Agaricus pseudopratensis - created in Spain by Leandro Sánchez Sánchez

LAŽNA PEČURKA

Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser

Klobuk: 4-14 cm širok, konveksan pa se raširi i izravna; bijel, u starosti sivo-smeđ do žuto-smeđ, trljanjem požuti, skoro je gladak ili slabo pahuljast, rub je tanak, a kožica malo prelazi preko listića.

Stručak: 2-6.5 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, prvo pun pa šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, gladak; vjenčić je bijel, tanak, uzak, s jednostrukim ili dvostrukim rubom.

Listići: Suženi uz stručak, slobodni, vrlo su gusti, prilično su široki; najprije su ružičasti pa crvenkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 5.5-7 x 4-5.5 µm, cheilocistide su batinaste, široke 5-13 (20) µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do gotovo crna.

Meso: Relativno je debelo, čvrsto, bijelo u klobuku, bjelkasto, na prerezu postane ružičasto-smeđe na vrhu stručka, a žućkasto u bazi stručka ili na ozlijeđenim mjestima, poslije posmeđi pa prelazi u crvenkasto-smeđu; miris je neugodan na tintu ili urin, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju ili postane svijetlosmeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, parkovima, a rjeđe u miješanim i crnogoričnim šumama, voli kisela i pjeskovita tla uz morsku obalu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, ali se nekad može konzumirati i bez gastrointestinalnih poremećaja. Trovanje ovom vrstom nije opasno, samo vrlo neugodno, a bolovi u trbuhu obično traju nekoliko sati. U vrlo rijetkim slučajevima izaziva vrtoglavicu i zamagljeni vid.

Napomena: Po većini je karakteristika najsličnija bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii), koja ne požuti u bazi stručka, već pocrveni kao i drugi dijelovi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 183. Lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Agaricus purpurellus - created on September 2005 in Pozate, Italy by Marco Floriani

LJUBIČASTA PEČURKA

Agaricus purpurellus Heinem.

Etimologija: purpureus (lat.) = ljubičast. Po boji.

Klobuk: 2-5 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je raširen i izravnat, prekriven je uraslim ružičastim ili ružičasto-ljubičastim vlaknastim ljuskama, rub je izrepan od ostataka zastorka, prelazi listiće.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, gladak, zakrivljen i malo gomoljast na bazi, bjelkast, na donjem je dijelu žućkast, ako se protrlja požuti; vjenčić je opnast, jednostruk, bijelo-žut.

Listići: Gusti, slobodni, blijedo ružičasti do ljubičasto-smeđi, oštrica je bjelkasta, u starosti su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 4.5-6 × 3.5-4.5 µm, Me = 4.8-5.4 x 3.8-4.3 µm, cheilocistide su kruškolike do kuglaste, 11-34 x 9-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, na prerezu poružičasti u klobuku i požuti u bazi stručka; miriše na gorke bademe ili anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično ispod bora, na travnatim površinama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom jer zbog veličine i lošeg mirisa nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost. Osim toga, dio autora navodi je kao otrovnu vrstu.

Napomena: Slična je grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja je mnogo većih dimenzija, te usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj meso na prerezu ne pocrveni u klobuku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

USAMLJENA PEČURKA

Agaricus semotus Fr.

Etimologija: semotus (lat.) = udaljeno. Po pojedinačnom rastu?

Klobuk: 1.5-5 cm širok, polukuglast pa manje ili više otvoren i tupo ispupčen na sredini; svijetlosmeđ, u mladosti je dekoriran rijetkim crvenkasto-smeđim do ljubičasto-smeđim ljuskicama koje su gušće na sredini, izražene su kao uzdužna vlakna, mnogo su rjeđa prema dosta izblijeđenom rubu, u starosti je čitava površina žuta, rub je krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.4-0.8 cm debeo, zadebljava se od vrha prema bazi, često je gomoljast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast, a žuto-smeđ kada se gljiva razvije, trljanjem požuti, gladak; vjenčić je bjelkast do svijetloružičast, jednostruk, viseći, brzo propada.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni; najprije sivkasto-ružičasti i na kraju postanu tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 4-5.5 x 2.4-3.5 µm, cheilocistide su batinaste (cromushrooms: spore su (4) 4.3 - 5 (5.5) × (2.5) 2.8 - 3.3 (3.8) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 4.7 × 3 µm, Qe = 1.5), bazidije su 13-20 × 5.2-6.2 µm, N = 10, cheilocistide su 12-17 × 5-6 µm, N = 9; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu ubrzo požuti u bazi stručka, na pritisak se stvaraju žute mrlje; miris je slab na gorke bademe ili gljive, a okus je blag na gljive.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po parkovima, uz rubove cesta, ponekad i u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine i lošeg mirisa nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Po većini je karakteristika slična grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja na prerezu u bazi stručka požuti, ali ostali dijelovi pocrvene i mnogo je većih dimenzija od opisane vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Agaricus subfloccosus - created in Bozeman, Montana, USA by Edward Barge (landsnorkler)

LJUSKAVA PEČURKA

Agaricus subfloccosus (J.E.Lange) Hlaváček

Etimologija: sub (lat.) = ispod, manje + floccus (lat.) = vuna, pahuljasta, vunasta. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Petticoat Mushroom

Klobuk: 4-9 cm širok, isprva je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat; najprije je bjelkasto-kremast, kasnije je sivkast do smeđ, površina je s prilegnutim ljuskama, krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 4-5 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, nije ukorijenjen, bijel, sivo-crvenkast, s ljuskicama ispod vjenčića, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je opnast, širok, tanak, uzdignut, jedan je dio viseći, bjelkast, s dvostrukim rubom, donja je strana fino ljuskava.

Listići: Gusti, slobodni, mesnatoružičasti, kasnije potamnu, u starosti su crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 5.5-7.5 x 4-6 µm, cheilocistide su batinaste, s jednim segmentom, 25-58 x 10-17 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu blago pocrveni; miris je kiseo, a okus je blag, slatkast, na gljive.

Kemijske reakcije: Meso i rub listića u dodiru s KOH pocrnu.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično u šumama smreke, te u parkovima i staklenicima, na humusnom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja je tipično mesnatija i ima ukorijenjen stručak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Agaricus subperonatus - created on June 2023 in Nordrhein-Westfalen, Germany by Enrico Tomschke

ČARAPASTA PEČURKA

Agaricus subperonatus (J.E.Lange) Singer

Etimologija: sub (lat.) = skoro + pero-peronis (lat.) = čizma. Po upadljivo dekoriranom stručku ispod vjenčića.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Tapered Mushroom

Klobuk: 3-15 cm širok, konveksan pa ubrzo raširen, kožica se lako guli, bjelkast i prljavo oker-smeđ, sa smeđim uraštenim ljuskama na svjetlijoj osnovi koje su najgušće na sredini, postepeno se pravilno razrjeđuju prema rubu, na rubu je s mjestimičnim bjelkastim ostacima zastorka.

Stručak: 6-12 cm visok i 2.5-5 cm debeo, valjkast ili se sužava prema bazi, duboko ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast do ružičasto-smećkast, ostaci ovoja formiraju crtež koji na osnovi prelazi u zasebni dio s oker-smeđim ljuskama koje ponekad podsjećaju na zmijsku kožu, sa smećkastim je ljuskicama ispod vjenčića koje se mogu guliti prema gore; vjenčić je bjelkast, debelokožast, uzdignut ili viseći, dvostruk, s gornje je strane crtast.

Listići: Dosta su gusti, slobodni; najprije su ružičasti, poslije smeđi, crvenkasto-smeđi, tamnosmeđi i na kraju crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 6.5-7.5 x 5-6.5 µm, cheilocistide su s više segmenata, batinaste, 12-53 x 7-13 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo do sivkasto, na prerezu postane vrlo slabo sivo-ružičasto, a poslije ili trljanjem jako posmeđi; miris je kiseo do donekle neugodan, a okus je neugodan na urin.

Kemijske reakcije: Površina klobuka ili meso u dodiru sa KOH požuti, a površina klobuka u dodiru sa Schafferovom otopinom postane narančasto-smeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, uz ceste, te po parkovima, livadama, grobljima, staklenicima, na tlu bogatom hranjivim tvarima i pljesnivom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Jestiva je samo mlada jer je u starosti negodnog okusa i može uzrokovati gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Slične su bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), koja ima trokutasto zašiljene ljuske na klobuku, ljuskava pečurka (Agaricus sufloccosus), koja je slabije mesnata, nema ukorijenjen stručak i raste tipično ispod crnogoričnog drveća, plemenita pečurka (Agaricus bisporus), koja je manjih dimenzija i ima dvosporne bazidije, te dvoprstenasta pečurka (Agaricus bitorquis), koja raste u istom okružju, ali je mnogo svjetlija.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Agaricus subrufescens - created on November 2024 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

BADEMOVA PEČURKA

Agaricus subrufescens Peck

Etimologija: sub (lat.) = blago, pomalo, ispod + rufus (lat.) = crvenkast + -escens (lat.) = postaje, pokazuje tendenciju. Po boji.

Engleski naziv: Almond Mushroom 

Klobuk: 4-12 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi, svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, površina je sa sivo-smeđim do purpurno-smeđim ljuskicama, oko 1 mm dugim, koje su obično krupnije na sredini, a prema rubu sve manje, trljanjem samo malo požuti.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.2-2.3 cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast do ružičast, fino je paperjasto ljuskav; vjenčić je brzo prolazan, često je izražen samo u obliku tanke viseće kožice.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, blijedo ružičasti, sivo-ružičasti, u starosti su smeđi do tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 5-7.5 x (3.5) 4-5 (5.5) µm, cheilocistide su često s više segmenata, kuglaste, 4-14 (24) x 4-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo; miriše na gljive ili gorke bademe, a okus je blag, slatkast, malo na plijesan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po vrtovima, staklenicima, na nakupinama iverja i komposta, na tlu bogatom hranjivim tvarima, voli toplija staništa, u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je mala šumarica (Agaricus sylvaticus), kod koje meso pocrveni.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MALA ŠUMARICA

Agaricus sylvaticus Schaeff.

Engleski naziv: Blushing Wood Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je zvonolik ili polukuglast s ravnim tjemenom pa otvoren i malo ulegnut, čitava je površina prekrivena uraštenim smeđim do crveno-smeđim ljuskama koje su najgušće na sredini i sve rjeđe prema rubu, osnova je bijela do žuta, trljanjem pocrveni, rub je s bijelim krpastim ostacima zastorka.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, vitak, valjkast, čvrst, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, pun je pa ubrzo šupalj, baza je jako zadebljana; bjelkast i s ružičastom nijansom, ispod vjenčića je sitno ljuskav, trljanjem ubrzo pocrveni; vjenčić je bijel, 1-2 cm širok, viseći, često je s dvostrukim rubom, s gornje je strane crtast, a s donje sa zupčasto postavljenim ljuskama.

