Znanstveni naziv uzorka: Russula rhodopus
Lokacija uzorka: USA
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (685 bp): AAGTCGTAACAAGGTTTCCGTAGGTGAACCTGCGGAAGGATCATTATCGTATAACTGAGGCGCGACGGCTGTCGCTGACCTTTCGGTCGTGCACGCCCGAGTGTTCTCAAAAACATCCATCTCACCCCTTGTGCACCACCGCGTGGGCACCCTTTCGACTCGTTCGGAGGGGAGCTCACGTTTTCACACAAACTCTATACGGTGTAGAATGTCTTCCTTTGCGATCACACGCAATTAATACAACTTTCAACAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATACGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCCCCTTGGCATTCCGAGGGGCACACCCGTTTGAGTGTCGTGAAATTCTCAAAACCCTTTTCTTTTGAAAGGATTTTGGACTTGGAGGCTTTTTGCTGGCTTCGCCTTGAAGTGAGCTCCTCCCAAACGAATTAGTGGGGTCCGCTTTGCCGATCCTTGACGTGATAAGATGTTTCTACGTCTTGGGTTCGGCACTGTCCACCTGCTTCTAACCGTCTCATCGACAACGATGGCGTTCCGGTCTCACCACCGTTTAATCGGTCGGGGAGGCTTGACCCACCAAAACAAACCTTGACCTCAAATCGGGTGAGGCTACCCGCTGAACTTAAG
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)
|
CRVENOCRNA KRASNICA
Russula rhodomelanea Sarnari
Etimologija: rhodo (gr.) = ruža, ružičasto, crvenkasto + melanea (gr.) = crn. Po boji.
Klobuk: 2.5-9 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, valovit, više je ili manje režnjast, kožica se guli 1/3 promjera, vlažan i sjajan, lijepe je crvene boje koja je više ili manje zasićena kao kod netaknute krasnice (Russula persicina), cinobercrven kao kod cinober krasnice (Russula pseudointegra), krvavocrven, ponekad je više karmincrven, ponekad je nešto tamniji na sredini, nisu neuobičajene iznenadne promjene boje u sivkasto-oker na nagnječenim ili oštećenim dijelovima, rub je gladak, na kraju je slabo narebran.
Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, više je ili manje valjkast, pun, srž ubrzo postane mekana i spužvasta, svilenkast, pahuljast na vrhu, čitav je bijel, kasnije često posivi ili pocrni, proporcionalno temperaturi i rukovanju nekoliko sati nakon ubiranja.
Listići: Prilično su gusti, tanki, izmiješani su sa rijetkim lamelulama, rijetko su račvasti, prirasli, bijeli kada se gljiva ubere, na ozlijeđenom mjestu ili trljanjem nakon nekoliko sati posive, lomljivi, oštrica je iste boje.
Spore: Široko su eliptične ili jajolike, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 1.2 μm, dobro povezanim tankim spojnim linijama koje tvore razvijeni i gusti mrežasti uzorak, amiloidne, 7.4-9.5 x 6-7.8 μm, nekad su nešto manje, 7.2-9 x 6-7.4 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, duljine 36-56 x 9-12 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste ili batinaste, uglavnom bez vršnog produžetka, 50-115 x 6-14 μm, pileipelis se sastoji od suženih, ali ne zašiljenih, čvornatih, valovitih i mjestimično zadebljanih hifa, širokih 3-4.2 μm, te brojnih dermatocistida, jednosegmentnih i batinaste ili s 3-4-segmentnih i nepravilno valjkastih, često stisnutih poput vrata ili glavičastih na vrhu, ponekad račvastih, širokih 5.5-10 μm; otrusina je bijela (Ia).
Meso: Osrednje je debelo, lomljivo, isprva je bijelo, zatim neravnomjerno i nepravilno posivi ili pocrni, ovisno o vremenskim uvjetima i rukovanju; miris je na amil acetat ili kolače, kao kod lomljive krasnice (Russula fragilis), čak i izraženiji, a okus je u ljut u svim dijelovima.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s formalinom kasnije svijetloružičasto, listići s anilinom narančasti s plavkastom aureolom, reakcija s gvajakovom tinkturom je spora (+), a s amonijakom negativna.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u skupinama, u bjelogoričnim šumama, parkovima, uz šumske staze, obično u simbiozi sa hrastom ili grabom, na golom, glinenastom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a neki autori navode da je možda i otrovna.
Napomena: Predstavnica je linije Emetica zbog svoje male veličine, bijelih listića, otrusine i stručka, snažnog je paprenog okusa, klobuk je više ili manje ujednačene i sjajne crvene boje (povremene karmincrvene nijanse mogle bi opravdati svrstavanje u liniju Atropurpurea). Kriteriji značajni za prepoznavanje su rast u toplim šumama hrasta, obično uz staze, na više ili manje golom i glinenastom tlu, miris mesa na kolače kao kod lomljive krasnice, spora reakcija sa gvajakovom tinkturom, meso koje kasnije postane crnkasto-sivo, a intenzitet promjene boje je ponekad vrlo slab, pojačava se rukovanjem i atmosferskom toplinom, odnosno čimbenicima koji ubrzavaju oslobađanje vode iz tkiva. Slične su paprena krasnica (Russula emetica), koja se razlikuje po nepromjenjivom mesu, slabom mirisu, staništu u močvarnim crnogoričnim šumama, većim i jače dekoriranim sporama, posivjela krasnica (Russula grisescens), koja raste po tresetištima ili močvarama, kojoj meso tamni zbog upijanja vode, a ne pocrni zbog oslobađanja vode, reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, više ili manje brza, a dermatocistide su rjeđe, žutopjegava krasnica (Russula luteotacta), koja je tvrđa i kompaktnija, listići se kratko spuštaju niz stručak i općenito su dobro razmaknuti, izlučuju vodene kapljice po vlažnom vremnenu, stručak može biti s ružičastom nijansom, a ozlijeđeni dijelovi požute, Maireijeva krasnica (Russula nobilis), koja raste u svježim bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, kojoj meso može požutjeti, ali samo malo, te gorska paprena krasnica (Russula silvestris), kojoj mesu ne posivi zbog gubljenja vode, reakcija sa gvajakovom tinkturom je negativna ili minimalna, raste u mahovini ispod bukve, kestena ili bora, a spore su dekorirane velikim bodljama, kao kod paprene krasnice.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 580. str., Russula rhodomelanea Sarnari
|
CRVENONOGA KRASNICA
Russula rhodopus Zvára
Etimologija: rhodon (gr.) = ružičast, ruža + pous (gr.) = stopalo, noga. Po boji stručka.
Klobuk: 4-10.5 cm širok, najprije je kuglast, kasnije se raširi i umjereno ulegne na sredini, nepravilan, često je režnjast, gladak, valovit, kožica se guli do 1/2 promjera, mazav i sjajan, kao lakiran čak i po suhom vremenu, crvene boje trešnje do krvavocrvene boje, na sredini je tamniji, ponekad crnkast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, kratko je narebran tek u starosti.
Stručak: 4-6.5 cm visok i 1-3 cm debeo, često je ekscentričan, relativno je robustan, batinast ili blago zadebljan pri dnu, gladak, pun, kasnije je više ili manje spužvast, bijel, s ružičasto-crvenom je nijansom na velikoj površini osim na vrhu, ponekad je potpuno bijel, na dnu je hrđastosmeđ.
Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, tanki, prilično su niski, oko 4 mm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, lomljivi, bijeli, u starosti su krem, sa slabim oker odsjajem.
Spore: Gotovo su kuglaste, sa stožastim do polukuglastim su bradavicama visokim do 0.6 µm ili malo višim, prilično povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.2-9 x 6.3-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-50 x 9-11,5 μm, cheilocistide su vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 50-100 x 8-11 μm, pileipelis se sastoji od hifa, širokih 2.2-4.6 μm, vrlo tupih ili nejasno glavičastih, s refraktivnom stijenkom, te brojnih, jednosegmentnih, nepravilno valjkastih ili batinastih dermatocistida, ponekad naglo zadebljanih, rijetko račvastih, širokih 3.8-8 μm; otrusina je krem do oker (IIc-IIIb), čuvanjem izblijedi.
Meso: Debelo, prilično je čvrsto čak i u zrelosti, bijelo, na prerezu vrlo slabo promijeni boju ili mjestimično blago požuti, ispod kožice klobuka je ružičasto-crveno; miriše lagano na voće, a okus je ljut u listićima, nešto je slabiji u stručku, ponekad je izraženo gorak.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno ružičasto-sivo (+), s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno tamnoplavo (++), s fenolom smeđe, listići s anilinom narančasto-smeđi, a reakcija listića s amonijakom je negativna.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u vlažnim ili čak močvarnim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, na tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.
Napomena: Prepoznatljiva je po rastu u kiselim, planinskim crnogoričnim šumama, srednje je veličine, površina klobuka je mazava i sjajna, kao da je lakirana, prilično je ujednačene krvavocrvene boje, stručak je više ili manje zdepast ili ekscentričan, sa crvenom nijansom, rijetko je potpuno bijel (Russula rhodopus f. leucopoda). Gorki okusa mesa (kojem prethodi umjerena trpkost) se teško osjeti, ponekad nakon duljeg žvakanja pa je stoga nepouzdana osobina. Međutim, po toj je karakteristici slična raskošna krasnica (Russula intermedia), koja ima slične male i kuglaste spore, ali drugačiji pileipelis, s polimorfnim dermatocistidama, s malo ili bez segmenata. Pripada podsekciji Sardoninae koju karakterizira čisto crvena boja stručka i klobuka. Unutar ove podsekcije, slične su krvava krasnica (Russula sanguinea), koja je prepoznatljiva po rastu ispod borova, listićima koji se kratko spuštaju po stručku, valovitoj površini klobuka, koja je malo ili nimalo sjajna, te sporama s relativno visokim i izoliranim, stožastim bradavicama, barska krasnica (Russula helodes), koja raste tipično u močvarnim crnogoričnim šumama u tresetnoj mahovini, meso joj posivi, klobuk nije sjajan, otrusina je krem (IIb), spore su veće i sa izraženim mrežastim uzorkom, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je slaba, te sardoniks krasnica (Russula sardonia), koja je u mnogim aspektima drugačijeg izgleda, ali njezina forma Russula sardonia f. pseudorhodopoda može izgledati isto zbog prekrasne crvene boje, listića bez limunastožutih nijansi i negativne reakcije sa amonijakom, a prepoznatljiva je po manje čistom crvenom klobuku, izrazito ljutom okusu i staništu isključivo ispod borova, na suhom i vapnenastom tlu.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 622. str., Russula rhodopus Zvara
 |
ŽUMANJČANA KRASNICA
Russula risigallina (Batsch) Sacc.
Engleski naziv: Golden Brittlegill
Klobuk: 3-7 cm širok i oko 4-5 mm debeo, najprije je skoro polukuglast do konveksan, ubrzo je proširen i ulegnut na sredini, više je ili manje nepravilan ili režnjast, kožica se lako guli u cjelosti, gol, relativno je sjajan po vlažnom vremenu, kasnije je suh i bez sjaja, crven kao kod tvrde krasnice (Russula rosea), sa žućkastom sredinom (Russula risigallina f. luteorosella), ružičast, narančast ili s crveno-smeđim nijansama, često je mjestimično ili ujednačeno žućkast (Russula lutea), vrlo je rijetko čitav bjelkast, rub je često izvrnut prema gore, u starosti je kratko narebran.
Stručak: 3-10 cm visok i 1-2 cm debeo, uglavnom je valjkast ili nejasno vretenast, blago je proširen na vrhu, lagano je zakrivljen, srž je najprije omekšana, kasnije je šuplja, bijel, kasnije je smećkast na dnu, trljanjem blago potamni.
Listići: Gusti, široki su 4-6 mm, tanki, bez lamelula, usko su prirasli, kasnije izgledaju gotovo slobodno, rijetko su račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, lomljivi, žućkasti, u zrelosti su izraženo narančasti.
Spore: Široko su eliptične, s uglavnom izoliranim bodljama visokim do 1 µm, ponekad s nekoliko kratkih grebena, amiloidne, 7-9 x 5.8-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-43 x 7-11 μm, cheilocistide su vretenaste, uske, s trbuhom širokim 7-10 μm, tupim vrhom, s kratkim produžetkom ili papilom, pileipelis se sastoji od kratkih, batinastih hifa, širokih do 6 μm, te tupih, valjkastih, višesegmentnih primordijalnih hifa, širokih 4-6 širokih, relativno rijetkih i koje ne teze združivanju u snopove; otrusina je tamnožuta (IVd-e).
Meso: Relativno je tanko, mekano, bijelo; miris kod mladih gljiva nije izražen, kasnije je po truleži, po Romagnesiju je na uvele ruže, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je slaba (-), s gvajakovom tinkturom polako postane svijetloplavo (-), s fenolom tamno crvenkasto-smeđe, a listići s anilinom narančasto-smeđi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u svim tipovima šuma, te parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično listopadnim i zimzelenim hrastovima, kao i grabom, kestenom ili bukvom, a nešto rjeđe ispod crnogoričnog drveća, na raznim vrstama tla, a najčešće na vapnenastom.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali slabe vrijednosti zbog malih dimenzija.
Napomena: Ova se lijepa vrsta pojavljuje početkom sezone u nizinskim bjelogoričnim šumama. Prepoznatljiva je po maloj veličini i vitkom izgledu, rubu klobuka koji tek kasnije postaje blago narebran, kožici klobuka koja se u potpunosti uklanja, s malo ili bez imalo sjaja, bojama od žute, ružičasto-crvene do narančasto-crvene (nikada nije karmincrven), listićima bez lamelula, žumanjčano-žute boje u zrelosti, otrusinom oko IVd-e, vitkom, valjkastom ili blago suženom i potpuno bijelom stručku, mekanom i slabo promjenjivom mesu, blagog okusu i mirisa svojstvenog truljenju, po Romagnesiju na uvele ruže. Mikroskopski su karakteristične srednje velike spore s uglavnom izoliranim bodljama i pileipelisom od batinastih hifa i tankih primordijalnih hifa, rijetkih i nezdruženim, što objašnjava glatku površinu klobuka, umjesto pahuljaste koja je karakteristična za većinu vrsta u podrodu Incrustatula. Unutar opsega opisane vrste gravitira nekoliko varijeteta, formi ili podvrsta. Tipična forma opisane vrste, a posebno forma Russula risigallina f. luteorosella, ima ružičasto-crvenu rozetu oko žućkaste sredine, lako su prepoznatljive na terenu. Suprotno tome, primjerci s potpuno žutim klobukom mogu se zamijeniti s drugim slično pigmentiranim vrstama iz podsekcije Chamaeleontinae, kao što je Russula vitellina, koja je karakteristična po mirisu na kisele krastavce u starosti i sluzavoj, sjajnoj kožici klobuka, sa sjajem koji ostaje nepromijenjen dugo vremena kada se osuši. Russula flavocitrina je lako prepoznatljiva po žućkastoj ili blagoj zelenoj boji klobuka, sporama s grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, svjetlijoj otrusini, oko IVa ili IVb, te pileipelisu s primordijalnim hifama širokim 6-8 μm. Sunčanožuta krasnica (Russula helios) je krupnija vrsta s potpuno zlatnožutim klobukom, koja raste ispod zimzelenih mediteranskih hrastova na vapnenastom tlu, otrusina je vrlo tamna, oko IVe, a spore dekorirane bradavicama djelomično povezanim lancima ili grebenima, dok pileipelis karakteriziraju vrlo tanke primordijalne hife, široke samo 3-4 μm.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 879. Žumanjčana krasnica (Russula vitellina (Pers.) Fries), Sinonim: Russula lutea (Hudg. ex Fr.) S.F.Gray; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1378. str. Russula risigallina (Batsch) Sacc.
|
POTOČNA KRASNICA
Russula rivulicola Ruots. & Vauras
Etimologija: rivulus (lat.) = potok, mali tok vode + colere (lat.) = nastanjivati, živjeti, biti stanovnik. Po staništu.
Klobuk: 3.5-7 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan i s grbicom na sredini, kao kod pupače (Russula caerulea), kasnije se spljošti i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera ili nešto više, vlažan i sjajan kada se ubere, više je ili manje intenzivne bakrenocrvene boje, kao kod vesele krasnice (Russula laeta), bakreno-smeđ ili žuto-smeđ, na sredini može biti tamnocrven ili čak crnkast, ponekad je svijetlocrven ili crveno-ljubičast, rijetko je prošaran svijetlozeleno, ali ponekad je s vrlo jasnim zelenim tonom na sredini, rub je dugo vremena podvijen i gladak, kasnije se izravna, u starosti je narebran u dužini od 5-8 mm.
Stručak: 3.5-5 cm visok i 1.5-2.3 cm debeo, uglavnom je batinast, bijel, pun, srž je kasnije omekšana, više je ili manje žuto-smeđ na dnu, vremenom postaje izraženo siv.
Listići: Gusti, bez lamelula, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, nisu ili su izraženo račvasti, lomljivi, žuti, sljedeći dan malo posive, oštrica je cjelovita, vrlo rijetko je crvena nekoliko milimetara uz rub klobuka.
Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, prekrivene su bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.3-8.8 x 6-7.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 37-54 x 8-12 μm, cheilocistide su vretenaste, sa većim ili manjim produžetkom na vrhu, 40-80 x 9-14 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih ili djelomično suženih, vitkih hifa, širokih 2.5-4 μm, te batinastih, neinkrustiranih dermatocistida, jednosegmentnih ili višesegmentnih, s trbuhom širokim 6-14 μm; otrusina je oker (IIIb), a po Ruotsalainenu i Vaurasu krem (IIc).
Meso: Osrednje je čvrsto, bijelo, po vlažnom vremenu ili vremenom postane sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag ili jedva primjetno ljutkast u listićima.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-sivkasto (-), reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično spora (+), a površina stručka s formalinom postane ružičasta.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u šumama breze, sa ili bez smreke, u simbiozi sa brezom, na močvarnom tlu u tresetnoj mahovini (Sphagnum) i drugim vrstama mahovina, uz patuljaste breze (Betula nana) ili vrbe, često po depresijama uz male vodotoke, uglavnom na sjeveru Europe.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.
Napomena: Obično se susreće po močvarnim terenima s tresetnom mahovinom u prisutnosti breza, koje su joj preferirani partner, ali isto tako pokazuje posebnu sklonost prema močvarnim depresijama koje se protežu uz male vodotoke po kojima je vrsta dobila ime. Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini s klobukom koji rijetko prelazi 7 cm, narebranim rubom, dugo sjajnoj kožici, crvenom osnovnom pigmentu, okruženom s dva manje izražena pigmenta, žutim i plavim, s gradacijama koje pokrivaju raspon žuto-crvene, smeđe i vinski ljubičaste boje, oker listićima i otrusini, mesu koje na prerezu blago pocrni i jasno posivi zbog upijanja vode, neizraženom mirisu i blagom okusu (može biti vrlo slabo ljutkast u nezrelim listićima), te staništu u tresetnim močvarama ispod breze. Po repertoaru boja, boji mesa, malim sporama s djelomično mrežastim uzorkom, oker otrusini, kožici klobuka s velikim, neinkrustiranim dermatocistidama i mikoriznom partneru je najsličnija prljavocrvena krasnica (Russula vinososordida), koja preferira mjesta koja nisu previše vlažna, odnosno negdje na polovici puta između mjesta bogatih tresetnom mahovinom tipičnih za potočiće i suhog tla. Osim ekoloških karakteristika, prljavocrvena krasnica je prepoznatljiva po znatno većim dimenzijama i kompaktnosti, gušćim listićima, mesu koje crni, ali ne sivi zbog upijanja vode, intenzivnijoj reakciji sa formalinom i neznatno manjim sporama. Među ostalim vrstama povezanim sa tresetnom mahovinom, tresetna krasnica (Russula robertii) se čini prilično različitom zbog izuzetno lomljivog i vodenastog mesa, koje je tek slabo posivi, jasno narebranog ruba klobuka, više polikromnog ili višebojnog klobuka i vrlo svijetlih zrelih listića, što je u skladu s krem otrusinom. Zbog svoje veličine, oblika i boje na tlu se često zamijeni s veselom krasnicom, koja se razlikuje po mesu koje ne posivi, tamnijim listićima i rastu na drugačijem staništu.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 951 str. Russula rivulicola Routs. & Vauras
|
TRESETNA KRASNICA
Russula robertii J.Blum
Etimologija: Po imenu.
Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan do brzo proširen i blago ulegnut na sredini, može biti s više ili manje uočljivom sitnom grbicom na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, ljepljiv je i sjajan, malo je mazav po vlažnom vremenu, izraženo je hrapav, dosta je promjenjivih boja, najčešće je smeđ, ljubičast, bakrenosmeđ, zasićeno žućkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, lako izblijedi do ružičasto-ljubičaste boje, na sredini također može lagano postati žuto-zelen do maslinastozelen ili je s većim zelenim mrljama, vrlo je rijetko tamnoljubičast, u tonovima breganke (Russula nitida), rub je neravan i izraženo narebran u dužini od 8-11 mm.
Stručak: 3-7 cm visok i 0.6-1.3 cm debeo, vitak, batinast, nije proširen na vrhu, pun, srž je kasnije šuplja, bjelkast, rijetko je s ružičastom nijansom, prema dnu je sa žuto-oker mrljama.
Listići: Osrednje su gusti, široki, tanki, kasnije su relativno su široko razmaknuti, usko su prirasli, nisu račvasti, povezani su s poprečnim žilicama na bazi, lomljivi, bjelkasti, zatim su svijetlokrem, ponekad su sa slabim žućkastim odsjajem u zrelosti, oštrica je cjelovita i iste boje.
Spore: Široko su eliptične, s gotovo stožastim, djelomično izoliranim bradavicama ili bodljama visokim 0.6-0.8 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični do jasni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 8.4-10.4 x 6.4-7.8 µm ili 8.5-10.4 x 6.7-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-46 x 10-13 μm, cheilocistide su više ili manje sužene, široke 10-12 μm, pileipelis se sastoji od vrlo tupih hifa, širokih 3-4.5 μm, te djelomično valjkastih, batinastih ili gotovo vretenastih dermatocistida, s jasnim produžetkom na vršnom segmentu, podijeljenih na nekoliko dugih segmenata, uglavnom 0-1-segmentnih, s trbuhom širokim 5-12 μm; otrusina je tamnokrem (IId).
Meso: Mekano, vrlo je lomljivo, vodenasto, bijelo, blago požuti u dnu sručka; miris nije izražen, pri truljenju slabo na kvasac, a okus je blag ili prolazno malo ljutkast u listićima u mladosti.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane trenutno ružičasto (+), a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo spora i slaba (-).
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, parkovima i močvarama, u simbiozi s brezom, ali i topolom trepetljikom (Populus tremula), u tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.
