Dendrostoma leiphaemia - created in Netherlands by Laurens van der Linde

SMEĐA GNIJEZDARKA

Dendrostoma leiphaemia (Fr.) Senan. & K.D.Hyde

Etimologija: leiphae (lat.) = pita. Po obliku.

Plodno tijelo: 3-8 (12) mm široko, stroma je nepravilnog jastučastog oblika, površina je smećkasta, poslije je crna i s crnim ostiolama peritecija, periteciji su skupno ugrađeni u stromu ukopanu u koru supstrata, svako pojedinačno plodno tijelo sadrži od 5-20 peritecija koji su široki 0.3-0.5 mm.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, na sredini imaju jednu pregradu i malo stisnute, sadrže mnoštvo sitnih uljnih kapljica, 15-17 × 4-4.5 µm.

Meso: Crno ili crno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) hrasta s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Literatura navodi da postoji i mješinarka Diaporthe carpini, koja se razlikuje samo po sporama koje imaju samo 4 kaplje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KOŽNA DLAKAVICA

Colletotrichum dematium (Pers.) Grove

Etimologija: dematos (gr.) = koža, stanični sloj. Po propadanju ili oštećenju biljnog tkiva.

Plodno tijelo: 0.3-1 (1.2) mm široko, acervuli su jastučasti, rasuti po tkivu grančice ili lista, u početku se lezije pojavljuju kao male, tamne mrlje, koje se mogu proširiti i dovesti do nekroze tkiva biljke domaćina, tamnosmeđe do crno.

Spore: Konidije su tipično vretenaste i mogu varirati u veličini, prozirne, s jednom ili dvije pregrade, 20-30 x 10-15 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao biljni patogen koji inficira širok raspon biljaka domaćina, uključujući mahunarke, voće i povrće. Obično se razvija u toplijim mesecima godine, kada su temperature iznad 20 °C, što je idealno za njegov razvoj. Posebno se povezuje s bolestima usjeva poput soje i raznih ukrasnih biljaka. Obično napada biljke tokom faze rasta, posebno kada su biljke mlađe i podložnije infekciji. Infekcije se najčešće javlja na mladim listovima, plodovima i stabljikama. Poznata je po nespolnom razmnožavanju, primarno preko konidija, koje se mogu širiti vjetrom, vodom ili ljudskom aktivnošću. Ove konidije klijaju u odgovarajućim uvjetima okoliša, što dovodi do novih infekcija. Uspijeva u toplim, vlažnim staništima, što stvara povoljne uvjete za rast i sporulaciju patogena, koji može preživjeti u biljnim ostacima ili tlu dulje vrijeme, što mu omogućuje da ponovno inficira biljke u sljedećim sezonama rasta. Vlažni uvjeti, osobito tijekom razdoblja kiše, olakšavaju širenje konidija. Gljiva obično uzrokuje pjege na lišću, trulež plodova i druge simptome antraknoze. U teškim slučajevima može biti zahvaćena cijela biljka, što u poljoprivredi i vrtlarstvu dovodi do smanjenog prinosa i kvalitete. Primjerci na slikama snimljeni su na tankim grančicama žutilovke (Genista) i peteljkama listova javora (Acer).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po izgledu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Helminthosphaeria clavariarum - created on January 2023 in Spain by pacovillalonga

KORALJNA PLIJESAN

Helminthosphaeria clavariarum (Desm.) Fuckel

Etimologija: clava (lat.) = palica, štap. Po staništu na capicama.

Plodno tijelo: Oko 0.1 mm široko, sivo, sivo-crno, sivo-plavo, prvo su zahvaćene grane pri dnu, kasnije prelazi na gornje grančice.

Spore: Široko valjkaste, 14.5-24 x 5.8-9.2 µm; otrusina je prljavobijela.

Meso: Sivo-crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao parazit na plodnim tijelima nekih vrsta capica, kao što su okrunjena capica (Clavulina coralloides) i pepeljasta capica (Clavulina cinerea).

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U prirodi se često pronađe okrunjena capica ili pepeljasta capica koje su od baze panja prema gore gotovo crne, a krajnji vršci su bijeli. Plodno tijelo je tada najčešće nepravilno izuvijano i deformirano. Razlog je što plodno tijelo navedenih capica parazitira opisana vrsta mješinarke. U konidijalnom se obliku može pronaći bez peritecija, odnosno bez okruglastog do ovalnog plodišta koje je u unutrašnjosti šuplje i sadrži spore te se zove Spadicoides clavarium.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CRNA TRULEŽNICA

Ruzenia spermoides (Hoffm.) O.Hilber

Etimologija: sperma (gr.) = sjeme + -oides (gr.) = slično, u obliku. Zbog sitnih nagomilanih plodnih tijela koja podsjećaju na sjemenje biljaka.

Plodno tijelo: 0.4-0.8 (1) mm široko, kuglastog je oblika s grubom crnom površinom, golo, crno-smeđe baršunasto, na vrhu peritecija se nalazi sitna papila s otvorom za spore koja je često sa bjelkastom izduženom strukturom nastalom od izbačenih spora, nagomilana plodna tijela mogu prekriti priličnu površinu supstrata.

Spore: Valjkaste do kobasičasto zakrivljene, glatke, prozirne, sadrže nekoliko uljnih kaplji, 17-30 x 3.5-6.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Crno, tvrdo, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, često nagomilana i međusobno zbijena, u miješanim i bjelogoričnim obalnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe ili jasena, u primorskim krajevima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka vrlo česta i lako prepoznatljiva zbog nagomilanih i zbijenih crnih plodnih tijela. Mješinarke iz roda Leptosphaeria imaju slične makroskopske karakteristike, ali one najčešće rastu na mrtvim ostacima raznih trava. Vrlo su slične dugodlaka kuglosporka (Herpotrichia macrotricha), koja ima sjajno crno plodno tijelo prekriveno sitnim smeđim dlačicama, te proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), koja je glatka i malo izravnata na vrhu s izraženom papilom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OVČJA DLAKAVKA

Lasiosphaeria ovina (Pers.) Ces. & De Not.

Etimologija: ovina (lat.) = ovčji, povezan s ovcama. Po izgledu.

Engleski naziv: Woolly Woodwart

Plodno tijelo: 0.4-1 mm široko, može biti okruglasto ili ovalno, na osnovi nema stalak, nego je malo ukopano u supstrat, površina je prekrivena sivkastim, smećkastim do sivo-smeđim pletivom ili hifama, a na vrhu je uočljiva sitna crna papila peritecija.

Spore: Valjkaste, crvoliko zakrivljene, glatke, s uljnim kapljama, šiljate na oba kraja, prozirne, 26-55 x 3.5-5 µm; otrusina sivo-crna.

Meso: Sivo, ispod pletiva je sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u skupinama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) različitog bjelogoričnog drveća. Može se pronaći u parku Maksimir u Zagrebu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka vrlo slična i lako je prepoznatljiva po plodnom tijelu koje je obmotano blijedosivim hifama, te po crnoj papili na vrhu peritecija kroz koju se oslobađaju spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

TRBUŠASTI POTKORNJAK

Anthostoma gastrinum (Fr.) Sacc.

Etimologija: gastrinum (lat.) = trbuh. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1.5-2 (3.5) mm široko, stroma je okruglasta ili jastučasta, ugrađena je u debeloj kori poput diska; periteciji su potpuno uronjeni u stromu, kuglasti, međusobno su gusto zbijeni, oko 0.5 mm široki, obično su obrubljeni crnim slojem u drvu,  površina je crna do sivo-crna.

Spore: Eliptične, 8.3-14 x 5-6 µm, Q = 1.7-2.7; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća s korom, najčešće hrasta, bukve, jasike, breze, johe ili brijesta. Primjerci na slikama snimljeni su na brijestu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ma istom staništu raste slična mješinarka Anthostoma decipiens, koja je mnogo većih dimenzija (0.5-1.5 cm).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Diatrype bullata - created on October 2023 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

VRBIN POTKORNJAK

Diatrype bullata (Hoffm.) Fr.

Etimologija: bulla (lat.) = mjehurić, mjehur. Po obliku.

Engleski naziv: Willow Barkspot

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.5) cm široko, formirano je od zaobljene, jajolike, diskoidne ili nepravilne strome; površina je crno-smeđa do crna i gusto sitno žlijezdasta ili bradavičava zbog ostiola peritecija koji se nalazi unutar mesa strome, periteciji su okruglasti, crni i pravilno raspooređeni u stromi.

Spore: Valjkaste, glatke, s po jednom uljnom kapljom na krajevima, 5-7.5 x 1.5-2 µm; askusi sliče zadebljanoj batini i sadrža 8 spora u dvama redovima; otrusina je tamnosmeđa, prozirna.

Meso: Crno, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i u rano proljeće na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito vrbe, breze, topole i johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je ciljni potkornjak (Diatrype disciformis), koji raste na istom staništu, ali je nešto manjih dimenzija.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CILJNI POTKORNJAK

Diatrype disciformis (Hoffm.) Fr.

Etimologija: discus (lat.) = disk, krug + formis (lat.) = oblik, izgled. Po obliku mete za gađanje.

