CROmushrooms - Ključ vrsta

Jestiva gljiva

OKER LJEPLJIVICA

Zhuliangomyces ochraceoluteus (P.D.Orton) Redhead

Etimologija: ochraceus (gr.) = oker boje, boje zemlje + luteus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Ochre Slimecap

Klobuk: 3-6 (7) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i lagano ispupči na sredini, pravilnog je oblika, gladak, lagano je mazav i sluzav; kremast, žut, oker do smećkast.

Stručak: 2-8.5 (10) cm visok i 7-8 (10) mm debeo, poprilično je vitak i tanak, lagano je zadebljan na bazi, mazav, lako se odvaja od klobuka; bijel, krem do smećkast, prema vrhu je bijel, prekriven je smeđim pahuljama.

Listići: Dosta su gusti, prilično su uski, do 5 mm široki, bijeli, krem su do žuti.

Spore: Eliptične, prozirne, sitno bradavičave, 4.5 x 6.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, bjelkasto; intenzivno i ugodno miriše na brašno, a okus je također na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u miješanim bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili grabom, na vapnenako-ilovastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe vrijednosti.

Napomena: Veoma je rijetka vrsta, osrednje je veličine i teži da požuti.


*Catathelasma imperiale* - created in Norway by Marit Stranden

Jestiva gljiva Zaštićena gljiva Osjetljive vrste

GOLEMA DVOPRSTENKA

Catathelasma imperiale (P.Karst.) Singer

Etimologija: imperialis (lat.) = carsko. Po krupnom rastu.

Engleski naziv: Imperial Mushroom

Klobuk: 4-15 (22) cm širok, prvo je zatvoren s jako podvrnutim rubom pa konveksan, te raširen, mesnat, tvrd, rub je nekad zrakasto rascijepan; kožica je suha, prvo je prekrivena ostacima ovoja (vellum universale), na sredini često pločasto raspucanžuto-smeđ do tamnosmeđ.

Stručak: 6-12 cm visok i 2-5 cm debeo, čvrst, tvrd, pun, kod mladih gljiva je trbušast, pri dnu se naglo sužava i završava kratkom korjenastom osnovom; bjelkast, kremast je pa kasnije žućkasto-smeđ; s dvostrukim je vjenčićem, gornji je od zastorka, a donji od ovoja koji u mladosti često obavija cijelo plodno tijelo.

Listići: Prilično su gusti, spuštaju se po stručku, mjestimice račvasti; bjelkasti pa zatim kremast ili oker, na pritisak blago posmeđe, s crnkastom oštricom.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, s grlićem, prozirne, 10-15 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, čvrsto; miris podsjeća na krastavce ili na brašno, okus je blag.

Stanište: Raste od kolovoza do listopada, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće sa smrekom, jelom i borovima, uglavnom na višim nadmorskim visinama (800-1.200 m), na travnatim mjestima, mlađi primjerci su jako ukopani u tlo. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u Gorskom kotaru. Rijetka je vrsta pa se nalazi na listi osjetljivih vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je jestivoj golemoj kružoliski (Tricholoma colossus), ali ona je izrazito velikih dimenzija, debela i mesnata, klobuk joj je crvenkasto-siv, listići se ne spuštaju po stručku i nema dvostruki vjenčić. Jesenski vrganj (Boletus edulis) se u većini slučajeva razlikuje po sivkastoj boji mesa koje je tamnije prema rubu, a najznačajnije je što kao i sve vrganjevke nema listiće već rupice. Nejestiva vrsta Tricholoma robustum i jestiva krokodilasta kružoliska (Tricholoma caligatum) su dosta slične po mesu i upadljivom mirisu, ali nemaju dvostruki vjenčić. Nejestiva narančasta kružoliska (Tricholoma aurantium) je jače dekorirana po klobuku i mnogo crvenkastija, narančastija, ispušta jači miris. Paziti da se ne zamijeni s vrstama iz roda Cortinarius.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 94. Golema dvoprstenka (Catathelasma imperiale (Fr.) Singer), Sinonim: Biannularia imperialis G.Beck; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Golema dvoprstenka (Catathelasma imperiale (Fr.→Quél.) Singer)

Jestiva gljiva Zaštićena gljiva Oshetljive vrste

GUSTOLISNA ZELENČICA

Callistosporium luteo-olivaceum (Berk. & M.A.Curtis) Singer

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + olivaceus (lat.) = maslinastozeleno. Po boji.

Engleski naziv: Olive Starcap / Olive Lute

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravnat i lagano ulegnut na sredini, u mladosti je pahuljast, ubrzo je gol, gladak, žut, žuto-smeđ do žuto-maslinast, u starosti je maslinasto-smeđ, vodenast, samo je na rubu lagano narebran.

Stručak: 1-5 cm visok i 2-9 mm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, često je lagano stisnut; žuto-smeđ do žuto-maslinast ili maslinasto-smeđ, blago je pahuljast, baza je sa bjelkastim vlakancima.

Listići: Usko su prirasli, gusti, uski; najprije su žuti do žuto-oker, oštrica je nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, 3.5-5.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kremasto-bijelo, žućkasto do svijetložuto-smeđe; miris je slab na brašno ili na gljive, a okus blago gorkast.

Kemijske reakcije: Spore u dodiru s NH3 požute.

Stanište: Raste od ožujka do studenog, busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, najčešće borova, rijetko i na drvnim otpacima i piljevini. U Hrvatskoj je poznata s osam lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Lici, Istri te na otoku Korčuli. Primjerke na slikama snimio je Slobodan Bjelajac, krajem ožujka, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, na trulom panju jele.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Raste karakteristično na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Bjelogorična zelenčica (Callistosporium elaeodes (Romagn.) Bon), Gustolisna zelenčica (Callistosporium luteoolivaceum (Berk. et M.A.Curtis) Singer)


*Callistosporium pinicola* - created on August 2021 in Gribskov, Nyhegn, Denmark by Ole Sparre Pedersen

Nejestiva gljiva

BOROVA ZELENČICA

Callistosporium pinicola Arnolds

Etimologija: pinus (lat.) = bor + colere (lat.) = stanovnik, život na. Po staništu.

Engleski naziv: Pine Starcap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat do blago ulegnut na sredini, kožica prvo malo prelazi listiće, kasnije se povuče prema sredini, površina nije vodenasta ili je slabo vodenasta po vlažnom vremenu, glatka ili blago radijalno vlaknasta, rijetko je baršunasta u sredini kada se osuši, naizgled je gola i blago mazavo sjajna kada je vlažna, u mladosti je žuto-smeđ, zatim je narančasto-smeđ, u zrelosti je prljavo hrđastosmeđ s maslinastom nijansom do tamnosmeđ, rub je tanak, prvo je izraženo podvijen, nije narebran.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 1.5-4 mm debeo, nekad je blago ekscentričan, valjkast ili blago stisnut, ponekad je malo proširen prema gore, pun ili šupalj, boje je klobuka, isprva je bijelo uzdužno vlaknasto-pahuljast, zatim je bijelo uzdužno crtast ili djelomično gol, na vrhu blago pahuljast, na dnu je često žućkasto-bijelo baršunast.

Listići: Gusti, 22-36 ih dopire do stručka, izmiješani su s lamelulama, široki su do 4 mm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, prvo su žuti, zatim su zlatnožuti, hrđastožuti, prljavo maslinasto-žuti do maslinasto-smeđi u starosti, oštrica je iste boje i cjelovita, u starosti je nepravilna.

Spore: Široko su eliptične, eliptične ili jajolike, rijetko su gotovo eliptične, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, svijetlo žućkasto-sive u Melzerovom reagensu, bezbojne do svijetlo žućkasto-sive u amonijaku, 3-4 x 2-3 μm, Q = 1.1-2.1, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, rijetko 2-sporne, 13-19 x 4-5.5 μm, cheilocistide i pleurocistide su odsutne, trama listića je pravilna, sastoji se od prilično uskih, nedekstrinoidnih hifa s valjkastim ili blago napuhanim segmentima, širokim 5-15 μm, sa svijetložutom membranom i inkrustirajućom pigmentacijom u amonijaku, pileipelis je slabo diferencirani cutis, sastavljen od gustih, isprepletenih, valjkastih, 3-8 μm širokih hifa, sa žuto-smeđom membranom i inkrustirajućim pigmentom, prema sredini je često sa snopovima uspravnih hifa (zamršeni trihoderm). stipitipelis je cutis, sastavljen od valjkastih, paralelnih, glatkih ili inkrustiranih, do 6 μm širokih hifa, vršni segmenti su pravilni, batinasti, u obliku boce ili nepravilni, kopče su odsutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, debelo je do 2 mm, lomljivo, svijetložuto, u zrelosti je bojne površine; miris je gotovo neprimjetan ili slab na brašno, a okus je blag do blago gorkast.

Kemijske reakcije: Svi dijelovi svježih plodnih tijela odmah postaju tamnocrveni do crveno-smeđi s 5% amonijakom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (polegli trupci) različitih vrsta crnogoričnog drveća, obično jele, smreke ili bora.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malih je dimenzija, a plodna tijela su po vlažnom vremenu gotovo tamnosmeđa i gotovo nevidljiva na trulom drvu. Ova vrsta pripada rodu Callistosporium zbog gustih listića, malih, eliptičnih spora, kratkih bazidija i pigmenta koji ne postaje plav u amonijaku. Najsličnija je gustolisna zelenčica (Callistosporium luteo-olivaceum), koja je nešto većih dimenzija, raste busenasto i ima veće spore, 4-7 x 3-4.5 μm. Slična je i Xeroporus olivascens, koja raste u južnoj Europi, osobito ispod cedra, ponekad bora i čempresa, a općenito se razlikuje po tamnijim bojama i većim, bademastim sporama, 8-13 x 5-7 μm. Čini se da je Ponekad se teško razlikuje od vrsta iz rodova Calocybe, Simocybe ili Gymnopilus. Dodatne karakteristike su pileipelis u obliku cutisa s prijelazima u trihoderm, prisutnost kopči i nedostatak crvenjenja tkiva u lužnatim otopinama.


*Xerophorus olivascens* - created on October 2018 in Provincia di Olbia-Tempio, Italy by Davide Puddu

Nejestiva gljiva Zaštićena gljiva Nedovoljno poznata vrsta

BRONČANA ZELENČICA

Xerophorus olivascens (Boud.) Vizzini, Consiglio & M.Marchetti

Etimologija: olivascens (lat.) = teži prema maslinastoj boji. Po boji.

Klobuk: 1-2 (2.5) cm širok, konveksan je i spljošteno-ulegnut, bez sjaja, rub nije crtast; tamnosmeđo-maslinast s tendencijom prema okerastoj boji.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, često je zakrivljen, žilav; boje je klobuka ili je nešto tamniji, smećkast.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prilično su krupni, suženo-izrezani uz stručak; žuto-maslinasti su i oker.

Spore: Bademaste, 9-11 x 5-7 µm.

Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u crnogoričnim, prvenstveno borovim šumama obalnog sredozemnog područja. U Hrvatskoj je nađena u parku uz pinije (Pinus pinea), na samo jednom lokalitetu, u Opatiji.

Doba rasta: 7, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prevladava karakteristični maslinasti ton, listići su okerasti do žuto-maslinasti.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Brončana zelenčica (Callistosporium donadinii (Bon) Contu)

Nejestiva gljiva

PLOSNATA BATRLJICA

Crepidotus applanatus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: appianatus (lat.) = izglađeno, ravno. Po izgledu.

Engleski naziv: Flat Crep

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, ubrzo se izravna, u obliku je bubrega ili lepeze, površina je glatka, bez sjaja; najprije je bijel, kasnije kremast ili žućkasto-smeđ, bijelo čehast, prema rubu je vodenast, a rub je ponekad malo narebran.

Stručak: Vrlo je sitan, lateralno spojen s klobukom, skoro ne postoji, maljav, žilav, želatinozan; bjelkast do kremast.

Listići: Gusti, nisu široki, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su na sitni stručak; u mladosti su bijeli, kasnije krem-smećkasti do svijetlosmeđi, ponekad posmeđe.