Napomena: Prepoznatljiva je po općenito maloj veličini, vlažnom i sjajnom klobuku, vrlo promjenjivih boja, najčešće ružičasto-ljubičastom, brončano ljubičastom ili blago izblijeđenom zelenom sredinom, dugo narebranom rubu, dobro razmaknutim listićima, tamnokrem otrusini, malo vodenastom mesu, bez mirisa i blagog okusa, najviše nakratko ljutkastog u nezrelim listićima, vrlo lomljivom stručku, općenito vitkom i batinastom. Najčešće raste u močvarnim područjima u tresetnoj mahovini i ispod breza. Čini se da partnerstvo s brezom nije isključivo, jer je pronađena i u blizini topola trepetljika i drugog bjelogoričnog drveća. Po staništu i vanjskom izgledu je slično nekoliko vrsta, a najlakše se međusobno razlikuju po boji otrusine, boji mesa i mikroskopskim karakteristikama. U tom kontekstu su osobito važne spore koje su prosječno prilično velike, s dekoracijom povezanom u različito razvijeni mrežasti uzorak. Među srodnim vrstama, breganka (Russula nitida) je prepoznatljiva po oker otrusini, relativno čvršćem mesu, prilično čestoj i ponekad izraženoj grbici na sredini klobuka, te velikoj učestalosti crvene pigmentacije na stručku. Šarolika krasnica (Russula versicolor) je jedna od najčešćih vrsta iz sekcije Tenellae koja raste ispod breze, a prepoznatljiva je po živoj žućkastoj boji, općenito izraženijoj trpkosti, te vrlo malim i duguljastim sporama. Graciozna krasnica (Russula gracillima) je mnogo bliža nego što bi se moglo zamisliti na temelju međuprostora između sekcija Russula i Tenellae, jer je relativno čvrsta, sa slabo narebranim rubom klobuka, a stručak je s više ili manje izraženom karmin ružičastom nijansom. Russula fusconigra je s tamno maslinastosmeđim klobukom, otrusinom oko IIIa-c, sporama s kratkim grebenima, 8-11 x 7-8 μm, a pileipelis se sastoji od relativno velikih hifa, te jednosegmentnih dermatocistida.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1269. str. Russula roberti J. Blum
 |
ROMELLIJEVA KRASNICA
Russula romellii Maire
Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Larsa Rommela (1854.-1927.), nekadašnjeg suradnika urednika časopisa Mycologia.
Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, pravilan, kožica se guli više od 1/2 promjera, naboran, osobito prema sredini, mazav i sjajan kada se ubere, nešto manje po suhom vremenu, ljubičast do vinski crveno-ljubičast, rub je crveniji, rijetko je mjestimično tamnosmeđ ili sa žućkastom ili žuto-zelenom sredinom, ali i potpuno ružičasto-ljubičast ili maslinastozelen, u nekim slučajevima je mjestimično sivo-plavkast, vrlo je rijetko čitav žut ili relativno čiste i zasićene crvene boje, rub je dugo vremena podvijen, gladak, u starosti je kratko narebran.
Stručak: 3-10 cm visok i 1.4-3.5 cm debeo, često je batinast, ponekad je gotovo valjkast, dosta je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta u u različitoj mjeri šuplja, bijel, nikada nije sa crvenkastom nijansom, kasnije je često oker na bazi.
Listići: Gusti, trbušasti, široki su 8-14 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, tanki, račvasti su uz stručak i uz rub klobuka, zaokruženi su uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, najprije su krem, na kraju su žućkasti i s narančastom nijansom.
Spore: Široko su eliptične, s više ili manje je oštrim stožastim bradavicama visokim do 1 µm, rijetko više, djelomično povezanim grebenima koji tvore prilično gusti i uglavnom zatvoreni mrežasti uzorak, djelomično su amiloidne, 7.2-9.6 x 5.6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, više su ili manje batinaste, 35-55 x 10-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim su ili kraćim vršnim produžetkom, 60-90 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od dobro razgranatih hifa, sa suženim ili djelomično zašiljenim vrhom, širokim 3-5 μm, te valjkastih, tankih i raspršenih dermatocistida, s trbuhom od samo 4-7 μm, s neprozirnim sadržajem; otrusina je tamnožuta (IVd).
Meso: Prilično je debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je malo limunastožuto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je potpuno blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasta (+), s fenolom tamnosmeđe do ljubičasto-smeđe, s fenolanilinom vinskicrveno pa ljubičasto-crno, a reakcija s gvajakovom tinkturom je spora i vrlo slabog intenziteta (-), rijetko brzo postane plavo.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, kestenom ili grabom, na raznim vrstama tla, češće na vapnenastom tlu.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Jedna je od velikih i najčešćih krasnica koje rastu u velikim, sjenovitim šumama bukve. Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, glatkom i više ili manje sjajnom klobuku, čvrstom mesu, neizraženom mirisu i blagom okusu mesa, te žućkasto-narančastim listićima u zrelosti, koji oslobađaju tamnožutu otrusinu. Mikroskopski je među najkarakterističnijim vrstama, zbog srednje velikih spora, s gotovo potpunim mrežastim uzorkom i pileipelisom koji se sastoji od više ili manje suženih ili zašiljenih hifa, te dermatocistida koje je teško locirati zbog malih dimenzija i slabe refrakcijske prirode njihovog sadržaja. Klobuk je kod tipične forme ljubičast do ružičasto-ljubičast, sa žutim nijansama na sredini. Karakteristična je izražena polikromija, vrlo je rijetko maslinastozelen, smećkast ili potpuno žut. Slične su kratkonoga krasnica (Russula curtipes), koja je ujednačenije obojena, crveno-ružičasta do crveno-ljubičasta, ponekad je smeđeg tona, vrlo zdepasta, s otrusinom na donjoj granici žute, oko IIIc ili IVa, krupnim i ponekad račvastim hifama pileipelisa, Russula aurata f. axantha, koja može biti ljubičasta, ružičasto-ljubičasta ili vinskicrvena, a prepoznatljiva je po relativno svijetlim listićima i otrusini, lomljivijem mesu, kožici bez sjaja, te brzoj i intenzivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom, te rijetka Russula pseudoromellii, s nijansama bližim vinskicrvenom spektru, manje glatkom i sjajnom kožicom klobuka, manje širokim i razmaknutijim listićima, svijetložutom otrusinom, jedva IVb, te sporama s istaknutijim bodljama i slabije razvijenim mrežastim uzorkom.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 880. Romellijeva krasnica (Russula romellii R.Mre.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 981. str. Russula romellii Maire
 |
TVRDA KRASNICA
Russula rosea Pers.
Engleski naziv: Rosy Brittlegill
Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je konveksan, zatim se vrlo sporo raširi i na kraju spljošti, nije ulegnut na sredini, više je ili manje nepravilan, površina je fino baršunasta, kao pahuljasta, raspucana, kožica je priraštena, samo se vrlo kratko i teško guli, ružičasto-crven, na sredini je tamniji ili izblijeđeno krem-oker, često je s primjesom karmincrvene ili vrlo rijetko čak s ljubičastom nijansom pri većim zasićenjima, ponekad je ujednačenije crven, s nijansama žuto-ružičaste ili ružičasto-narančaste kao kod ružičaste krasnice (Russula aurora) ili postane narančast i ponekad žućkast na sredini, ponekad je depigmentiran s kremastim nijansama (Russula lepida var. alba), te svijetlo limunastožut i više ili manje mjestimično hrđastosmeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nikada nije narebran.
Stručak: 4-9 cm visok i 1.4-3.5 cm debeo, tvrd, uglavnom je kratak, gotovo je valjkast ili batinast, dosta je proširen na vrhu, pun, srž je rijetko omekšana, pahuljast, bijel, obično je na jednom dijelu ili čitav s ružičastom nijansom, baza uglavnom ostaje bjelkasta.
Listići: Gusti, bez lamelula, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, vrlo su lomljivi, kremasti, sa slabim su sivkastim odsjajem u određenim uvjetima, oštrica je cjelovita, ponekad je crvenkasta, samo uz vanjski rub klobuka ili čitavom dužinom.
Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa sitnim, polukuglastim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koje tvore zatvoreni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9 x 6.4-7.4 µm ili 6.7-9 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-50 x 9-12 μm, cheilocistide su valjkaste, s vršnim produžetkom, 60-110 x 9-14 μm, pileipelis je miješane strukture, sastoji se od više ili manje vijugavih, umjereno širokih, kratkih hifa, te primordijalnih valjkastih hifa, s tupim krajevima, širokih 3.2-4.5 μm, te rijetkih dermatocistida, teško uočljivih zbog slabo refraktivnog sadržaja (cromushrooms: (7) 7.2 - 9 (10.1) × (5.8) 6.8 - 8.3 (8.9) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.1 × 7.4 µm, Qav = 1.1); otrusina je svijetlokrem (IIa).
Meso: Debelo, izuzetno je tvrdo, lomljivo, bijelo, sušenjem više ili manje požuti, ponekad čak i lagano posivi zbog promočenosti; miris je slab na voće, a okus je blag, tipično je osvježavajući na mentol u listićima, ponekad čak i lagano gorkast.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s fenolom tamno crvenkasto-smeđe, sa sulfovanilinom intenzivno crveno na osušenim dijelovima, dok je reakcija na svježim primjercima jedva vidljive prolazne ružičasto-ljubičaste nijanse, čak i na površini stručka, a reakcija s gvajakovom tinkturom je promjenjiva, češće je pozitivna i brza, nekad je negativna (+-).
Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama po nekoliko plodnih tijela zajedno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili kestenom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, preferira toplija područja i sunčana mjesta.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog smolaste konzistencije i gorkastog okusa. Smolasti se okus gubi tijekom pripreme, a meso ostaje tvrdo i hrskavo.
Napomena: Lako je prepoznatljiva po dobro poznatoj tvrdoći plodnog tijela, tankom rubu klobuka i drugačijem obliku plodnog tijela, što predstavlja rijetku karakteristiku unutar roda Russula. Srednje je veličine, s crvenim klobukom, stručkom i nekad oštricom listića, priraštenom, tankom kožicom klobuka, tvrdim i debelim mesom, bez ljutine, te velikim, lomljivim, kremastim listićima. Ključna je značajka osvježavajući okus listića. Ista se značajka jasno uočava samo kod bijelocrne krasnice (Russula albonigra), koja se makroskopski lako razlikuje, kao i sve vrste iz sekcije Compactae. Ponekad neka neočekivana anomalija otežava prepoznavanje vrste. Klobuk može biti ružičasto-narančast sa žućkastom sredinom, kao kod ružičaste krasnice (Russula aurora), a drugi put s nježnim pigmentom boje mesa (Russula lepida var. salmonea), kremast i svijetlo limunastožut (Russula lepida var. alba) ili zasićeno crvene boje klobuka i iste nijanse na stručku (Russula lepida var. linneai). Kada je čistije crvene boje nego inače, slična je gorka krasnica (Russula amarissima) iz podsekcije Lepidinae, koja je prepoznatljiva po gorkom okusu i izraženom žućenju površine u nijansama šafranastožute. Na prvi pogled je zbog crvenog, suhog, baršunastog i pahuljastog klobuka slična čak i crvena krasnica (Russula rubra), međutim lako se razlikuje po ljutom okusu, mesu koje jasno posivi po vlažnom vremenu, slaboj konzistenciji, oker otrusini, te jakom i karakterističnom mirisu na med. Po izgledu, boji otrusine i boji klobuka mogu sličiti ružičasta krasnica i krupniji primjerci Zvarove krasnice (Russula zvarae), a sličnost je pojačana gotovo stalnom prisutnošću ružičastog pigmenta na stručku. U svakom slučaju, obje vrste imaju manje kompaktnu strukturu, osobito Zvarova krasnica, te neizražen okus u listićima. Po dosta tvrdom mesu, priraštenoj kožici klobuka, crvenom klobuku, i djelomično stručku, slična je čvrsta krasnica (Russula lepidicolor) iz podsekcije Roseinae, koja se razlikuje po sjajnijem klobuku, gotovo nepostojećem okusu u listićima, te vrlo slabom reakcijom s gvajakovom tinkturom. Po velikim dimenzijama, kožici bez sjaja ili čak gotovo baršunastoj, čvrstoći mesa, blagom okusu, crvenom pigmentu na klobuku i stručku može sličiti čak i obojenonoga krasnica (Russula tinctipes), međutim otrusina je žuta, a listići su bez okusa. Russula lepida var. lactea je vitkija i s vrlo svijetlim, gotovo bjelkastim, gradacijama boja na klobuku.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 828. Tvrda krasnica (Russula lepida Fries), Sinonim: Russula rosacea Pers. ex S.F.Gray; 830. Tvrda mliječna krasnica (Russula lepida var. lactea ss. Møller, J.Schäffer); 834. Ružičasta krasnica (Russula rosea Quélet), Sinonim: Russula aurora Krbh. ss. Melz. & Zv.; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1128. str. Russula lepida Fr.
|
SMRČINA KRASNICA
Russula roseipes Secr. ex Bres.
Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto + pes (lat.) = noga. Po boji stručka.
Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, ubrzo se raširi i široko i više ili manje duboko ulegne na sredini, uglavnom je pravilan, ponekad je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo manje, suh i bez sjaja, po suhom je vremenu baršunast, uglavnom je zrnast na sredini, ali u određenim uvjetima dovoljno gladak da podsjeća na žumanjčanu krasnicu (Russula risigallina), oker-narančast ili marelično narančast, može biti s ružičasto-crvenim nijansama na rubu, ponekad je čitav crven, uglavnom ciglastocrvenih tonova, rijetko je karmincrven, vremenom više ili manje izblijedi ili je mjestimično oker, ujednačeno je obojen, ponekad je s ružičasto-crvenom rozetom oko žućkaste sredine, kao kod Russula risigallina f. luteorosella, rub je tanak, gladak, samo je na kraju kratko narebran.
Stručak: 2-9 cm visok i 0.8-2.5 cm debeo, valjkast ili malo batinast, srž je u početku mekana, spužvasta, kasnije je djelomično šuplja, blago je ljuskav, bijel, na donjem je dijelu s ružičastom nijansom, ali ponekad potpuno bijel.
Listići: Nisu gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, tanki, usko su prirasli, ponekad su gotovo slobodni, račvasti, lomljivi, žućkasti s blagim narančastim odsjajem, oštrica je cjelovita i iste boje, vrlo je rijetko crvena samo uz rub klobuka.
Spore: Široko su eliptične, s bradavicama visokim 0.6-1 µm, povezanim vrlo debelim ili lančanim grebenima koji tvore zebrasti ili djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.5-9 x 6-7.2 µm, ponekad su nešto veće, 8-10.2 x 6.7-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, 40-54 x 11-14 μm, cheilocistide su rijetke, vretenaste do batinaste, 50-80 x 10-16 μm, rijetko su s vršnim produžetkom, pileipelis se sastoji od tupih hifa, širokih 2.5-5 μm, blago zadebljanih na vrhu, s relativno kratkim segmentima, te ogromnih, vrlo tupih primordijalnih hifa, širokih 6-10 μm; otrusina je žuta do tamnožuta (IVc-d).
Meso: Debelo, čvrsto, zatim je lomljivo, bijelo, slabo je promjenjivo, truljenjem može postati žuto; miris nije izražen, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s fenolom smećkasto, s gvajakovom tinkturom polako svijetloplavo (-), a reakcija s formalinom negativna.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama i šumskim stazama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, na vapnenastom i pjeskovitom tlu, najčešće na srednjim nadmorskim visinama.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Ova vrsta karakteristično raste u kiselim crnogoričnim šumama, prvenstveno u kontinentalnim šumama bora. Male je ili srednje veličine, sa suhom, baršunastom površinom klobuka, više ili manje zrnastom ili pahuljastom, tipične narančasto-crvene boje, stručkom s crvenkastom nijansom kod tipičnih primjeraka, žutom otrusinom, te potpuno blagim okusom mesa i neizraženim mirisom. Vrlo slabo reagira s gvajakovom tinkturom, kao i većina vrsta iz podroda Incrustatula. Mikroskopski se ističe po bradavičavim sporama, dekoriranim debelim, razgranatim grebenima, vrlo tupim hifama pileipelisa, te ogromnim, grubo inkrustiranim primordijalnim hifama širokim do 8 μm i više. Krupni primjerci s uočljivo zrnastim klobukom bez crvene nijanse na stručku mogu sličiti žumanjčanoj krasnici (Russula risigallina), koja se razlikuje po općenito vitkom obliku, glatkom klobuku, mekom mesu koje kasnije miriše na ruže i staništu ispod bjelogoričnog drveća. U slučaju sumnje, odlučujuća je mikroskopska analiza. Dosta je slična vesela krasnica (Russula laeta), prvenstveno zbog odsutnosti pigmenta na stručku i prilično glatke kožice klobuka, međutim razlikuje se po sadržaju dermatocistida u kožici klobuka i rastu isključivo ispod bjelogoričnog drveća.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1359. str. Russula roseipes Secr. ex Bres.
|
RUŽIČASTONARANČASTA KRASNICA
Russula roseoaurantia Sarnari
Etimologija: roseus (lat.) = ružičast, boje ruže + aurantius (lat.) = narančast. Po boji.
Klobuk: 3-6.2 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i blago ulegnut na sredini, površina je suha, kožica se guli na većem dijelu ili gotovo u potpunosti, rijetko do samo 1/2 promjera, suh i bez sjaja, crtast po suhom vremenu, ponekad je malo valovit, karakteristično je bijelo zrnast, ali granulacija nije uvijek vidljiva (koristiti ručno povećalo), grublja je na sredini, krem-oker do oker-narančast ili marelično narančast, često čitav izblijedi do bjelkastog tona, s tragovima ružičaste koji ostaju i na rubu, rub je gladak, ponekad je kratko narebran u starosti.
Stručak: 2-4.7 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, više je ili manje batinast, uglavnom je proširen na vrhu, prvo je pun, srž je kasnije spužvasta, na kraju je šuplja, naboran, pahuljast, osobito na gornjem dijelu, bijel, po vlažnom je vremenu blago sivkast.
Listići: Gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, relativno su široki i trbušasti, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su kremasti.
Spore: Široko su eliptične do jajolike, sa sitnim bradavicama visokim oko 0.6 μm, slabo povezanim više ili manje razgranatim grebenima koji ponekad tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-8.8 x 6.4-7.2 µm, ponekad su nešto veće, 8-9.6 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-50 x 10.5-14 μm, cheilocistide su rijetke, batinaste, s tupim vrhom, 52-70 x 9-11 μm, pileipelis se sastoji od više ili manje valjkastih do jasno, batinastih hifa, širokih 3.5-8 μm, te primordijalnim hifama skupljenim u čuperke, vrlo dugih, širokih 5-7 μm, s vrlo nejednakim segmentima, uglavnom kratkih, vršni segment je uglavnom naglo sužen i tup; otrusina je bijela do bjelkasta (Ia-b).
Meso: Osrednje je debelo i čvrsto, bijelo, vrlo slabo mijenja boju; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s gvajakovom tinkturom svijetloplavo (-), a reakcija listića s anilinom je negativna.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili kestenom, na glinenastom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Prepoznatljiva je po maloj veličini i lomljivosti, malo promjenjivim bojama, od žuto-oker do marelično narančaste, rijetko je s ružičastim odsjajem oko ruba, kod djelomično depigmentiranih primjeraka, suhoj i baršunastoj kožici klobuka, uočljivo zrnastoj na sredini kod tipičnih primjeraka, bijelim listićima i stručku, blagom okusu mesa, neizraženom mirisu, koje pozitivno reagira s gvajakovom tinkturom, staništu u kontinentalnim šumama kestena ili bukve, na kiselom i manje ili više pjeskovitom tlu, velikim gotovo batinastim hifama pileipelisa, neuobičajenih za podsekciju Lilaceinae, te primordijalnim hifama, koje dugo strše s površine, širokim 4.5-6 µm. Međutim, važno je primijetiti varijabilnost veličine i morfologije ovih hifa. Spore su također promjenjive veličine, unatoč dosljednoj dekoraciji. Pripadnost podsekciji Lilaceinae određena je bjelinom listića, s otrusinom oko Ia-b, te suhom kožicom klobuka, prekrivenog bjelkastim granulama koje tvore nakupine primordijalnih, pigmentiranih hifa. Ova posljednja karakteristika je osnova za makroskopsko prepoznavanje gljive, zajedno sa svijetlo oker-narančastim nijansama. Međutim, čak ni uobičajeni albino oblici ne bi smjeli ostati neopaženi na terenu, ako se potvrdi prisutnost takvih bijelih granula na sredini klobuka (koje nisu uvijek jasno uočljive) i pozitivna reakcija s gvajakovom tinkturom. Vrste unutar podsekcije Lilaceinae lako se međusobno razlikuju, prvenstveno po osnovnoj boji klobuka. Među njima je otrovnocrvena krasnica (Russula emeticicolor), s klobukom više ili manje zasićene crvene boje i gotovo nepromjenjive boje na prerezu, Zvarova krasnica (Russula zvarae), prosječne veličine, robusnija i sa stručkom gotovo uvijek s ružičastom nijansom, lilasta krasnica (Russula lilacea), plavetna krasnica (Russula azurea) i plavkasta krasnica (Russula subazurea), s ružičasto-ljubičastim klobukom, više ili manje prošaranim smeđim ili maslinasto-sivim nijansama.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1317. str. Russula roseoaurantia Sarnari
|
RUŽIČASTOCRNA KRASNICA
Russula roseonigra Pidlich-Aigner
Etimologija: roseus (lat.) = ružičast + nigra (lat.) = crna. Po promjeni boje mesa na prerezu.
Klobuk: 4-10.5 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna, u starosti je ulegnut, gladak, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se jedva guli, često je sa svjetlijim sivkastim rubnim pojasom, prema sredini je tamniji, narančasto-sivkast, svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ, sivo-smeđ, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, trljanjem pocrveni, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.
Stručak: 3-6 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili se blago sužava prema dolje, pun, površina je glatka ili neravna, bijel, vremenom smeđi, trljanjem pocrveni.
Listići: Do 5 mm široki, tanki, usko su prirasli, s brojnim su lamelulama različitih duljina u više ili manje pravilnom uzorku, ponekad se račvaju, lomljivi, bijeli do kremasti, oštrica je ravna i iste boje.
Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa niskim, vrlo gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.2-0.8 μm, povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti do zebrasti uzorak, 7.5-8.5 x 6-7 µm, Q = 1.19-1.3, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 39-56 x 9-12 μm, cheilocistide su valjkaste do usko vretenaste, na vrhu su s jednim dodatkom ili suženjem, rijetko su s dvostrulim dodatkom ili donekle račvaste, tankih stijenki, 55-98 x 6-9 μm, pleurocistide su valjkaste do usko vretenaste ili usko batinaste, 33-55 x 5-9 μm, hife pileipelisa blizu ruba klobuka su raspršene, rijetke, valjkaste do šiljaste, blago savitljive, s 1–3 ekscentrična dodatka ili jednim i dvostrukim ekscentričnim dodatkom na vrhu, ponekad se sužavaju prema vrhu ili čak račvaju, 36-123 x 5-8 μm, a hife blizu središta klobuka su sličnog oblika, s 1-2 ekscentrična dodatka, 35-85 x 4-6 μm; otrusina je bijela (Ia).
Meso: Do oko 1 cm debelo na sredini klobuka, umjereno čvrsto, bijelo, na prerezu polako crveni, kasnije polako posivi pa pocrni; miris je blag na voće, a okus je malo ljutkast, osobito u listićima.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 polako postane prljavo narančasto (+), s gvajakovom tinkturom trenutno tamnoplavo (++), s KOH-om blago žućkasto, a s fenolom relativno brzo smeđe.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, obično u simbiozi sa hrastom, grabom, borom ili smrekom, na vapnenastom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete pa se smatra se nejestivom vrstom.
Napomena: Blisko je povezana sa ljutolisnom krasnicom (Russula acrifolia), koja je sličnog izgleda s karakterističnom ljepljivom kožicom klobuka, izraženim crvenjenjem mesa na prerezu i ljutim okusom barem u listićima. Od ostalih sličnih vrsta iz skupine ljutolisne krasnice razlikuje se po izraženije dekoriranim sporama.
|
CRVENA KRASNICA
Russula rubra (Lam.) Fr.
Etimologija: rubra (lat.) = crvena. Po boji klobuka.
Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nepravilan, režnjast, kožica se teško guli samo na rubu, najviše do 1/3 promjera, suh i bez sjaja, sitno je baršunast, izraženije na rubu, karmincrven kao kod tvrde krasnice (Russula rosea), obično je svjetliji na rubu, može biti i lijepe, nježne ružičaste boje, osušen je s ljubičastom nijansom, izblijedi do kremaste boje na većim ili manjim područjima, rub je gladak, nije narebran.
