
Naziv Hygrocybe potječe od potječe ῦγρὁς (gr.) = vlažan + κυβη (gr.) = glava.
Naziv Hygrocybe prvi put objavio je švedski mikolog Elias Magnus Fries 1821. kao podsjekciju roda Agaricus, a Kummer ga je 1871. podigao na razinu roda. Unatoč relativno ranoj objavi, rod Hygrocybe nije bio široko prihvaćen sve do 1970-ih godina, a većina autora tog doba tretirala ga je kao sinonim srodnog roda Hygrophorus.
Nedavna molekularna istraživanja, koja se temelje na analizi DNA sekvenci, pokazala su da Hygrocybe sensu lato ne formira niti jednu liniju unutar porodice Hygrophoraceae. Kao rezultat toga, mnoge vrste koje su prije bile dio roda Hygrocybe prebačene su u rodove Chromosera, Cuphophyllus, Gliophorus, Gloioxanthomyces, Neohygrocybe ili Porpolomopsis. To ostavlja Hygrocybe sensu stricto kao manji, ali kohezivniji rod vrsta sa stožastom vlažnicom (Hygrocybe conica) kao tipičnom vrstom. Sve spomenute rodove iz porodice Hygocybeceae zajedno nazivamo Hygrocyboidi sensu stricto, međutim oni će biti još dodatno prošireni rodovima iz drugih skupina i porodica koji po svojim makroskopskim i mikroskopskim karakteristikama odgovaraju Hygrocyboidima. Prva je skupina je iz iste porodice, koja se naziva Hygrophoroidi i koja je oblikovana oko roda Hygrophorus, a druga je skupina rodova iz porodice Clavariaceae, a obuhvaća rodove kao što su Camarophyllopsis, Hodophilus i Lamelloclavaria. Konačni produkt je Hygrocyboidi sensu lato, koji obuhvaća jedanaest iznad navedenih rodova. Trenutno je u svijetu 789 potvrđenih vrsta koje pripadaju Hygrocyboidima.
Hygrocyboidi se prepoznaju po živo obojenim klobucima u nijansama crvene, narančaste ili žute boje, jednako obojenim listićima koji su obično razmaknuti, debeli i voštani. Mikroskopski, većina Hygrocyboida ima neobično duge i vitke bazidije, obično su 6-9 puta duži od širine. Otrusina je bjelkasta, spore su glatke, neamiloidne i općenito nemaju cistide. Njihov metabolizam je dugo bio predmet rasprave, ali nedavna istraživanja sugeriraju da nisu saprotrofne, već su sa slabo shvaćenom simbiozom povezane s korijenjem viših biljaka ili mahovina. Korištenjem tehnika DNA analize, žive hife stožaste vlažnice otkrivene su unutar tkiva i sjemenki trputca (Plantago).
Većina Hygrocyboida karakteristično raste na neobrađenim travnjacima, koje ljudske aktivnosti sve više ugrožavaju, što mnoge vrste vlažnica dovodi na rub opstanka. Devet vrsta vlažnica koje rastu po travnjacima, Hygrocybe aurantiosplendens, Hygrocybe citrinovirens, Hygrocybe intermedia, Hygrocybe mucronella, Hygrocybe punicea, Hygrocybe quieta, Hygrocybe spadicea, Hygrocybe splendidissima i Hygrocybe subpapillata, smatra se globalno ugroženim i nalaze se na Crvenom popisu ugroženih vrsta IUCN (Međunarodna unija za očuvanje prirode). Posebno su osjetljive na umjetna gnojiva i mnoge preferiraju neobrađena staništa, pa su samim time dobri pokazatelji razine očuvanosti prirode.
Klasifikacija Hygrocyboida s.l.
1. porodica Clavariaceae
rod Camarophyllopsis. Plodna tijela su mala, suha, klobuk je tamnih boja, kožica je sa zrakasto postavljenim hifama, listići su prilično tanki i kratko se spuštaju po stručku. (Camarophyllopsis atrovelutina, Camarophyllopsis phaeophylla, Camarophyllopsis schulzeri)
rod Hodophilus. Plodna tijela su mala, mazava, klobuk je tamnih boja, pileipelis se sastoji od batinastih segmenata, listići su debeli i prilično razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, rastu po šikarama na glinenastom tlu, ali se pronađu i na travnjacima.
sekcija Hodophilus (Hodophilus atropunctus, Hodophilus foetens, Hodophilus subfoetens, Hodophilus tenuicystidiatus)
sekcija Micacei (Hodophilus anatinus, Hodophilus cambriensis, Hodophilus micaceus, Hodophilus phaeoxanthus, Hodophilus variabilipes)
sekcija Phaeophylli (Hodophilus decurrentior, Hodophilus stramineus)
rod Lamelloclavaria. Plodna tijela su vrlo malih dimenzija, klobuk je smeđ do sivo-smeđ, suh i raspucan. (Lamelloclavaria petersenii)
2. porodica Hygrophoraceae
podporodica Cuphophylloidae
rod Cuphophyllus. Plodna tijela su mala do velika, klobuk je mazav, tamnih boja, a listići se spuštaju po stručku. (Cuphophyllus atlanticus, Cuphophyllus cinerellus, Cuphophyllus colemannianus, Cuphophyllus flavipes, Cuphophyllus flavipesoides, Cuphophyllus lacmus, Cuphophyllus roseascens)
sekcija Adonidum. Klobuk je višebojan, obično narančast ili ružičast. (Cuphophyllus aurantius)
sekcija Cuphophyllus (Cuphophyllus pratensis)
sekcija Fornicati. Klobuk je siv ili smeđ, često je ljuskav. (Cuphophyllus fornicatus)
sekcija Virginei. Klobuk je obično bijel ili sivkast. (Cuphophyllus russocoriaceus, Cuphophyllus virgineus)
podporodica Hygrocyboidae
tribus Chromoserae
rod Chromosera. Plodna tijela su malena, toplih boja, klobuk je mazav ili suh, listići se spuštaju po stručku. (Chromosera cyanophylla)
podrod Chromosera
podrod Oreocybe (Chromosera citrinopallida, Chromosera lilacina, Chromosera xanthochroa)
podrod Subomphalia (Chromosera viola)
rod Gloioxanthomyces. Plodna tijela su malena, sluzava, oštrica listića je sa sluzavom niti. (Gloioxanthomyces vitellinus)
rod Sinohygrocybe
tribus Humidicutae
rod Gliophorus. Plodna tijela su malena, sa sluzavim klobukom i stručkom, oštrica listića je suha ili sluzava, listići se spuštaju po stručku, neke su vrlo toplih boja, a meso može imati vrlo čudne mirise.
sekcija Gliophorus (Gliophorus europerplexus, Gliophorus psittacinus, Gliophorus reginae)
sekcija Glutinosae (Gliophorus laetus)
sekcija Unguinosae (Gliophorus irrigatus)
rod Humidicutis
rod Neohygrocybe. Plodna tijela su velika, klobuk je uglavnom mazav, hladnih boja, listići su prirasli na stručak.
sekcija Neohygrocybe (Neohygrocybe ovina, Neohygrocybe pseudoingrata, Hygrocybe ingrata)
sekcija Tristes (Neohygrocybe nitrata)
rod Porpolomopsis. Plodna tijela su velikih dimenzija, klobuk je zašiljen, stožast, ružičast i mazav. (Porpolomopsis calyptriformis)
tribus Hygrocybae
rod Hygrocybe. Plodna tijela su malih do velikih dimenzija, klobuk je sluzav do suh, gladak ili ljuskav (koristiti ručno povećalo), toplih boja, listići su prirasli do dugo silazeći po stručku. (Hygrocybe citrina, Hygrocybe fulgens, Hygrocybe lepida, Hygrocybe monteverdae, Hygrocybe subpapillata)
podrod Hygrocybe. Klobuk je toplih boja, često je gladak ili ljepljiv. (Hygrocybe helobia)
sekcija Chlorophanae. Klobuk je obično žut do narančast, gladak i ljepljiv. (Hygrocybe glutinipes)
kompleks Hygrocybe flavescens (Hygrocybe chlorophana, Hygrocybe flavescens)
sekcija Hygrocybe
podsekcija Hygrocybe. Plodna tijela vremenom ili na ozlijeđenim mjestima karakteristično pocrnu. (Hygrocybe conicoides)
kompleks Hygrocybe conica (Hygrocybe conica, Hygrocybe nigrescens)
podsekcija Macrosporae (Hygrocybe acutoconica, Hygrocybe spadicea)
sekcija Microsporae. Uključuje vrste karakteristične po veličini i obliku spora. (Hygrocybe citrinovirens, Hygrocybe intermedia)
sekcija Pseudofirmae
sekcija Velosae
podrod Pseudohygrocybe. Široki raspon vrsta, često sa suhim ili ljuskavim klobukom. (Hygrocybe calciphila, Hygrocybe miniata, Hygrocybe phaeococcinea)
sekcija Coccinae. Plodna tijela su obično crvena. (Hygrocybe ceracea, Hygrocybe constrictospora, Hygrocybe insipida, Hygrocybe obrussea, Hygrocybe parvula, Hygrocybe quieta, Hygrocybe splendidissima, Hygrocybe subminutula)
podsekcija Coccinae (Hygrocybe aurantiosplendens, Hygrocybe coccinea, Hygrocybe punicea)
podsekcija Punicae
podsekcija Siccae (Hygrocybe reidii)
podsekcija Squamulosae (Hygrocybe cantharellus, Hygrocybe coccineocrenata, Hygrocybe substrangulata, Hygrocybe turunda)
kompleks Hyhrocybe mucronella (Hygrocybe mucronella)
sekcija Firmae
podporodica Hygrophoroidae
tribus Hygrophoreae
rod Hygrophorus. Plodna tijela su prilično velika, uglavnom sluzava, u mladosti su potpuno obavijena sluzavim ovojem, listići su uglavnom debeli i spuštaju se po stručku, vrh stručka je ljuskav, raste ektomikorizno. (Hygrophorus fagi, Hygrophorus ligatus, Hygrophorus ponderatus)
podrod Camarophyllus. Sadrži vrste sa suhim klobucima, obično rastu na travnjacima, često su čvrste i zdepaste, s drugačijom morfologijom trame listića u usporedbi s tipičnom vrstom.
sekcija Camarophyllus (Hygrophorus atramentosus, Hygrophorus camarophyllus, Hygrophorus capreolarius, Hygrophorus marzuolus)
sekcija Chrysodontes (Hygrophorus chrysodon)
sekcija Rimosi
podrod Colorati. Sadrži toplo obojene, često sluzave vrste.
sekcija Aurei
podsekcija Aurei. Vrste sa žutim, narančastim ili ružičastim tonovima. (Hygrophorus hypothejus, Hygrophorus lucorum, Hygrophorus speciosus)
podsekcija Discolores (Hygrophorus secretanii)
sekcija Fuscocinerei (Hygrophorus mesotephrus)
sekcija Limacini (Hygrophorus glutinifer, Hygrophorus latitabundus)
sekcija Nudolidi
sekcija Olivaceoumbrini. Vrste s ljepljivim klobucima, bjelkaste, žućkasto-smeđe ili sivkasto-smeđe boje, često s izraženo ljepljivim stručkom, rastu ispod crnogoričnog drveća. (Hygrophorus korhonenii, Hygrophorus olivaceoalbus)
sekcija Pudorini. Vrste koje su u mladosti često ružičaste ili ljubičaste.
podsekcija Clitocyboides (Hygrophorus nemoreus, Hygrophorus poetarum, Hygrophorus russula)
kompleks Hygrophorus penarius (Hygrophorus penarioides, Hygrophorus penarius)
podsekcija Pudorini (Hygrophorus erubescens, Hygrophorus persicolor, Hygrophorus purpurascens)
podsekcija Salmonicolores (Hygrophorus abieticola, Hygrophorus queletii)
sekcija Tephroleuci. Klobuk je obično ljepljiv, bijel do siv ili sivkasto-smeđ, stručak je suh ili gotovo ljepljiv, rastu ispod crnogoričnog drveća. (Hygrophorus exiguus, Hygrophorus hyacinthinus, Hygrophorus odoratus, Hygrophorus pustulatus, Hygrophorus suaveolens)
kompleks Hygrophorus agathosmus (Hygrophorus agathosmoides, Hygrophorus agathosmus, Hygrophorus pinophilus)
podrod Hygrophorus. Vrste koje su s karakterističnom divergentnom tramom listića.
sekcija Discoidei. Sadrži vrste koje su često svijetle i višebojne. (Hygrophorus discoideus)
sekcija Hygrophorus. Vrste s neamiloidnim sporama i divergentnim hifama, ljepljivim, bijelim ili sivkastim klobukom i karakterističnim mirisosm mesa.
podsekcija Fulventes (Hygrophorus arbustivus, Hygrophorus leucophaeus, Hygrophorus lindtneri, Hygrophorus unicolor)
podsekcija Hygrophorus (Hygrophorus cossus, Hygrophorus discoxanthus, Hygrophorus eburneus, Hygrophorus hedrychii)
sekcija Picearum (Hygrophorus piceae)
Izrada ključa
Determinacija vlažnica je dosta varijabilna. Neke vlažnica poput onih s izraženim crvenim bojama ili onih koje vremenom ili na prerezu crne realativno se lako determiniraju i međusobno razlikuju. Međutim, postoje deseci vrsta koje je nemoguće razlikovati samo na temelju makroskopskih karakteristika, pa je potrebna mukotrpna mikroskopska analiza.
Za determinaciju vlažnica su potrebni što svježiji primjerci, a sama determinacija započinje utvrđivanjem trenutnog stanja površine klobuka i stručka, odnosno jesu li sluzavi, ljepljivi ili suhi. Međutim, problem što se sluzavi ili ljepljivi klobuk ponekad relativno brzo osuši, što može dovesti do pogrešne determinacije vrste. U takvom je slučaju potreban temeljiti pregled površine klobuka uz pomoć ručnog povećala, odnosno pregled ostataka koji su možda prilijepljeni za površinu klobuka. Međutim, na kraju će vjerojatno biti potreban mikroskopski pregled, jer sluzava površina klobuka obično sadrži želatinizirane hife, odnosno iksokutis.
Način spajanja listića sa stručkom također je važna karakteristika u determinaciji, kod nekih se vrsta listići dugo spuštaju po stručku, kod nekih kratko, a kod nekih su široko prirasli ili rjeđe usko prirasli na stručak.
Mnoge vlažnice imaju karakteristične mirise, od jakih i neugodnih na gorke bademe do ugodnih i blagih na voće ili cvijeće.
Korištenje kemijskih reagensa na mesu, površini klobuka ili listićima može pomoći u determinaciji.
I konačno za determinaciju je vrlo važno točno odrediti stanište, odnosno simbiontnog partnera, kada se radi o puževicama (Hygrophorus).
Kod mikroskopiranja je često dovoljno uočiti oblik i izmjeriti spore, međutim ponekad je potrebno izmjeririti i širinu hifa pileipelisa. Za razliku od većine drugih listićavki, cheilocistide i pleurocistide obično nisu prisutne, međutim kod vlažnica je ponekad potrebno napraviti analizu rasporeda hifa trame listića, koju čini mesnati dio listića. Pri tom raspored hifa može biti divergentan, s hifama koje se iz središnjeg lanca savijaju prema van, paralelan, s paralelnim lancima hifa i isprepleteni, s isprepletenim hifama. Sve je to naravno puno lakše reći nego uraditi i mikroskopiranje će predstavljati popriličan izazov.
Sve će vrste vlažnica za potrebe izrade ključa biti podijeljene na nekoliko skupina, s obzirom na određene makroskopske karakteristike, kao što su crnjenje površine i mesa, sluzavost površine plodnog tijela i boja klobuka. Najveći problemi su određivanje simbiontnog partnera kod puževica, miris mesa, osobito kod vrlo sitnih vlažnica, te dosta teško mikroskopiranje. Neke je kakteristike gotovo nemoguće vizualno uočiti bez ručnog povećala. U izradi ključa su uzeta u obzir i odstupanja određenih karakteristika.
Ključ za vlažnice je nemoguće izraditi samo na temelju makroskopskih karakteristika pa su u njega ugrađene i određene mikroskopske karakteristike, kao što su veličina i oblik spora. Kod veličine spora su korišteni određeni izrazi, kao što su prosječna dužina ili širina spora, koja se ne odnosi na izmjerenu prosječnu dužinu spora, već na aritmetičku sredinu između najmanje i najveće vrijednosti dužine ili širine spora. To je učinjeno zbog toga, jer je izmjrena prosječna vrijednost često manja od aritmetičke sredine, jer kod mjerenja veličine spora često imamo veći broj spora koje su veličinom bliskije najmanjim, nego najvećim sporama.
Na terenu je prilikom pronalaska određene vlažnice bitno pravilno zabilježiti određene karakteristike na samom mjestu nalaza, kao što su boja plodnog tijela, sluzavost i ljepljivost površine klobuka i stručka, boja i eventualna promjena boje mesa na prerezu, miris mesa, reakcija mesa, listića, te površine klobuka i stručka s KOH, te vrste drveća i grmlja u blizini. Nakon dolaska kući potrebno je mikroskopski obraditi nepoznatu vrstu. Čini se prilično kompliciranim, ali to je samo stvar rutine i pravilnog pristupa. Neke je vrste dosta lako determinirati, zahvaljujući njihovim dosta konzistentnim karakteristikama, međutim neke je vrste teško determinirati čak i sa svim prikupljenim informacijama.
Zbog lakše izrade ključa vlažnice su podijeljene u sljedećih pet skupina:
- ključ A - vlažnice koje crne
U ovu skupinu pripadaju sljedeće vrste: Hygrocybe conica, Hygrocybe conicoides, Hygrocybe nigrescens
- ključ B - sluzave vlažnice - klobuk i stručak su s debelim slojem sluzi, neke vrste su također sa sluzavom oštricom listića
U ovu skupinu pripadaju sljedeće vrste: Gliophorus europerplexus, Gliophorus irrigatus, Gliophorus laetus, Gliophorus psittacinus, Gliophorus reginae, Gloioxanthomyces vitellinus, Hygrocybe glutinipes
- ključ C - toplo obojene vlažnice - klobuk, stručak ili listići su toplih boja (žuta, narančasta, crvena, ružičasta, zelena ili ljubičasta), površina je suha do ljepljiva
U ovu skupinu pripadaju sljedeće vrste: Chromosera citrinopallida, Chromosera cyanophylla, Chromosera lilacina, Chromosera viola, Chromosera xanthochroa, Cuphophyllus aurantius, Hygrocybe acutoconica, Hygrocybe aurantiosplendens, Hygrocybe calciphila, Hygrocybe cantharellus, Hygrocybe ceracea, Hygrocybe chlorophana, Hygrocybe citrina, Hygrocybe citrinovirens, Hygrocybe coccinea, Hygrocybe coccineocrenata, Hygrocybe constrictospora, Hygrocybe flavescens, Hygrocybe fulgens, Hygrocybe helobia, Hygrocybe insipida, Hygrocybe intermedia, Hygrocybe lepida, Hygrocybe miniata, Hygrocybe mucronella, Hygrocybe obrussea, Hygrocybe parvula, Hygrocybe phaeococcinea, Hygrocybe punicea, Hygrocybe quieta, Hygrocybe reidii, Hygrocybe splendidissima, Hygrocybe subminutula, Hygrocybe subpapillata, Hygrocybe substrangulata, Hygrocybe turunda, Porpolomopsis calyptriformis
- ključ D - hladno obojene vlažnice - klobuk, stručak ili listići su bjelkaste ili hladnih boja (bjelkasta, krem, sivkasta, smeđa, žućkasto-smeđa, narančasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa), površina je uglavnom suha
U ovu skupinu pripadaju sljedeće vrste: Camarophyllopsis atrovelutina, Camarophyllopsis phaeophylla, Camarophyllopsis schulzeri, Cuphophyllus atlanticus, Cuphophyllus cinerellus, Cuphophyllus colemannianus, Cuphophyllus flavipes, Cuphophyllus flavipesoides, Cuphophyllus fornicatus, Cuphophyllus lacmus, Cuphophyllus pratensis, Cuphophyllus roseascens, Cuphophyllus russocoriaceus, Cuphophyllus virgineus, Hodophilus anatinus, Hodophilus atropunctus, Hodophilus cambriensis, Hodophilus decurrentior, Hodophilus foetens, Hodophilus micaceus, Hodophilus phaeoxanthus, Hodophilus stramineus, Hodophilus subfoetens, Hodophilus tenuicystidiatus, Hodophilus variabilipes, Hygrocybe ingrata, Hygrocybe monteverdae, Hygrocybe spadicea, Lamelloclavaria petersenii, Neohygrocybe nitrata, Neohygrocybe ovina, Neohygrocybe pseudoingrata
- ključ E - puževice (Hyhrophorus) - stručak je izraženo pahuljast na vrhu, klobuk je u pravilu sluzav, raste ektomikorizno
U ovu skupinu pripadaju sljedeće vrste: Hygrophorus abieticola, Hygrophorus agathosmoides, Hygrophorus agathosmus, Hygrophorus arbustivus, Hygrophorus atramentosus, Hygrophorus camarophyllus, Hygrophorus capreolarius, Hygrophorus chrysodon, Hygrophorus cossus, Hygrophorus discoideus, Hygrophorus discoxanthus, Hygrophorus eburneus, Hygrophorus erubescens, Hygrophorus exiguus, Hygrophorus fagi, Hygrophorus glutinifer, Hygrophorus hedrychii, Hygrophorus hyacinthinus, Hygrophorus hypothejus, Hygrophorus korhonenii, Hygrophorus latitabundus, Hygrophorus leucophaeus, Hygrophorus ligatus, Hygrophorus lindtneri, Hygrophorus lucorum, Hygrophorus marzuolus, Hygrophorus mesotephrus, Hygrophorus nemoreus, Hygrophorus odoratus, Hygrophorus olivaceoalbus, Hygrophorus penarioides, Hygrophorus penarius, Hygrophorus persicolor, Hygrophorus piceae, Hygrophorus pinophilus, Hygrophorus poetarum, Hygrophorus ponderatus, Hygrophorus purpurascens, Hygrophorus pustulatus, Hygrophorus queletii, Hygrophorus russula, Hygrophorus secretanii, Hygrophorus speciosus, Hygrophorus suaveolens, Hygrophorus unicolor
|
Ključ za vlažnice (Hygocyboide s.l.) - 124 vrste |
||
| 1. |
Stručak je izraženo pahuljast na vrhu, klobuk je u pravilu prekriven sa sluzi, raste ektomikorizno. |
Ključ E - puževice (Hygrophorus) |
| Stručak je bez izraženih pahulja na vrhu, ali može biti sitno zrnast, sa ili bez sluzavih površina, ne raste ektomikorizno. | 2 | |
| 2. | Plodna tijela vremenom ili rukovanjem crne. | Ključ A |
| Plodna tijela ne crne, iako u starosti mogu biti gotovo crna, ali nisu izraženo stožasta. | 3 | |
| 3. | Klobuk i stručak su izraženo sluzavi (po vlažnom su vremenu s vidljivim slojem sluzi i gotovo ih je nemoguće ubrati), neke su vrste također sa sluzavom niti na oštrici listića. | Ključ B |
| Ni klobuk ni stručak nisu izraženo sluzavi (ali mogu biti ljepljivi, mazavi ili vlažni), oštrica nikada nije sa sluzavom niti. | 4 | |
| 4. | Klobuk, stručak ili listići su toplih boja (žute, narančaste, crvene, ružičaste, zelene ili ljubičaste). | Ključ C |
| Klobuk, stručak ili listići su hladnih boja (bijele, krem, sivkaste, smeđe, žuto-smeđe, narančasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe), međutim može biti sa žućkastim stručkom. | Ključ D | |
|
Ključ A - vlažnice koje crne |
||
| 1. |
Listići su kasnije često narančasti do crvenkasti, polako crvene od baze prema oštrici, prosječni Q spora je 2-2.2. /Klobuk je 2-8 cm širok, najprije je jajolik, po vlažnom je vremenu mazav, svilenasto-vlaknast, radijalno se raspucava, žut, žuto-smeđ, crven, karmincrven, crveno-narančast ili tamnocrven , na dodir najprije postane crveniji pa zatim pocrni, i u starosti lagano crni; stručak je 3-5 cm visok, na bazi je zaokružen, ižlijebljen, uzdužno je vlaknast, žut, ružičast, žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ, na dodir ili na prerezu pocrni; listići su trbušasti, prirasli ili su malo odmaknuti od stručka, izmiješani su s mnogo lamelula, najprije su žuti, oštrica je u starosti valovita; spore su valjkaste do eliptične, 10-12.5 x 5-6 µm, Q = 1.6-2.7, otrusina je bijela; meso je žuto, ispod kožice klobuka i na prerezu je svijetloružičasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na obalnim pješčanim nanosima s niskom travom, pješčanim staništima, na pjeskovitome tlu u mahovini i rijetkoj travi./ |
Hygrocybe conicoides |
| Listići su rijetko crveni, uglavnom su žuti do lagano zelenkasti, prosječni Q spora je manji od 2, obično je oko 1.5. | 2 | |
| 2. |
Meso na prerezu najprije postane sivo-ljubičasto pa crno, površina klobuka je crveno-narančasto vlaknasta. /Klobuk je 2-8 cm širok, stožast, oštro je ispupčen, žut, žuto-narančast, narančast ili narančasto-crvenkast, i pri laganom dodiru ubrzo pocrni; stručak je 5-8 x 0.3-1.2 cm, vlaknast, žuto-narančast ili žuto-zelenkast, na bazi je bjelkast, brzo pocrni; listići su široki, tanki, najprije su prirasli uz stručak pa slobodni, limunastožuti su ili nešto svjetliji, u starosti pocrnu; spore su eliptične, 8-12 x 5.6-7.5 µm, otrusina je bijela; meso je žućkasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na negnojenim travnjacima, parkovima, vrtovima i šumskim proplancima u travi, česta je vrsta na krškim područjima./ |
Hygrocybe nigrescens |
|
Meso na prerezu odmah postane crno, površina klobuka je gola, bez dekoracije. /Klobuk je 2-6 cm širok, prvo je stožast, nije mazav, gladak, po suhom je vremenu sjajan, često je nepravilan i rascijepljen, žuto-crvenkast, žuto-narančast ili narančasto-crvenkast, na dodir pocrni; stručak je 5-9 x 0.5-1.5 cm, ljuskav, vlaknasto brazdast, na vrhu je sumporastožut, a prema dolje je žuto-narančast, u starosti, nakon mraza ili trljanjem potpuno pocrni; listići su široki, trbušasti, debeli, razmaknuti, prirasli, skoro su slobodni; najprije su bjelkasti pa zatim blijedožuti ili zelenkasti, na kraju su crnkasti, oštrica je žućkasta; spore su eliptične, 8.5-12 x 5-8 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.5-1.9, otrusina je bijela; meso je svijetložuto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na negnojenim travnjacima, po vrtovima, vlažnim pašnjacima, parkovima, kamenolomima, dinama, grmljacima i uz šljunčane ceste./ |
Hygrocybe conica s.l. |
|
|
Ključ B - sluzave vlažnice - klobuk i stručak su s debelim slojem sluzi, neke vrste su također sa sluzavom oštricom listića |
||
| 1. |
Listići se jasno spuštaju po stručku, oštrica listića je sluzava. |
2 |
| Listići su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica listića nije sluzava. | 3 | |
| 2. |
Plodna tijela su žuta, miris je ugodan, spore su prosječno šire od 5 µm. /Klobuk je 1-3 cm širok, površina je jako sluzava, svijetložut, limunastožut, zlatnožut, žuto-narančast, narančast ili narančasto-crven, po suhom vremenu izblijedi, rub je znakovito prozirno narebran; stručak je 3-5 cm visok, valjkast, šupalj, sjajan, gladak, mramoriran, sluzav, svijetložut, limunastožut, zlatnožut ili svijetlonarančast, svjetliji je od klobuka; listići se spuštaju po stručku, izmiješani su s kratkim lamelulama, u mladosti su svijetložuti ili zlatnožuti, kasnije su žuto-narančasti, oštrica je sa sluzavom niti; spore su eliptične, 6.5-9 x 5-7.5 µm, otrusina je bijela; meso je vodenasto, svijetložuto, okus je blag; raste na negnojenim travnjacima, u parkovima i vrtovima, na mjestima bogatim mahovinom./ |
Gloioxanthomyces vitellinus |
|
Plodna tijela su uglavnom žuto-narančasta do crvenkasto-smeđa, miris je izraženo neugodan na spaljenu gumu, spore su prosječno uže od 5 µm. /Klobuk je 1-3 cm širok, jako je sluzav, sjajan, može biti krem-narančast, žuto-narančast, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili maslinasto-smeđ, kod nekih varijeteta može biti i potpuno žut, rub je po vlažnom vremenu prozirno narebran; stručak je 4-7 x 0.4-0.5 cm, gladak, sjajan, jako je sluzav, uzdužno je vlaknast, žut do žuto-narančast, na vrhu je uglavnom sivkasto-ljubičast do maslinast; listići su tanki, mekani, kratko se spuštaju po stručku, bjelkasti, sivkasto-zelenkasti, žućkasto-narančasti ili ružičasto-narančasti, rub oštrice je sa sluzavom niti; spore su eliptične, 5-8.5 x 3.5-5 µm, otrusina je bijela; meso je vodenasto, žućkasto do žuto-narančasto, okus je blag; raste na negnojenim travnjacima, pašnjacima, grmljacima, u blizini šuma i na šumskim čistinama na mahovini, te po pustarama, na prilično kiselim tlima./ |