Engleski naziv: Beech Barkspot

Plodno tijelo: 2-3 (4) mm široko i 1-2 mm debelo, formirano je od jastučaste strome koja je na površini plosnata i najčešće okruglasta, u obliku diska, u stromi su ugrađeni okruglasti crni periteciji u jednom ili dva sloja, pravilno su raspooređeni u stromi, pojedinačni je peritecij širok 0.2-0.4 mm; unutarnja je strana bjelkasta, površina plodnog tijela je smeđo-crna ili crna i vrlo sitno bradavičava zbog ostataka peritecija, dok se plodno tijelo probija na površinu, kora se raspucava u nekoliko režnjeva.

Spore: Valjkaste, glatke, lagano smećkaste, 5-8 x 1.3-1.6 µm; askusi imaju oblik zadebljane batine, dio koji sadrži spore je 30-40 µm dug i oko 5 µm debeo; otrusina je tamnosmeđa, prozirna.

Meso: Crno, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i u rano proljeće na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično bukvi s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka je vrlo česta u šumama bukve i lako se uoči jer obraste velike površine. Na prvi pogled je sličan srpasti potkornjak (Melogramma campylosporum), ali on raste na krupnim drvnim ostacima (grane) lijeske ili graba s korom, te tamni potkornjak (Euepixylon udum), koji raste na krupnim drvnim ostacima hrasta bez kore. Osim toga spomenuta mješinarka ima sivkasto-crnu površinu plodnog tijela i njezine spore imaju oblik trostruko pregrađenog bumeranga.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

RAVNA KRASTOKORKA

Diatrype stigma (Hoffm.) Fr.

Etimologija: stigma (gr.) = oznaka, znak. Po izgledu.

Engleski naziv: Common Tarcrust

Plodno tijelo: 5-10 (>50) cm široko i do 1 mm debelo, formirano je od manje-više plosnate strome u kojoj je u jednom sloju ugrađen peritecij, pojedinačni je peritecij širok 0.2-0.3 mm i crne je boje; površina mladog plodišta je crvenkasto-smeđa do ljubičasto-smeđa, a poslije postane crno-smeđa, stroma je bjelkasta do krem boje i proteže se po površini kore supstrata, površina je redovito poprečno ispucana i vrlo sitno bradavičava zbog ostiola peritecija, površina je prekrivena mnoštvom sitnih, točkastih, okruglih, izbrazdanih udubljenja (rupica, udubljenja).

Spore: Valjkaste, glatke, svijetlosmeđe, na oba kraja s malim uljnim kapljama, 7-11 x 1.2-2.8 µm; askusi imaju oblik zadebljane batine i sadrže 8 spora u dvama nepravilnim redovima, 35-40 µm dugi i 5-6 µm debeli; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Crno-smeđe, u početku bjelkasto u unutarnjem sloju; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito bukve, gloga i samonikle trešnje (Prunus avium). Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, krajem kolovoza.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična plodna tijela formiraju i pojedine vrste iz roda Hypoxylon, ali one imaju eliptične i tamnosmeđe spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BREZIN POTKORNJAK

Diatrypella favacea (Fr.) Ces. & De Not.

Etimologija: favus (lat.) = rožnjača, krasta. Po izgledu.

Engleski naziv: Birch Blackhead

Plodno tijelo: 1-4 mm široko, formirano je od okruglaste jastučaste strome, probija se kroz koru suhoga drva i pojavljuje na površini, površina je crna, hrapava i s bradavičavim otvorom na vrhu, peritecij se nalazi ispod vanjske kore u jednom sloju, pojedinačni su periteciji crni i kuglasti te promjera do 0.5 mm.

Spore: Valjkaste, glatke, na oba kraja s uljnim kapljama, 6-9 x 1-4 µm; askusi imaju oblik zadebljane batine i sadrže mnoštvo spora; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tvrdo, crno-smeđe, stroma je iznutra bjelkasta; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu, proljeće i rano ljeto, kao posijana po površini suhoga drva s korom, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito lijeske, breze i johe. Slike su snimljene polovicom lipnja na lokalitetu lovački dom Radoboj kod Krapine, na grani breze.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je vrlo česti hrastov potkornjak (Diatrypella quercina), koji najčešće raste na krupnim drvnim ostacima hrasta i vrbe, ali on ima veće spore (8-12 x 2-3 µm).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

HRASTOV POTKORNJAK

Diatrypella quercina (Pers.) Cooke

Etimologija: quercinus (lat.) = hrast. Po staništu.

Engleski naziv: Oak Blackhead

Plodno tijelo: 2-4 (5) mm široko, stroma je okruglasta ili jastučasta, kada stroma sazrije probije koru supstrata; periteciji su crveno-smeđi ili crni i ugrađeni su u površinski sloj strome ili u dva sloja, širok je 0.4-0.6 mm, površina je crna i hrapava s jasno uočljivim ostiolama peritecija, na površini jednoga plodišta može biti 10-20 ostiola.

Spore: Valjkaste, kobasičaste, glatke, na oba kraja s uljnim kapljama, 8-12 x 2-3 µm; askusi imaju oblik zadebljane batine i sadrže mnoštvo spora, 70-80 µm dugi i 7-12 µm debeli, parafize su nitastog oblika i na vrhu su malo zadebljane; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Crvenkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima hrasta s korom, a katkad se pronađe i na drvu vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka ima prilično karakterističan i pravilan oblik plodnog tijala, koji na crnoj površini ima jasno vidljive ostiole peritecija. Od drugih se sličnih vrsta iz roda Diatrypella mikroskopski razlikuje po jako zakrivljenim valjkastim sporama. Sličan je brezin potkornjak (Diatrypella favacea), kojoj je stroma crno-smeđa, a iznutra bjelkasta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

DLAKAVA KLINČICA

Peroneutypa scoparia (Schwein.) Carmarán & A.I.Romero

Etimologija: scoparius (lat.) = četka, metla. Po izgledu.

Plodno tijelo: 0.5-1 mm široko i 2 (4) mm visoko, formirano je od strome ugrađene u drvo ili koru, katkad se na supstratu pojavljuje sivilo, periteciji su crni, često su valjkasti, duguljasti, stručkoliki, te gotovo glatki ili su vrlo sitno hrapavi (vidljivo je pomoću ručnog povećala).

Spore: Valjkaste, kobasičaste, glatke, gotovo prozirne, amiloidne, 3.3-5.1 x 0.9-1.6 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Tamnosmeđe do crno, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u skupinama ili čupercima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, osobito javora, bazge ili brijesta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka u stadiju konidija ima valjkasto-duguljasti oblik. Periteciji se nalaze u jednome sloju na samom dnu u supstratu, a oslikavaju se na vrhu kao sitne okruglaste granule. Upravo se zbog toga spore nalaze u bazi, odnosno u ampuli koja je uvijek ukopana u drvo, odnosno supstrat.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MEDITERANSKA TVRDOKORKA

Biscogniauxia mediterranea (De Not.) Kuntze

Etimologija: Po staništu.

Plodno tijelo: 1-5 (7) cm široko, stroma tvori vodoravnu plohu sličnu ugljenu, peritecij je urašten ispod površine u jednome sloju, stroma ima nepravilan zaokružen oblik i može se spajati s drugim, susjednim plodnim tijelima formirajući plohe; površina je crna i bradavičava zbog papilarnih ostiola peritecija, na jednom četvornom milimetru mogu biti 2-3 ostiole.

Spore: Široko eliptične, glatke, 15-20 × 7-8 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, osobito bukve i hrasta, te na požarištima i mjestima gdje je oluja učinila štetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj mješinarki jako sliči novčićasta tvrdokorka (Biscogniauxia nummularia). Međutim, spomenuta mješinarka ima znatno manje spore (10.5-13.5 x 6.5-8.5 µm) te vrlo sitno bradavičavu površinu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NOVČIĆASTA TVRDOKORKA

Biscogniauxia nummularia (Bull.) Kuntze

Etimologija: nummus (lat.) = moneta. Po izgledu plodišta koje podsjeća na kovanice novca.

Engleski naziv: Beech Tarcrust

Plodno tijelo: 1-10 (12) cm široko i 0.5-1 mm debelo, može biti okruglasto, eliptično ili nepravilno te je u cjelosti plosnato, površina je vrlo sitno zrnasta zbog ostiola, peritecij je crn, okruglast do ovalan, ponekad okruglasto-višekutan od susjednih peritecija, 0.4-0.7 mm širok i 0.5-0.8 mm visok; posve mlado plodno tijelo je svijetlosmeđe do smeđe, ubrzo postane smeđe-crno i konačno ugljenasto crno.

Spore: Široko eliptične, 10-15 × 7-10 µm; otrusina tamnosmeđa do crna.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit isključivo na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom, najčešće bukve, hrasta i kestena.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva zbog isključivoga staništa i oblika plodnog tijela koje započinje razvoj ispod kore. Prema Dennsu (1981.), opisana mješinarka pripada rodu Hypoxylon, dok Cetto smatra da pripada rodu Biscogniauxia zbog strome koja je jako plosnata i tek ispliva na površinu supstrata. Na krupnim drvnim ostacima (grane) hrasta raste vrlo slična mediteranska tvrdokorka (Biscogniauxia mediterranea), koja je također plosnata te ima bradavičavu crnu površinu, ali ta mješinarka ima veće spore, 17-24 x 7-10 µm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

UGLJEVKA

Daldinia concentrica (Bolton) Ces. & De Not.