Spore: Kuglaste, (4.9) 5.7 - 6.7 (7.4) × (4.7) 5.6 - 6.5 (7.1) µm, Q = 1 - 1.07 (1.1), N = 120, Me = 6.3 × 6.1 µm, Qav = 1; otrusina je svijetlosmeđa do žuto-smeđa.

Meso: Tanko, malo želatinozno, ali bez želatinoznog sloja, mekano, bjelkasto, vodenasto sivo, osušeno je bijele boje; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, a rjeđe se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakvu uporabnu vrijednosti.

Napomena: Vrste iz ovoga roda je vrlo teško determinirati, to je moguće samo uz pomoć mikroskopa.

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1050. Plosnata batrljica(Crepidotus applanatus (Pers.) Kummer)

Nejestiva gljiva

LOMLJIVA BATRLJICA

Crepidotus autochthonus J.E.Lange

Engleski naziv: Grounded Oysterling

Klobuk: 1-7 (11) cm širok, vrlo nepravilan, školjkast, lepezast ili u obliku kišobrana, izuvijan, suh, ima svilenast izgled, za stanište je lateralno pričvršćen; bijel do krem, kasnije sa sivo-žutim, žuto-smeđim ili crvenkasto-smeđim mrljama, po vlažnom vremenu smećkasto-žut, vlaknast i sitno maljav, rub je dugo podvinut.

Stručak: Ne postoji.

Listići: Vrlo gusti, oštica je trepavičasta, najprije bijeli do blijedoružičasti, kasnije svijetlosmeđi i konačno hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.4-10 x 4.5-6.3 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Vrlo tanko, bijelo, djelomično mekano, gumasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blago slatkast na lišće špinata, nakon dužeg žvakanja postaje lagano oporo i gorko.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, u svim tipovima šuma, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće smreke i jele, ponekad raste prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici svibnja, na zemlji.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lomljiva batrljica naraste prilično velika i pojavljuje se isključivo na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Za razliku od svih drugih batrljica ona poslije ima smeđe listiće i otrusina je smeđe boje. Kao i što naziv sinonima kazuje (fragilis), vrlo je lomljiva i na temelju navedenog tako je prepoznatljiva.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1055. Lomljiva batrljica (Crepidotus autochthonus Lge.), Sinonim: Crepidotus fragilis Joss.


*Crepidotus bresadolae* - created in Finland by Stefan Jakobsson

Nejestiva gljiva

MALJAVA BATRLJICA

Crepidotus bresadolae Pilát

Klobuk: 0.5-2 (4) cm širok, ekscentričan, tankomesnat, stožast ili je bubrežastog oblika, također skoro jajolik, površina je bez sjaja, suh, malo je crtast po vlažnom vremenu; najprije je bijel, zatim nešto tamniji, krem, žućkast, sivkast, žućkast ili žućkasto-smeđ, vlaknasto-vunast, rub je najprije podvijen pa se izravna, tanak, kožica malo prelazi preko ruba.

Stručak: Ne postoji ili je vrlo kratak, ekscentrično je ili lateralno postavljen u odnosu na klobuk; bjelkast do žućkasto-smeđ, maljav.

Listići: Osrednje su gusti, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, skoro se spuštaju po stručku; u mladosti su bjelkasti ili žućkasti, kasnije su svijetlosmećkasti i s ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, 6.8-11.1 x 4.5-6.2 µm; otrusina je svijetlosmeđa do tamnosmeđa.

Meso: Mekano, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, ali i u ostalom dijelu godine u razdoblju bez mraza, najčešće kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci, otpalo lišće) johe i breze, a rijetko prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar ovog roda postoji više vrlo sličnih vrsta koje nije uvijek moguće sa sigurnošću identificirati samo na temelju izgleda. Dosta je promjenljive boje, od bijele do smeđe.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1052. Maljava batrljica (Crepidotus versutus (Peck) Sacc.), Sinonim: Crepidotus pubescens Bres.; 1058. Dlakava batrljica (Crepidotus pubescens Bresadola), Sinonim: Crepidotus bresadolae Pilat

Nejestiva gljiva

ŽUTOSMEĐA BATRLJICA

Crepidotus calolepis (Fr.) P.Karst.

Engleski naziv: Scaly Oysterling

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, mlad konveksno sveden, poslije raširen, bubrežastog je ili lepezastog izgleda, lateralno je srašten s podlogom, kožica se lako guli; bjelkast, svijetložut do žućkasto-smeđ, vodenast, u mladosti smeđe čehast, vunasto-maljav, poslije čehice nestaju, uz rub je svjetliji, rub je u mladoti podvijen, nije narebran.

Stručak: Ne postoji ili je vrlo kratak, lateralan; bjelkast do žuto-smeđ, baršunast.

Listići: Rijetki, granaju se poput delte rijeke, izmiješani su s lamelulama; najprije su žućkasto-smećkasti, poslije svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 5-6.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložućkasto, obično vrlo vodenasto i lako lomljivo, sa želatinoznim slojem u gornjem dijelu mesa; miris nije izražen, okus blag, gorkast i trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ali i u ostalom dijelu godine u razdoblju bez mraza, u skupinama, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, ponekad iz pukotina živog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Žutosmeđa batrljica vrlo je karakteristična i lako prepoznatljiva po boji klobuka. Osobito je važna činjenica da se listići granaju poput delte rijeka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1059. Žutosmeđa batrljica (Crepidotus calolepis (Fr.) Karsten)


*Crepidotus caspari* - created in Finland by Tapio Kekki

Nejestiva gljiva

KASPARIJEVA BATRLJICA

Crepidotus caspari Velen.

Engleski naziv: Pale Oysterling

Klobuk: 1-2.5 (4) cm širok, bubrežast, školjkast ili lepezast, sa sitnim je lateralno postavljenim stručkom ili je bez njega, površina je skoro glatka; bijel, kasnije lagano žućkast ili sivkast, vodenast, vlaknast, rub je bijelo baršunast i nije crtast.

Stručak: Vrlo je kratak ili uopće ne postoji, bjelkast, blago maljav.

Listići: Osrednje su gusti, s brojnim su lamelulama; oštrica je bijela i sitno trepavičasta; najprije su bijeli do kremasti, poslije svijetlosmećkasti i često s ljubičastom nijansom, u starosti tamnosmeđi.

Spore: Kuglaste do eliptične, fino hrapave, točkaste do mramorirane, 6-8.5 x 4-5.5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, malo želatinozno, bjelkasto; miris je slab na gljive ili voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima (grane) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova batrljica se od sličnih vrsta razlikuje po mikroskopskim karakteristikama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1057. Kasparijeva batrljica (Crepidotus caspari Velenovsky)


*Crepidotus cesatii* - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

Nejestiva gljiva

OKRUGLOTRUSNA BATRLJICA

Crepidotus cesatii (Rabenh.) Sacc.

Engleski naziv: Roundspored Oysterling

Klobuk: 1-1.5 (2.5) cm širok, bubrežastog je ili školjkastog oblika, bez stručka; bjelkast, kasnije sivkasto-smećkast, žuto-smeđ na na mjestu na kojem je učvršćen za supstrat, sitno dlakav, rub je dosta podvijen i svilenkast.

Stručak: Ne postoji ili je vrlo kratak.

Listići: U mladosti su bjelkasti, kasnije žuto-smeđi do rđastosmećkasto-ružičasti, a na kraju su hrđastosmeđi, prilično su rijetki i uski, oštrica je nazubljena.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa sitnim šiljcima, 5.7-9.4 x 4.5-7.7 µm; otrusina je žućkasta do žuto-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris je na orahe ili bademe, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, a samo ponekad crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Veoma je sitna vrsta gljive školjkastog oblika i čudnih listića koju je teško determinirati bez mikroskopske analize spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1054. Okruglotrusna batrljica (Crepidotus sphaerosporus (Pat.) Lge.)

Nejestiva gljiva

ŽUTOLISTIĆAVA BATRLJICA

Crepidotus crocophyllus (Berk.) Sacc.

Engleski naziv: Saffron Oysterling

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, u mladosti polukuglast, poslije školjkast i raširen, suh; najprije je žut ili žuto-smeđ, kasnije tamnosmeđ, vunasto-čehast, baršunast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Najprije je vrlo kratak, poslije nestaje i klobuk je bočno (lateralno) pričvršćen za podlogu; žuto-smeđ.

Listići: Gusti, uski, izmiješani s lamelulama, račvasti, sjedinjuju se na lateralno postavljenom kratkom stručku; najprije žućkasti ili sumporastožuti, poslije narančasti do smećkasti.

Spore: Kuglaste, šiljasto-bradavičave, 4.5-8 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Tanko, gumasto, lomljivo, žućkasto do svijetložuto-narančasto, poslije izblijedi; miris nije izražen, okus blago grkast i trpak.

Stanište: Raste tijekom godine, a uglavnom u ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, a prema literaturi i crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Nijedna vrsta iz ovog roda nije jestiva.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo rijeka i lako prepoznatljiva po sumporastožutim listićima i smeđim čehicama na klobuku. Najsličnija je žutosmeđa batrljica (Crepidotus calolepis), koja ima želatinoznu kožicu klobuka i može se guliti, te listići nisu sumporastožuti i granaju se poput delte rijeka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1061. Žutolistićava batrljica (Crepidotus crocophyllus (Berk.) Sacc.)


*Crepidotus ehrendorferi* - created on July 2021 in Sallent de Gállego, Huesca, Spain by Joseba

Nejestiva gljiva

MARKUŠEVAČKA BATRLJICA

Crepidotus ehrendorferi Hauskn. & Krisai

Klobuk: 1.5-5 cm širok, najprije konveksno sveden, školjkast, poslije raširen, vodenast, po vlažnu vremenu malo mazav, lateralno pričvršćen za supstrat; narančasto-žut ili narančasto-siv, iznad sraštenog dijela bijelo maljav, rub je dugo vremena podvinut.

Stručak: 2-3 mm dug, vrlo kratak, ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, kako se klobuk povećava tako stručak nestaje.

Listići: Prilično su gusti, široki, pomiješani s lamelulama; najprije su svijetlonarančasti, poslije tamniji i na kraju smećkasti.

Spore: Kuglaste, gusto bodljikave, 6-6.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, poslije svijetlonarančasto, vodenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, često se pronađe na voćkama.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo rijeka i zanimljiva. Hrvatsko je ime dobila po nalazištu u Markuševcu kod Zagreba.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1060. Markuševačka batrljica (Crepidotus ehrendorferi Hausknecht)

Nejestiva gljiva

LISNA BATRLJICA

Crepidotus epibryus (Fr.) Quél.

Engleski naziv: Grass Oysterling

Klobuk: 0.5-1 (1.2) cm širok, stožast, gotovo je čašastog oblika, lateralno je spojen sa supstratom, površina je bez sjaja i svilenasta, glatka; većinom je žućkast, rijetko bjelkast, sitno čehast, rub je podvijen.

Stručak: Praktično ne postoji ili je jedva izražen, klobuk je točkasto spojen na supstrat.

Listići: Skoro ili potpuno su koncentrični, odnosno spojeni u istoj točki, prilično su razmaknuti, debeli, prisutne su i lamelule; obično su žućkasti, rijeko su bjelkasti ili blijedokremasti, kasnije oker-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-11 x 4.5-6 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, mekano, želatinozno, blijedokremasto ili žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a uglavnom u jesen, zimu i proljeće, u svim tipovima šuma i po vrtovima, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog drveća, granama, lišću, često i na vlatima trave, stabljikama biljakana. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici prosinca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji dosta veliki broj vrsta sličnih po izgledu, čak i iz drugih rodova. Jedina sigurna metoda za determinaciju ove vrste je mikroskopska analiza spora, a meso u klobuku se svodi na želatinozni sloj.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1051. Lisna batrljica (Crepidotus epibryus (Fr.: Fr.) Quél.), Sinonimi: Pleurotellus herbarum (Peck) Sing., Pleurotellus hypnophilus (Berk.) Fayod

Nejestiva gljiva

VLAŽNA BATRLJICA

Crepidotus mollis (Schaeff.) Staude

Etimologija: mollis (lat.) = nježan, mekan, mlohav. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Peeling Oysterling

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, školjkast, često lijevkast ili zdjelast, teži da postane konveksan, nepotpun, često je podijeljen na režnjeve, valovit, izravno je ili preko vrlo kratkog stručka spojen na supstrat, gladak, mazav, nakon što se kožica odvoji ispod se ukaže želatinozni sloj; bjelkast, sivkast, sivkasto-smećkast, žuto-smeđ, oker ili svijetlosmeđ, malo baršunast, rub je tanak.