Gliophorus laetus | |
| 3. |
Klobuk je smeđ, siv ili sivo-smeđ, listići su bjelkasti ili sivkasti. /Klobuk je 1-4 cm širok, gladak, jako je sluzav, kožica je spojena s listićima, često je dosta tamniji, ali također i izblijedi, mjestimično je sa svjetlijim mrljama, rub je vijugav i rastrgan; stručak je potpuno sluzav, mazav, gladak, uvijek je šupalj, sivkast ili sivo-smeđ; listići su široki, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, izmiješani su s lamelulama, izrezani su uz stručak, ali nisu silazeći, prirasli, oštrica je ravna, oštrica nije sluzava; spore su eliptične, 6.5-8 x 4.5-5 µm, otrusina je bijela; meso je svijetlosivo ili sivo-smeđe, lomljivo, miris nije izražen, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, po pašnjacima, parkovima, močvarama, travnatim šumskim čistinama, rijetko na pješčarskim staništima i u bjelogoričnim šumama, voli glinenasto i vapnenasto tlo./ |
Gliophorus irrigatus |
| Klobuk i listići su pretežno žuti, zeleni, narančasti, narančasto-smeđi, ružičasti, crveni ili ljubičasti. | 4 | |
| 4. |
Vrh stručka je zelen, a klobuk je žut do zelen. /Klobuk je 1-5 cm širok, površina je jako sluzava, u mladosti je uglavnom zelen ili žuto-zelenkast, kasnije narančasto-zelen, žuto-smeđ, žut, a vrlo rijetko crvenkasto-zelen, u starosti izgubi boju i izblijedi, rub je izraženo prozirno narebran; stručak je 5-7 x 0.3-0.8 cm, sjajan, mazav, prekriven je zelenom sluzi, u mladosti je zelenkast, kasnije je više ili manje žut ili žuto-narančast; listići su široki, prirasli, žućkasti, žuto-zeleni ili narančasti, u blizini mesa klobuka su zeleni, oštrica je žuta, nije sluzava; spore su eliptične, 7-9.5 x 5-6 µm, otrusina je bijela; meso je vodenasto, žućkasto ili zelenkasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, pašnjacima, uz rubove šuma, po šumskim putevima i parkovima./ |
Gliophorus psittacinus |
| Vrh stručka i klobuk su drugih boja, nisu nikada zeleni. | 5 | |
| 5. |
Prosječni Qav spora je 1.7-2.1, svi dijelovi su žuti do narančasti ili rjeđe crveni (pogledati sinonim Hygrocybe glutinipes var. rubra). /Klobuk je 1-4 cm širok, površina je dosta sluzava, gladak, najprije je žut ili žuto-narančast, zatim je žuto-okerast ili crven, rub je uzdignut i nepravilan, te prozirno narebran do 1/2 promjera; stručak je 3-6 x 0.3-0.7 cm, površina je sluzava, svijetložut, zlatnožut, žuto-zelenkast, prema dnu je nešto svjetliji; listići su prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti, oštrica je glatka i nije sluzava; spore su eliptične, 7-10 x 4-5 µm, otrusina je bijela; meso je žućkasto, miris je ugodan, a okus je blag; raste na negnojenim travnjacima, pašnjacima, parkovima i šumskim čistinama bogatim mahovinom, te u grmljacima, uglavnom na glinenastom tlu./ |
Hygrocybe glutinipes |
| Prosječni Qav spora je 1.5-1.6, klobuk je ljubičast, ružičast, crven do crveno-smeđ. | 6 | |
| 6. |
Stručak je bijel do žućkast, na vrhu je često ljubičaste, ružičaste ili crvenkaste nijanse klobuka i listića. /Klobuk je 1.5-5.5 cm širok, ponekad postane radijalno izbrazdan ili rascijepljen, ljepljiv, sa želatinoznom, sluzavom opnom, vodenast , prvo je crveno-ljubičast do ljubičasta s ružičastim područjima, tamnocrven ili crveno-smeđ, ponekad je ljubičasto-smeđ, kasnije postaje svjetliji i ružičast, osobito oko ruba koji također može razviti žute ili žuto-smeđe nijanse, osušen je karakteristično svijetlonarančast do crvenkasto-ružičast; rub je isprva podvijen, kasnije se izravna, slabo je do jako prozirno narebran do 1/2 promjera; stručak je 1.5-7 x 0.5-1.5 cm, batinasto je zadebljan na bazi, obično nešto manje sluzav od klobuka, ponekad je s ljubičastim mrljama; listići su trbušasti, izmiješani su s lamelulama, uglavnom su usko prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, iste su ljubičaste boje klobuka na bazi, postaju svjetliji prema oštrici, ponekad su sa žutim ili narančastim nijansama, oštrica nije sluzava; spore su eliptične, 7-9.5 x 5-6 μm, Qav = 1.5, otrusina je bijela; meso je ljubičasto, u stručku je bijelo, miris i okus nisu izraženi; raste na negnojenim travnjacima, pašnjacima i grobljima./
|
Gliophorus reginae |
|
Svi dijelovi gljive su slične ružičasto-smeđe do narančasto-smeđe boje. /Klobuk je 1-2.5 cm širok, površina je prekrivena debelim slojem sluzi, vodenasta, rub je svjetliji, ponekad je s narančastim nijansama, osušen je tamnonarančast, rub je jače ili slabije prozirno narebran do 1/2 promjera; stručak je 1.2-6 x 0.2-0.8 cm, obično je nešto manje sluzav od klobuka, na vrhu je boje klobuka, na donjem je dijelu svjetliji, na bazi je ponekad narančast; listići su trbušasti, izmiješani su s lamelulama, uglavnom su usko do široko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, postaju svjetliji prema oštrici, oštrica nije sluzava; spore su eliptične, 6.5-9 x 4-6 μm, Qav = 1.5-1.6, otrusina je bijela; meso je smećkasto do narančasto, u stručku je bijelo, miris i okus nisu izraženi; raste na nepognojenim travnjacima i pašnjacima, na golom tlu u blizini mahovina, na kiselom do neutralnom tlu./ |
Gliophorus europerplexus s.l. | |
|
Ključ C - toplo obojene vlažnice - klobuk, stručak ili listići su toplih boja (žuta, narančasta, crvena, ružičasta, zelena ili ljubičasta), površina je suha do ljepljiva |
||
| 1. |
Plodno tijelo je barem djelomično ružičasto do ljubičasto. |
2 |
|
Plodno tijelo je bez tih boja. |
6 | |
| 2. |
Raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, listići su ružičasto-ljubičasti do ljubičasti. /Klobuk je 1-3 cm širok, pupčast na sredini, ljepljiv, gladak, ponekad je vodenast u starosti, žućkast, žućkasto-narančast, žućkasto-zelenkast do smećkast, u starosti izblijedi do sivkaste boje, rub je prvo podvijen, kasnije je izravnat, režnjast do rastrgan, prozirno je narebran do 3/4 promjera; stručak je 20-35 x 1.5-3 mm, gladak, ljubičasto-smeđ, žućkasto-ljubičast ili žuto-zelen, u mladosti ili starosti je također sivkast, baza je često žive plavo-ljubičaste boje; listići su rijetki, debeli, spuštaju se po stručku, 24-28 ih dopire do stručka, svjetliji su prema oštrici, na kraju su s ljubičasto-sivim odsjajem; spore su eliptične, 6.8-8.8 x 3.2-4.4 µm, Me = 7.7 x 3.9 µm, Q = 1.64-2.5, Qav = 1.97, otrusina bijela; meso je bjelkasto do žućkasto, u bazi je izraženije žućkasto, miris i okus nisu izraženi; raste u planinskim crnogoričnim ili miješanim šumama bukve, smreke i jele, na vlažnim mjestima./ |
|
| Raste na zemlji. | 3 | |
| 3. |
Klobuk je šiljasto ispupčen na sredini i često radijalno rascijepljen na režnjeve. /Klobuk je 2-6 cm širok, zvonolik do stožast, šiljasto je ispupčen na sredini, površina je slabo mazava i ljepljiva, vodenasta, svilenasto-vlaknasta, ružičast, ružičasto-ljubičast do ljubičast, rub je tanak, malo je narebran, najprije je podvijen, kasnije je izravnat i izvrnut, radijalno se rascjepljuje na režnjeve; stručak je 5-10 x 0.4-1 cm, lomljiv, ponekad je uvijen, šupalj, bijel, s ružičastom je nijansom, na bazi je žut; listići su rijetki, malo su trbušasti, debeli, prirasli su na stručak ili slobodni, svijetloružičasti; spore su eliptične, 6-9.5 x 4-7 µm, Q = 1.2-1.8, otrusina je bijela; meso je tanko, u sredini je klobuka lagano ružičasto, a u stručku je bjelkasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, pašnjacima, po parkovima, grobljima i u planinskim predjelima, često na glinenastom ili vapnenastom tlu./ |
Porpolomopsis calyptriformis |
| Klobuk nije šiljast na sredini i obično cjelovitog ruba. | 4 | |
| 4. |
Plodno tijelo je u cjelosti ljubičasto do plavo-ljubičasto, klobuk je širok 3-6 mm, listići su dosta široko razmaknuti, obično ih manje od 16 dopire do stručka. /Klobuk je gladak, nešto je tamniji na sredini, vodenast, blijeđenjem sredina ostaje tamnija, rub je blago podvijen u mladosti, kasnije je prozirno narebran do 2/3 promjera; stručak je 1-1.6 cm visok, gladak, suh, tamnije je boje od klobuka; listići su rijetki, vrlo su široko razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, ružičasto-ljubičasti, svjetliji su od površine klobuka, sa slabim su poprečnim žilicama na bazi, koje su vidljive kod zrelih primjeraka; spore su eliptične, rjeđe su gotovo kuglaste, 6.5-10.5 x 4.5-7 µm, Qav = 1.5, otrusina je bijela; meso je smeđe, sa slabom je ljubičastom nijansom, miris i okus nisu izraženi; raste uz rubove šuma, u otvorenim područjima, kao i u bjelogoričnim šumama, osobito bukve i kestena, izravno na mahovinom prekrivenom tlu i u otpalom lišću, voli blago kisela ili vapnenasta i glinenasta tla./ |
|
| Plodno tijelo nije čitavo ljubičasto, klobuk je gotovo uvijek širi od 6 mm, može biti širok do 3 cm, listići su nešto manje široko razmaknuti, uvijek ih više od 16 dopire do stručka. | 5 | |
| 5. |
Spore su prosječno velike oko 10 x 6 µm. /Klobuk je 0.5-3 cm širok, suh i bez sjaja, isprva je ljubičast, žućkast ili narančasto-smeđ, kasnije je ljubičast, ljubičasto-smeđ, sivkasto-ljubičast, svijetložut, žućkasto-smeđ ili takvih izmiješanih boja, rub je žućkast i često narebran, krem do sivkasto-ljubičast kada izblijedi, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna; stručak je 10-40 x 1-3 mm, u mladosti je ljepljiv, ubrzo je suh i bez sjaja, na dnu je bjelkasto ili ljubičasto pahuljast, ružičasto-ljubičast do ljubičast, osobito na vrhu, ostali je dio žućkast, sivkast ili smeđ; listići su rijetki, više se ili manje spuštaju po stručku, žuti, oker do narančasti, često su sa svijetloljubičastom nijansom, oštrica je suha; spore su eliptične do jajolike, ponekad su bademaste s jednom konkavnom stranom ili blago sužene s frontalne strane, 8-12 x 5-7 μm, Q = 1.1-2.7, Qav = 1.4-1.8, otrusina bijela; meso je žućkasto do narančasto-smeđe, miris i okus nisu izraženi; raste po tresetištima ili vlažnom kamenitom tlu, čak i na većim nadmorskim visinama./ |
Chromosera lilacina |
|
Spore su prosječno velike oko 6.5 x 4.5 µm. /Klobuk je 1-2 cm širok, vrlo je mazav, žut, ubrzo izblijedi u oker boju, uz rub je blago ljubičast i prozirno narebran; stručak je 3-5 cm visok, gladak, mazav, svijetlo ružičasto-ljubičast, na bazi je bjelkast do žućkast; listići su rijetki, malo se spuštaju po stručku, najprije sivkasti, poslije svijetloljubičasti i s oker nijansom; spore su eliptične, 5-8 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.2-2.2, otrusina bijela; meso je bjelkasto do sivkasto, vodenasto, miris i okus nisu izraženi; raste u niskim grmljacima i na negnojenim travnjacima, u blizini vrijeska./ |
Chromosera xanthochroa | |
| 6. |
Površina klobuka se razlaže na sitne ljuskice, osobito na sredini i pri sušenju (koristiti ručno povećalo). |
7 |
|
Površina klobuka je glatka. |
16 | |
| 7. |
Listići su zaokruženi uz stručak i usko prirasli. |
8 |
| Listići su široko prirasli, prirasli ili se spuštaju po stručku. | 9 | |
| 8. |
Stručak je uzdužno vlaknast, klobuk je široko stožast i jako vlaknast sa sitnim stršećim ljuskicama, klobuk je žuto-narančast, narančast do crven, spore su 8-10 x 5-6.5 µm. /Klobuk je 2-6 cm širok, površina je često radijalno raspucana, suha, od sredine prema rubu ubrzo izblijedi, rub je iskrivljen; stručak je 30-60 x 6-8 mm, svijetložut, žuto-narančast ili crvenkasto-narančast, na bazi je svjetliji; listići su rijetki, debeli, usko su prirasli sa zupcem, oštrica je često valovita i nazubljena, bjelkasti, zatim su žućkasti; spore su eliptične, otrusina je bijela; meso je lomljivo, vodenasto, bjelkasto, žuto do žuto-narančasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, livadama, često na višim nadmorskim visinama./ |
Hygrocybe intermedia |
|
Stručak je gladak, klobuk je šiljasto stožast, plodna tijela su žuta do žuto-zelenkasta, spore su 9-12 x 5-7 µm. /Klobuk je 2-5 cm širok, površina je sjajna, suha, nije sluzava, vodenasta, sitno ljuskava, izblijeđen je kremasto-žut, rub je radijalno raspucan i uzdignut; stručak je 30-70 x 5-12 mm, suh, vitak je i razmjerno visok, brazdast, žuto-zelenkaste je boje klobuka, prema dnu je sve svjetliji, bjelkast; listići su rijetki, široki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, bijeli, kasnije su žućkasti ili zelenkasti; spore su eliptične, otrusina je bijela; meso je staklasto, svijetložuto do žućkasto-zelenkasto, na prerezu je nepromjenjivo, miris nije izražen, a okus je blag; raste kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima./ |
Hygrocybe citrinovirens | |
| 9. |
Listići su široko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku. |
10 |
|
Listići se jasno spuštaju po stručku. |
14 | |
| 10. |
Spore su prosječno duže od 10 µm. /Klobuk je 1-3 cm širok, gladak, sjajan, suh i sitno ljuskav (koristiti ručno povećalo), narančast do crven, rub je tanak, valovit i prozirno narebran; stručak je 30-50 x 2-4 mm, gladak, mazav, staklasto proziran, nešto je svjetliji od klobuka, žuto-narančast; listići su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, svijetložuti, poslije su žuto-crveni, oštrica je svjetlija; spore su eliptične, uglavnom su sužene na sredini, 7-14.5 x 4-8.5 µm, otrusina je bijela; meso je vodenasto, žuto-narančasto, miris i okus nisu izraženi; raste na negnojenim travnjacima, pašnjacima, udubljenjima oko pješčanih nanosa i vlažnim grmljacima, obično uz vrbe, često u priobalnim područjima./ |
Hygrocybe substrangulata |
| Spore su prosječno kraće od 10 µm. | 11 | |
| 11. |
Spore su prosječno duge oko 9 µm, meso slabo miriše na češnjak (osobito ako se nekoliko minuta drži u zatvorenoj posudi). /Klobuk je 1-3.5 cm širok, površina je sjajna, dlakava, sitno ljuskava, kasnije postaje gola, malo je naborana, žuto-narančast, narančast, narančasto-crven, rub je malo narebran; stručak je 10-50 x 2-4 mm, na vrhu je širi, sužava se prema bazi, površina je suha, vlaknasta, žuto-narančast, narančasto-crven do crven, na donjoj polovici je više narančast; listići su prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, žućkasti do žuto-narančasti, oštrica je obično svijetložuta; spore su eliptične, 8-10 x 5-7 µm, otrusina je bijela; meso je žućkasto ili narančasto, u klobuku je žuto-crvenkasto; raste po vlažnim šumama, na tresetištima, vlažnim terenima bogatim mahovinom ili travnatim terenima./ |
Hygrocybe helobia |
| Spore su prosječno kraće od 9 µm, meso ne miriše na češnjak. | 12 | |
| 12. |
Neke spore su s prednje strane karakteristično kruškolike ili zaobljeno trukutaste sa širim dijelom na bazi, uglavnom su sužene na sredini poput kućišta za violinu. /Klobuk je 1-4 cm širok, suh, sitno je ljuskav (koristiti ručno povećalo), ljuskice su boje klobuka ili nešto svjetlije, crveno-narančast do žuto-narančast, rub je tanak, valovit, prozirno narebran, često je svjetliji od sredine klobuka, žućkast; stručak je 10-35 x 2-4 mm, gladak, suh, šupalj, lomljiv, voštan, žut, narančast, crven ili narančasto-crven, baza je bijelo ili žuto-narančasto maljava; listići su rijetki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijelo-žućkasti do narančasto-crveni, oštrica je svjetlija; spore su eliptične, 6-10 x 4-6.5 µm, otrusina je bijela; meso je vodenasto, žuto, u stručku je narančasto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag; raste uz rubove šuma i na planinskim negnojenim travnjacima./ |
Hygrocybe miniata |
| Spore nisu kruškolike ili trukutaste s prednje strane i nisu sužene na sredini. | 13 | |
| 13. |
Klobuk je širok 1.4-6.5 cm, stručak je debljine 3-18 mm. /Klobuk je sitno ljuskav, ljuske su boje osnove ili svjetlije, ponekad je gladak, suh, žućkasto-narančast, narančast ili crvenkast, često je blago crven na sredini; stručak je 2.5-6 cm visok, gladak, ponekad je sitno vlaknast, suh, bez sjaja ili svilenkasto sjajan, zlatnožut, žut, žućkasto-narančast, narančast, ponekad je svjetliji pri vrhu; listići su rijetki, razmaknuti, trbušasti, široko su prirasli, lomljivi, svjetliji su od klobuka i stručka, u početku su gotovo bjelkasti, kasnije su žućkasti ili svijetlonarančasti, ponekad su s ružičasto-narančastom nijansom, oštrica je često svjetlija; spore su eliptične, 6.6-10.2 x 4.8-6.9 µm, Q = 1.3-1.9, Qav = 1.55, otrusina je bijela; meso je žućkasto, ponekad je narančasto ili narančasto-crveno u klobuku i bazi stručka, na prerezu je nepromjenjivo, miris i okus nisu izraženi; raste po pokošenim travnjacima i parkovima, na neutralnom do blago vapnenastom tlu./ |
Hygrocybe fulgens |
|
Klobuk je širok 0.3-2.5 cm, stručak je debljine 2-4 mm. /Klobuk je 0.3-2.5 cm širok, površina je vlaknasto ljuskava, suha, glatka, svijetlocrven do žuto-narančast, rub je u mladosti podvijen, kasnije je ravan ili blago podvijen, prozirno je narebran; stručak je 20-45 x 2-4 mm, vlaknast, narančasto-žut, baza je više žućkasta; listići su razmaknuti, prirasli su sa zupcem, žuto-narančasti ili narančasto-crveni; spore su eliptične, 7.5-9 x 5-7 µm, otrusina je bijela; meso je žuto-narančasto, tamnožuto, ispod kožice klobuka je narančasto, miris nije izražen, okus blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, rjeđe u grmljacima i svijetlim šumama, uvijek na vapnenastom tlu./ |
Hygrocybe calciphila | |
| 14. |
Spore su prosječno kraće od 9.9 µm. /Klobuk je 1-4 cm širok, na kraju je lijevkast, nikad nije stožast, sitno je ljuskav (koristiti ručno povećalo), voštan, crven do narančast, rub je nešto svjetliji, u starosti je izvrnut, narebran; stručak je 20-60 x 2-3 mm, boje je klobuka, narančasto-crven ili zlatnožuto-narančast, narančasto ljuskav na žutoj ili crvenkastoj osnovi, na bazi je sužen i svjetliji, bijelo maljav; listići su razmaknuti, uski, dugo se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti, a često su i narančasti ili crvenkasti: spore su eliptične, 7.5-11.5 x 5-9 µm, otrusina je bijela; meso je vodenasto, žućkasto ili narančasto, miris nije izražen, a okus je malo neugodan; raste na suhim negnojenim travnjacima, rjeđe po močvarama, tresetištima, pješčarskim staništima i u svijetlim miješanim i bjelogoričnim šumama./ |
Hygrocybe cantharellus |
| Spore su prosječno duže od 9.9 µm. | 15 | |
| 15. |
Klobuk je žut do narančast, čitava površina je često s tamnim sivo-smeđim ljuskama, raste na suhim negnojenim travnjacima. /Klobuk je 1-3 cm širok, lijevkast, mazav i ljepljiv, ubrzo je suh, površina je s tamnim sivo-smeđim ljuskicama, rub je podvijen; stručak je30-60 x 2-4 mm, gladak, sjajan, šupalj, žut, žuto-narančast je ili narančast; listići su rijetki, spuštaju se po stručku, svijetložuti; spore su eliptične, 8-12.5 x 4.5-8 µm, otrusina je bijela; meso je žuto, miris nije izražen, a okus je blag./ |
Hygrocybe turunda |
|
Klobuk je narančasto-crven do crven, često je sa sivim do crnkastim ljuskama samo na sredini, raste na vlažnom tlu ili u tresetnoj mahovini. /Klobuk je 1-3 cm širok, prilično je malen, ubrzo se raširi, ulegnut je na sredini i sa zaokruženim rubom, u starosti je lijevkast, površina je suha i ljuskava, ljuskice kasnije postaju sive do crne; stručak je 10-40 x 1-4 mm, voštan, gladak, šupalj, žućkast, žuto-narančast, crvenkast ili narančasto-crvenkast, nešto je svjetliji na bazi; listići su razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do žućkasti, svijetlo žuto-crvenkasti, samo u starosti malo požute, oštrica je bijela do kremasto-žuta; spore su eliptične, 8-13 x 5-8 µm, otrusina je bijela; meso je vlaknasto, žućkasto do narančasto-crvenkasto, miris nije izražen, a okus je blag./ |
Hygrocybe coccineocrenata | |
| 16. |
Okus mesa je dosta gorak, a mnoge spore su s prednje strane gotovo trokutaste. /Klobuk je 1-3 cm širok, kožica je priraštena i gola, u početku je ljepljiv, ubrzo je suh i fino baršunast, u mladosti je crven ili narančasto-crven, vremenom izblijedi, rub ubrzo požuti, jedva je podvijen pa se izravna, na kraju je često izvrnut, tanak i prozirno narebran; stručak je 3-5 cm visok, često je stisnut, gol, mazav, sjajan, narančasto-crvenkast, na bazi je bjelkast; listići su rijetki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, gotovo su 2 puta širi od mesa u klobuku, žuto-narančasti, crveni ili crvenkasto-narančasti, često su gotovo žuti; spore su skoro eliptične, 6.5-9 x 4-6 µm, Me = 7.7 x 5 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.54, otrusina je bijela; meso je vodenasto, u klobuku je žuto, a u stručku je narančasto, miris nije izražen, a okus je jako gorak; raste na negnojenim travnjacima, pašnjacima, močvarnim livadama i u grmljacima, u mahovini, na glinenastom ili vapnenastom tlu./ |
Hygrocybe mucronella |
|
Okus mesa je blag. |
17 | |
| 17. |
Klobuk je žut do žuto-narančast. |
18 |
|
Klobuk je narančast do crven. |
29 | |
| 18. |
Listići su široko prirasli ili se spuštaju po stručku. |
19 |
|
Listići su skoro slobodni, usko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku. |
22 | |
| 19. |
Spore su prosječno duže od 7.4 µm. |
20 |
|
Spore su prosječno kraće od 7.4 µm. |
21 | |
| 20. |
Spore su prosječno kraće od 9 µm, meso miriše na med. |
pogledati Hygrocybe reidii, 44 |
|
Spore su prosječno duže od 9 µm, miris mesa nije izražen. /Klobuk je 0.3-3 cm širok, ljepljiv u mladosti, ubrzo postane suh i bez sjaja, žut, vodenast, izblijedi do svijetložute ili bjelkaste boje, rub je ponekad valovit ili nazubljen, nekad je kratko prozirno narebran; stručak je 5-35 x 1-4 mm, gladak, ljepljiv u mladosti, kasnije je suh i bez sjaja, svjetliji je od klobuka, svijetložut do prozirno bjelkast; listići su rijetki, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku, ponekad su račvasti, isprva su žuti, u starosti su bjelkasti; spore su eliptične, jajolike ili bademaste, 7-13 x 4-7 µm, Q = 1.2-2.1, Qav = 1.6-1.9, otrusina je bijela; meso je bjelkasto do žućkasto; raste u planinskim bjelogoričnim šumama i uz rubove šuma./ |
||
| 21. |
Spore su prosječno kraće od 5.7 µm, klobuk je svijetložut do žuto-smeđ. |
pogledati Hodophilus micaceus, ključ D, 27 |
|
Spore su prosječno kraće od 5.7 µm, klobuk je žut do žuto-narančast. /Klobuk je 0.5-3 cm širok, vodenast, rijetko je crvenkastog tona, rub je prozirno narebran i blago nazubljen; stručak je 20-80 x 3-9 mm, žućkast je do žućkasto-narančast, u početku je narančasto-crvenkast na dnu, poslije je čitav narančasto-crvenkast, na bazi je bijelo maljav zbog micelija; listići su rijetki, dugo se spuštaju po stručku, bijeli do žućkasti, nekad su narančasti na bazi; spore su eliptične, 5-8.5 x 3.5-5 µm, otrusina je bijela; meso je tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto ili žućkasto, miris i okus nisu izraženi; raste na vlažnim negnojenim travnjacima, pašnjacima i u šumama, u mahovini./ |
Hygrocybe parvula | |
| 22. |
Q spora je manji od 1.75. /1-5 cm širok, površina je glatka, nije vodenasta (ili slabo), po vlažnom je vremenu ljepljiva, limunastožut, žuto-okerast, rijetko je žuto-narančast ili narančasto-crvenkast, ujednačeno je obojen, rub je prozirno narebran skoro do 1/2 promjera; stručak je 2-7 cm visok, gladak, suh ili je lagano ljepljiv, sitno je ljuskav pri vrhu, žut, limunastožut, rijetko je žuto-oker ili žuto-narančast, na bazi je često svjetliji; listići su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prilično su široki, skoro su trbušasti, oštrica nije ravna, upadljivo su suženi uz stručak, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su bijeli, ali polako postaju svijetlo limunastožuti. Spore su eliptične, 7-10.5 x 4-6.5 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.6, otrusina je bijela; meso je svijetložuto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na negnojenim travnjacima, livadama, parkovima s niskom travom, rjeđe po grmljacima i vlažnim šumama./ |
Hygrocybe chlorophana |
| Q spora je veći od 1.75. | 23 | |
| 23. |
Miris mesa je neugodan na lisne uši ili pokvarena jaja. /Klobuk je 2-7 cm širok, kožica je bez sjaja, suh ili gotovo suh, gladak, može biti limunastožut, sumporastožut, žuto-narančast, narančast, narančasto-crven ili maslinasto-smećkast, u starosti i po vlažnom vremenu je zbog prozirnosti kožice vrlo slabo narebran; stručak je 2-6 x 0.4-1.5 cm, gladak, suh, uzdužno je vlaknast, žut ili žuto-narančast; listići su rijetki, razmaknuti, široki, trbušasti, oštrica je valovita, na bazi su poprežno povezani žilicama, prirasli su za stručak ili se veoma kratko spuštaju po stručku sa zupcem, najprije su žuti, poslije su žuto-narančasti, intenzivnije su obojeni od klobuka i stručka; spore su eliptične, uglavnom su sužene na sredini, 7-11 x 4-6 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.8, otrusina je bijela; meso jelimunastožuto ili žuto-narančasto, miris je neugodan na lisne uši ili sapun, po nekim autorima na pokvarena jaja, a okus nije izražen; raste na negnojenim travnjacima, po šikarama i u vlažnim bjelogoričnim šumama./ |