Listići: Vrlo gusti, slobodni; najprije krem-sivkasti, zatim svijetloružičasti, sivo-ružičasti i sivo-smeđi, a na kraju crno-smeđi, oštrica je uvijek nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, 4.5-6.5 x 3-4.5 µm, cheilocistide su usko batinaste, s više segmenata, 7-12 (15) µm široke; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na presjeku ubrzo jako pocrveni, osobito u klobuku i u gornjem dijelu stručka; miris je ugodan na voće, okus je blag, slatkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na sloju iglica. Primjerci na slikama snimljeni su u lipnju na lokalitetu Oštrica, Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da djeluje antioksidativno što bi moglo biti jako korisno u liječenju malarije i djece zaražene HIV-om (International Journal of Molecular Medicine. 2024. N-acetyl cysteine and mushroom Agaricus sylvaticus supplementation decreased parasitaemia and pulmonary oxidative stress in a mice model of malaria; Nutritional supplementation with the mushroom Agaricus sylvaticus reduces oxidative stress in children with HIV). Također može poboljšatije stanje i smanjiti nuspojave na lijekove u radu crijeva, mučninu, povraćanje, anoreksiju i vrućicu u bolesnika liječenih kemoterapijom (International Journal of Molecular Medicine. 2024. Effect of Agaricus sylvaticus supplementation on nutritional status and adverse events of chemotherapy of breast cancer: A randomized, placebo-controlled, double-blind clinical trial).

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po širokom vjenčiću koji je s gornje strane crtast i često s dvostrukim rubom. Slične su langeova pečurka (Agaricus langei), koja ima glatki stručak ispod vjenčića, malo veće spore i kuglaste cheilocistide s jednim segmentom, te ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja ne pocrveni ili vrlo slabo pocrveni.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ŠUMSKA PEČURKA

Agaricus sylvicola (Vittad.) Peck

Etimologija: sylvicola (lat.) = živi u šumi. Po staništu.

Engleski naziv: Wood mushroom

Klobuk: 3-20 cm širok, zvonolik je pa raširen, suh, gladak, svilenkast, sjajan; bijel do bijelo-krem, trljanjem samo malo požuti, kožica se djelomično guli, često je dekoriran samo sitnim vlakancima, a ne ljuskama.

Stručak: 4-8 x 0.8-1 cm, vitak, cjevasto-šupljikav je pa zatim cijelom dužinom potpuno šupalj, ponekad je već u mladosti šupalj, često je zakrivljen i s jasno obrubljenim malim gomoljem na bazi, vrh stručka se lako odvaja od podnice klobuka; bijel, trljanjem postaje žut do žuto-smeđ; vjenčić je bijel, jednostruk, dosta širok, opnast, viseći, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni; najprije su bjelkasto-sivkasti do krem, zatim ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 5-6 x 3-4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: U klobuku je bijelo, na prerezu požuti, najviše u bazi stručka, a poslije posmeđi; jasnije miriše na anis od ovčarske pečurke (Agaricus arvensis), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno po 2-3 primjerka zajedno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u blizini smreke i bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova.

Napomena: Slična je ovčarska pečurka, koja ima relativno kraći stručak bez gomoljaste baze i nešto veće spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

UGLEDNA PEČURKA

Agaricus urinascens (Jul.Schäff. & F.H.Møller) Singer

Etimologija: urinascens (lat.) = miris urina. Po mirisu mesa.

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije kuglast, zatim je polukuglast do konveksan, u starosti je raširen i ponekad tupo ispupčen na sredini; bijel, postupno postaje žućkasto-oker, površina je glatka, kasnije se razloži na sitne ljuskice, trljanjem lagano požuti, osobito prema rubu, rub je dulje vremena podvijen i s ostacima zastorka.

Stručak: Do 5.5-8 cm visok i 1.5-3 cm debeo, valjkast do vretenast, iznad vjenčića je bijel i gladak, ispod vjenčića je sa koncentrično raspoređenim žućkasto-oker ljuskama prema dnu; vjenčić je opnast, viseći, crtast, bijel, s gornje je strane pamučast, s donje je strane s zupčasto raspoređenim ljuskama, koje kasnije postaju oker.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su blijedo-ružičasti, zatim su ružičasto-smeđi i na kraju skoro crno-smeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, prozirne, glatke, bez kličnog otvora, 9-12 x 5.5-7 µm (cromushrooms: basidiospore (9.2) 9.6 - 11.6 (12.2) × (6.1) 6.3 - 7.5 (7.8) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.6 (1.7), N = 50, Me = 10.6 × 6.9 µm, Qe = 1.54, cheilocistide 21.7 - 27.4 × 7 - 11.2 µm, N = 15), bazidije su 4-sporne, batinaste, 23-37 x 8.4-11,1 µm, N = 22, Me = 27.7 x 9.4 µm, cheilocistide su valjkaste do batinaste; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, kasnije je s ružičastom nijansom, osobito pri dnu stručka, na prerezu u stručku postane lagano smećkasto, osobito pri dnu stručka; miris je u mladosti slab na anis, starenjem sve više neugodan na urin, kao što joj i naziv govori, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla po otvorenim terenima, pašnjacima, livadama i šumama na travnatim šumskim čistinama, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su ovčarska pečurka (Agaricus arvensis), koja ima manje spore, te šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima duži stručak i manje spore. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 143. Ugledna pečurka (Agaricus excellens (Möll.) Möller); 160. Snježna pečurka (Agaricus nivescens (Möll.) Möller)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Agaricus vaporarius - created in Netherlands by Ted van der Knaap

RESASTA PEČURKA

Agaricus vaporarius (Vittad.) M.M.Moser

Klobuk: 5-20 cm širok, prvo je polukuglast, poslije je konveksan i na kraju otvoren, žuto-smeđ do smeđ, poslije se jasno razlaže na široke smeđe ljuske na svjetlijoj osnovi, rub je dugo podvijen, te raspucano i krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 4-16 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, najprije pun pa šupalj, debeo, tvrd, bijel i lagano crvenkasto-smeđ, prema gore gladak, prema osnovi vlaknast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bjelkast, debeo i s gornje strane malo crtast, a rub mu je dvostruk, na donjoj strani stručka često ostane još jedan vjenčić koji je ostatak ovoja.

Listići: Vrlo gusti, slobodni; najprije svijetloružičasti, zatim tamnosmeđi do ljubičasto-smeđi i na kraju crno-smeđi; oštrica je uvijek nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, 5.5-8 x 4-6.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo pa bjelkasto, na prerezu pocrveni, ponekad vrlo sporo; miris je na gljive, u starosti je neugodan na mokraću ili ribu, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s anilinom postane crveno ili crveno-smeđe, a sa fenolom za 10-tak minuta crvenkasto pa smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla na tlu bogatom hranjivim tvarima, po parkovima, vrtovima, uz puteve i na odlagalištima smeća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su plemenita pečurka (Agaricus bisporus), kojoj meso na prerezu pocrveni uglavnom uz rub stručka i čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), kojoj je donji dio stručka izraženo smeđe ljuskav.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OTROVNA PEČURKA

Agaricus xanthodermus Genev.

Etimologija: xanthos (gr.) = žuto, derma (gr.) = koža. Po prerezu kožice.

Engleski naziv: Yellow Stainer

Klobuk: 3-14 (18) cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i na kraju spljošten na sredini, gladak, u mladosti je bijel, vremenom posivi, u starosti ili izložen na suncu se raspucava, na sredini može biti smećkast, sivkasto-smeđ ili žuto-smeđ, trljanjem ubrzo požuti, više je ili manje pokriven smećkastim ljuskama koje su prema sredini gušće.

Stručak: 3-12 (15) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, dosta je vitak, valjkast, zadebljan na bazi, najčešće je zakrivljen, najprije je pun, kasnije je cjevasto šupalj, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, svilenast; vjenčić je dosta visoko postavljen, trajan, širok, bijel, viseći, s dvostrukim rubom, s donje je strane često sa zupčasto raspoređenim ljuskama, s djelomično smećkastim rubom, trljanjem požuti.

Listići: Gusti, slobodni, nejednako su dugi, prilično široki; najprije su crvenkasti ili ružičasti i na kraju tamnosmeđi, oštrica je blijeda i zupčasta.

Spore: Eliptične, s velikom uljnom kapljom, 4.5-6.5 x 3.5-5.5 µm, cheilocistide su kuglaste, s jednim segmentom, 10-26 x 8-18 µm; otrusina tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Slabo mesnato, bijelo, na prerezu trenutno požuti, osobito u dnu stručka ili na ozlijeđenim mjestima; miris je vrlo neugodan na tintu, osobito pri termičkoj obradi, a okus je neugodan na plijesan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u razbacanim skupinama, kao saprofit tla po livadama, parkovima, vrtovima, zatravljenim voćnjacima, grobljima, u grmlju, rijetko u šumama. Posljednju sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), šarena pečurka (Agaricus moelleri) i otrovna pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, nekad se konzumiraju i bez ikakvih zdravstvenih problema. Mnogi tvrde da ovu vrstu i njezinu bijelu formu konzumiraju bez ikakvih posljedica.

Napomena: Trenutno žućenje je najvažnija značajka po kojoj se razlikuje od vrsta iz sekcije Arvense ili anisnih pečurki. Slične anisne pečurke imaju tamnije, različito ljuskave klobuke.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LJUSKAVONOGA PJEŠČARKA

Battarrea phalloides (Dicks.) Pers.

Etimologija: phallus (lat.) = falus, muški spolni organ. Po obliku.

Engleski naziv: Sandy Stiltball

Plodno tijelo: U mladosti je kuglasto, zakukuljeno je u egzoperidiju pa poslije probije ovojnicu i izduži se u drvenasti stručak, egzoperidij na bazi stručka formira bjelkastu želatinoznu volvu; gleba je sadržana u endoperidiju koji se nalazi na spoju klobuka i stručka, okruglasto i izravnato.

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, donji dio je gladak i konkavan, dnom je poput kupole naslonjen na stručak, rub se ubrzo rascijepa, na sredini se nalazi sloj iz kojega se oslobodi smeđa otrusina koja se rasprši i po klobuku i stručku; svijetlosmeđ, oker do tamnosmeđ.

Stručak: Do 20 cm visok, dug, drvenast, valjkast je ili malo sužen na bazi i na vrhu, vlaknasto-čehast; kod razvijenih gljiva je oker-smeđ do smećkast; na osnovi bjelkasta volva sa želatinoznim rubom.