Etimologija: Po prisutnosti koncentričnih pojaseva na dijelovima gljive.

Engleski naziv: King Alfred's Cakes, Cramp Balls

Plodno tijelo: 2.5-7 (9) cm široko, okruglaste je karbonizirane koraste površine bez sjaja, najprije je dugmasto-konveksno i sive ili crvenkasto-smeđe boje, na površini se nalazi jedan tanki sloj s otrusinom, dosta je promjenljive smeđe boje pa se razloži na nepravilna polja, smećkasta boja nestaje i površina se u starosti ulegne te postaje nepravilna i zrnasta, sivi pa smeđi sloj predstavljaju vanjski dio strome, koja je formirana ispod karbonizirane kore, vanjski je dio strome s brojnim konidijima, sivo-smeđe, sivo-crne ili ljubičasto-crne boje.

Spore: Eliptične ili u obliku brodice, (10.9) 11.9 - 14 (15.8) × (5) 5.7 - 6.6 (7.2) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.3 (2.8), N = 120, Me = 12.9 × 6.2 µm, Qav = 2.1; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Relativno čvrsto, tamnoljubičasto-smeđe, na prerezu se jasno vide mnogobrojne naizmjenične sivkaste i tamnosive ili crnkaste zone, sivkaste zone su prema sredini sve tamnije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovo je vrlo tvrda gljiva, skoro koštane konzistencije. Unutarnji je dio s karakterističnim bijelim i crnim zonama, površina je nepravilna i zrnasta, ima sloj sive pa smeđe boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LAKIRANA UGLJEVKA

Daldinia vernicosa Ces. & De Not.

Etimologija: vernicosus (lat.) = lakiran, odnosi se na izgled površine plodnog tijela. Po izgledu.

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko i 1-3 cm visoko, na donjem dijelu ima znakovito suženje koje podsjeća na stalak visok do 1 cm, cijelo plodno tijelo ima izgled vrećaste puhare (Lycoperdon excipuliforme), površina je grubo hrapava i sjajna, na presjeku se vide koncentrične sive i bijele zone; posve mlado plodno tijelo ima crvenkasto-smeđu boju, a poslije postane crno; ispod površine nalazi se peritecij u jednom sloju koji na površini oblikuje grube kvrge s papiliformnim ostacima.

Spore: Eliptične, na krajevima zaokružene, glatke, s uzdužnom pukotinom klijanja, 10-15 x 6-9 µm; askusi su valjkasti i sadrže 8 spora u jednom redu.

Meso: Tamnosmeđe do crno, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, osobito breze.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je ugljevka (Daldinia concentrica), koja nema stalka jer raste izravno na kori mrtvoga drveća, a površina plodnog tijela je jedva uočljivo sitno bradavičava.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

JAGODASTI POTKORNJAK

Hypoxylon fragiforme (Pers.) J.Kickx f.

Etimologija: fragum (lat.) = jagoda + forme (lat.) = oblik. Po okruglastom obliku.

Engleski naziv: Beech Woodwart

Plodno tijelo: 5-1 (1.2) cm široko, stroma je kuglastog ili jastučastog oblika; najprije je crveno-smeđe, kasnije je smeđe, crno-smeđe ili crno, površina je sitno bradavičava; ispod površinskog sloja strome se nalazi crnkasti sloj peritecija sa sitnim i gustim ravnomjerno raspoređenim crnkastim, okruglastim ostiolama u kojima se razvijaju askospre, unutarnji je dio peritecija neplodan, razvojem plodnog tijela površina se raspucava i od nastalih pukotina postaje nepravilno crtasta.

Spore: Eliptične ili u obliku graha, izdužene, glatke, 10-15 x 4.6-6.8 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tvrdo, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, ali askospore stvara u jesen i ranu zimu, u manjim skupinama i nekad u velikoj množini, kao saprofit krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, probija koru drveta na kojemu se razvija.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum), koja raste uglavnom na jasenu, te smeđa kuglosporka (Hypoxylon fuscum) i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), koje rastu na lijeski i johi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hypoxylon fraxinophilum - created on November 2020 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

JASENOVA UGLJENOKORKA

Hypoxylon fraxinophilum Pouzar

Etimologija: fraxinus (lat.) = jasen + philos (gr.) = ljubav prema, privlačnost prema nečemu. Po staništu.

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.2) cm široko, može biti kuglasto, polukuglasto ili jastučasto izbočeno, u starosti se plodna tijela često međusobno spajaju; u mladosti je smeđe ili crvenkasto-smeđe, kasnije je crno-smeđe ili crno, površina je sitno bradavičava s punktiranim bjelkastim ostiolama, periteciji su okruglasti i široki do 0.4 mm, plodno tijelo se lako odvaja od supstrata.

Spore: Eliptične ili u obliku graha, malo spljoštene na jednom kraju, glatke, 22-24 x 10-12 µm; otrusina je smeđa, prozirna.

Meso: Crno-smeđe do crno, također je s laganom crvenkastom nijansom, žilavo, jednoslojno, ponekad je višeslojno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili u većim skupinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grana, grančica) jasena s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva jer raste isključivo na kori mrtvih grana i grančica jasena. Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), koja raste uglavnom na bukvi, te smeđa kuglosporka (Hypoxylon fuscum) i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), koje rastu na lijeski i johi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SMEĐA KUGLOSPORKA

Hypoxylon fuscum (Pers.) Fr.

Etimologija: fuscum (lat.) = tamno, smeđe. Po boji.

Engleski naziv: Hazel Woodwart

Plodno tijelo: 2-8 (11) mm široko, može biti nepravilno okruglasto do uglato, manje ili više okrugla stroma leži na kori, peritecij je crn s bjelkastom ovojnicom i nalazi se ispod površine strome koja je crveno-smeđa, ljubičasto-smeđa ili ljubičasto-crvenkasta, kasnije je siva ili crna, površina je hrapava, sitno bradavičava, s istaknutim tamnijim ostiolama peritecija, razvojem plodnog tijela površina se raspucava i od nastalih pukotina postaje nepravilno crtasta.

Spore: Nepravilno eliptične, najčešće malo izravnate na jednom kraju, glatke, s uzdužnom pukotinom klijanja, 11-16 x 5-8 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna, prozirna.

Meso: Unutrašnjost je crnkasta, često sa svjetlijim središtem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, izolirano ili u kompaktnim skupinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grana, grančica) lijeske i johe s korom, a prema podacima iz literature, može rasti i na drvu bez kore, a prema podacima iz literature, može rasti i na drvu bez kore.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), koja raste uglavnom na bukvi, jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum), koja raste na jasenu i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), koji također raste na lijeski i johi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SITNOZRNASTI POTKORNJAK

Hypoxylon howeanum Peck

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo: 3-8 (10) mm široko i 2-6 mm visoko, gotovo je okruglastog oblika, obično je malo stisnuto na dnu; najprije je smeđe, crvenkasto-smeđe ili ljubičasto, kasnije je crnkasto; ispod površinskog sloja strome se nalazi sloj peritecija s crnim ostiolama koje su ili ravne ili blago udubljene, u početku je crvenkasto-smeđ, u starosti je tamnosivo-smeđ, s narančastim je granulama ispod površinskog sloja, tkivo ispod plodnog sloja je crno; površina je sitno bradavičava, kasnije se raspucava i od nastalih pukotina postaje nepravilno crtasta.

Spore: Eliptične do vretenaste, uzdužno rascijepljene na sredini, 7-9 x 3.5-5 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Unutrašnjost je crna, često sa svjetlijim središtem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, obično johe ili lijeske, uglavnom na kori drveta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), koja raste uglavnom na bukvi, jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum), koja raste na jasenu i smeđa kuglosporka (Hypoxylon fuscum), koji također raste na lijeski i johi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

HRĐAVA UGLJENOKORKA

Hypoxylon rubiginosum (Pers.) Fr.

Etimologija: rubiginosus (lat.) = hrđav, smećkast. Po boji.

Engleski naziv: Rusty Woodwart

Plodno tijelo: 2-80 mm dugo, 3-30 mm široko i 1-1.3 (2) mm debelo, najprije je poput hrđastosmeđe crtice, a zatim postaje deblje kako se stroma razvija i pojavljuju se peritecijalne izbočine, razrašteno do razrašteno-jastučasto, stroma je ravna do kvrgava s nejasnim ili uočljivim peritecijem; površina je u mladosti narančasto-crvena, kasnije je rđastomeđe, tamnocrvene, ljubičaste ili tamne crvenkasto-smeđe boje, ponekad je više žuto-smeđa, unutarnja je strana strome tamnosmeđa, ako se rub strome proteže izvan peritecija, može biti svjetlije obojen.