Hygrocybe quieta |
| Miris mesa nije neugodan ili nije izražen. | 24 | |
| 24. |
Spore su prosječno duže od 10 µm ili kraće od 6.9 µm. |
25 |
| Spore su prosječno duge od 6.9-10 µm. | 26 | |
| 25. |
Spore su prosječno duge oko 11.2 µm, klobuk je karakteristično dvobojan, narančast na sredini, a žut prema rubu. /Klobuk je 1-4 cm širok, površina je suha ili sluzava i ljepljiva, voštana, limunastožut ili žuto-narančast, rub je često prozirno narebran; stručak je 4-8 x 1 cm, suh, uzdužno je vlaknast, limunastožut ili žuto-narančast, na gornjem je dijelu žućkast, baza je uvijek nešto svjetlija, bjelkasta do žuta; listići su skoro slobodni, trbušasti, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, žućkasti, limunastožuti ili žuto-narančasti, nešto su svjetliji od klobuka, oštrica je često svijetložuta, nazubljena i valovita; spore su eliptične, 10-12.5 x 4.5-6.5 µm, Qav = 1.9, otrusina je bijela; meso je bjelkasto do svijetlokrem u klobuku, a kremasto-žuto do svijetložuto u stručku, miris je ugodan na boje, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, parkovima, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom, travnatim područjima, te u pijesku po naplavinama uz morsku obalu, pronađe se i na manje vapnenačkim staništima./ |
|
| Spore su prosječno duge oko 6.35 µm, klobuk je ujednačeno obojen ili samo malo tamniji na sredini. | pogledati Hygrocybe insipida, 40 | |
| 26. |
Oštrica je nazubljena, rub klobuka je izraženo narebran do 1/2 promjera. /Klobuk: 1-3 cm širok, gladak, gotovo je radijalno iscijepan, prilično je ljepljiv, nikad nije sluzav, svijetložut, zlatnožut, svijetlonarančast ili narančasto-crven, u starosti izblijedi i postane smećkast, rub je na kraju je uzdignut; stručak je 30-60 x 3-7 mm, šupalj, na bazi je često sužen, voštan, suh, nije sluzav, uzdužno je vlaknast, žut je ili žuto-narančast poput klobuka; listići su rijetki, široki, mekani, prirasli za stručak ili se jedva primjetno spuštaju po stručku, bjelkasti su ili žuto-narančasti; spore su eliptične, 5.8-10 x 2.8-5.1 µm, Q = 1.8-2.4, Qav = 2, otrusina je bijela; meso je svijetložuto, miris je ugodan, a okus je blag; raste na nagnojenim travnjacima, pašnjacima, po parkovima, vrtovima i vlažnim šumskim livadama obraslim mahovinom./ |
|
| Oštrica je nije nazubljena, a rub klobuka je gladak ili slabo narebran. | 27 | |
| 27. |
Miris mesa je neugodan na stjenice (osobito nakon što se desetak minuta drži u zatvorenoj posudici), površina stručka je bez sjaja, redovito je uzdužno stisnut, uzdužno je vlaknast, meso je limunastožuto do žuto-narančasto, spore su uglavnom sužene se na sredini. /Klobuk je 2-7 cm širok, sjajan, limunastožut do žuto-narančast, rub je valovit i dugo vremena podvijen, kasnije se izravna; stručak je 40-100 x 2.5-6 mm, redovito je uzdužno stisnut, šupalj, površina je glatka, bez sjaja, suha, uzdužno vlaknasta, žut je ili narančasto-žut; listići su razmaknuti, široki, trbušasti, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žuti do ružičasto-narančasti, oštrica je bjelkasta; spore su eliptične, 7-9 x 4.5-6 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.9, otrusina je bijela; okus mesa nije izražen; raste uz rubove šuma, na humusnom tlu i u mahovini./ |
Hygrocybe obrussea |
| Miris mesa nije izražen, površina stručka je sjajna, ponekad je uzdužno stisnut, gol, meso je svijetložuto do limunastožuto, spore su rijetko sužene se na sredini. | 28 | |
| 28. |
Stručak je najčešće uzdužno stisnut i sa izraženom uzdužnom brazdom, poneka spora je sužena na sredini, oštrica je često svjetlija, bjelkasta. /Klobuk je 1-5 cm širok, nepravilan, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav, limunastožut, žuto-narančast ili žuto-okerast, ali i narančast do crveno-narančast, sredina često žuto-narančast, rub je dugo podvijen i valovit; stručak je 2-7 cm visok, šupalj, površina je glatka, sjajna, suha, žut, žuto-narančast ili žuto-okerast; listići su osrednje gusti, izmiješani su s različito dugim lamelulama, trbušasti, prirasli, žućkasti, oštrica je bjelkasta; spore su eliptične, rijetko su sužene na sredini, 7.5-9 x 4-5.5 µm, Q = 1.8-2.4, Qav = 1.9-2, otrusina je bijela; meso je svijetložuto do limunastožuto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na negnojenim travnjacima i pašnjacima viših predjela, travnatim šumama, stazama i parkovima s niskom travom./ |
Hygrocybe flavescens |
|
Stručak je pravilno valjkast, spore nisu sužene na sredini, a oštrica je iste boje. /Klobuk je 1-4 cm širok, nikada nije sluzav, blago je ljepljiv, voštanog izgleda, limunastožut, zlatnožut do žuto-narančast, vodenast, vremenom izblijedi do bjelkaste boje, rub je valovit, ponegdje rascijepljen, slabo je narebran, u starosti je često nešto svjetliji; stručak je 20-60 x 2-6 mm, na kraju postaje šupalj, površina je sjajna, suha, ponekad je uzdužno rascijepljen, limunastožut, na vrhu je svjetliji, prema bazi može biti s nešto tamnijim narančastim nijansama; listići su rijetki, razmaknuti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, svijetložuti; spore su eliptične, 5-10 x 3-5.5 µm, Me = 7.5 x 3.9 µm, Q = 1.9, otrusina je bijela; meso je svijetložuto, miris nije izražen, neki autori navode da miriše na sapun, a okus je blag; raste na negnojenim travnjacima i pašnjacima, u parkovima, svijetlim šumama i sličnim staništima./ |
Hygrocybe ceracea | |
| 29. |
Klobuk je crven. |
30 |
|
Klobuk je narančast. |
38 | |
| 30. |
Spore su prosječno kraće od 6.7 µm, klobuk je mazav, a rub narebran. /Klobuk je 1-3 cm širok, žut je do svijetlonarančast, sredina je tamnija, poslije izblijedi; stručak je 25-30 x 1-4 mm, gladak, mazav, najprije je čitav crven, poslije izblijedi i postane narančasto-crven, na bazi je žut, u starosti izblijedi; listići su rijetki, kratko se spuštaju po stručku, najprije žućkasti, poslije žućkasto-narančasti, oštrica je bjelkasta i vijugava; spore su eliptične, 5-6.5 x 2.5-3.5 µm, otrusina je bijela; meso je žućkasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na negnojenim travnjacima, pašnjacima i parkovima u dubokoj travi./ |
Hygrocybe subminutula |
| Spore su prosječno duže od 6.7 µm. | 31 | |
| 31. |
Klobuk je sa sitnom papilom na sredini, spore su prosječno duge oko 7.75 µm. /Klobuk je 1-6 cm širok, na sredini je s grbicom ili bradavičavim ispupčenjem, površina je glatka, vlažna, nije mazava, slabo je zrnasta, svijetlocrven do žuto-narančast, rub je uzdignut i prozirno narebran; stručak je 20-55 x 2-5 mm, šupalj, valjkast, malo je sužen na bazi, suh, žuto-narančast ili narančast, baza je više žućkasta, vlaknasta; listići su razmaknuti, izmiješani su s brojnim lamelulama, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, žuti do žuto-narančasti; spore su eliptične, nisu sužene na sredini, 5.5-10 x 3.5-7 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8, otrusina je bijela; meso je žuto-narančasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima i bjelogoričnim šumama./ |
Hygrocybe subpapillata |
| Klobuk je bez papile. | 32 | |
| 32. |
Prosječni Q spora je oko 1.5, listići se jasno spuštaju po stručku. /Klobuk je 1-2.5 cm širok, površina je ljepljiva i sjajna, žuto-narančast, narančasto-crven do crven, rub je u starosti izvrnut i prozirno narebran; stručak je 50-100 x 2-5 mm, narančast do narančasto-crven ili crvenkast, pri dnu je žućkast; listići su razmaknuti, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti, kasnije su žuti do svijetlonarančasti; spore su eliptične, 6-10 x 4.5-6 µm, otrusina je bijela; meso je vlaknasto, elastično, žuto do narančasto, miris i okus nisu izraženi; raste na rubovima miješanih šuma i vlažnim livadama, u travi i mahovini./ |
Hygrocybe lepida |
| Prosječni Q spora je oko 1.6-1.9, listići su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku. | 33 | |
| 33. |
Klobuk je širok 3-11 mm, najmanje 20 % spora je suženo na sredini. /Klobuk je 3-11 mm širok, nije sluzav ili ljepljiv čak ni po vlažnom vremenu, površina je glatka, narančasto-crven, ponekad je sa žutim tonovima čak i dok je mlad, vanjski rub je žut, vremenom je često tamnije crvene boje, rub je gladak, s godinama postaje valovit i zakrivljen; stručak je 6-20 x 2-5 mm, nije ni sluzav čak i po vlažnom vremenu, površina je glatka, narančasto-crven poput klobuka, na dnu je svjetliji, do gotovo krem boje; listići su razmaknuti, vrlo kratko se spuštaju po stručku, rjeđe su široko prirasli, svijetložuti, samo su mjestimično intenzivnije žuti, osobito blizu ruba klobuka; spore su široko eliptične, oko 40-50 % ih je sa središnjim suženjem, 6-11 x 3.5-7 pm, Q = 1.5-2.4, otrusina je bijela; meso je blizu kortikalnih zona boje površine, ali dublje vrlo brzo prelazi u šafranastožutu do žuto-narančastu boju, ponekad i svijetložutu, ponekad i svijetložutu, miris nije izražen, a okus je blag; raste na planinskim pašnjacima, na kiselom tlu siromašnom hranjivim tvarima./ |
Hygrocybe constrictospora |
| Klobuk je širi od 1 cm, spora uglavnom nisu ili su vrlo rijetko sužene na sredini. | 34 | |
| 34. |
Klobuk je intenzivno crven s tamnijom, gotovo crnkastom sredinom, suh. /Klobuk je 0.5-4 cm širok, površina je glatka, bez sjaja, često je tamnocrven ili grimizno crven, žut uz sami rub, vrlo rijetko je žut, rub je prvo podvijen, ponekad je kratko prozirno narebran; stručak je 10-50 x 1-5 mm, suh, gladak, bez sjaja do blago svilenkast, boje je klobuka ili svjetliji, žut, žuto-narančast do crven; listići su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, često prelaze rub klobuka, tamnonarančasti, crvenkasti s narančastom do ružičastom nijansom, rijetko su potpuno žuti; spore su eliptične, rijetko su sužene na sredini, 6-12.5 x 4-7.5 µm, Q = 1.6-2.6, Qav = 1.7-2.1, otrusina je bijela; meso je svijetlo žućkasto-narančasto do crvenkasto, na površini je bezbojno, miris i okus nisu izraženi; raste na negnojenim travnjacima, te u tresetnoj mahovini ispod crnogoričnog drveća./ |
Hygrocybe phaeococcinea |
| Klobuk uglavnom nije s tako tamnom sredinom. | 35 | |
| 35. |
Listići su žuti do svijetlo žuto-narančast, oštrica je kasnije bijela, prosječni Q spora je oko 1.9, stručak je duboko ukorijenjen. /Klobuk je 2-5 cm širok, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, crven ili narančasto-crven, rub je nešto svjetliji, gotovo proziran i nepravilno valovit; stručak je 6-8 cm visok, gladak, uzdužno je vlaknast, ubrzo je suh, često je uvijen, žuto-narančast; listići su rijetki, zaokruženi su uz stručak, prirasli; spore su eliptične, bademaste, nisu sužene na sredini, 6.5-11 x 4-6 µm, Q = 1.7-2.2, otrusina je bijela; meso je žuto-narančasto, vodenasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na negnojenim travnjacima, pašnjacima i proplancima na višim predjelima./ |
Hygrocybe aurantiosplendens |
| Listići su žuti do narančasto-crveni, oštrica je kasnije žuta, prosječni Q spora je oko 1.7-1.8, stručak nije duboko ukorijenjen, rub klobuka je obično žut. | 36 | |
| 36. |
Spore su prosječno kraće od 8.6 µm, miris mesa je malo neugodan na sapun, a sušenjem miriše na med, prosječni Q spora je oko 1.6. /Klobuk je 1-4 cm širok, sjajan, žuto-narančast, crven ili narančasto-crven, rub postane žućkast i valovit, nije narebran; stručak je gladak, uzdužno je crtast, boje je klobuka, narančasto-crven, na bazi je žut do žuto-narančast; listići su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, suženi su uz stručak, prirasli, žuti do narančasto-crveni, oštrica je kasnije obično žuta; spore su eliptične, nisu sužene na sredini, 6.5-10 x 4-6 µm, Q = 1.4-1.8, otrusina je bijela; meso je bjelkasto, uz listiće i u stručku je žuto-narančasto; raste na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, šumskim čistinama i travnatim rubovima šuma./ |
Hygrocybe splendidissima |
| Spore su prosječno duže od 8.6 µm, miris mesa nije izražen, prosječni Q spora je oko 1.7-1.8. | 37 | |
| 37. |
Stručak je uzdužno crvenkasto vlaknast na žutoj osnovi, debeo je 7-25 mm, klobuk je krvavocrven, meso ispod kožice klobuka je crveno-smeđe, spore su prosječno duge oko 9 µm, a prosječni Q spora je oko 1.8. /Klobuk je 2-7 cm širok, gladak, lijepe je krvavocrvene do narančasto-smeđe boje, na sredini je svijetlije žuto-crvene boje, nikada ne pocrni, rub je malo narebran i često valovit; stručak je 4-12 cm visok, čvrst, valjkast, vijugav, sužava se na bazi, često je uvijen, šupalj, žuto-crvenkast, uzdužno je crvenkasto vlaknast na žutoj osnovi, s crveno-narančastim i žutim crticama, brojnijim prema bazi koja je žuta; listići su rijetki, trbušasti, debeli, najprije su prirasli za stručak, kasnije su gotovo slobodni, voštani, svijetložuti, kasnije su narančasto-crvenkasti, oštrica je žuta i u starosti nepravilno pilasta; spore su valjkaste do eliptične, nisu sužene na sredini, 7-11 x 4-7 µm, Q = 1.6-2, otrusina je bijela; meso je lomljivo, svijetložuto, u stručku je žuto, vodenasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, najčešće u brdskim i planinskim područjima, po parkovima, livadama, uz ceste i u šumama./ |
Hygrocybe punicea |
|
Stručak je gladak, debeo je 3-7 mm, klobuk je jarkocrven, meso ispod kožice klobuka nije crveno-smeđe, u starosti je žut, spore su prosječno duge oko 9.75 µm, a prosječni Q spora je oko 1.7. /Klobuk je 1-5 cm širok, rub je često žut, blijedi od sredine; stručak je 2-9 cm visok, gladak, najprije je crven, kasnije je narančast, prema bazi je žuto-narančast i na bazi žut i s bjelkastim micelijskim nitima; listići su rijetki, trbušasti, razmaknuti, debeli, izmiješani su s brojnim lamelulama, na bazi su poprečno spojeni žilicama, široko su prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, crveni, u starosti teže da izblijede prema narančastom tonu, oštrica je žuta; spore su eliptične, nisu sužene na sredini, 6.5-13 x 4-7 µm, Q = 1.6-1.9, otrusina je bijela; meso je lomljivo, voštano, vodenasto, u klobuku je narančasto-crveno, u stručku je žuto do narančasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na negnojenim travnjacima, pašnjacima i parkovima, rjeđe u šumama./ |
Hygrocybe coccinea | |
| 38. |
Spore su prosječno kraće od 7 µm. |
39 |
|
Spore su prosječno duže od 7 µm. |
41 | |
| 39. |
Klobuk je širok 4-7 mm, spore su gotovo kuglaste, Qav = 1.2. /Klobuk je suh, gol, žuto-narančast do narančast, rub je gladak, nije narebran; stručak je 10-30 x 1-2.2 mm, suh, boje je klobuka, žuto-narančast do narančast; listići su razmaknuti, spuštaju se po stručku, žuto-narančasti do narančasti; spore su 4-5.5 x 3.5-5 µm, otrusina je bijela; meso je žuto-narančasto, miris je izrazito neugodan, kiseo, a okus nije izražen; raste u bjelogoričnim šumama, često ispod javora ili bukve, te na negnojenim travnjacima, na kiselom tlu./ |
Cuphophyllus aurantius |
|
Klobuk je uvijek širi, može biti širok do 9 cm, prosječni Q spora je veći od 1.2. |
40 | |
| 40. |
Klobuk je širok do 0.5-2.5 cm, listići su žuti do žuto-narančasti, oštrica je bjelkasta, meso ispod kožice klobuka je crveno. /Klobuk je 0.5-2.5 cm širok, prvo je izraženo ljepljiv, zatim je suh, žuto-narančast, narančasto-crven, tamniji na sredini, rub je svjetliji, žut, vremenom izblijedi u bijelu boju; stručak je 15-50 x 1-3 mm, vlažan, nije ljepljiv, žućkast do intenzivno narančast do crvenkasto-narančast, osobito na gornjem dijelu; listići su rijetki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, voštani, žuti do žuto-narančasti, oštrica je bjelkasta; spore eliptične, manje od 20 % ih je s blagim središnjim suženjem, 5-7.5 x 3-5 µm, Q = 1.9, otrusina je bijela; meso je žuto, ispod kožice klobuka je crveno, miris nije izražen, a okus je blag; raste na negnojenim travnjacima i u šumama, također po višim planinskim predjelima, na vlažnom glinenastom tlu./ |
Hygrocybe insipida |
| Klobuk je širok 2-9 cm, listići su obično bjelkasti, krem do okerasti, oštrica je iste boje, meso ispod kožice klobuka nije crveno. | pogledati Cuphophyllus pratensis, ključ D, 20 | |
| 41. |
Najmanje 20 % spora je suženo na sredini. |
42 |
| Spore su rijetko ili uopće nisu sužene na sredini. | 43 | |
| 42. |
Klobuk je širok 3-11 mm, listići su rijetki, široki i trbušasti, spore su prosječno duge oko 8.25 µm. |
pogledati Hygrocybe constrictospora, 33 |
| Klobuk je uvijek širi od 11 mm, širok je 2-7 cm, listići su malo gušći i nisu trbušasti, spore su prosječno duge oko 9 µm. |
pogledati Hygrocybe quieta, 23 |
|
| 43. |
Listići se jasno spuštaju po stručku, prvo su bjelkasti, a kasnije žuti do svijetlonarančasti. |
pogledati Hygrocybe lepida, 32 |
| Listići su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, prvo su žuti, a kasnije žuto-narančasti do žućkasto-ružičasti. | 44 | |
| 44. |
Klobuk je sa sitnom papilom na sredini, miris mesa nije izražen. |
pogledati Hygrocybe subpapillata, 31 |
|
Klobuk je bez papile, a miris mesa je karakterističan na med, osobito kada se suši. /Klobuk je 1-3 cm širok, površina je suha, glatka, promjenljive je boje, narančast, crven ili narančasto-crven, u starosti izblijedi u žutu boju, rub je tanak, iskrzan i narebran; stručak je na gornjem dijelu boje klobuka, a na bazi nešto svjetliji, žuto-narančast ili žuto-smeđ; listići su rijetki, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, svijetložuti, kasnije su žućkasto-ružičasti; spore su eliptične, uglavnom su bez suženja na sredini, 6-10 x 4-7.5 µm; otrusina je bijela; meso je žuto-narančasto, raste na negnojenim travnjacima, pašnjacima i u šumama bogatim mahovinom./ |
Hygrocybe reidii | |
|
Ključ D - hladno obojene vlažnice - klobuk, stručak ili listići su bjelkaste ili hladnih boja (bjelkasta, krem, sivkasta, smeđa, žućkasto-smeđa, narančasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa), površina je uglavnom suha |
||
| 1. | Klobuk je bjelkast do bjelkasto-krem. | 2 |
| Klobuk je sivkast, žuto-smeđ, smeđ, siv, narančasto-smeđ do sivo-smeđ. | 5 | |
| 2. | Prosječni Q spora je oko 1.3, a spore su prosječno kraće od 6.7 µm. | pogledati Cuphophyllus pratensis, 20 |
| Prosječni Q spora je 1.6-1.8, a spore su prosječno duže od 6.7 v. | 3 | |
| 3. |
Spore su prosječno duže od 8.1 µm, meso miriše jako na cedrovinu. /Klobuk je 0.5-3.5 cm širok, površina je mazava, voštana, krem-bijel do žućkasto-bijel, ponekad je sivkasto-okerast, krem-oker ili žućkasto-smećkast, sredina je nešto tamnija, rub je zbog prozirnosti kožice tipično narebran; stručak je 20-35 x 3-5 mm, najprije je pun, kasnije je šupalj, bijel; listići su rijetki, debeli, široki, jako su razmaknuti, spuštaju se po stručku, bijeli, svijetlokrem ili svijetložuti; spore su eliptične, na jednom su kraju šiljate, 7.5-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.4-1.8, Qe = 1.6, otrusina je bijela; meso je bijelo, okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, rijetko na pješčarskim staništima./ |
Cuphophyllus russocoriaceus |
| Spore su prosječno kraće od 8.1 µm, miris mesa nije izražen. | 4 | |
| 4. |
Listići sušenjem ili u starosti potpuno pocrnu. /Klobuk je 1-4 cm širok, nije ljepljiv, bijel, na sredini je oker, sušenjem postane lagano sivkasto-smeđ, nije vodenast, rub je gladak, nije narebran; stručak je 35-80 x 4-7 mm, bijel, svijetloružičast prema bazi, sušenjem na vrhu postane oker-smeđ; listići su razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, bijeli; spore su eliptične do jajolike, 5.5-9.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.4-2, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris i okus nisu izraženi; raste na negnojenim travnjacima, uz Kanarsku božikovinu, lovor, perseu i paprat./ |
Hygrocybe monteverdae |
|
Listići u starosti ne crne. /Klobuk je +1-4 cm širok, mazav, bijel, s tipičnim ružičasto-smećkastim mrljama na bijeloj osnovi, prema sredini je sivkasto-krem, kasnije blago smećkast, rub je po vlažnom vremenu podvijen i prozirno narebran; stručak je 20-70 x 3-8 mm, malo je pahuljast, bijel, uglavnom je ružičasto-smećkast na bazi; listići su razmaknuti, prilično su debeli, na bazi su poprečno spojeni žilicama, izmiješani s lamelulama, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, bijeli ili kremasto-bijeli, osušeni ili u starosti su žuto-smećkasti, oštrica je glatka; spore su eliptične, 6-9 x 4-6 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris nije izražen, a okus je blag; raste na negnojenim travnjacima, po šumskim čistinama, parkovima i travnatim mjestima, rijetko po grmljacima./ |
Cuphophyllus virgineus | |
| 5. | Prosječni Q spora je veći od 1.7. | 6 |
| Prosječni Q spora je manji od 1.7. | 9 | |
| 6. |
Listići su žuti do žuto-narančasti. /Klobuk je 2-5 cm širok, površina je jako mazava, sluzava, radijalno vlaknasta, maslinasto-smeđ, tamnosmeđ, crno-smeđ ili sivo-crn, po suhom je vremenu crnkast; stručak je 5-6 x 0.5-1 cm, suh, uzdužno je smeđe vlaknast, žućkast je ili zlatnožut, na bazi je nešto svjetliji, bjelkast; listići su rijetki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni; spore su eliptične, 9-12 x 5-7 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 2, otrusina je bijela; meso je žućkasto, ne pocrni, miris nije izražen, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, rubovima šuma, travnatim čistinama, uglavnom na višim planinskim predjelima, na vapnenastom tlu./ |
Hygrocybe spadicea |
| Listići su bijeli, sivkasti, sivi do sivo-smeđi. | 7 | |
| 7. |
Spore su prosječno kraće od 7 µm, prosječni Q spora je oko 2, meso je sivkasto, kasnije postaje crno, osobito uz površinu kada se osuši. /Klobuk je 0.8-1.5 cm širok, često je s malom papilom na sredini, površina nije vodenasta, suha, fino je raspucana, smeđ, sivo-smeđ, tamnosmeđ, uglavnom je ujednačeno obojen, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran; stručak je 16-20 x 1-2 mm, gladak, sjajan, fino je granuliran na samom vrhu, iste je boje kao klobuk, baza je ponekad bijelo maljava; listići su tanki, 18-24 ih dopire do stručka, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka, sivkasti do sivi; spore su eliptične, ponekad su sužene na sredini, 5-6 x 2.5-3 μm, Q = 1.8-2.3, otrusina je bijela: miris mesa nije izražen, a okus je blag; raste po livadama i parkovima, uz uobičajeno livadsko bilje i mahovine./ |
Lamelloclavaria petersenii |
| Spore su prosječno duže od 7 µm, prosječni Q spora je oko 1.8, meso je bjelkasto, na prerezu je nepromjenjivo, miris mesa je jak i neugodan na dušičnu kiselinu ili klor. | 8 | |
| 8. |
Klobuk je širok 0.5-3 cm, miris mesa nije izražen. /Klobuk je 0.5-3.5 cm širok, površina je u mladosti prozirno crtasta do 1/2 promjera, suha, isprva je glatka, kasnije često postaje sitno ljuskava, osobito na sredini, vodenasta, žućkasto-smeđ do sivo-smeđ, vremenom postane svijetlo sivkasto-smeđ, osušen je svijetlo sivkasto-žućkast, često je s ljubičastom nijansom, rub je isprva podvijen, zatim se izravna, često je nazubljen; stručak je 10-45 x 2-6 mm, suh, slabo je vlaknast, svijetlosiv do sivkasto-žućkast, često je žutog tona na donjoj trećini, ponekad je s bjelkastim premazom koji se lako uklanja; listići su rijetki, kratko se do dugo spuštaju po stručku, račvasti, svijetlosivi do sivkasto-smeđi, ponekad su s blagom ljubičastom nijansom; spore su eliptične, u obliku sjemenke jabuke, 6.5-9.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, otrusina je bijela; meso je bjelkasto; raste na suhim negnojenim travnjacima i pašnjacima, na tlu siromašnom hranjivim tvarima, u područjima s lišajevima, borovnicama i brezama, također u vlažnim močvarnim područjima u tresetnoj mahovini i šašu./ |
Cuphophyllus cinerellus |
|