Spore: Gotovo kuglaste, 4-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Tanko, smeđe do rastosmeđe, u stručku je bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po padinama, nasipima, vinogradima, deponijima otpada, dinama, na suhom, pjeskovitom tlu, češće u sredozemnim područjima; rijetka je vrsta. Prvu sliku snimila je Ivana Mandić Milhaljević, krajem prosinca, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem srpnja, na lokalitetu Brda u Splitu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Često je uočljiva otrusina s unutarnje strane klobuka, kao i volva na bazi stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PJEGAVA KAPLJAČA

Chamaemyces fracidus (Fr.) Donk

Engleski naziv: Dewdrop Dapperling

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, ispupčen na sredini, nikada raširen i ravan, po vlažnom je vremenu prekriven kapljicama i uvijek mazav, zatim suh i gladak; bijel, kremast, oker ili svijetlosmeđ, sredina je tamnija, pjegav.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, najprije je pun pa šupalj, na dnu je malo uži; iznad vjenčića je gladak i svijetliji, bijel, a od vjenčića nadolje je svijetlosmećkast i pjegav i u mladosti s kapljicama žuto-smeđe boje; vjenčić je brzo prolazan.

Listići: Gusti, bjelkasti su ili svijetložuti, široki, gotovo slobodni uz stručak.

Spore: Eliptične, 4.5-6 x 3-3.5 µm; otrusina je bijele boje.

Meso: Izdašno, bijelo, u osnovi stručka je crnkasto; miriše na gljive, a okus je blag, pomalo bljutav.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, te uz šumske puteve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Rijetka je gljiva, može se pronaći u Gorskom kotaru. Prepoznatljiva je po oštroj prljavobijeloj granici koja se uočava na stručku u visini vjenčića, te po mazavom plodnom tijelu koje u mladosti uvijek ima kapljice vode.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Chlorophyllum agaricoides - created on October 202o in Zagaička brda, Serbia by Bojan Šeguljev

STEPSKA STOŽERKA

Chlorophyllum agaricoides (Czern.) Vellinga

Etimologija: Po sličnosti s porodicom Agaricaceae.

Engleski naziv: Puffball Parasol

Plodno tijelo (klobuk): 3-6 cm široko i 5-8 cm visoko, isprva je kuglasto ili jajoliko, s blago ispupčenim vrhom, prekriven je jednoslojnim peridijem, podsjeća na krušku, glatko, dugo je vremena zatvoreno i rubom spojeno s bazom stručka pa se manje ili više otvori i odvoji od stručka, često se skoro do sredine uzdužno rascijepi, površina je u početku bijela ili žućkasta, kasnije postane suha, kožasta, glatka ili ljuskava, žućkasto-oker do smeđa, izgleda poput zatvorenog kišobrana unutar kojega se nalazi listićavi himenij.

Stručak: 3-7 cm visok, 1-2 cm izbočen ispod klobuka i 1-3 cm debeo, kratak, stožast, zadebljan na donjem dijelu plodnog tijela, proteže se gotovo do vrha klobuka, završava debelim micelijskim nitima.

Listići: Gusti, deformirani, prvo su bijeli, kasnije crni, sazrijevanjem spora se raspadaju u praškastu masu.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, s uljnim kapljama, 8-9 x 6.5-7.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Kada se gljiva razvije, pretvara se u otrusinu.

Stanište: Raste u jesen, nadzemno ili poluukopano, kao saprofit tla na otvorenim i suhim strništima, kao što su suhi travnjaci i rubovi šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, na otoku Braču. Dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Raste u mediteranskom pojasu, ali također i u kontinentalnim krajevima. Ova gljiva podsjeća na gljivu sa listićima, ali se nikada ne otvara, poput puhara. DNK testiranje je pokazalo da je povezana s rodom Agaricus, što je svrstava u red Agaricales i prodicu Agaricaceae.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PILATOVA SUNČANICA

Chlorophyllum brunneum (Farl. & Burt) Vellinga

Engleski naziv: Brown Parasol

Klobuk: 4-20 cm širok, polukuglast ili je gotovo stožast pa se se raširi, često je nepravilan kada po nekoliko primjeraka raste gotovo busenasto, prljavo bijel, kremast, svijetlooker do smeđ, na sredini je tamnosmeđ,  površina se od sredine prema rubu razlaže na kontrastne, velike, stršeće, tamnosmeđe ljuske otkrivajući bijelo meso, ljuske su koncentrično raspoređene poput crijepova na krovu, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 6-25 cm visok i 1-6 cm debeo, valjkast, relativno je kratak, sužava se prema vrhu, na dnu je sa upadljivom gomoljasto zadebljanom bazom, koja je okruglasta i obrubljena; bijel je ili prljavobijel, gladak, nije dekoriran; vjenčić je upadljiv, pokretan, vunast, jednostruk, izgleda odrpano.

Listići: Gusti, dosta su široki, valovitog su oblika, zaokruženi uz stručak, slobodni; bijeli, na kraju su sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, prozirne, dekstrinoidne, 10-12 x 7-8.5 µm, cheilocistide su batinaste, 25-50 x 8-20 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do krem, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu u početku jako pocrveni, kasnije postane smeđe; miris je slabo izražen i malo neugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po poljima, vrtovima zaštićenim od vjetra i hladnoće, staklenicima, na supstratu ili kompostu koji oslobađa toplinu, rijetko u šumama. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kunovec Breg pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Donedavno se smatrala jestivom vrstom jer je neki ljudi konzumiraju bez ikakvih simptoma trovanja, međutim kod osjetljivijih se osoba javljaju ozbiljni gastrointestinalni poremećaji pa je stoga smatramo otrovnom vrstom.

Napomena: Najviše sliči otrovnoj sunčanici (Macrolepiota venenata) od koje se razlikuje po ljuskama koje su koncentrično raspoređene poput crijepova na krovu, robusnijem vjenčiću, batinastim cheilocistidama i prije svega po kopčama na bazi bazidija i cheilocistida, a meso je na presjeku narančasto-crveno, dok kod otrovne sunčanice lagano pocrveni pa postane smećkasto.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZELENOSPORNA SUNČANICA

Chlorophyllum molybdites (G.Mey.) Massee

Etimologija: molybdos (gr.) = olovo. Po karakterističnoj olovno-zelenoj boji otrusine koja je ključna za determinaciju ove vrste.

Engleski naziv: False Parasol

Klobuk: 3-9 cm širok, polukuglast, kasnije je otvoren; bijel, površina je sa svijetlosmeđim izbočenim ljuskama.

Stručak: Valjkast, baza je zadebljana ili slabo gomoljasta; bjelkast, kasnije požuti pa posmeđi, na ozlijeđenim mjestima malo pocrveni, na bazi s ostacima bijelog micelija, gladak; vjenčić je trajan, pokretan, s dvostrukim i nazubljenim rubom.

Listići: Gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni; bijeli, u starosti su zelenkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 9-11 x 7-8 µm; otrusina je zelenkasta.

Meso: Bjelkasto, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu lagano pocrveni; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, sirovo se ne smije probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po staklenicima, vrtovima, travnjacima i rubovima šuma na tlu bogatom humusom ili kompostu koji oslobađa toplinu, voli toplija mediteranska područja. Kod nas je pronađena kod Labina, u Istri.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer uzrokuje ozbiljne gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Karakteristična je po karakteristično izbočenim ljuskama na površini klobuka i zelenkastim listićima nakon sazrijevanja spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OLIVIERIJEVA SUNČANICA

Chlorophyllum olivieri (Barla) Vellinga

Etimologija: Po francuskom botaničaru i mikologu Williamu Oliveriju (1792-1845). Po  određenom imenu.

Engleski naziv: Conifer Parasol

Klobuk: 3-15 cm širok, u početku poluloptast, kasnije se otvori; svijetlosmeđ do maslinasto-smeđ, na sredini je često tamnosmeđ, površina je pokrivena sa slabo kontrastnim, gustim, perastim, rijetko obrubljenim, tamno sivo-smeđim ljuskama na sivo-smeđoj osnovi, koncentrično raspoređenim poput crijepova na krovu kuće, mekan, vunast, rub je resast.

Stručak: 6-25 cm dug i 1-6 cm debeo, u mladosti debeo, kasnije se izduži, žilav, šupalj, pri dnu je s jakim, obično obrubljenim gomoljastim zadebljanjem, bjelkast do smećkast, uzdužno je vlaknast, s bijelim micelijem na bazi; vjenčić je opnast, pokretan, vunast, s dvostrukim rubom.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bijelo-kremasti, na ozlijeđenim mjestima postanu crvenkasti.

Spore: Eliptične, odsječene na jednom kraju, dekstrinoidne, 8-11 x 5.5-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, s bazalnom kopčom, 33-39 x 9-12 µm, cheilocistide su batinaste ili kruškolike, 21-47 x 12-20 µm (cromushrooms: spore su (8) 8.3 - 9.7 (10.8) × (5.4) 5.6 - 6.5 (7) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 8.9 × 6 µm, Qe = 1.5, bazidije su 33-40 × 10-11.5 µm, N = 14, cheilocistide su 24-34 × 14.1-17.4 µm, N = 13); otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijelo, na ozlijeđenim mjestima odmah pocrveni, kasnije postane crveno-smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus ugodan na gljive ili lješnjake, ne smije se probati sirovo.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postene svijetlozeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama i po rubovima šuma, često na sloju iglica ili na mravinjacima, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, 24.11.2023. i 30.11.2019., treća i četvrta 19.10.2023., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, a peta i šesta 31. 10. 2025., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne je kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk jer je stručak vlaknast i tvrd. Sirova je otrovna pa je potrebna temeljita termički obrada.

Napomena: Slične su velika sunčanica (Macrolepiota procera), koja na prerezu ne mijenja boju mesa, badhamova sunčanica (Leucoagaricus badhamii), koja nema pomičan vjenčić, djevojačka sunčanica (Leucoagaricus nympharum), kojoj meso na prerezu ne pocrveni, te otrovna pilatova sunčanica (Chlorophyllum brunneum), koja je veća rastom i ima svjetliju osnovu klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KUŠTRAVA SUNČANICA

Chlorophyllum rhacodes (Vittad.) Vellinga

Etimologija: rhakos (gr.) = dronjavo, krpasto. Po rastrganoj kožici.

Engleski naziv: Shaggy Parasol

Klobuk: 3-18 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je otvoren, bez ispupčenja na sredini; svijetlosmeđ do maslinasto-smeđ, na sredini je tamnosmeđ, površina je prekrivena sa vrlo kontrastnim, velikim, rijetkim, resastim, stršećim, vunastim, sivo-smeđim ljuskama na sivkasto-smeđoj osnovi, koje su koncentrično raspoređene poput crijepova na krovu, prilično su razmaknute na vanjskom dijelu, rijetko se preklapaju, rub je ljuskav.

Stručak: 6-20 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, na dnu je jako bulbozno zadebljan, cjevasto-šupalj; bjelkast je ili svijetlosmeđ, kasnije je smeđ s uzdužnim vlakancima, baza je prevučena bijelim micelijem; vjenčić je opnast, pomičan, bjelkast, vunast, donja je strana sivkasta i baršunasta, s dvostrukim rubom.