Spore: Široko eliptične ili u obliku graha, 8.8-11 x 4-5.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tamnosmeđe do crnkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća s korom, obično javora, jasena, brijesta, lipe ili vrbe, rjeđe na drvu crnogorice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Smatra se da u Europi postoji oko 12 vrsta iz roda Hypoxylon, a u cijelom svijetu oko 50 vrsta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hypoxylon rutilum - created in Netherlands by Arie Benschop

CRVENKASTA UGLJENOKORKA

Hypoxylon rutilum Tul. & C.Tul.

Etimologija: rutilus (lat.) = crvenkast, bakrenocrven. Po boji.

Plodno tijelo: 3-10 (12) mm dugo, 3-5 mm široko i 1-1.5 (2) mm debelo, jastučasto do gotovo polukuglasto kada raste na drvetu s korom, a 4-23 mm dugo, 2-5 mm široko, i 0.4-0.9 mm debelo, razrašteno do jastučasto kada raste na drvetu bez kore, stroma je hrđastosmeđe ili tamnosmeđe boje, peritecij je ugrađen u jednome sloju ispod površine strome, unutrašnjost je crna, površina je bradavičava sa crnim ostiolama peritecija.

Spore: Eliptične, malo izravnate s jedne strane pa sliče maloj brodici, glatke, 7-10 x 3.3-4 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Crno, jednoslojno; miris je slatkast, podsjeća na kokos, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bukve s korom, može se pronaći i na drugom bjelogoričnom drveću, johi, lijeski, jasenu, topoli, šljivi ili lipi.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Površina je karakteristično zrnasta, a oblik ovisi o tome raste li na drvetu s korom ili bez nje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NARANČASTA UGLJENOKORKA

Hypoxylon ticinense L.E.Petrini

Etimologija: Ticino = regija u Švicarskoj, koja je poznata po prirodnim staništima i biodiverzitetu. Po staništu.

Plodno tijelo: 2-9 (15) cm široko, razrašteno, okruglasto, smeđe, narančasto, narančasto-smeđe do sivo-smeđe, površina je neravna, zrnasto-hrapava, rub je nepravilan, deformiran.

Spore: Vretenaste, eliptične ili su odsječene s jedne strane i u obliku brodice, 5-6.5 x 2.4-3 µm, Me = 5.7 x 2.6, Qav = 2.2; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prije razvijanja klobučića može biti slična duhanska gubanka (Hymenochaetopsis tabacina), koja raste uglavnom na vrbi a rubna zona joj je žuta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PRETRPANA KRUPIČAVKA

Jackrogersella cohaerens (Pers.) L.Wendt, Kuhnert & M.Stadler

Etimologija: cohaerere (lat.) = lijepiti se zajedno, spajati se. Po značajkama.

Plodno tijelo: 2-6 (8) mm široko i 1-3 mm visoko, može rasti pojedinačno ili je supstrat kao naliven ili popločen, udubljeno jastučasto do okruglasto, smeđe, na kraju je crno, površina je bradavičava, periteciji su široki 0.5-0.6 mm, okrugli su ili jajoliki, ostiole imaju izgled papile i dobro su istaknute na površini strome.

Spore: Eliptične, plosnate na jednom kraju pa sliče koritu male brodice, glatke, (7.8) 8.9 - 10.9 (12.7) × (3.2) 3.9 - 4.9 (5.4) µm, Q = (1.8) 2 - 2.6 (2.8), N = 120, Me = 10 × 4.4 µm, Qav = 2.3; otrusina je crna.

Meso: Crnkasto, u starosti crno, vrlo je tvrdo, poput ugljena; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) bukve s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima najveći peritecij (0.5-0.6 mm) u odnosu na druge slične mješinarke pa je površina nešto rjeđe bradavičava od papiliformnih ostiola. Po obliku i boji su najsličnije blijedosmeđa krupičavka (Jackrogersella multiformis), kojoj se plodna tijela obično spajaju u veće površine i srpasti potkornjak (Melogramma campylosporum), koji ima smećkasto meso.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Jackrogersella multiformis - created on May 2023 in Mill Lane Wood, Mill Lane, Beaumaris, Anglesey, North Wales, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Stephen James McWilliam

BLIJEDOSMEĐA KRUPIČAVKA

Jackrogersella multiformis (Fr.) L.Wendt, Kuhnert & M.Stadler

Etimologija: multi (lat.) = mnogo, više + formis (lat.) = oblika, obličja. Po raznolikosti oblika.

Engleski naziv: Birch Woodwart

Plodno tijelo: 1-3 (5) cm široko, može biti okruglasto ili jastučasto, kao naliveno, u mladosti raste na površini kore pojedinačno, a poslije se plodna tijela spajaju u veće površine; u mladosti je tamno crvenkasto-smeđo, kasnije je tamnosmeđe, u starosti je crno, površina je grubo kvrgava zbog donjeg sloja okruglastih ostiola peritecija koje stvaraju izbočine na stromi, peritecij može biti debeo 0.4-0.8 mm.

Spore: Eliptične ili u obliku graha, izravnate na jednom kraju, glatke, imaju jednu uljnu kaplju i kličnu pukotinu, 8.8-10.3 x 3.7-4.9 µm; otrusina je crna.

Meso: Crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci, panjevi) breze, johe i divlje trešnje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je česta vrsta, a lako je prepoznatljiva zbog staništa i grube kvrgave površine. Po obliku i boji su najsličnije pretrpana krupičavka (Jackrogersella cohaerens), kojoj se plodna tijela obično ne spajaju u veće površine, te srpasti potkornjak (Melogramma campylosporum), koji ima smećkasto meso.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Melogramma campylosporum - created on October 2023 in 52.5780..., 14.0952..., Germany by lindernia-w

SRPASTI POTKORNJAK

Melogramma campylosporum Fr.

Etimologija: campyl (gr.) = kriv, zakrivljen + spora (gr.) = spora. Po zakrivljenosti spora.

Plodno tijelo: 2-8 (10) mm široko, formirano je od strome koja može biti okruglasta do jastučasta, s gornje je strane plosnata, peritecij je crn i širok 0.2-0.3 mm i ugrađen je u površinsku crnu, crno-smeđu ili crvenkasto-smeđu stromu, površina je sitno bradavičava s crnim papiloformnim ostiolama peritecija, plodno tijelo izbija ispod kore drva, probije koru i raspuca se u režnjeve koji se okrenu prema dolje.

Spore: U obliku luka ili bumeranga, glatke, 32-50 x 4-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom, osobito bukve, lijeske, graba ili breze.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Iako se u literaturi navodi da je vrlo rijetka vrsta, u Hrvatskoj je vrlo česta vrsta jer postoje velike šume bukve, breze, graba i lijeske. Po obliku i boji su najsličnije pretrpana krupičavka (Jackrogersella cohaerens), koja obično raste na bukvi i kojojj se plodna tijela obično ne spajaju u veće površine, te blijedosmeđa krupičavka (Jackrogersella multiformis), koja ima crno meso.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Euepixylon udum - created in Norway by Edvin W. Johannesen

TAMNI POTKORNJAK

Euepixylon udum (Pers.) Laessøe & Spooner

Etimologija: udum (lat.) = dim, tama. Po boji.

Plodno tijelo (peritecij): 1.5-10 mm dugo, polovica je promjera uraštena u supstrat, od drva je oštro odvojen crnom linijom, do plodnog tijela koji se nalazi iznad supstrata ima oblik kugle te se oko plodnog tijela nalazi tanka sivo-crna ljuska koja na vrhu završava papiliformnim šiljkom peritecija.

Spore: Široko eliptične, glatke, ponekad s uljnim kapljama, 25-32 x 9-10 µm; otrusina je smeđa.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća bez kore, uglavnom hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po bradavičavom završetku peritecija su slične proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila) i velika kuglosporka (Rosellinia thelena), koje su mnogo manje rastom, širina plodnog tijela im ne prelazi 2 mm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OPEČENA ČAĐAVICA

Kretzschmaria deusta (Hoffm.) P.M.D.Martin

Etimologija: deurere (lat.) = gorjeti, biti spaljen. Po crnkastoj boji.

Engleski naziv: Brittle Cinder

Plodno tijelo: 1-4 (6) (>60) cm široko i 1-2 cm debelo, u obliku je crne kore ili jastučasto, kao naliveno, valovito, jasno je obrubljeno; najprije je bijelo, kasnije je na sredini sivkasto ili sivo, bijela boja zaostane samo na rubu koji je zadebljan i mesnato-plutaste konzistencije, samo je u starosti crno, karbonizirano i natečeno-nabrano, kvrgavo.

Spore: Eliptične do kuglaste, 25-31 x 7-10 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna.

Stanište: Raste više godina kao parazit na raznom bjelogoričnom drveću, najčešće bukvi i lipi, pa poslije kao saprofit; uzrokuje mekanu trulež drva. Veliki je štetnik i uništava korijenski sustav drveta, a zaraženo se drvo mora posjeći.

Meso: U mladosti je mekano, kasnije je tvrdo, prvo je bijelo, kasnije je sivo do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Ova vrsta je dio porodice Xylariaceae. U ovoj se porodici nalaze vrste s dosta različitim oblicima plodnih tijela. Karakteristična je po dvobojnosti do starosti kada čitava pocrni.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Nemania serpens - created in Finland by Unto Söderholm

PUZAVA KORAŠICA

Nemania serpens (Pers.) Gray

Etimologija: serpens (lat.) = zmija. Po boji.