Stručak: Ne postoji ili je minimalne veličine.

Listići: Prilično su gusti, stisnuti, spuštaju se do točke u kojoj je klobuk spojen sa supstratom; u mladosti su bjelkasti, kasnije su prljavobijeli do žuto-smećkasti ili sivo-smećkasti.

Spore: Eliptične do bademaste, glatke, 6.1-9 x 4.4-6.1 µm; otrusina je okerasta.

Meso: Bjelkasto, želatinozno, žilavo, elastično; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od svibnja do kasno u jesen, u velikoj množini, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: U rodu Crepidotus postoji mnogo gljiva sitnih rastom, rastu na drvu i dosta su promjenljivih boja spora, od ružičaste do smeđe boje. Nije ih uvijek lako međusobno razlikovati samo na temelju makroskopskih karakteristika pa je zbog sigurnosti determinacije neophodna mikroskopska analiza spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1053. Vlažna batrljica (Crepidotus mollis (Schaeff.: Fr.) Kummer)


*Crepidotus subverrucisporus* - created in Finland by Stefan Jakobsson

Nejestiva gljiva

BRADAVIČAVOTRUSNA BATRLJICA

Crepidotus subverrucisporus Pilát

Plodno tijelo (klobuk): 0.5-1 cm široko, u mladosti je slično potkovi, a poslije je polukružno ili školjkasto, lateralno je spojeno na supstrat, a na mjestu spoja je maljavo-dlakavo, nama stručka, rub je valovit i dugo vremena jako podvijen; najprije je bijelo maljav, a poslije oker-smeđ.

Listići: Srednje gusti, pomiješani s brojnim lamelulama; u mladosti bijeli, poslije svijetlooker i s laganom ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične do bademaste, bradavičave, 7-10 x 4.5-6 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso: Vrlo tanko, bijelo ili vodenasto-sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća s korom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana se batrljica može zamijeniti s kasparijevom batrljicom (Crepidotus caspari), koja nema tako maljav klobuk i po vlažnom je vremenu prozirno narebran. Također je donekle slična i žućkasta batrljica (Crepidotus luteolus), ali nijedna od navedenih dviju vrsta nema bradavičave spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1056. Bradavičavotrusna batrljica (Crepidotus subverrucisporus Pilat), Sinonim: Crepidotus velenovskyi Pil.

Nejestiva gljiva

PROMJENLJIVA BATRLJICA

Crepidotus variabilis (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo. Po promjenljivom obliku.

Engleski naziv: Variable Oysterling

Klobuk: 0.5-3 cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan pa raširen, promjenljivog je oblika, polukružan, školjkast ili bubrežast, opnast, bez želatinoznog sloja ispod kožice; prvo je bijelo-vunast ili svilenkast pa kasnije gladak i smećkast, rub je podvrnut.

Stručak: U zametku, u mladosti je jedva zamjetan, uskoro je neprimjetan; bijel je i baršunast.

Listići: Razmaknuti, uski, tanki, lateralno se spajaju u točki, odnosno na mjestu s kojim se klobuk drži za stanište tako da su gotovo radijalno nanizani; najprije su bjelkasti pa žuto-ružičasto-smećkasti i na kraju smeđi.

Spore: Valjkaste do eliptične, sitno bradavičave, 5.5-7 x 2.8-3.5 µm; otrusina je oker-smećkasta i lagano crvenkasto nahukana.

Meso: Bjelkasto, opnasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a uglavnom u rano proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po čudnom obliku brojnih plodnih tijela koja rastu na grančicama. U ovom rodu postoji cijeli niz sličnih vrsta. Okruglotrusna batrljica (Crepidotus cesatii) raste i na ostacima crnogoričnog drveća i mahovini, nema tragova stručku. Vlažna batrljica (Crepidotus mollis) raste skupno na panjevima i živom bjelogoričnom drveću, ima vrlo guste listiće i želatinoznu prevlaku na klobuku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1049. Promjenljiva batrljica (Crepidotus variabilis (Pers. ex Fr.) Kummer)

Nejestiva gljiva

MASLINASTOSMEĐA KAPICA

Simocybe centunculus (Fr.) P.Karst.

Etimologija: centunculus (lat.) = mali. Po malim dimenzijama.

Engleski naziv: Dingy Twiglet

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini; smeđ, maslinasto-oker do maslinasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, baršunast, bjelkasto je do žuto brašnast, rub je jasno prozirno narebran i nešto bljeđi.

Stručak: Prilično je slabašan, šupalj, uglavnom je zakrivljen, često je ekscentričan; maslinasto-smećkast, na vrhu je s bijelim pahuljama, a na bazi bijelo maljav od micelija

Listići: Osrednje su gusti, prilično su široki, prirasli, žućkasto-smeđi do smeđi, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Eliptične do jajolike, bez kličnog otvora, glatke, prozirne, 6-7.4 x 4-4.8 µm (cromushrooms: spore su (6) 6.3 - 7.2 (7.9) × (3.7) 4 - 4.5 (4.8) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 6.7 × 4.2 µm, Qe = 1.6, bazidije su 4-sporne, batinaste, 22-28 × 6-7.6 µm, N = 10, cheilocistide su valjkaste ili rijetko u obliku boce, zaobljene na vrhu, zakrivljene, 35-51 × 5.2-7.7 µm, N = 7); otrusina je maslinasto-smećkasta.

Meso: Blijedo maslinasto-smeđe, nepromjenljive je boje; miris je kiselkast na voće ili na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno i u skupinama, na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore, obično hrasta. Prve tri slike snimio je Mladen Matišić, početkom lipnja, na trulim ostacima vrbe, a ostale su snimljene početkom kolovoza, na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je gljiva prepoznatljiva po zelenkastoj boji klobuka koji je na slici izblijeđen prema smeđoj boji duhana i ima narebrani rub klobuka. Ponosna kapica (Simocybe sumptuosa) ima glatki rub klobuka i drugačije je boje.

Nejestiva gljiva

PONOSNA KAPICA

Simocybe sumptuosa (P.D.Orton) Singer

Etimologija: sumptuosa (lat.) = prekrasan, ugledan. Po izgledu.

Engleski naziv: Velvet Twiglet

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je skoro izravnat, pravilan, bez sjaja; maslinastozelen, smeđ ili je maslinasto-smeđ, baršunast, bjelkasto je do žućkasto brašnjav, rub je obično nešto bljeđi, dugo je vremena podvijen, zatim se izravna, tanak.

Stručak: 1-3 (3.5) cm visok i 1-4 (6) mm debeo, relativno je kratak, valjkast, šupalj, skoro uvijek je zakrivljen; bjelkaste je do maslinasto-smeđe boje klobuka, površina je srebrnasto vlaknasta, na dnu je bijel od micelija.

Listići: Gusti, izmiješani su s različito dugim lamelulama, prilično su široki, prirasli, kasnije se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem; kremasti, žuto-smeđi do smeđi, oštrica je bjelkasta i sitno nazubljena.

Spore: Vretenaste ili u obliku sjemenke jabuke, glatke, 7.2-10.9 x 4.6-8.2 µm; otrusina je maslinasto-smećkasta.

Meso: Tanko, vodenasto, blijedokremasto do maslinasto-smeđe; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća bez kore, obično hrasta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Identifikacija je teška bez mikroskopske analize spora.

Nejestiva gljiva

PURPURNA POLIČICA

Chondrostereum purpureum (Pers.) Pouzar

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji.

Engleski naziv: Silver Leaf Disease

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (30) cm široko, razrašteno, rub je uzdignut i dlakav, inače je spljošten, mali klobuci su isprepleteni i izmješani, maljavi; sredina je ljubičasta, kasnije smećkasta, maljava, dlakava, rub je u mladosti valovit ili kovrčast, bijelo-smeđ, u mladosti je s kapljicama po površini; donja strana je glatka, bjelkasta, crvenkasta, ljubičasta ili smećkasta.

Spore: Valjkaste do eliptične, prozirne, glatke, 5-8 x 2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gladak, ljubičaste, ljubičasto-crvenkaste ili smeđe boje, najprije je kožasto i žilavo, po vlažnom vremenu je voštano, a po suhom vremenu i u starosti tvrdo i drvenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće kao parazit na živom drveću i kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća, nekada i na obrađenom drvu, a nešto se rjeđe pronađe na crnogoričnom drveću; uzrokuje bijelu trulež drva. Prve dvije slike snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Lijepa je vrsta iz roda Chondrostereum, purpurnocrvene je boje po čemu je dobila i ime, raste dosta kasno u godini. Vrste iz roda Chondrostereum i Stereum imaju nepravilni klobuk, nemaju stručka, spljoštene su i istaknute na površini drva. Postoje brojne vrste koje se izgledom mogu zamijeniti ovom vrstom, kao što je primjerice krvareća poličica (Stereum sanguinolentum) koja ima upadljive crvene mrlje na prerezu mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1337. Stereum purpureum Pers. ex Fr., Sinonim: Chondrostereum purpureum (Pers. ex Fr.) Pouzar


*Granulobasidium vellereum* - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

Nejestiva gljiva

BRIJESTOVA MRENOVKA

Granulobasidium vellereum (Ellis & Cragin) Jülich

Etimologija: vellereum (lat.) = runo, stidnice. Po izgledu.

Plodno tijelo: 4-15 (30) cm široko i 0.1-0.2 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tanke membranozne plahtice; površina je glatka, poslije postane brašnjava, rub je rastrgan, u mladosti bijelo pa blijedookerasto, kasnije je s blagom ružičastom nijansom.

Spore: Kuglaste, hrapave, prozirne, s uljnim kapljama, 6-8.5 x 5.5-7.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo ili bjelkasto, sočno, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito brijesta, samo na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog postojanja klamidospora opisana vrsta je prebačena iz roda Hypochnicium u rod Granulobasidium. Običnim svjetlosnim mikroskopom nije lako vidjeti hrapavu površinu spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1375. Granulobasidium vellereum (Ell. & Crag.) Jül., Sinonim: Hypochnicium vellereum Ell. & Crag.


*Inocybe assimilata* - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

Smrtno otrovna gljiva

MAGLASTA CJEPAČA

Inocybe assimilata Britzelm.

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, na početku je stožast i karakteristično oštro ispupčen na sredini, zatim je raširen i ispupčen, dosta je mesnat; najprije je sivkast, zatim je smeđ ili tamnosmeđ, po vlažnom vremenu je vlažan i mazav, radijalno je vlaknast, ubrzo je radijalno raspucan, na kraju je gladak.

Stručak: 4-6 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, bulbozno je zadebljan na bazi; smeđ, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, na vrhu je svjetliji i ljepljiv, uzdužno je tamnosmeđe vlaknast, na bazi je bjelkast.

Listići: Suženi uz stručak, prirasli, tvrdi, gusti; bjelkasti ili svijetlosmeđi, kasnije su smeđi ili crvenkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Kvadratične ili romboidne, kvrgave, s velikim šupljinama, 7-10 x 5-6 µm; otrusina je oker-smeđa ili smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili blijedosmeđe; miris na početku nije izražen, a poslije je neugodan i podsjeća na miris spaljene gume, malo trpak, nije po spermi kao većina cjepača, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili ponekad malo busenasto, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom ili jelom, ali ponekad i po bjelogoričnim šumama, voli vlažno i kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom koja uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Karakteristična je po sivoj sredini klobuka, površina klobuka je prekrivena ostacima ovoja, a baza stručka je na kraju s bijelom bulbom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 397. Maglasta cjepača (Inocybe umbrina Bresadola)

Smrtno otrovna gljiva

ZVJEZDASTOSPORNA CJEPAČA

Inocybe asterospora Quél.

Etimologija: aster (lat.) = zvijezda + spora (gr.) = sjemenka, sjeme. Po obliku spora.