Klobuk je uglavnom širi, može biti širok do 9 cm, miris mesa je vrlo jak i neugodan po dušičnoj kiselini ili kloru, poput klorirane vode u bazenu. /Klobuk je 3-9 cm širok, površina ubrzo postane suha, radijalno sitno vlaknasta, ispucana, ljuskava, svijetlosmeđ do tamnosmeđ ili sivo-smeđ, ponekad je s maslinastom nijansom, po suhom je vremenu je nešto svjetliji, vodenast, ubrzo postane nešto svjetliji, rub je tanak, ispucan i lagano prozirno narebran; stručak je 2-6 x 0.8-1.8 cm, šupalj, gladak, bez dekoracije ili je lagano crtast, malo je svjetlije boje od klobuka, bjelkast, krem ili žućkasto-smećkast, prema dnu je smećkast; listići su rijetki, široki, debeli, razmaknuti, trbušasti, na bazi su poprečno povezani žilicama, za stručak su prirasli s kukicom, najprije su bijeli, a kasnije su sivkasto-smeđi; spore su eliptične, 7-10 x 4-6 µm, Q = 1.4-2.2, Qav = 1.8, otrusina je bijela; meso je malo vlaknasto, vodenasto, bjelkasto, na prerezu ne pocrveni, miris je tipično vrlo jak i neugodan po dušičnoj kiselini ili kloru, poput klorirane vode u bazenu, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, po šumskim livadama i parkovima, rijetko i na pješčarskim staništima./ |
Neohygrocybe nitrata | |
| 9. |
Spore su prosječno duže od 8.5 µm. |
10 |
|
Spore su prosječno kraće od 8.5 µm. |
11 | |
| 10. |
Prosječni Q spora je 1.3, meso u starosti ili na presjeku izraženo pocrveni. /Klobuk je 3-9 cm širok, malo je mazav, skoro je suh, gladak, vremenom može ispucati u ljuske, naboran, vodenast, radijalno je vlaknast , može biti sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili modro-zelen, na kraju je crno-smeđ, rub je tanak, raspucan i na kraju je izvrnut; stručak je 5-8 x 0.8-1.5 cm, gladak, na vrhu je bijelo pahuljast, vremenom postaje vlaknast, sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili plavo-crn, na kraju je crno-smeđ; listići su razmaknuti, trbušasti, široki, prirasli, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno povezani žilicama, u početku su sivkasti do sivo-smeđi, u starosti su crno-smeđi, na oštećenim mjestima jako pocrvene; spore su eliptične, 7-11 x 5-7 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3, otrusina je bijela; meso je sivo ili sivo-smeđe, na presjeku pocrveni, u starosti je crvenkasto, miris je prilično neugodan na dušičnu kiselinu ili klor, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, uglavnom u crnogoričnim šumama, na rubu šuma i na šumskim čistinama./ |
Neohygrocybe ovina |
|
Prosječni Q spora je oko 1.6, meso na presjeku ne pocrveni. /Klobuk je 2-8 cm širok, površina je glatka ili radijalno vlaknasta, suha, u starosti je vrlo često neravna, žućkasto-smeđ, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđa do tamno sivo-smeđ, rub se kasnije rascjepljuje; stručak je 3.5-10 x 0.8-3.2 cm, nepravilno je izbrazdan, stisnut, često je iskrivljen, šupalj, površina je glatka, suha, bijel s laganim sivkastim ili smeđim nijansama, često je žućkasto-smeđ; listići su rijetki, često su vrlo široki i debeli, trbušasti, prirasli , lomljivi, bijeli sa smećkastom ili sivkastom nijansom, mnogo su svjetliji od klobuka i nešto svjetliji od stručka, oštrica je ponekad svjetlija; spore su eliptične, 6.5-11.8 x 4.5-7.5 µm, Q = 1.1-2.1, Qav = 1.56, otrusina je bijela; meso je bijelo sa smećkastom nijansom, osobito u klobuku, okus je neutralan, ponekad je na brašno; raste na negnojenim travnjacima i pašnjacima, na vapnenastom tlu./ |
Neohygrocybe pseudoingrata | |
| 11. |
Meso na prerezu pocrveni, meso miriše na dušičnu kiselinu ili klor. /Klobuk je 3-9 cm širok, suh, gladak do sitno ljuskav, kasnije je radijalno vlaknast, vodenast, žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, s mjestimičnim je crvenim mrljama, izblijedi u krem boju; stručak je 2-8 x 0.8-1.8 cm, gladak, vlaknast, bjelkast, kremast, svijetlooker, prema dnu je svijetlosmeđ, sa smeđim je mrljama; listići su razmaknuti, dosta su široki i trbušasti, prirasli, blago valoviti, najprije su bijeli do krem-sivkasti, kasnije su svijetlooker ili sivo-smeđi, s crvenim su mrljama; spore su široko eliptične, 6-10 x 4-7 µm, Q = 1.2-1.7, Qav = 1.4, otrusina je bijela; meso je bjelkasto, okus je kiselkast i ljut; raste na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, šumskim livadama i travnatim šumskim čistinama, na vlažnom tlu./ |
Hygrocybe ingrata |
| Meso na prerezu ne pocrveni, a meso ne miriše na klor. | 12 | |
| 12. |
Miris mesa je jak i neugodan na fekalije, plin ili naftalan. |
13 |
| Miris mesa je drugačiji, slab ili nije izražen. | 16 | |
| 13. |
Prosječni Q spora je 1.2-1.3. |
14 |
| Prosječni Q spora je 1.4-1.5. | 15 | |
| 14. |
Listići su rijetki, 15-20 ih dopire do stručka, listići su sivo-smeđi. /Klobuk je 0.6-1.8 cm širok, sivo-smeđ do tamnosmeđ, vodenast, u starosti izblijedi; stručak je valjkast, šupalj, smeđ do sivo-smeđ; listići su rijetki, razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, na bazi su spojeni s poprečnim žilicama, sivo-smeđi, nešto su svjetliji od klobuka; spore su gotovo kuglaste do široko eliptične, 4.6-6.4 x 3.3-5 µm, Q = 1-1.5, Qav = 1.26, Me = 5.3 x 4.2 µm, otrusina je bijela; meso je sivkasto-smeđe, miris je jak na naftalan, a okus je blag; raste u svim tipovima šuma i na rubovima šuma./ |
Hodophilus subfoetens |
|
Listići su gušći, 20-35 ih dopire do stručka, listići su sivo-smeđi do narančasto-smeđi. /Klobuk je 0.8-2 cm širok, bez grbice, površina je bez sjaja, baršunasta, vodenasta, naborana ili žiličata uglavnom oko sredine, prvo je svijetlonarančast, narančasto-smeđ do smeđ, zatim postupno postaje crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini i svjetliji na rubu, rub je isprva blago podvijen, ubrzo se izravna, kasnije je nazubljen, vlažan je prozirno narebran do 1/3 promjera; stručak je 20-35 x 1.5-5 mm, uzdužno je ižlijebljen, gol, gladak i sjajan, svijetlo žućkasto-smeđ, smeđ, tamnosmeđ ili crvenkasto-smeđ, tamniji je pri dnu; listići su rijetki, umjereno su razmaknuti, 2-5 mm široki, kratko se spuštaju po stručku, nagnječeni ne mijenjaju boju, oštrica je cjelovita i iste boje; spore su gotovo kuglaste do široko eliptične, 4.3-6.5 x 3.5-5 µm, Me = 5.3 x 4.2 µm, Q = 1-1.5, Qav = 1.26, otrusina je bijela; meso je bjelkasto-sivo do svijetlokrem, miris je izraženo jak na naftalan, a okus nije izražen ili je blag; raste na vlažnim travnjacima, po šikarama ili grmovitim rubovima šuma, raste i u mediteranskom području./ |
Hodophilus tenuicystidiatus | |
| 15. |
Stručak i listići su uglavnom bijeli ili bjelkasti, listići su zaokruženi uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem. /Klobuk je 2-7 cm širok, vlažan je ili malo mazav, površina je vlažna ili malo mazava, sitno vlaknasta do vlaknasto ljuskava prema sredini, vodenasta, krem-žućkast, sivkasto-smeđ ili siv, nešto je tamniji na sredini, rub svjetliji, bjelkast, tanak i raspucan; stručak je 4-9 x 0.6-1 cm, uzdužno je vlaknast i crtast, po suhom vremenu je sjajan, bjelkast, prema bazi tamniji, svijetlosmeđ; listići su rijetki, široki, trbušasti, stisnuti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, kasnije su sivkasto-žućkasti; spore su eliptične, 6-9.5 x 4-6 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris je neugodan na plin, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, rjeđe na pješčarskim staništima, u svijetlim šumama, travnatim šumama i grmljacima, po parkovima, rubovima šuma, šumskim putovima, uglavnom na vapnenastom tlu./ |
Cuphophyllus fornicatus |
|
Stručak i listići su sivkasti, sivi do sivo-smeđi, listići se jasno spuštaju po stručku. /Klobuk je 1-3 cm širok i do 4 cm visok, s tupom je grbicom na sredini, sitno je baršunast, vodenast, sivkast ili sivo-smeđ, izbljeđuje, rub je ponekad podvijen; stručak je sa sitnim, uraštenim ljuskicama; listići su razmaknuti, 18-30 ih dopire do stručka, na bazi su spojeni s poprečnim žilicama; spore su gotovo kuglaste do eliptične, 4.5-6.5 x 3.8-5.4 µm, Q = 1.1-1.7, Qav = 1.4, otrusina je bijela; meso je sivkasto-smeđe do tamnosmeđe, miris je nepodnošljivo ekstreman po fekalijama, plinu, sumporu, insekticidu, naftalanu, a okus je blag, ali vrlo neugodan; raste u grmljacima i na rubovima šuma, rjeđe na suhim negnojenim travnjacima, a vrlo rijetko u bjelogoričnim šumama, voli više planinske predjele./ |
Hodophilus foetens s.l. | |
| 16. |
Klobuk je sivkasto-ljubičast do ljubičasto-smeđ, bazidije su 2-sporne. /Klobuk je 1-5 cm širok, mazav, sjajan, vodenast, sivkasto-ljubičast i ljubičasto-smeđ, nešto je svjetliji na sredini, mjestimično s mrljama po površini, rub je prozirno narebran; stručak je 2-12 x 0.3-1.5 cm, bjelkast, u starosti je sivo-ljubičast, prema bazi je žućkast; listići su razmaknuti, prilično su debeli, dugo se spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, izmiješani s lamelulama, sivkasti su ili sivo-ljubičasti; spore su eliptične, 6-8.5 x 4-6.5 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.4, otrusina je bijela; meso je bjelkasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, a rijetko u bjelogoričnim šumama./ |
Cuphophyllus lacmus |
|
Klobuk je bez ljubičaste nijanse, bazidije su uglavnom 4-sporne, a rijetko 2-sporne. |
17 | |
| 17. | Prosječni Q spora je 1.5-1.6. | 18 |
| Prosječni Q spora je 1.1-1.35. | 19 | |
| 18. |
Stručak i listići su bjelkasti do sivkasti, klobuk je širok 0.7-2.2 cm. /Klobuk je 0.7-2.2 cm širok, sitno je vlaknasto ljuskav na sredini, smeđ, tamnosmeđ ili ružičasto-smeđ, na kraju postane ružičast s bjelkastim rubom, rub je valovit, vremenom se izvrne, nije narebran; stručak je 18-25 x 2-3 mm, nekad je sa slabom ružičastom nijansom; listići su razmaknuti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku; spore su eliptične, 5-8.5 x 4-7.5 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5, otrusina je bijela; meso je sivkasto do sivkasto-smeđe, miris i okus nisu izraženi; raste na rubovima šuma, u grmlju i na vlažnim nepognojenim travnjacima, na vapnenastom tlu./ |
Cuphophyllus roseascens |
|
Stručak i listići su smeđi do sivo-smeđi, klobuk je širok 0.5-1.3 cm. /Klobuk je bez sjaja, gladak, naboran na sredini, po suhom je vremenu smeđe dlakav, vodenast, smeđ do sivkasto-smeđ, rub je podvijen i u zrelosti, nazubljen, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do 3 mm; stručak je 18-25 x 1-3 mm, gladak, bez sjaja, boje je klobuka, na vrhu i na bazi je svjetliji; listići su rijetki, 11-19 ih dopire do stručka, dugo se spuštaju po stručku, oštrica je cjelovita i iste boje; spore su eliptične, 4.9-7.5 x 3.3-4.5 μm, Me = 5.9 x 3.8 μm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.6, otrusina je bijela; meso je sivo-smeđe, nepromjenjivo, miris i okus nisu izraženi; raste na negnojenim travnjacima i tlu s niskim grmljem, u blizini vrba, na vapnenastom tlu./ |
Hodophilus decurrentior | |
| 19. |
Spore su prosječno kraće od 4 µm, kuglaste, prosječni Q je 1.1. /Klobuk je 1-2.5 cm širok, obično je bez grbice, površina je suha, fino naborana, po vlažnom je vremenu blago ljepljiva, raspucana uz rub, po suhom je vremenu umjereno vodenasta, oker-smeđ, tamnosmeđ, sivo-smeđ do crnkasto-smeđ, prema rubu je svjetliji, rub je gladak, nije narebran, često je vijugav ili slabo režnjast, eventualno je po vrlo vlažnom vremenu prozirno narebran; stručak je 50-80 x 2-4 mm, površina je glatka, bez dekoracije, sivo-smeđ; listići su osrednje gusti, umjereno su široki, pomiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, u početku su prirasli, zatim se spuštaju po stručku, bjelkasti ili sivkasti, u zrelosti su sa slabim oker mrljama, oštrica je glatka; spore su kuglaste, s velikom su središnjom kapljom, 3.3-4 x 2.8-3.4 µm, Q = 1-1.3, otrusina je bijela; meso je svijetlo sivkasto-smeđe, miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus je blag; raste u svim tipovima šuma, po parkovima, vrtovima, grmljacima, na negnojenim travnjacima, u opožarenim područjima, na vapnenastom ili glinenastom tlu./ |
Camarophyllopsis atrovelutina |
| Spore su prosječno duže od 4 µm, gotovo su kuglaste, prosječni Q je 1.2-1.35. | 20 | |
| 20. |
Klobuk i listići su oker do smećkasti, a stručak je nešto svjetliji, kremast do okerast, klobuk je širok 2-9 cm, spore su prosječno duge 6 µm. /Klobuk je gol, gladak, suh, uglavnom bez sjaja, žuto-narančast, svijetlosmeđ do svijetlo narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, rub je često svjetliji, blago podvijen u mladosti, gladak ili je vrlo slabo prozirno narebran; stručak je 3-7 x 0.5-1.5 cm debeo, na gornjem je dijelu vlaknast, suh, najprije je gotovo bijel do kremast, zatim žuto-narančast ili krem-smećkast, svjetliji je od klobuka; listići su rijetki, široki, debeli, spuštaju se po stručku, na osnovi su povezani poprečnim žilicama, najprije su bjelkasti do kremasti, zatim su žuto-narančasti, krem-smećkasti ili okerasti; spore su gotovo kuglaste do široko eliptične, 5-7 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.3, otrusina je bijela; meso je malo vlaknasto, bjelkasto, kasnije je okerasto ili svijetlonarančasto, miris je ugodan, a okus blag; raste na negnojenim travnjacima, rubovima šuma i grmljacima, uglavnom na višim nadmorskim visinama./ |
Cuphophyllus pratensis |
|
Gljiva je s drugačijom kombinacijom karakteristika. |
21 | |
| 21. |
Spore su prosječno duže od 6.3 µm. |
22 |
|
Spore su prosječno kraće od 6.3 µm. |
24 | |
| 22. |
Spore su prosječno duge oko 8 µm, stručak ne požuti na bazi. /Klobuk je 2-6 cm širok, površina je malo sjajna i mazava, vodenasta, po vlažnom je vremenu tamnije sivo-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, a svijetlosmeđ do smeđ po suhom vremenu, nešto je tamniji na sredini, rub je tanak, valovit, iskrzan, kasnije je izvrnut prema gore i prozirno narebran; stručak je 60-80 x 3-8 mm, ubrzo je gol, suh, bijel ili sivkasto-smeđ; listići su široki, razmaknuti, debeli, na bazi su poprečno povezani žilicama, izmiješani s lamelulama, spuštaju se po stručku, prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasti, sivkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi; spore su gotovo kuglaste, 6-10 x 4-7 µm, Q = 1.1-1,4, Qav = 1.2, otrusina je bijela; meso je u stručku bijelo, a u klobuku smećkasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, uz rubove šuma i u grmljacima, na vapnenastom tlu./ |
Cuphophyllus colemannianus |
| Spore su kraće od 8 µm, a stručak u zrelosti obično požuti na bazi. | 23 | |
| 23. |
Prosječni Q spora je 1.2, spore su prosječno velike 6.7 x 5.5 µm, raste uglavnom u srednjoj i južnoj Europi. /Klobuk je 1-5 cm širok, površina je mazava, malo ljepljiva, bijelo vlaknasta, sivo-ljubičast, tamnosivo-smeđ, ružičasto-siv, ružičasto-smeđ, rub je proziran, narebran; stručak je 20-55 x 1-3 mm, s uzdužnim žljebovima, vlaknast, bijel, kasnije sivo-ljubičast, na bazi je žućkast do oker-smeđ; listići su rijetki, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, sivkasti, kasnije su ružičasto-sivi do sivo-ljubičasti, oštrica je nešto svjetlija; spore su gotovo kuglaste, 6-7.5 x 5-6 µm, otrusina je bijela; meso je bjelkasto do sivkasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste na suhim negnojenim travnjacima, a vrlo rijetko u bjelogoričnim šumama./ |
Cuphophyllus flavipes |
|
Prosječni Q spora je 1.3, spore su prosječno velike 7.2 x 5.1 µm, raste uglavnom u sjevernoj Europi. /Klobuk je 1.5-5 cm širok, mazav do gotovo ljepljiv, vodenast, u mladosti je sivo-ljubičast ili siv do sivkasto-smeđ, s ljubičastom je nijansom barem na sredini, svjetliji je prema rubu i vremenom postaje izblijeđeno sivkast do sivkasto-ljubičast, rub je isprva podvijen, kasnije se izravna, često je je valovit i režnjast, ponekad je prozirno narebran do 2/3 promjera; stručak je 30-65 x 3-7 mm, suh, bez sjaja, uzdužno je vlaknast, bjelkasto-sivkast, prema bazi je obično svijetložut, do 1/3 dužine; listići su razmaknuti, kratko se ili dugo spuštaju po stručku, 30-50 ih dopire do stručka, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, isprva su bjelkasti do sivkasti, sivkasti su sa svjetlijom oštricom, vremenom postanu svijetlo sivkasti; spore su gotovo kuglaste do široko eliptične, 5.5-8.8 x 4.2-6.1 µm, Q = 1.1-1.5, otrusina je bijela; meso je bjelkasto, nepromjenjivo, miris nije izražen, a okus je blag; raste na negnojenim travnjacima siromašnim hranjivim tvarima, u mahovinama i travi, na prilično kiselom tlu, a rjeđe umjereno vapnenastom./ |
Cuphophyllus flavipesoides | |
| 24. |
Površina stručka je prekrivena s vrlo izraženim tamnosmeđim ili crnim točkicama ili ljuskicama. |
25 |
|
Površina stručka nije točkasta. |
26 | |
| 25. |
Klobuk je obično svijetlosmeđ do smeđ, površina stručka je prekrivena s crnim točkicama ili ljuskicama, prosječni Q spora je 1.3. /Klobuk je 0.4-2.5 cm širok, površina je bez sjaja, glatka (pod povećalom je baršunasta ili sitno dlakava), kasnije je prema sredini blago naborana ili žiličasta, osušen se koncentrično raspucava, vodenasta, osušen ili u starosti je svjetliji i obično s izraženim kontrastom između svjetlijeg ruba i tamnije sredine, na rubu je krem, prema sredini je narančasto-siv, sivo-smeđ, svijetlosmeđ do žućkasto-smeđ, na sredini je obično svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ do smeđ, rub je podvijen, kasnije je ravan, ponekad je blago nazubljen, po vlažnom je vremenu slabo prozirno narebran do 1/2 promjera; stručak je 10-50 x 1-4 mm, prema bazi je ponekad s crnim vlakancima, baza je ponekad bijelo baršunasta, na vrhu je svijetlosmeđ do žućkasto-smeđ, prema bazi je tamnosmeđ: listići su rijetki, široki su 1-3.5 mm, 14-26 ih dopire do stručka, kratko se ili dugo spuštaju po stručku, isprva su krem ili narančasto-sivi, ubrzo su sivkasto-narančasti, sivkasto-smeđi, često su s izraženom ružičastom nijansom, oštrica je iste boje, često je tamnija blizu stručka, a ponekad je svjetlija od lica; spore su gotovo kuglaste do široko eliptične, 4.1-6.4 x 3.1-4.9 µm, Me = 5 x 3.9 µm, Q = 1.1-1.6, otrusina je bijela; meso je sivkasto do sivkasto-smeđe, miris nije izražen, kasnije je neugodan, okus nije izražen; raste u grmljacima, na obalama rijeka, na strmin, šumovitim padinama, bjelogoričnim šumama, te po negnojenim travnjacima, u mahovini i travi./ |
Hodophilus atropunctus |
|
Klobuk je tamniji, tamnosmeđ do sivo-smeđ, površina stručka je prekrivena s tamnosmeđim točkicama ili ljuskicama, vrlo rijetko je bez dekoracije, prosječni Q spora je 1.2. /Klobuk je 0.4-2.2 cm širok, površina je bez sjaja, baršunasta, kasnije je sa sitnim, tamnijim granulama ili zrnasta, isprva je glatka, u zrelosti postaje naborana ili hrapava prema sredini, po suhom vremenu se koncentrično raspucava, vodenasta, prvo je svjetliji na sredini, osušen je žućkasto-smeđ, sivkasto-smeđ, narančasto-siv do maslinasto-smeđ, rub je podvijen, kasnije je ravan i blago nazubljen, po vlažnom je vremenu nejasno prozirno narebran do 1/3 promjera; stručak je 9-42 x 1-4 mm, vlaknast prema bazi, nekad može biti potpuno gladak i sjajan, na bazi je ponekad bijelo baršunast, obično je čitav jednobojan, sivkasto-žut, narančasto-smeđ, žućkasto-smeđ, smeđ do tamnosmeđ; listići su rijetki, 1.5-8 mm široki, 9-28 ih dopire do stručka, spuštaju se po stručku, u mladosti su svijetlosmeđi, sivkasto-smeđi, kasnije su smeđi do tamnosmeđe, oštrica je cjelovita, iste boje ili nešto svjetlija od lica; spore su gotovo kuglaste, 4.1-6 x 3.3-4.9 μm, Me = 5.1 x 4.2 μm, Q = 1.1-1.4, otrusina je bijela; meso je svijetlokrem do svijetlosmeđe, miris nije izražen ili je u starosti nejasno neugodan, a okus nije izražen; raste u bjelogoričnim šumama, te po livadama i pašnjacima, u mahovini i travi./ |
Hodophilus variabilipes | |
| 26. |
Stručak je čitav ili djelomično žut, a listići su u mladosti svijetložuti do žućkasto-smeđi. |
27 |
| Stručak nije žut. | 29 | |
| 27. |
Stručak je čitav limunastožut do žumanjčanožut, a listići u mladosti svijetložuti. /Klobuk je 0.7-1.7 cm širok, površina je bez sjaja, glatka, u starosti je blago naborana, u mladosti i svjež je ujednačeno svijetložut, kasnije postaje svijetlo žuto-smeđ do smeđ, vodenast, brzo se suši od sredine i postaje svijetlo sivo-žućkast ili svijetlokrem, rub podvijen, u starosti je nazubljen, nije narebran; stručak je 20-30 x 1.5-5 mm, gladak, sjajan; listići su rijetki, u zrelosti su oko 2.5 mm široki, 17-24 dopiru do stručka, obično se spuštaju po stručku, kasnije su svijetlo sivo-smeđi, oštrica je cjelovita i iste boje; spore su gotovo kuglaste do široko eliptične, 3.5-6 x 3.1-4.7 μm, Q = 1-1.6, Qav = 1.26, otrusina je bijela; meso je žućkasto, miris i okus nisu izraženi; raste uz rubove šuma i na negnojenim travnjacima, rjeđe u grmljacima i šumama, voli glinenasto tlo./ |
Hodophilus micaceus |
|
Stručak je obično dvobojan, žut i smeđ, nekad kasnije izgubi žutu boju, a listići su u mladosti žućkasto-smeđi do narančasto-sivi. |
28 | |
| 28. |
Stručak je obično dvobojan, žut i smeđ, listići su u mladosti žućkasto-smeđi, površina klobuka je fino granulozna (koristiti ručno povećalo). /Klobuk je 0.6-2 cm širok, površina je glatka, bez sjaja, kasnije je hrapavo-kvrgava, u mladosti je fino granulozna, po vlažnom vremenu i svjež je ujednačeno žućkasto-smeđ do smeđ, osušen je blizu ruba žućkasto-smeđ, sivkasto-smeđ, narančasto-siv do narančasto-smećkast, na sredini je svjetliji, narančasto-siv, sivo-smećkast, svijetlonarančast do sivkasto-smeđ, vodenast, rub je prvo podvijen, ubrzo se izravna, po vlažnom je vremenu slabo prozirno narebran do 1/2 promjera; stručak je 13-33 x 1-3 mm, na vrhu je blago pahuljast ili ponekad izrazito bijelo brašnast, prema bazi je gladak i sjajan, baza je bijelo maljava, obično je dvobojan, žut i smeđ, žut, zlatnožut, narančasto-smeđ, svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ, smeđ do sivkasto-smeđ, mjesto i intenzitet žutih nijansi su varijabilni, a baza je obično smeđa; listići su rijetki, 13-25 ih dopire do stručka, široki su do 1.5-2.5 mm, obično se kratko ili dugo spuštaju po stručku, u mladosti su žućkasto-smeđi do maslinasto-smeđi, ubrzo su narančasto-smeđi, svijetlosmeđi do sivkasto-smeđi, u starosti su smeđi do tamnosmeđi, oštrica je iste ili malo svjetlije boje i cjelovita; spore su gotovo kuglaste, 4.1-6.6 x 3.4-5 μm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.2, otrusina je bijela; meso je sivkasto do sivkasto-smeđe, miris isprva nije izražen, kasnije je neugodan, a okus nije izražen; raste u šumama, po močvarama i travnjacima, ispod johe ili jasena, na vapnenastom ili glinenastom tlu, u mahovini./ |
Hodophilus phaeoxanthus |
|
Stručak je u ranoj mladosti žut, kasnije na vrhu ostane žuto-smeđ, a smeđa boja se širi prema bazi, listići su u mladosti narančasto-sivi, površina klobuka se kasnije razlaže na sitne ljuskice (koristiti ručno povećalo). /Klobuk je 0.8-2 cm širok, površina je bez sjaja, glatka, ponekad je naborana, vodenast, po vlažnom vremenu i u mladosti je sivkasto-smeđ, osušen je narančasto-siv do sivo-smeđ, rub prvo je podvijen, ubrzo se izravna, blago je nazubljen, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do 1/2 promjera; stručak je 20-35 x 2-3 mm, sitno je pahuljast na vrhu, prema bazi je gladak, sjajan, baza je bijelo maljava, u starosti je gotovo potpuno tamnosmeđ; listići su rijetki, 16-24 ih dopire do stručka, duže ili kraće se spuštaju po stručku, boje su klobuka, u zrelosti su sivo-smeđi, oštrica je cjelovita i svjetlija od lica; spore su gotovo kuglaste, 4.6-6.1 x 3.7-4.8 μm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.25, otrusina je bijela; meso je sivkasto do sivkasto-smeđe, miris nije izražen, sa slabom je neugodnom komponentom, a okus nije izražen; raste na vapnenačkim travnjacima i pašnjacima, u mahovini i travi./ |
Hodophilus anatinus | |
| 29. |
Listići se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, svijetle su bjelkaste do sivkaste boje, kontrastne u odnosu na smeđi do tamnosmeđi klobuk i stručak, meso vremenom pocrni. /Klobuk je 1-3 cm širok, malo je vodenast, gladak, gol, lagano je baršunast, bez sjaja kad se osuši, smeđ, cimetastosmeđ, narančasto-smeđ, krem-siv, sivo-smeđ do tamnosmeđ, ponekad je s blagom maslinastom nijansom; stručak je 20-40 x 2-6 mm, gol, suh, često je uzdužno užlijebljen, na vrhu je svjetliji; listići su široko razmaknuti, široki, prilično su tanki, široko su prirasli, često su povezani poprečnim žilicama na bazi, oštrica je glatka i iste boje; spore su gotovo kuglaste do široko eliptične, 4-5 x 3.5-5 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3, otrusina je bijela; meso je bjelkasto, miris je neugodan, kiselkast, na brašno ili spermu, a okus je blag; raste u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, čistinama i negnojenim travnjacima./ |
Camarophyllopsis schulzeri |
| Listići su obično prirasli ili se jasno spuštaju po stručku bez zupca, a listići nisu tako kontrastni, meso vremenom ne pocrni. | 30 | |
| 30. | Rub klobuka je gladak, nije narebran.