Plodno tijelo: 1-3 cm dugo, 0.4-1.2 cm široko i 0.5-1.5 mm debelo, stroma je okruglasto-jajolika i može se spajati sa susjednom stromom formirajući veće nepravilne površine, peritecij su više ili manje okruglasti s papiliformnim (oštrim) ostiolama, široki su 0.4-0.5 mm i položeni nepravilno u jednome sloju u stromi; površina je najprije smeđa do sivo-smeđa, zatim je crno-smeđa, na kraju je crna poput ugljena te grbavo-bradavičava.

Spore: Eliptične, ponekad spljoštene na jednoj strani, glatke, s 2-3 uljne kaplje, 10-15 x 4-6.7 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, crnkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta slična blijedosmeđoj krupičavki (Jackrogersella multiformis) koja ima manje spore (8.5-11 x 4-5 µm) i brazdu klijanja. Opisana se vrsta češće pronađe na krupnim drvnim ostacima bez kore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MAGAREĆA TOČKARICA

Poronia punctata (L.) Fr.

Engleski naziv: Nail Fungus

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.6) cm široko, bjelkasto, sivo do sivo-žuto s mnogobrojnim malim rupicama (otvori peritecija), vanjska je strana bjelkasta do siva do crnkasta, periteciji su jajoliki, 2-4 mm široki.

Stručak: 0.5-1.5 (2) cm visok, kratak, obično je potpuno uronjen u supstrat, baza je prekrivena smeđim micelijem.

Spore: Eliptične, glatke, obično su s jednom uljnom kapljom, 17-26 x 8.5-13 µm (cromushrooms: spore su (17.5) 18 - 22.9 (23.7) × (7.1) 7.8 - 11.3 (12.7) µm, Q = (1.7) 1.9 - 2.4 (2.6), N = 60, Me = 19.8 × 9.3 µm, Qe = 2.2, askusi su 99-132 × 12.8-18.2 µm, N = 7); otrusina je u mladosti bijela i prozirna, kasnije je žućkasta, tamnosmeđa do crna.

Meso: Sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, na sredozemnom području se razvijaju uglavnom od studenog do travnja, kao saprofit na izmetu magaraca i konja, gotovo isključivo na primorskim travnjacima. Vrlo je rijetka vrsta, a kod nas je pronađena na četiri lokaliteta: na planinama Velebitu, Biokovu i Dinari, te u Kloštaru Podravskom, koji je jedini nalaz u kontinentalnoj Hrvatskoj. Prve tri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 2.12.2022., na lokalitetu Biokovo, na konjskom izmetu, treću Danijel Balaško, 9.12.2018., na lokalitetu Kloštar Podravski kod Pitomače, na konjskom izmetu, a četvrta je snimljena 21.9.2025 na lokalitetu u blizini PD Brezovac na Dinari, također na konjskom izmetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakterističnog je oblika i raste samo na izmetu preživača.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PROLJETNA KUGLOSPORKA

Rosellinia aquila (Fr.) Ces. & De Not.

Etimologija: aquila (lat.) = orao. Po boji.

Plodno tijelo (peritecij): 1-1.3 (1.6) mm široko i 0.9-1.2 mm visoko, kuglasto, na vrhu je malo spljošteno s izraženom bradavicom (papila) ostiole, leži na krutoj tamnosmeđoj gomili hifa, glatko; crvenkasto-smeđe, crno-smeđe ili crno.

Spore: Eliptične, na jednom kraju malo plosnate, glatke, s uzdužnom brazdom klijanja, na krajevima često s vrlo sitnim bezbojnim izraslinama, 15-22 x 6-8 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća s korom.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini je slična velika kuglosporka (Rosellinia thelena), koja raste na krupnijim drvnim ostacima različitog crnogoričnog drveća s korom te na otpalim iglicama, najčešće smreke.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Rosellinia thelena - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

VELIKA KUGLOSPORKA

Rosellinia thelena (Kunze) Rabenh.

Plodno tijelo: 1-1.1 (1.8) mm široko i 0.8-1.2 mm visoko, može biti okruglasto, glatko, na vrhu ima papilu sličnu bradavici, vrlo je tvrdo, leži na krastavo-maljavom subiculumu; tamnosmeđe, crno-smeđe ili crno.

Spore: Eliptične do vretenaste, na jednom kraju malo plosnate i sliče maloj brodici, glatke, s jednom uljnom kapljom, s uzdužnom pukotinom klijanja, na krajevima sa sitnim bezbojnim izdankom, 17.5-24 x 6.4-7.7 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Crno-smeđe, lomljivo, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po dva peritecija spojena papilama, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) različitog crnogoričnog drveća s korom te na otpalim iglicama, najčešće smreke.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj mješinarki najviše sliči proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), koja raste u istom periodu na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) različitog bjelogoričnog drveća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LJUSKASTA DRVARICA

Xylaria carpophila (Pers.) Fr.

Engleski naziv: Beechmast Candlesnuff

Plodno tijelo: 1-6 cm visoko i 0.5-2 (2.5) mm debelo, batinastog je ili končastog oblika, nepravilno je uzdužno stisnuto i vijugavo, katkad se jednostruko račva, uspravno, ako je pokriveno otpalim lišćem tada raste koso, od sredine prema gore je sve zadebljanije; crno-smeđe ili crno, vršci su bjelkasti bradavičavo i kvrgavo zbog sloja peritecija i sazrijevanja askusa s askosporama, baza je baršunasta i maljava.

Spore: Eliptične ili u obliku graha, na jednom kraju malo izravnate, glatke, s 1-2 uljne kaplje i kličnom pukotinom, 10-13 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivo, vlaknasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na prošlogodišnjim otpalim ljuskama plodova bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ljuskasta je drvarica lako prepoznatljiva jer raste isključivo na otpalim ljuskama ili čahurama otpalih plodova bukve. Često ostaje nezapažena jer je vrlo brzo pokrije otpalo lišće. Donekle je slična nitasta drvarica (Xylaria filiformis), ali zbog isključivoga staništa zamjena nije moguća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Xylaria digitata - created on August 2022 in Žilina, Slovakia by Filip Fuljer

PRSTASTA DRVARICA

Xylaria digitata (L.) Grev.

Engleski naziv: Fingered Candlesnuff

Plodno tijelo: 3-6 cm visoko i do 0.6 cm debelo, u obliku je prsta sa zašiljenim vrhom, a katkad je kao stisnuto, rjeđe je račvasto; može biti crno-smeđe do crno, sterilni je vršak u starosti maljav, površina je hrapava i zrnata.

Spore: Vretenaste ili u obliku brodice, glatke, 16-20 x 5-6 µm; otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, vlaknasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit uz panjeve ili izravno na krupnim drvnim ostacima topola.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana prstasta drvarica sliči crnom buzdovanu (Xylaria polymorpha). međutim, spomenuti buzdovan izraste znatno veći te ima znatno veće spore (22-29 x 7-9 µm). Prstasta se drvarica bitno razlikuje po šiljatim završetcima plodnog tijela koji su sterilni i s jodnom tinkturom se oboje plavo. Crni buzdovan ima peritecij (plodni dio) i na samom vrhu plodnog tijela.

Xylaria filiformis - created on July 2021 in Solheim, Røn, Vestre Slidre, Norway by Rob van Kruining

NITASTA DRVARICA

Xylaria filiformis (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: filum (lat.) = žica, konac, nit. Po obliku strome.

Plodno tijelo: 1-6 cm visoko i 0.5-1.5 (2) cm debelo, končasto, nepravilno je stisnuto, valovito, nije razgranato, rijetko se račva na dva dijela, pomalo je sjajno; u mladosti je bjelkasto, na bazi je crno, kasnije postepeno crni od sredine prema dolje, sterilni je vrh bjelkast do narančasto-smeđ, u starosti je smećkast i crno-smeđ, od sredine prema gore je zadebljano i bradavičavo-grbavo od peritecija.

Spore: Eliptične, glatke, 12.4-17 x 5-6.6 µm; otrusina je bijela.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, lišća i stabljika biljaka, često u planinskim predjelima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ljuskasta drvarica (Xylaria carpophila) ima slično plodno tijelo, ali raste isključivo na plodovima bukve. Od naše se vrste razlikuje po baršunastoj bazi i nešto manjim sporama.

ROGATA DRVARICA

Xylaria hypoxylon (L.) Grev.

Etimologija: hypo (gr.) = ispod + xylon (gr.) = drvo. Skoro drvena + po konzistenciji.

Engleski naziv: Candlesnuff Fungus

Plodno tijelo: 1-8 (10) cm visoko i do 1-10 (15) mm debelo, ukupno gledano vrlo je slična običnim ili jelenjim rogovima, izvana podjeća na vrste iz roda Clavaria, duguljasto je i erodirano-drvenasto, može biti valjkasto ili stisnuto, raste izravno iz drvenog supstrata; donji je dio stručkolik, tanak, valjkast ili stisnut, te zakrivljen ili savijen; gornji je dio u obliku roga i stisnut; donji je dio crno ili smeđe baršunasto-maljav, gornji je dio bijel, prekriven je bijelom otrusinom i sadrži brojne konidije; postoji u mnogo oblika, peritecij može biti valjkast, batinast, zadebljan i crn, iznutra je bijel; postoji i forma stožastog oblika koja raste u proljeće, te forma koja je zrnaste površine, zašiljena je na vrhu, s brojnim je malim crnim peritecijima, orifiziji su po površini u obliku malih bradavica.