Engleski naziv: Star Fibrecap

Klobuk: 1-4 (5.5) cm širok, najprije je stožasto-konveksan, zatim se otvori i izravna, s karakterističnim je ispupčenjem na ulegnutoj sredini, sredina je najprije glatka; svijetlosmeđ do tamnosmeđ, površina je kasnije cijelom širinom radijalno vlaknasta i s rascijepljenom kožicom ispod koje se uočava bijelo meso.

Stručak: Valjkast, na bazi je s plosnatom bulbom koja je često dosta široka i obrubljena; svijetlosmeđ je na gornjem dijelu, a malo je tamnije crvenkasto-smeđe boje na donjem dijelu, vlaknast, čitav je prekriven bjelkastim pahuljama koje ponekad izgledaju poput zmijske kože.

Listići: Skoro su gusti, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su sivkasto-smeđi, kasnije su maslinasto-smeđi, oštrica je ravna i bjelkasta.

Spore: Zvjezdaste, 9-12.5 x 7.5-11 µm; otrusina je žuto-oker do hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, u stručku je manje ili više crvenkasto-smeđe; miriše neugodno na spermu, a okus je također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uz šumske puteve, na vapnenačkom tlu, u travi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Vjerojatno je jestiva, ali je većina autora smatra smatra smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Po izgledu je dosta lako prepoznatljiva po karakterističnom klobuku i širokoj plosnatoj bulbi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 396. Zvjezdastosporna cjepača (Inocybe asterospora Quélet)

Smrtno otrovna gljiva

KOVRČASTA CJEPAČA

Inocybe cincinnata (Fr.) Quél.

Etimologija: cincinnatus (lat.) = neodređeno kovrčast. Po čehama na klobuku.

Engleski naziv: Collared Fibrecap

Klobuk: 0.8-2 (2.5) cm širok, najprije je stožasto-konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, slabo je mesnat, lomljiv; žućkasto-smeđ, smeđ ili tamnosmeđ, površina je smeđe čehava, jako vunasta i čupava, rub je u mladosti podvijen, a u starosti raspuknut.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-5 mm debeo, tanak, valjkast, najprije je pun, zatim je šupalj, na bazi je lagano zadebljan; u pravilu je crvenkasto-smeđ, pri vrhu je ljubičast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Široki, izrezani su uz stručak, prirasli, osrednje su gusti; u mladosti su crvenkasto-smeđi, kasnije su cimetastosmeđi, oštrica je neravna i malo pahuljičasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, 10-11 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crveno-smeđe, u stručku je s ljubičastim tonom, što se osobito zapaža na vrhu stručka, tanko, vlaknasto, čvrsto; neugodnog je mirisa, nije na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, te po parkovima, travnjacima i stazama. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Većina je autora navodi kao smrtno otrovnu vrstu.

Napomena: Slična kuštrava cjepača (Inosperma calamistratum) ima istaknuto čehav stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 398. Kovrčasta cjepača (Inocybe cincinnata (Fr.) Quélet)

Otrovna gljiva

ZELENKASTA CJEPAČA

Inocybe corydalina Quél.

Etimologija: Po mirisu koji podsjeća na miris cvijeta biljke šupaljke (Corydalis cava) koja raste po šumama.

Engleski naziv: Greenflush Fibrecap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prilično je mesnat, najprije je stožasto ispupčen, zatim se raširi i raspuca, ispupčenje je sjajno i mazavo; krem-sivkast ili krem-okerast, zatim je zeleno-smeđ do sivo-smeđ, na ispupčenoj je sredini tamniji, zelenkast, uzdužno je vlaknast, rub je resasto-vlaknast.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 0.4-1.6 (2) cm debeo, kratak, robustan, malo je zadebljan na bazi; bjelkast, kremasto-okerast, krem-siv ili zeleno-smeđ, gornji je dio svjetliji, bijelo pahuljast, a prema dnu je smećkast, na kraju je zelenkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi uz stručak, prirasli, sivkasto-smeđi, kasnije su oker-smeđi ili zelenkasto-smeđi, oštrica je sa sitnim bjelkastim resicama.

Spore: Lagano eliptične, glatke, 8-12 x 5-7 µm; cistide su trbušaste, vretenaste, krunaste; otrusina je smeđa do žuto-oker.

Meso: Bjelkasto, tanko; miriše neugodno slatkasto na voće, miris je prilično jak, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slici snimio je Danijel Mulc, početkom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dio autora navodi da je otrovna vrsta i da uzrokuje psihosomatski sindrom trovanja, odnosno da djeluje halucinogeno.

Napomena: Lijepa je cjepača sa zeleno-smeđom grbicom na sredini klobuka, ako se još obrati pozornost na miris ne bi trebalo biti problema pri determinaciji ove vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 389. Zelenkasta cjepača (Inocybe corydalina Quélet)


*Inocybe dulcamara* - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

Smrtno otrovna gljiva

SLATKASTOGORKA CJEPAČA

Inocybe dulcamara (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: dulcamarus (lat.) = slatko-gorko. Po gorkastom i slatkastom okusu.

Engleski naziv: Bittersweet Fibrecap

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, tankomesnat, zvonoliko-konveksan, tupo je ispupčen na sredini, suh; oker, svijetlosmeđ, maslinasto-smeđ ili narančasto-smeđ, u mladosti je prekriven žućkasto-okerastim vlaknasto-čehastim ostacima koprene, više je ili manje čekinjast na sredini, rub je tanak i u mladosti podvijen, nije radijalno raspucan kao kod većine cjepača.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 1-3 (5) mm debeo, pun je pa komorast u sredini, nema bulbu na bazi, prema dnu je sve tanji; žuto-oker, svijetlosmeđ, u starosti je maslinasto-smeđ ili crveno-smeđ, na bazi je bjelkasto pamučast, vlaknast.

Listići: Gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; kremasto-žuti, žuto-maslinasti, kasnije su svijetle crvenkasto-smeđe boje.

Spore: Eliptične do bubrežaste, glatke, prozirne, 8-11 x 4.4-5.6 µm; otrusina je svijetlooker do žuto-smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetložuto, žuto-oker, smećkasto ili žuto-narančasto; miriše na spermu ili rotkvice, a okus je okus je neugodno slatkast i gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma, po parkovima, uz puteve i šumske staze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s brezom, hrastom, borom ili jelom, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Dosta autora navodi je kao smrtno otrovnu vrstu.

Napomena: Teška je za identifikaciju bez mikroskopske analize spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 399. Slatkastogorka cjepača (Inocybe dulcamara (A. & S.) Kummer)

Smrtno otrovna gljiva

KOSMATA CJEPAČA

Inocybe flocculosa Sacc.

Etimologija: floccus (lat.) = gruda vune, grumen + -osa (lat.) = karakteristike ili osobine nečega. Po izgledu.

Engleski naziv: Fleecy Fibrecap

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, najprije je zvonolik, zatim je konveksan s podvijenim rubom, često se gotovo izravna, na sredini je ispupčen; najprije je krem-oker, žuto-oker ili svijetlosmeđ s nježnim crvenkastim tonom, u mladosti je s izraženim bijelim ovojem koji nestane kada se gljiva razvije, površina je čehasta na svjetlijoj osnovi, rub je u mladosti podvijen, često je krpast od ostataka ovoja i svjetliji.

Stručak: 3.5-4 (5) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, valjkast, prilično je pravilan, samo je malo zadebljan na bazi, često je zakrivljen i malo savitljiv; bjelkast, kasnije je smećkast ili krem-smećkast, na kraju je crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, na bazi je uvijek s vunasto-vlaknastim ostacima micelija.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, nisu široki, skoro su zaokruženi uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti, zatim su sivkasti, krem-sivkasti, svijetlosmeđi ili maslinasto-smeđi.

Spore: Glatke, široko eliptične do bademastog oblika, 6.5-11 x 4.5.5-6.3 µm; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Bijelo, u stručku je žućkasto; miris je slab, a podsjeća na miris svježeg graška, a okus je blag na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ova se cjepača ne može sa sigurnošću identificirati samo na temelju izgleda, ali se ipak razlikuje od većine sličnih vrsta po dosta upadljivoj dekoraciji klobuka i po boji listića koja je neuobičajena za ovaj rod.

Smrtno otrovna gljiva

ZEMLJASTA CJEPAČA

Inocybe geophylla (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: ge (gr.) = zemlja + phyllon (gr.) = list, listić. Po listićima boje zemlje.

Engleski naziv: White Fibrecap

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, prvo je stožast, zatim se raširi i redovito ispupči na sredini, kod starijih je gljiva jako raširen, skoro ulegnut ali uvijek ispupčen; najprije je bijel, kasnije je sivkasto-smeđ, žuto-smeđ ili oker-smeđ, rub je u mladosti maljav od ostataka bjelkastog zastorka, kasnije je ispucan.

Stručak: 1-3 (5) cm visok i 3-7 (9) mm debeo, valjkast, šupalj, baza je manje ili više zadebljana, bulba je obrubljena; bjelkast, cijelom je dužinom jedva uočljivo baršunasto-vlaknast, na vrhu je pahuljast.

Listići: Nejednako su dugi, prirasli, gusti, trbušasti; najprije su bijeli, kasnije su sivo-smeđi, oštrica je bjelkasta i trepavičasta.

Spore: Eliptične, bademaste, glatke, na jednom kraju malo zakrivljene i šiljate, 8-10 x 4.5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Vrlo je tanko, mekano, u stručku je vlaknasto, bijelo; neugodno miriše na spermu ili svježi kvasac, a okus je pomalo opor, ne smije se kušati.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s laktofenolom postane ljubičasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u vlažnim i travnatim miješanim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se otrovnom pa čak i smrtno otrovnom vrstom. Tipični je predstavnik skupine gljiva koje uzrokuju muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Moguća je zamjena sa sjenovitom cjepačom (Inocybe umbratica) koja je robusnija i raste samo po crnogoričnim šumama. Vlaknata cjepača (Inocybe fibrosa) je većih dimenzija, a crvenkasta cjepača (Inosperma erubescens) je zvonolika, s crvenkastim je mrljama, osobito po površini klobuka. Varijetet ljubičasta zemljasta cjepača (Inocybe geophylla var. lilacina) je sinonim opisane vrste, a čitava je ljubičaste boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 386. Zemljasta cjepača (Inocybe geophylla (Sow. ex Fr.) Kummer); 387. Ljubičasto zemljasta cjepača (Inocybe geophylla var. lilacea Pat.)

Smrtno otrovna gljiva Na listi za determinatore

LJUBIČASTA ZEMLJASTA CJEPAČA

Inocybe geophylla var. lilacina (Peck) Gillet

Engleski naziv: Lilac Fibrecap

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, prvo je stožast, zatim se raširi i redovito ispupči na sredini, kasnije je oko ispupčenja gotovo ulegnut, ali uvijek ostane ispupčen; ljubičast, na sredini je tamniji i sa žućkasto-sivim tonom, rub se kasnije kasnije raspucava.

Stručak: 1-3 (5) cm visok i 3-7 (9) mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, šupalj, baza je zadebljana; blijedoljubičast poput klobuka, cijelom je dužinom bijelo maljavo-čehav.

Listići: Nejednako su dugi, prirasli, gusti, trbušasti; najprije su bjelkasti, kasnije su sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, bademaste, glatke, na jednom kraju malo zakrivljene i šiljate, 8-10 x 4.5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Vrlo je tanko, mekano, u stručku je vlaknasto, bijelo; neugodno miriše na spermu, a okus je pomalo opor, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, u vlažnim bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se otrovnom pa čak i smrtno otrovnom vrstom. Tipični je predstavnik skupine gljiva koje uzrokuju muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Varijetet je i sinonim zemljaste cjepače (Inocybe geophylla) od koje se razlikuje po tome što su klobuk i stručak ljubičaste boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 387. Ljubičasto zemljasta cjepača (Inocybe geophylla var. lilacea Pat.)


*Inocybe godeyi* - created on November 2015 in Porquerolles, Hyères, France by Nicolò Oppicelli

Otrovna gljiva

GODIJEVA CJEPAČA

Inocybe godeyi Gillet

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, u mladosti je polukuglast ili lagano stožast, ubrzo je konveksan pa raširen, te je manje ili više izraženo stožast,slabo je mesnat; u mladosti je blijedooker, kasnije postaje crveno-narančast, u starosti je crveno-smeđ, površina je radijalno vlaknasta i lagano čehasta, rub je često iscijepan, podvijen i često s ostacima bijele koprene.