|
31 |
| Rub klobuka je u zrelosti jasno narebran.
|
32 | |
| 31. |
30-50 listića dopire do stručka, prosječni Q spora je 1.3, stručak je bjelkasto baršunast na gornjem dijelu, klobuk je širok 1.5-4 cm. /Klobuk je suh ili slabo mazav, bez sjaja, blago je baršunast, nije vodenast, prvo je sivkast, plavkasto-sivkast sa svjetlijim sivkasto-bijelim područjima, vremenom postaje svijetlo sivkast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije postaje ravniji, režnjast ili nepravilno zakrivljen, gladak, nije prozirno narebran; stručak je 25-65 x 3-7 mm, suh, bez sjaja; listići su razmaknuti, prirasli ili se kraće ili duže spuštaju po stručku, debeli, izmiješani su s lamelulama, nekoliko je račvastih, svijetlosivi do plavkasto-sivi, kasnije su svijetlo sivkasti; spore su gotovo kuglaste do široko eliptične, 4.7-6.8 x 3.3-5.4 µm, Me = 5.6 x 4.5 µm, Q = 1.1-1.5, otrusina je bijela; meso je sivkasto, nepromjenjivo, miris i okus nisu izraženi; raste na negnojenim travnjacima, u mahovini, bilju i travama, na tlu koje varira od prilično kiselog do umjereno vapnenastog./ |
Cuphophyllus atlanticus |
|
13-21 listić dopire do stručka, prosječni Q spora je 1.2, stručak je svijetlosmeđ do tamnosmeđ, klobuk je širok najviše do 2 cm. /Klobuk je 0.5-2 cm širok, površina je bez sjaja, glatka, ponekad je blago hrapava, u starosti je naborana, po vlažnom vremenu i u svježem stanju je sivo-smeđ, na sredini je malo svjetliji i također sa žutom nijansom, vodenast, suši se od sredine, osušen je ujednačeno svijetlo narančasto-siv, rub je podvijen, blago i nepravilno nazubljen, često je režnjast, nije narebran; stručak je 18-28 x 1.5-5 mm, isprva je vrlo fino hrapav, kasnije je gladak, prvo je sivkasto-žut do žućkasto-smeđ, kasnije tamni od baze do svijetlosmeđe i tamnosmeđe boje, u starosti je gotovo crn; listići su rijetki, široki su do 4 mm, obično se kratko spuštaju po stručku, svijetlo narančasto-sivi, kasnije su krem-smeđi, oštrica je cjelovita i iste boje; spore su gotovo kuglaste, prozirne, glatke, tankih stijenki, 4.4-6 x 3.1-5 µm, Me = 5.1 x 4.3 µm, otrusina je bijela; meso je sivkasto do sivkasto-smeđe, miris je malo neugodan, a okus nije izražen; raste na rubovima šuma i uz potoke, u blizini jasena, javora, hrasta, lijeske i bršljana, na golom tlu i u mahovini./ |
Hodophilus cambriensis | |
| 32. |
Spore su prosječno duge oko 5 µm, listići i vrh stručka su u mladosti bjelkasti, baza stručka je prekrivena rijetkim bijelim micelijem, 12-16 listića dopire do stručka. /Klobuk je 0.5-1.5 cm širok, površina je bez sjaja, naborana, žiličasta, vodenasta, po vlažnom vremenu i kod svježih primjeraka je smeđ do sivkasto-smeđ, rub je krem, može biti tamnosmeđ i crnkasto-smeđ na sredini, osušen je crvenkasto-siv do bjelkast, rub je podvijen, kasnije je izravnat i nazubljen, po vlažnom je vremenu slabo prozirno narebran; stručak je 20-30 x 1.5-2.5 mm, pahuljast, bijelo praškast do bijelo vlaknast, na vrhu je isprva bjelkast, narančasto-siv do svijetlooker, zatim je crvenkasto-smeđ, narančasto-smećkast, prema bazi je bjelkast, zatim je crvenkasto-siv do tamnosmeđ; listići su razmaknuti, široki su do 2 mm, dugo se spuštaju po stručku, bjelkasti, zatim su crvenkasto-sivi, narančasto-smećkasti do tamnosmeđi; spore su gotovo kuglaste do široko eliptične, 4.1-6 x 3.1-4.2 μm, Q = 1.1-1.6, Qav = 1.27, otrusina je bijela; meso je sivo-smeđe, miris je neutralan do malo na plijesan, neugodno kiselkast, a okus je blag i također kiselkast; raste na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u grmljacima gloga i breze, te na rubovima šuma./ |
Camarophyllopsis phaeophylla |
|
Spore su prosječno duge oko 4.6 µm, listići i vrh stručka su u mladosti narančasto-smećkasti, stručak je prema bazi obično tamniji, tamnosmeđ, 12-31 listić dopire do stručka. /Klobuk je 0.5-2 cm širok, površina je bez sjaja, glatka, ponekad je hrapava ili naborana na sredini, osušena se raspucava i formira finu granuloznu strukturu, vodenasta, po vlažnom vremenu i kod svježih primjeraka je sivkasto-smeđ ili svijetlosmeđ na rubu, te tamniji, narančasto-smeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ na sredini, osušen je sivkasto-narančast, žućkasto-smeđ do narančasto-smeđ, sivo-smeđa ili sivkasto-žut, rub je podvijen, kasnije se izravna, blago je nazubljen, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do 1/2 promjera; stručak je 12-35 x 1-4 mm, gladak, sjajan, ponekad je pahuljast ili granulozan na vrhu, na vrhu je narančasto-siv, narančasto-smeđ, krem, sivkasto-žut, prema bazi je tamniji, isprva je sivkasto-smeđ, zatim je tamnosmeđ; listići su rijetki, široki do 3 mm, listići se izraženo spuštaju po stručku, obično su tamniji od površine klobuka, u mladosti su narančasto-smećkasti, u zrelosti su žućkasto-smeđi ili narančasto-smeđi, oštrica je valovita, u mladosti je bjelkasta, a u starosti iste boje; spore su gotovo kuglaste do široko eliptične, 3.9-5.4 x 2.9-4.3 μm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.24, otrusina je bijela; meso je krem, miris nije izražen ili je malo neugodan, okus nije izražen; raste u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, negnojenim travnjacima i uz potoke, na vlažnom tlu, u blizini jasena, javora, hrasta, lijeske ili bršljana, na vapnenastom tlu./ |
Hodophilus stramineus | |
|
Ključ E - puževice (Hygrophorus), stručak je izraženo pahuljast na vrhu, listići se uglavnom spuštaju po stručku, oštrica je obično sluzava, raste u ektomikorizi. Pregled: Klobuk je bjelkast, krem do svijetlo žuto-smeđ ..... 2 Klobuk je ružičast, vinskicrven do crveno-smeđ ..... 19 Klobuk je žut ..... 28 Klobuk je narančast do narančasto-smeđ ..... 30 Klobuk je sivkastih i smeđih nijansi ..... 43 |
||
| 1. |
Klobuk je bijel, krem ili svijetlo žuto-smeđ, u starosti može biti tamniji. |
2 |
| Klobuk je tamnije obojen barem na sredini. | 19 | |
| 2. |
Klobuk je barem na sredini zlatnožut, stručak je zlatnožuto pahulljast, osobito na vrhu. /Klobuk je 3-8 cm širok, vijugav, nepravilan, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, po suhom je vremenu malo ljepljiv, bijel, najprije je prekriven zlatnožutom koprenom koja se kasnije na rubu i stručku raspadne na sitne žute pahulje, mjestimice je sa zlatnožutim pjegama, osobito na rubu, ako se kožica malo protrlja požuti, rub je prilično valovit i u početku je podvijen; stručak je 3-8 x 0.6-1.5 cm, na bazi je zašiljen, bijel, prekriven je zlatnožutim pahuljama, osobito na gornjem dijelu, na pritisak požuti; listići su razmaknuti, mekani, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli su do svijetložuti, oštrica je ponekad žuta i pahuljasta; spore su eliptične do vretenaste, 7-10 x 3.5-5 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, kasnije je žuto, miris je slab na gorke bademe ili anis, a okus je blag; meso s fenolanilinom postane crveno-smeđe, a s anilinom i KOH požuti, dok s gvajakovom tinkturom polako poplavi; raste u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, na tlu bogatom hranjivim tvarima./ |
Hygrophorus chrysodon |
| Klobuk nije zlatnožut. | 3 | |
| 3. |
Raste ispod crnogoričnog drveća. |
4 |
|
Raste ispod bjelogoričnog drveća. |
9 | |
| 4. |
Meso miriše na gorke bademe. |
5 |
| Meso ne miriše na gorke bademe. | 6 | |
| 5. |
Raste ispod ariša, meso s KOH požuti. /Klobuk je 3-10 cm širok, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv, sredina je sa crvenkasto-smeđim vlaknastim ljuskicama, kremast, osnova i rub su bjelkasti, rub je dugo vremena podvijen; stručak je 2-11 x 0.5-2.5 cm, pun, gladak, suh, ljepljiv, uzdužno je vlaknast, bijel ili žućkast; listići su rijetki, razmaknuti, debeli, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, poslije su s crvenkastom ili narančastom nijansom; spore su eliptične, 8-14.4 x 4-7.5 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, uz rub je lagano žućkasto, miriše slabo na gorke bademe, a okus nije izražen; raste u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, na travnatim površinama./ |
Hygrophorus queletii |
|
Raste ispod smreke, reakcija mesa s KOH je negativna. |
pogledati Hygrophorus agathosmoides, 55 | |
| 6. |
Meso miriše na zumbule, klobuk je uglavnom s laganom sivkastom nijansom, spore su prosječno duge oko 9.5 µm. |
pogledati Hygrophorus hyacinthinus, 48 |
| Meso ne miriše na zumbule, spore su prosječno duge 8-9.3 µm. | 7 | |
| 7. |
Spore su prosječno duge oko 8 µm, meso je u starosti s ružičastom ili crvenkastom nijansom. |
pogledati Hygrophorus persicolor, 27 |
| Spore su prosječno duge 9-9.3 µm, meso je bijelo ili žućkasto. | 8 | |
| 8. |
Stručak je na vrhu s prstenasto raspoređenim, sitnim, ljuskavim ostacima ovoja. /Klobuk je 3-10 cm širok, mazav, sluzav, s vlaknastim je ostacima ovoja, bjelkasto-žućkast, sredina je u starosti žućkasto-oker, nikad nije potpuno slamnatožut do žuto-narančast, rub je jako podvijen; stručak je 4-10 x 0.8-2.5 cm, jako je sluzav, gladak, bijel je ili blijedokremast; listići su razmaknuti, spuštaju se po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bijeli su ili kremasti; spore su eliptične, 7-11 x 4.5-6 µm, otrusina je bijela; meso je bjelkasto ili svijetložuto, miris nije izražen, a okus je blag; raste u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom./ |
Hygrophorus ligatus |
|
Stručak je bez prstenastih ostataka ovoja. |
Hygrophorus piceae | |
| 8. |
Stručak je debeo 0.6-1 cm, klobuk i listići su često s laganom ružićastom nijansom, raste ispod smreke. /Klobuk je 2-11 cm širok, vlažan je i mazav, sjajan, gol, bijel, s kremasto-ružičastom nijansom, rub je iskrivljen i rijetko izvrnut; stručak je 3-7 x 0.6-1 cm, mazav je samo na vrhu, vlaknast, na vrhu je pahuljast, bijel; listići su razmaknuti, jasno se spuštaju po stručku, bijelo-kremasti do sivkasto-kremasti, često su s laganom ružičastom nijansom; spore su eliptične, sa zrnatim sadržajem, 8-10 x 5-7 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag; raste u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi samo sa smrekom, na zemlji i u mahovini./ |
|
|
Stručak je debeo 1.5-3.5 cm, klobuk i listići su obično bijeli do kremasti, raste uglavnom ispod bora. /Klobuk je 5-12 cm širok, površina je glatka i prilično ljepljiva, bijel, rub je gladak, zakrivljen i lagano pahuljast, a u starosti je izvrnut; stručak je 3-10 x 1.5-3.5 cm, često je izraženo gomoljast na bazi, ljepljiv, bijel do bjelkast; listići su razmaknuti, izmiješani su s kratkim lamelulama, dosta su široki, skoro su trokutastog oblika, spuštaju se po stručku, bijeli do krem; spore su eliptične, 8-10.5 x 4.5-5.5 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris i okus nisu izraženi; raste u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom./ |
Hygrophorus ponderatus | |
| 9. |
Raste ispod breze, spore su prosječno duge 8 µm, miris mesa je jak i neugodan. /Klobuk je 3-8 cm širok, sa sitnom je grbicom na sredini, površina je prekrivena slojem prozirne ljepljive tvari, gol, najprije je bijel, zatim prema sredini sa svijetlom crvenkastom, narančastom ili sivkastom nijansom, kasnije je krem ili okerast na sredini, rub je lagano podvijen i valovito iskrivljen; stručak je 5-10 x 0.5-1 cm, prekriven je slojem prozirne ljepljive tvari, na vrhu je suh, od sredine do vrha je ljuskav s bijelim točkicama ili sa sitnim bijelim pahuljama, bjelkast, na bazi je s krem ili svijetloružičastom nijansom, trljanjem postane narančast; listići su gusti, debeli, relativno su mekani, elastični, račvasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su s krem, žućkastim ili ružičastim odsjajem, uvijek su tamniji od klobuka; spore su eliptične, 7-9 x 4.5-6 µm, Qav = 1.8, otrusina je bijela; meso je bijelo, kasnije je svijetlosmeđe, miriše jako i neugodno na ocat, trulo voće ili užeglo kokosovo ulje, a okus je blag./ |
Hygrophorus hedrychii |
| Raste ispod hrasta, bukve ili drugog bjelogoriučnog drveća. | 10 | |
| 10. |
Klobuk je suh, stručak je sluzav ili suh, debljine 8-3.5 mm. |
11 |
| Klobuk je sluzav i ljepljiv, stručak je sluzav, debljine 5-25 mm. | 12 | |
| 11. |
Širina bazidija je 4-6 µm, spore su 6-9 x 4-5 µm, raste ispod bukve. /Klobuk je 4-12 cm širok, gladak, samo je prema rubu sitno ljuskav, suh, nikada nije sluzav, bijel je ili žućkast, sredina je uvijek malo tamnija, mjestimično sa smeđim pjegicama, rub je dugo vremena podvijen i tanak; stručak je 5-10 x 0.8-2 cm, zdepast, tvrd, valjkast, pun, često je zakrivljen, sužava se prema bazi, nije zadebljan na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav pa suh i pahuljast, osobito na donjem dijelu, bjelkast je i s crvenkastom nijansom; listići su rijetki, razmaknuti, široki, dosta su debeli, mekani, voštani, račvasti, pravilno se izmjenjuju, nisu lomljivi, spuštaju se po stručku, bijeli su do žućkasti, također su s ružičastom nijansom; spore su eliptične do široko eliptične, Q = 1-1.8, Qav = 1.4, bazidije su 40-50 x 4-6 µm, otrusina je bijela; meso je vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je ružičasto, miriše na voće ili kuhano mlijeko, a okus je slatkast, orašast; raste u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, ali i drugim bjelogoričnim drvećem, voli vapnenasto tlo./ |
Hygrophorus penarius |
|
Širina bazidija je 6-8 µm, spore su 5-7 x 4-4.5 µm, raste ispod hrasta. /Klobuk je 5-15 cm širok, gladak, suh, nikada nije sluzav, lagano je pahuljast, bijel, bjelkast, s manje ili više izraženom ružičastom nijansom; stručak je 1.5-3.5 cm debeo, zadebljan je na sredini, trbušast, na bazi je zašiljen, bjelkast; listići se spuštaju po stručku, račvasti, bijeli do žućkasti, kasnije su s ružičastim odsjajem; spore su eliptične, Q = 1-1.7, Qav = 1.35, bazidije su 50-60 x 6-8 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris nije izražen ili je malo neugodan po užeglom ulju, a okus je blag; raste u parkovima i bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s hrastom, voli vapnenasto tlo i toplinu, na mediteranskom području./ |
Hygrophorus penarioides | |
| 12. |
Raste ispod hrasta. |
13 |
| Raste ispod bukve ili graba. | 14 | |
| 13. |
Miris mesa je jak i neugodan, spore su prosječno kraće od 8 µm. /Klobuk je 2-8 cm širok, površina je glatka, malo je sluzav i ljepljiv, u mladosti je uglavnom potpuno bijel, kasnije je s laganom žućkastom nijansom, osobito na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen; stručak je 3-9 x 0.5-1.5 cm, skoro uvijek je suženo korjenast na bazi, prilično je suh, malo je mazav, na vrhu je pahuljast ili zrnast, na bazi je dekoriran sitnim bjelkastim ljuskicama, uglavnom je uzdužno crtast, bijel, kasnije je blago žućkast, s mjestimičnim je žutim mrljama; listići su razmaknuti, nisu široki, izmiješani su s različito dugim lamelulama, oštrica je često vijugava, kratko se spuštaju po stručku, u mladosti su bijeli, kasnije su malo žućkasti; spore su eliptične, 5.5-9 x 3-4.5 µm, otrusina je bijela; meso je u stručku prilično vlaknasto, bijelo, miris je neugodan na ocat ili trulo voće, a u literaturi se još navodi da miriše neugodno na gusjenice vrbotoča, koji podsjeća na miris stjenica ili kozjeg sira, a okus je malo gorkast; listići s KOH postanu narančasti, reakcija površine klobuka je negativna, a površine stručka skoro negativna; raste u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom./ |
Hygrophorus cossus |
|
Miris mesa nije izražen, spore su prosječno duže od 8 µm. |
pogledati Hygrophorus arbustivus, 46 | |
| 14. |
Meso je na prerezu nepromjenjive bijele boje, meso miriše na koru naranče. /Klobuk je 2-7 cm širok, po vlažnom vremenu je površina cijele gljive prekrivena sa sluzi, površina je pahuljasta, bijel, kasnije je na sredini kremast, po suhom je vremenu žuto-smeđ, rub je tanak, a u starosti je valovit i izvrnut; stručak je 2-15 x 0.5-1 cm, skoro je korjenast, najprije je pun, zatim postane šupalj, mazav, na vrhu je sa sitnim bijelim granulama ili pahuljama, bijel, u starosti je bjelkast ili sivkast; listići su razmaknuti, nisu široki, zakrivljeni, različito su dugački, voštani, oštrica je u obliku luka, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli, poslije su žućkasti ili žuto-smeđi; spore su eliptične, 6.5-9.5 x 4-5 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris je neobičan slatkasto-voćni, podsjeća na koru naranče ili mandarine, a okus je malo kiselkast; baza stručka s KOH postane narančasta; raste u svijetlim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom, na vapnenastom ili glinenastom tlu./ |
Hygrophorus eburneus |
| Meso na prerezu u potpunosti ili djelomično postane smeđe, svijetlonarančasto, crvenkasto ili svijetloružičasto, miris je drugačiji ili nije izražen. | 15 | |
| 15. |
Spore su prosječno duge oko 7 µm, klobuk je širok 4-12 cm, meso je debelo i čvrsto, klobuk i listići su često s ružičastom nijansom. |
pogledati Hygrophorus poetarum, 40 |
| Spore su prosječno duže od 7.4 µm, klobuk je širok najviše do 10cm, meso je obično tanko i krhko. | 16 | |
| 16. |
Svi djelovi plodnog tijela vremenom postepeno žute, klobuk od ruba postaje hrđastosmeđ, meso na prerezu relativno brzo posmeđi, a miriše neugodno na smolu. /Klobuk je 2-8 cm širok, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu je sluzav i ljepljiv, ubrzo se osuši, najprije je bijel do kremast, kasnije postepeno žuti, od ruba postaje hrđastosmeđ do smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna i postane smeđ; stručak je 3-10 x 0.5-1.5 cm, vitak, šupljikav, po vlažnom je vremenu ljepljiv, ubrzo se osuši, pahuljast na vrhu, bijel do oker, u starosti žuti; listići su razmaknuti, uski, tanki, mekani, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije postanu žuti, a na kraju su žućkasto-smeđi, osušeni su crvenkasto-smeđi; spore su eliptične, 7-9 x 5-6 µm, Q = 1.4-1.7, otrusina je bijela; meso je bijelo, u starosti i na prerezu relativno brzo postane smeđe do crvenkasto-smeđe, miris je neugodan, na smolu, podsjeća na anis, a okus je blag; meso i listići s formolom postanu ljubičasto-smeđi, meso s gvajakovom tinkturom polako poplavi, s fenolanilinom postane vinskicrveno, a površina klobuka s KOH narančasto-smeđa; raste u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, na neutralnom do vapnenastom i muljevitom tlu./ |
Hygrophorus discoxanthus |
| Plodno tijelo ne žuti, rub ne postane hrđastosmeđ, meso na prerezu polako postane svijetloružičasto do crvenkasto, a miris nije izražen ili ugodan na gljive ili voće. | 17 | |
| 17. |
Klobuk i listići su u zrelosti često s ružičastom nijansom, meso je na prerezu bijelo, krem do svijetlo žuto-ružičasto, prosječna širina spora je veća od 5 µm. /Klobuk je 3-9 cm širok, gladak, po vlažnom je vremenu sluzav i ljepljiv, bijel do kremast sa svijetlom žuto-ružičastom ili narančastom nijansom, na sredini je nešto tamniji, rub je oštar, valovit, u mladosti je podvijen, kasnije se izravna; stručak je 2-8 x 0.5-2 cm, klinast, pun, gladak, uzdužno je vlaknast, bjelkast je do svijetlooker; listići su rijetki, debeli, pomiješani su s lamelulama, prirasli, samo se ponekad kratko spuštaju po stručku, mekani, voštani, račvasti, bijeli do svijetložuti s ružičastim odsjajem; spore su eiptične do valjkaste, 6-10 x 4.5-7 µm Q = 1.4-1.7, otrusina je bijela; miris mesa nije izražen, a okus je blag, kasnije je pomalo gorkast; raste u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, na vapnenastom tlu./ |
Hygrophorus fagi |
| Klobuk je na sredini obično narančasto-smećkast, meso je na prerezu lagano crvenkasto u sredini, prosječna širina spora je manja od 5 µm. | 18 | |
| 18. |
Klobuk je kasnije s niskim, širokim tupim ispupčenjem na sredini, stručak završava šiljato, raste ispod bukve, česta je u mediteranskom području. |
pogledati Hygrophorus leucophaeus, 42 |
|
Klobuk je sa sitnim ispupčenjem na sredini, stručak nije šiljato sužen na dnu, raste ispod bukve ili graba. |
pogledati, Hygrophorus unicolor, 42 | |
| 19. |
Klobuk je ružičast, vinskicrven do crveno-smeđ. |
20 |
| Klobuk je drugih boja. | 28 | |
| 20. |
Raste ispod bjelogoričnog drveća, osobito hrasta ili bukve. |
21 |
|
Raste ispod crnogoričnog drveća. |
23 | |
| 21. |
Klobuk, stručak i listići su gotovo iste vinskicrvene do crveno-smeđe boje, a stručak je uzdužno tamnosmeđe vlaknast i sa žiličastim crtežom na donjem dijelu. |
pogledati Hygrophorus capreolarius, 27 |
| Klobuk, stručak i listići nisu iste boje. | 22 | |
| 22. |
Klobuk je ružičasto-crven ili vinskicrvenkast, listići su bijeli, a svi dijelovi su prošarani vinskicrvenkastim mrljama. /Klobuk je 5-12 cm širok, površina je slabo sluzava po vlažnom vremenu, uglavnom je potpuno suha, radijalno vlaknasta, prema rubu je svjetlije žućkaste ili zelenkaste boje, rub je dugo vremena podvijen; stručak je 4-8 x 1.5-2 cm, pun, sužen je na vrhu i dnu, na vrhu je sitno pahuljast, bijel, svjetliji je od klobuka; listići su gusti, prirasli, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, kremasti; spore su eliptične, 7-9 x 4-6 µm, Qav = 1.5, otrusina je bijela; meso je bijelo, na prerezu polako pocrveni, miriše na voće ili kiseli kupus, a okus je blag; raste u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom, a rjeđe bukvom./ |
Hygrophorus russula |
| Klobuk je ružičasto-smeđ do crveno-smeđ, listići su krem do žuto-narančasti, a plodno tijelo je bez mrlja. | pogledati Hygrophorus nemoreus, 39 | |
| 23. |
Raste ispod ariša, meso miriše na gorke bademe, klobuk je bijel do krem, na sredini je s crvenkasto-smeđim vlaknastim ljuskicama. |
pogledati Hygrophorus queletii, 5 |
| Raste ispod bora, smreke ili jele, meso ne miriše na gorke bademe. | 24 | |
| 24. |
Miris mesa je izraženo neugodan na smolu ili terpentin, meso ispod kožice klobuka je tipično žuto-narančasto ili narančasto-ružičasto. |
pogledati Hygrophorus abieticola, 32 |
| Miris mesa je ugodan ili nije izražen, spore su prosječno kraće od 9.5 µm. | 25 | |
| 25. |
Okus mesa je gorak, na ozlijeđenim mjestima i presjeku požuti. /Klobuk je 4-15 cm širok, površina je vlažna i mazava, prekrivena je s uraštenim crvenkastim ljuskicama na sredini, osnova je bjelkasta, crveno-ružičast, nekad je s vinskicrvenim mrljama, rub je tanak, podvijen i maljav; stručak je 5-12 x 1-2.2 cm, pri vrhu je sitno vinskicrveno zrnast, a na bazi je crvenkasto vlaknast, na dnu je bjelkast, na pritisak više-manje požuti ili pocrveni; listići su debeli, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su kremasti pa ubrzo s blagom ružičastom nijansom, a po suhom su vremenu žućkasti, oštrica je u starosti uglavnom s ružičastim mrljama; spore su eliptične, 7-10.5 x 4-5.5 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo je ili svijetložuto, miris je ugodan na gljive; meso s željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto, a s KOH žućkasto; raste u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, najčešće u simbiozi sa smrekom ili borom, na mahovinom obraslom vapnenastom tlu./ |
|
|
Okus je blag, a meso na prerezu ne požuti. |
26 | |
| 26. |
Ostaci prolaznog ovoja zaostaju na vrhu stručka u obliku prstenaste zone, često se razloži na bjelkaste ljuskice.