Spore: Vretenaste, s jedne strane stisnute, 10-12 x 4.5-5.2 µm (cromushrooms: (8) 8.4 - 10 (12.5) × (1.7) 2 - 2.5 (3.1) µm, Q = (3.2) 3.7 - 4.6 (5.6), N = 120, Me = 9.2 × 2.2 µm, Qav = 4.2); otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, bijelo, u starosti je tamnosmeđe do crnkasto; miris i okus nisu izraženi

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, vrlo rijetko crnogoričnog drveća. Petu sliku snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je raširena vrsta, raste u velikim zajednicama po drvnim ostacimaa, prekrivaju veliku površinu drva poput sitnih jezika koji su račvasti i zašiljeni, bijele boje. Zbog svojih se malih dimenzija i posebnog izgleda lako zamijeni s nekim vrstama lišaja. Kod nas je najčešća u Gorskom Kotaru, ali se pronađe i u Hrvatskom Zagorju i Istri.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

DUGONOGI BUZDOVAN

Xylaria longipes Nitschke

Etimologija: longus (lat.) = dug + pes (lat.) = stručak, noga. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Dead Moll's Fingers

Plodno tijelo: 3-8 (9) cm visoko i 1-2 (2.5) cm široko, u batinasto je ili jezičasto s neplodnim valjkastim stručkom, ponekad je nepravilno ili lagano latičasto na gornjem dijelu, prilično je vitko; u mladosti je bjelkasto s tamnom bazom, kasnije je smeđe, sivo-smeđe do crno, prošaran je ostiolama koje idu od vrha do polovice visine plodnog tijela, peritecij je hrapav i bradavičav, sitno zrnast.

Spore: Eliptične ili u obliku brodice, s 1-2 uljne kaplje, s kličnim otvorom  (11.4) 11.8 - 13.4 (13.9) x (5.2) 5.5 - 6.1 (6.5) µm, askusi su s 8 spora (cromushrooms: (11.2) 12 - 13.8 (14.4) × (5) 5.1 - 5.7 (6.4) µm, Q = (1.9) 2.2 - 2.6 (2.8), N = 120, Me = 12.9 × 5.4 µm, Qe = 2.4); otrusina je tamnosmeđa, crno-smeđa do crna.

Meso: Žilavo, vlaknasto, puno, bijelo, s crnkastom korom, oštro je plodno tijelo (peritecij) obavijeno zrnatom kožicom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, obično javora, bukve, jasena ili hrasta. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem srpnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je crni buzdovan (Xylaria polymorpha), kod kojeg ostiole idu od vrha do dna plodnog tijela, a spore su mnogo veće. Kod nas se najčešće pronađe u kontinentalnom području (Lika). Najprepoznatljiviji je po "bijelom mesu" koje je svojstveno svježim mladim gljivama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CRNI BUZDOVAN

Xylaria polymorpha (Pers.) Grev.

Etimologija: polys (gr.) mnogo, vrlo, veoma, jako, puno, višestruko, mnogostruko + morphe (gr.) = oblik. Po promjenljivom obliku.

Engleski naziv: Dead Man's Fingers

Plodno tijelo: 3-8 (9) cm visoko i 1-3 (4) cm široko, vijugavo je i nepravilno, nepravilno je batinasto, na dnu je dijelom stručkoliko suženo, ponekad je režnjasto, neravnomjerno kvrgavo; u mladosti je svijetlosmeđe, kasnije je tamnosmeđe do crno-smeđe, udubljeni su periteciji prošarani sitnim bradavicama.

Spore: Eliptične do skoro vretenaste, (19.8) 20.4 - 23.7 (25.6) x (6.1) 6.3 - 7.4 µm; otrusina je u mladosti bijela, kasnije je crna.

Meso: Plutasto, vlaknasto, bijelo, na presjeku se u bijelom mesu vide zrakaste tamnije crte, jezgra je ponekad malo bjelkasta ili crnkasta; miris je oštar na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, najčešće na panjevima bukve, hrasta, breze ili jasena.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer ima tvrdo meso i nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sličan je dugonogi buzdovan (Xylaria longipes), kod kojeg ostiolama idu od vrha do polovice visine plodnog tijela. Kod nas je najčešća u kontinentalnim područjima (Lici, Gorskom Kotaru i Hrvatskom Zagorju).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KOVRČAVOST LIŠĆA

Taphrina deformans (Berk.) Tul.

Etimologija: deformans (lat.) = uzrokuje deformaciju, iskrivljuje. Po izgledu.

Engleski naziv: Causal agent of peach leaf curl

Plodno tijelo: 1-10 (15) cm široko, zaražena mjesta na lišću se kovrčaju, u mladosti je zeleno, kasnije je crveno, ružičasto-crveno do narančasto-crveno.

Spore: Kuglaste, prozirne, 3-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, zelenkasto do zelenkasto-crveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na lišću breskve i nektarine, rijetko na drugim voćkama. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom svibnja, na lišću breskve i jabuke.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po boji i staništu. Poznato je da su nektarine podložnije zarazi od bresaka, a sortiment bresaka sa žutim mesom je osjetljiviji na zarazu od sortimenta sa bijelim mesom, dok se rane sorte bresaka zbog brzog listanja smatraju relativno otpornijim. Najveći dio godišnjeg ciklusa na stablima bresaka i nektarina gljiva  provodi kao saprofit. Primarne zaraze osjetljivih voćaka su moguće u razdoblju od početka bubrenja pupova do pojave zelenog lisnog vrška. Ovisno o klimatskim uvjetima, osjetljivo razdoblje na infekcije uzročnikom kovrčavosti u kontinentalnom području traje 10-tak dana do 9 tjedana. Uz postojane jačeg izvora bolesti, tijekom osjetljivog stadija voćaka primarne zaraze se pojavljuju u periodima s dovoljno vlažnih i kišnih dana.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ROGAČ ŠLJIVE

Taphrina pruni (Fuckel) Tul.

Etimologija: prunus (lat.) = šljiva (Prunus domestica). Po domaćinu.

Engleski naziv: Pocket Plum

Plodno tijelo: 5-15 (25) mm široko i do 7 cm dugo, stvarno plodno tijelo nije formirano, himenij prekrije kožicu mladog ploda šljive, crnog trna i drugog koštunjičavog voća, koji se neprirodno izduže te postanu nekarakteristični, deformirani i iskrivljeni, najprije postanu zeleni, zeleno-žuti, kasnije crvenkasti do tamnosmeđi. Plodovi ne sazrijevaju nego prijevremeno ugibaju, a gljiva napada pojedinačne plodove ili cijelu voćku.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 30-40 x 8-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Zelenkasto, zeleno-žuto, u starosti smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na mladim plodovima šljive, crnog trna (Prunus spinosa), ptičje trešnje ili sremze (Prunus padus), a razvija se i prezimi na ljuskama izboja te unutar ploda.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Taphrina postoje mnoge vrste koje napadaju plodove i lišće različitih biljaka. Tako primjerice Taphrina deformans napada breskve i kovrča lišće, Taphrina cerasi napada samonikle trešnje (Prunus avium) i deformira lišće te izaziva žutovku. Voćari obavljaju različita prskanja voćaka fungicidima radi zaštite.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GOMOLJASTA ŠUMARICA

Agaricus abruptibulbus Peck

Etimologija: abruptus (lat.) = odsječeno, obrubljeno + bulbus (lat.) = bulba, lukovica, žarulja. Po stručku na kojem se nalazi obrubljena ili skoro obrubljena bulba.

Engleski naziv: Flat-bulb Mushroom

Klobuk: 4-15 cm širok, jajoliko-zvonolik, poslije je otvoren, nekada je malo ispupčen, svilenast, gol, bijele do svijetlosmeđe boje zbog ljuskica, trljanjem požuti, u starosti je često žut.

Stručak: 10-12 cm visok i 1-1.5 cm debeo, vitak, valjkast, u starosti je gotovo šupalj, na dnu je savijen pod pravim kutem, na bazi je sa ekscentričnim i kao odsječenim gomoljem, ravnog ruba, osnova je često prekrivena bijelim micelijem, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel do žućkast, ponekad je ispod klobuka crvenkast pa tamnosmeđ i crn, trljanjem požuti; vjenčić je širok, tanak, bjelkast.