Stručak: 4-8 cm visok, valjkast, često je zakrivljen, na bazi se nalazi kao obrubljeno gomoljasto zadebljanje, rub bulbe je lomljiv; neposredno iznad zadebljanja je bijel i teži da postane okerast po čitavoj površini, osim na bulbi, mjestimično je s crvenkastim mrljama.

Listići: Smećkasti, kasnije su narančasto-smeđi ili crvenkasto-smeđi, nejednako su dugi, nisu široki, dosta su gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je pravilna i bijela.

Spore: Nepravilno eliptične do bademaste, glatke, 9-11.6 x 5.3-7.2 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, postane crvenkasto-smeđe, ružičasto ili narančasto, osobito u sredini stručka, rub stručka je bjelkast, tanko, u stručku je vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka s kalijevom lužinom postane svijetlomaslinasto-smeđa, dok meso s istim reagensom požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim drvećem, obično s bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Prema Michaelu Hennigu je jestiva vrsta, ali zbog velike opasnosti od zamjene s drugim cjepačama nije preporučljiva. Po Brunu Cettu je vjerojatno otrovna vrsta, dok neki izvori navode da je smrtno otrovna vrsta. Sadrži male količine muskarina pa je smatramo otrovnom vrstom.

Napomena: Sadrži vrlo malo muskarina pa je neki autori ubrajaju u jestive vrste, ali dosta je rijetka vrsta pa zato nema osobite vrijednosti. Dio je skupine cjepača svijetle boje s mesom koje teži da pocrveni, u toj skupini se nalaze crvenkasta cjepača (Inosperma erubescens), crveno-bijela cjepača (Inocybe whitei), te također Inocybe incarnata.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 403. Godijeva cjepača (Inocybe godeyi Gillet), Sinonimi: Inocybe trinii ss. Bres., Inocybe rickenii Kbch.


*Inocybe grammata* - created in Finland by Tapio Kekki
*Inocybe grammata* - created in Finland by Tapio Kekki

Otrovna gljiva

GRAVIRANA CJEPAČA

Inocybe grammata Quél.

Etimologija: gramma (lat.) = crtež, slika, skica, gravura. Po crtastoj površini klobuka.

Engleski naziv: Flushed Fibrecap

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, u mladosti je stožast, vrlo se brzo raširi i tupo ispupči; u mladosti je bijel, kasnije je žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, na sredini je tamnosmeđ, prekriven je sraštenim vlakancima koja se radijalno iscijepaju, pukotine su sivkaste i osobito izražene na rubu koji je mesnatocrvenkast ili smeđ i često nepravilan.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 3-9 mm debeo, s jasno je obrubljenom bulbom, valjkast, pun, često je uvijen; gornji je dio ružičast, brazdast ili crtasto narebran, a na bazi je bijel i sitno pahuljičast.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, prilično su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli; u mladosti su bijeli, kasnije su sivo-crvenkasti, u starosti su maslinasto-smećkasti; oštrica je sitno trepavičasta i bjelkasta.

Spore: Grbave, vijugave, nepravilne, 6.7-7.6 x 5-6 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bijelo, a u stručku je crvenkasto; miris je jak i vrlo neugodan na spermu ili na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama, po livadama, te ispod grmlja, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom, na zemlji, u travi, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva po radijalno iscijepanoj kožici klobuka, slična je također i sumnjiva vrsta Inocybe bresadolae koja ima uzdužno vlaknasti, bjelkasti ili žuto-crvenkasti klobuk, nema neugodan miris, već miris podsjeća na voće. Slična je i ušiljena cjepača (Pseudosperma rimosum) koja je mednožute, a ne smeđe boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 401. Gravirana cjepača (Inocybe grammata Quélet), Sinonim: Inocybe hiulca Fr. ss. Bres.

Otrovna gljiva

LJEŠNJAKOVA CJEPAČA

Inocybe margaritispora (Berk.) Sacc.

Etimologija: margarites (gr.) = biser + spora (gr.) = spora, sjeme. Po jako bradavičavim sporama.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je zvonolik i konveksan, okruglasto je ispupčen na sredini, ubrzo se spljošti, sredina je široko ispupčena (visoka je do 1.5 cm); na sredini je tamnosmeđ, prema rubu je nešto svjetliji, oker i slamnatožut, površina je karakteristično dvobojna jer je žućkasto-oker osnova djelomično prekrivena tamnooker dekoracijom koja je nešto gušća na sredini, na sredini je vlaknasto-čehast, prema rubu je radijalno vlaknast, a kasnije se rastrga na male čehice.

Stručak: 3-6 cm visok i 5-10 mm debeo, dosta je robustan, u bulbi je širok 8-9 mm, pravilno je valjkast, pun, bulba je kružno-obrubljena ili je samo s jedne strane nisko izbočenija; bjelkast je i svijetlokrem, svjetlijeg je tona od klobuka, s veoma je sitnim, gotovo točkastim dlačicama, a između njih je površina brašnjava.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, veoma su različitih dužina, osrednje su gusti; u mladosti su kremasto-sivkasti, nešto kasnije su sivo-smećkasti, oštrica je cjelovita i svjetlija.

Spore: Nepravilno su višekutne zbog krupnijih grba, 8.5-10 x 6.6-8.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto je i lagano žućkasto; lagano miriše na spermu, a osušeno malo po duhanu, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Reakcija je u dodiru s gvajakom negativna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno po nekoliko primjeraka zajedno, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvama, hrastovima, lijeskama, vrbama i borovima; jedna je od češćih cjepača u našoj zemlji, a pronađe se i na Jadranu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem lipnja, na obali rijeke Save, na pjeskovitom tlu, ispod vrba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična je zvjezdastosporna cjepača (Inocybe asterospora) koja često raste blizu lješnjakove cjepače, a razlikuje se po mesnatocrvenkastom stručku i većim sporama. Cjepače kao rod treba izbjegavati, prepoznatljive su po stožastom klobuku, zrakastim vlaknima i sl. Ova vrsta prepoznatljiva je po relativno velikim dimenzijama plodnog tijela, po osobito pahuljasto-čehastoj površini klobuka, bulbi na bazi stručka, te po jako nabranim sporama.

Otrovna gljiva

TAJANSTVENA CJEPAČA

Inocybe mystica Stangl & Glowinski

Etimologija: mysticus (gr.) = mističan, tajanstven. Po rijetkosti.

Klobuk: 2-3 (4) cm širok, najprije je stožast i konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, kožica se lako guli; žućkasto-oker do oker, ponekad je mjestimično hrđastosmeđ, vremenom više ili manje posvijetli prema rubu, površina je na tjemenu gotovo glatka do minimalno baršunasta, prema rubu je fino vlaknasta, vlakna u rubnom području u starosti postaju pomalo gruba i ponekad se lome u male ljuskice.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan prema dnu, baza je s malom bulbom, u mladosti je bijel, ubrzo postane žuto-oker, fino je pahuljast oko 1 cm od vrha, fino je vlaknast prema dnu.

Listići: Gusti, 4-5 mm široki, prirasli; u mladosti su bijeli, djeluju pomalo sivkasto, ubrzo postanu svijetlo oker, na kraju su oker-smeđi, oštrica je sitno nazubljena i bijela.

Spore: Eliptične do vretenaste, (7) 8-9-10 (11) x (4.5) 5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je bijelo i 2 mm debelo, u stručku je bijelo, a u bazi svijetlo smeđe, vlaknasto; miris je kiselkast i minimalno na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom meduncom, grabom, brijestom ili bukvom, na vapnenastom tlu, pronađe se i na Jadranu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Karakteristična je po najmanjim cheilocystidama od svih cjepača, veličine 30-40 x 9.5-13 µm). Slične mikroskopske karakteristike ima sjevernoamerička cjepača Inocybe cryptocystis, ali nisu potpuno identične kao kod europske vrste.


*Inocybe nitidiuscula* - created in Norway by unknown
*Inocybe nitidiuscula* - created in Norway by unknown

Smrtno otrovna gljiva

RANA CJEPAČA

Inocybe nitidiuscula (Britzelm.) Lapl.

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i oštro ispupči na sredini, dugo je vremena je gladak; smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, u mladosti s ostacima koprene, kasnije je srašteno vlaknast, košica se poslije raspuca.

Stručak: 1-6 (7) cm visok i 1-3 (5) mm debeo, prilično je tanak, uočljivo je bulbozan, šupalj; krem, vrh je svjetliji, bjelkast, kasnije je crvenkast, sredina je u starosti crveno-smeđa, na bazi je bjelkast, u gornjem je dijelu bijelo pahuljast.

Listići: Ravni su i malo trbušasti, osrednje su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli; žućkasti, maslinasto-sivkasti ili svijetlosmeđi, u starosti su cimetastosmeđi, oštrica je malo svjetlija.

Spore: Eliptične do široko bademaste, glatke, 8.3-12 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, crvenkasto-okerasto, uz listiće je žućkasto, ružićasto-smeđe u stručku, bjelkasto u klobuku i pri dnu stručka; miriše na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili ponekad busenasto po 4-5 sraštenih primjeraka, u svim tipovima šuma, po pješčanim nanosima, šljunčarama, između mahovinastih ili travnatih površina, također na sloju smrekovih iglica, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ovo cjepača raste u velikim skupinama, a izgledom se od sličnih vrsta najviše razlikuje po ružičastoj boji skoro glatkog klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 390. Rana cjepača (Inocybe nitidiuscula Sacc.)

Otrovna gljiva

JESENSKA CJEPAČA

Inocybe posterula (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: posterus (lat.) = kasnije, slijedeći + -ula (lat.) = manja ili umanjena verzija nečega. Po rastu u jesen.

Klobuk: 2-4 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, ubrzo se izravna i ulegne, na sredini je s manje ili više izraženim ispupčenjem, žuto-oker boje, sredina je svijetlosmeđa, površina je jasno vunasto-vlaknasta, rub je na kraju izvrnut i često s ostacima bijelog ovoja.

Stručak: Valjkast, nije robustan, baza je jedva uočljivo gomoljasta, gladak, bjelkast sa žućkastim nijansama na bazi, na vrhu je pahuljast, baza je sitno vlaknasta.

Listići: Osrednje su gusti, dosta su široki, prirasli su uz stručak sa zupcem, bijelo-sivkasti, kasnije su oker, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7.5-9 x 4.5-6 µm (cromushrooms: spore su (7.5) 7.9 - 9.4 (10) × (3.9) 4.4 - 5.1 (5.7) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2, N = 150, Me = 8.6 × 4.8 µm, Qe = 1.8, cheilocistide su valjkaste, vretenaste, u obliku boce ili gotovo kuglaste, s gustim izraslinama na vrhu, 45-60 × 12-20 µm, N = 9); otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Bjelkasto ili malo žućkasto, osobito u stručku; miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, te uz rubove puteva, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično sa smrekom ili borom, u travi. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u miješanoj šumi bora, bukve i hrasta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ova gljiva ima jasno uočljive ostatke ovoja na rubu klobuka, što je i najznačajnija osobina pri makroskopskoj determinaciji ove vrste. Slična je kosmata cjepača (Inocybe flocculosa).

