 cm su nejestive i otrovne (21 vrsta), od kojih je samo jedna vrsta jestiva, a to je jestiva glinasta pečurkovica (Leucocoprinus cretaceus). Glinastoj pečurkovici širina klobuka ne prelazi 8 cm, čitava je bijela, a klobuk i stručak su karakteristično prekriveni bijelim stršećim čehicama poput bradavica koje se lako uklanjaju po čemu se razlikuje od svih sličnih vrsta. Uvijek treba imati u vidu da je širina klobuka relativan pojam, jer je njegova širina kod mladih gljiva uvijek manja od naše referentne širine. Stoga je širina klobuka koju uzimamo u obzir uvijek širina klobuka dobro razvijenih gljiva.

Slijedeći kriterij koji ćemo uporabiti za selekciju jestivih vrsta od preostalih 16 vrsta sunčanica je pokretni vjenčić na stručku. Sve vrste kojima širina klobuka uglavnom prelazi 10 cm i koje imaju pokretni vjenčić su jestive vrste, osim dvije otrovne vrste kojima meso na prerezu uočljivo pocrveni, a to su pilatova sunčanica (Chlorophyllum brunneum) i otrovna sunčanica (Macrolepiota venenata). Od preostalih vrsta koje nemaju pokretni vjenčić su jestive samo dvije vrste, a to su primorska pečurkovica (Leucoagaricus littoralis), koja raste samo u prmorskim krajevima u šumama bora, klobuk je do 12 cm širok i s karakterističnom je ružičastom nijansom, te crvenkastolisna pečurkovica (Leucoagaricus carneifolius), kojoj širina klobuka ne prelazi 14 cm i kojoj meso na prerezu trajno požuti. Meso na prerezu može požutiti kod još nekih vrsta, ali nakon toga žuta boja prelazi u crvenkastu, narančastu ili smeđu. Sve ostale vrste koje imaju nepokretni vjenčić ili je on drugačije izražen ili ga uopće nemaju su nejestive ili otrovne.

Slijedeća tablica sadrži jednostavan ključ koji može pomoći pri determinaciji jestivih, nejestivih i otrovnih sunčanica.