Listići: Gusti, uski, slobodni; dugo su ružičasto-sivkasti, kasnije ružičasti i na kraju smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu jedva uočljivo lagano požuti; vrlo jako miriše po gorkim bademima ili anisu, okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim skupinama od po 2-3 primjerka, kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, češće u crnogoričnim, obično na sloju smrekovih iglica; često se pronađe u Maksimirskom parku u Zagrebu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima jasno obrubljenu bulbu i usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj je klobuk smeđe do ljubičasto-smeđe čehast, a kod obje vrste meso na prerezu u bazi stručka požuti.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 147. Gomoljasta šumarica (Agaricus abruptibulbus Peck), Sinonim: Agaricus essettei Bon

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Agaricus altipes - created in Norway by Tove Jacobsen

LJETNA PEČURKA

Agaricus altipes (F.H.Møller) F.H.Møller

Engleski naziv: Leggy Mushroom

Klobuk: 4-11 (13) cm širok, okruglasto-konveksan, zatim se raširi, nekada je tupo ispupčen; bjelkast, poslije je sa žućkastom do oker-smećkastom nijansom, ponekad je sa ružičastim odsjajem, trljanjem požuti, najprije je gladak, kasnije je sa uraštenim sitnim žuto-smeđim radijalnim vlakancima, rub je dulje vrijeme podvijen i s ostacima zastorka.

Stručak: 5-12 cm visok, valjkast, prema vrhu se sužava, batinasto zadebljan na bazi, nikad nije gomoljast, u pravilu je duži od širine klobuka, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast, žuto-ružičast, prema vrhu je blago crvenkast, na ozlijeđenim mjestima požuti, iznad vjenčića je gladak, ispod je sitno maljavo vlaknast; vjenčić je tanak, opnast, jednostruk bijel, uzdignut, s gornje je strane crtast, rub je valovit.

Listići: Suženi su uz stručak, slobodni; blijedoružičasti do ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crni.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-8 x 5-5.5 µm, cheilocistide su rijetke, s jednim segmentom, 21-32 x 6-11 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu je crvenkasto, a zatim sivo-smeđe do smeđe, osobito u dnu stručka; miris je vrlo slab i prolazan na anis, a zatim kompleksan i karakterističan na ljekarne, nije uvijek prisutan, a okus je blag orašast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, parkovima, rubovima šuma i šumskim stazama, obično na sloju iglica ispod smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je poljska pečurka (Agaricus campestris), koja također nema cheilocistide, ali se stručak sužava prema bazi i raste nešto kasnije u sezoni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 158. Ljetna pečurka (Agaricus aestivalis Möll.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Agaricus annae - created in Croatia by unknown

ANINA PEČURKA

Agaricus annae Pilát

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4-9 cm širok, u početku je uglavnom stožast ili zvonolik, zatim je spljošten i lagano tupo ispupčen na sredini; na sredini je blijedo oker-smeđ, prema rubu je bjelkast, površina se razlaže na jasne blijedo oker ili gotovo crvenkaste ljuske na bijeloj, svilenkastoj osnovi, kožica trljanjem vrlo lagano pocrveni.

Stručak: 5-16 cm visok i 1-1.5 cm debeo, pravilno valjkast ili malo proširen na bazi, prilično je duboko ukopan u tlo, malo je zakrivljen, gladak, gotovo gol, vrlo je slabo vlaknast i malo ljuskav na bazi, prljavo bijel, svilenkast, na ogrebanim mjestima lagano postaje prljavo crvenkast, zatim potamni, ali općenito manje nego kod male šumarice (Agaricus sylvaticus); vjenčić je visoko postavljen na stručku, opnast, dosta uzak i krhak, jednostruk, ponekad je sa zupčasto raspoređenim ljuskama s donje strane, bijel, bjelkast ili okerast.

Listići: Gusti, slobodni, mesnatoružičasti, skoro ljubičaste nijanse, na kraju su čokoladnosmeđi.

Spore: Eliptične, 9-11 x 5-5.5 (6) µm, cheilocistide su kruškolike, s tankom membranom, prozirne, 25-35 x 10-40 µm.

Meso: Čvrsto, bijelo ili prljavo bijelo, na prerezu blago pocrveni u klobuku i u gornjem dijelu stručka, ali nakon oko 5 minuta, slabije pocrveni nego kod male šumarice; miris je ugodan, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod smreke ili alepskog bora (Pinus halapensis), na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Klobuk je uvijek mnogo svjetliji nego kod male šumarice, prljavo okerast na sredini klobuka, ostali je dio blijedo oker-smeđ, sa smećkastim ljuskama na bjelkastoj osnovi, nikada nije crven ili hrđastosmeđ. Meso kod razvijenih primjeraka ne crveni. Stručak je prema dnu često batinasto proširen, ali nikad gomoljast.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Agaricus aridicola - created on November 2024 in Roma, Italy by matteo_bevilacqua

SUŠNA PEČURKA

Agaricus aridicola Geml, Geiser & Royse ex Mateos, J.Morales, J.A.Muñoz, Rey & C.Tovar

Etimologija: aridus (lat.) = suh, sušan + cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi u. Po staništu.

Klobuk: 2-7 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije konveksan i raširen, gladak, prljavo bijel, sivkast do oker, u starosti se dosta nepravilno raspucava, papirast.

Stručak: 5-20 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, sužava se na oba kraja, prljavo bijel do oker, vlaknast; ponekad je s jednim ili više vjenčića, opnast, jednostruk, bijel, također je s ostacima ovoja (velum univerzale) na dnu koji su izraženi u obliku opnaste uzdignute volve, prljavo bijele do oker boje.

Listići: Lažni listići su u obliku trukutastih nabora, ružičasti do ljubičasto-crni.

Spore: Kuglaste, rijetko su široko eliptične, glatke, prozirne, s debelim stijenkama, neamiloidne, (3.8) 5 - 6.2 (6.5) x (3.7) 4.6 - 5.7 (6.3) µm, Q = (1) 1.02 - 1.1 (1.2), N = 91, Me = 5.5 x 5.2 um, Qav = 1.1, cheilocistide su valjkaste do batinaste, sa segmentima; otrusina je ljubičasto-smeđa do ljubičasto-crna.

Meso: Čvrsto, blijedo žućkasto, kasnije postaje sivo, ružičasto pa crno; miriše blago na cijanovodičnu kiselinu ili cijankalij, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit tla na pjeskovitom tlu uz morsku obalu, s malom količinom soli, voli suha i toplija staništa, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je lošeg okusa.

Napomena: Karakteristična je po izgledu i staništu na pjeskovitom tlu uz morsku obalu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OVČARSKA PEČURKA

Agaricus arvensis Schaeff.

Etimologija: arvum (lat.) = polje. Po staništu na kojem raste.

Engleski naziv: Horse Mushroom

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, prvo je okruglast pa konveksan ili izravnato-konveksan, u starosti valovit, suh; najprije bijel, zatim prema sredini je žućkasto-oker do svijetlosmeđ, trljanjem požuti, ubrzo zrakasto ispuca na ljuske različite veličine rub je tanak i krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 5-16 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, vitak, ali robustan, tipično je batinasto zadebljan na osnovi, pun je pa šupalj, ispod vjenčića je nešto ljuskav, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bijel i malo žućkast, trljanjem požuti; vjenčić je postojan i opnast, bijel, s gornje strane gladak, donja je strana sa zupčasto raspoređenim ljuskama, kasnije viseći, valovit.

Listići: Vrlo gusti, uski, do stručka zaokruženi, slobodni; najprije su dugo vremena sivkasto-bijeli, kasnije sivo-ružičasti do sivo-crvenkasti i u starosti crno-smeđi.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 5-9 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.3, cheilocistide su široko batinaste, često su u lancima, uglavnom su s više segmenata, 6-30 x 6-20 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postane lagano žućkasto, osobito uz površinu stručka; miriše na anis, a ukus je ugodan na lješnjake ili također malo na anis.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u manjim skupinama, na otvorenim terenima, po neobrađenim poljima, pognojenim livadama, pašnjacima, parkovima, a rijetko se pronađe u šumama. Primjerke sa slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Može se zamijeniti s kračunastom pečurokom (Agaricus crocodilinus), koja je jako mesnata i s većim sporama, šumskom pečurkom (Agaricus sylvicola), koja ima duži stručak i manje spore, te sa otrovnom pečurkom (Agaricus xanthodermus), koja požuti odmah nakon što se rub klobuka protrlja ili na prerezu požuti u bazi stručka, te miriše na tintu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 144. Ovčarska pečurka (Agaricus arvensis Schff. ex Fr.); 145. Pastirska pečurka (Agaricus arvensis var. exquisita (Vitt.) Fr.); 157. Raspucana pečurka (Agaricus fissuratus Möller)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GOLEMA PEČURKA

Agaricus augustus Fr.

Etimologija: augustus (lat.) = (pre)uzvišen, svijetli. Po izvrsnosti (osobitosti, ljepoti).

Engleski naziv: The Prince

Klobuk: 7-20 (30) cm širok, najprije je okruglast i malo stisnut na gornjoj strani, zatim je izbočen i na kraju otvoren; svijetlosmeđ, smeđ, pokriven je s priljubljenim smeđim ljuskicama na svjetlijoj, bjelkastoj, žućkastoj ili svijetlosmeđoj osnovi, sredina je ponekad tamnija, kožica se lako guli, rub je krpast od ostataka zastorka, trljanjem i u starosti požuti.