/Klobuk je 5-15 cm širok, površina je sluzava, ružičast, sredina je dekoriran crvenkasto-smeđim ljuskicama koje prelaze u mrlje na svijetloružičastoj osnovi, rub je gladak, podvijen i tanak, svijetli bijeli do svijetloljubičasti ovoj dugo prekriva listiće; stručak je 4-8 x 1-2.5 cm, površina je sluzava i mazava, crvenkasto vlaknasta, bijel je ili lagano ružičast; listići su osrednje gusti, tanki, suženi su na oba kraja, kratko se spuštaju po stručku, bijeli do svijetloružičasti, kasnije su s ružičastim mrljama, osobito na oštrici; spore su eliptične, 7.5-9.5 x 4.5-7 µm, otrusina je bijela; meso je čvrsto, bijelo, miris je ugodan na lješnjake, a okus je blag; raste u crnogoričnim šumama, najčešće ispod smreke, na vapnenastom tlu obraslom mahovinom. Pojavljuje se vrlo rano, može se pronaći već nakon topljenja snijega./ |
Hygrophorus purpurascens |
| Stručak je bez prstenastih ostataka ovoja na vrhu. | 27 | |
| 27. |
Klobuk, stručak i listići su gotovo iste vinskicrvene do crveno-smeđe boje, a stručak je uzdužno tamnosmeđe vlaknast i sa žiličastim crtežom na donjem dijelu. /Klobuk je 4-12 cm širok, suh, po vlažnom je vremenu malo mazav, sredina je s crvenim ljuskicama, s manjim je crvenim ili crnkasto-smeđim pjegicama, rub je dugo podvijen; stručak je 2-10 x 1.2-2 cm, mrežica je smećkasta, na ozlijeđenim mjestima postane purpurnocrven, micelij je ružičast; listići su dosta razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, žilicama su spojeni na bazi, jasno se spuštaju po stručku, kasnije su s tamnim mrljama i crveno-smeđi; spore su eliptične, 5.4-11 x 3.5-6.5 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo do svijetlo vinskicrvenkasto, na prerezu postane crvenkasto, miris nije izražen, a okus je blag; raste u crnogoričnim i miješanim šumama u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, smrekom i jelom, a ponekad i sa bukvom, na vapnenastom tlu./ |
Hygrophorus capreolarius |
|
Klobuk, stručak i listići nisu iste boje. /Klobuk je 4-10 cm širok, površina je malo vijugava, nježne je ružičaste boje, nešto je tamniji prema sredini i s mjestimičnim žutim mrljama, rub je tanak i gotovo uvijek nepravilan i zakrivljen; stručak je 5-10 x 1-1.5 cm, na gornjem je dijelu sa sitnim, prvo bijelim, a kasnije ružičastim granulama i sitnim prozirnim gutacijskim kapljicama, na donjem je dijelu ružičasto do crvenkasto vlaknast, bjelkast, trljanjem pocrveni; listići su gusti, izmiješani su s lamelulama, račvasti su na rubu, jasno su prirasli i skoro silazeći niz stručak, bijeli, kasnije su s ružičastim mrljama; spore su eliptične, 7-9 x 4-5.5 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, u starosti s ružičastom ili crvenkastom nijansom, miris je ugodan na voće, a okus je blag; raste u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, najčešće u simbiozi s borom i smrekom, na vapnenastom tlu./ |
Hygrophorus persicolor | |
| 28. |
Klobuk je žut, raste ispod ariša ili bora. |
29 |
|
Klobuk je drugih boja. |
30 | |
| 29. |
Klobuk je limunastožut, stručak je uglavnom gladak, meso je bjelkasto, ispod kožice klobuka je žućkasto, raste u planinskim crnogoričnim šumama. /Klobuk je 1.5-6 cm širok, blago je lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, na sredini je nešto tamnije žuto-narančaste boje, rub je u mladosti podvrnut i malo pahuljičast, a kasnije ravan i valovit, u mladosti je sluzavim ovojem spojen sa stručkom; stručak je 4-7 x 0.4-1 cm, ljepljiv, u mladosti je sluzav, obično je malo pahuljast, uzdužno je vlaknast, na gornjem su dijelu ljepljivi ostaci koprenastog, prolaznog i sluzavog zastorka; listići su razmaknuti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, s limunastožutom su nijansom, osobito uz rub klobuka; spore su eliptične, 7-10 x 4-6 µm, otrusina je bijela; meso je bjelkasto, ispod kožice klobuka je žućkasto, miriše na voće ili gljive, a okus je malo ljutkast; meso sa sulfovanilinom postane ljubičasto; raste u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, gotovo isključivo s arišem, rjeđe s borom./ |
Hygrophorus lucorum |
| Klobuk je zlatnožut, obično je lagano narančast na sredini, stručak je često narančasto dekoriran, meso je bjelkasto do žućkasto, raste po planinskim livadama. | pogledati Hygrophorus speciosus, 35 | |
| 30. | Klobuk je narančast do narančasto-smeđ. | 31 |
| Klobuk je sivkastih i smeđih nijansi. | 43 | |
| 31. |
Raste ispod crnogoričnog drveća. |
32 |
|
Raste ispod bjelogoričnog drveća. |
37 | |
| 32. |
Miris mesa je izraženo neugodan na smolu ili terpentin, meso ispod kožice klobuka je tipično žuto-narančasto ili narančasto-ružičasto, klobuk je širok 4-20 cm. /Klobuk je 4-20 cm širok, površina je glatka, mazava i ljepljiva, oker, žuto-narančast, svijetlonarančast ili narančasto-ružičast, sredina je uglavnom tamnija, površina je s mjestimičnim mrljama, rub je podvijen, nazubljen i uglavnom valovit; stručak je 3-16 x 0.5-3 cm, malo je mazav, s ružičastim je ljuskicama na bijeloj osnovi, bjelkast je ili žućkast, trljanjem postane narančasto-ružičast; listići su rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, žuto-narančasti ili narančasti, s ružičastim su odsjajem; spore su eliptične, 7.5-10 x 4.5-5 µm, Q = 1.6, otrusina je bijela: meso je bijelo, ispod kožice klobuka je tipično žuto-narančasto ili narančasto-ružičasto, miris i okus neugodni na smolu ili terpentin; meso s gvajakovom tinkturom polagano postane sivo-plavo, s KOH crveno-narančasto, a sa sulfovanilinom ljubičasto; raste u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa jelom ili smrekom, na vapnenastom tlu./ |
Hygrophorus abieticola |
| Miris mesa je drugačiji, klobuk je širok do 10 cm. | 33 | |
| 33. |
Spore su prosječno duže od 10 µm, meso miriše izraženo na gorke bademe. /Klobuk je 3-8 cm širok, ljepljiv, brzo se suši, gladak, kasnije vlaknasto crtast, ponekad je fino raspucan, krem, žućkast, smećkast do narančasto-smeđ, ponekad je s ružičastom nijansom, kasnije je ružičast do vinskicrven, osobito na sredini, rub je isprva podvijen, zatim se izravna, nepravilan; stručak je 3-10 x 0.6-1.5 cm, suh, sitno je ljuskav do uzdužno vlaknast, bjelkast, zatim je boje klobuka; listići su razmaknuti, široki, debeli, prirasli, često su račvasti, isprva su bjelkasti, zatim su krem-ružičasti; spore su eliptične, 10-14 x 5.5-7.5 µm, otrusina je bijela; meso je bjelkasto do žućkasto, nepromjenjivo, okus je blag; raste u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom, u mahovini./ |
Hygrophorus secretanii |
| Spore su prosječno kraće od 10 µm, miris mesa je ugodan na gljive ili voće ili nije izražen. | 34 | |
| 34. |
Stručak je na vrhu s prstenasto raspoređenim, sitnim, ljuskavim ostacima ovoja, klobuk je širok 3-10 cm. |
pogledati Hygrophorus ligatus, 8 |
| Stručak je bez prstenastih ostataka ovoja, klobuk je širok do 7 cm. | ||
| 35. |
Raste ispod ariša, stručak je obično sa žuto-narančastim ostacima ovoja, klobuk je žućkasto-narančast s tamnijom narančastom sredinom, spore su prosječno duge oko 9 µm. /Klobuk je 2-6 cm širok, dosta je ljepljiv, rub je najprije podvijen pa kasnije izvrnut; stručak je 6-10 x 0.5-2 cm, vitak, u mladosti je mazav i ljepljiv, obično je malo pahuljast, uzdužno je vlaknast, bijel ili žut; listići su razmaknuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, najprije su bijeli pa žućkasti, u starosti su žuti; spore su eliptične, 8-10 x 4.5-5.5 µm, otrusina je bijela; meso je bjelkasto ili svijetložuto, miris je ugodan, a okus je blag; raste po planinskim livadama u simbiozi s arišem ili borom./ |
Hygrophorus speciosus |
| Raste ispod smreke ili bora, klobuk je pretežno smeđih tonova, spore su prosječno duge 7.5-8 µm. | 36 | |
| 36. |
Raste ispod smreke, meso ispod kožice klobuka je smećkasto. /Klobuk je 3-7 cm širok, u mladosti i po vlažnom vremenu sa sluzavom prevlakom koja prelazi i na stručak, gladak, gol, mazav, po suhom je vremenu sjajan, kremasto-smeđ, žuto-smećkast ili svijetlosmeđ, na sredini je intenzivne narančasto-smeđe do tamnosmeđe boje, rub je dugo vremena podvijen; stručak je 3-6 x 0.3-1 cm, najprije je pun pa šupljikav do šupalj, mazav i ljepljiv, na dnu je vlaknast, a na vrhu smećkasto pahuljast i s nejasnom prstenastom zonom, bjelkast; listići su razmaknuti, rijetki, debeli, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti, žućkasti ili žuto-smeđi; spore su eliptične, 6-9 x 3-5 µm, otrusina je bijela; meso je kremasto, miris i okus nisu izraženi./ |
Hygrophorus discoideus |
| Raste ispod bora, meso ispod kožice klobuka je žuto ili narančasto-crvenkasto. | pogledati Hygrophorus hypothejus, 61 | |
| 37. |
Raste ispod hrasta ili lijeske. |
38 |
|
Raste ispod bukve ili graba. |
40 | |
| 38. |
Raste ispod lijeske, klobuk je bjelkast i žućkasto-narančast do narančasto-smeđ na sredini, meso je bijelo. /Klobuk je 2.5-6 cm širok, vlažan, dosta je sluzav, gladak, rub je tanak, a kožica lagano prelazi preko ruba; stručak je 2-11 x 0.4-1 cm, slabo je mazav, na vrhu je bijelo ljuskav, bijel do svijetlo narančasto-smeđ; listići su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli su ili kremasto-žućkasti; spore su eliptične, 7.5-9.5 x 5-6.5 µm Qe = 1.8, otrusina je bijela; raste po parkovima, grmlju i u bjelogoričnim šumama, tipično u simbiozi s lijeskom, na vapnenastom tlu./ |
Hygrophorus lindtneri |
| Raste ispod hrasta, meso je ispod kožice klobuka oker-smeđe ili žućkasto-narančasto. | 39 | |
| 39. |
Spore su prosječno duge oko 7 µm, rub klobuka je smećkast do narančasto-smeđ, površina je suha, meso miriše na brašno. /Klobuk je 4-7 cm širok, površina je s finom je srebrnastom glazurom, sitno je dlakava i radijalno vlaknasta, žuto-smeđ, narančast, oker-narančast ili narančasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je najprije podvijen, a u starosti je izvrnut; stručak je 3-8 x 0.8-1.5 cm, uzdužno je vlaknast, na vrhu je pahuljast, kremast, žućkast ili žućkasto-narančast na bijeloj osnovi; listići su razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, nisu jako široki, bjelkasti, zatim su krem ili žućkasti s ružičastom ili žućkasto-narančastom nijansom; spore su eliptične, 6-8 x 3.5-5.5 µm Qav = 1.6, otrusina je bijela; meso je bijelo, ispod kožice klobuka je lagano žućkasto-narančasto; kožica klobuka s KOH izblijedi; raste u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom, ali i drugim bjelogoričnim vrstama, na vapnenastom i pjeskovitom tlu./ |
|
| Spore su prosječno duge oko 8.6 µm, rub klobuka je obično svjetlije, bjelkaste do krem boje, površina je sluzava, miris mesa nije izražen. | pogledati Hygrophorus arbustivus, 46 | |
| 40. |
Stručak je debeo 1-2.5 cm, klobuk i listići su često s ružičastom nijansom, spore su prosječno duge oko 7 µm, klobuk je širok 4-12 cm, meso je debelo i čvrsto. /Klobuk je sluzav i ljepljiv, ponekad je bijel, češće je krem, žućkast, žućkasto-ružičast do svijetlo marelično narančast, sredina je nešto tamnija, u starosti izblijedi, rub je dugo vremena podvijen i dosta valovit; stručak je 6-10 cm visok, pun, malo je mazav pa zatim suh, u starosti je prekriven srebrnastim vlakancima, bijel do žućkast; listići su gusti, debeli, prilično su široki, pomiješani su s lamelulama, voštani, staklasti, mekani, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti poput ruba klobuka, kasnije su krem-ružičasti; spore su eliptične, 6-8 x 4.5-5.5 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, ispod kožice klobuka je svijetlonarančasto, miriše na voće, balzam ili cvijeće, a okus je blag; baza stručka s gvajakovom tinkturom postane plavo-zelena; raste u bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, rijetko ispod drugog bjelogoričnog drveća./ |
Hygrophorus poetarum |
| Stručak je debeo do 1 cm, klobuk i listići su često s ružičastom nijansom, spore su prosječno duge oko 7.5-8 µm, klobuk je širok do 7 cm, meso je tanko i lomljivo. | 41 | |
| 41. |
Meso je kremasto, ispod kožice klobuka je smećkasto. |
pogledati Hygrophorus discoideus, 36 |
| Meso je bijelo, u sredini je obično crvenkasto. | 42 | |
| 42. |
Klobuk je kasnije s niskim, širokim tupim ispupčenjem na sredini, stručak završava šiljato, miris mesa je aromatičan na gljive ili voće, česta je u mediteranskom području. /Klobuk je 2-5 cm širok, gladak, gol, po vlažnom je vremenu jako sluzav i ljepljiv, bijel, u početku je jednobojan, kasnije je više narančasto-smećkast ili hrđastosmeđ na sredini, rub je dugo vremena podvijen, tanak i svjetliji; stručak je 30-70 x 4-7 mm, lagano je ljepljiv, bjelkasto vlaknasto ljuskav, na vrhu je ljepljiv i pahuljast, bjelkast do sivo-oker, ponekad je s mjestimičnim hrđastosmeđim mrljama; listići su rijetki, nisu široki, prilično su tanki, mekani, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli ili bjelkasti s crvenkasto-smeđim ili narančasto-smeđim odsjajem; spore su eliptične, 6.5-9.5 x 3.5-5 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, u sredini klobuka je crvenkasto; raste u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili grabom, voli vapnenasto tlo./ |
|
|
Klobuk je sa sitnim ispupčenjem na sredini, stručak nije šiljato sužen na dnu, miris mesa nije izražen. /Klobuk je 2-5 cm širok, površina je glatka, po vlažnom je vremenu jako sluzava, bjelkast, od polovice prema sredini sve više oker-smeđ do narančasto-smećkast, rub je dugo vremena podvijen, tanak, valovit; stručak je 30-80 x 4-9 mm, cijelom je dužinom bijelo vlaknasto ljuskav, bjelkast, krem do sivkasto-okerast; listići su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, kratko se spuštaju po stručku, bijeli, kremasti ili su s narančasto-smeđim odsjajem, oštrica je glatka; spore su eliptične, 6.5-9 x 4-5 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.8, otrusina je bijela; meso je bijelo, u sredini je obično crvenkasto gotovo do stručka, miris nije izražen, a okus je blag; reakcija mesa s KOH je negativna./ |
||
| 43. |
Raste ispod bjelogoričnog drveća. |
44 |
|
Raste ispod crnogoričnog drveća. |
47 | |
| 44. |
Spore su prosječno kraće od 9.5 µm, meso ispod kožice klobuka je oker do smećkasto. |
46 |
|
Spore su prosječno duže od 9.5 µm, meso ispod kožice klobuka nije obojeno. |
45 | |
| 45. |
Stručak je na vrhu bijelo pahuljast, ispod je prošaran sluzavim smeđim ljuskama poput zmijske kože na bijeloj osnovi. /Klobuk je 3-8 cm širok, površina je mazava i sluzava, smeđ, sivo-maslinast do tamnosmeđ; stručak je 4-12 x 0.6-1.5 cm, površina je mazava i ljepljiva; listići su razmaknuti, jasno se spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su sa smećkastom nijansom; spore su eliptične, 9-12 x 5-7 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris i okus nisu izraženi; kožica klobuka s KOH postane zeleno-plava; raste u bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi sa hrastom crnikom ili plutnjakom, na glinenastom tlu./ |
Hygrophorus glutinifer |
|
Stručak je bijel do sivkast i bez izražene smeđe dekoracije. /Klobuk je 2-5 cm širok, površina je mazava i ljepljiva, obično je dvobojan tamnosmeđ, sivo-smeđ do maslinasto-siv na sredini, a svjetliji na rubu; stručak je 3-6 x 3.5-7 mm, površina je ljepljiva i sluzava, prema bazi je ponekad svijetlo maslinasto-siv; listići su rijetki, kratko se spuštaju po stručku, elastični, voštani, bijeli; spore su eliptične, 8.5-12 x 5.5-8.5 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris nije izražen, a okus je blag; raste u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom ili hrastom, na vapnenastom tlu./ |
Hygrophorus mesotephrus | |
| 46. |
Spore su prosječno duže od 8.1 µm, raste ispod hrasta. /Klobuk: 3-7 cm širok, površina je sluzava po vlažnom vremenu, inače je suha i s radijalnim, priraštenim, oker-smećkastim vlakancima, žuto-smeđ do narančasto-smećkast, na rubu je nešto svjetliji, bjelkast do krem; stručak je 4-8 x 0.5-1.2 cm, suh, na vrhu je bijelo pahuljast, od sredine je krem, tamniji prema bazi; listići su razmaknuti, široki, prirasli, kratko se spuštaju po stručku, bijeli; spore su eliptične, 7.5-10 x 4.5-5.5 µm, otrusina je bijela; meso je malo vlaknasto, bijelo, sa oker-smeđom nijansom u sredini i ispod kožice klobuka, miris i okus nisu izraženi./ |
Hygrophorus arbustivus |
| Spore su prosječno kraće od 8.1 µm, raste ispod bukve. | pogledati Hygrophorus discoideus, 36 | |
| 47. |
Meso miriše na gorke bademe ili zumbule. |
48 |
|
Miris mesa je ugodan na med ili voće ili nije izražen. |
56 | |
| 48. |
Meso miriše na zumbule, svi dijelovi su bijeli, klobuk je nekad s laganom smećkastom, sivkastom do sivo-smeđom nijansom, stručak je suh, nije ljepljiv, raste ispod crnogoričnog drveća, osobito smreke ili bora. /Klobuk je 2-10 cm širok, često je grbav, površina je po vlažnom vremenu malo ljepljiva ili sluzava, sjajna, bijel, bjelkast, nekad je s laganom smećkastom, sivkastom do sivo-smeđom nijansom; stručak je 5-10 x 0.6-1.5 cm, gladak, vlaknast, boje je klobuka, bijel; listići su prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, rijetki, bijeli su ili krem, često su sa ružičastom nijansom; spore su eliptične, 8-11 x 4.5-6 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, miriše na zumbule, te malo na voće, a okus je blag./ |
Hygrophorus hyacinthinus |
| Meso miriše na gorke bademe. | 49 | |
| 49. |
Spore su prosječno duže od 10.8 µm. |
50 |
| Spore su prosječno kraće od 10.8 µm. | 52 | |
| 50. |
Raste ispod ariša, spore su prosječno duge oko 11.2 µm. |
pogledati Hygrophorus queletii, 5 |
| Raste ispod smreke ili bora, spore su prosječno duge 12-12.5 µm. | 51 | |
| 51. |
Raste ispod smreke, spore su prosječno duge 12 µm, klobuk je širok 3-8 cm, listići su u zrelosti krem-ružičasti. |
pogledati Hygrophorus secretanii, 33 |
|
Raste ispod bora, spore su prosječno duge 12.5 µm, klobuk je širok do 4 cm, listići su u zrelosti kremasti. /Klobuk je 2-4 cm širok, površina je ljepljiva, vlaknasta do blago baršunasta, ispod ljepljivog sloja je vlaknasta, siv, tamnosiv na sredini, kasnije je oker, rub je podvijen; stručak je 40-80 x 3-6 mm, suh, lagano je pahuljast na vrhu, gol, u početku je bijel, vremenom ili na ozlijeđenom mjestu požuti; listići su razmaknuti, široki, spuštaju se po stručku, bjelkasti; spore su jajolike do široko eliptične, 11-14 x 6.5-8 µm, otrusina je bijela; meso je bjelkasto do sivkasto, miris je jak na gorke bademe, a okus je blag./ |
Hygrophorus odoratus | |
| 52. |
Raste ispod bora. |
53 |
| Raste ispod smreke ili jele. | 54 | |
| 53. |
Klobuk je s grbicom i kontrastno tamniji na sredini, sivo-smećkast do lagano maslinasto-smeđ, prema rubu je izraženo svjetliji. /Klobuk je 4-10 cm širok, po vlažnom je vremenu ljepljiv, sušenjem postaje ujednačeno siv, rub je podvijen u mladosti, uskoro se izravna, ponekad je nazubljen; stručak je 5-12 x 1-1.8 cm, u mladosti je ljepljiv, ostaje izraženo ljepljiv i u starosti, prvo je bijel i bjelkasto ljuskav, osobito na vrhu, kasnije je svijetlo sivkasto-smeđ do smećkast i manje izraženo ljuskav; listići su razmaknuti, 18-44 ih dopire do stručka, debeli, voštani, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, bijeli, u mladosti su ponekad sa sivkastim odsjajem; spore su eliptične do jajolike, rjeđe su gotovo vretenaste, 8.5-11 x 4-5 μm, Qav = 1.6-1.7, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris podsjeća na gorke bademe, a okus je blag./ |
Hygrophorus suaveolens |
|
Klobuk je gotovo ujednačeno obojen, sivo-smeđ, samo je malo svjetliji prema rubu, osušen je ujednačenije smeđ. /Klobuk je 3-12 cm širok, s ili bez blago široke grbice, često je s ostacima bijelog vlaknastog ovoja na rubu ili ponekad s opsežnim bijelim mrljama, ponekad je malo hrapav do ljuskav na sredini, suh, po vlažnom je vremenu mazav, ali nikada ljepljiv, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna; stručak je 5-8 x 0.5-1 cm, suh, malo je ljepljiv po vlažnom vremenu, isprva je prljavo bijel sa sitnim ljuskicama na vrhu, kasnije je sa svijetlim sivkasto-smeđim tonom; listići su razmaknuti, 36-50 ih dopire do stručka, prirasli, debeli, voštani, izmiješani su s lamelulama, bijeli, ponekad su sa svijetlom mesnatocrvenkastom nijansom; spore su eliptične do jajolike, rjeđe su gotovo vretenaste, 8.5-11.3 x 4.8-6.6 μm, Qav = 1.63-1.75, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris je ponekad nejasan, ali obično jak, podsjeća na gorke bademe, a okus je blag; rekacija površine klobuka, stručka i listića s KOH je negativna; raste u crnogoričnim šumama, u simbiozi prvenstveno s borovima, na neutralnom ili vapnenastom tlu./ |