Listići: Gusti, slobodni, pomiješani su s lamelulama; bijeli do žućkasti, na pritisak pocrvene.

Spore: Eliptične, s kličnim otvorom, dekstrinoidne, prozirne, 9-12.5 x 5.5-8 µm, cheilocistide su mjehuraste do batinaste, 10-35 x 8-25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na prerezu odmah pocrveni, zatim postane crveno-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus ugodan na gljive ili lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane prljavobijelo, sa željeznim sulfatom svijetlozeleno, a s fenolanilinom se trenutno oboji u crveno, zatim postane ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, po vrtovima, na obradivom zemljištu, uz ceste, te na terenima bogatim humusom. Primjerke na slici snimio je Dražen Mioč, u studenom u Zagrebu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete i nešto manje kvalitetna od drugih jestivih sunčanica. Upotrebljava se samo klobuk, jer je stručak žilav i tvrd. Sirova je otrovna pa je prije pripreme potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Slična pilatova sunčanica (Chlorophyllum brunneum) ima jednostruki vjenčić i manje kuglaste cheilocistide, dok olivierijeva sunčanica (Chlorophyllum olivieri) ima vjenčić s dvostrukim rubom, ali ljuske na klobuku nisu ni približno tako kontrastne.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VELIKA GNOJIŠTARKA

Coprinus comatus (O.F.Müll.) Pers.

Etimologija: comatus (lat.) = krošnjast. Po izgledu koji poprimi kada se razvije i kada se stvore crne rese.

Engleski naziv: Shaggy Ink Cap, Lawyer's Wig

Klobuk: 2-15 cm širok, prvo je valjkast pa otvoren, poput izduženog zvona, uvijek zadrži zvonoliki oblik, rub je narebran, bjelkast, na kraju čitav pocrni i iz njega kapa crna tekućina, površina je grubo vlaknasta, s bijelim stršećim ljuskama, vrh klobuka je smećkast.

Stručak: 4-22 cm visok i 1-1.6 cm debeo, uzdužno je šupalj, zadebljan je na osnovi, bijel, kasnije crveni, na kraju postaje crn, manje ili više je bjelkasto vlaknast; nisko na stručku nalazi se slobodni vjenčić koji brzo otpadne.

Listići: Vrlo su gusti, bijeli, slobodni, na oba su kraja uži, od ruba postaju ružičasti ili crveni pa smeđi dok potpuno ne pocrnu i rastope se u crnu tekućinu, spore sazrijevaju od ruba prema stručku.

Spore: Eliptične, klični je otvor ekscentričan, 10-13 × 6.5-8 µm (cromushrooms: (10) 10.4 - 12.1 (12.9) × (5.8) 6.1 - 7.3 (7.5) µm, Q = (1.4) 1.6 - 1.8 (1.9), N = 60, Me = 11.3 × 6.7 µm, Qav = 1.7); otrusina je crna.

Meso: Tanko, mekano, bijelo, u starosti crno; miriše ugodno na gljive, a okus je malo slatkast.

Kemijske reakcije: Donji dijelovi kore stručka u dodiru s gvajakolom postanu plavkasto-zeleni, dok se meso stručka sa željeznim sulfatom oboji zlatnožuto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, skupno ili pojedinačno, kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, livadama, šumskim stazama, rubovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima, na zemlji, voli vlažna mjesta. Također je nematofag, odnosno može hifama uhvatiti i razgraditi male valjkaste gliste (nematode). 

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Predstavlja delikatesu, a upotrebljava se samo mlada gljiva prije nego što listići počnu dobivati crvenkasti ton.

Ljekovitost: Različite studije pokazuju različita fiziološka djelovanja ove gljive, kao što su antioksidativno, antikancerogeno, antiandrogeno, hepatoprotektivno, protuupalno, antidijabetičko, antipretilno, antibakterijsko, antifungalno, antinematodno i antivirusno. Osim pozitivnih fizioloških svojstava, gljiva ima i negativne osobine, na primjer, kožne reakcije kod pacijenata s dermatitisom i atopijskom predispozicijom, rizik od zamjene s otrovnim gljivama i kontaminaciju toksičnim elementima (National Library of Medicine. 2024. The two faces of Coprinus comatus—Functional properties and potential hazards; Chemical composition, nutritional profile and in vivo antioxidant properties of the cultivated mushroom Coprinus comatus; Isolation and biological activity of triglycerides of the fermented mushroom of Coprinus Comatus; Antioxidant Properties of Cap and Stipe from Coprinus comatus; Ethanol extract of the mushroom Coprinus comatus exhibits antidiabetic and antioxidant activities in streptozotocin-induced diabetic rats; A comparative overview of antioxidative properties and phenolic profiles of different fungal origins: fruiting bodies and submerged cultures of Coprinus comatus and Coprinellus truncorum; The Prebiotic-Like Effects of Coprinus comatus Polysaccharides on Gut Microbiota in Normal Mice and Those with Acute Alcoholic Liver Injury: A Comparative Study; The antioxidant activities of alkalic-extractable polysaccharides from Coprinus comatus on alcohol-induced liver injury in mice).

Napomena: Karakteristično je visoka, bijela i grubo vlaknasto-ljuskava. Slična je prstenasta gnojištarka (Coprinus sterquilinus), koja je mnogo manja i raste na izmetu. Također se eventualno može zamijeniti sa naboranom gnojištarkom (Coprinopsis atramentaria), kojoj meso i listići nikada nisu crvenkaste boje. Vrste iz rodova Coprinopsis i Coprinellus su obično s glatkim klobukom, koji je prekriven s ostacima ovoja.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinus levisticolens - created on October 2023 in Sándorfalva, Hungary by szegedigombasz

LJUPČACOVA GNOJIŠTARKA

Coprinus levisticolens E.Ludw. & P.Roux

Etimologija: Levisticum (lat.) = ljupčac (Levisticum officinale) + -colere (lat.) = živjeti, rast sa. Po rastu u blizini ljupčaca.

Klobuk: 2-5 cm širok, jajolik pa raširen, bjelkast, resasto ljuskav, u mladosti je prekriven smeđim ovojem, kasnije pocrni.

Stručak: Valjkast, bijel, kasnije se otopi u crno; vjenčić je pokretan, često se zalijepi za klobuk ili se spusti niz stručak do baze, bijel, kasnije je smeđ, prolazan.

Listići: Vrlo gusti, bijeli, kasnije su ružičasti, ružičasto-smeđi do crno-smeđi, na kraju se rastope u crnu tekućinu, slobodni.

Spore: Eliptične glatke, 10-16.5 x 6.5-9; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, čvrsto, ubrzo pocrni i otopi se; miris je ugodan na ljupčac, kasnije je ljut i na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit po parkovima, livadama, rubovima šuma, uz ceste, u jarcima, jamama, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po karakterističnom mirisu na ljupčac.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinus spadiceisporus - created on October 2005 in Monte Gelbison, Italy by Marco Floriani

KESTENJASTOSPORNA GNOJIŠTARKA

Coprinus spadiceisporus Bogart

Etimologija: spadiceus (lat.) = kestenjastosmeđ, tamnosmeđ + sporus (gr.) = sjeme, spora. Po boji spora.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je eliptično-jajolik, zatim je zvonolik, kasnije je izravnat, kožica je u početku bjelkasta, ubrzo je na sredini smeđ ili tamno sivo-smeđ, zatim je krem-smeđ, postepeno postaje sivkast, izraženo je narebran do sredine, prekriven je vlaknasto-vunastim bjelkastim velom, koji je gušći na sredini, prema rubu se razlaže na male uzdignute smeđe ljuske.

Stručak: 2-8 cm visok i 3-5 mm debeo, na bazi do 8 mm, valjkast ili se blago sužava prema vrhu, isprva je gomoljasto-batinast, kasnije je blago gomoljast, pun, postaje šupalj, potpuno je bijel, tanko crtast i nejasno ljuskav; vjenčić je potpuno odvojen, s gornje je strane bijel, a s donje kremasto-oker.

Listići: Vrlo gusti, slobodni, uski, 2-5 mm široki, u početku su bijeli, zatim su sivi i na kraju crnkasti, na kraju se potpuno otope, sa svjetlijom, bjelkastom, ali kasnije ružičastom, ljuskavom oštricom.

Spore: Eliptične, glatke, 6.7-9.3 x 5.3-6.8 µm. Q = 1.20-1.45, Qav = 1.35, bazidije su 4-sporne, klični otvor je širok 1.5-1.8 µm, nema pleurocistide i caulocistide, cheilocistide su obilne, kuglaste, jajolike, eliptične, duguljaste, jastučaste, valjkaste, 30-65 x 15-23 µm, elementi ovoja su u lancima, valjkasti ili malo mjehurasti, često su suženi na dnu, 30-125 x 6-25 µm, s vretenastim, jajolikim ili valjkastim završnim komorama; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bijelo, prilično čvrsto, vlaknasto, ubrzo pocrni i otopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit na jelenskom izmetu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste i izostanku pleurocistida i cheilocistida.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Coprinus sterquilinus - created on September 2022 in Barhöft am Bodden, Germany by Peter Vesely

PRSTENASTA GNOJIŠTARKA

Coprinus sterquilinus (Fr.) Fr.

Etimologija: stercus (lat.) = balega, izmet, izvedenica sterquilinus znači srodan balegi ili gnoju. Po supstratu na kojem raste.

Engleski naziv: Midden Inkcap

Klobuk: 3-6 cm širok, zvonoliko-jajolik pa raširen, brazdasto-crtast ili ponekad resast na rubu, najprije je bijel pa okerast, na kraju crno rastočen, gusto je vlaknasto ljuskav sa smećkastom slabije ljuskavom sredinom, rub je u starosti sve više podvijen.

Stručak: 8-15 cm visok i 4-8 mm debeo, šupalj, na bazi je gomoljast, vlaknast, bijel; pokretni vjenčić se spusti do osnove.

Listići: Vrlo gusti, više od 50 ih dopire do stručka, bijeli, kasnije su sivi do crni nakon čega se rastope u crnu tekućinu, slobodni, oštrica je mesnatocrvenkasta.

Spore: Eliptične ili jajolike, glatke, vrlo velike, 17-26 x 10-15 µm, Q = 1.55-1.85, Qav = 1.65, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su eliptične, jajolike ili široko jastučaste, 35-60 x 18-25 µm, nema pleurocistide, elementi ovoja su 30-200 x 8-25 µm, u lancima; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bijelo, nježno tanko, ubrzo pocrni i otopi se; miris je ugodan, slatkast, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na zrelom stajskom gnoju, obično konjskom, po vrtnim gredicama, tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Iako još nije potvrđeno, sumnja se da sadrži male količine koprina pa se prije i poslije konzumacije ove gljive trebaju izbjegavati alkoholna pića.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po vrlo velikim, eliptičnim sporama i staništu na gnoju po čemu se lako razlikuje od gotovo iste velike gnojištarke (Coprinus comatus). U mladosti se eventualno može zamijeniti sa čizmastom gnojištarkom (Coprinopsis cothurnata), koja ima manje spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GLATKA KOŠARICA

Cyathus olla (Batsch) Pers.