Stručak: 4-9 cm visok i 1.2-2 cm debeo, valjkast ili batinast, malo je sužen na bazi, proširen je na vrhu, osobito kod razvijenih primjeraka, pun, srž je kasnije omekšana i grudvasta, bjelkast, kasnije često posivi zbog upijanja vode, nikada nije sa crvenom nijansom.
Listići: Gusti, prilično su široki, tanki, rijetko su račvasti, suženi su uz stručak, prirasli, nekad izgledaju gotovo slobodni, lomljivi, krem, kasnije su oker i sa slabim sivkastim odsjajem, oštrica je cjelovita i iste boje.
Spore: Gotovo su kuglaste, s polukuglastim, ponekad gotovo izoliranim bradavicama visokim 0.4-0.5 µm, donekle povezanim ponekad dugim i razgranatim grebenima koji tvore zebrasti do djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.4-9 x 6.5-7.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-54 x 9-11.5 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste, s vršnim produžetkom, široke do 13 μm, pileipelis se sastoji od često tankih hifa, širokih 2.6-6.3 μm, te brojnih višesegmentnih, uglavnom tupo valjkastih ili djelomično batinastih, inkrustiranih dermatocistida, prilično varijabilne veličine i oblika, s trbuhom širokim 5.5-10 μm; otrusina je oker do tamnooker (IIIb-c).
Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je nešto mekše, bijelo, ispod kožice klobuka je crvenkasto, ubrzo postane sivkasto zbog vlage, osobito u stručku, a u srži oker; miriše na med kao kod krhke krasnice (Russula veternosa), a okus je dosta ljut.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto (+), reakcija s gvajakovom tinkturom je promjenjiva, često je pozitivna i intenzivna, a ponekad negativna (+-).
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.
Napomena: Raste u bjelogoričnim šumama hrasta, kestena i hrasta crnike, te u svijetlim šumama bukve. Prepoznatljiva je po fino baršunastoj površini klobuka, prekrivenoj bijelim pahuljama kao kod tvrde krasnice. Klobuk je više ili manje žive crvene boje, ali relativno neujednačene, ponekad blijedi do ružičasto-crvenih tonova, rub nije narebran, otrusina je oker, što je uočljivo na listićima zrelih primjeraka, meso posivi kada je promočeno, okus je izrazito ljut, miris ugodan na med kao kod krhke krasnice, a spore su gotovo kuglaste, s niskim i rijetko grebenastim bradavicama, te velikim inkrustiranim dermatocistidama. Slična je tvrda krasnica, koja nema ljuto meso, stručak je često s ružičasto-crvenom nijansom, otrusina je vrlo svijetla, svijetlokrem (IIa), meso je tvrdo, ne posivi ili malo požuti, a boje klobuka ponekad teže prema crveno-narančastoj ili žutoj boji, što se nikada ne događa kod opisane vrste. Po priraštenoj kožici klobuka, živoj crvenoj boji i žućkastom odsjaju zrelih listića može biti sličan varijetet netaknute krasnice Russula persicina var. rubrata, međutim otrusina je krem, a ne oker boje, miris je slab, a okus ljut kao kod linije Emetica, površina je malo ili nimalo baršunasta, bez pahulja, dok je stručak često s ružičasto-crvenom nijansom. Slična žutocrvena krasnica (Russula rutila) ima žutu otrusinu, meso je nepromjenjivo, miris nije izražen, a površina klobuka je bez pahulja.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 771. str., Russula rubra (Lamarck ex Fries : Fr.) Fries
 |
CRVENO-BIJELA KRASNICA
Russula rubroalba (Singer) Romagn.
Etimologija: ruber (lat.) = crveno + albus (lat.) = bijelo. Po boji.
Klobuk: 6-12 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, kožica se obično guli samo na rubu, a ponekad do 1/2 promjera, u početku je vlažan i relativno sjajan, zatim je suh i bez sjaja, crven, sredina može biti izblijeđena do krem-oker boje ili obrnuto, crnkasta kod većih zasićenja, a drugi put izrazito svijetla, samo ružičasta ili čak potpuno krem s oker mrljama (Russula rubroalba var. albocretacea), najrjeđe je ružičasto-narančast s crvenkastim odsjajem, gotovo ujednačeno svijetlo limunastožut, poput žute forme Romellijeve krasnice (Russula romellii), oker-narančast s crveno-ljubičastim odsjajem, ružičasto-smećkast, tamniji na sredini i ružičast na rubu, rub je gladak, vrlo je slabo narebran u starosti.
Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-3 cm debeo, robustan, više je ili manje valjkast, malo je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta i uglavnom slabo šupljikava, bijel, kasnije je lagano sivkast, u starosti je oker-smeđ na bazi.
Listići: Prilično su gusti, dosta su široki, izmiješani su s lamelulama, prilično su debeli, zbog debljine djeluju zbijeno, suženi su ili zaokruženi uz stručak, prirasli, s ravnom ili vijugavom oštricom, vrlo su lomljivi, u mladosti su bijeli, kasnije su žuti i s jasnim narančastim odsjajem.
Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, rijetko povezanim grebenima koji tvore prilično veliki i zadebljani mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 6.5-8.3 x 6-7 µm ili 6.4-8.6 x 5.6-7.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-56 x 8-12 μm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, približno su iste debljine, pileipelis se sastoji od razgranatih dlačica, suženih ili više ili manje zašiljenih na vrhu, širokih 4-5 μm, te vrlo rijetkih ili brojnih valjkastih, tupih dermatocistida, 0-2-segmentnih, širokih 4-7 μm; otrusina je tamnožuta (IVd).
Meso: Debelo, čvrsto, u početku je čak i tvrdo, bijelo, na prerezu malo potamni; miris nije izražen, kasnije je nekad malo aromatičan, na konzervirane rajčice kao kod starih primjeraka žumanjčane krasnice (Russula risigallina), a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom polako smećkasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je negativna (--), postane polako svijetloplavo.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama i parkovima, najčešće u simbiozi s hrastom, na vapnenastom ili glinenastom tlu, uglavnom u mediteranskom području.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Raste ispod svih vrsta hrastova u društvu s jestivom krasnicom (Russula vesca), ljubičastozelenom krasnicom (Russula cyanoxantha) i nekoliko drugih slično ranih vrsta. Prepoznatljiva je po staništu ispod bjelogoričnog drveća, srednjoj veličini, znatnoj čvrstoći plodnog tijela, manje ili više sjajnom klobuku, lijepe, prilično svjetle i čiste boje, rijetko je s bakrenim odsjajem ili svijetlonarančast, glatkom rubu, žumanjčanožutim listićima u zrelosti, koji oslobađaju tamnu otrusinu, oko IVd, stručku uvijek bez crvene nijanse, odsutnosti ljutine mesa i vrlo slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom. Russula rubroalba var. albocretacea je s potpuno svijetlim, krem-oker klobukom. Obojenonoga krasnica (Russula tinctipes) je vrlo slična po obliku i robusnosti, ali se razlikuje po svjetlijoj otrusini, oko IVb i pozitivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom. Russula aurata f. axantha je manje mesnata i robusna, sa svjetlijom otrusinom, na donjoj granici žute, te brzom i intenzivnom reakcijom s gvajakovom tinkturom. Romellijeva krasnica (Russula romellii) je slična po izgledu, kao i mikroskopskim značajkama. Budući da je priroda pigmenata očito glavni kriterij za razlikovanje vrsta, proces identifikacije čini se posebno teškim u slučajevima izblijeđivanja i rijetkih crvenih oblika Romellijeve krasnice. Dok se prepoznatljivost opisane vrste temelji na reakciji s gvajakovom tinkturom, kuglastim sporama, dekoraciji spora i suhom i toplom staništu u mediteranskom području, reakcija s gvajakovom tinktorom kod Romellijeve krasnice je nepredvidiva, često je pozitivna, iako općenito nije brza, spore su izrazito duguljaste, dekoracija spora je varijabilnija, nekad je vrlo izražena, a rjeđe raste u mediteranskom području i nešto se kasnije pojavljuje.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 991. str. Russula rubroalba (Singer) Romagn.
|
ŽUTOCRVENA KRASNICA
Russula rutila Romagn.
Etimologija: rutilus (lat.) = sjajno crven, vatreno crven, zlatno-crvenkast. Po živoj boji.
Engleski naziv: Ruddy Brittlegill
Klobuk: 3-12.5 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ljevkasto ulegnut na sredini, valovit, ponekad režnjast, kožica se guli do 1/3 ili 2/5 promjera, nije sjajan po vlažnom vremenu, uglavnom je bez sjaja, rijetko je baršunast, svijetle je i ujednačene crvene boje, ponekad je s blagom bakrenosmeđom ili ljubičasto-smeđom nijansom, ružičasto-crven, narančasto-crven, marelično narančast, svijetlo krem-narančast, na sredini je najčešće izblijeđen s oker tonovima, rub je gladak, samo je u starosti kratko narebran, ali ne uvijek.
Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 cm debeo, čvrst, valjkast ili se lagano sužava prema dnu, ponekad je blago batinast, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je u starosti mekana i šupljikava, naboran, bijel, rijetko je s ružičastom nijansom na donjem dijelu, može biti s mjestimičnim oker mrljama, s nejasnim je sivkastim odsjajem na vrhu nabora zbog upijanja vlage.
Listići: Relativno su gusti, široki su 4-12 mm široki, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, više su ili manje račvasti, bez lamelula, lomljivi, krem, u zrelosti su žućkasti, oštrica je cjelovita i iste boje.
Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bodljama visokim do 1 µm, sporadično povezanim grebenima i tankim spojnim linijama, slabo su amiloidne, 7.5-10 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-53 x 11-14 µm, cheilocistide su manje ili više vretenaste i sa vršnim produžetkom, 60-100 x 11-14 µm, pileipelis se sastoji od jednosegmentnih, više ili manje valjkastih, tupih ili kljunastih hifa, širokih 2-5 μm, te brojnih, valjkastih ili kratko batinastih, inkrustiranih dermatocistida, višesegmentnih, s trbuhom širokim 4.5-10 μm; otrusina je žuta (IVc).
Meso: Debelo, čvrsto, ponekad je mekano, bijelo, gotovo je nepromjenjivo; miris je slab na voće kao kod vesele krasnice (Russula laeta), a okus je vrlo ljut, izraženije u listićima, može biti i malo trpak.
Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je prilično slaba, postane prljavo ružičasto ili gotovo sivkasto (-), s fenolom crvenkasto-smeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je obično negativna, polako postane svijetloplavo (--), ali je pozitivna kod forme Russula rutila f. oxydabilis (+).
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastovima, listopadnim i zimzelenim, na humusnom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Nešto je većih dimenzija, površina klobuka je općenito bez sjaja, od žive crvene do narančasto-crvene boje, nikada smeđe, sredina često izblijedi u oker tonove, otrusina je žuta, meso je gotovo nepromjenjivo, s laganim mirisom na voće i vrlo ljutim okusom. Uz tipičnu formu, koju karakterizira negativna reakcija mesa sa gvajakovom tinkturom, Romagnesi navodi da meso brzo poplavi kod forme Russula rutila f. oxydabilis. Konačno, vrijedno je spomenuti pileipelis s inkrustiranim dermatocistidama, što je ključna značajka koja omogućuje da isključimo ostale krasnice s više ili manje crvenim klobukom i žutom otrusinom koje Romagnesi uvrštava u svoju sekciju Maculatinae, unutar podroda Insidiosula. Raste ispod raznog bjelogoričnog drveća, pokazujući izraženu sklonost prema svim vrstama hrastova. Dosta je slična vesela krasnica, kojoj je meso blagog okusa i koje u dodiru sa gvajakovom tinkturom lagano poplavi.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 777. str., Russula rutila Romagnesi
|
VRBOVA KRASNICA
Russula saliceticola (Singer) Kühner ex Knudsen & T.Borgen
Etimologija: salicetum (lat.) = šikara ili šuma vrba, vrbik. Po staništu.
Klobuk: 2.5-4 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije se postupno izravna i široko ulegne na sredini, nepravilan, valovit, često je režnjast, kožica se lako guli do oko 2/5 promjera, vlažan je i sjajan, lijepe je tamne i zasićene crveno-ljubičaste do ljubicaste boje, na sredini je crnkast, rjeđe je ružičasto-ljubičast ili smećkast, u nijansama Russula cupreola, rub je tanak, isprva je gladak, u starosti je malo narebran, jasnije u starosti tijekom sušenja.
Stručak: 2-4 cm visok i 0.8-1.3 cm debeo, barem je u početku batinast, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije pamučasta i djelomično šuplja, na početku je pahuljast, bijel, na donjem je dijelu s karmincrvenom nijansom, rijetko je potpuno bijel ili oker, kasnije je sa sivkastim odsjajem zbog upijanja vode.
Listići: Gusti, 64-84 ih dopire do stručka, do 5 mm široki, trbušasti, relativno su debeli, prirasli, skoro su slobodni, rijetko su račvasti, kasnije su vrlo razmaknuti, oko 4 listića/cm na rubu klobuka, vrlo su lomljivi, kremasti, kasnije su oker, oštrica je cjelovita i postaje ljubičasta od ruba klobuka.
Spore: Široko su eliptične, izdužene, sa gustim, izoliranim ili pomalo sraslim bradavicama visokim 0.5-1 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore više ili manje jasni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.8-11.2 x 6.6-8 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.23, bazidije su 4-sporne, 42-68 x 9-14 µm, cheilocistide su malobrojne, više su ili manje vretenaste, rijetko su s vršnim produžetkom, 56-98 x 8-11.5 µm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa, širokih 3-5 μm, te dugih, valjkastih ili s blago zadebljanih dermatocistida, sirokih 5-10 μm, 0-2-segmentnih, ponekad su s malim izraslinama, nisu inkrustirane, sadržaj je normalno refraktivan; otrusina je oker (IIIb).
Meso: Umjereno je debelo i čvrsto, bijelo, prema bazi stručka je smećkasto, ispod kožice klobuka je crveno-ljubičasto; miris nije izražen, a okus je blag ili jedva primjetno prolazno ljutkast u nezrelim listićima.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba (po Kühneru pozitivna) (-).
Stanište: Raste u ljeto i jesen po planinskim livadama, te pješčanim nanosima i močvarama u simbiozi sa zeljastom vrbom (Salix herbacea), u tresetnoj mahovini (Sphagnum).
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Ova je krasnica lako prepoznatljiva po staništu, maloj veličini, tipičnoj za planinske vrste, vlažnoj i sjajnoj kožici klobuka, crveno-ljubičastoj do ljubičasto-smeđoj boji, često s crnkastom sredinom, glatkim rubom, umjereno narebranim u starosti, dosta razmaknutim listićima, oker u zrelosti, otrusinom oko IIIa-b, te mogućem crvenkastom pigmentu na oštrici listića i stručku. Meso je općenito bez mirisa, ali može razviti slabe arome na voće ili pelargonije, otkrivajući blago ljutkasti ili potpuno blagi okus u mladim listićima. Raste na močvarnom, vapnenastom tlu, na tepisima zeljaste vrbe i u tresetnoj mahovini, obično na većim nadmorskim visinama, međutim, čini se da raste i ispod patuljaste breze (Betula nana). Na sličnom bi se staništu mogla zamijeniti s Russula cupreola, koja je ponekad s istim nijansama na klobuku i nešto zasićenijim oker listićima u zrelosti, međutim okus je izrazito ljut, otrusina je žuta, a stručak i oštrica listića nikada nisu crveno-ljubičasti. Breganka (Russula nitida) je prepoznatljiva po rastu ispod breza, većim dimenzijama, nešto tamnijoj boji otrusine i mesu koje uočljivo požuti. Osim razlike u veličini, koja se možda može pripisati različitim ekološkim uvjetima razvoja, mnoge makroskopske i mikroskopske sličnosti sugeriraju blisku povezanost između vrsta. Vrlo je slična Russula heterochroa, koja je s crnkasto-ljubičastim klobukom, crvenom oštricom listića uz rub klobuka, slabo promjenjivim mesom, velikim sporama s izoliranim bradavicama i svijetlooker otrusinom. Razlikuje se po 2-spornim bazidijama, vitkim, višesegmentnim dermatocistidama širokim samo 3-5 µm i općenito većim sporama, 9.2-11.5 x 8-9.5 µm. Smeđeljubičasta krasnica (Russula brunneoviolacea) raste isključivo u šumama, a osim razlika u staništima i veličini plodnih tijela, ova vrsta ima pigmentirani stručak i oštricu listića, glatku ili čak pahuljastu površinu klobuka i svjetliju otrusinu, oko IIb-c.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1281. str. Russula saliceticola (Singer) Knudsen & T. Borgen
 |
KRVAVA KRASNICA
Russula sanguinea Fr.
Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po crvenoj boji.
Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je nepravilno spljošten i ulegnut na sredini, često je režnjast, valovit, kožica se vrlo kratko ili nimalo ne guli, slabo je mazav po vlažnom vremenu, brzo je suh i bez sjaja, gotovo je ujednačeno krvavocrven, ružičasto-crven do sivkasto-crven, mjestimično je druge boje, čak i oštro ograničeno, rijetko potpuno izblijedi do kremaste, sivkaste ili žućkaste nijanse, rub je tanak, na kraju je malo narebran, a žljebovi su široki i kratki.
Stručak: 3-8 cm visok i 1.3-2.8 cm debeo, često je ekscentričan, robustan, valjkast ili sužen na vrhu, naboran, pun, kasnije je pregradasto šupalj, bijel, tipično je s ružičasto-crvenom nijansom, rijetko je sa mjestimičnim žutim mrljama, po vlažnom je vremenu malo sivkast.
Listići: Gusti, tanki, uski, prirasli, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su ili nimalo račvasti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, ponekad su na bazi povezani s malo poprečnih žilica, lomljivi, oštrica je glatka, svijetlokrem, rijetko su žuti na oštećenim mjestima.
Spore: Jajolike do široko eliptične, sa bodljama visokim do 0.8 µm, donekle povezanim grebenima i spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.6 x 6.3-7.4 µm, ponekad su nešto manje, 6.6-8.8 x 5.6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-54 x 9-12 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, s trbuhom širokim do 16 μm, pileipelis se sastoji od tupih, tankih hifa, širokih 2.2-3.4 μm, te vrlo dugih, valjkastih, često u obliku boce ili glavičastih, jednosegmentnih dermatocistida, od kojih su najveće višesegmentne, širokih 4-8 μm (cromushrooms: spore su (6.6) 6.8 - 8 (9.6) × (5.2) 5.7 - 6.9 (7.9) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 7.3 × 6.3 µm, Qe = 1.2, bazidije su 43-52 x 8.3-12.7, N = 3); otrusina je tamnokrem (IId).
Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, ispod intenzivnije obojenih dijelova je ružičasto-crveno, ponekad je žuto po suhom vremenu (na oštećenim dijelovima), provodnjeno je malo sivkasto; miris je slab na voće, a okus je izrazito ljut.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto (+), s fenolom smećkasto, reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna (++), s amonijakom negativna, a meso i stručak s KOH postanu svijetložuti.
Stanište: Raste u ljeto i u jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, smrekom ili arišem, na vapnenastom tlu. Slike su snimljene 21.9.2025., na lokalitetu u blizini PD Brezovac na Dinari, u šumi crnog bora.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa. Iako se krasnice paprenog okusa smatraju otrovnim, konzumacija ove vrste uglavnom ne izaziva nikakve probavne probleme.
Napomena: Jedna je od najkarakterističnijih simbionta borova. Karakteristična je po srednjoj veličini, više ili manje hrapavoj površini klobuka, koja je brzo bez sjaja, prekrasnoj krvavocrvenoj boji, koja s vremenom blijedi u ružičaste tonove, kožici klobuka koja se teško guli, tankom rubu, glatkom ili slabo narebranom u starosti, listićima koji se vrlo kratko spuštaju po stručku, tamnokrem sporama, stručku koji je često sa ružičasto-crvenom nijansom, jakom paprenom okusu i slabom mirisu. Površinski dijelovi mogu izraženo požutjeti u vrlo suhim uvjetima, osobito listići, počevši od ozlijeđenih dijelova (Russula sanguinea subsp. rosacea). Ovaj fenomen je uočen osobito kod nezrelih plodnih tijela, ostavljenih neko vrijeme na tlu nakon berbe. Meso može znatno posivjeti kod primjeraka koji su rasli na glinenastom tlu ili nakon obilnih kiša. Može se zamijeniti s netaknutom krasnicom (Russula persicina), žutopjegavom krasnicom (Russula luteotacta) i s raznim drugim vrstama iz podsekcije Sardoninae sa crvenim klobukom, kao što je crvenonoga krasnica (Russula rhodopus), koja je prepoznatljiva po glatkijoj i sjajnijoj, kao lakiranoj površini klobuka, zaokruženim i ponekad slobodnim listićima uz stručak, te staništu u hladnim crnogoričnim šumama (obje vrste mogu rasti ispod bora, a rjeđe ispod smreke ili ariša). Barska krasnica (Russula helodes) razlikuje se po izraženom sivljenju mesa i rastu na močvarnom terenu. Druga slična vrsta je netaknuta krasnica (Russula persicina) (osobito Russula persicina var. rubrata), koja raste ispod bjelogoričnog drveća.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 827. Krvava krasnica (Russula sanguinea (Bull. ex St.Amans) Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 616. str., Russula sanguinea Fries
|
CRNOGORIČNA KRASNICA
Russula sapinea Sarnari
Etimologija: sapinea, laricis (lat.) = borov, koja je vezana uz bor, koja raste uz bor. Po staništu.
Klobuk: 3-9.5 cm širok, najprije je kuglast, zatim je polukuglast do nejasno eliptičan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, često je deformiran i nepravilno brežuljkast, naboran, vlažan i sjajan kada se ubere, slijedeći je dan bez sjaja, osim u udubljenju na sredini, kožica se lako guli, vrlo je promjenjivih boja, mesnatoružičast, ružičasto-ljubičast, tamnoljubičast kao kod postojane krasnice (Russula firmula), oker-smeđ na sredini, smećkast, izblijedi do sivkasto-smeđe, u starosti je nekad mjestimično maslinastozelen, na rubu teže zadržava izvorni ljubičasti pigment, rjeđe je ružičasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, kao kod cedrove krasnice (Russula badia) ili je s teško definiranim, miješanim nijansama, gotovo uvijek je s hrđastosmeđim točkicama i crticama uočljivijim na dijelovima s promijenjenom bojom, rub je slabo narebran u starosti.
Stručak: 3-7 cm visok i 1-2.8 cm debeo, ponekad je ekscentričan, nepravilno je valjkast ili tipično i vrlo jasno batinasto zadebljan na bazi, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, bijel, u starosti je sa sve opsežnijim hrđastožutim mrljama.
Listići: Gusti, široki su 5-10 mm, tanki, kasnije ih je 6/cm na rubu klobuka kod odraslih primjeraka, rijetko su s lamemlulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, oker, kasnije su žućkasti, u starosti su hrđastosmeđi, oštrica je cjelovita i iste boje.
Spore: Široko su eliptične, s gotovo izoliranim bradavicama visokim do 1.2 µm, djelomično lančano povezanim spojnim linijama koje rijetko tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 8.5-11 x 6.7-8.8 µm, rijetko su nešto manje, 8-10.4 x 6.5-8.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, vrlo glomazne, 38-64 x 12-16 µm, cheilocistide su rijetke, vretenaste, 55-76 x 9.5-12 µm, pileipelis se sastoji od valovitih hifa, širokih 2.5-5 µm i valjkastih, višesegmentnih dermatocistida, širokih 5-8 µm, s umjereno refraktivnim sadržajem, nisu inkrustirane; otrusina je tamnooker (IIIc).