Hygrophorus pinophilus | |
| 54. |
Klobuk je širok 0.8-2.5 cm, spore su prosječno duge oko 10.3 µm. /Klobuk je s niskim ispupčenjem na sredini, ljepljiv, sitno je vlaknast do dlakav prema rubu, sivkast do siv s krem nijansom, rubom ostaje podvijen, kasnije je blago narebran; stručak je 20-50 x 3-7 mm, suh, vlaknast i sitno je ljuskav na gornjem dijelu, bez dlačica na donjem dijelu, bijel; listići su razmaknuti, široki, prirasli ili se spuštaju po stručku, prvo su čisto bijeli, zatim postanu svijetlokrem do ružičasti; spore su jajolike do široko eliptične, 9.2-11.4 x 5.3-6.8 µm, Qav = 1.7, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris je slab na gorke bademe, a okus nije izražen; raste u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili jelom./ |
Hygrophorus exiguus |
| Klobuk je uvijek širi od 2.5 cm, može biti širok 3-10, spore su prosječno kraće od 10.3 µm. | 55
|
|
| 55. |
Terminalni segmenti hifa trame listića široki su do 20 μm, hife trame klobuka i pileipelisa su bez kopči. /Klobuk je 4-10 cm širok, gladak, po vlažnom je vremenu ljepljiv i vlažan, sitno je ljuskav na bjelkastoj osnovi, svijetlokrem, siv do sivo-smeđ, nešto je tamniji na sredini, po površini može imati mala siva udubljenja poput tamnih mrljica, rub je dugo vremena podvijen; stručak je 4-11 x 0.6-1.5 cm, pun, bijel, prema vrhu je sa sivim ili bijelim ljuskicama ili granulama, na vrhu je uglavnom bijel, kasnije je smećkast; listići su rijetki, izmiješani su s lamelulama, debeli, rijetko su račvasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli su ili bjelkasti; spore su eliptične, 8.6-11 x 4.9-6.4 µm, Qav = 1.6-1.7, otrusina je bijela; meso je bijelo, ispod kožice klobuka je sivkasto, karakteristično miriše na gorke bademe, a okus je blag; meso sa sulfovanilinom postane ljubičasto, sa sulfoformolom ubrzo svijetloplavo, a listići sa sumpornom kiselinom crveno-ljubičasti; raste u planinskim crnogoričnim šumama, osobito u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu./ |
|
|
Terminalni segmenti hifa trame listića široki su 4-8 μm, kopče su prisutne kod hifa u svim tkivima. /Klobuk je 3-8 cm širok, površina je mazava do ljepljiva po vlažnom vremenu, ponekad je isprva potpuno tamnosmeđ, češće je narančasto-smeđ u svim fazama razvoja i tamniji u sredini zbog prisutnosti priraštenih smeđih vlakanaca, rub je isprva podvijen, zatim se izravna, vremenom se izvrne prema gore, ponekad je valovit, dekoriran je vlaknastim ostacima ovoja, koji u starosti nestanu; stručak je 3-6.5 x 0.3-1.5 cm, osušen je blago ljepljiv, prekriven je bijelim pahuljicama na gornjoj polovici ili trećini koje vremenom postaju sivkasto-smeđe do smeđe, prema bazi je gladak, kasnije postane sitno vlaknast, isprva je bjelkast, zatim svijetlo sivkasto-smeđ; listići su široki 2-6 mm, debeli, uglavnom su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, voštani, ponekad su izmiješani s lamelulama, bijeli, oštrica je cjelovita; spore su eliptične do jajolike, rijetko su gotovo vretenaste, 7-11.5 x 4.1-6.5 μm, Qav = 1.7, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris je na gorke bademe, često je teško prepoznatljiv po hladnom vremenu, a okus je blag; reakcija klobuka, stručka i mesa kod svježih primjeraka s KOH, NH4OH i FeSO4 je negativna; raste u crnogoričnim šumama, parkovima i uz ceste, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom sa smrekom, na neutralnom ili kiselom tlu u lišću ili travi./ |
||
| 56. |
Spore su prosječno duže od 9.3 µm. |
57 |
|
Spore su prosječno kraće od 9.3 µm. |
59 | |
| 57. |
Spore su prosječno duge oko 13 µm. /Klobuk je 2-6 cm širok, površina je mazava i vrlo ljepljiva, maslinasto-smeđ je ili tamnosmeđ, rub je dugo vremena podvijen; stručak je 2-12 x 0.4-1 cm, pun, po vlažnom vremenu je neobično mazav i ljepljiv, vlaknast, prošaran je smeđim, sivo-smeđim do maslinasto-smeđim ljuskicama na bijeloj osnovi poput zmijske kožice, na vrhu je bijel u dužini oko 1 cm, baza je s bijelim micelijem, često je sa sluzavim vjenčićem; listići su razmaknuti, debeli, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli; spore su eliptične, 10-16 x 7-8.5 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo do žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag; meso sa sumpornom kiselinom postane crveno, a površina stručka s KOH ubrzo svijetložuta; raste isključivo u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito sa smrekom ili borovicom, na kiselom tlu ili tlu bogatom hranjivim tvarima./ |
Hygrophorus olivaceoalbus |
|
Spore su prosječno duge 10-10.5 µm. |
58 | |
| 58 |
Stručak je širok 5-8 mm, klobuk je širok 3-8 cm, spore su prosječno duge 10.5 µm. /Klobuk je sluzav, uočljivo je prošaran sivim do crnim vlakancima prema rubu, crn ili vrlo tamno sivo-smeđ na sredini, sušenjem postaje svjetliji, smeđ; stručak je 7.5-12.5 cm visok, ispod prstenaste zone je čitav prošaran sivo-smeđim ljuskama poput zmijske kože, pri dnu su crnklaste, na vrhu je uvijek svilenkast i bijel; listići su prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli, ponekad su sivkasti; spore su eliptične, 10-14 x 5-7.5 μm, Qav = 1.7, otrusina je bijela; meso je debelo, bijelo, miris i okus nisu izraženi; raste u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rjeđe borom./ |
Hygrophorus korhonenii |
|
Stručak je uvijek širi, može biti širok 1.5-4.5 cm, klobuk je širok 5-12 cm, spore su prosječno duge 10 µm. /Klobuk je gladak, dosta je sluzav i ljepljiv, sivo-smećkast do maslinasto-smeđ, sredina je tamnija, rub je dugo vremena podvijen; stručak je 5-12 cm visok, pun, vrlo je ljepljiv, bijel, bjelkast ili svijetložut, na donjem je dijelu prošaran sivkastim ljuskicama poput zmijske kože, na gornjoj je trećini sa sluzavim prstenastim pojasom; listići su rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka, bijeli, poslije su slabo žućkasti; spore su eliptične, 8-12 x 5-8 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris je ugodan, aromatičan na voće, a okus je blag; raste u crnogoričnim šumama u simbiozi s borovima, te po parkovima i rubovima šuma, na vapnenastom tlu./ |
Hygrophorus latitabundus | |
| 59. |
Stručak je debeo 3-10 mm. |
60 |
|
Stručak je debeo 10-30 mm. |
62 | |
| 60. |
Meso ispod kožice nije obojeno, stručak je sa izraženim kontrastnim smeđim ljuskavim točkicama. /Klobuk je 3-6 cm širok, slabo je sluzav, površina je sa sitnim crnkasto-smeđim ljuskicama koje su naglašenije prema sredini, siv do sivo-smećkast, nešto je tamniji na sredini, rub je tanak, valovit, ponekad malo narebran i nazubljen; stručak je 30-70 x 5-8 mm, površina je s izraženim smeđim ljuskavim točkicama, bjelkast; listići su razmaknuti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, voštani, bijeli ili sivkasti; spore su eliptične, 7-10 x 4.5-6 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris nije izražen, a okus je blag; raste u crnogoričnim šumama obično u simbiozi sa smrekom, na tlu bogatim hranjivim tvarima./ |
Hygrophorus pustulatus |
| Meso ispod kožice klobuka je žuto, narančasto-crvenkasto ili smećkasto, stručak nije s kontrastnim točkicama, ali može biti sitno smećkasto ljuskav. | 61 | |
| 61. |
Raste ispod bora, meso ispod kožice klobuka je žuto ili narančasto-crvenkasto. /Klobuk je 2-5 cm širok, kožica se lako guli, površina je ljepljiva, lagano je radijalno vlaknasta, maslinasto-smeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, sredina je nešto tamnija, po suhom je vremenu žuto-smeđ ili narančasto-smeđ, rub je u starosti jako izvrnut prema gore; stručak je 2-8 x 0.4-1 cm, površina je ljepljiva, iznad prstenaste zone je suh, sitno je crtast, fino je smećkasto ljuskav, žućkast do narančasto-crvenkast, pri vrhu je s vlaknastim ostacima zastorka u vidu prolaznog prstenka; listići su rijetki, debeli, razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, zatim su izraženo žuto-narančasti ili narančasto-okerasti; spore su eliptične, 7-9 x 4-5 µm, otrusina je bijela; meso je bjelkasto do svijetložuto, miris je ugodan na gljive ili na voće, a okus je slatkast; raste u crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama borova, na pjeskovitom tlu, često počinje rasti tek kad temperatura padne ispod 5 stupnjeva./ |
Hygrophorus hypothejus |
|
Raste ispod smreke, meso ispod kožice klobuka je smećkasto. |
pogledati Hygrophorus discoideus, 36 | |
| 62. |
Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, klobuk je obično siv i prošaran brojnim crnkastim mrljama. |
Hygrophorus marzuolus |
| Ne raste u proljeće, već u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog. | 63 | |
| 63. |
Listići su u zrelosti sivkasti, klobuk je dosta tamne tamnosive do sivo-crne boje, meso ispod kožice klobuka je sivkasto, spore su prosječno duge oko 8.5 µm. /Klobuk je 4-10 cm širok, isprva je malo sluzav, kasnije je suh, površina je s crnkastim uraštenim vlakancima, tamnosiv, sivo-crn, plavo-siv ili plavo-smeđ, rub je dugo vremena podvijen; stručak je 5-10 x 0.8-1.5 cm, površina je vlaknasta, siv do sivkasto-smeđ; listići su rijetki, široki, na bazi su poprežno povezani žilicama, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, poslije malo sivkasti s blagom plavkastom nijansom; spore su eliptične, 8-9 x 4-5 µm, otrusina je bijela; meso je bijelo, miris nije izražen, a okus je blag; raste u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu./
|
Hygrophorus atramentosus |
|
Listići su trajno bjelkasti, klobuk je nešto svjetlije smeđe do sivo-smeđe boje, meso ispod kožice klobuka nije obojeno, spore su prosječno duge oko 8 µm. /Klobuk je 3.5-15 cm širok, suh, po vlažnom je vremenu mazav, površina je s radijalnim uraštenim vlakancima, siv, sivo-smeđ, tamnosmeđ, tamno sivo-smeđ ili crno-smeđ, rub je podvijen; stručak je 4-12 x 1-3 cm, vlaknast, na vrhu je sitno zrnast, nešto je svjetliji od klobuka, sivkasto-smećkast na svjetlijoj osnovi; listići su razmaknuti, debeli, elastični, voštani, jasno se spuštaju po stručku, s plavkastom su nijansom; spore su eliptične, 7-9 x 4-5 µm, otrusina je bijela; meso je bjelkasto, miris je ugodan na med ili lješnjake, a okus je također ugodan na lješnjake; raste u crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće sa smrekom, jelom i borovima, na vapnenastom tlu./ |
Hygrophorus camarophyllus | |
Na samom početku želim napomenuti da je navođenje i opis ljekovitog djelovanja različitih vrsta ljekovitih gljiva sasvim druga tema pa ne želim time opterećivati ovaj tekst. Jedna od daleko najbolje istraženih ljekovitih gljiva posljednjih godina je šarena tvrdokoška (Trametes versicolor). Njezina posebna morfološka obilježja uključuju koncentrične raznobojne zone na gornjoj strani klobuka (bez peteljke) i rupice na donjoj strani koje nose spore. Gljiva je česta u Aziji, Sjevernoj Americi i Europi, gdje je prisutna u svim regijama. Njezina ljekovita vrijednost kao dio kineske tradicionalne medicine datira najmanje 2000 godina unatrag i uključuje opće učinke na zdravlje, uključujući izdržljivost i dugovječnost. I u Kini i Japanu se u tradicionalnoj medicini koriste pripravci kao što je osušeni čaj od gljive u prahu.
Upozorenje: poznato je da ova i brojne druge gljive utječu na razinu šećera u krvi i mogu biti razrjeđivači krvi. Ako imate zdravstvenih problema povezanih sa šećerom u krvi ili uzimate lijekove za razrjeđivanje krvi, budite oprezni i prvo se posavjetujte sa svojim liječnikom.
Osnova svih naših ekstrakata gljiva je nesumnjivo alkoholna ekstrakcija. Ima poprilično loš okus, ali djeluje. Zbog toga postoje brojni procesi bez otapala, koji nježno ekstraktiraju tvari uz zadržavanje izvanrednog okusa i konzistencije.
Razumijevanje hitina još je jedan ključni aspekt ekstrakcije gljiva. Element koji čini stanični zid gljiva je hitin. Većina gljiva koje se konzumiraju kao hrana pretvara se u netopiva vlakna jer ljudsko tijelo ne proizvodi enzim hitinazu potrebnu za razgradnju hitina. U ovom je slučaju važna ekstrakcija gljiva. Slijedeći ispravne tehnike ekstrakcije ljekovitih gljiva, možemo otopiti ovaj hitin i omogućiti našem tijelu jednostavan pristup važnim bioaktivnim tvarima koje se nalaze unutra. Esencijalni triterpeni, steroli, beta-glukani i druge korisne tvari postaju dostupnije.
Za ekstrakciju različitih bioaktivnih tvari gljive moraju se koristiti različita otapala. Na primjer, beta-glukani se moraju ekstrahirati vrućom vodom jer su topljivi u vodi i tijelo ih drugačije ne može apsorbirati. Triterpeni se, s druge strane, moraju ekstrahirati pomoću alkoholnog otapala kako bi bili bioraspoloživi jer su topljivi u alkoholu. Određene vrste gljiva zahtijevaju korištenje samo vode za ekstrakciju jer su polisaharidi poput beta-glukana glavna bioaktivna tvar. S druge strane, ako određene vrste imaju značajne koncentracije i triterpena i beta-glukana onda je najbolji izbor dvostruka ekstrakcija.
Neovisno o njihovim fizičkim i kemijskim svojstvima, svi spojevi prisutni u ekstraktu gljive nazivaju se tvarima "punog spektra". Sastoje se od mnogih tvari iz ekstrakta gljive, uključujući i one topljive u vodi i one koje nisu topljive u vodi. Proizvod punog spektra je koristan jer sadrži cijeli spektar bioraspoloživih tvari u gljivama.
Možda nije očito, ali većina ljudi svakodnevno konzumira neku vrstu ekstrakta s toplom vodom. Uobičajeni ekstrakti s toplom vodom su kava i čaj. U tim slučajevima, otapalo (vruća voda) ostaje za uporabu zajedno sa spojevima koji su ekstrahirani iz sirovog materijala. Sirovine mogu biti i gljive. One se kuhaju u vrućoj vodi određeno vrijeme, a tekućina se na kraju kuhanja ocijedi i konzervira, dok se ocijeđene gljive bacaju. Kuhanje u vrućoj vodi izvući će sve spojeve topljive u vodi i neke od netopljivih iz naše sirovine. Oni će sada biti sadržani u našoj tekućini za ekstrakciju. Neki spojevi koji nisu topljivi u vodi ostat će među krutim tvarima koje se bacaju nakon završetka kuhanja.
Uglavnom su dva slična, ali opet različita oblika ekstrakcije gljiva toplom ili vrelom vodom:
1. Vodeni ekstrakt – čaj. To je najjednostavniji i vjerojatno najduže korišteni način korištenja ljekovitih gljiva. Vodeni ekstrakt se dobiva prelijevanjem usitnjenih suhih gljiva (ponekad i svježih) kipućom vodom. Nakon toga se posuda odmah poklopi i ostavi 15-20 minuta kako bi se ljekovite tvari otopile, zatim se procijedi se i pije toplo. Okus je često po gljivama ili ponekad gorak, ali se može popraviti dodavanjem limuna ili meda koji se stavlja malo poslije u topli čaj.
2. Vodeni ekstrakt – detokt. To je u osnovi također čaj, ali se malo drugačije priprema. Koristi se kod pripreme ekstrakta od ljekovitih gljiva čija je struktura često tvrda, gruba i žilava. Osušene i usitnjene gljive se prvo nekoliko sati drže potopljene u hladnoj vodi, a nakon toga se kuhaju u vodi 5-15 minuta kako bi se iz njih ekstrahirale ljekovite tvari. Ako se ljekovita gljiva kuha u vodi nešto duže, oko 40 minuta, onda se taj oblik ponekad naziva tonik. Nakon završetka kuhanja je postupak isti kao i kod pripreme čaja.
Ova se metoda koristi za ekstrakciju bioaktivnih tvari kod vrsta Termitomyces eurrhizus, Grifola frondosa, Pleurotus tuber-regium i Agaricus bisporus.
Važna napomena: komercijalni je ekstrakt gljive malo složeniji od ovoga u smislu tlaka, temperature i površine sirovina, ali je gornji primjer dobro opće pojednostavljenje. Sada se naša konačna tekućina može konzumirati kao tekućina ili se u slučaju ekstrakta u prahu ova tekućina uklanja (obično raspršivačem za sušenje koji isparava svu vodu), ostavljajući samo suhi prah. Kod gljiva su primarni spojevi topljivi u vodi polisaharidi poput beta-glukana.
Pri spravljanju praha od ljekovitih gljiva rijetko se koristi samo čisti alkohol. Dvostruke se ekstrakcije koriste kada se u postupku ekstrakcije koriste i voda i alkohol. Metoda ekstrakcije koja je proizvela najveće prinose bila je ona koja je uključivala etanol i vodu. Male razine hlapljivih kemikalija u prahu gljiva pokazale su da maceracija u čistom etanolu proizvodi znatno manju količinu bioaktivnih tvari od onog kod ekstrakcije miješanim otapalima. Ova metoda ekstrakcije još uvijek ima dva značajna nedostatka: prvo, etanol denaturira sve bitne molekule, i drugo, vrlo je teško ukloniti etanol i nositi se s rezultirajućim lošim okusom.
denaturiranje (dénaturer (franc.) = od de + natura (lat.) = narav). U biokemiji, proces koji se ponajprije odnosi na nukleinske kiseline i bjelančevine, a označuje bitan gubitak njihove nativne konformacije zbog razaranja nekovalentnih veza koje stabiliziraju prostornu građu (→ bjelančevine). Obično je praćen potpunim gubitkom biološke aktivnosti. Denaturiranje nastaje djelovanjem topline, tenzida, povećanjem kiselosti ili lužnatosti otopine, može biti ireverzibilno ili reverzibilno, a u biokemijskom laboratoriju redovito se provodi kao dio analitičkih postupaka. Renaturiranjem se naziva povrat nativne konformacije i biološke funkcije.
Dva su osnovna oblika ekstrakcije:
1. Ekstrakcija plodnih tijela gljiva u alkoholu – tinktura. Tinkture su oduvijek popularan ljekoviti pripravak od gljiva. Kao ekstrakcijsko sredstvo se koriste rakije ili vino, a u posljednje vrijeme se sve češće koristi pročišćeni alkohol. Priprema se tako da se točno određene količine ljekovitih gljiva potapaju u točnoj količini alkohola. Boca se napuni skoro do vrha i zatvori kako bi se mogla svakodnevno protresati. Nakon mjesec dana se procijedi i koristi po dvadesetak kapi dnevno.
2. Tinktura s dvostrukom ekstrakcijom. Za izradu ove tinkture se koriste osušene gljive. Ako želimo da naš ekstrakt sadrži sve spojeve koji nisu topljivi u vodi, morat ćemo ekstrahirati sirovine nečim drugim osim vodom. Ovdje dolazi alkohol koji će izdvojiti spojeve koji nisu topljivi u vodi. Gljive sadrže neke sastojke koji su topljivi u vodi, koji se nazivaju beta-glukani, i različite sastojke koji su topljivi u alkoholu, koji se nazivaju steroli i triterpeni. Tehnika dvostruke ekstrakcije izvlači sve sastojke i ima dodatnu prednost što rezultira krajnjim proizvodom koji je stabilan i zaštićen od kvarenja. Prvo se gljive umaču u alkohol koji ekstrahira sastojke netopljive u vodi kao što su steroli i triterpeni. Pošto se završi proces ekstrakcije u alkoholu, gljive se podvrgavaju procesu ekstrakcije toplom vodom, odnosno radi se dekokt. Topla voda ekstahira beta-glukane, proteoglikane i ostale polisaharide stimulatore imunološkog sustava.
Ova se metoda primjenjuje kod vrsta Grifola frondosa, Hericium erinaceum, Agaricus blazei, Ganoderma lucidum, Coriolus versicolor i Tropicoporus linteus za ekstrakciju bioaktivnih tvari.
Izrada tinkture na bazi ljekovitih gljiva procesom dvostruke ekstrakcije
Tehnika dvostruke ekstrakcije izvlači sve sastojke i ima dodatnu prednost što rezultira krajnjim proizvodom koji je stabilan. Proces je jednostavan, a jednostavan vodič po koracima će vam pomoći da napravite vlastitu dvostruku ekstrakciju gljiva.
• Organske sušene gljive kao što su hrastova sjajnica ili reishi (Ganoderma lucidum), zečarka (Grifola frondosa), nagnuti kopitar ili čaga (Inonotus obliquus) ili mirisna aniska ili shii-take (Lentinula edodes)
• 1 l 40-50 % alkohola (može i jača rakija)
• 2 l izvorske ili filtrirane vode
1. Najprije narezati osušene ljekovite gljive na manje komade veličine otprilike 2 cm četvorna. Ako ih je preteško rezati nožem, mogu se izlomiti rukama na male komadiće.
2. Napuniti staklenku od litre do 3/4 suhim gljivama.
3. Zatim napuniti staklenku alkoholom, pazeći da u potpunosti prekrije gljive, ali ostaviti otprilike 1.5 cm prostora na vrhu staklenke. Između staklenke i poklopca staviti papir za pečenje kako bi se spriječilo da alkohol nagriza poklopac. Na kraju čvrsto zatvoriti poklopcem i označiti datum.
4. Ostaviti staklenku mjesec dana na toplom i tamnom mjestu. Svakodnevno je najmanje jednom protresati.
5. Nakon mjesec dana procijediti alkohol s gljivama u drugu staklenku. To je vaš alkoholni ekstrakt. Ostavite alkoholni ekstrakt i ocijeđene gljive sa strane dok se priprema sljedeći korak dvostruke ekstrakcije.