Engleski naziv: Field Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-0.8 (1.2) cm široko i 0.5-1.5 cm visoko, u obliku je male čašice s peteljkom koja je u mladosti zatvorena opnom koja se kasnije otvori i poprimi izgled ptičjeg gnijezda s jajima; peridij ili vanjska površina je u početku vunasto-maljava, sivkaste do smeđe boje; unutrašnja je površina glatka, nije nabrana, sivkasto-srebrnaste je boje, kasnije je smeđa ili tamnosmeđa, rub čašice je najprije savijen pa valovit; peridioli ili plodna tijela su uronjena na osnovi unutarnjeg dijela čašice i dosta su velika, u obliku su kovanice, najprije su bijela, a kasnije smeđe do crno-smeđe boje, u starosti se peridioli isperu pomoću kiše, a čašica ostane prazna.

Spore: Eliptične, 11-12 x 7-8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smeđo, žilavo, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na zemlji. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodna tijela koja se nalaze unutar čašice su velika i u obliku kovanice, sive su ili sivo-crnkaste boje, sjajna. Ova vrsta podsjeća na malo ptičje gnijezdo, a jaja predstavljaju peridioli koji se nalaze u čašici, spojeni peridioli sliče ribljoj ikri.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cyathus stercoreus - created on October 2022 in Ornex, France by Juan Carlos Zamora

ĐUBRETARSKA KOŠARICA

Cyathus stercoreus (Schwein.) De Toni

Etimologija: stercus (lat.) = izmet, gnoj, balega, govno. Po staništu.

Engleski naziv: Dung Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.2) cm široko kada se otvori, zvonoliko je ili skoro izvrnuto-stožasto, te u obliku šalice sa sitnom peteljkom, pojedinačna su plodna tijela stisnuta jedno uz drugo i sa sitnim stručcima uronjena u micelij hrđastosmeđe boje, stručak je smeđ do tamnosmeđ, a na bazi hrđastosmeđ; vanjska površina je smeđa ili sivo-plavkasta, prekrivena je dugim dlačicama koje su nešto obilnije na gornjem dijelu; unutarnja je površina glatka, sjajna, izražene je sivo-plavkaste boje, kasnije je smeđa, tamnosmeđa ili skoro crna, nešto je tamnija na sredini; peridioli su okruglasti ili skoro okruglasti, te crni, u starosti se peridioli isperu pomoću kiše, a čašica ostane prazna.

Spore: Dosta su velike, gotovo kuglaste ili eliptične, 20-35 x 20-25 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smeđo, žilavo. tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na izmetu ili na pognojenom tlu, a također i po opožarenim terenima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Od nešto rasprostranjenije slične prugaste košarice (Cyathus striatus) razlikuje se po vanjskoj površini koja nije crtasta, te po nešto tamnijoj boji. Glatka košarica (Cyathus olla) ima nježno crtastu čitavu vanjsku površinu koja je dekorirana pamučastim dlačicama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PRUGASTA KOŠARICA

Cyathus striatus (Huds.) Willd.

Etimologija: striatura (lat.) = crtasto, brazdasto, ižlijebljeno. Po unutarnjem izgledu.

Engleski naziv: Fluted Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.2) cm široko i 1-1.5 cm visoko, neobično, u mladosti podsjeća na mrkvu koja je izvana obavijena bijelom opnom, gore se prvo ukaže bijela opna koja štiti košaricu iznutra, kasnije puca i povlači se na rub pa poprimi izgled ptičjeg gnijezda s jajima; vanjska je površina tamnosmeđa, baršunasto-čekinjasta; unutarnja je površina glatka i uzdužno brazdasta, najprije je bjelkasta, a kasnije smeđa, sadrži više bijelih peridiola unutar kojih se nalazi gleba, u starosti se peridioli isperu pomoću kiše, a čašica ostane prazna.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 14-20 x 8-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smeđo, žilavo, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, u blizini panjeva i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, iglicama i lišćem. Drugu sliku snimila je Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Rovinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Na dnu košarice se nalazi nekoliko lećastih zrna, a sve skupa podsjeća na ptičje gnijezdo s jajima. Slična je žuta košarica (Crucibulum laeve) koja raste na ostacima drva, osobito na suhim granama crnogoričnog drveća, ovijena je žutim, a ne bijelim ovojem. Glatka košarica (Cyathus olla) ima glatku vanjsku površinu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CINOBER HRAPAVICA

Cystodermella cinnabarina (Alb. & Schwein.) Harmaja

Etimologija: cinnabarinus (lat.) = cinobercrveno. Po boji.

Engleski naziv: Cinnabar Powdercap

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, stožasto-zvonolik pa raširen, rub je malo vijugav; cinobercrvene boje, hrapav, sitno oštro čehasto-zrnast, sredina je lagano ispupčena.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-9 (12) mm debeo, pun, na bazi je lagano bulbozan; iznad prstena je bijel, na donjem dijelu je s crvenkastim čehama; bjelkasti vjenčić je uzdignut, opnasto-čehast.

Listići: Bijeli, tanki, uski, gusti, lomljivi, suženi uz stručak, prirasli, gotovo slobodni.

Spore: Eliptične, 3.5-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, ispod kožice klobuka i vanjskog dijela stručka je žućkasto, svijetlosmećkasto ili crvenkasto-smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, kao saprofit na mahovini i ponekad na krupnim drvnim ostacima. Drugu i treću sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja, sredinom rujna, a posljednje tri Zvonko Vuk.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg mirisa i okusa mesa. Neke vrste hrapavica sirove uzrokuju hemolitički sindrom trovanja, koji dovodi do razgradnje krvi.

Napomena: U skupini je smeđe hrapavice (Cystoderma amianthinum) koja ima upadljiviji cinobercrveni klobuk, te masivniji stručak i tvrđe meso.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystodermella granulosa - created in Finland by Tapio Kekki

ZRNATA HRAPAVICA

Cystodermella granulosa (Batsch) Harmaja

Etimologija: granulosus (lat.) = zrnast. Po dekoraciji površine klobuka.

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, konveksan pa raširen, ispupčen je na sredini, kožica se ne odvaja; površina je nepravilno zrakasto-žiličasta, sve do ruba je gusto zrnasta, crvenkasto-smeđ, u starosti blijedi prema rubu pa postane smećkast, rub je bijelo obrubljen, a kožica resasto prelazi preko ruba.

Stručak: 1.5-5 (6) cm visok i 3-6 (8) mm debeo, ne odvaja se od klobuka, valjkast, malo je zadebljan na bazi, pun pa šupalj; crvenkasto-smeđ, s bijelim čehastim prstenkom na vrhu, malo je zrnast uz klobuk, ispod vjenčića je bjelkasto vlaknasto-čehast, baza je s bijelim čehastim ostacima micelija.

Listići: Lomljivi, uski, tanki, ne odvajaju se od mesa klobuka, prirasli su na stručak, osrednje su razmaknuti, oštrica je vijugava do nazubljena, izmiješani su s mnogo lamelula; bjelkasti, krem, žućkasti ili crvenkasto-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 3.5-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prilično je čvrsto, bijelo do svijetlosmećkasto ili lagano crvenkasto-smećkasto; miriše na gljive, a okus je malo slatkast i neugodan, dosta podsjećaju na sunčanice (Lepiota).

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, na mjestima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Ova vrsta može se lako zamijeniti sa sličnom smeđom hrapavicom (Cystoderma amianthinum) koja je svijetložućkaste boje, dok je varljiva hrapavica (Cystoderma fallax) jače dekorirana.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota adulterina - created on September 2023 in Farum Nørreskov, Denmark by Thomas Kehlet

LAŽNA ŠTITARKA

Cystolepiota adulterina (Berk. & Broome) Singer & Clémençon

Etimologija: adulterinus (lat.) = lažan, krivotvoren. Po sličnosti sa hetierijevom štitarkom (Cystolepiota hetieri).

Klobuk: 1-4 cm širok, u mladosti je polukuglast, kasnije se raširi i ponekad blago ispupči na sredini, bijel do kjrem, ne crveni, gusto je prekriven brašnastim, bjelkastim, smeđim do crvenkasto-smeđim ljuskama, u starosti ili trljanjem postaje žućkast do sivkast, u mladosti spojen sa stručkom sa zastorkom, rub je kasnije resast, trepavičast.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast, ujednačene je debljine, bijelo-krem, prema dnu je smećkast, u mladosti je potpuno prekriven mekim, brašnastim ljuskicama.

Listići: Vrlo gusti, gotovo slobodni, bijelo-krem, mjestimično sa laganim crvenkasto-smeđim mrljama.

Spore: Usko eliptične do gotovo valjkaste, često su sužene na jednom kraju, 4.3-6 x 2.2-3.4 µm, Q = 1.9-2.5, cheilocistide su u obliku boce, s grlićem na vrhu, relativno brojne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo-kremasto, u donjoj polovici stručka je sivo-smeđe do tamnosmeđe, na presjeku ne mijenja boju, a naknadno najviše lagano posmeđi; miris nije izražen ili je neugodan na plijesan, a okus je blag, ne smije se probati.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane tamnoplavo do crno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, rjeđe u crnogoričnim šumama smreke, po parkovima, rubovima šuma, šumskim stazama, vrtovima, travnatim površinama i po grmlju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Slična je hetierijeva štitarka, kojoj je klobuk na ispucanim mjestima crveno-smeđ.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota bucknallii - created on October 2020 in Kostræde Banker, Denmark by Thomas Læssøe

LJUBIČASTA ŠTITARKA

Cystolepiota bucknallii (Berk. & Broome) Singer & Clémençon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. Po britanskom botaničaru Cedricu Bucknallu (1849. - 1921.). Njegov glavni doprinos mikologiji bio je popis gljiva okruga Bristol u 14 dijelova. Njegovi crteži bristolskih gljiva nalaze se u Kewu.

Engleski naziv: Lilac Dapperling

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, konveksan i lagano zvonolik pa se nešto raširi, bez sjaja; ljubičast i posut bijelim zrncima, nešto je tamniji prema sredini, rub je podvijen, resast od ostataka ovoja.

Stručak: Valjkast, jako izdužen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; ljubičast, posut bijelim zrncima, također malo žućkast, s prolaznom bjelkastom prstenastom zonom.