Meso: Osrednje debelo i čvrsto kao kod drugih vrsta iz sekcije Tenellae, vrlo je lomljivo, bijelo, na prerezu postane žuto-smeđe kao kod šarolike krasnice (Russula versicolor); miris nije izražen ili je slab na voće pri truljenju, a okus je uvijek blag, čak i u nezrelim listićima.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno ili nešto intenzivnije ružičasto-narančasto (++), s fenolom svijetlosmeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i prilično intenzivna (++), a s formalinom negativna.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama na relativno velikim nadmorskim visinama, u simbiozi sa smrekom, na suhom tlu prekrivenom mahovinom ili na tepihu od iglica.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.
Napomena: Mala je i lomljiva krasnica, karakteristična za suhe šume smreke, a karakteristična je po izraženim hrđastosmeđe-oker tonovima, kao kod tipičnih vrsta iz podsekcije Puellarinae. Osim po intenzitetu promjene boje, prepoznatljiva je po polikromnom klobuku, s uglavnom vlažnom i sjajnom kožicom kada se ubere, neizraženom mirisu i blagom okusu, otrusini na gornjoj granici oker boje, prilično velikim sporama, rijetko manjim, dekoracijom s bodljama djelomično povezanim grebenima, te konačno pileipelisu s višesegmentnim dermatocistidama. Mladi primjerci s još uvijek čvrstim mesom, savršeni su dvojnici arišove krasnice (Russula laricina) i mekane krasnice (Russula nauseosa), pri čemu se posljednja lako prepoznaje u starosti, po prvim znakovima sivljenja, kada listići, puni zrelih spora, otkrivaju lijepu i ujednačenu žutu nijansu. Istu boju otrusine ima šarolika krasnica, koja je s manje izraženom polikromijom klobuka, a meso na prerezu izraženo požuti. S obzirom na stanište i blagi okus, moguća je zamjena i s djevojačkom krasnicom (Russula puellaris), koja se razlikuje po manje izraženoj polikromiji klobuka, ranom, intenzivnom i općem žućenju, manjim sporama, slabo segmentnim dermatocistidama i krem otrusini.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1260. str. Russula sapinea Sarnari
 |
SARDONIKS KRASNICA
Russula sardonia Fr.
Etimologija: sardonion (gr.) = biljka s reskim okusom. Po okusu.
Engleski naziv: Primrose Brittlegill
Klobuk: 4-9.5 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije se otvori i blago ulegne na sredini, isprva je ponekad sa središnjom grbicom koja se kasnije najčešće spljošti, kožica je priraštena i vrlo kratko se guli, malo je naboran, vlažan kada se ubere, brzo se osuši i postane bez sjaja, lijepe je crveno-ljubičaste ili ružičasto-crvene boje, može biti ujednačeno obojen, ali je češće s nejasnim mrljama na svijetlo sivo-zelenoj ili ružičasto-sivoj pozadini, ponekad je opsežnije sivo-zelen, s laganim ljubičastim tonom, rijetko je potpuno žut (Russula sardonia var. mellina) ili čak maslinastozelen (Russula sardonia f. viridis), rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.
Stručak: 3-9 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast do gotovo vretenast, nije proširen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana i šupljikava, bijel, kasnije je tipično sa ružičasto-ljubičastom nijansom (pigment je posvijetljen bjelkastim pahuljama), nekad je sa limunastožutom nijansom.
Listići: Gusti, široki su 4-5 mm, tanki, rijetko su račvasti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, krem, sa limunastožutim su odsjajem, u mladosti izlučuju vodenaste kapljice.
Spore: Široko su eliptične, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.7 µm, djelomično povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.2-9 x 5.8-7.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-52 x 8-11.5 μm, cheilocistide su brojne, vrlo duge, vretenaste, s kraćim su ili dužim vršnim produžetkom, 8-12 μm, pileipelis se sastoji od tupih hifa, širokih 2.8-4 μm, te nepravilno valjkastih, jednosegmentnih dermatocistida, širokih 3.3-6 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).
Meso: Debelo, polučvrsto, bijelo, ispod kore stručka je limunastožuto; miriše na voće, a okus je jako ljut.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto (+), reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, postane plavkasto-zeleno (+), požutjeli dijelovi s amonijakom i KOH postanu ružičasti, sporije na površini nego iznutra, a listići na svježim primjercima crveni.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama i u močvarnim područjima u simbiozi s borom, pronađe se i na višim nadmorskim visinama, na vapnenastom ili pjeskovitom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog jako ljutog okusa mesa.
Napomena: Prepoznatljiva je po staništu u šumama bora, mogućoj grbici na sredini klobuka, tvrdoći plodnog tijela, limunastožutim listićima i mesu ispod kore stručka, izrazito ljutom okusu i pozitivnoj ružičastoj reakciji s amonijakom. Izgledom je negdje između breganke (Russula nitida) i pupače (Russula caerulea). Ako se zanemare limunastožuti pigment, grbica na sredini klobuka ili kemijske reakcije lako se zamijeni sa debelom krasnicom (Russula torulosa), koja je gotovo ista i po mikroskopskim karakteristikama i staništu u šumama bora, a prepoznatljiva je po zdepastijem izgledu, nedostatku grbice na sredini klobuka, umjereno ljutom okusu mesa i listićima bez žutih nijansi koji reagiraju negativno u dodiru sa amonijakom. Romagnesi je također opisao sinonim Russula drimeia, koji se od tipične vrste razlikuje po crveno-ljubičastom klobuku, mesu bez limunastožutih nijansi i negativnoj reakciji sa amonijakom. Slične su i Queletova krasnica (Russula queletii), koja je relativno vitkija, obično raste ispod smreke ili jele, nema grbicu na sredini klobuka, a listići i meso su ujednačeno obojeni, te šupljonoga krasnica (Russula cavipes), koja je bez ljubičastog pigmenta na stručku i limunastožutog na listićima, miriše na pelargonije, stručak kasnije uočljivo požuti i raste ispod jele ili smreke, obično na vapnenastom tlu.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 873. Sardoniks krasnica (Russula sardonia Fr. ss. Melz. & Zv.), Sinonim: Russula drimeia Cke.; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 631. str., Russula sardonia Fries
 |
PRIMORSKA KRASNICA
Russula seperina Dupain
Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i malo ulegne na sredini, nepravilan ili režnjast, kožica se lako guli najviše do 1/2 promjera, suh i bez sjaja u normalnim uvjetima, valovit ili izbrazdan, rijetko je čak i baršunast, vrlo je promjenjivih boja, crveno-ljubičast, vinski crveno-ljubičast, vinski crveno-smeđ do smeđ, nekad je malo pojasasto obojen kao kod vrsta iz podsekcije Olivaceinae, te ujednačeno ružičasto-ljubičast ili ružičasto-smeđ, na sredini je više ili manje opsežno oker, zatim oker-sivkast, ponekad je mjestimično maslinasto-oker ili čak potpuno izblijedjelom s krem-oker nijansom, rub je gladak, nije narebran.
Stručak: 2-10 cm visok i 2-5 cm debeo, valjkast, pun, srž je kasnije spužvasta, fino je hrapav ili naboran, bjelkast, ponekad je s crvenom nijansom pri vrhu, kasnije polako crni počevši od vrha nabora, intenzivnije na ozlijeđenim mjestima.
Listići: Gusti, debeli, rijetko su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, lomljivi, oštrica je ravna ili malo vijugava, krem, s blagim su sivkasto-zelenim odsjajem, zatim su žućkasti, u starosti pocrnu, pri čemu ova promjena ide prvo od lica, a ne s oštrice.
Spore: Široko su eliptične, s prilično tankim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, donekle lančano povezanim grebenima koji tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 7.8-9.7 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, vitke, batinaste, 40-60 x 9-12 μm, cheilocistide su vretenaste, često su višestrulo stisnute poput biserne ogrlice, 55-90 x 8-13.5 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, širokih 2.5-5 μm, te rijetkih, tupih, valjkastih, relativno dugih, uskih dermatocistida, rijetko su sa segmentima, širokih 3-6 μm, više su ili manje jasno inkrustiranih (cromushrooms: spore su (7.6) 7.7 - 8.8 (9.6) × (6) 6.4 - 7.6 (8.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 8.2 × 6.9 µm, Qe = 1.2, bazidije su 39-46 × 9.4-12.4 µm, N = 5); otrusina je žuta, rijetko je tamnožuta (IVc-d).
Meso: Debelo, isprva je gotovo čvrsto, a zatim lagano omekša, u mladosti je u svim dijelovima bijelo, osim na erodiranim mjestima i u bazi stručka gdje rano posivi, na prerezu nakon 15 minuta pocrveni, kasnije nakon 1-2 sata uglavnom od dna stručka postaje tamnosivo, na kraju pocrni; miris nije izražen, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom ljubičasto-smeđe, s formalinom za oko 3 minute intenzivno narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je prilično brza i intenzivna (++), a meso i listići s fenolanilinom postanu ljubičasti.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom crnikom (Quercus ilex), ali i hrastom meduncem (Quercus pubescens), hrastom lužnjakom (Quercus cerris) i običnom kalinom (Ligustrum vulgare), isključivo u sredozemnom području, voli toplija područja, uvijek na vapnenastom tlu. Slike su snimljene 17.9.2025. na lokalitetu Gala kod Sinja, u šumi hrasta medunca i graba, na vapnenastom tlu.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.
Napomena: Srednje je velika krasnica, s čvrstim mesom, hrapavom, suhom površinom klobuka, vinski crveno-ljubičastim, smeđim do tamnosmeđim klobukom, na sredini je više ili manje izraženo oker, a rub nije narebran. Listići su umjereno razmaknuti i sa slabim, ali karakterističnim sivkasto-zelenim odsjajem, sazrijevanjem postaju žuti i primjetno crne, od lica, a ne oštrice, a otrusina je oko IVc. Debeli, kruti stručak može biti s crveno-ljubičastom nijansom blizu vrha. Okus mesa je blag, a miris nije izražen, na prerezu ili trljanjem više ili manje primjetno pocrveni, a zatim polako crni. Promjena boje i izražena narančasta reakcija s formalinom podsjećaju na kemijske karakteristike vrsta u sekciji Compactae. Spore su srednje velike, bradavičave, zebraste, s tankim grebenima, a pileipelis je s inkrustiranim dermatocistidama. Mladi primjerci, s bijelim, nepromjenjivim mesom, izgledaju kao savršene imitacije vinskosmeđe krasnice (Russula vinosobrunnea), koja raste na istom staništu, ima suhu kožicu klobuka bez sjaja, žućkaste listiće u zrelosti, čvrsto meso, blagog okusa i bez mirisa, a slučajna prisutnost ljubičaste pigmentacije na dnu stručka može dati dodatno pojačati sličnost. Međutim opisana vrsta na kraju poprima svoj karakterističniji izgled, s prvim znakovima promjene boje koji se pojavljuju na površini listića i na oštećenim područjima. Ovaj fenomen trebao bi se ranije pojaviti i biti intenzivniji na donjem dijelu stručka. Crnjenje mesa isključuje sve slične vrste iz podsekcije Olivaceinae, međutim ono obično nije uočljivo tijekom berbe, jer gljiva u ovoj fazi ne pokazuje znakove nadolazeće autooksidacije. Russula rhodomarginata je usporediva prvenstveno po promjeni boje, s nejasnim stupnjem crvenjenja i mnogo slabijim crnjenjem, a razlikuje se po rastu na sunčanim mjestima s bušinom (Cistus) ili vrijeskom (Calluna vulgaris), a klobuk izraženo mijenja boju od sredine, listići su donekle razmaknuti i bez sivkasto-zelenog odsjaja.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1063. str. Russula seperina Dupain
 |
|
|
Russula sericatula - created on September 2018 in Fløjstrup Strand, Denmark by Thomas Kehlet |
 |
 |
|
SVILENKASTA KRASNICA
Russula sericatula Romagn.
Etimologija: sericeus (lat.) = svilenkast. Po izgledu klobuka.
Klobuk: 5-11 cm širok, prvo je gotovo polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i jasno ulegne na sredini, kožica se guli većim dijelom, suh i bez sjaja, kod tipičnih je primjeraka malo baršunast, pahuljast, osobito na rubu, crtast na izblijedjelim dijelovima, rijetko je sjajan i svilenkast, vrlo je promjenjivih boja, manje je ili više izražene crveno-ljubičaste, vinskicrvene, crveno-smeđe, žuto-smeđe, smeđe ili djelomično sivo-zelene boje, rub je često svjetliji, sivkast, sivo-smeđ, krem-smeđ, vinski crveno-smeđ iznutra kao kod određenih primjeraka jestive krasnice (Russula vesca), dok na sredini može izblijedjeti u oker tonove, nekad je žućkasto-smeđ, s oker-maslinastim mrljama na sredini, rub je tup, dugo vremena je gladak, može biti i blago narebran, ali tek u starosti.
Stručak: 4-8 cm visok i 1.2-2 cm debeo, valjkast ili blago zadebljan na dnu, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta i grudvasta, površina je hrapava, bjelkast, kasnije je u određenim uvjetima mjestimično žuto-smeđ na dnu, također postane sivkast zbog upijanja vode, ponekad je ružičasto-crven na jednom dijelu, osobito kod primjeraka s ljubičastim klobukom.
Listići: Vrlo su gusti, zaokruženi su uz stručak, tanki, prirasli, povezani su poprečnim žilicama na bazi, rijetko su račvasti, lomljivi, svijetlokrem, zatim su žućkasti, oštrica je cjelovita i iste boje.
Spore: Široko su eliptične, s izoliranim, tankim bodljama visokim do 1.2 µm, rijetko grupirane u kratke lance, bez jasnih su grebena, djelomično amiloidne, 7.2-9 x 6-7.2 µm, poneke veće dosegnu 9.8 x 8 µm, bazidije su 4-sporne, 35-55 x 9-12.5 µm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, s vršnim produžetkom, 50-90 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od savitljivih hifa, s kraćim ili dužim segmentima, širokih 2-3.5 μm, s čestim različito širokim zadebljanjima, posebno posljednji ili pretposljednji segment, fino inkrustriranih, te slabo razlučivim primordijalnim hifama, obično širokim do 4-4.5 μm, mjestimično s vretenastim proširenjima; otrusina je svijetložuta (IVb), točno kao kod obojenonoge krasnice (Russula tinctipes).
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, kasnije je sivkasto zbog promočenosti, s oker mrljama tijekom sušenja; miris je u mladosti teško prepoznatljiv, zatim je neugodan i slab na amonijak, osobito u starosti i nakon dehidracije, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto, zatim prljavosivo (-), s fenolom smećkasto, s gvajakovom tinkturom prilično brzo i intenzivno plavo (++), reakcija s amonijakom je negativna, listića sa anilinom negativna, a površina stručka s formalinom vrlo sporo postane svijetloružičasta.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično grabom.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Najvjerojatnije je blisko povezana s grabom, a možda i hrastom. Polazna točka za prepoznavanje vrste može biti suha i pahuljasta kožica klobuka, ponekad blago baršunasta. Slična je Russula cupreoviolacea var. erubescentipes, koja raste u sastojinama hrasta i graba, a slična je po ljubičasto-smeđem klobuku i crvenkastoj nijansi na stručku. Prepoznatljiva je po rastu ispod graba, znatnoj veličini i čvrstoći, pravilnom obliku, listićima s malo ili bez lamelula, nenarebranom rubu klobuka, smeđe, oker-smeđe ili ljubičaste boje. Odlučujuću ulogu u determinaciji može imati sivljenje mesa u vlažnim uvjetima, te vrlo svijetla, a zatim polako sivo-zelena reakcija s FeSO4 i, ne najmanje važna, mikroskopska analiza, koja otkriva srednje velike spore s bodljama i pileipelis s vijugavim, više ili manje zadebljanim hifama, s relativno rijetkim primordijalnim hifama, toliko kratkim i tankim da se teško uočavaju. Međutim, često može zbuniti i iskusnije mikologe zbog nepredvidljivosti boja, ponekad pomalo svijetlom klobuku, a možda čak i određenom nestabilnošću mirisa. Romagnesi smatra da je najsličnija crvenosmeđa krasnica (Russula melitodes), koja ima odgođeni, a ne neugodan miris na med, manje pravilan oblik plodnog tijela i stanište ispod bjelogoričnog drveća. Purpurnocrvena krasnica (Russula graveolens) i njezine mnogobrojne forme i varijeteti mogu se prepoznati po izraženom smeđenju i različitim reakcijama s FeSO4 i anilinom. Također postoji određeni rizik od zamjene s malim vrstama iz podsekcije Olivaceinae, koje su jednako višebojne, s više ili manje baršunastim klobukom, žutom otrusinom i blagim okusom mesa, međutim njihova veća čvrstoća, crveno-ljubičasta reakcija s fenolom i izražena narančasta reakcija s FeSO4 trebale bi isključiti svaki rizik od zamjene. Među vrstama iz podsekcije Amethystinae sa žutom otrusinom i višebojnim klobukom, Turco-Lazzarijeva krasnica (Russula turci) i ametistna krasnica (Russula amethystina), razlikuju se po rastu ispod crnogoričnog drveća, mesu koje više ili manje požuti, a ne postane sivkasto, mogućem mirisu na jod i vrlo slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1439. str. Russula sericatula Romagn.
 |
|
|
Russula emetica f. silvestris - created in Netherlands (Kingdom of the) by Albert Meek |
 |
 |
|
GORSKA PAPRENA KRASNICA
Russula silvestris (Singer) Reumaux
Etimologija: silvaticus (lat.) = šumsko; meticus (lat.) = koji izaziva povraćanje. Po efektu kojeg izaziva.
Engleski naziv: Woodland Brittlegill
Klobuk: 2.5-5 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je proširen i ulegnut na sredini, kožica se gotovo potpuno guli, gladak i sjajan kada se ubere, zatim je bez sjaja, lijepe je čiste crvene do ružičasto-crvene boje, kasnije više ili manje izblijedi, ponekad je krem-žućkast na sredini, rijetko je djelomično ili potpuno bjelkast, rub je gladak, kasnije je narebran.
Stručak: 2.5-5 cm visok i 0.6-1.6 cm debeo, batinasto zadebljan u mladosti, zatim je valjkast, malo je proširen na vrhu, pun, kasnije je komorasto šupalj, naboran, svilenkast i sjajan, bijel, rukovanjem malo potamni.
Listići: Razmaknuti, tanki, nekad su račvasti, izmiješani su s nekoliko lamelula, najširi su uz rub klobuka gdje su široki oko 5 mm, lomljivi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je cjelovita i iste boje, bijeli, u zrelosti su kremasto-sivkasti ili sa sivkasto-plavkastim odsjajem.
Spore: Široko su eliptične, s velikim, stožastim bradavicama visokim 1-1.2 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 7.2-9.8 x 6.2-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 10-12 μm, cheilocistide su tupe ili s vršnim produžetkom, približno su iste debljine, pileipelis se sastoji od tankih, jednosegmentnih hifa, širokih 2-4 μm, te valjkastih ili batinastih dermatocistida, 0-1-segmentnih, širokih 7-9 μm; otrusina je bijela (Ia).
Meso: Umjerene je debljine, veoma je lomljivo i lagano, bijelo, gotovo je nepromjenjivo, sušenjem lagano požuti; miris je ugodan na kokos kao kod paprene krasnice (Russula emetica), a okus je umjereno ljut.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane srednje intenzivno ružičasto (+), reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo spora i slabog intenziteta (--), a meso i površina stručka s formalinom postanu ružičasti.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma, obično u simbiozi sa kestenom ili hrastom, ali i borom, u mahovinama Leucobryum glaucum i Polytrichum formosum, na vapnenastom, manje ili više kiselom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, osobito sirova u većim količinama. Jedna gljiva u jelu obično ne uzrokuje nikakve simptome. Sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokuju proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.
Napomena: Karakteristična je po staništu na suhim pjeskovitim mjestima ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično u jastučićima mahovina Leucobryum i Polytrichum, često blizu starih, trulih panjeva. Međutim, ne može se isključiti ni rast u vlažnim jelovim šumama na vapnenastom tlu. Mala je gljiva sa crvenim klobukom, koji više ili manje izbijeli, rub je narebran, kožica je sjajna, gotovo u potpunosti se guli, listići su bijeli, kasnije su relativno razmaknuti, oštrica je glatka, stručak je bijel i svilenkast, meso sušenjem polako žuti, gotovo uopće ne reagira na gvajakovu tinkturu, okus je ljut, a miris na kokos. Osim nešto manje veličine, spore su istog tipa kao kod paprene krasnice, a sličnost je jednako uočljiva i kod pileipelisa koji se sastoji od višesegmentnih dermatocistida sa kratkim segmentima. Vrlo su slične Maireijeva krasnica (Russula nobilis), koja ima nešto manje razmaknute listiće, pozitivnu reakciju sa gvajakovom tinkturom i manje, fino dekorirane spore, paprena krasnica, koja je većih dimenzija, mesnatija, vitkija, listići su sa žućkastim odsjajem i raste u močvarnim crnogoričnim šumama u tresetnoj mahovini (Sphagnum), brezova paprena krasnica (Russula betularum), koja raste i u vlažnim područjima bogatim brezama, ima vrlo lomljivi klobuk, od crveno-ružičaste do bjelkaste boje (nikada čiste crvene), a oštrica listića je ponekad erodirana, te crvenocrna krasnica (Russula rhodomelanea), koja je najsličnija, a raste u šumama hrasta, meso je na prerezu dugo vremena bijelo, a zatim posivi ili pocrni zbog upijanja vode, a spore su manje i fino dekorirane, te podsjećaju na liniju Mairei, a ne Emetica.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 833. Gorska paprena krasnica (Russula emetica var. silvestris Sing.), Sinonim: Russula emetica var. longipes Singer; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 559. str., Russula silvestris (Singer) Reumaux
 |
SUNČANA KRASNICA
Russula solaris Ferd. & Winge
Etimologija: solaris (lat.) = sunce. Po boji.
Engleski naziv: Sunny Brittlegill
Klobuk: 3-6.5 cm širok, najprije je polukuglast ili konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini, kožica se guli samo do 1/2 promjera, gladak, hrapav na sredini, vlažan i sjajan, limunastožut, zlatnožut, često je s laganom narančastom ili žućkasto-smeđom nijansom na sredini, na rubu je svjetliji, rijetko je ujednačeno merelično narančast kao kod forme žumanjčane krasnice Russula lutea f. batschiana, a još rjeđe bjelkasto-kremast i crvenkast na sredini, rub je gladak, u starosti je dugo narebran.
Stručak: 4-6.5 cm visok i 1.2-2 cm debeo, valjkast do batinast, blago je proširen na vrhu, pun, srž je ubrzo pamučasta pa šuplja, bijel, mjestimično je sa žuto-smećkastim mrljama, osobito na dnu.
Listići: Dosta su gusti, široki su 4-8 mm, bez lamelula, tanki, prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, vrlo su lomljivi, najprije su bijeli, kasnije su krem.
Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 0.5-1 µm, 7-9 x 5.5-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-44 x 9-11.5 μm, cheilocistide su vretenaste, s trbuhom širokim do 14 μm, pileipelis se sastoji od tupih, fleksibilnih, vrlo tankih hifa, širokih 1.5-3.4 μm, sa dugim segmentima, te tupih, valjkastih, višesegmentnih dermatocistida, širokih 4-8 μm (cromushrooms: (7) 7.1 - 8.5 (9.2) × (5.4) 5.9 - 6.8 (7.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 7.7 × 6.4 µm, Qav = 1.2, bazidije su 38-45 × 8-10 µm, N = 8, cheilocistide su široke široke 8.9-10.4 µm); otrusina je krem (IIb-c).