Znanstveni naziv uzorka: Inocybe posterula
Lokacija uzorka: Sweden
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (1916 bp): GTCTCCGTAGTTGACCTGCGGAGAATCATATCGAATAAACTGAACAGGTTGTTTGCTGGCCTTCTAGGGGGGTATGTGCACGCTGTCATCTTTATCATTTTTTCCAACTGTGCACACTTTGTAGACCACGAGGAGCATATTTTTTCCTCTTTGCGTTCAATTTGGGGTCTGCTGCGCTTTCATAAAAAGTCAGCTTTCCCTCGTATTTCTCTGGTCTATGTTCTTTTCTTCACATCCTCTACAAATCATTCGGAATGTACCTATAAAAAAAAGTTAATACAACTTTCAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCATCTTGCGCTCCTTGGTATTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGAGTGTCATTTTATCTTCTCTCAACCACTTCTTCATGTCGTGGCAAAGAGGTTCTGGGAGTCTTTTTTGCCTGCTTCTCAACCAGAGAAGTCTGCTCTCCTGAAATACATTAGTGGTAATCTGAGCTGCTATTCTGGCCTGATAAATATGTCGTCGCCTTTTCTATGCTGTCTCACCACCGCTTCAAATACACATCTTTTGACAATCTTGACCTCAAATCAGGTAGGACTACCCGCTGAACTTAAGCATATCAATAAGCGGAGGAAAAGAAACTAACAAGGATTCCCCTAGTAACTGCGAGTGAACCGGGAAAAGCTCAAATTTGTAATCTGGCAGCTCTCAGATCTGTCCGAGTTGTAATCTAGAGAAGTGTTACCTGTGCTCGACCGTGTACAAGTCTTCTGGAATGGAGCATCACAGAGGGTGAGAATCCCGTCTTCAACACGGACTGCCTGCATATTATGGTGCGCTCTCAAAGAGTCGAGTTGTTTGGGAATGCAGCTCAAAATGGGTGGTAAATGCCATCTAAAGCTAAATATTGGCGAGAGACCGATAGCGAACAAGTACCGTGAGGGAAAGATGAAAAGAACTTTGGAAAGAGAGTTAAACAGTACGTGAAATTGCTGAAAGGGAAACGCTTGAAGTCAGTCGCGTCGGCTAGAAATCAGCCTTGCTTTTGCTTGGTGTACTTTCTTGGTCAACGGGTCAGCATCAATTTTGACCGCCGGATAAAGTCGATGGGAATGTGGCATCTTAGGATGTGTTATAGCCTGTTGTCGCATACGGCGGTTGGGATTGAGGAACTCAGCACGCCCGCAAGGGACGGGTTTCGACCACGTTCGTGCTTAGGATGCTGGCATAATGGCTTTAATCGACCCGTCTTGAAACACGGACCAAGGAGTCTAACATGCCTGCGAGTGTTTGGGTGGAAAACCCATGCGCGCAATGAAAGTGAAAGTTGAGATCCCCCTTCATGGGGAGCATTGACGCCCGGACCAGACCTTCTGTGACGGATCCGCGGTAGAGCATGTATGTTGGGACCCGAAAGATGGTGAACTATGCCTGAATAGGGTGAAGCCAGAGGAAACTCTGGTGGAGGCTCGTAGCGATTCTGACGTGCAAATCGATCGTCAAATTTGGGTATAGGGGCGAAAGACTAATCGAACCATCTAGTAGCTGGTTCCTGCCGAAGTTTCCCTCAGGATAGCAGAAACTCATTATCAGATTTATGTGGTAAAGCGAATGATTAGAGGCCTTGGGGTTGAAACAACCTTAACCTATTCTCAAACTTTAAATATGTTAGAACGAACCGTCTCTTGACTGGACCGCTCGACGATTGAGAGTTTCTAGTGGGCCATTTTTGGTAAGCAGAACTGGCGATGCGGGATGAACCGAACGCGAAGTTAAGGTGCCCGAATTCACGCTCATCAGACACCACAAGATGTGTTAGTTCATCTAGACAGCAGGACAGTGGGCATAGAAGTCTGAAT
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)


*Inocybe praetervisa* - created in Spain by Francisco José Rodríguez Campo

Smrtno otrovna gljiva

ZAMJENJIVA CJEPAČA

Inocybe praetervisa Quél.

Etimologija: praetervisus (lat.) = izmjenjiva, zamjenjiva, nepromišljeno, nemarno, nonšalantno, zapušteno. Po izgledu zbog kojeg se može zamijeniti s drugim cjepačama.

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, dosta je mesnat, najprije je stožasto-zvonolik, oštro je ispupčen je na sredini; žućkast, blijedooker ili svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, sitno je radijalno vlaknast do ruba, ali na ispupčenju gladak i nešto svjetliji, rub je rascijepljen i nešto tamniji.

Stručak: 5-8 cm visok i 4-6 mm debeo, valovito-zakrivljen, pun je ili vlaknasto šupljikav; bjelkast je pa blijedooker i na kraju smeđ, crtasto-vlaknast, na gornjem je dijelu svjetliji, na bazi je s bijelom i obrubljenom bulbom.

Listići: Prilično su gusti, suženo su prirasli na stručak, skoro su slobodni; prvo su bjelkasti ili krem-sivkasti, kasnije su žuto-smeđi, crvenkasto-sivi ili maslinasto-smeđi.

Spore: Dosta promjenljivog oblika, kvadratne ili stožaste, sa šupljim vrhovima, skoro razgranate, 10-12 x 7.5-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto, na presjeku ne mijenja boju; miris je neugodno kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i na zatravljenim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s jasenom, bukvom ili brezom, voli vapnenasto i pjeskovito-glinenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Listići su dugo vremena blijedosivkaste boje, a najčešće raste u travi. Slična je obrubljena cjepača (Inocybe mixtilis).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 395. Zamjenjiva cjepača (Inocybe praetervisa Quélet)

Otrovna gljiva

LJUBIČASTONOGA CJEPAČA

Inocybe pusio P.Karst.

Etimologija: pusio (lat.) = malen, neznatan. Po veličini.

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je stožasto ispupčen, zatim se raširi i ispupči na sredini s grbicom; oker do smeđ, na sredini je tamniji, vlaknast, rub je u mladosti podvijen, kasnije je izvijen prema gore i sve svjetliji

Stručak: 2-4 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, zadebljan je na bazi; narančasto-smeđ do sivo-smeđ, s manje ili više je izraženom ljubičastom nijansom i s finom bjelkastom glazurom, u starosti je ljubičast samo na vrhu, vlaknast.

Listići: Prilično su gusti, slabo su prirasli, isprva su sivi, kasnije su s laganim ljubičastim tonom, sivkasto-smeđi do tamnosmeđi, oštrica je fino nazubljena i lagano trepavičasta.

Spore: Bademaste, glatke, 8-11 x 5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, u klobuku je bjelkasto, u stručku je više ili manje izraženo blago ljubičasto; miriše neugodno na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vlažnom ili močvarnom tlu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Navodi se da uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Karaktristična je po ljubičastom stručku, osobito na vrhu, a najsličnija je vrsta Inocybe griseolilacina, koja također ima ljubičasti ton klobuka, ali uglavnom ne na vrhu.


*Inocybe sambucina* - created in Finland by Tapio Kekki
*Inocybe sambucina* - created in Finland by Tapio Kekki

Smrtno otrovna gljiva

BAZGOVA CJEPAČA

Inocybe sambucina (Fr.) Quél.

Etimologija: sambucus (lat.) = bazga. Po boji klobuka koja je slična boji cvijeta bazge.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prilično je mesnat, najprije je stožasto-konveksan, zatim se raširi i uvijek tupo ispupči na sredini, skoro je gladak; bijel ili prljavobijel, kasnije je žućkast ili žućkasto-smeđ, kožica je vlaknasta i s tendencijom da se uzdužno cijepa, rub je u mladosti podvijen pa izvrnut.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-2.5 (3.5) cm debeo, valjkast, najčešće je zakrivljen, lagano je zadebljan na bazi, pun, nije dug; bijel, na vrhu je pahuljast.

Listići: Široki, nisu gusti, prirasli su na stručak, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su krem-žućkasti, svijetlooker ili smećkasti, oštrica je bjelkasta i trajno zupčasta.

Spore: Eliptične, bubrežaste, glatke, 7-11 x 4.4-6 µm; otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo je ili lagano žućkasto, debelo, čvrsto, vlaknasto; miriše neugodno na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, te po parkovima i raznim nasadima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično s jelom, borom ili smrekom; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Od sličnih se vrsta izdvaja po svojoj robusnosti. Slična je vlaknata cjepača (Inocybe fibrosa) koja se razlikuje po listićima koji teže da posive i po malo obojenom stručku, a spore joj također nisu glatke.

Znanstveni naziv uzorka: Inocybe sambucina
Lokacija uzorka: Sweden
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (1921 bp): TATCATGTTTCCGTAGGTGAACCAGCGAACGGATCATTATTGAATAAACTTGAACAGGCTGTTGCTGATTCCTTGGGGAATATGTGCACGCTTGTCATATTTATTTATCCAACTGTGCACATATTGTAGACCTGGATGATTTAATTATTTGCGTAGATTGAGGACTGCTGTGCTCATTTGAGTATGGCTTTGCCTTGCATTTCCAGGTCTATGTTATTTTCACAACCTCTGCATGTCTTTAGAATGTTGAATTGATATAAAGTTAAATATACAACTTTCAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCATCTTGCGCTCCTTGGTATTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGAGTGTCATTAAGTTCTCAACTGCACTAATTTCTCTGGTGTGGCTTGGATATGGGGGTTTGAGTTTGCAGGCTTTTCAAGATTGAAAAGTCGGCTCCCCTGAAATGTATTAGTGGTATCTGAGCAGAAGCTACTACAGGCATGATAATTATCTATGTCTTTGGTACACTGCAGCAACAGACTATGCTGCTTATAACATTGTGCAATGAGAGTACACCTTTGACAAATTTGACCTCAAATCAGGCAGGACTACCCGCTGAACTTAAGCATATCAATAAGCGGAGGAAAAGAAACTAACAAGGATTCCCCTAGTAACTGCGAGTGAAGCGGGAAAAGCTCAAATTTAAAATCTGACAGTTTTTGACTGCCCGAATTGTAGTCTAGAGAAGTGTTACCTGTGCTGGACCATGTACAAGTCTCCTGGAATGGAGCATCATAGAGGGTGAGAATCCCGTCTTTGACATGGACTACCAGTGCATTATGGTGCGCTCTCAAAGAGTCGAGTTGTTTGGGAATGCAGCTCAAAATGGGTGGTAAATGCCATCTAAAGCTAAATATTGGCGAGAGACCGATAGCGAACAAGTACCGTGAGGGAAAGATGAAAAGAACTTTGGAAAGAGAGTTAAACAGTACGTGAAATTGCTGAAAGGGAAACGCTTGAAGTCAGTCGCGTTGGCTAGAAATCAGCCTTGCTTTTGCTTGGTGTACTTTCTGGTTGATGGGTCAGCATCAATTTTGGTCACTGGATAAAGGCATTGGGAATGTGGCATCTTTAGATGTGTTATAGCCCAGTTGTTGCATACAGTGGTTGGGATTGAGGAATTCAGCACGCCGCAAGGCCGGGTTTTGACCACGTTCGTGCTTAGGATGCTGGCATAATGGCTTTAATCGACCCGTCTTGAAACACGGACCAAGGAGTCTAACATGCCTGCAAGTGTTTGGGTGGAAAACCCATGCGCGTAATGAAAGTGAAAGTTAAGATCCCTTTCAAAGGAGCATTGACGCCCGGACCAGACCTTTTGTGACGGATCCGCGGTAGAGCATGTATGTTGGGACCCGAAAGATGGTGAACTATGCCTGAATAGGGTGAAGCCAGAGGAAACTCTGGTGGAGGCTCGTAGCGATTCTGACGTGCAAATCGATCGTCAAATTTGGGTATAGGGGCGAAAGACTAATCGAACCATCTAGTAGCTGGTTCCTGCCGAAGTTTCCCTCAGGATAGCAGAAACTCATATCAGATTTATGTGGTAAAGCGAATGATTAGAGGCCTTGGGGTTGAAACAACCTTAACCTATTCTCAAACTTTAAATATGTAAGAACGAGCTGTCTCTTAACTGGACTGCTCGATGATTGAGAGTTTCTAGTGGGCCATTTTTGGTAAGCAGAACTGGCGATGCGGGATGAACCGAACGTGAGGTTAAGGTGCCGGAATTCACGCTCATCAGACACCACAAAAGGTGTTAGTTCATCTAGACAGCAGGACGGTGGCCATGGAAGTCGGAAT
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 391. Bazgova cjepača (Inocybe sambucina (Fr.) Quél.)


*Inocybe umbratica* - created in Finland by Martti Moisander

Smrtno otrovna gljiva

SJENOVITA CJEPAČA

Inocybe umbratica Quél.

Etimologija: umbraticus (lat.) = koje traži sjenu ili hlad. Po najomiljenijem staništu.