Listići: Prilično su gusti, uski, slobodni, izmiješani s lamelulama; bijeli ili žućkasti, u starosti postanu ljubičasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 7.5-10 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; karakteristično jako miriše po plinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po parkovima, u lišću bukava, po terenima obraslim koprivom, obično na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Dio je skupine malih sunčanica karakterističnih po mikroskopskim svojstvima. Po izgledu je prepoznatljiva po boji, ali i po karakterističnom mirisu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota fumosifolia - created on November 2023 in United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Tomos Hughes

LJUSKAVA ŠTITARKA

Cystolepiota fumosifolia (Murrill) Vellinga

Etimologija: fumosus (lat.) = dimast, zadimljen + folium (lat.) = listić, ali se u ovom slučaju može odnositi na ljuskavi ili listoliki izgled kožice klobuka. Po izgledu.

Klobuk: 0.7-2.5 cm širok, malen, u mladosti je stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, bjelkast, na sredini je sa narančasto-smeđim tonovima, prekriven je s obilnim je trokutastim, bjelkastim, brašnastim ostacima ovoja, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 1.5-7 cm visok i 2.5-5 mm debeo, valjkast, vrlo tanak, nije zadebljan na bazi, na donjem je dijelu bijelo brašnast, a na donjem crvenkasto-smeđ, prema dnu je sve tamniji, nema vjenčića.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bijeli do žućkasti, žuto istočkani od pleurocistida, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične do valjkaste, prozirne, stijenke su blago zadebljane, nedekstrinoidne, neamiloidne, 3.5-5.5 (6) x 2-3 µm, Q = 1.7-2.1, cheilocistide su valjkasto-vretenaste, skoro batinaste, sa žutim zrnatim sadržajem, s produžetkom na vrhu, 17-40 (50) x 6.5-12 µm, grlić je 3-4 x 3 µm, pleurocistidije su obilne, slične heilocistidijama, ali bez ili s kratkim vratom, povećane su jasno vidljive kao žute točkice, ravnomjerno raspoređene po površini listića; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma među humusom i lišćem, na vlažnom tlu i tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama i izrazito obilno ukrašenom površinom klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota hetieri - created in Estonia by Allar Antson

HETIERIJEVA ŠTITARKA

Cystolepiota hetieri (Boud.) Singer

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan pa poluotvoren, sredina malo ispupčena, prekriven je bijelom pamučastom i praškastom dekoracijom, površina se poslije raspucava i postaje mjestimično hrđastosmeđa, u starosti ili trljanjem postaje crvenkast, rub je podvijen i trepavičast.

Stručak: Valjkast, jako izdužen, osnova je malo zadebljana, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, hrđastosmeđe pjegav, prekriven je s rijetkim bijelim zrncima, često je gotovo gladak; vjenčić je samo u tragovima.

Listići: Osrednje gusti, do stručka zaokruženi, slobodni, izmiješani s lamelulama, oštrica je sitno nazubljena, bijeli.

Spore: Valjkaste, s lateralnim su pupoljkom (apiculus), 4-7 x 2-3 µm, Q = 1.8-2, cheilocistide su s grlićem na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na presjeku malo posmeđi, a u starosti je hrđastosmeđe; miris nije izražen ili je slab na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, uz potoke, na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se dosta otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Jedna je od najmanjih sunčanica. Vrlo je zanimljiva i po izgledu gotovo jedinstvena. Izgleda kao da je posuta brašnom ili maljava.

Cystolepiota icterina - created on October 2022 in Forstbotanisk Have, Århus, Denmark by Jens H. Petersen

ŽUĆKASTA ŠTITARKA

Cystolepiota icterina F.H.Møller ex Knudsen

Etimologija: icterinus (lat.) = žućkast. Po boji klobuka.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, žućkast, sumporastožut, uglavnom je prekriven grubim, žutim, zrnastim ostacima ovoja, koji se u starosti često izgube, a površina ostane fino brašnasta, rub je resast i trepavičast od ostataka ovoja.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, svijetložut, isprva je žuto praškast na osnovi crvenog ili ljubičastog tona, na vrhu je gotovo gladak; s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Spore: Eliptične, dekstrinoidne, 3.5-5.5 x 2.5-3 µm, Q = 1.07-1.81, nema cheilocistide, a ako ih ima onda su batinaste do usko vretenaste, 30-40 (44) x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do svijetložuto, u klobuku je žućkasto; miris i okus nisu izraženi, ne smije se probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, po šumskim putevima i u vrtovima, na travnatim površinama, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Po boji je slična žuta štitarka (Leucocoprinus birnbaumii), koja je nešto većih dimenzija i raste na drugačijem staništu, u lončanicama od cvijeća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota moelleri - created on October 2018 in Charlottenlund Slotspark, Denmark by Tobias Bøllingtoft

RUŽIČASTA ŠTITARKA

Cystolepiota moelleri Knudsen

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi, prekriven je sa debelom, ružičastom do crvenkasto-smeđom zrnastom do brašnastom prevlakom na bjelkastoj osnovi, debeli praškasti sloj često se skuplja u šiljke, u starosti je crveno-smeđ, često je potpuno vunast, trljanjem ne mijenja boju, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: Valjkast, dosta je izdužen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, ispod prstenaste zone sa ružičastim do crvenkasto-smeđim zrncima, često je potpuno vunast, na vrhu je obično gladak, s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Spore: Eliptične, 4-6 x 2.2-3 µm, cheilocistide su često s kljunastim produžetkom na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, kasnije je hrđastosmeđe; miris nije izražen ili je na plijesan, a okus je blag, ne smije se probati.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, uz ceste, po parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Po boji je slična hetierijeva štitarka (Cystolepiota hetieri), koja ima sitno nazubljenu oštricu listića.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota petasiformis - created on October 2022 in Ørholm, Denmark by Tobias Bøllingtoft

ŠEŠIRASTA ŠTITARKA

Cystolepiota petasiformis (Murrill) Vellinga

Etimologija: petasus (lat.) = šešir, pokrivalo za glavu + formis (lat) = u obliku. Po izgledu.

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je široko jajolik, zatim je konveksan, kasnije se raširi i oštro ispupči na sredini, pokriven je obilnom bijelom pamučastom i praškastom dekoracijom, koja je nagomilana u velikim čupercima i grudama, ponekad nestaje na rubu, dekoracija kasnije postane ružičasto-oker do smećkasta, po suhom je vremenu žućkast, trljanjem postane crveno-smeđ, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, bjelkast, ispod prstenaste zone je pamučasto-praškast poput klobuka, pri dnu je crveno-smeđ, s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli do svijetlooker.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke do fino hrapave, prozirne, 3.5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, nepromjenjivo, na prerezu u dnu stručka postane lagano ružičasto, a zatim tamno hrđasto-crveno; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim i miješanim šumama i parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Nikako se ne preporučuje konzumacija ove vrste, jer je među malim sunčanicama dosta otrovnih i smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: Karakteristična je po oštro ispupčenom klobuku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystolepiota pseudoseminuda - Taxonomy and Phylogeny of Cystolepiota (Agaricaceae, Agaricales): New Species, New Combinations and Notes on the C. seminuda Complex by Hua Qu, Ulrike Damm, Ya-Jun Hou and Zai-Wei Ge

LAŽNA POLUGOLA ŠTITARKA

Cystolepiota pseudoseminuda Y.J. Hou, H. Qu & Z.W. Ge

Etimologija: pseudo (lat.) = lažan + semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po sličnosti sa polugolom štitarkom (Cystolepiota seminuda).

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, u mladosti je polukuglast do tupo stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, bijel do krem, prekriven je s praškastom do granuloznom prevlakom, na sredini je blijedo narančast do ružičast, prema rubu je bijel do krem, rub je s ostacima ovoja.

Stručak: 2–5 cm visok i 0.5–2 mm debeo, valjkast, površina je na gornjem dijelu bijela do krem, kasnije postepeno postaje blijedo narančast, smećkast do ljubičasto-smeđ, osobito na donjem dijelu, s praškastim do granuloznim ljuskama, koje su iste boje kao na klobuku, bazalni micelij je bijel, u početku je s krhkim i opnastim zastorkom između ruba klobuka i stručka.

Listići: Osrednje gusti, do 3 mm široki, slobodni, nejednaki, izmiješani su s lamelulama, bijeli do svijetlokrem.

Spore: Jajolike do eliptične, prozirne, tankih stijenki, nenamiloidne, nedekstrinoidne, (3) 3.5–4.5 (5) × 2–3 (3.5) µm, Q = (1.21) 1.24–1.85 (2.20), Qav = 1.55, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Morfološki je po boji i veličini slična polugola štitarka, a može se razlikovati samo po mikroskopskim karakteristikama. Obje vrste imaju praškastu do granulozno ljuskavu površinu, imaju nedekstrinoidne spore i nemaju cheilocistide. Međutim, spore od opisane vrste su kraće i šire, Q = (1.21) 1.24–1.85 (2.2) i Qav = 1.55, u usporedbi s onima od polugole štitarke, Q = (1.41) 1.46–2.15 (2.45) i Qav = 1.78.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

POLUGOLA ŠTITARKA

Cystolepiota seminuda (Lasch) Bon

Etimologija: semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Bearded Dapperling

Klobuk: 1-2.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan pa otvoren i malo ispupčen na sredini; bijel, u starosti je svijetlo ružičast, sredina je tamnija, žuto-smeđa do crvenkasto-smeđa, mjestimično sa crvenkastim do ružičastim mrljama, u mladosti je posut bijelom granuliranom, praškastom prevlakom koja se lako briše, kožica prelazi preko listića, rub je trepavičast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bijel, na bazi je obično tamniji, crvenkasto-smeđ, lagano je praškast kao i klobuk, ubrzo postaje više ili manje gladak i počinje poprimati crvenkasto-ružičastu boju od baze prema gore, na vrhu je s teško uočljivom prstenastom zonom.

Listići: Gusti, gotovo su slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su sa lamelulama, bijeli, kasnije su žućkasti.

Spore: Valjkaste do izduženo eliptične, glatke, prozirne u KOH, žućkaste u Melzeru, 4-5 x 1.5-2.5 µm, Q = (1.41) 1.46-2.15 (2.45) i Qav = 1.78, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se probati jer i sama proba može uzrokovati oštećenje organa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim putevima, travnatim površinama, u vrtovima i na mjestima bogatim mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se vjerojatno otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Jedna je od najmanjih sunčanica. Najsličnija je vrsta Cystolepiota sistrata, koja ima nešto širi klobuk, koji je na rubu jako resast.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Disciseda bovista - created on May 2013 in Енотаевский р-н, Астраханская обл., Russian Federation by yury_rebriev

VELIKA OKRETNICA

Disciseda bovista (Klotzsch) Henn.

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, u mladosti kuglasto, donja kožica se ljušti, na kraju dozrijevanja gljiva se okreće i postaje pločasta, otvori za spore koji su bili dolje su gore kada sazriju, a dno je baznog diska prekriveno pijeskom; u početku bjelkasto, sivkasto, oker-sivo, kasnije smeđe do crno-smeđe.