Meso: Mekano, spužvasto, kasnije je vrlo lomljivo, bijelo, na prerezu rijetko lagano mjestimično posmeđi u određenim uvjetima; miris je neobičan, samo je ponekad blag na voće, u starosti je karakterističan na kisele krastavce ili senf kada se počne sušiti, a okus je izrazito ljut.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno ružičasto-narančasto (++), s fenolom smećkasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je intenzivna, ali nije uvijek brza (++), a listići s anilinom postanu narančasto-smeđi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi isključivo s bukvom, obično na vapnenastom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.
Napomena: Ova prekrasna krasnica prepoznatljiva je po staništu, malim dimenzijama, slaboj čvrstoći, prekrasnoj limunastožutoj boji klobuka, ujednačenoj ili s oker-smećkastom sredinom ili potpuno marelično narančastoj, dugo narebranom rubu, ljutom okusu mesa, neobičnom mirisu i otrusini na granici između krem i oker boje. Ponekad, vrlo rijetko, može pokazati zanimljive varijacije boje. Uobičajeni žuti klobuk ponekad može biti crveno-smeđ na sredini, rijetko je potpuno marelično narančast ili bjelkasto-krem s karmincrvenom nijansom na sredini. Osim po boji, ova se vrsta vrlo lako determinira po staništu, vanjskoj fizionomiji, gotovo oker stručku i sporama dekoriranim s izoliranim bodljama, koje su također karakteristične za vrste u liniji Citrina, kao i cijeloj sekciji Russula. Srodne vrste iz linije Citrina razlikuju se prvenstveno po bijeloj otrusini, a jedina je iznimka okerzelenkasta krasnica (Russula citrinochlora), rijetka vrsta koja raste ispod breze i crnogoričnog drveća, uglavnom na sjeveru Europe. Raultova krasnica (Russula raoultii) prepoznatljiva je po općenitoj vezi s bjelogoričnim drvećem, isključivo bijelim listićima i otrusini, općenito svjetlijem klobuku i slabom mirisu na kokos. Russula poikilochroa f. eliochroma raste u šumama listopadnih i zimzelenih hrasta, a prepoznatljiva je po debljem mesu, neizraženom mirisu, jedva primjetnoj ljutini, gotovo nenarebranom rubu klobuka, te bijelim listićima i otrusini. Žućkasta forma netaknute krasnice Russula persicina f. alboflavella također je izrazito ljutog okusa, s krem otrusinom i pigmentom, ali se razlikuju po krutosti, glatkom rubu klobuka i neizraženom mirisu mesa.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 878. Sunčana krasnica (Russula solaris Ferdinandsen & Winge); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 541. str., Russula solaris Ferdinandsen & Winge
|
SESTRINSKA KRASNICA
Russula sororia (Fr.) Romell
Etimologija: sororius (lat.) = redovnica, sestra. Po sličnosti s mnogo drugih krasnica.
Engleski naziv: Sepia Brittlegill
Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se izravna i pupčasto ulegne na sredini, režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera ili manje, ljepljiv, ubrzo je suh i ponegdje sjajan, smeđ, siv, na tamnijoj sredini može biti crnkast, može biti sa hrđastosmeđim mrljama, ponekad je prekriven sitnim bijelo-sivkastim pločicama koje su u izraženom kontrastu s tamnijom osnovom (Russula sororia f. pseudoaffinis), rub je tanak, valovit i duboko narebran.
Stručak: 4-7.5 cm visok i 1.4-2.5 cm debeo, nepravilno je valjkast ili zadebljan na sredini, često je zakrivljen ili sužen prema dnu, više je ili manje proširen i pahuljast na vrhu, srž je komorasta, na kraju je šupalj, relativno je sjajan, bjelkast, rijetko posivi, mjestimično je hrđastosmeđ.
Listići: Vrlo su gusti, široki su 4-8 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, prirasli, lomljivi, krem, s laganim su sivkastim odsjajem, na oštećenim dijelovima postanu crveno-smeđi.
Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, s niskim, tupim bradavicama visokim 0.3-0.45 µm, rijetko su povezane kratkim spojnim linijama, bez grebena, amiloidne, 7-8.8 x 5.7-7 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 8-10.5 μm, cheilocistide su vretenaste, s većim su ili manjim vršnim produžetkom, s trbuhom koji ne prelazi 10-11 μm, pileipelis se sastoji od nakupina tupih hifa, širokih 3-4 μm, te stožastih dermatocistida, često s vršnim produžetkom, širokim 4-6 μm, sa slabo refraktivnim sadržajem; otrusina je krem (IIc).
Meso: Prilično je čvrsto, bijelo, sa crvenkasto-smeđim mrljama, osobito u sredini stručka oko šupljine; miriše izraženo na spermu, a okus je jako ljut.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 polako postane ružičasto-narančasto (++), s fenolom smećkasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba ili negativna (--).
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi isključivo s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, na otvorenim površinama, oko potoka, na više ili manje muljevitom, glinenastom ili vapnenastom tlu, uglavnom u mediteranskom području.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.
Napomena: Od srodnih vrsta u svojoj podsekciji razlikuje se po relativno velikim dimenzijama, više ili manje tamnoj boji klobuka, od sivkasto-smeđe, čiste sive do oker boje, sklonosti mrljanju površine hrđastocrvenom bojom, vrlo ljutom okusu i mirisu mesa na spermu. Mikroskopski je najznačajnija značajka gotovo kuglaste ili ne baš izdužene spore, po kojima se razlikuje od vrlo slične kamember krasnice (Russula amoenolens). Raste u bjelogoričnim šumama, uglavnom hrasta, na više ili manje blatnjavom ili glinenastom tlu, uglavnom na otvorenim, sunčanim mjestima, posebno oko protoka. Po ljutom okusu mesa se može zamijeniti sa rebrastom krasnicom (Russula pectinata), koja ima oker boju klobuka, sličnu kao kod brašnjavonoge krasnice (Russula farinipes), relativno malu veličinu, zdepasti izgled i miris sličan kao kod smrdljive krasnice (Russula foetens), s naknadnim notama na voće. Puno se lakše zamijeni sa kamember krasnicom, koja je prepoznatljiva po manjim dimenzijama, odsutnosti hrđastocrvenih površinskih mrlja i početnom mirisu na kuhane rakove kao kod ljupke krasnice (Russula amoena) ili prijesne mliječnice (Lactifluus volemus), brzoj i intenzivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom, izrazito duguljastim sporama, te rastu na malo drugačijem staništu u pjeskovitim šumama bora i na rubu šikara, ali neke forme rastu i ispod hrasta plutnjaka.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 872. Sestrinska krasnica (Russula sororia (Fr.) Romell ss. Boudier); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 456. str., Russula sororia Fries
 |
|
|
Russula sphagnophila - created in Norway by Perry Gunnar Larsen |
 |
 |
|
MAHOVINSKA KRASNICA
Russula sphagnophila Kauffman
Klobuk: 3-5 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i malo i široko ulegne na sredini, ponekad je s malom grbicom na sredini ulegnuća, kožica se lako guli, osim u sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav, ljubičast do vinskicrven, na sredini je zelenkast ili smećkast, rub je izraženo narebran i često jako valovit.
Stručak: 4-5 visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast ili batinasto zadebljan na bazi, pun, srž je kasnije omekšana, na kraju je šuplja, površina fino uzdužno hrapava, bijel, kasnije hrđastožut zbog upijanja vode.
Listići: Vrlo su rijetki, prilično su tanki, uglavnom su bez lamelula, prirasli, lomljivi, najprije su bijeli, kasnije su krem.
Spore: Široko su eliptične, s brojnim, niskim, stožastim ili polukuglastim bradavicama viskim 0.75 µm, povezanim brojnim grebenima koji tvore gotovo potpuni mrežasti uzorak, nepotpuno amiloidne, 8.5-10.2 x 6.5-7.5 µm, bazidije su 34-40 x 10.5-11 µm, cheilocistide su gotovo vretenaste, 55-100 x 8-10 μm, vršno zaobljene ili sužene u više ili manje izražen vrat, pileipelis se sastoji od usko batinastih, neinkrustiranih dermatocistida, širokih 4-8 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).
Meso: Tanko, vrlo je lomljivo, mekano, bijelo; miris je slab na voće, ali drugačiji nego kod lomljive krasnice (Russula fragilis) i topolova krasnica (Russula clariana), a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s gvajakovom tinkturom svijetloplavo (-), a s fenolom smećkasto.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, parkovima i na močvarnom tlu u mahovini, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili brezom.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.
Napomena: Karakteristična je po krem otrusini, kao kod djevojačke krasnice (Russula puellaris), dekoraciji spora s gotovo potpunim mrežastim uzorkom i velikim grebenima, po čemu se razlikuje od sličnih vrsta.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 856. Mahovinska krasnica (Russula sphagnophila Kauffm. ss. Romag.); Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas. – 650. str., Russula sphagnophila Kauffm. (?) ss. Romagn.
|
MASLINASTOZELENA KRASNICA
Russula stenotricha Romagn.
Etimologija: steno (gr.) = usko, tijesno+ tricha (gr.) = dlaka, vlas. Po dekoraciji klobuka.
Klobuk: 4-9.5 cm širok, konveksan u mladosti, kasnije se izravna i više ili manje pupčasto ulegne u sredini, kožica je suha, neprozirna, guli se do 1/2 promjera, sivo-zelen, maslinastozelen, izblijedi u žutu do oker boju na sredini, djelomično je hrđastosmeđ, rub je gladak, u starosti je vrlo kratko narebran i raspucan.
Stručak: 4-6.5 cm visok i 1.8-2.2 cm debeo, valjkast do batinast, ponekad je sužen pri dnu, pun, kasnije je spužvast u sredini, bijel, pri dnu je oker, naboran.
Listići: Gusti, kasnije su malo razmaknuti, široki su 4-6 mm, tanki, prirasli ili suženo prirasli, rijetko se spuštaju po stručku, lomljivi, prvo su krem, zatim su oker, oštrica je iste boje.
Spore: Široko eliptične, sa bradavicama visokim do 0.75 µm, povezanim kratkim ili dugim, razgranatim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.4-8.5 x 5.4-6.5 µm, bazidije su 4-sporne, 35-55 x 8-9 μm, cheilocistide su vretenaste, široke 7-13 μm, pileipelis se sastoji od blago suženih, valjkastih hifa, širokih 2.7-5.5 μm, te brojnih valjkastih ili gotovo batinastih dermatocistida, s trbuhom širokim 5-10 μm, sa zašiljenim ili glavičastim vrhom; otrusina je krem (IIb).
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, lagano požuti ili posmeđi na ozlijeđenim mjestima, ispod kožice klobuka je slabo zelenkasto; miris je slab na voće, a okus je blag, lagano je ljutkast u listićima kod mladih primjeraka.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto, ponekad nešto intenzivnije (++), a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna ili spora i slabog intenziteta (+-).
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi sa hrastom, lipom ili brezom, na glinenasto-vapnenastom tlu.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Opisana je vrsta dosta slična zelenim formama sivomaslinaste krasnice (Russula pseudoaeruginea), zelene krasnice (Russula aeruginea) i sive krasnice (Russula grisea), kod kojih ni mikroskop, ni reakcija sa FeSO4, ni boja otrusine ne jamče sigurnu determinaciju. Slučaj je drugačiji kod onih s tipičnim bojama, koje su lako prepoznatljive po prekrasnim ružičasto-ljubičastim ili plavkasto-sivim tonovima. Zelena krasnica razlikuje se po izduženim sporama sa slabo povezanim bradavicama i dermatocistidama od oko 4-7 x 11 m. Sivomaslinasta krasnica prepoznaje se po razvijenom mrežnom uzorku na sporama i debelim hifama pileipelisa s kratkim, natečenim bazalnim segmentima. Slična crnozelena krasnica (Russula atroglauca) raste karakteristično ispod breze, ima tamnije, izrazito maslinaste ili sivkaste nijanse, potpuno slatkast okus mesa, gotovo negativno reagira sa FeSO4 i ima ogromne hife pileipelisa. Među zelenim vrstama iz podsekcije Griseinae, priobalna krasnica (Russula monspeliensis) prepoznaje se prvenstveno po svom jedinstvenom staništu ispod bušina (Cistus) u mediteranskom području.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 296. str., Russula stenotricha Romagnesi
 |
|
|
Russula straminea - created on November 2022, in Caraidanu, Calangianus, Italy by Marco Floriani |
|
|
|
SLAMNATOŽUTA KRASNICA
Russula straminea Malençon
Etimologija: straminea (lat.) = slamnat, boje slame ili od slame. Po boji.
Klobuk: 6-15 cm širok, debeo, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i lagano ulegne na sredini, kožica se guli do 1/3 promjera, sjajan i mazav po vlažnom vremenu, kasnije je suh i bez sjaja, u početku je svijetlokrem do krem, postupno je žuto-narančast na izloženijim mjestima, rub je nekad crvenkast, zatim je s mjestimičnim žuto-smeđim mrljama, kao kod smrdljive krasnice (Russula foetens), rub je podvijen, kasnije je izravnat i narebran.
Stručak: 5-10 cm visok i 2-3 cm debeo, valjkast ili batinast, često je proširen na vrhu, isprva je pun, srž je kasnije spužvasta, nije sjajan, s debelim je uzdužnim naborima, bijel, kasnije se od dna zaprljava s oker ili limunastožutim tonovima, koji ga na kraju u potpunosti preplave po vlažnom vremenu.
Listići: Gusti, široki su do 10 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, prvo su krem, kasnije su krem-oker, oštrica je glatka i iste boje.
Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, s izoliranim, stožastim, prilično šiljastim, rijetko tupim bodljama visokim do 1.25 µm, rijetko kratko povezanim tankim spojnim linijama, slabo su amiloidne, 10-13 x 8.7-10.5 µm, Q = 1.1-1.2, bazidije su 40-50 x 6-7 µm, sa sterigmama dugim oko 5 µm, cheilocistide su vretenaste ili usko batinaste, s kratkim produžetkom na vrhu, 80-100 x 10-14 μm, pileipelis se sastoji od razgranatih dlačica, širokih 2-3 μm, te vrlo brojnih, tupih, često višesegmentnih dermatocistida, širokih 7-12 μm; otrusina je uglavnom svijetlooker do oker, rijetko je tamnokrem (IId-IIIb).
Meso: Debelo, čvrsto, u stručku je omekšano, bjelkasto, ispod kožice klobuka je smeđe, na prerezu za nekoliko minuta postaje žućkasto-oker, ponekad je potpuno smeđe u stručku kod starih primjeraka; miris nije izražen, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane jedva primjetno sivkasto (--), a reakcija sa gvajakovom tinkturom je brza i pozitivna (+).
Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi sa hrastom plutnjakom (Quercus suber). Mogla bi se zamijeniti sa smeđokožom golubačom (Russula integra), koja ima prilično velike spore, ali ne ogromne i ne raste ispod hrasta plutnjaka.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Prepoznatljiva je vrsta prvenstveno po staništu, boji klobuka, promjeni boje mesa na prerezu, velikim sporama i oker otrusini.
Referentni izvori: Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas. – 708. str., Russula straminea Malençon
|
PLAVKASTA KRASNICA
Russula subazurea Bon
Etimologija: sub (lat.) = ispod, skoro, nešto manje od + azureus (lat.) = nebeskoplav, plav. Po boji.
Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je kuglast ili polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, često je nepravilan, režnjast ili pupčast na sredini, ponekad je s dubokim pukotinama, kožica se guli gotovo u potpunosti, bez sjaja, pahuljast ili zrnast na sredini, prolazno i na rubu u mladosti, ponekad izgleda pojasasto kao kod vrsta iz podsekcije Olivaceinae, plavkasto-ljubičast, gotovo ujednačeno ili s ružičasto-ljubičastim rubom, obično je nešto tamniji na sredini gdje je crno-ljubičast, ponekad sivo-ljubičast, zelen ili potpuno sivo-maslinast u mladosti, rijetko je relativno zasićeno i ujednačeno crveno-ljubičast, rub je gladak, slabo je narebran u starosti, malo je nazubljen.
Stručak: 2.5-4 cm visok i 0.6-1.3 cm debeo, valjkast do batinast, ponekad je čak i gomoljast, proširen je na vrhu, pon, srž je kasnije omekšana, na kraju je šuplja, jasno je pahuljast na gornje dvije trećine, bijel, gotovo uvijek je sa ružičasto-ljubičastom nijansom.
Listići: Gusti, tanki, zaokruženi uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, bijeli ili bjelkasti, oštrica je iste boje.
Spore: Široko su eliptične, sa stožastim ili polukuglastim bradavicama su visokim 0.5-0.75 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.2-9.6 x 6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-48 x 10-12 µm, cheilocistide su vretenaste i sa vršnim produžetkom, 45-74 x 8-12.5 µm, pileipelis se sastoji od tupih hifa širokih 2.8-4 µm, te vršno tupih, blago suženih ili gotovo zašiljenih primordijalnih hifa širokih 3.5-5.5 µm, terminalni segment je najčešće vrlo dug; otrusina je bijela (Ia-b).
Meso: Mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane srednje intenzivno ružičasto-narančasto (++), sa sulfovanilinom prljavo crvenkasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je slaba i spora, ponekad negativna (-).
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex) i hrastom plutnjakom (Quercus suber), u mediteranskom području, na vapnenastom i pjeskovitom tlu.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Ova vrsta raste u toplim zimzelenim šumama hrasta crnike i hrasta plutnjaka na vapnenastom ili pjeskovitom tlu, prvenstveno u mediteranskom području, te vjerojatno u toplijim područjima uz atlantsku obalu. Sitna je i lomljiva krasnica s pahuljastim i baršunastim klobukom, ružičasto-ljubičaste, plavkasto-sive ili djelomično maslinaste boje, s bijelim listićima i otrusinom, stručkom s ružičastom nijansom, neizraženim mirisom i blagim okusom mesa, pozitivnom i sporom reakcijom s gvajakovom tinkturom, srednje velikim sporama s gotovo mrežastim uzorkom, te pileipelisom koji se sastoji od običnih hifa i primordijalnih hifa koje su često blago sužene. Russula zvarae var. pusilla je još jedna sitna vrsta iz podsekcije Lilaceinae, koja raste ispod hrastova crnike i plutnjaka, a prepoznatljiva je po klobuku relativno čiste crvene boje ili s karmincrvenim primjesama i ponekad malo smeđim na sredini. Lilasta krasnica (Russula lilacea) često raste u hladnijim okružjima, uglavnom ispod graba, a spore su prekrivene izoliranim bodljama. Po izgledu i boji su vrlo slične lomljiva krasnica (Russula fragilis), jasikina ljutica (Russula pelargonia) i bušinova krasnica (Russula cistoadelpha), koje rastu ispod zimzelenih mediteranskih hrastova, ali se sve jasno razlikuju po ljutom okusu mesa, glatkijoj ili manje sjajnoj kožici klobuka, a u nekim slučajevima i po mirisu ili promjeni boje.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1332. str. Russula subazurea Bon
 |
MEDNOŽUTA KRASNICA
Russula subfoetens W.G.Sm.
Etimologija: Po sličnosti sa smrdljivom krasnicom (Russula foetens).
Engleski naziv: Least Stinking Brittlegill
Klobuk: 5-14 cm širok, u početku je skoro kuglast, kasnije se izravna i ulegne na sredini, površina je nekad valovit, sluzav, osobito na rubu, obično nije ljepljiv, kasnije je suh, blistav, kožica se guli do 1/3 promjera, žuto-oker do žuto-smeđ, kasnije je više ili manje crvenkastosmeđ na sredini, vremenom tamni, rub je tipično tanak i umjereno narebran u starosti.
Stručak: 6-12 cm visok i 2-3.5 cm debeo, nije krupan, pravilno je valjkast do gotovo batinast, nikad nije jasno batinast, jasno je proširen na vrhu, pun, kasnije je potpuno šupalj, gladak, ili je na većem dijelu fragmentiran na sitne ljuske, bjelkast, na dnu je sa hrđastosmeđim mrljama, ubrzo smeđi od dna.
Listići: Osrednje su gusti, prilično su uski, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, prirasli sa zupcem, lomljivi, više ili manje su račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bjelkasti, kasnije su žućkasti do žuto-oker, u starosti ili na oštećenim mjestima posmeđe.
Spore: Široko su eliptične, s više su ili manje izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, slabo povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični zebrasti uzorak, 7.2-9.6 x 6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-55 x 9-13 μm, cheilocistide su gotovo vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 80-120 x 7-14 μm, pileipelis se sastoji od vrlo tupih hifa, širokih 3-5 μm, te više ili manje vretenastih dermatocistida, glavičastih, s trbuhom širokim 4-7 μm (cromushrooms: spore su (7) 7.3 - 8.8 (9.5) × (5.5) 6 - 7.1 (7.8) µm, Q = (1.1) 1.14 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 8 × 6.6 µm, Qe = 1.2, bazidije su 32-50 × 9-12 µm, N = 12); otrusina je krem (IIb-c).
Meso: Debelo, čvrsto, prilično je elastično, bijelo, ispod kožice klobuka je žuto, vremenom i na prerezu požuti; miris je pomalo na voće, neugodan kao kod smrdljive krasnice, a okus je blag do jedva uočljivo ljutkast, umjereno ljutkast u listićima.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane prljavo ružičasto (+), s fenolom crvenkasto-smeđe, reakcija mesa s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna, postane plavo (++), bijeli dijelovi s KOH žućkasti, a požutjeli brzo postanu narančasto-smeđi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom brezom, lijeskom, hrastom ili grabom. Primjerak na prvoj slici snimio je Danijel Mulc, a ostale slike snimljene su 1.10.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi hrasta, bukve i lijeske.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu gljivu, ali se smatra otrovnom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.
Napomena: Osim što meso na prerezu požuti, ono kod mladih primjeraka ponekad može već biti žuto ispod kore stručka. Kao što je iznad navedeno, meso u dodiru sa KOH brzo postane zlatnožuto, međutim, na već žutim dijelovima postaje narančasto-smeđe. Slične su smrdljiva krasnica, koja se lako razlikuje po debljem i zdepastijem stručku i nepromjenjivom bijelom mesu, koje ne reagira sa KOH, te bademova krasnica (Russula grata), koja slabo reagira sa KOH i ima vrlo nisku dekoraciju na sporama, koja ne prelazi 0.5 μm. Među najsrodnijim vrstama je neprivlačna krasnica (Russula inamoena), koja se može prepoznati po malim, kuglastim sporama, dugim do 9 μm ili po velikim bradavicama i grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, reakcija mesa sa KOH je negativna ili vrlo slaba, a raste u toplim i suhim bjelogoričnim šumama, osobito šumama hrasta.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 428. str., Russula subfoetens W.G. Smith
|
CRVENKASTA KRASNICA
Russula subrubens (J.E.Lange) Bon
Etimologija: sub (lat.) = ispod, blizu, ne sasvim + rubens (lat.) = crvenkast. Po boji.
Klobuk: 4–9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi i ulegne na sredini, gotovo je ljevkast, kožica se vrlo kratko guli, vlažan i sjajan kada se ubere, zatim je bez sjaja, ali nije baršunast, promjenjivih je boja, crveno-smeđ, crven, bakrenocrven, narančasto-smeđ, ljubičasto-smeđ, može biti s tamnijim, crveno-ljubičastim područjima ili s mjestimičnim žutim do žuto-zelenim mrljama, osobito u sredini, ali ne isključivo, te se mrlje mogu spajati i širiti, a ponekad čitava površina izgleda žućkasto ili žuto-narančasto, rub je gladak, u starosti je umjereno narebran.