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, prilično je mesnat, u mladosti je zvonoliko-stožast, zatim se raširi i šiljato ispupči na sredini, gladak, suh; bijel, bjelkast ili svijetlosivkast, sitno vlaknasto-čehast, rub je često iscijepan.

Stručak: 3-4 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, pun, često je zakrivljen; bijel, na gornjem dijelu je pahuljast, na bazi je bulbozno-uvijen i maljav od micelija.

Listići: Jako su gusti, prirasli su sa zupcem, uski, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti, zatim su kremasti do sivkasto-smeđi, oštrica je sitno-resasta.

Spore: Nepravilno zvjezdaste, višekutne, 7.2-8.9 x 5.1-6.7 µm; otrusina je smeđa do glinenastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, blijedokremasto do žućkasto, mekano, na presjeku baze stručka postane žućkasto; miriše kiselo na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama i po šumskim putevima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ima nekoliko sličnih varijacija zemljaste cjepače (Inocybe geophylla) od kojih se razlikuje što raste samo u kasnu jesen po crnogoričnim šumama, po zvjezdasto-višekutnim sporama, po većim dimenzijama, te po uvijenoj bulbi stručka. Slična je i crveno-bijela cjepača (Inocybe whitei) koja je dugo vremena blijedocrvenkasta, a kasnije je prljavocrvenkasta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 393. Sjenovita cjepača (Inocybe umbratica Quélet)


*Inocybe whitei* - created on December 2022 in Guetaria, Gipuzkoa, Spain by joxepo

Smrtno otrovna gljiva

CRVENO-BIJELA CJEPAČA

Inocybe whitei (Berk. & Broome) Sacc.

Engleski naziv: Blushing Fibrecap

Klobuk: 1-7 (8) cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksno-raširen i tupo ispupčen; dugo je vremena bjelkast, kasnije je ružičast, narančasto-ružičast, na kraju je prljavocrvenkast, uvijek izjeden od crva, u starosti je raspucan i vlaknast.

Stručak: 8-10 (12) cm visok i 1-3.5 (4.5) cm debeo, valjkast, na bazi je s okruglastom obrubljenom bulbom, pun je pa šupalj; najprije je potpuno bijel ili bjelkast, kasnije je sivo-ljubičast, ružičast, crvenkast ili svijetlosmeđ, uzdužno je vlaknast, na gornjem je dijelu pahuljičast, u mladosti se na vrhu nalazi prolazni ovoj.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, prilično su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, sivkasti, sivkasto-crvenkasti, sivkasto-oker, oker ili oker-smeđi.

Spore: Široko eliptične, zaokružene na jednoj strani, 6-11 x 5.5-6.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto do crvenkasto; miriše na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ima dosta neslaganja raznih autora oko ove i drugih crvenkastih cjepača. Može se zamijeniti s godijevom cjepačom (Inocybe godeyi) koja ima jasno obrubljenu bulbu koja je na gornjem dijelu jedva malo zaokružena, skoro nema ovoja (postavljen je na bazi stručka), stručak je pahuljičast, a spore su višekutne. Sliči i crvenkastoj cjepači (Inosperma erubescens), ali je mnogo manja rastom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 392. Crveno-bijela cjepača (Inocybe pudica Kühn.)

Vjerojatno otrovna gljiva

BONGARDIJEVA CJEPAČA

Inosperma bongardii (Weinm.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Fruity Fibrecap

Klobuk: 3-5 (6) cm širok, mesnat, prvo je stožast ili zvonolik, upadljivo je ispupčen na sredini; površina je sa sitnim čehicama svijetlosmeđe ili crvenkasto-smeđe boje, osnova je blijedosmeđa, poslije se raspucava.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, prilično je dug i debeo, najprije je pun, u starosti je šupalj, često je zakrivljen; najprije je bjelkast, kasnije posmeđi, postaje crvenkasto-smećkast, sa smeđim je vlakancima, na vrhu je blijedokremast.

Listići: Dosta su rijetki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti ili kremasti, kasnije su smećkasti s crvenkastom nijansom, a na kraju su cimetastosmeđi, oštrica je s bjelkastim resicama.

Spore: Eliptične, glatke, 10-14 x 6-8 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu polako pocrveni, osobito u stručku; miriše neugodno na prezrelo voće ili na kolače, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, voli vlažno i vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, krajem listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Za ovu se vrstu navodi da ne sadrži muskarin, ali se smatra vjerojatno otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Ovo je dosta velika cjepača kojoj meso na prerezu pocrveni. Miriše po voću kao i Inocybe pyriodora ili zelenkasta cjepača (Inocybe corydalina). Po izgledu je slična jelenska cjepača (Inosperma cervicolor) koja drugačije miriše.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 394. Bongardijeva cjepača (Inocybe bongardii (Weinm.) Quélet)


*Inocybe calamistrata* - created in Finland by Tapio Kekki

Smrtno otrovna gljiva

KUŠTRAVA CJEPAČA

Inosperma calamistratum (Fr.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: calamistratus (lat.) = zakovrčano kao vruće željezo. Po istaknutim čehama.

Engleski naziv: Greenfoot Fibrecap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, mesnat je na sredini, prvo je zvonolik, kasnije je konveksan i otvoren; svijetlosmeđ ili smeđ, sredina je tamnije tamnosmeđe boje, površina je hrapavo-čehasta, rub je u mladosti s smećkastim paučinastim ostacima ovoja.

Stručak: 4-6 cm visok i 5-8 mm debeo, krut, malo je proširen prema bazi, često je zakrivljen; smeđ, boje je klobuka, na bazi je karakteristično plavo-zelen, vlaknasto-čehast.

Listići: Prirasli, vrlo su široki, razmaknuti; bjelkasti, kasnije su blijedosmećkasti, žuto-smeđi ili crvenkasto-smeđi, oštrica je bjelkasto trepavičasta.

Spore: Bubrežaste, glatke, 10-14 x 5.4-6.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili sivkasto, u starosti i u stručku je smeđe ili plavo-zelenkasto, ne mijenja boju; miriše slabo na spermu, a okus je malo neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u planinskim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, voli humusno tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ako se pazi na karakterističnu plavo-zelenkastu boju baze stručka teško se može zamijeniti s drugim vrstama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 402. Kuštrava cjepača (Inocybe hirsuta (Lasch) Fr. ss. Lange)

Smrtno otrovna gljiva

JELENSKA CJEPAČA

Inosperma cervicolor (Pers.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: cervus (lat.) = jelen + color (lat.) = boja. Po boji jelenjeg krzna.

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i gotovo potpuno spljošti; svijetlosmeđ, oker-smeđ, kasnije je nešto tamnije smeđe ili crvenkasto-smećkaste boje koja je naglašenija prema rubu, uzdužno se raspucava, površina je pokrivena stršećim vlakancima i čehicama, rub je uvijek zaokružen i s mjestimičnim ostacima bijelog ovoja.

Stručak: 2-5 (7) cm visok i 0.6-1.3 (1.6) cm debeo, valjkast, dosta je pravilan, često je sužen ili je malo bulbozan na bazi; krem-smećkast ili oker, donji dio je smeđe do crvenkasto-smeđe boje klobuka, vlaknast, vrh je svjetliji i sitno čehast.

Listići: Prilično su široki, osrednje su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, izrezani su i suženi uz stručak, slobodni; najprije su gotovo bjelkasti ili krem, kasnije su cimetastosmeđi, crvenkasto-smeđi ili maslinasto-smeđi, oštrica je malo valovita i bjelkasto resasta.

Spore: Eliptične, glatke, 10-15 x 6.5-8.6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Blijedokrem, na prerezu u dnu stručka lagano posmeđi ili pocrveni, vlaknasto; miris i okus neugodni na plijesan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi sa smrekom, te po livadama i ravničarskim terenima, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je česta cjepača u šumama smreke na vapnenastom zemljištu. Po makroskopskim se osobinama lako zamijeni s bongardijevom cjepačom (Inosperma bongardii) koja ima izraženije dekoriran klobuk i vlaknasti stručak. Miris je najsigurniji za determinaciju ove vrste, budući da je dosta promjenljivih dimenzija.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 400. Jelenska cjepača (Inocybe cervicolor (Pers. ex Pers.) Quélet)


*Inosperma cookei* - created on September 2022 in Hauterive, Switzerland by Nicolas Schwab

Smrtno otrovna gljiva

SLAMNATOŽUTA CJEPAČA

Inosperma cookei (Bres.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog mikologa C. Cookea.

Engleski naziv: Straw Fibrecap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je stožasto-zvonolik, zatim se raširi i oštro ispupči na sredini; žuto-smeđ, blijedooker ili je skoro slamnatožut, u mladosti je fino bijelo vlaknast od ostataka ovoja, ispupčenje je obično tamnije smeđe boje, s uraštenim je vlakancima po površini, rub je najprije podvijen, kasnije je izravnat, rascijepljen i resast.

Stručak: 3-9 (13) cm visok i 1-1.8 (2.5) cm debeo, na bazi je s malom obrubljenom bulbom, pun; bjelkast je ili svijetložućkast, površina je u mladosti sitno dlakava, kasnije je gol.

Listići: Gusti, malo su trbušasti, prirasli su na stručak sa zupcem; prvo su bjelkasti, kasnije su kremasto-žućkasti, u starosti su smeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične do bubrežaste, glatke, 5.5-9.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, vremenom postaje žuto; upadljivo miriše na voće ili na nešto između zemlje i sperme, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po vrtovima i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, lijeskom, brezom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Neki autori čak navode da je jestiva vrsta, ali sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom.

Napomena: Na ovoj cjepači prevladava žuta boja klobuka i stručka, prepoznatljiva je i po karakterističnom mirisu koji podsjeća na med, što bi zajedno s bojom trebalo biti dovoljno za sigurnu determinaciju ove vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 404. Slamnatožuta cjepača (Inocybe cookei Bresadola)

Smrtno otrovna gljiva Na listi za determinatore

CRVENKASTA CJEPAČA

Inosperma erubescens (A.Blytt) Matheny & Esteve-Rav.

Engleski naziv: Deadly fibrecap, Brick-red tear mushroom, Red-staining Inocybe

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je stožast, zatim je zvonoliko ispupčen i na kraju se raširi; najprije je bjelkast, kasnije je žuto-smeđ ili oker-smećkast, na kraju je crvenkasto-smeđ, radijalno je vlaknast, kožica se poslije radijalno raspucava.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 0.8-2.2 (2.6) cm debeo, pun, prilično je robustan, valjkast je ili malo zadebljan na bazi, skoro je gladak; na vrhu je bijel, ostali dio je bjelkast ili sivkasto-smeđ, kasnije je crvenkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, široki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti ili s ružičastom nijansom, kasnije su crvenkasti, u starosti su maslinasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, glatke, pod mikroskopom svijetlosmeđe, 10-13.8 x 5.5-8.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Nepromjenljive je bijele boje, poslije je sa slabom crvenkastom nijansom; miris je slab na spermu ili voće, a okus je prilično neugodan na voće.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama, po šumskim stazama, parkovima i grmlju, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili lipom. Posljednju sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Sadrži oko 0.037% muskarina, a smrtonosna doza je 180 mg (oko 4.8 g svježih gljiva) po odrasloj osobi, ali i niže vrijednosti mogu biti i opasne po život.

Napomena: Dosta je velika rastom i uvijek je s crvenkastim mrljicama po klobuku i stručku. U proljeće postoji opasnost od zamjene s bijelom đurđevačom (Calocybe gambosa), ali je tada vrlo rijetka i sasvim drugačija od đurđevače koja je sasvim bijela, mesnata i velika. Slične su i opasne manje gljive iz roda Inocybe kao što je vrsta Inocybe incarnata koja je veća rastom. Postoje i druge vrste iz roda cjepača koje su crvenkaste boje, a to su vinskicrvena cjepača (Inosperma adaequatum), jelenska cjepača (Inosperma cervicolor) koja je slabijeg tona, te bongardijeva cjepača (Inosperma bongardii) kojoj je klobuk upadljivo čehasto dekoriran.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 384. Crvenkasta cjepača (Inocybe patouillardii Bresadola), Sinonim: Inocybe lateraria Ricken

Otrovna gljiva

PJEGAVA CJEPAČA

Inosperma maculatum (Boud.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Frosty Fibrecap

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je stožast, zatim je raširen i oštro ispupčen na sredini, dosta je promjenljive boje, od svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, površina je u mladosti redovito, a ponekad i poslije sa sitnim ostacima ovoja u obliku bjelkastih, opnastih i prolaznih čehica, kasnije je jako radijalno ispucan, rub je najprije podvijen pa se na kraju uzdigne.