Spore: Kuglaste, grubo bradavičave, 5-7.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kasnije tamnosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla po suhim i pješčanim suhim travnjacima, livadama, parkovima, pješćanim nanosima, voli pjeskovito tlo, preferira otvorena mjesta s malo vegetacije, ne raste po šumama. U Hrvatskoj je pronađena samo na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca, a kako su pješčarska staništa u Hrvatskoj iznimno malobrojna i mala površinom, te da su plodna tijela ove vrste uočljiva cijele godine, vrlo je vjerojatno da su Kloštarski pijesci stanište jedine hrvatske populacije ove vrste.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Disciseda candida - created in Norway by Klaus Høiland

MALA OKRETNICA

Disciseda candida (Schwein.) Lloyd

Plodno tijelo: 1-1.5 (2.5) cm široko, u mladosti kuglasto, donja kožica se ljušti, na kraju procesa zrenja gljiva se okreće i postaje pločasta, otvori spora koji su nekada bili dolje su u zrelosti gore; u početku bjelkasto, kasnije smeđe do crno-smeđe.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 4-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, kasnije tamnosmeđe ili maslinasto-smeđe; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na pješčarskim staništima, po suhim travnjacima, livadama, parkovima, pješčanim nanosima. U Hrvatskoj je pronađena samo na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca, a kako su pješčarska staništa u Hrvatskoj iznimno malobrojna i mala površinom, te da su plodišta ove vrste uočljiva cijele godine, vrlo je vjerojatno da su Kloštarski pijesci stanište jedine hrvatske populacije ove vrste.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

RAČVASTA TRNOVAČA

Echinoderma asperum (Pers.) Bon

Engleski naziv: Freckled Dapperling

Klobuk: 5-18 cm širok, prvo je gotovo stožast, zatim zvonoliko izbočen, na kraju je raširen i vijugav, te tupo ispupčen na sredini, smeđ, čitava je površina prekrivena vrlo gustim, smeđim ljuskama na krem osnovi, koje se skupljaju u stršeće oštre čuperke koji su gušći na smeđoj sredini, rub je bjelkast, dugo vremena podvijen i s ostacima ovoja.

Stručak: 5-14 cm visok i 1-4 cm debeo, vrlo je kratak, robustan, bulbozno je zadebljan na bazi, prvo je pun pa cjevasto-šupalj, lako se odvaja od podnice klobuka, pri vrhu je bjelkast, ispod vjenčića je smećkast, vunasto ljuskav, rijetko je zrnast, dno je često bradavičavo obrubljeno od ostatka ovoja; vjenčić je prolazan, širok, viseći, bijel, s donje je strane ljuskav, rub je smećkast zbog ljuskavih ostataka ovoja koji se povuku s klobuka, kasnije se zalijepi za stručak i ostane samo u tragovima, vjenčić nije pokretan.

Listići: Vrlo su gusti, račvasti, slobodni, bjelkasti, krem ili žućkasti, kasnije svijetlosmećkasti, oštrica je bjelkasta i valovita.

Spore: Izduženo vretenaste do eliptične, dekstrinoidne, (7) 7.2 - 8.4 (9.5) × (2.7) 2.8 - 3.5 (3.8) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.7 (2.8), N = 120, Me = 7.8 × 3.1 µm, Qav = 2.5, cheliocistide su široko batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, na sredini klobuka tvrdo, bjelkasto; miris je jak, gotovo metalan i neugodan na plin, podsjeća na miris smrdljive štitarke (Lepiota cristata), a okus je neugodno kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, vrtovima, parkovima, a ponekad i u crnogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo i tlo bogato hranjivim tvarima. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Iako se ponekad navodi kao jestiva vrsta, pokazalo se da ova gljiva sadrži toksine koji uzrokuju gastrointenstinalni sindrom trovanja, a u kombinaciji s alkoholom može uzrokovati čak i po život opasna trovanja.

Napomena: Slične su zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja nema vjenčić, nema račvaste listiće i ima nešto manje spore, te ježasta trnovača (Echinoderma hystrix), kojoj su i klobuk i stručak prekriveni tamnosmeđim šiljastim piramidalnim ljuskama, ima tamniju oštricu listića i drugačiji miris.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Echinoderma boertmannii- created on August 2006 in Suserup skov, Denmark by Thomas Læssøe

BOERTMANNOVA TRNOVAČA

Echinoderma boertmannii (Knudsen) Bon

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano tupo ispupči na sredini, narančasto-smeđ, prekriven je tamnosmeđim stožastim ljuskama, 0.25-0.5 mm dugim, koje se na pritisak skidaju.

Stručak: 3-4 cm visok i 4-5 mm debeo, valjkast, prema bazi je proširen, ispod prstenaste zone su ljuske iste boje kao i na klobuku, pomiješane su s dosta dugim i vidljivim vlaknima, iznad prstenaste zone je gladak i svjetliji od ostalog dijela, koji je svijetlosmeđ, na dnu je s bijelim micelijem; na vrhu je bez vjenčića, sa širokom prstenastom zonom.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, nisu račvasti, krem ​​do blijedožuti, na kraju su sa hrđastosmeđim mrljama, oštrica je bjelkasta i nazubljena.

Spore: Eliptične, neamiloidne, 4-5.6 x 2.4-3.2 µm, cheilocistide su široko batinaste, 25-40 x 8-11 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, ne baš čvrsto u klobuku; miris je neugodan kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), na spaljenu gumu ili plin, a okus slatkast i također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na humusnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, narančasto-smeđoj boji i bjelkastoj i nazubljenoj oštrici listića.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Lepiota calcicola - created on October 2012 in Doss San Rocco, Trento, Italy by Marco Floriani

SVEČANA ŠTITARKA

Echinoderma calcicola (Knudsen) Bon

Etimologija: calx (lat.) = kreč + colo (lat.) = odijelo. Po staništu.

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan i spljošten, široko je ispupčen na sredini, kremasto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini, dekoriran je slabo kontrastnim, prilično širokim, djelomično priraštenim tamnosmeđim ljuskama na bjelkastoj osnovi, grubo su šiljaste, oko 2-5 mm duge, kožica prelazi preko ruba, rub je tanak i dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-10 cm visok i 5-12 mm debeo, bulbozno je zadebljan na bazi, tamnosmeđ, upadljivo je dekoriran gustim vunastim, smeđim stršećim ljuskama samo ispod vjenčića, a iznad vjenčića je bijel i kremast, fino crtast i gladak, s rijetkim prstenastim pojasom.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, bjelkasti, lagano kremasti ili kremasto-žućkasti, na ozlijeđenim mjestima sa crno-smeđim mrljama.

Spore: Eliptične do valjkaste, 4.3-6 x 2.6-3.3 µm, cheilocistide su batinaste do valjkaste, 15-35 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, Bijelo, često s crvenkasto-smeđom ili ljubičasto-smeđom nijansom u bazi i uz koru stručka, vrlo žilavo; miris je ugodan na gljive do odvratno kiselkast ispod kožice klobuka, poput spaljene gume, a okus je blag na gljive, kasnije je pomalo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po vrtovima i parkovima na vapnenastom tlu, voli blizinu koprive ili paprati.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Vjerojatno je otrovna vrsta kao i sve male sunčanice. Sumnja se da sadrži određenu količinu amatoksina ili drugih opasnih nepoznatih toksina pa se strogo zabranjuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Slične su račvasta trnovača (Echinoderma asperum) i ježasta trnovača (Echinoderma hystrix) koje su obje dosta slične boje i jako dekorirane. Međutim, kod njih je dekoracija čitave gljive piramidalna i zašiljena, a nije čehasta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Echinoderma carinii - created on November 2024 in Illes Balears, Spain by MAR

RUŽIČASTA TRNOVAČA

Echinoderma carinii (Bres.) Bon

Etimologija: carinus (lat.) = mesnat, ružičast, mesnatoružičast. Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, smeđ do crvenkasto-smeđ, prekriven je kontrastnim smeđim ljuskama na krem osnovi, 0.5-1 mm dugim, koje se na pritisak lako skidaju.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, svijetlosmeđ, na vrhu je svjetlije ružičasto-smećkaste nijanse, ispod vjenčića je sa rijetkim smećkastim do sivo-smeđim ljuskama; vjenčić je brzo prolazan ili samo s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti, kasnije su kremasti, oštrica je ravna.

Spore: Eliptične, glatke, 3.5-4.5 x 2-3 µm, Q = 1.45, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u aluvijalnim, vlažnim, bjelogoričnim šumama, često na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja se razlikuje po vrlo neugodnom mirisu mesa na plin ili spaljenu gumu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Echinoderma echinaceum - created in Netherlands by ieko staal

BODLJIKAVA TRNOVAČA

Echinoderma echinaceum (J.E.Lange) Bon

Etimologija: echinos (gr.) = bodljikave prirode. Po ljuskavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je stožast, kasnije se raširi i izravna, crvenkasto-smeđ do kestenjastosmeđ, isprva je prekriven prolaznim, šiljatim, okruglasto-piramidalnim ljuskama na bjelkastoj do svijetložutoj osnovi, do 2 mm dugim.

Stručak: Valjkast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, prekriven je smeđim do crvenkasto-smeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi, na vrhu je svjetliji, ispod vjenčića je uglavnom zrnast, s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti do kremast.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, dekstroidne, 4-5.5 x 2.5-3 µm, nema cheilocistide; otrusina je bjelkasta do svijetložuta.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, vrtovima, livadama, poljima i parkovima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve sunčanice sa nepokretnim vjenčićem.

Napomena: Slična je račvasta trnovača (Echinoderma asperum), koja je mnogo većih dimenzija i ima veće spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Echinoderma hystrix - created on September 2013 in Huesca, Spain by Luis Ballester

JEŽASTA TRNOVAČA

Echinoderma hystrix (F.H.Møller & J.E.Lange) Bon

Etimologija: hystrix (lat.) = jež. Po ježastoj površini klobuka i stručka.

Klobuk: 2-8 cm širok, kod mlađih gljiva polukuglast, a poslije je ispupčen; cijela je površina prekrivena crveno-smeđim, tamnosmeđim ili smeđo-crnkastim, čvrstim, šiljastim, piramidalnim ljuskama na krem osnovi, koje ne otpadaju, rub je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, zadebljan na bazi, iznad vjenčića je bijel, ispod vjenčića je s rijetkim, tamnosmeđim stršećim ljuskama na svjetlijoj osnovi, istim kao i na površini klobuka, baza je s bijelim nitima micelija; vjenčić je opnast, kožast.

Listići: Gusti, bjelkasti, kasnije kremasti, kod mladih gljiva su prekriveni zastorkom, slobodni, oštrica je tamnija, sitno nazubljena i vijugava.