Stručak: 3–6 cm visok i 1-2 cm debeo, batinasto zadebljan na dnu, rijetko je gotovo valjkast, uglavnom nije proširen na vrhu, površina je neravna i pahuljasta, bijel, kasnije uočljivo smeđi, često je sa ružičasto-crvenkastom nijansom, uglavnom na donjem dijelu, trljanjem posmeđi.
Listići: Gusti, malo su trbušasti, široki, uglavnom su bez lamelula, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su krem do lagano okerasti, na ozlijeđenim mjestima postanu smećkasti do hrđastosmeđi.
Spore: Široko su eliptične, s tankim, vrlo gustim bodljama visokim 0.6-0.8 µm, donekle povezanim grebenima i jedva uočljivim spojnim linijama, koje tvore zebrasti ili nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.8-9.8 x 6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, vitke, 50-63 x 10-14 μm, cheilocistide su vretenaste do batinaste, ponekad su sa zaobljenim vrhom, rijetko su s papilom, 62-100 x 10-13.5 μm, pileipelis se sastoji od hifa, širokih 3-6 μm, više ili manje valjkastih i tupih, ali nepravilno širokih, kratkih, razgranatih, zadebljanih do 8-10 μm, te valjkastih, 0-1-2-segmentnih, dermatocistida, širokih 5-8 μm, sa sitnim račvama i hrapavom stijenkom; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b), a prema Romagnesiju krem do tamnoker (IIc-IIIc).
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postane žuto-smeđe; miris je slab na voće u mladosti, osušeno na haringe kao kod haringove krasnice (Russula xerampelina), a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane zeleno (+), s anilinom crveno, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna (+).
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, na planinskim močvarnim staništima u simbiozi sa patuljastom vrbom (Salix herbacea), na rubu močvara i tresetišta u tresetnoj mahovini (Sphagnum), te u depresijama uz vodotoke ispod johe, vrbe, jasena ili breze.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Ova vrsta iz podskupine Xerampelinae privlači pozornost ne toliko zbog makroskopskih značajki, relativno beznačajnih za njezinu skupinu, koliko zbog svog staništa, ispod johe i jasena na močvarnom tlu, blizu granice s trskom (Phragmites australis). Poslije Bon proširuje opseg simbiontnih partnera na vrbe (Salix), cretnu brezu (Betula pubescens), razne topole (Populus), trske (Phragmites), šaš (Carex) itd. Među ostalim vrstama iz podsekcije, haringova krasnica je prepoznatljiva po rastu ispod crnogoričnog drveća, prekrasnim, svijetlim i zasićenim ljubičasto-crvenim bojama klobuka, s mnogo manje izraženim žutim pigmentom, a purpurnocrvena krasnica (Russula graveolens) je jako polikromna vrsta, iako njezina forma Russula graveolens f. purpurata pokazuje djelomično preklapajuće gradacije boja, međutim lako se razlikuje, jer raste na različitom staništu, u suhim bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod hrastova.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 906 str. Russula subrubens (J.E. Lange) Bon.
|
RAČVASTA KRASNICA
Russula subterfurcata Romagn.
Etimologija: subter (lat.) = ispod, donekle, malo + furcata (lat.) = račvasta. Po račvastim listićima.
Klobuk: 3-5 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i široko, pupčasto ulegnut na sredini, suh, kožica se guli do 1/3 promjera, dosta je ujednačeno obojen, sivo-zelen, oker-smećkast ili zeleno-smeđ na vrlo svijetloj osnovi, mjestimično je sa hrđastooker mrljama, baršunast, rub je nešto svjetliji, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.
Stručak: 3-4 cm visok i 0.9-1.1 cm debeo, valjkast, u mladosti je pun, kasnije je sa spužvastom sredinom, bijel, u starosti je sa hrđastosmeđim mrljama na bazi, fino je uzdužno naboran, pahuljast na vrhu, baza je često izbrazdana ili deformirana.
Listići: Gusti, tanki, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, ponekad su račvasti i anastomozirani uz stručak, bez ili sa rijetkim lamelulama, nisu lako lomljivi, oštrica je glatka, bijeli, bjelkasti, kasnije su krem.
Spore: Kuglaste do široko eliptične, s dosta su razmaknutim, izoliranim bradavicama, slabo povezanim spojnim linijama, amiloidne, 5.4-7.7 x 4.6-5.7 µm, bazidije su uske, batinaste, 40-48 x 7-8 µm, cheilocistide su gotovo vretenaste, s većim ili manjim vršnim produžetkom, 55-100 x 8-12 µm, pileipelis se sastoji od hifa, širokih 5-9.5 μm, sa slabo diferenciranim vršnim segmentom, te nejasno vretenastih dermatocistida, širokih 5.3-7.5 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).
Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, mjestimično je sa hrđastosmeđim mrljama; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima kod nerazvijenih primjeraka.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane slabo intenzivno ružičasto-narančasto (+), s gvajakovom tinkturom polako plavo (+), s fenolom tamnosmeđe, a meso i listići s anilinom ne mijenjaju boju.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom bukvom ili hrastom.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.
Napomena: Prepoznatljiva je po maloj veličini, određenoj višebojnosti klobuka, krem otrusini i mogućim račvastim i anastomoziranim listićima uz stručak, sitnim i gusto dekoriranim sporama, najmanjim u svojoj skupini. Slična je Faustova krasnica (Russula faustiana), koja raste uz bukvu, pileipelis se sastoji od ogromnih hifa, spore su veće (6.4-8 x 5.4-6.2 µm), a boje klobuka su vrlo isprane, žućkasto-smeđa, rijetko sivo-zelena.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 322. str., Russula subterfurcata Romagnesi
|
BOREALNA KRASNICA
Russula taigarum Ruots. & Vauras
Etimologija: taigarum (lat.) = iz tajge, pripada tajgi, tajga je borealna šuma karakteristična za sjeverne predjele Azije, Europe i Sjeverne Amerike. Po staništu.
Klobuk: 4-11 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica se kratko guli, ubrzo je suh i bez sjaja, fino je baršunast kao kod nekih vrsta iz podsekcije Xerampelinae, vinskicrven, crveno-smeđ, više je ili manje zasićeno ljubičasto-smeđ, na sredini je iste boje ili tamno crnkasto-ljubičast, može biti hrđastosmeđ ili brončanosmeđ, te više ili manje maslinasto-oker ili je svijetlo ružičasto-smeđ sa zelenkastom sredinom, rub je rano i umjereno narebran, čak i u starosti.
Stručak: 7-13 cm visok i 2-3.5 cm debeo, valjkast, batinast do rijetko gotovo vretenast, pun, srž je kasnije omekšana, baršunast, naboran, fino je naboran ili raspucan, kao da je pahuljast, bijel, s više je ili manje opsežnom crveno-ružičastom nijansom, na vrhu je bijel, na donjem je dijelu mjestimično hrđastooker.
Listići: Gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, tanki, ponekad su jasno zaokruženi uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, kasnije su prilično razmaknuti, lomljivi, žućkasti, na oslijeđenim su mjestima smećkasti.
Spore: Gotovo su kuglaste, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.7 µm, povezanim lančano ili grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9.6 x 7.3-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-58 x 9-14 μm, cheilocistide su s različito produžene na vrhu, široke su 8-16 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, suženih ili zašiljenih na vrhu, širokih 4-7 μm, te valjkastih dermatocistida, 1-2-segmentnih, sa normalno refraktivnim sadržajem; otrusina je tamnooker (IIIc).
Meso: Osrednje je debelo, vrlo je lomljivo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno ružičasto (+), s fenolom ljubičasto-smećkasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je negativna (--).
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u močvarnim crnogoričnim šumama, u simbiozi sa smrekom, u tresetnoj mahovini (Sfagnum), na sjeveru Europe.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Dosta je dojmljivog izgleda zbog velikog plodnog tijela, suhe, baršunaste površine, lijepih ljubičasto-crvenih do ljubičasto-smeđih boja i velikog, batinastog stručka, baršunastog na dodir i gotovo čitavog s ružičasto-ljubičastom nijansom, ponekad abnormalno dugog zbog pričvršćenosti za tresetnu mahovinu. Druge karakteristike uključuju blag ili jedva primjetno ljutkasti okus, neizraženi miris, ružičastu reakciju sa FeSO4 i ljubičasto-smeđu s fenolom, dakle na polovici puta između vrsta u podsekciji Olivaceinae. Spore su gotovo kuglaste, s nepotpunim mrežastim uzorkom i prilično voluminoznim, pomalo vretenastim i zašiljenim hifama pileipelisa, te velikim, 1-2-segmentnim dermatocistama. Na prvi pogled se teško razlikuje od vrsta iz podsekcije Xerampelinae, osobito Favreovom krasnicom (Russula favrei), koja obično raste na istim geografskim širinama, međutim na suhom i po mogućnosti travnatom staništu. Sličnost je osobito velika kod mladih primjeraka, s obzirom na veličinu, baršunasti klobuk, crvenkasto-smeđi pigment na klobuku i ružičasto-crvenu nijansu na stručku, te boju listića i otrusine koje su na gornjoj granici oker boje, međutim dovoljno je pričekati prve znakove smeđenja nakon rukovanja ili pojavu mirisa na haringe, koji se obično javlja nešto kasnije. Među vrstama iz podsekcije Betulinae, najbliža je nesumnjivo breganka (Russula nitida), koja također ima oker otrusinu i crvenu nijansu na stručku, a prepoznatljiva je po znatno manjoj veličini, vlažnoj i sjajnoj kožici klobuka, mogućoj grbici na sredini i obično rastu ispod breza.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 976. str. Russula taigarum Routs. & Vauras
|
KRHKONOGA KRASNICA
Russula terenopus Romagn.
Etimologija: teren (gr.) = mekan, nježan + pous (gr.) = stopalo, stručak. Po konzistenciji stručka.
Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan i ponekad sa sitnom grbicom na sredini, ubrzo se raširi i lagano ulegne na sredini, ponekad je režnjast, vlažan i sjajan u normalnim uvjetima, na kraju je uglavnom bez sjaja, osim na udubljenoj sredini, kožica se guli do 1/3 promjera, vinski crveno-smeđ, crveno-ljubičast ili smeđ, ponekad je ružičasto-ljubičast, rijetko je s oker-maslinastim odsjajem, rub je obično svjetliji, a na sredini je trajno tamniji, ponekad crno-smeđ ili s intenzivnije obojenim pojasom, rub je gladak, proziran, kasnije je narebran.
Stručak: 2.5-4 cm visok i 4.5-9 mm debeo, valjkast ili se postepeno sužava prema dnu, blago je proširen na vrhu, pun, srž je ubrzo mekana i pamučasta, na kraju je šuplja, bijel, mjestimično uočljivo i rano žuti, s nešto manjim intenzitetom nego kod djevojačke krasnice (Russula puellaris).
Listići: Gusti, široki su 3-5 mm, tanki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, nisu račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi, bijeli, zatim su krem-oker, na kraju su žuto-smeđi.
Spore: Široko su eliptične, s uglavnom izoliranim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, rijetko udvojenim ili povezanim spojnim linijama, amiloidne, 6.5-8.2 x 5.4-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-45 x 8-12 µm, cheilocistide su 50-70 x 6-14 µm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa širokih do 3 µm i valjkastih, višesegmentnih dermatocistida širokih 3-7 µm, s dugim segmentima; otrusina je tamnokrem (IId).
Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo, na prerezu postane žućkasto; miriše vrlo izraženo na pelargonije, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto, umjerenog intenziteta (+), a reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna (++).
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u travnatim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće lipom, lijeskom ili topolom trepetljikom (Populus tremula).
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.
Napomena: Teško je uočljiva zbog male veličine plodnih tijela koja su slična malim primjercima varijeteta djevojačke krasnice (Russula puellaris var. minutalis), koja je sitna i vitka vrsta s vlažnom i sjajnom kožicom klobuka, relativno promjenjivih boja, od ružičasto-ljubičaste do vinski crveno-smeđe u normalnim uvjetima, tamno krem otrusinom, oko IIc, mesom koje jako požuti, blagim okusom i mirisom na pelargonije, staništu ispod bjelogoričnog drveća, u simbiozi s topolom trepetljikom, lipom ili lijeskom, na uglavnom travnatim mjestima, ne previše zasjenjenim, sporama dimenzija 6.5-8.2 x 5.4-6.4 µm, gusto dekoriranim izoliranim bodljama, te pileipelisom sa slabo višesegmentnim dermatocistidama. Po makroskopskim i mikroskopskim značajkama slična je promjenjiva krasnica (Russula versatilis), koja ima promjenjivu boju otrusine, u rasponu od oker do svijetložute, IIIb-IVa, ne isključujući mogućnost i svjetlije prema krem nijansama karakterističnim za opisanu vrstu, međutim jasno je prepoznatljiva po relativnoj robusnosti, ne tako vitkom plodnom tijelu, prolaznom mirisu, naknadnom i diskretnijem žućenju te općenito oker otrusini. Ljubičasta vrsta poput jasikine ljutice (Russula pelargonia) djeluje prilično različito i udaljeno, a ključne karakteristike su joj ljutina, sivljenje, svijetlokrem do krem otrusina, jak miris na pelargonije, a zatim na usoljene inćune kada počne truliti. Ljubičasta krasnica (Russula violacea) je nesumnjivo mnogo bliža, a prepoznatljiva je prvenstveno po žućenju, dekoraciji spora s izoliranim bradavicama, nešto većim dimenzijama, ljutom okusu mesa, svjetlijoj otrusini, oko IIa-b, vrlo izraženom zelenom pigmentu klobuka, a vjerojatno ne raste u mediteranskom području.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1153. str. Russula terenopus Romagn.
|
OBOJENONOGA KRASNICA
Russula tinctipes J.Blum ex Bon
Etimologija: tictus (lat.) = obojen + pes, pedis (lat.) = noga, stopalo. Po obojenom stručku.
Klobuk: 5-16 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je konveksan i s malom, nejasnom, prolaznom grbicom na sredini, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, kožica se guli najviše do 1/3 promjera, ponekad je vlažan i djelomično sjajan, ponekad je bez sjaja, pa čak i malo baršunast, vrlo rijetko je čak i nježno hrapav, dovoljno da podsjeća na crvenu krasnicu (Russula rubra), prekrasne je crvene boje, neujednačene ružičasto-crvene, više ili manje svijetle do mesnatocrvenkaste, narančasto-ružičaste, ponekad vrlo izblijedjele s krem tonovima na sredini, može biti mjestimično svjetlocrven, rub je gladak, uglavnom nije narebran, vrlo je rijetko nejasno i kratko narebran u starosti.
Stručak: 3-12 cm visok i 1.3-4 cm debeo, često je ekscentričan, više je ili manje valjkast ili batinast, malo je sužen na bazi, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana, često je zakrivljen, bijel, vrlo je rijetko s ružičastom nijansom, kasnije umjereno posivi po vlažnom vremenu.
Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s vrlo rijetkim lamelulama, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su žućkasti, oštrica je glatka i iste boje.
Spore: Široko su eliptične do gotovo kuglaste, sa sitnim, uglavnom izoliranim bradavicama visokim 0.3-0.5 µm, rijetkom lančasto povezanih grebenima ili tankim spojnim linijama, koje se malo ili nimalo ne granaju, amiloidne, 8-10.5 x 6.6-8.8 µm, Q = 1.1-1.4, bazidije su 38-50 x 11-14 μm, s dugim sterigmama od 7-10 μm, cheilocistide su vretenaste, 50-85 x 8-14 μm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2.3-4 μm, s čestim nepravilnostima u širini i zadebljanjima do 6 μm, te valjkastih, dugih i tankih dermatocistida, širokih 3-5 μm, na vrhu su ponekad široke do 10 μm, iznimno su s brojnim izraslinama, više su ili manje inkrustirane; otrusina je svijetložuta do žuta (IVb-c).
Meso: Debelo, prilično je čvrsto, bijelo, umjereno posivi zbog promočenosti; miris je jedva primjetan na pelargonije u mladosti, poslije sušenjem na med, a okus je blag, vrlo rijetko je jedva primjetno ljutkast u listićima.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane vrlo svijetlo ružičasto-sivkasto (-), s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno plavo (++), s fenolom smećkasto, s formalinom polako ružičasto, a s anilinom polako žućkasto, na kraju s plavom aureolom.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi isključivo sa hrastovima, preferira topla područja i glinenasto tlo.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.
Napomena: Ova je prekrasna krasnica prepoznatljiva po srednjim ili relativno velikim dimenzijama, mesnatosti i kompaktnosti, čisto crvenom pigmentu na klobuku (nikada nije s vinskicrvenim nijansama), malo ili nimalo narebranom rubu, žućkastim listićima u zrelosti, žutoj otrusini, oko IVb, obično potpuno bijelom stručku, blagom okusu mesa, slabom mirisu, mesu koje malo posivi zbog vlage i brzo poplavi s gvajakovom tinkturom, minimalno dekoriranim sporama, s djelomično povezanim bradavicama, te valjkastim, dugim, tankim, inkrustiranim dermatocistidama pileipelisa. Među ostalim vrstama većih dimenzija, s blagim okusom mesa, oker ili žutom otrusinom, crvenkastim klobukom i slično dekoriranim sporama, koje rastu ispod hrastova, ističe se cinober krasnica (Russula pseudointegra), koja je prepoznatljiva po slabijoj mesnatosti, jačem i konstantnijem mirisu na pelargonije, gorkom okusu, vrlo slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom, eventualno pahuljastom rubu klobuka kod mladih primjeraka, te pileipelisu s primordijalnim hifama, a ne dermatocistidama. Na istim staništima može se naći i crveno-bijela krasnica (Russula rubroalba), koja je slična po obliku, kompaktnosti, bojama i žutoj nijansi zrelih listića, ali različita po vrlo slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom, neizraženom mirisu i tamnožutoj otrusini (IVd). Treba napomenuti da se opisana vrsta ne pojavljuje u nizinskim šumama hrasta prije kraja lipnja, kada crveno-bijela krasnica završava svoj vegetativni ciklus. Ove se dvije vrste češće susreću jedna pored druge u jesen. Primjerci sa tvrđim mesom i blago baršunastom kožicom klobuka bez sjaja mogu sličiti tvrdoj krasnici (Russula rosea), koja se jasno razlikuje po svijetlokrem otrusini i bjelkastim listićima, tipično osvježavajućem okusu i malo baršunastoj kožici klobuka bez sjaja.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1051. str. Russula tinctipes J. Blum ex Bon
 |
DEBELA KRASNICA
Russula torulosa Bres.
Etimologija: torus (lat.) = uzglavlje, jastuk. Po umanjenici navedene riječi.
Engleski naziv: Brawny Brittlegill
Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je jasno konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, lagano je grbav, kožica se teško guli, malo je valovit, dugo je vremena mazav i sjajan, zatim je suh, dosta je promjenjivih boja, najčešće je ljubičast s crnkastom sredinom, crveno-ljubičast, mjestimično je sa žut, žuto-zelen ili je čak čitav te boje (Russula torulosa f. luteovirens), ponekad je zeleno-siv, ljubičasto-smeđ ili svijetloružičast na rubu, rijetko je miješane crvenkasto-smeđe, maslinasto-smeđe ili djelomično crnkasto-sive boje, rub je dosta pravilan, dugo je vremena podvijen, gladak, rijetko je kratko narebran.
Stručak: 3-8 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, valjkast ili malo batinast u mladosti, malo je ili nimalo proširen na vrhu, naboran, pun, srž je kasnije spužvasta, ljubičast ili ružičasto-ljubičast, samo je na bazi bijelo pahuljast, dekoracija se lako uklanja, rijetko je potpuno izblijeđen ili s ograničenim ružičastim mrljama, rijetko je oker (forme sa smeđim klobukom).
Listići: Jako su gusti, izmiješani su s lamelulama ili ih uopće nema, tanki, više su ili manje račvasti, prirasli ili su zaokruženi uz stručak, izgledaju gotovo slobodni, lomljivi, kremasti, mogu biti sa vodenim kapljicama po vlažnom vremenu.
Spore: Široko su eliptične, sa niskim, polukuglastim bradavicama visokim oko 0.4-0.6 µm, povezanim grebenima koje tvore uglavnom djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9 x 5.6-7 µm, nekad su nešto veće, 7.8-9.5 x 6.8-7.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-50 x 8-11 μrn, cheilocistide su vretenaste i s vršnim produžetkom, vrlo su duge, s trbuhom od 7-10.5 μm, pileipelis se sastoji od jednosegmentnih, tupih hifa, širokih 2.5-4 μm, te jednosegmentnih, valjkastih dermatocistida, širokih 3.7-10 μm; otrusina je tamnokrem (IId).
Meso: Debelo i gotovo čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je crvenkasto, ponekad posivi zbog upijanja vode na nižim temperaturama; miris je slab na kompot od voća, a okus je umjereno ljut, ponekad čak i jako ljut.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno plavo, ponekad sporo (++), reakcija s fenolom je negativna, a mesa i listića s amonijakom i KOH negativna.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s borovima, na vapnenastom, izrazito pjeskovitom ili čak vapnenastom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.
Napomena: Najčešća je krasnica koja se susreće kasno u sezoni u šumama bora, a prepoznatljiva je među vrstama iz podsekcije Sardoninae po svojoj robusnosti, tamnokrem otrusini, ne previše ljutom okusu mesa, laganom mirisu na voće, rastu tipično ispod borova, a spore su srednje veličine, s niskom dekoracijom i s djelomičnim mrežastim uzorkom. Pravilo za ovu vrstu. kao i za ostale vrste u podsekciji, je crveno-ljubičasta pigmentacija klobuka i stručka. Međutim, opisana vrsta može biti i drugačije obojena, kao primjerice forma Russula torulosa f. luteovirens, s pretežno bijelim stručkom i žućkastom površinom klobuka, a mnogo je rjeđe žuto-zelen. Ako se zanemare tamnokrem otrusina i povezanost s crnogoričnim drvećem, spomenuta se forma lako zamijeni s nekim predstavnicima linije Citrina. U tom je slučaju Queletova krasnica (Russula queletii) prepoznatljiva po rastu u šumama jele na vapnenastom tlu, vitkijem plodnom tijelu, izrazito ljutom okusu i jakom mirisu na kompot od voća, a sardoniks krasnica (Russula sardonia) po jako paprenom okusu, limunastožutim listićima, koji pocrvene u dodiru sa amonijakom i mogućoj grbici na sredini klobuka. Međutim najsličnija bi bila varijacija Russula fuscorubra, koja se lako zamijeni s tamnim formama, a razlikuje se po vitkom izgledu, rastu ispod jele, a ne borova, vrlo slabom mirisu i izraženijoj dekoraciji spora.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 874. Debela krasnica (Russula torulosa Bresadola); 876. Tamnocrvena krasnica (Russula torulosa var. fuscorubra Bresadola); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 645. str., Russula torulosa Bresadola
 |
TURCO-LAZZARIJEVA KRASNICA
Russula turci Bres.
Etimologija: Prema slikaru i gastronomu baronu Turco-Lazzariju.
Engleski naziv: Pirate Brittlegill
Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, ubrzo se raširi i široko ulegne na sredini, uvijek je sluzav na sredini ulegnuća nakon kiše, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, suh i bez sjaja, pahuljast, ponekad je brašnjav, dosta je promjenjivih boja, ružičasto-ljubičast, crveno-ljubičast, vinskicrven, ljubičasto-smeđ s crnkastom sredinom, može biti izblijeđen ili mjestimično maslinastozelen, žuto-zelen ili čak čitav s tim bojama, također sivkasto-plavičast, s vrlo tamnom sredinom, crnkasto-zelenih ili žućkastih nijansa, s ružičasto-ljubičastim pojasom na rubu, siv s mjestimičnim ružičasto-ljubičastim područjima, rub je tup, gladak, kasnije je slabo narebran.