Stručak: 3-13 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, na bazi je s obrubljenom bulbom, robustan, crtast; najprije je bjelkast, zatim je svijetlosmeđ, na vrhu je bijelo pahuljast.

Listići: Gusti, uski, malo su trbušasti, skoro su slobodni, slabo su prirasli na stručak; najprije su bjelkasti ili sivkasti, a kasnije su žuto-smeđi ili svijetlosmeđi, oštrica je neravna i nešto svjetlija ili bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 9-12 x 5-6.5 µm, cheilocistide su 30-60 x 10-24 µm (cromushrooms: (8.2) 9 - 11.2 (12.6) × (4.7) 5.3 - 6.5 (6.8) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2), N = 120, Me = 10 × 5.9 µm, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 23-35 × 9-10.5 µm, N = 7, cheilocistide su batinaste, valjkaste, u obliku boce, zaobljene na vrhu, 30-55 × 10-15 µm, N = 14); otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto, nježno, vlaknasto, u stručku je lagano smećkasto; miriše na spermu ili je oštar, podsjeća na tartufe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, na vlažnim terenima. Slike su snimljene 16.9.2025., na likalitetu Velić kod Trilja, u šumi hrasta medunca i graba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: S tipičnim je bjelkastim pjegicama po klobuku koje kasnije nestanu, bjelkasti stručak je na sredini smeđ, a iznad i ispod je svjetliji pa je na taj način podijeljen na 3 pojasa. Slična je otrovna repolika cjepača (Inocybe napipes), koja nema ostataka ovoja po klobuku, baza stručka je gomoljasta poput repe, raste svugdje, a najčešće ispod breza.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 385. Pjegava cjepača (Inocybe maculata Boudier)

Otrovna gljiva

MALJAVA CJEPAČA

Mallocybe heimii (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog botaničara Rogera Heima (1900-1979), koji je bio specijaliziran za mikologiju i tropsku fitopatologiju. Bio je poznat po svojim studijama koje su opisivale anatomiju himenija gljive, sistematiku i filogeniju viših gljiva (osobito srodnih rodova Lactarius i Russula, Russulales i Secotium), mikologiju tropskih gljiva kao što je rod Termitomyces, kao i etnomikološki rad na halucinogenim gljivama iz rodova Psilocybe i Stropharia. Za života je objavio preko 560 članaka, znanstvenih radova i značajnih radova iz područja poput botanike, kemije, obrazovanja, šumarstva, hortikulture, umjetnosti, medicine i zoologije.

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ponekad lagano ispupči; žuto-smeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili sivo-smeđ, nije vodenast, nije crtast, površina je jako radijalno čehasto-maljava, kožica jako prelazi preko ruba i često je spojena s prstenastim pojasom, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-4.5 (5.5) cm visok i 5-9 mm debeo, uglavnom je nešto kraći od širine klobuka, lagano je zadebljan i korjenast na bazi; žuto-smeđ je ili svijetlosmeđ, donji je dio uočljivo uzdužno vlaknast, a iznad vjenčića je sitno pahuljast, stršeća vlakanca tvore vjenčić.

Listići: Lagano su prirasli i vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, trbušasti, gusti, izmiješani su s lamelulama, sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 8.2-11.6 x 4.3-5.6 µm; otrusina je smeđe boje duhana.

Meso: Tanko, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, po naplavinama i pjeskovitom tlu uz morsku obalu, u simbiozi s borovima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početko prosinca, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivosti ove vrste nije u potpunosti poznata zbog njezine rijetkosti, međutim smatramo je otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična je slatkastogorka cjepača (Inocybe dulcamara) koja ima nešto veće spore i drugačiji ovoj. Ova vrsta pripada skupini Mallocybe koja se po određenim karakteristikama polako izdvaja iz roda Inocybe i tvori novi rod.


*Pseudosperma perlatum* - created in Finland by Martti Moisander

Otrovna gljiva

VELIKA CJEPAČA

Pseudosperma perlatum (Cooke) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: perlate (lat.) = vrlo široko. Po velikim dimenzijama.

Klobuk: 3-11 cm širok, jako mesnat, prvo je stožast, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, lagano je mazav po vlažnom vremenu, žuto-smeđ ili smeđ, sredina je nešto tamnije tamnosmeđe boje, površina je radijalno vlaknasta, kožica se poslije raspucava, rub je u mladosti podvijen, kasnije je nešto svjetliji i sitno vlaknast pa rascijepan.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, pun, nije bulbozan, jedva je zadebljan i zakrivljen na bazi, bjelkast, žućkast, u starosti je smećkast, na bazi je manje ili više vlaknast.

Listići: Gusti, trbušasti, skoro su slobodni, slabo su prirasli na stručak, najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-smeđi, oker-smeđi ili cimetastosmeđi, oštrica je bijelo resasta.

Spore: Eliptične do bubrežaste, 9-13 x 6-8 µm; otrusina je smeđa ili sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, u stručku je smećkasto; miriše na spermu ili zemlju, a okus je lagano gorkast i također na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po šumskim stazama, parkovima, livadama i na muljevitom tlu, te po vlažnim i tamnim mjestima, u simbiozi s raznim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Izrazito je lijepa cjepača, smeđa površina klobuka je crtasta, a listići su svijetliji pa poslije boje klobuka, smećkasti. Stručak je s ljubičastom nijansom, ali se ta boja poslije izgubi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 388. Velika cjepača (Inocybe perlata Saccardo)

Smrtno otrovna gljiva Na listi za determinatore

UŠILJENA CJEPAČA

Pseudosperma rimosum (Bull.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: rimosus (lat.) = raspucano, pukotina, rascjep. Po izgledu radijalno raspucane površine klobuka.

Engleski naziv: Split Fibrecap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, tanak, stožasto-zvonolik, kasnije se otvori i oštro ispupči na sredini; žućkast, žuto-smeđ ili smeđ, radijalno je vlaknast, kožica se kasnije raspucava, u mladosti je s ostacima bijelog ovoja, rub je uglavnom svjetliji.

Stručak: 2-8 (11) cm visok i 3-8 (12) cm debeo, valjkast, pun, na bazi je bulbozno zadebljan, ponekad je zakrivljen; bjelkast, žućkast, na vrhu je bijelo čehasto-pahuljast, ostali je dio prekriven sitnim vlakancima.

Listići: Gusti, prilično su trbušasti, jedva su prirasli na stručak, gotovo su slobodni; bjelkasti, sivkasti, u starosti su sivo-smeđi ili smeđi, rijetko su sa zelenkastom nijansom, oštrica je s bijelim resicama.

Spore: Eliptične, glatke, 10-18 x 6-8.5 µm; otrusina je smeđa do sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, nešto je tamnije u stručku; miriše na spermu, brašno ili humus, a okus je malo gorkast i također na humus.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u šumama ariša, po šumskim stazama, parkovima i travnjacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Slike je snimio Danijel Mulc, početkom rujna, na lokalitetu gradski park u Delnicama, ispod jele.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Smrtonosna toksičnost odnosi se na pojedenu količinu. Sadrži oko 0.01% muskarina, a 180 mg (oko 18 g svježih gljiva) po odrasloj osobi je smrtonosno, ali i niže vrijednosti mogu biti i opasne po život.

Napomena: Ušiljena cjepača pripada skupini u kojoj se nalazi mnogo vrsta koje je dosta teško međusobno razlikovati. Također se može zamijeniti i s dosta sličnom svijetlosmeđom cjepačom (Inocybe hypophaea).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 383. Ušiljena cjepača (Inocybe fastigiata (Schff. ex Fr.) Quélet)

Jestiva gljiva Na listi za determinatore

KRUŠKASTA PUHARA

Apioperdon pyriforme (Schaeff.) Vizzini

Etimologija: pyrum ili pirum (lat.) = kruška + formis (lat) = u obliku, u formi. Po obliku.

Engleski naziv: Pear-Shaped Puffball

Plodno tijelo: 2-6 (8) cm široko, kuglasto ili kruškoliko, glava je okruglasta, stručak je konusan i na osnovi je povezan s debelim bijelim rizomorfima, egzoperidij je sitno zrnast ili bradavičav, poslije može biti mrežasto isprepleten, bijel, zatim postane okerast, a u starosti smećkast, rijetko je s ljubičastom nijansom, na sredini glave pukne ovojnica i kroz otvor se oslobađaju spore, gleba i subgleba su najprije bijele, a u starosti postanu maslinasto-smeđe.

Spore: Kuglaste, glatke, (3.2) 3.4 - 3.9 (4.3) × (3) 3.3 - 3.8 (4.1) µm, Q = 1 - 1.08 (1.1), N = 120, Me = 3.7 × 3.5 µm, Qav = 1; bazidije su slične kratkoj toljagi, 9-13 µm duge i 3-4.5 µm debele, nemaju bazalnu kopču; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, kasnije je žuto-zelenkasto pa tamnosmeđe, mekano; miris je neugodan na plin, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u malim skupinama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete zbog neugodnog mirisa mesa, ali samo mlada.

Napomena: Lako se prepoznaje jer raste gotovo zbijena s velikim brojem plodnih tijela na gotovo trulim panjevima i trupcima raznog drveća.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1571. Kruškasta puhara (Lycoperdon pyriforme Schaeff.: Pers.)

Stranica 19 od 52

Upute za korištenje ključa vrsta

GLAVNE SKUPINE GLJIVA

Glavne skupine gljiva

Važniji rodovi listićavki

KLOBUK/PLODNO TIJELO

Oblik klobuka / plodnog tijela

Rub klobuka / plodnog tijela

Boja klobuka / plodnog tijela

Površina klobuka / plodnog tijela

Dekoracija klobuka / plodnog tijela

Širina klobuka / plodnog tijela (cm) - 0 za manju od 1 cm

STRUČAK

Oblik stručka

Boja stručka

Površina stručka

Dekoracija stručka

Širina stručka

HIMENIJ

Boja listića, rupica, šiljaka

Osobine listića

Broj listića uz stručak

Osobine rupica/šiljaka

SPORE

Oblik spora

Dužina spora (µm) - 0 za manju od 1 µm

Širina spora (µm) - 0 za manju od 1 µm

Q (d/š)

Boja otrusine

OVOJ

Veo/vjenčić

Volva

MESO

Osobine mesa

Boja mesa

Miris i okus mesa

MLIJEKO

Boja svježeg mlijeka

Brzina promjene boje mlijeka

PROMJENA BOJE

Promjena boje klobuka ili mesa

Promjena boje mlijeka

Promjena boje površine ili mesa u stručku

Promjena boje listića/rupica

STANIŠTE

Stanište

Doba rasta

Ugroženost, zaštita, ljekovitost

JESTIVOST

Jestivost

ISPIT ZA DETERMINATORA

Ispit za determinatora

IDI NA VRH

Upute za korištenje ključa vrsta

Crvena knjiga gljiva Hrvatske

Pravilnik o zaštiti

Pravilnik o ispitima

Popis gljiva za ispite

Gljivarski kodeks HMGS-a

Prirodoslovni muzej - Split

Pregled spora

Nazivi vrsta

Globalni popis jestivih gljiva

Trovanja i sindromi trovanja

Kazalo grafičkih simbola

Romagnesijevi kodovi boje otrusine

Kodovi reakcija krasnica na kemijske reagense

Upute za korištenje ključa vrsta

Kalkulator alkoholno-vodenog ekstrakta

UNITE - DNA sekvence

BLAST - usporedba DNA sekvenci

Index Fungorum

GBIF - taksonomija

MushroomExpert.Com

Tephrocybella constrictospora

Tephrocybella griseonigrescens

Tephrocybe cessans

Rhodocollybia prolixa var. prolixa

Rhodocollybia filamentosa

Rhizomarasmius undatus

O autoru

O autoru

Kontakt