Širina klobuka je veća od 10 cm.
Na stručku se nalazi pokretni vjenčić.
Meso na prerezu ne mijenja boju (samo ponekad s jedva uočljivom crvenkastom nijansom).
Macrolepiota excoriata (OGULJENA SUNČANICA)	klobuk je sa šiljastim ispupčenjem na sredini; vjenčić je bjelkast, na gornjoj strani smeđ i pokretan	JESTIVA
Macrolepiota mastoidea (GRBAVA SUNČANICA)	klobuk je sa šiljastim ispupčenjem na sredini; meso na prerezu lagano pocrveni samo u kori stručka; vjenčić je s gornje strane bijel, s donje strane svijetlosmeđ i pokretan	JESTIVA
Macrolepiota permixta (DVOJNA SUNČANICA)	površina klobuka je grubo čehasta s tamnim ispupčenjem; vjenčić je dvostruk, s donje je strane smeđ i pokretan	JESTIVA
Macrolepiota procera (VELIKA SUNČANICA)	meso je na prerezu skoro neuočljivo vrlo slabo pocrveni ili poružičasti; vjenčić je opsežan, dvostruk, s gornje je strane bijel, s donje je strane smeđ i pokretan	JESTIVA
Meso na prerezu jako pocrveni ili malo pocrveni pa zatim posmeđi.
Chlorophyllum brunneum (PILATOVA SUNČANICA)	meso na prerezu jako pocrveni; vjenčić je pokretan	OTROVNA
Macrolepiota venenata (OTROVNA SUNČANICA)	površina klobuka je gusto vlaknasto-čehava; meso na presjeku malo pocrveni, zatim postane prljavo smeđe; miris je vrlo neugodan; vjenčić je pokretan	OTROVNA
Vjenčić je nepokretan, drugačije izražen ili ne postoji.
Meso na prerezu trajno požuti.
Leucoagaricus carneifolius (CRVENKASTOLISNA PEČURKOVICA)	stručak je jako zadebljan na bazi i korjenast; meso na prerezu požuti	JESTIVA
Meso na prerezu nekad prvo požuti, ali poslije postane crvenkasto, narančasto ili smeđe.
Leucoagaricus americanus (BRESADOLOVA SUNČANICA)	meso na prerezu prvo jako požuti, a zatim postane žuto-smeđe pa crvenkasto-smeđe	OTROVNA
Leucoagaricus badhamii (BADHAMOVA SUNČANICA)	meso na prerezu najprije postane žućkasto-smeđe, zatim narančasto-crveno i na kraju smeđe	OTROVNA
Meso na prerezu nikad ne požuti.
Leucoagaricus littoralis (PRIMORSKA PEČURKOVICA)	klobuk je s ružičastom je nijansom; raste u primorskim krajevima u šumama bora	JESTIVA
Lepiota ignivolvata (OGNJENA ŠTITARKA)	baza stručka je crvene boje i skoro podsjeća na ovoj	NEJESTIVA
Leucoagaricus barssii (KORJENASTA PEČURKOVICA)	stručak je korjenasto produžen; vjenčić je opnast, dvostruk i nazubljen s donje strane	NEJESTIVA
Echinoderma perplexum (ZAMRŠENA TRNOVAČA)	nema vjenčića (rijetko prstenasta zona sa čehicama); meso miriše neugodno na plin	OTROVNA
Leucoagaricus leucothites (BJELKASTA PEČURKOVICA)	klobuk je bijel i krem na sredini; meso na prerezu polako posmeđi	OTROVNA
Phaeolepiota aurea (ZLATNA ŠTITARKA)	svi dijelovi su žuto-smeđi, narančasti ili narančasto-smeđi; opnasti vjenčić je s donje je strane crtast; listići su prirasli	OTROVNA
Echinoderma asperum (RAČVASTA TRNOVAČA)	površina klobuka je sa oštrim stršećim čupercima; meso miriše neugodno na plin	SMRTNO OTROVNA
Širina klobuka je manja od 10 cm.
Klobuk i stručak su bijeli i prekriveni bijelim stršećim čehicama poput bradavica koje se lako uklanjaju.
Leucocoprinus cretaceus	Klobuk i stručak su bijeli i prekriveni bijelim stršećim čehicama poput bradavica koje se lako uklanjaju	JESTIVA
Klobuk i stručak su drugačije dekorirani.
Chlorophyllum agaricoides (STEPSKA STOŽERKA)	Plodno tijelo je kruškolikog oblika poput zatvorenog kišobrana, a stručak je jedva izražen	NEJESTIVA
Lepiota erminea (ŽUTOISPUPČENA ŠTITARKA)	klobuk je bijel s kremastom sredinom	NEJESTIVA
Lepiota magnispora (ŽUTONOGA ŠTITARKA)	stručak je prekriven vunastim žutim čehicama	NEJESTIVA
Leucoagaricus pilatianus (PILATOVA SUNČANICA)	klobuk je crvenkasto-smeđe ili ružičasto-smeđe boje; meso miriše na cedrovinu i malo na jod; vjenčić opnast sa smećkastim rubom	NEJESTIVA
Leucoagaricus serenus (SNJEŽNOBIJELA ŠTITARKA)	klobuk je bijel; vjenčić je bijel i najprije uzdignut	NEJESTIVA
Leucocoprinus cepistipes (BIJELOREBRASTA SUNČANICA)	meso je na prerezu plavo prošarano i gorkog okusa	NEJESTIVA
Melanophyllum haematospermum (KRVAVOLISTIĆAVA SUNČICA)	listići su kod razvijene gljive upadljivo crveni; meso na prerezu pocrveni	NEJESTIVA
Echinoderma calcicola (SVEČANA ŠTITARKA)	površina klobuka je sa šiljastim čehama	VJEROJATNO OTROVNA
Cystolepiota hetieri (HETIERIJEVA ŠTITARKA)	meso na prerezu malo posmeđi	OTROVNA
Echinoderma hystrix (JEŽASTA TRNOVAČA)	površina klobuka je s bradavičavim šiljastim piramidalnim ljuskama	OTROVNA
Lepiota parvannulata (PROLAZNA ŠTITARKA)	klobuk je bjelkast s krem sredinom; raste izvan šuma u travi	OTROVNA
Lepiota clypeolaria (BIJELONOGA ŠTITARKA)	stručak je s vunastim stršećim vlakancima	OTROVNA
Lepiota cristata (SMRDLJIVA ŠTITARKA)	vjenčić je opnast; meso neugodno miriše na plin	OTROVNA
Lepiota lilacea (PLAVORUŽIČASTA ŠTITARKA)	klobuk je s ljubičastim tonom; meso je u dnu stručka crvenkasto	OTROVNA
Lepiota oreadiformis (PLANINSKA ŠTITARKA)	klobuk je s narančastim tonom; raste po crnogoričnim šumama	OTROVNA
Leucocoprinus birnbaumii (ŽUTA GNOJIŠTARKA)	klobuk i stručak su žuti; raste u lončanicama	OTROVNA
Lepiota brunneoincarnata (MESNATOSMEĐA ŠTITARKA)	meso na prerezu malo pocrveni	SMRTNO OTROVNA
Lepiota castanea (KESTENJASTA ŠTITARKA)	listići na pritisak pocrvene	SMRTNO OTROVNA
Lepiota helveola (MESNATOCRVENKASTA ŠTITARKA)	meso malo pocrveni uz kožicu stručka	SMRTNO OTROVNA
Lepiota subincarnata (CRVENKASTA ŠTITARKA)	površina klobuka je s ružičasto-smećkastim čehicama koje su najgušće na crvenkasto-smeđoj sredini; meso je s ružičastom nijansom	SMRTNO OTROVNA

Zaključak

Kod sakupljanja sunčanica je od životne važnosti biti svjestan opasnosti koja može biti rezultat površnosti kod branja ovih vrsta gljiva. Iz svega gore navedenoga proizlazi najvažniji savjet kod branja sunčanica, a on glasi: „Ne sakupljajte male sunčanice za jelo, jer je među njima nekoliko smrtno otrovnih vrsta“.

Kako bi u najvećoj mogućoj mjeri pojednostavnili selekciju najvećeg mogućeg broja jestivih sunčanica i u potpunosti izbjegli nejestive i otrovne vrste trebamo se pridržavati samo tri kriterija, prvi je da širina klobuka gljive prelazi 10 cm, drugi je da se na stručku nalazi pokretni vjenčić i treći je da meso na prerezu ne pocrveni. Na taj se način sakupljanje sunčanica svodi na četiri najkvalitetnije od ukupno sedam jestivih vrsta što je svakako prihvatljivije od mogućnosti zamjene s nekom otrovnom vrstom.