Stručak: 4-8 cm visok i 1.5-2.7 cm debeo, valjkast je ili batinast, više je ili manje proširen na vrhu, prvo je pun, srž je kasnije omekšana i pamučasta, na kraju se razgrađuje na žućkaste grudvice, tipično je ljuskav ili pahuljast na gornjem dijelu, bijel, kasnije je sa žuto-smeđim mrljama na dnu.
Listići: Gusti, uglavnom su bez lamelula, prilično su široki i trbušasti, tanki, zaokruženi ili suženi uz stručak, usko su prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su izraženo oker, oštrica je cjelovita i iste boje, nekad malo posmeđe na ozlijeđenim dijelovima.
Spore: Široko su eliptične, s relativno niskim bradavicama visokim do 0.8 µm, dobro poveznim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore djelomični ili potpuni mrežasti uzorak, 7.5-9.6 x 6.2-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-60 x 9-13.5 μm, cheilocistide su vretenaste, s malo sadržaja, 50-105 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od hifa s varijabilnim vrhovima, suženih, zašiljenih ili kljunastih, djelomično valjkastih ili gotovo glavičastih, više ili manje vijugavih, širokih 2.8-4 μm, te prekrivenih prilično debelim primordijalnim hifama, širokim 4.5-8 μm; otrusina je svijetložuta (IVa).
Meso: Prilično je čvrsto u mladosti, bijelo, na prerezu nakon dužeg vremena blago požuti; u dnu stručka miriše na jod ili ljuske oraha, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), s fenolom smeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo spora i slabog intenziteta (-), postane svijetloplavo.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, ali i smrekom ili jelom, na kiselom i pjeskovitom tlu, pronađe se i u mediteranskom području.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali male vrijednosti zbog tankog mesa.
Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, srednjoj veličini, brašnjavoj i baršunastoj površini klobuka po suhom vremenu, čije udubljenje sadrži gustu sluz nakon kiše (značajka koja se navodi u mikološkim radovima, a obično se nalazi kod krasnica koje obiluju inkrustiranim hifama), višebojnom klobuku, od ružičasto-ljubičaste do svjetlije, crveno-smeđe ili maslinastozelene boje, ponekad je mjestimično žut ili crnkast na sredini (Russula turci var. gilva je od početka potpuno žuta), pahuljastom ili ljuskavom stručku, ponekad s ružičastom nijansom na jednom dijelu, oker listićima u zrelosti, otrusini IIIc-IVa, mesu koje blago požuti, s mirisom na jod ili ljuske oraha u dnu stručka, blagog okusa, te vrlo slaboj reakcija s gvajakovom tinkturom. Mikroskopski je karakteristična po srednje velikim sporama, dekoracijom s mrežastim uzorkom, s prilično niskim bradavicama i pileipelisom s velikim primordijalnim hifama širokim do 8-9 µm. Raste ispod smreke ili jele, ali najčešće bora, na vapnenastom i više ili manje pjeskovitom tlu. Poznata sklonost ravničarskim ili brdovitim područjima ne isključuje njezinu prisutnost u planinskim područjima, na višim ili nižim nadmorskim visinama. Lako se zamijeni s raznim vrstama s bijelom otrusinom, koje rastu ispod crnogoričnog drveća, kao što je ametistna krasnica (Russula amethystina) iz podroda Incrustatula s višebojnim klobukom i slično baršunastom kožicom, koja je mnogo rjeđa i raste pretežno u planinskim područjima, a karakteristična je po sporama s gotovo izoliranim bradavicama, bez mrežastog uzorka, te klobuku koji u sredini postaje žut po kišnom vremenu, žutozelena krasnica (Russula olivascens), koja je prepoznatljiva po nepravilnijem obliku, glatkoj ili djelomično sjajnoj kožici klobuka i vrlo tamnoj otrusini, oko IVd-e, pupača (Russula caerulea), koja ima glatku i sjajnu površinu klobuka, s vrlo karakterističnom grbicom na sredini koja se obično zadrži tijekom razvoja, neizraženi miris mesa, a otrusina je izrazito žuta, oko IVb. Od ostalih vrsta iz podsekcije Amethystinae, razlikuje se po rastu u kiselim planinskim šumama bora, zrnastom i baršunastom klobuku s narančasto-crvenim pigmentom. Borova krasnica (Russula cessans) je još jedna vrsta s blagim okusom mesa, koja obično raste u pjeskovitim šumama bora, a prepoznatljiva je po sjajnom klobuku, s dominantno vinskicrvenim pigmentom, ugodnom mirisu mesa na zrelo voće.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 883. Turco-Lazzarijeva krasnica (Russula turci Bres. ss. R.Maire), Sinonim: Russula punctata Kromh. ss. Sing.; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1364. str. Russula turci Bres.
|
TIRENSKA KRASNICA
Russula tyrrhenica Sarnari
Etimologija: Tyrrhenus (lat.) = Tirensko more, priobalni dio Italije koji uključuje regije kao što su Toskana i Lacio. Po području.
Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i široko ulegnut na sredini, pomalo zdjelast, kožica se guli do 2/5 ili 1/2 promjera, obično je gladak i ljepljiv kada se ubere, sluzav u ulegnutom dijelu po vlažnom vremenu, promjenjivih je boja, karmin ružičast (Russula tyrrhenica f. pseudotenella), crveno-ljubičast do izrazito smeđ, izblijedi do oker-crvene, oker-smeđe ili još izblijeđenije crvenkaste, crveno-smeđe ili izrazito vinskicrvene boje, mjestimično je ružičasto-ljubičast, rub je gladak, na kraju je umjereno narebran.
Stručak: 2-3.5 cm visok i 0.8-2 cm debeo, često je ekscentričan, zdepast, nikad nije viši od promjera klobuka, valjkast, malo je proširen na vrhu i zadebljan na dnu, bjelkast, nerijetko je s crvenom nijansom na vrhu, koja je često neuočljiva zbog male veličine.
Listići: Prilično su gusti, trbušasti, široki su 5-10 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem, na kraju su hrđastosmeđi.
Spore: Široko su eliptične, prekrivene su stožastim ili polukuglastim bradavicama visokim do oko 0.6 µm, povezanim rijetkim do gustim grebenima koji tvore djelomični ili gusti mrežasti uzorak, amiloidne, 7-9.2 x 5.8-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-62 x 10-13.5 μm, sa sterigmama dugim 6-8 µm, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, sa kratkim ili dužim suženim vršnim produžetkom, 50-72 x 7-12 μm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa širokih 1.7-4 μm, inkrustiranih, tupih, valjkastih dermatocistida, širokih 4.5-7 μm, 5-7-segmentnih, te primordijalnih hifa širokih 3.3-6 µm, 2-4-segmentnih i segmenata sličnih primordijalnim hifama; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, sa žuto-smeđim mrljama u starosti; miris isprva nije izražen, kasnije je na voće, sličan kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), a okus je jedva primjetno ljut stručku i umjereno ljut u listićima.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom smećkasto, s formalinom vrlo svijetloružičasto, reakcija s gvajakovom tinkturom je više ili manje brza i intenzivna (++), s KOH i anilinom negativna, površine stručka sa sulfovanilinom negativna, a mesa i listića s amonijakom negativna.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, na rubovima šikara, u rijetkim šumama bora, u simbiozi sa borom izmiješanim sa ljepljivim bušinom (Cistus monspeliensis) i bijelim bušinom (Cistus salviifolius), na vapnenastom i pjeskovitom tlu, u priobalnim mediteranskim područjima.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.
Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, malim dimenzijama, dobroj kompaktnosti plodnog tijela, uvijek ljepljivom klobuku u udubljenju na sredini nakon kiše, a na kraju je bez sjaja, u rasponu od karmincrvene do vinskicrvene, rjeđe kestenjastosmeđe, žućkasto-smeđe ili ljubičasto-smeđe boje, glatkom rubu klobuka, slabo narebranom u starosti, kratkom stručku, često s karmincrvenim pojasom blizu vrha, otrusini na granici između krem i oker, mesu sa slabim smećkastim mrljama, neizraženom mirisu, umjereno ljutom okusu, barem u listićima. Pileipelis se sastoji od primordijalnih hifa i sličnih inkrustiranih dermatocistida, što je vrlo rijetko drugih europskih krasnica, a sve se lako razlikuju po blagom okusu i žutoj otrusini. Čini se da izgled oscilira između dva ekstrema. Prvi je tipična vrsta, koju karakterizira dobra mesnatost, sjajni, smeđi do vinskismeđi klobuk, umjereno glatki rub i vrlo zdepasti stručak, slična maloj smeđokožoj golubači (Russula integra). Nasuprot tome, primjerci iz šume bora u priobalnom području imali su ružičastu do karmincrvenu boju, izrazitije narebran rub, krutu strukturu srži stručka i stručak koji nije uvijek kratak (Russula tyrrhenica f. pseudotenella). Također može biti tvrđa nego čvršća i s klobukom širokim do 8 cm, prekrasne tamne bakrenocrvene boje, slične kao kod vesele krasnice (Russula laeta). Kada raste u formacijama niskog mediteranskog grmlja, gdje je busšin (Cistus) dominantna vrsta, identifikacija opisane vrste uopće nije teška, jer se tamo nalaze samo dvije slične vrste, to su priobalna krasnica (Russula monspeliensis), koja se jasno razlikuje od vrsta iz podsekcije Griseinae po zelenom klobuku i izgledu, te bušinova krasnica (Russula cistoadelpha), koja je višebojnija, lomljiva i vitka, s mesom koje na prerezu izrazito požuti, slična raznim vrstama iz linije Versicolor. U rijetkim obalnim šumama borova (Pinus pinea i Pinus pinaster), redovito se povezuje s borovom krasnicom (Russula cessans), koja se razlikuje po prosječno većim dimenzijama, zrelim žućkastim listićima (otrusina oko IVb) i blagom okusu, s iznimno ljutim okusom u nezrelim listićima.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1100. str. Russula tyrrhenica Sarnari
|
JEDNOBOJNA KRASNICA
Russula unicolor Romagn.
Etimologija: unicolor (lat.) = jednobojan, jednoliko obojen. Po ujednačenoj boji klobuka.
Klobuk: 3-4 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, kožica se lako guli, po vlažnom je vremenu sjajan i gladak, kasnije je bez sjaja, gotovo je baršunast ili fino pahuljast, tamno crveno-ljubičast do vinskicrven, malo je svjetliji na rubu i često crnkasto-ljubičast na sredini, rub je prilično izraženo narebran.
Stručak: 3-4 cm visok i 5-6 mm debeo, valjkast i blago batinast, pun, srž je ubrzo potpuno šuplja, osobito na donjem dijelu, bijel, na kraju vrlo slabo žuti, s hrđastožutim mrljama na dnu, površina je glatka i malo naborana.
Listići: Gusti, široki su 4-5 mm, tanki, ponekad su bez lamelula, prirasli, račvasti su na različitim razinama, osobito uz stručak, izgledaju gotovo slobodno, bjelkasti, kasnije su krem s oker odsjajem, kasnije su oker, oštrica je cjelovita i smeđa.
Spore: Široko su eliptične, s rijetkim, polukuglastim bradavicama visokim do 0.6 x 0.75 µm, povezanim tankim spojnim linijama i kratkim grebenima koji tvore nepotpuni ili zatvoreni mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 6.5-7.7 x 5-6 µm, bazidije su 30-37 x 8.5-11.5 μm, cheilocistide su brojne, glomazne, ali kratke, 45-70 x 8-13 μm, vretenaste, rijetko su s vrlo kratkim produžetkom, pileipelis se sastoji od tupih, slabo razgranatih hifa, širokih 2.5-3 μm, s kratkim završnim segmentom, te dermatocistida, uglavnom 2-3-segmentnih, s kratkim završnim segmentom, širokih 4-8.5 μm; otrusina je svijetlooker (IIIa).
Meso: Tanko, lomljivo, bijelo, na prerezu malo požuti; miris je vrlo slab na voće, a okus je prilično ljut.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), a s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno plavo (++).
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s brezama.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Slične su šarolika krasnica (Russula versicolor), kojoj stručak požuti, barem slijedeći dan, te jasikina krasnica (Russula pelargonia), koja karakteristično miriše na peralgonije.
Referentni izvori: Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas. – 606. str., Russula unicolor Romagn. nov. sp.
|
SPALJENA KRASNICA
Russula ustulata De Lange & Verbeken
Etimologija: ustulatus (lat.) = blago spaliti, opaliti, nagorjeti. Po izgledu.
Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i izravna, ulegnut u sredini do pupčastog ili ljevkastog oblika te do širokog V-oblika, kožica se vrlo teško guli, površina je glatka, suha, sjajna, tamno crnkasto-smeđ do tamno sivo-smeđ, bez svjetlijih smeđih nijansi, rub je ravan, gladak.
Stručak: 4.5-6.5 cm visok i 2.5-3 cm debeo, valjkast, površina je glatka ili neravna, suha, bijel, ali vrlo brzo postaje tamnosiv pa crn, a bijela boja ostaje samo na vrhu.
Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, tanki, uski, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, s brojnim su lamelulama različitih duljina, slabo su anastomizirajući, lomljivi, potpuno bijeli do žućkasti, brzo crne, oštrica je glatka, tanka, iste boje, vremenom brzo crni.
Spore: Široko su eliptične, s niskim, vrlo gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.2 μm, povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9 x 6-6.5 µm, Q = 1.12-1.48, bazidije su 4-sporne, valjkaste do usko batinaste, 39-56 x 9-12 μm, cheilocistide su usko vretenaste do usko stožaste, ponekad su na vrhu s malim dodatkom ili se sužavaju prema vrhu, tankih stijenki, 60-111 x 7-14 μm, pleurocistide su valjkaste, usko batinaste do vretenaste, 14-39 x 4.9-10 μm, hife pileipelisa blizu ruba klobuka su izuzetno rijetke, neupadljive, jedva prepoznatljive, valjkaste do usko batinaste, tupe na vrhu, 58.2-115 x 6-8 μm; otrusina je bijela (Ia).
Meso: 5-9 mm debelo na sredini klobuka, čvrsto, bijelo, na prerezu postaje sivo, a zatim crno sa smećkastom nijansom, uglavnom izravno crni bez prethodnog crvenjenja, ali može biti prisutna i blaga ružičasta nijansa, miris je neugodan na plijesan, a okus je blag, gorak, ponekad blago hladi poput mentola u listićima.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 polako postaje zelenkasto (-).
Stanište: Raste u ljeto i jesen u nizinskim ili planinskim crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom i borom.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.
Napomena: Plodna tijela izgledaju kao spaljena. Razlikuje se od ostalih vrsta iz kompleksa bijelocrne krasnice (Russula albonigra) po odsutnosti (ili rijetkosti) hifa pileipelisa.
 |
VELENOVSKA KRASNICA
Russula velenovskyi Melzer & Zvára
Etimologija: Po odgovarajućem imenu.
Engleski naziv: Coral Brittlegill
Klobuk: 3.5-8.5 cm širok, najprije je kuglast do polukuglast, kasnije je otvoren i često ulegnut i s malom grbicom na sredini, često je režnjast, kožica se guli oko 1/3 promjera, više je ili manje valovit, vlažan i sjajan, zatim je bez sjaja, osim na sredini, žuto-ružičast, ružičasto-smeđ, na sredini može biti crvenkasto-smeđ ili vinskicrven, ponakad malo tamniji, primjerice crven, međutim ne intenzivno i više ili manje izblijedi na rubu, rijetko je svijetlosmeđ ili smeđ, kao i čitav kremast, rub je gladak, u starosti je narebran.
Stručak: 3-6 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast ili gotovo batinast, jasno je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana i djelomično šuplja, bijel, ponekad je s ružičasto-crvenom nijansom prema dnu, rukovanjem malo potamni.
Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, tanki, račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, lomljivi, kremasti do oker, oštrica je cjelovita i iste boje.
Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim, uglavnom izoliranim bradavicama visokim do 0.8 µm, ponekad povezanih kratkim lancima po 2-3 bradavice ili rijetkim spojnim linijama, amiloidne, 6.7-8.8 x 5.6-6.5 µm, rijetko su nešto veće, 7.2-9.6 x 5.8-7.2 µm, bazidijae su 4-sporne, batinaste, 38-50 x 8-12 μm, cheilocistide su batinaste ili gotovo vretenaste, s dužim ili kraćim vršnim produžetkom, 50-80 x 7-12 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, često skupljenih u vršni kljun koji maze slijediti i nakon zadebljanog dijela, te dermatocistida, širokih 3.8-6.2 μm i 0-3-segmentnih; otrusina je svijetlooker do oker (IIIa-b).
Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je mekano do spužvasto, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je normalnog intenziteta (+), s gvajakovom tinkturom pozitivna i prilično brza (+), s fenolom postane smeđe, s anilinom žućkasto, a listići s anilinom žuto-narančasti pa plavkasti.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama i šumama breze, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, borom i raznim bjelogoričnim drvećem, kao što su breza, hrast, zimzeleni hrastovi ili ponekad bukva, na suhim mjestima i vapnenastom tlu. Slike je snimio Danijel Balaško, početkom listopada, na lokalitetu Dugačko brdo kod Koprivnice.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini, klobuku s karakteristično velikom, spljoštenom grbicom na sredini, karmincrvene ili vinskicrvene boje, izblijedjele barem na rubu, oker otrusini oko IIIb, rijetko ružičasto-crvenoj nijansi na dnu stručka, blagom okusu mesa, neizraženom mirisu, te staništu u suhim bjelogoričnim šumama ili šumama bora. Mikroskopski su važne male spore s izoliranim bradavicama i pileipelis s dugim, tankim, jasno inkrustiranim, batinastim dermatocistidama. Primjerci koji rastu u crnogoričnim šumama su mesnati i čvrsti, redovito s vinskicrvenim klobukom, a oni ispod breza su mekši i vitkiji, te općenito više narančasto-crveni. Primjerci s crvenim klobukom i narančastim odsjajem su prilično slični zlatnoj krasnici (Russula aurea) ili njezinom varijetetu Russula aurea var. axantha, te veseloj krasnici (Russula laeta), koje imaju blagi okus mesa i drugačije obojenu otrusinu. Manji primjerci koji eventualno rastu ispod bukve mogli bi se zamijeniti s Russula rhodella, koja se razlikuje po dermatocistidama koje nisu inkrustirane i višesegmentne. Ispod breze je najsličnija brezova krasnica (Russula fontqueri). Primjerci koji rastu na močvarnim staništima ispod smreke ili breze lako se zamijene s močvarnom krasnicom (Russula paludosa), koja ima ljubičasto-smeđi klobuk, stručak s crvenom nijansom, crvenkastu oštricu listića, bradavice na sporama djelomično povezane lancima ili grebenima koji tvore mrežasti uzorak, a dermatocistide su neinkrustirane, široke do 4 μm.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 837. Velenovska krasnica (Russula velenovsky Melz. & Zv.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1046. str. Russula velenovskyi Melzer & Zvára
|
PROMJENJIVA KRASNICA
Russula versatilis Romagn.
Etimologija: versatilis (lat.) = promjenjiv, svestran, prilagodljiv. Po promjenjivoj boji otrusine.
Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i duboko ulegne na sredini, kožica se guli oko 2/3 promjera, vlažan i sjajan u normalnim uvjetima, karmincrven ili vinskicrven, malo je vodenast i lako blijedi na rubu, ponekad je intenzivno ružičasto-ljubičast na sredini, nekad je višebojan, sa izmiješanim sivo-smeđim, crveno-smeđim i sivim nijansama, također ružičasto-crven, sredina ponekad izblijedi do oker-maslinaste boje ili je hrđastosmeđe prošaran, rub je u mladosti gladak, kasnije je crtasto narebran.
Stručak: 3-4 cm visok i 1-1.4 cm debeo, više je ili manje ekscentričan, valjkast do nepravilno batinast, ponekad je uočljivo zadebljan i deformiran na donjoj polovici ili dvije trećine, nije uvije proširen na vrhu, pun, srž je ubrzo omekšana i na kraju šuplja, bijel, vremenom polako postane žuto-smeđ, kasnije je hrđastosmeđ na dnu.
Listići: Osrednje su gusti, 5-8 mm široki, tanki, zaokruženi uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, bjelkasti do krem, kasnije su svijetlooker i malo hrđastosmeđe prošarani.
Spore: Široko su eliptične, sa uskim, prilično jasno izoliranim bodljama ili bradavicama visokim do 0.6-0.8 µm, bez grebena ili tankih spojnih linija, nepotpuno su amiloidne, 7-9 x 5.5-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-40 x 8-11.5 μm, cheilocistide su valjkaste ili nejasno vretenaste, 40-75 x 8-13.5 μm, pileipelis se sastoji od jednostavnih hifa širokih 2.6-4 μm, mjestimično zadebljanih, te valjkastih dermatocistida širokih 4-10 μm, višesegmentnih, s kratkim segmentima, ponekad razgranatih na vrhu; otrusina je oker do tamnooker (IIIb-c).
Meso: Tanko, bijelo, zatim postaje prilično izraženo žućkasto-smeđe; vrlo slabo miriše na pelargonije, a okus je blag, jedva primjetno ljutkast u listićima u mladosti.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 sporo postane svijetlo ružičasto-sivo (-), reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna (++), a s fenolom negativna.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kontinentalnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito grabom, na sjenovitim mjestima.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Mala je i krhka vrsta iz sekcije Tenellae, koja raste u hladnim bjelogoričnim šumama, najčešće ispod graba, na istom staništu kao lilasta krasnica (Russula lilacea), svilenkasta krasnica (Russula sericatula) i žumanjčana krasnica (Russula risigallina). U usporedbi sa sličnim vrstama, prepoznatljiva je po staništu, vlažnoj i sjajnoj površini klobuka, vrlo promjenjivim bojama, često izmiješanim ili izbilijeđenim, oker otrusini, mesu i stručku koji postanu umjereno žućkasto-smeđi, blagom i slabom mirisu na pelargonije, više ili manje blagom okusu, malim sporama s izoliranim bodljama, pileipelisu od tankih hifa i tankih dermatocistida, podijeljenih na brojne segmente. Boja otrusine prema Romagnesiju može biti podložna naglim varijacijama unutar raspona oker i svijetložute boje, od IIIa i IVa, po čemu je vrsta i dobila epitet versatilis. Po obliku, sjajnoj kožici klobuka, izraženoj polikromiji, stupnju žućenja, okusu i staništu ispod bjelogoričnog drveća slična je mirisna krasnica (Russula odorata), koja se lako razlikuje po žutoj otrusini, oko IVc, koja objašnjava mnogo zasićeniju boju zrelih listića, te spora s djelomično mrežastim uzorkom. Krhkonoga krasnica (Russula terenopus) je prosječno manje veličine, vitka i tanka, s izraženim i postojanim mirisom na pelargonije, nešto jače požuti, a otrusina je krem.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1157. str. Russula versatilis Romagn.
 |
ŠAROLIKA KRASNICA
Russula versicolor Jul.Schäff.
Etimologija: versicolor (lat.) = promjenljive boje. Po boji.
Engleski naziv: Variable Brittlegill
Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, ubrzo je raširen i uočljivo ulegnut na sredini, vrlo je rijetko s grbicom na sredini, nepravilan, više je ili manje valovit i režnjast, kožica se guli do 1/3 ili 2/3 promjera, ljepljiv, sluzav i trajno sjajan, uglavnom je ružičasto-ljubičast na rubu i oker-maslinast na sredini, barem kod najtipičnijih primjeraka, općenito teži izblijeđivanju, također je sivkasto-ružičast, svijetlo mesnatoružičast na krem osnovi ili ružičasto-smeđ, s tamnijim je mrljama u nijansama ljubičaste ili sa slabom, nepravilno raspoređenom pigmentacijom, nijanse su rijetko zasićene, a sredina tada može biti djelomično crnkasta ili su boje u drugim slučajevima pomalo izmiješane i teže ih je definirati, rub je podvijen, proziran, kasnije se izravna, na kraju je narebran.