Spore: Eliptične do valjkaste, dekstroidne, 5.5-7 x 2.5-3 µm, cheilocistide su jajolike; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto; miris je vrlo neobičan, na cvijet bazge ili mačji urin, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u vlažnim bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, često na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Po sitnom rastu je slična račvasta trnovača (Echinoderma asperum) koja je veća rastom, s klobukom promjera 5-12 cm, posuta je smeđim šiljatim ljuskama koje uskoro otpadnu, ostatak bijelog kožnog zastorka je dobro očuvan na stručku, meso je neugodna mirisa i okusa, nejestiva je vrsta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Echinoderma jacobii- created on October 2019 in Gminder, Die Großpilze Baden-Württembergs, Germany by Richard Daniel

JACOBOVA TRNOVAČA

Echinoderma jacobii (Vellinga & Knudsen) Rald, Heilmann-Clausen & C.Lange

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-4.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, oker-smeđ do narančasto-smeđ, prekriven je tamnosmeđim, vunastim, stožastim ljuskama na krem osnovi, do 2 mm dugim, ljuske se na pritisak lako uklanjaju i često ih ispere kiša.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, šupalj, na vrhu je bjelkast i blago crtast, ispod vjenčića je prekriven istim prolaznim, smeđim vunastim ljuskama kao i klobuk, na krem osnovi, koje su pojasasto raspoređene; vjenčić je vunast i prolazan, na kraju je s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti do žuti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, dekstrinoidne, 3.5-5.5 x 2.5-3 µm, bez cheilocistida; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto; miriše poput smrdljive štitarke (Lepiota cristata) ili na cedrovinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, šikarama, vrtovima i parkovima, na humusnom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, žućkasto-smeđoj boji, prolaznom vjenčiću i nepostojanju cistida. Slična je bodljikava trnovača (Echinoderma echinaceum), koja ima šiljaste ljuske duge do 2 mm i nije vunasta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Echinoderma perplexum - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

ZAMRŠENA TRNOVAČA

Echinoderma perplexum (Knudsen) Bon

Etimologija: perplexus (lat.) = zamršen, krivudav.

Engleski naziv: Warty Dapperling

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je lagano ispupčen pa ubrzo raširen i izravnat, smeđ do crvenkasto-smeđ, isprva je prekriven sivo-smeđim pomalo vunastim ljuskama na krem do svijetlosmeđoj osnovi, koje su prolazne i često prisutne samo na sredini, ljuske su oko 1-2 mm duge, kada se izgube površina je svilenkasta, rub je dugo vremena podvijen, u starosti se izravna, prelazi preko listića.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj u sredini, često je relativno kratak i debeo, prekriven je dobro uočljivim vlaknastim ovojem, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, na donjem dijelu je s prolaznim sivo-smeđim ljuskama koje nisu priraštene, baza je smeđe bradavičava, malo korjenasta i s bjelkastim micelijem; vjenčić je prolazan.

Listići: Vrlo su gusti, slabo su račvasti, slobodni, bijeli, kremasti ili žućkasti, kasnije su svijetlosmeđi, oštrica je u starosti vijugava.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, dekstrinoidne, 4.5-6.5 x 2.5-3 µm, cheilocistide su brojne, batinaste, 20-35 x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili kremasto-žućkasto, u bazi i uz rub stručka žuto-smeđe do smeđe; miris je isti kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), neugodan na plin ili spaljenu gumu, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u starim bjelogoričnim šumama, vrlo rijetko u crnogoričnim šumama, po vrtovima, uz ceste, po blatu ili na terenu s bujnim raslinjem, ispod smreke, bukve, jele, hrasta, bora, breze, crne johe i ariša, na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dosta je otrovna vrsta, a pretpostavlja se da sadrži iste toksine kao i račvasta trnovača (Echinoderma asperum) i uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja. Ako se konzumira u kombinaciji s alkoholom može čak uzrokovati trovanje opasno po život.

Napomena: Od račvaste se trnovače razlikuje po izostanku vjenčića, manjim dimenzijama, listićima koji nisu račvasti, te po drugačijim sporama i cheilocistidama, a od svečane štitarke (Echinoderma calcicola) po nešto kraćim ljuskama (1-5 mm u usporedbi s 1-2 mm) i drugačijim mikroskopskim karakteristikama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Echinoderma pseudoasperulum - created in Netherlands by Arno van Stipdonk

MALA TRNOVAČA

Echinoderma pseudoasperulum (Knudsen) Bon

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, netočan + asperulum (lat.) = hrapav. Po ljuskavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, smeđ do crvenkasto-smeđ, prekriven je smeđim, vunastim, piramidalnim ljuskama na krem osnovi, koje se ne skidaju, 0.5-1 mm visokim.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, svijetlosmeđ, na vrhu je svjetlije ružičasto-smećkaste nijanse, ispod vjenčića je sa rijetkim smećkastim do sivo-smeđim ljuskama; vjenčić je brzo prolazan ili samo s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti, kasnije su kremasti, oštrica je ravna.

Spore: Eliptične, glatke, 3.6-5.3 x 2.1-2.9 µm, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u aluvijalnim, vlažnim, bjelogoričnim šumama, često na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja se razlikuje po vrlo neugodnom mirisu mesa na plin ili spaljenu gumu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ŽUTOZELENA KRUNAŠICA

Floccularia luteovirens (Alb. & Schwein.) Pouzar

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + virens (lat.) = zeleniti se, biti zelen. Po žuto-zelenoj boji.

Engleski naziv: Yellow Bracelet

Klobuk: 4-7 (9) cm širok, vrlo mesnat, okruglast pa poluokruglast, sredina je lagano ispupčena; limunastožut ili slamnatožut, u starosti žuto-zelenkast, ispucano čehast, čitav je grubo prošaran koncentrično postavljenim bradavičavim čehama koje su od ruba prema sredini postepeno sve gušće, na rubu se nalaze obješeni ostaci bjelkastog ovoja, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 1.5-2.5 (3) cm visok i 1.5-2 cm debeo, vrlo kratak, valjkast, pun; iznad vjenčića je bijel, donji je dio s rijetkim žutim stršećim čehama; vjenčić je u tragovima, u obliku je žutog čehastog ovratnika koji obavija stručak.

Listići: Gusti, nisu jako široki, izmiješani s brojnim lamelulama, prirasli su uz stručak, spojeni su s prstenastim pojasom, bjelkasti ili žućkasti, kasnije žuto-okerasti.

Spore: Eliptične, glatke, (4.8) 5.1 - 6.2 (6.8) × (3.7) 4.1 - 4.9 (5.3) µm, Q = (1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 120, Me = 5.7 × 4.5 µm, Qav = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Bijelkasto, mekano; miris je ugodan voćni, podsjeća na lisičice, a okus je blag, slatkast, na voćni kompot.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u pjeskovitim crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće s borom, a rjeđe se pronađe po bjelogoričnim šumama; dosta je rijetka vrsta. Primjerci na slici snimljeni su u rujnu na lokalitetu Brezovac na Dinari, na 1650 m nadmorske visine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. U nekim se zemljama, kao što je Italija, smatra cijenjenom jestivom gljivom.

Napomena: Najkarakterističnija je po tome što posjeduje vjenčić. Rijetka je vrsta, prelijepog je izgleda, ima žuto-zelenkasto nahukani klobuk i stručak, bogato je dekorirana poput hrapave ljuskavice (Pholiota squarrosa) koja je viša rastom i ima okeraste listiće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Lepiota apatelia - created on September 2005 in Le Gorghe, Trento, Italy by Marco Floriani

VARLJIVA ŠTITARKA

Lepiota apatelia Huijsman

Etimologija: apatelia (gr.) = lažan, varljiv, obmanjujući. Po sličnosti sa drugim vrstama.

Klobuk: 2-4.5 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, sredina je glatka, prekriven je finim žuto-smeđim, svijetlosmeđim, ružičasto-smeđim do smeđim, koncentrično raspoređenim ljuskama na bjelkastoj osnovi, rub je rascijepljen, kasnije je malo narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, samo se malo zadebljava prema dnu, šupalj, bijel do krem, prema bazi je tamniji, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ i s rijetkim bijelim ljuskicama; vjenčić je krhak, opnast, često je samo u tragovima, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, krem do lagano ružičasti, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Eliptične, nedekstrinoidne, 4.5-6.5 x 3-4 µm, Qav = 1.6, nema cistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, krem, krem-sivkasto, u starosti je žuto-smeđe, u središnjem šupljem dijelu stručka je krem do tamnosmeđe; miris je ugodan na gljive, slatkast, rijetko je slab na spaljenu gumu, a okus je blag, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, vrtovima, uz ceste, u parkovima, rjeđe u šumama, preferira drvne ostatke i svjetlija mjesta, te šljunčana i pjeskovito-vapnenačka tla, odnosno tla siromašna hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži amatoksine.

Napomena: Ovu rijetku vrstu s tek naznakom prstenaste zone karakteriziraju vrlo fine ljuske, koje su zašiljene gotovo samo na sredini klobuka. Slična se crvenkasta štitarka (Lepiota subincarnata), s ružičastim stručkom, može sigurno razlikovati od opisane vrste, s manje ružičastim, a više smećkastim stručkom, samo uz pomoć mikroskopske analize.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Lepiota boudieri - created on September 2015 in Mule, Porsgrunn, Te, Norway by Per Marstad

BOUDIEROVA ŠTITARKA

Lepiota boudieri Bres.

Etimologija: U čast francuskog mikologa Jean Louis Emile Boudiera (1828.-1920.), koji je dao poznat po svom radu na mješinarkama (Ascomycota). Po imjenu.

Engleski naziv: Girdled Dapperling

Klobuk: 2-7 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi i tupo ispupči na sredini, prekriven je narančasto-smeđim do tamnosmeđim koncentrično raspoređenim ljuskama na žuto-smeđoj do narančasto-smeđoj osnovi, na sredini je gusto ljuskav, u starosti je gotovo gol.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, više je ili manje zadebljan na bazi, prekriven je istim ljuskama kao i klobuk; vjenčić je krhak, opnast, često je izražen samo u vidu ljuskave prstenaste zone, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti, u starosti su smećkasti, oštrica je bjelkasta, sitno nazubljena i valovita.

Spore: U obliku su rakete do vretenaste, jako su dekstrinoidne, 7-10 x 3-4 µm, Qav = 2.4-3; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, lagano je crvenkasto u stručku, a krem-sivkasto u kori stručka i iznad listića; miris nije izražen ili je neugodan, a okus je blag, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po šumskim putovima, šumskim čistinama, u parkovima i vrtovima, u blizini raznog bjelogoričnog drveća, obično lijeske.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži amatoksine.

Napomena: Slična je kestenjasta štitarka (Lepiota castanea), koja ima bjelkastu do žutu osnovu klobuka i nešto veće eliptične spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.