Stručak: 1-2 cm visok i 2-3.5 cm debeo, batinasto zadebljava od vrha prema osnovi, veoma je debeo, čvrst, pun je pa cjevasto-šupalj, osnova je često zadebljana i duboko ukopana u zemlji, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; na gornjem dijelu bijel, ispod vjenčića sa smeđim ljuskama koje postanu žute, ali ne po čitavoj površini, trljanjem požuti; nosi široki, trajni, viseći, vjenčić, rub je često istrgan, bijel, s gornje je strane gladak, a s donje smećkast ili žuto-smeđ, sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Gusti, uski, odmaknuti su od stručka, slobodni; u mladosti su bijeli pa zatim ružičasti ili sivo-ružičasti, i na kraju tamnosmeđi i skoro crnkasti.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 7-10 x 5-6 µm, Qav = 1.55, cheliocistide su sa više segmenata, terminalni je segment često sužen, 6-30 x 6-22 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo, na prerezu u donjem dijelu stručka lagano požuti, a zatim posmeđi; karakteristično miriše na anis, a okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, te po parkovima i vrtovima, na tlu bogatom humusom. Drugu i treću sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su velika pečurka (Agaricus macrocarpus) kojoj je klobuk sa smeđim ljuskama i tamniji na sredini, grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), kojoj meso na prerezu pocrveni, a u bazi stručka prvo požuti pa posmeđi i usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj je klobuk sa ljubičasto-smeđim ljuskama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 161. Rijetka vilovnjača (Agaricus perrarus Schulzer); 162. Golema pečurka (Agaricus augustus Fries)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BENESIJEVA PEČURKA

Agaricus benesii (Pilát) Pilát

Engleski naziv: Mull Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim otvoren, pretežno je bjelkast, u starosti je smećkast, trljanjem ne požuti, više-manje gol i bez sjaja, prekriven je gustim, sitnim svijetlim maslinasto-sivim do svijetlosmeđim ljuskicama; rub je prilično tanak, podvijen, kožica prelazi preko listića.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 cm debeo, vitak, valjkast, najprije je pun, zatim je cjevasto-šupalj, manje se ili više izraženo batinasto zadebljava od vrha prema bazi, bijel ili bjelkast, u starosti postane smeđ, na ozlijeđenim mjestima i trljanjem lagano pocrveni, donji dio je prekriven istim sitnim ljuskicama kao i klobuk; na gornjem dijelu nosi vjenčić, koji je širok, postojan, uzdignut, dvostrukog ruba, gornja je površina bijela, a donja sa zupčasto postavljenim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, suženi su uz stručak, uski; najprije su svijetloružičasti, zatim ružičasti i u starosti crveno-smeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 5-6 x 3.5-5 µm, cheilocistide su usko batinaste, 5-12 µm široke, s više segmenata; otrusina je ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu pocrveni ili poružičasti, osobito u gornjem dijelu stručka; miris je slab, ugodan, u starosti je neugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šumama, po šumskim čistinama i uz živice, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Druge bjelkaste pečurke koje na prerezu crvene nemaju sitno ljuskavu površinu klobuka, imaju zdepastiji stručak, neugodan kiseli miris i obično rastu na otvorenim terenima. Ostale slične vrste su smeđe ljuskave. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 155. Benesijeva pečurka (Agaricus benesii Pilat); 181. Čehava pečurka (Agaricus squamulifer (Möll.) Pilat)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BERNARDIJEVA PEČURKA

Agaricus bernardii Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Salty Mushroom

Klobuk: 5-15 (20) cm širok, prvo je visoko izbočen pa jastučast, te ubrzo spljošten ili ponekad lagano ulegnut, najprije je bjelkast, zatim svijetlooker ili čak sa slabom ružičastom nijansom, često s krupnim radijalno postavljenim ljuskama koje su rjeđe na rubu, u starosti se grubo raspucava, rub je najprije podvijen i s ostacima ovoja koji prelaze preko listića.

Stručak: 5-6 cm visok i 2-4 cm debeo, zdepast, kratak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast, na osnovi je zašiljen, prema osnovi je smećkasto zamrljan; vjenčić je tanak, bjelkast, jednostruk, viseći, prolazan.

Listići: Slobodni, gusti, dosta su uski, 3-5 cm, uz stručak su širi, do 7 mm, a uz sam stručak uži; najprije su sivo-ružičasti i na kraju ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, 5.5-7.5 x 4.5-6.5 µm, cheilocistide su nepravilne, usko batinaste, nekad su dvodijelne na vrhu, 19-58 x 6-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu brzo i intenzivno postane crveno do narančasto-crveno, ponekad malo požuti; miris neugodan na urin, kiseo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a ponekad i u proljeće, u krugovima, polukrugovima ili kolonijama do 20 primjeraka zajedno, kao saprofit tla na travnjacima pokraj alepskih borova uz morsku obalu, u dometu soli, te uz puteve i u boćatim močvarnim područjima, pretežno na pjeskovitom tlu, rijetko se pronađe u kontinentalnim krajevima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Po nekim je autorima nejestiva, jer ima malo neugodan miris koji se kuhanjem dosta izgubi, a prva voda u kojoj su se gljive kuhale se uvijek prolije.

Napomena: Teško se zamijeni s drugim vrstama ako se pazi na najvažnije karakteristike, kao što su bijeli klobuk, čvrsto meso koje na prerezu intenzivno pocrveni, neugodan miris na urin i stanište uz morsku obalu ispod alepskih borova.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 163. Bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii Quélet)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Agaricus bernardiiformis - created in Spain by Emilio López Barchino

NECRVENEĆA SLANJAČA

Agaricus bernardiiformis Bohus

Etimologija: Po sličnosti sa bernardijevom pečurkom (Agaricus bernardii).

Klobuk: 4-20 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi i lagano ulegne na sredini, površina je smeđe ljuskava.

Stručak: Valjkast, često je zdepast, obično je trbušasto ili vretenasto zadebljan i sužen prema bazi, bijel; vjenčić je opnast, jednostruk, bijel, obično je dosta nisko postavljen i obuhvaća zadebljanje, podsjeća na volvu.

Listići: Gusti, slobodni, sivkasto-ružičasti do ljubičasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 6.4-7.3 × 5.3-6 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu manje ili više požuti ili pocrveni u bazi stručka; miris je neugodan na zemlju, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla po močvarama sa slanom ili boćatom vodom, uz obalu, puteve, voli toplija staništa, u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je lošeg okusa.

Napomena: Slične su bernardijeva pečurka, koja na prerezu odmah postane narančasto-crvena u klobuku, te pješčana pečurka (Agaricus devoniensis), koja raste na pjeskovitom tlu uz obalu, a meso joj na prerezu samo lagano pocrveni u klobuku uz listiće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PLEMENITA PEČURKA

Agaricus bisporus (J.E.Lange) Imbach

Engleski naziv: Cultivated Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je konveksan pa otvoren, kožica se lako guli, bjelkast ili blijedo smeđ, gladak, poslije je sitno ljuskav, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat ili uzdignut, prelazi listiće.

Stručak: 5-8 cm visok, valjkast, ponekad je malo batinasto zadebljan na bazi, nije gomoljast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel; vjenčić je bijel, može biti uzdignut ili viseći, često brzo propada.

Listići: Slobodni ili malo prirasli za stručak; najprije bjelkasti, zatim ružičasti, na kraju čokoladnosmeđe boje.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-7 x 5-6 µm, cheilocistide su batinaste, s jednim segmentom, 15-35 x 6-11 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu više ili manje pocrveni, obično više uz rub stručka; miris je slabo izražen, ugodan na gljive ili blago kiseo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru sa KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla uz ceste, po vrtovima, livadama, kukuruzištima, u urbanim područjima, rjeđe na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a u manjim je količinama jestiva i sirova. Sve vrste gljiva ugodnog mirisa koje pocrvene, a ne požute, osim gomoljaste šumarice (Agaricus abruptibulbus), uglavnom su jestive vrste.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, prvenstveno proteine tirozinaze i lektine, koje pokazuju antioksidativno, antivirusno i antikancerogeno djelovanje (National Library of Medicine. 2024. The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance; Antiviral, Cytotoxic, and Antioxidant Activities of Three Edible Agaricomycetes Mushrooms: Pleurotus columbinus, Pleurotus sajor-caju, and Agaricus bisporus; Lectins from the Edible Mushroom Agaricus bisporus and Their Therapeutic Potentials; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Scientific Reports Journal. 2024. Chemical composition and antioxidant activity of some Syrian wild mushroom (Agaricus spp) strains).

Napomena: Opće je poznata kao šampinjon i uzgaja se diljem svijeta. Danas postoje brojni sojevi nastali križanjem radi povećanja prinosa, boje, konzistencije mesa, veličine plodnog tijela itd. Lako je može uzgajati svako kućanstvo. Zanimljivost plemenite pečurke je u tome što na bazidijima mogu biti dvije (65 %), tri, četiri do sedam spora. Od sličnih se vrsta koje na prerezu pocrvene razlikuje po složenom vjenčiću i po bazidijima s dvije spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 178. Plemenita pečurka - bijela (Agaricus bisporus var. albidus (Lge.) Sing.); 179. Plemenita pečurka - smeđa (Agaricus bisporus var. bisporus Imbach)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.