6. Staviti na vatru lonac s 2 l vode i u proključalu vodu dodati gljive iz alkoholnog ekstrakta.
7. Kuhati gljive oko 2 sata, dok se voda ne smanji na otprilike 2.5-5 dl. Višak vode za to vrijeme ispari. Paziti na razinu vode jer ona ne smije potpuno ispariti. Možda će biti potrebno dodavati još vode u lonac tijekom cijelog postupka.
8. Maknuti lonac s vatre i ostaviti dobiveni vodeni ekstrakt (detokt) da se ohladi.
9. Ohlađeni vodeni ekstrakt procijediti uz pomoć lijevka i gaze u staklenku. To je vaš vodeni ekstrakt.
10. Na kraju pomiješati vodeni ekstrakt s istom količinom alkoholnog ekstrakta. Ukupni postotak alkohola trebao bi biti negdje između 25% i 35%, čime bi dvostruki ekstrakt bio stabilan. Označite vrstu i datum izrade dvostrukog ekstrakta. Tinkturu čuvati u tamnoj staklenoj posudi u tamnom ormariću.
Ovo je nešto izmijenjena verzija iznad navedenog procesa. Tinktura se izradi u dvostruko kraćem vremenu nego u iznad navedenom postupku. Započeti s dovoljno gljiva da se popuni staklenka od litre, a gljive mogu biti svježe ili sušene (ili kombinirano).
1. 1/2 gljiva namakati 2 tjedna u 96% alkoholu, uz redovito mućkanje.
2. Zatim sve procijediti, ostaviti ocijeđene gljive i tekućinu sa strane.
3. Dodati neupotrijebljenu 1/2 gljiva u gljive ocijeđene od alkohola i sve zajedno namakati 12 sati u vrućoj vodi na 50-70 stupnjeva u odgovarajućoj posudi. Najbolje koristiti neku posudu s termostatom kako bi se cijelo vrijeme održavala ista temperatura (npr. uređaj za održavanje dječjih bočica sa hranom toplim).
4. Procijediti sve močene gljive, a zatim pomiješati vodu i alkohol u omjeru 3,5:1 (3,5 dijela vode i 1 dio alkohola). Tinktura će u konačnici sadržavati 25-30 % alkohola.
• izmjeriti količinu tekućine koja se dobije iz ekstrakcije alkoholom, kako bi znali koliko će vam poslije točno trebati vode da bi tinktura na kraju imala potreban postotak alkohola.
• Mogu se koristiti ili suhe ili svježe gljive, međutim uvijek je bolje koristiti sušene, uglavnom zato jer to olakšava izračun alkohola u odnosu na gljive. Još jedna prednost je što se u ekstrakciju alkoholom unosi puno više bioaktivnih tvari kada su gljive suhe, a samim time se smanjuje volumen. Svježe gljive unose puno vode u postupak.
• Gljive je dobro samljeti u aparatu za mljevenje kako bi se olakšala ekstrakcija.
• Koristiti bilo koji alkohol koji će djelovati, ali konačni omjer alkohola i vode mora biti točan. Omjer 3,5:1 temelji se na korištenju 96 % alkohola.
• Ako želite biti precizniji, izvažite svoje suhe gljive prije namakanja u alkoholu, a zatim izvažite mokre gljive nakon što se alkohol procijedi i prije dodavanja u vodu. To će vam reći koliko alkohola unosite iz prvog u drugo namakanje.
• Cijeđenje može biti nezgodno. Najbolje sve izliti kroz finu gazu i rukom iscijediti što više tekućine. Sitne čestice u konačnom proizvodu nisu nikakav problem. Također se mogu koristiti razni drugi papirnati filtri.
• Kvalitetu ekstrakcije vodom procijeniti količinom polisaharida vidljivih u vodi. To se vidi kao zamućenost konačnog proizvoda. Polisaharidi koji zamućuju tekućinu se zapravo neće vidjeti sve dok se alkohol ne doda natrag u vodu, što će uzrokovati trenutnu vizualnu reakciju.
• Nastojati održavati temperaturu između 50 i 70 stupnjeva jer su istraživanja pokazala da se ljekovite komponente topljive u vodi mogu razgraditi na višim temperaturama. Ne bi trebalo smetati ako je voda malo vruća, ali svakako ne bi smjela proključati.
Preporuka za upotrebu tinkture ovisi o težini osobe i snazi tinkture, ali standard je 1/2 čajne žličice, 2-3 puta dnevno. Trajnost tinkture je oko dvije godine, uz uvjet da se čuva u tamnoj boci na hladnom mjestu dalje od izravnog sunčevog svjetla. Obavezno je protresite prije upotrebe, kako bi se na dnu nataložene čestice raspršile.
ŠARENA TVRDOKOŠKA (Trametes versicolor)
HRASTOVA SJAJNICA ILI REISHI (Ganoderma lucidum)
ZEČARKA (Grifola frondosa)
NAGNUTI KOPITAR ILI CHAGA (Inonotus obliquus)
MIRISNA ANISKA ILI SHII-TAKE (Lentinula edodes)
![]() |
![]() |
|
| Dvoprstenasta pečurka (Agaricus bitorquis) | Poljska pečurka (Agaricus campestris) | |
![]() |
![]() |
|
| Mala šumarica (Agaricus sylvaticus) | Šumska pečurka (Agaricus sylvicola) | |
![]() |
![]() |
|
| Kračunasta pečurka (Agaricus crocodilinus) | Otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus) |
Pečurke su u kontinentalnom dijelu Hrvatske dosta zapostavljen rod i vrlo rijetki ih konzumiraju, vjerojatno zbog velike sličnosti s otrovnim pupavkama. Na drugoj strani u Dalmaciji i priobalnom dijelu su mnogo češće i često nađu u gljivarskim košaricama.
U kontinentalnom dijelu nisu tako česte gljive i najčešće nailazimo na nekoliko vrsta. Dvoprstenastu pečurku (Agaricus bitorquis) ćemo najčešće pronaći po travnatim terenima u gradskim parkovima, poljsku pečurku (Agaricus campestris) i otrovnu pečurku (Agaricus xanthodermus) po poljima i livadama, šumsku pečurku (Agaricus sylvicola) i malu šumaricu (Agaricus sylvaticus) po miješanim i crnogoričnim šumama, a kračunastu pečurku ili kračun (Agaricus crocodilinus) po livadama na malo većim nadmorskim visinama.
U Hrvatskoj je poznato 30-35 različitih vrsta pečurki i općenito možemo reći da se uglavnom radi o vrlo kvalitetnim i relativno bezopasnim gljivama. Nekima od njih meso na prerezu manje ili više intenzivno pocrveni, kao primjerice poljskoj pečurki i maloj šumarici, međutim sve su one kvalitetne jestive gljive. Najveći dio njih ima debelo i čvrsto meso te ugodan miris. Tri vrste smatramo nejestivim zbog malo neugodnog mirisa, uglavnom po jodu ili dezinfekcijskim sredstvima. I konačno, ukupno pet vrsta smatramo otrovnim, a to su otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), šarena pečurka (Agaricus moelleri), smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), pilatova pečurka (Agaricus pilatianus) i lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis). Navedene otrovne vrste mogu uzrokovati bolove u trbuhu i probavne smetnje, međutim nekad se konzumiraju i bez ikakvih zdravstvenih problema. Svih pet otrovnih vrsta ima dvije zajedničke karakteristike po kojima se lako razlikuju od jestivih vrsta, prva je malo neugodan miris mesa po tinti, a druga što meso na prerezu u bazi stručka manje ili više požuti, što je jasno uočljivo na slici ispod.

![]() |
![]() |
| Brezina guba (Fomitopsis betulina) | Smolasta sjajnica (Ganoderma resinaceum) |
![]() |
![]() |
| Škriplin (Polyporus squamosus) | Šarena tvrdokoška (Trametes versicolor) |
Rupičarke su raznolika skupina gljiva čija se himenijalna ili plodna površina sastoji od pora ili rupica. U skupinu rupičarki ne ubrajamo vrganje i dio slijepljenih ili razraštenih gljiva koje su zasebne skupine gljiva. Dakle naša skupina rupičarki se sastoji od gljiva koje uglavnom rastu na drvu kao saprofiti i koje se najčešće nazivaju gube i trameti. Manji dio rupičarki raste na zemlji ili prividno za zemlji izmiješanom sa sitnim drvnim ostacima. Spore se stvaraju unutar cjevčica čiji krajevi čine površinu koja se sastoji od mnoštva pora. Za razliku od vrganja, sloj cjevčica se kod rupičarki obično teško uklanja. Plodna tijela ili klobuci rupičarki obično nisu okruglasti poput klobuka vrganja i obično su bez središnjeg stručka, a meso je najčešće tvrdo i vrlo žilavo.
Rupičarke su saprofiti krupnijih drvnih ostataka koji pomažu u razgradnji mrtvog drveta, a u nekim su slučajevima paraziti koji polako ubijaju svoje domaćine. Micelij rupičarki različito troši drvo, ovisno o vrsti. Neke vrste konzumiraju lignin i uzrokuju bijelu trulež drva, dok druge konzumiraju celulozu i uzrokuju smeđu trulež.
Determinacija rupičarki varira od lakih do vrlo teških. Pažljiva analiza makroskopskih osobina gljive ponekad je dovoljna za sigurnu determinaciju.
Prva važna značajka za determinaciju rupičarki su izgled i boja pora. Pore mogu biti sitne, široke, okrugle, višekutne, izdužene, a ponekad površina izgleda poput labirinta.
Druga značajka je podloga ili drvo domaćin na kojem raste, to je češće mrtvo drvo, ali neke vrste rastu i na živom drveću. Ponekad je drvo u završnoj fazi truljenja pa je dosta teško odrediti o kojoj se vrsti drveća radi.
I treća važna značajka je vrsta drveta na kojem gljiva raste, odnosno da li raste na crnogoričnom ili bjelogoričnom drveću. Određene vrste preferiraju samo jednu vrstu drveća,druge razno bjelogorično drveće, treće crnogorično drveće, dok dio vrsta rastu i na bjelogoričnom i na crnogoričnom drveću
![]() |
| Ružmarin zaražen pepelnicom |
Pepelnica se razvija tijekom godine kao parazit na lišću, peteljkama, grozdovima, plodovima, voća i drugim dijelovima biljke i radi velike štete u voćnjacima, vinogradima, vrtovima ili lončanicama.
Infekcija se suzbija različitim fungicidima koji su poznati poljoprivrednicima i voćarima. Ispod je navedeno jedno učinkovito prirodno sredstvo koje vam može pomoći u suzbijanju pepelnice kada je otkrijete u svojim lončanicama na cvijeću ili začinskom bilju. To se sredstvo lako napravi od komponenti koje svatko ima u svom domaćinstvu.
Potrebno je napraviti smjesu koja se sastoji od slijedećih komponenti: vode, deterdženta za pranje posuđa, mlijeka, sode bikarbone, češnjaka i ulja neema (ako ga imate), a koja se priprema na slijedeći način. Preko noći močiti 3 zdrobljena češnja češnjaka u 2 dl vode. Ujutro procijediti vodu, dodati 1 kap deterdženta za pranje posuđa, 2 žličice sode bikarbone 1 dl mlijeka i 1 žličicu ulja neema.
Prije tretmana biljaka pripremljenom smjesom preporučuje se biljke prvo poprskati vodom, a nakon toga pripremljenom smjesom koju je najbolje uliti u neku plastičnu prskalicu. Zatim dobro poprskajte sve dijelove biljke, kao i gornji sloj supstrata iz kojega biljka izrasta. To ponavljajte nekoliko dana dok ne potrošite čitavu smjesu. Slijedeći dan čitavu biljku dobro isperite vodom i nadajte se da ste se riješili pepelnice.
![]() |
![]() |
| Askus sa sporama pepelnice | Spore pepelnice |
![]()
U svim našim krajevima, na svim staništima, od otoka, morske obale pa sve do visokih planina, raste dosta različitih vrsta sunčanica koje se dosta često pronađu u košaricama s gljivama. Jedan dio gljivara ih dosta dobro poznaje, a drugi dio dosta površno. Ovi zadnji navedeni obično razlikuju jestive od nejestivih i otrovnih vrsta po prisutnosti pokretnog ili slobodnog vjenčića na stručku. To nije daleko od istine, jer prisustvo pokretnog vjenčića uglavnom i određuje jestive vrste sunčanica, ali ima i izuzetaka, jer i neke otrovne vrste mogu imati pokretni vjenčić, a isto tako ima i jestivih vrsta koje nemaju pokretni vjenčić. Osim vjenčića na stručku, važna makroskopska ili vizualno uočljiva obilježja koja se uzimaju u obzir kod determinacije različitih vrsta sunčanica su veličina klobuka, prisutnost i građa vjenčića na stručku, promjena boje mesa na prerezu, te miris i okus mesa. Cilj ovog rada je izvršiti analizu makroskopskih obilježja najvećeg dijela sunčanica koje rastu na našim prostorima kako bi se pomoglo u determinaciji pojedinih vrsta te podignula svijest sakupljača gljiva o opasnostima koje proizlaze iz površnog i slabog poznavanja različitih vrsta sunčanica.
Ovom je analizom obuhvaćeno ukupno 37 različitih vrsta sunčanica, koje rastu na našim prostorima. Taksonomski gledano, sve su navedene sunčanice dio devet različitih rodova, to su Chlorophyllum, Cystolepiota, Echinoderma, Lepiota, Leucoagaricus, Leucocoprinus, Macrolepiota, Melanophyllum i Phaeolepiota. Svi navedeni rodovi pripadaju porodici listićavki (Agaricaceae). Od svih devet rodova, samo tri roda (Leucoagaricus, Leucocoprinus i Macrolepiota) sadrže jestive vrste (7 vrsta, 18,9 %), dok ostalih šest rodova sadrži nejestive (9 vrsta, 24,3 %), vjerojatno otrovne (1 vrsta, 2,7 %), otrovne (15, vrsta, 40,5 %) i smrtno otrovne (5 vrsta, 13,5 %) vrste. Općenito govoreći ne bi bilo pogrešno ako bi se reklo da sunčanice najvećim dijelom obuhvaćaju otrovne vrste. Otrovnost je sunčanica dosta varijabilna, dio njih je samo lagano otrovan, a simptomi trovanja su lakši gastrointestinalni poremećaji, međutim konzumiranje nekolicine vrsta može završiti i smrtnim ishodom. Trovanje sunčanicama uglavnom uzrokuje dva najčešća sindroma trovanja, a to su gastrointestinalni i amatoksinski sindrom trovanja. Amatoksinski je sindrom trovanja posebno opasan jer može završiti i smrtnim ishodom. Amatoksini pronađeni u sunčanicama su isti kao i kod zelene pupavke (Amanita phalloides), bijele pupavke (Amanita verna), smrdljive pupavke (Amanita virosa) i obrubljene patuljice (Galerina marginata), koje su sve smrtno otrovne vrste. Rodovi kojima pripadaju otrovne vrste koje pretežno uzrokuju amatoksinski sindrom trovanja su Cystolepiota, Lepiota i Leucocoprinus, dok gastrointestinalni sindrom trovanja uglavnom uzrokuju vrste iz rodova Leucoagaricus, Chlorophyllum i Macrolepiota. Trovanje određenim vrstama sunčanica u rijetkim slučajevima može uzrokovati antabusni, hemolitički ili koprinski sindrom trovanja, kao i trovanje teškim metalima i cijanidom.
Prvi i najvažniji kriterij za odvajanje jestivih od nejestivih i otovnih vrsta sunčanica je širina klobuka. Sve vrste kojima je širina klobuka manja od 10 cm su nejestive i otrovne (21 vrsta), od kojih je samo jedna vrsta jestiva, a to je jestiva glinasta pečurkovica (Leucocoprinus cretaceus). Glinastoj pečurkovici širina klobuka ne prelazi 8 cm, čitava je bijela, a klobuk i stručak su karakteristično prekriveni bijelim stršećim čehicama poput bradavica koje se lako uklanjaju po čemu se razlikuje od svih sličnih vrsta. Uvijek treba imati u vidu da je širina klobuka relativan pojam, jer je njegova širina kod mladih gljiva uvijek manja od naše referentne širine. Stoga je širina klobuka koju uzimamo u obzir uvijek širina klobuka dobro razvijenih gljiva.
Slijedeći kriterij koji ćemo uporabiti za selekciju jestivih vrsta od preostalih 16 vrsta sunčanica je pokretni vjenčić na stručku. Sve vrste kojima širina klobuka uglavnom prelazi 10 cm i koje imaju pokretni vjenčić su jestive vrste, osim dvije otrovne vrste kojima meso na prerezu uočljivo pocrveni, a to su pilatova sunčanica (Chlorophyllum brunneum) i otrovna sunčanica (Macrolepiota venenata). Od preostalih vrsta koje nemaju pokretni vjenčić su jestive samo dvije vrste, a to su primorska pečurkovica (Leucoagaricus littoralis), koja raste samo u prmorskim krajevima u šumama bora, klobuk je do 12 cm širok i s karakterističnom je ružičastom nijansom, te crvenkastolisna pečurkovica (Leucoagaricus carneifolius), kojoj širina klobuka ne prelazi 14 cm i kojoj meso na prerezu trajno požuti. Meso na prerezu može požutiti kod još nekih vrsta, ali nakon toga žuta boja prelazi u crvenkastu, narančastu ili smeđu. Sve ostale vrste koje imaju nepokretni vjenčić ili je on drugačije izražen ili ga uopće nemaju su nejestive ili otrovne.
Slijedeća tablica sadrži jednostavan ključ koji može pomoći pri determinaciji jestivih, nejestivih i otrovnih sunčanica.
|
Širina klobuka je veća od 10 cm. |
|||
|
Na stručku se nalazi pokretni vjenčić. |
|||
|
Meso na prerezu ne mijenja boju (samo ponekad s jedva uočljivom crvenkastom nijansom). |
|||
|
Macrolepiota excoriata (OGULJENA SUNČANICA) |
klobuk je sa šiljastim ispupčenjem na sredini; vjenčić je bjelkast, na gornjoj strani smeđ i pokretan |
JESTIVA |
|
|
Macrolepiota mastoidea (GRBAVA SUNČANICA) |
klobuk je sa šiljastim ispupčenjem na sredini; meso na prerezu lagano pocrveni samo u kori stručka; vjenčić je s gornje strane bijel, s donje strane svijetlosmeđ i pokretan |
JESTIVA |
|
|
Macrolepiota permixta (DVOJNA SUNČANICA) |
površina klobuka je grubo čehasta s tamnim ispupčenjem; vjenčić je dvostruk, s donje je strane smeđ i pokretan |
JESTIVA |
|
|
Macrolepiota procera (VELIKA SUNČANICA) |
meso je na prerezu skoro neuočljivo vrlo slabo pocrveni ili poružičasti; vjenčić je opsežan, dvostruk, s gornje je strane bijel, s donje je strane smeđ i pokretan |
JESTIVA |
|
|
Meso na prerezu jako pocrveni ili malo pocrveni pa zatim posmeđi. |
|||
|
Chlorophyllum brunneum (PILATOVA SUNČANICA) |
meso na prerezu jako pocrveni; vjenčić je pokretan |
OTROVNA |
|
|
Macrolepiota venenata (OTROVNA SUNČANICA) |
površina klobuka je gusto vlaknasto-čehava; meso na presjeku malo pocrveni, zatim postane prljavo smeđe; miris je vrlo neugodan; vjenčić je pokretan |
OTROVNA |
|
|
Vjenčić je nepokretan, drugačije izražen ili ne postoji. |
|||
|
Meso na prerezu trajno požuti. |
|||
|
Leucoagaricus carneifolius (CRVENKASTOLISNA PEČURKOVICA) |
stručak je jako zadebljan na bazi i korjenast; meso na prerezu požuti |
JESTIVA |
|
|
Meso na prerezu nekad prvo požuti, ali poslije postane crvenkasto, narančasto ili smeđe. |
|||
|
Leucoagaricus americanus (BRESADOLOVA SUNČANICA) |
meso na prerezu prvo jako požuti, a zatim postane žuto-smeđe pa crvenkasto-smeđe |
OTROVNA |
|
|
Leucoagaricus badhamii (BADHAMOVA SUNČANICA) |
meso na prerezu najprije postane žućkasto-smeđe, zatim narančasto-crveno i na kraju smeđe |
OTROVNA |
|
|
Meso na prerezu nikad ne požuti. |
|||
|
Leucoagaricus littoralis (PRIMORSKA PEČURKOVICA) |
klobuk je s ružičastom je nijansom; raste u primorskim krajevima u šumama bora |
JESTIVA |
|
|
Lepiota ignivolvata (OGNJENA ŠTITARKA) |
baza stručka je crvene boje i skoro podsjeća na ovoj |
NEJESTIVA |
|
|
Leucoagaricus barssii (KORJENASTA PEČURKOVICA) |
stručak je korjenasto produžen; vjenčić je opnast, dvostruk i nazubljen s donje strane |
NEJESTIVA |
|
|
Echinoderma perplexum (ZAMRŠENA TRNOVAČA) |
nema vjenčića (rijetko prstenasta zona sa čehicama); meso miriše neugodno na plin |
OTROVNA |
|
|
Leucoagaricus leucothites (BJELKASTA PEČURKOVICA) |
klobuk je bijel i krem na sredini; meso na prerezu polako posmeđi |
OTROVNA |
|
|
Phaeolepiota aurea (ZLATNA ŠTITARKA) |
svi dijelovi su žuto-smeđi, narančasti ili narančasto-smeđi; opnasti vjenčić je s donje je strane crtast; listići su prirasli |
OTROVNA |
|
|
Echinoderma asperum (RAČVASTA TRNOVAČA) |
površina klobuka je sa oštrim stršećim čupercima; meso miriše neugodno na plin |
SMRTNO OTROVNA |
|
|
Širina klobuka je manja od 10 cm. |
|||
|
Klobuk i stručak su bijeli i prekriveni bijelim stršećim čehicama poput bradavica koje se lako uklanjaju. |
|||
|
Leucocoprinus cretaceus |
Klobuk i stručak su bijeli i prekriveni bijelim stršećim čehicama poput bradavica koje se lako uklanjaju |
JESTIVA |
|
|
Klobuk i stručak su drugačije dekorirani. |
|||
|
Chlorophyllum agaricoides (STEPSKA STOŽERKA) |
Plodno tijelo je kruškolikog oblika poput zatvorenog kišobrana, a stručak je jedva izražen |
NEJESTIVA |
|
|
Lepiota erminea (ŽUTOISPUPČENA ŠTITARKA) |
klobuk je bijel s kremastom sredinom |
NEJESTIVA |
|
|
Lepiota magnispora (ŽUTONOGA ŠTITARKA) |
stručak je prekriven vunastim žutim čehicama |
NEJESTIVA |
|
|
Leucoagaricus pilatianus (PILATOVA SUNČANICA) |
klobuk je crvenkasto-smeđe ili ružičasto-smeđe boje; meso miriše na cedrovinu i malo na jod; vjenčić opnast sa smećkastim rubom |
NEJESTIVA |
|
|
Leucoagaricus serenus (SNJEŽNOBIJELA ŠTITARKA) |
klobuk je bijel; vjenčić je bijel i najprije uzdignut |
NEJESTIVA |
|
|
Leucocoprinus cepistipes (BIJELOREBRASTA SUNČANICA) |
meso je na prerezu plavo prošarano i gorkog okusa |
NEJESTIVA |
|
|
Melanophyllum haematospermum (KRVAVOLISTIĆAVA SUNČICA) |
listići su kod razvijene gljive upadljivo crveni; meso na prerezu pocrveni |
NEJESTIVA |
|
|
Echinoderma calcicola (SVEČANA ŠTITARKA) |
površina klobuka je sa šiljastim čehama |
VJEROJATNO OTROVNA |
|
|
Cystolepiota hetieri (HETIERIJEVA ŠTITARKA) |
meso na prerezu malo posmeđi |
OTROVNA |
|
|
Echinoderma hystrix (JEŽASTA TRNOVAČA) |
površina klobuka je s bradavičavim šiljastim piramidalnim ljuskama |
OTROVNA |
|
|
Lepiota parvannulata (PROLAZNA ŠTITARKA) |
klobuk je bjelkast s krem sredinom; raste izvan šuma u travi |
OTROVNA |
|
|
Lepiota clypeolaria (BIJELONOGA ŠTITARKA) |
stručak je s vunastim stršećim vlakancima |
OTROVNA |
|
|
Lepiota cristata (SMRDLJIVA ŠTITARKA) |
vjenčić je opnast; meso neugodno miriše na plin |
OTROVNA |
|
|
Lepiota lilacea (PLAVORUŽIČASTA ŠTITARKA) |
klobuk je s ljubičastim tonom; meso je u dnu stručka crvenkasto |
OTROVNA |
|
|
Lepiota oreadiformis (PLANINSKA ŠTITARKA) |
klobuk je s narančastim tonom; raste po crnogoričnim šumama |
OTROVNA |
|
|
Leucocoprinus birnbaumii (ŽUTA GNOJIŠTARKA) |
klobuk i stručak su žuti; raste u lončanicama |
OTROVNA |
|
|
Lepiota brunneoincarnata (MESNATOSMEĐA ŠTITARKA) |
meso na prerezu malo pocrveni |
SMRTNO OTROVNA |
|
|
Lepiota castanea (KESTENJASTA ŠTITARKA) |
listići na pritisak pocrvene |
SMRTNO OTROVNA |
|
|
Lepiota helveola (MESNATOCRVENKASTA ŠTITARKA) |
meso malo pocrveni uz kožicu stručka |
SMRTNO OTROVNA |
|
|
Lepiota subincarnata (CRVENKASTA ŠTITARKA) |
površina klobuka je s ružičasto-smećkastim čehicama koje su najgušće na crvenkasto-smeđoj sredini; meso je s ružičastom nijansom |
SMRTNO OTROVNA |
|
Kod sakupljanja sunčanica je od životne važnosti biti svjestan opasnosti koja može biti rezultat površnosti kod branja ovih vrsta gljiva. Iz svega gore navedenoga proizlazi najvažniji savjet kod branja sunčanica, a on glasi: „Ne sakupljajte male sunčanice za jelo, jer je među njima nekoliko smrtno otrovnih vrsta“.
Kako bi u najvećoj mogućoj mjeri pojednostavnili selekciju najvećeg mogućeg broja jestivih sunčanica i u potpunosti izbjegli nejestive i otrovne vrste trebamo se pridržavati samo tri kriterija, prvi je da širina klobuka gljive prelazi 10 cm, drugi je da se na stručku nalazi pokretni vjenčić i treći je da meso na prerezu ne pocrveni. Na taj se način sakupljanje sunčanica svodi na četiri najkvalitetnije od ukupno sedam jestivih vrsta što je svakako prihvatljivije od mogućnosti zamjene s nekom otrovnom vrstom.