Stručak: 3-9 cm visok i 0.5-1.8 cm debeo, više je ili manje vitak, valjkast, ponekad se malo zadebljava prema dnu, pun, srž je kasnije omekšana, na kraju je šuplja, fino je hrapav, bijel, kasnije postane šafranastožut do žuto-smeđ.
Listići: Gotovo su rijetki, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, prilično su široki, malo su zaokruženi uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, bijeli, kasnije su krem do žuti, kasnije postaju hrđastosmeđi, počevši od ozlijeđenih dijelova.
Spore: Široko su eliptične, sa bradavicama visokim do 0.5 µm, djelomično povezanim tankim grebenima i s nekoliko tankih spojnih linija koje tvore zebrasti ili djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6-7.6 x 4.8-5.6 µm, ponekad su nešto veće, 6.4-8 x 4.8-5.8 µm ili 6.5-8.8 x 5.2-6.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-42 x 9-11 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim su ili kraćim vršnim produžetkom, 40-75 x 9-11 μm, pileipelis se sastoji od tankih i tupih hifa širokih 2-4.5 μm, s prilično dugim segmentima, te valjkastih dermatocistida, s manje ili više segmenata, s trbuhom od 4-6.5 μm, sa sporadičnim sitnim izraslinama na vrhu (cromushrooms: (6) 6.2 - 7.6 (8.5) × (4.7) 5.2 - 6.5 (7.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.27 (1.3), N = 120, Me = 6.8 × 5.8 µm, Qav = 1.2); otrusina je svijetlooker do tamnooker (IIIa-c).
Meso: Tanko, čvrsto, prilično je lomljivo, bijelo, na prerezu požuti, iako manje nego kod djevojačke krasnice (Russula puellaris); miriše slabo na voće, a okus je promjenjiv od blagog do izrazito ljutog u listićima, sa zakašnjenjem od 7-10 sekundi.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom smeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna, ponekad spora (++).
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u parkovima ili močvarnim područjima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom brezom ili jasikom (Populus tremula), ali i sa crnogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom, na kiselim, a ponekad vrlo siromašnim tlima.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.
Napomena: Pripada podsekciji Puellarinae, a karakteristična je po staništu ispod breze, sluzavom, sjajnom klobuku, uglavnom ružičasto-ljubičastom ili ljubičastom, koji često izblijedi u oker-maslinastu boju na sredini, oker otrusini, umjerenom žućenju stručka, neizraženom mirisu, više ili manje ljutom okusu, te sitnim, izduženim sporama dekoriranim bradavicama povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak. Klobuk je vrlo rijetko s grbicom na sredini. U liniju Versicolor ulaze neke dodatne vrste, koje su stekle status zasebne vrste, kao što su jednobojna krasnica (Russula unicolor), koja je s trajno ružičasto-ljubičastim klobukom, bez zelenih nijansi, mesom koje nešto slabije požuti, sporama s potpunim mrežastim uzorkom, te pleurocistidama širokim 11-13 µm, bušinova krasnica (Russula cistoadelpha), koja raste ispod bušina (Cistus) u mediteranskom području, s većim i izduženijim sporama i ukupnom mikroskopskom slikom koja se preklapa sa sljedećom vrstom, te Russula pseudopuellaris, koja je robusnija, s klobukom širokim 3-10 cm, bez zelenog pigmenta, s mesom koje postane intenzivno šafranastožuto, kao kod djevojačke krasnice, a raste na pjeskovitom tlu na pješčanim dinama i šljunčanim sipinama.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 885. Šarolika krasnica (Russula versicolor J.Schff.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1163. str. Russula versicolor Jul. Schäff.
 |
JESTIVA KRASNICA
Russula vesca Fr.
Etimologija: vescus (lat.) = jestivo. Po jestivosti.
Engleski naziv: The Flirt
Klobuk: 4.5-14 cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je nepravilno spljošten i ulegnut na sredini, kožica se često povlači s s ruba otkrivajući bijelu zonu listića pa rub izgleda nazubljen, kožica se guli do 2/5 promjera, rano je suh i bez sjaja, iznimno je gotovo baršunast, prošaran je tamnijim prugama od osnove, osobito po suhom vremenu, sredina je sa šiljastim, smeđim dlačicama debelih stijenki (vidljivo pomoću mikroskopa), dosta je promjenjive boje, tipično je vinskicrven do vinski crveno-smeđ, ponekad je ružičasto-ljubičast, ponekad je s nejasnim nijansama zelene, sivo-zelene ili je čak u cjelosti te boje (Russula vesca f. viridata) ili čak svijetlosmeđ (Russula vesca f. avellanea), te eventualno siv s ružičasto-ljubičastom nijansom u sredini kao kod sive krasnice (Russula grisea) ili ne previše intenzivno i ujednačeno maslinastozelen ili izraženo bijel sa žućkastom nijansom (Russula vesca f. lactea), rub je gladak, tup, u starosti je slabo narebran.
Stručak: 3-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, skoro je valjkast, često se više ili manje izraženo sužava prema dnu, pun, u starosti je spužvast, bijel, rijetko je s ružičastom nijansom, na dnu je hrđastosmeđ, kasnije je uglavnom sa žuto-smeđim mrljama.
Listići: Gusti, relativno su uski, tanki, vrlo kratko se spuštaju po stručku, malo se račvaju na svim razinama, a posebno uz stručak, u mladosti su mekani i elastični, bjelkasti, kasnije su sa hrđastosmeđim mrljama, na kraju su blago žućkasti.
Spore: Kuglaste do široko eliptične, s malim, izoliranim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim tankim i rijetkim spojnim linijama, 6.4-8 x 5.3-5.8 µm, bazidije su 4-sporne, slabo batinaste, 40-52 x 8-9 μm, cheilocistide su malobrojne, tupe, široke 8-10 μm, pileipelis se sastoji od dobro razgranatih i izraženih hifa, širokih 3.5-6 μm, s potpornim segmentom širokim 4-8 μm, rijetkih dermatocistida, širokih samo 4-5.5 μm, gotovo vretenastih ili blago batinastih, s malo sadržaja, te karakterističnih igličastih, inkrustiranih hifa s debelom stijenkom (cromushrooms: (5.6) 5.7 - 7.1 (8.3) × (4.2) 4.5 - 5.8 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 60, Me = 6.7 × 5.5 µm, Qav = 1.2); otrusina je bijela (Ia).
Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, najprije je bijelo, na prerezu jasno požuti i djelomično posmeđi; miris nije izražen, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane narančasto-crveno do ružičasto-narančasto (++), s fenolom smeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna (+), a meso i listići s anilinom polako postanu žuti.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom, grabom, smrekom ili jelom, na tlima siromašnim hranjivim tvarima, često na pjeskovitom tlu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.
Napomena: Ova vrsta je, zajedno sa crveno-bijelom krasnicom (Russula rubroalba), jedna od najranijih krasnica, koja se pojavljuje u toplim šumama hrasta početkom svibnja kada se druge rane vrste poput ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha), ružičaste krasnice (Russula aurora) i žumanjčane krasnice (Russula risigallina) još nisu pojavile ili tek usporeno počinju sa razvojem. U usporedbi sa sličnim vrstama, opisana je vrsta prepoznatljiva po svojoj osnovnoj mesnatoružičastoj ili crveno-smeđoj boji, te sklonosti stvaranju žuto-smeđih mrlja na oštećenim mjestima, potpuno slatkastom okusu, crveno-narančastoj reakciji mesa sa FeSO4 i bijeloj otrusini. Također je značajna tendencija povlačenja kožice klobuka sa ruba. Tipične su smeđe nijanse, međutim, složenost pigmenta nudi alternativna rješenja predstavljena malo poznatim zelenim formama (Russula vesca f. viridata), potpuno bjelkasto-kremastim (Russula vesca f. lactea) ili oker-smećkastim (Russula vesca f. avellanea). U slučaju zelene ili djelomično promijenjene boje, potpuno slatkasti okus mesa, bijela otrusina i snažna reakcija sa FeSO4 će isključiti nekoliko makroskopski sličnih vrsta iz podsekcije Griseinae. Ove forme treba prije svega razlikovati od smeđezelene krasnice (Russula heterophylla), koja je prepoznatljiva po općenito velikim dimenzijama, često tamnomaslinastoj ili brončanoj boji, listićima koji se sužavaju i račvaju na mjestu spoja sa stručkom, s manje ili više izraženim žuto-zelenim odsjajem i nešto manjim sporama. Sivozelenkasta krasnica (Russula anatina) može se prepoznati po manjim dimenzijama i mesnatosti, tamnokrem otrusini, ljutom okusu listića kod mladih primjeraka i mnogo slabijoj reakciji sa FeSO4. lste karakteristike koriste se za razlikovanje račvaste krasnice (Russula subterfurcata), izuzetno rijetke višebojne vrste, koja ponekad može izgledati isto kao opisana vrsta.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 847. Jestiva krasnica (Russula vesca Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 260. str., Russula vesca Fries
|
KRHKA KRASNICA
Russula veternosa Fr.
Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, kožica se lako guli do 1/2 promjera, obično je gladak i vlažan, ali ponekad i bez sjaja i malo baršunast kada se ubere, mesnatoružičast do vinski crveno-ružičast, ponekad je ružičasto-oker pomiješanom s marelično narančastom, gotovo uvijek blijedi na sredini u krem tonove ili je s nježnom maslinastom nijansom, ujednačeno oker, zatim oker-smeđ ili izblijedi u svijetložuto, rub je gladak, samo je u starosti je vrlo kratko narebran.
Stručak: 3.5-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast ili batinast, pun, srž ubrzo spužvasto omekša, u starosti je barem djelomično šuplja, kasnije je jasno naboran, bijel, trljanjem malo posivi.
Listići: Relativno su gusti, široki su 4-10 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, jedva su prirasli, gotovo su slobodni, lomljivi, najprije su kremasti, kasnije su oker ili blago žućkasti.
Spore: Široko su eliptične, prilično su male, s izoliranim su bodljama različite visine i gustoće, ponekad su razmaknute i visoke 1-1.5 µm, a ponekad guste i ne veće od 0.6-0.7 µm, nekad su grupirane ili kratko lančane, ali bez grebena, 6.4-8.6 x 5.8-6.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, uske i kratke, 33-42 x 9-11 μm, cheilocistide su blago vretenaste, 52-80 x 6-11 μm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih hifa, širokih 2.2-4.5 μm, te brojnih, valjkastih ili vretenastih dermatocistida, višesegmmentnih, s kratkim ili dosta razgranatim segmentima, širokih 4-10 μm, ponekad i debljih; otrusina je svijetložuta (IVb).
Meso: Promjenjive je konzistencije, ponekad je u početku vrlo čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, nepromjenjivo; miriše na voće i pelargonije, u starosti lagano na med, izraženije kada odleži, a okus je ljut, izraženije u listićima.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane srednje intenzivno ružičasto-narančasto (++), s fenolom crvenkasto-smeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna (++), listići s anilinom postanu narančasto-smeđi, a s formalinom plavo-ljubičasti.
Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, a rjeđe hrastom, na vapnenastom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, prvenstveno zbog paprenog okusa mesa.
Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, srednjim dimenzijama, klobuku koji varira od mesnatoružičaste do vinski crveno-ružičaste boje, ponekad sa glinenastooker ili maslinastom sredinom, žućkastom otrusinom, nepromjenjivom mesu, ljutom okusu, mirisu na voće i pelargonije, u starosti na med kao kod crvene krasnice (Russula rubra), dok su spore sitne i prekrivene bodljama, a pileipelis s višesegmentnim dermatocistidama. Varijetet Russula veternosa var. duriuscula je većih dimenzija, svjetlije boje, sa baršunastom površinom i glatkim rubom klobuka. Opisana se vrsta uspoređuje s nekoliko vrsta s ljutim mesom, žutom otrusinom i više ili manje crvenkastim klobucima. Među njima je pjegava krasnica (Russula maculata), koja je prepoznatljiva po malo drugačijim bojama, a stručak je s prekrasnom ružičasto-crvenom nijansom. Slična je vinskocrvena krasnica (Russula vinosopurpurea), koja raste i ispod bukve, a boje klobuka su prosječno zasićenije i tamnije, meso je dosta debelo i čvrsto, miris nije izražen, otrusina je tamnožuta, a spore su veće i s višim bodljama. Konačno, među vrstama iz podsekcije Urentes sa svijetložutom otrusinom nalazi se Russula blumiana, koja je srednjih dimenzija, s narančasto-crvenim klobukom bez sjaja, otrusinom u rasponu od IIIc do IVa, neizraženim mirisom mesa koje umjereno posmeđi i čija je reakcija sa gvajakovom tinkturom skoro negativna, sporama dugim 8-10 µm, prekrivenim s bodljama, povezanim s nekoliko kratkih grebena i pileipelisom s 0-2-segmentnim dermatocistidama, širokim 6-10 µm.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 758. str., Russula veternosa Fries
|
VINSKICRVENA KRASNICA
Russula vinosa Lindblad
Etimologija: vinum (lat.) = vino, vinski + -osa (lat.) = pun određenog atributa. Po boji.
Engleski naziv: Darkening Brittlegill
Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se postupno raširi i više ili manje duboko ulegne na sredini, površina je malo valovita, kožica se guli do 1/3 promjera ili malo više, više je ili manje sjajan po vlažnom vremenu, zatim je suh i bez sjaja, tipično je pahuljast na rubu, osobito kod nezrelih primjeraka, vinski crveno-ljubičast, može biti s crveno-smeđim nijansama, ujednačeno ljubičasto-smeđ, kao kod smeđokože golubače (Russula integra) ili cedrove krasnice (Russula badia), crveno-ljubičast, crveniji na rubu i svjetliji na sredini, gdje može izblijediti u oker ili čak oker-zelenkastu boju, vrlo rijetko je čitav ili gotovo čitav svijetle i zasićene crvene boje, na sredini može biti crnkast, rub je prvo podvijen, kasnije se polako izravna, gladak, ponekad je jedva primjetno narebran u starosti.
Stručak: 4-13 cm visok i 1.8-3 cm debeo, valjkast do blago batinast, blago je proširen i pahuljast na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana i grudvasta, bjelkast, s ružičasto-crvenom nijansom na jednom dijelu, kasnije je hrđastosmeđ na dnu, u starosti polako postaje sivo-crn, počevši od vrhova nabora i baze.
Listići: Gusti, široki su 5-10 mm, nisu previše trbušasti, tanki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, rijetko su račvasti uz stručak, lomljivi, prvo su svijetlokrem, kasnije su oker, na kraju crne, počevši od oštrice.
Spore: Široko su eliptične, s uskim, tankim, tupim, stožastim, izoliranim bodljama visokim do 0.95 µm, amiloidne, 8.4-11.2 x 7-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-58 x 9-13 μm, cheilocistide su rijetke i velike, vretenaste, 70-110 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa, širokih 3-4 μm, te višesegmentnih primordijalnim hifama, širokim 4-7 μm, ali ponekad s blago zadebljanim segmentima ili u obliku boce (obično terminalnim iii predterminalnim), koji mogu biti široki 8-12 μm, a rijetko čak 14-20 μm; otrusina je svijetlooker do oker (IIIa-b), nešto svjetlija nego kod crvene krasnice (Russula rubra).
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, tanki sloj ispod kožice klobuka je ružičast, na prerezu ili na ozlijeđenom mjestu najprije lagano pocrveni, kasnije postaje sivo-crno; miris je kasnije blag na voće, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), nakon nekoliko sati zelenkasto-sivo, reakcija s gvajakovom tinkturom pozitivna, postane zeleno-plavo (+), a listići s anilinom narančasto-smeđi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u vlažnim crnogoričnim šumama, tresetištima bogatim mahovinom i močvarama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili raznim vrstama borova, na kiselom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.
Napomena: Raste gotovo posvuda u kiselim planinskim crnogoričnim šumama, ispod smreke i raznih vrsta borova, redovito na vlažnom, mahovinom prekrivenom tlu bogatom borovnicama ili na rubu močvarnih tresetišta. Međutim, jednako je česta u velikim nizinskim i brdskim šumama, gdje je pronađena ispod cretne breze (Betula pubescens), patuljaste breze (Betula nana) i vrba (Salix). Glavna karakteristika je crvenkasto-ljubičasti pigment u kombinaciji s promjenom mesa koje sporo postane sivkasto-crno, s mogućnošću prethodnog blagog crvenjenja. Prepoznaje se po staništu, srednjoj veličini, vinskicrvenom do djelomično crveno-smeđem klobuku, koji može postati maslinastozelen na sredini, blago ili nimalo narebranom rubu klobuka, čvrstom mesu, s neizraženim mirisom i blagim okusom, te oker otrusinom. Pahulje su ponekad slabo uočljive na klobuku kod mladih primjeraka, ali su svakako vrijedna karakteristika za determinaciju, prije nego što nekoliko crnih mrlja nepogrešivo potvrde vrstu. Mikroskopski su značajne velike, fino zašiljene spore i primordijalne hife pileipelisa, koje su krupne i ponekad u gustim nakupinama, što objašnjava pahulje na kožici klobuka. Primjerci sa svjetlijim crvenim klobukom lako se zamijene s močvarnom krasnicom (Russula paludosa), posebno zato jer ružičasta nijansa nije neuobičajena na donjoj polovici stručka. Slična je vrsta podjednako česta u kiselim crnogoričnim šumama bogatim borovnicama, ima mazavu i sjajnu kožicu klobuka, nikada nije pahuljasta na rubu, ima bijelo meso, koje postane najviše blago sivkasto zbog upijanja vode, ali ne crni, a pogotovo ne pocrveni s formalinom. Različite krasnice koje na prerezu crne, jasno se razlikuju, prvenstveno po pigmentu. Među njima su blijeda krasnica (Russula decolorans), koja je prepoznatljiva po osnovnim narančasto-crvenim nijansama, nikada nije vinskicrvena ili smeđa, sjajnožuta krasnica (Russula claroflava), s prekrasnim žutim klobukom, raste u vlažnim ili relativno suhim uvjetima, ispod breza, topola i joha. Na sjeveru Europe su podjednako česte dlakava krasnica (Russula pubescens), koja raste ispod breze, prosječno je većih dimenzija, s crveno-smeđim klobukom sa žuto-zelenom sredinom, s ekstremno bjelkastim rubom, žutom otrusinom (IIIc-IVa), te prljavocrvena krasnica (Russula vinososordida), koja je prepoznatljiva po glatkoj i sjajnoj kožici klobuka (pileipelis s dermatocistidama, a ne primordijalnim hifama) i vrlo gustim listićima u normalnim uvjetima. Opisana vrsta je karakteristična po izraženoj crvenoj reakciji sa sulfovanilinom što nam govori da ova značajka nije isključiva samo za vrste iz podsekcije Roseinae, već je dijele dvije vrste koje su tipične za podsekciju Integroidinae, pupača (Russula caerulea) i opisana vrsta, čije je meso slično neosjetljivo na gvajakovu tinkturu. Ova analogija identificira hipotezu koja povezuje ružičastu krasnicu (Russula aurora) s podsekcijom Integroidinae, produbljujući razmak između opisane vrste i sekcije Polychromae i podupirući novim argumentima prijenos podsekcije Integroidinae u podrod Incrustatula. Doista, ova posljednja skupina vrsta čini se homogenijom nego što bi sugerirao nagli prijelaz između vrsta s bijelom i žutom otrusinom unutar nje.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1425. str. Russula vinosa Lindblad
 |
VINSKOSMEĐA KRASNICA
Russula vinosobrunnea (Bres.) Romagn.
Etimologija: vinoso = boje vina, vinski + brunneus (lat.) = smeđe. Po boji.
Engleski naziv: Naked Brittlegill
Klobuk: 5.5-18 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, više je ili manje valovit, kožica se samo kratko guli, suh i bez sjaja, malo je hrapav po suhom vremenu, vrlo je promjenjivih boja, ponekad neujednačenih, ponekad je šaren, crveno-ljubičast, vinskicrven do ružičasto-ljubičast, sredina lako izblijedi u oker, ponekad je ljubičasto-smeđ, tamosmeđ, smeđ, može biti sa zelenim mrljama, rijetko je čitav oker-maslinast, često je pojasasto obojen, kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea), rub je gladak, nije narebran, na kraju je rascijepljen.
Stručak: 4-15 cm visok i 1.5-4 cm debeo, gotovo je valjkast, zadebljan na sredini ili malo batinast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije grudvasta, na kraju je šuplja, pahuljast, bijel, s više je ili manje opsežnom crveno-ružičastom nijansom, nekad je čitav bijel, kasnije je s oker-smeđim mrljama na dnu.
Listići: Jako su gusti, široki su 7-15 mm, malo su trbušasti, tanki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su i suženi uz stručak, prirasli, više su ili manje račvasti, na bazi su ponekad poprečno povezani žilicama, lomljivi, žućkasti, oštrica je crvena uz rub klobuka, oštrica je cjelovita i iste boje.
Spore: Eliptične, s velikim, rijetko izoliranim bradavicama visokim do 1.2 x 0.8 µm, povezanim kraćim ili dužim lančanim i djelomično razgranatim grebenima koji vrlo rijetko tvore nejasni ili nepotpuni zebrasti ili mrežasti uzorak, amiloidne, 7.3-10 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-62 x 11-14 μm, cheilocistide su vretenaste, 60-130 x 8-15 μm, pileipelis se sastoji od tupih hifa, širokih 3-5 μm, ponekad relativno jednostavnih, tankih, obično valjkastih hifa, širokih 4-8 μm, također s bazalnim segmentima širokim 6-8 μm, prozirnih ili sa žućkastim sadržajem, usporedivih s primordijalnim, neinkrustiranim hifama; otrusina je žuta (IVc).
Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, srž stručka je blago žućkasta ili smećkasta; miris nije izražen ili je jedva primjetan na voće, a okus je potpuno blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane intenzivno narančasto (++), s fenolom polako vinskicrveno, a reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna, rijetko spora (++).
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom listopadnim i zimzelenim hrastovima, kestenom i grabom, na glinenasto-pjeskovitom ili čak vapnenastom tlu, češća je u mediteranskom području.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.
Napomena: Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, izrazito polikromnom ili šarenom klobuku, uglavnom hrapavom i suhom, ponekad pojasasto razmještenim bojama, kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea), žutoj otrusini, stručku koji može biti s crveno-ružičastom nijansom na različitim mjestima, ali ne u pojasu ispod listića, gotovo tvrdom mesu, blagog okusa i neizraženog mirisa, crveno-ljubičastoj reakciji s fenolom i narančastoj s FeSO4, rastu ispod bjelogoričnog drveća, a po Romagnesiju i ispod bukve. Pileipelis se sastoji od tupih hifa na kojima strše duge pseudohife sa zadebljanim stijenkama, usporedivih s neinkrustiranim primordijalnim hifama, obje su formirane od umjereno zadebljanih segmenata, kao kod maslinaste krasnice. Značajne su i relativno male spore, s dekoracijom koju tvore bodlje i grebeni, a ukupni uzorak je zebrast ili višestruko crtast (grebeni su više ili manje razgranati, ali se ne skupljaju u mrežu). Među srodnim vrstama, maslinasta krasnica je prepoznatljiva po rastu ispod bukve ili smreke, prosječno većoj veličini i mesnatosti, baršunastijem i pravilnije pojasastom klobuku, različito raspodijeljenom pigmentu na stručku i konačno velikim sporama s izoliranim bodljama. Uštavljena krasnica (Russula alutacea) raste isključivo na vapnenastom tlu, površina klobuka je svjetlija, a spore, prosječno veće i kuglastije, dekorirane su s niskim bradavicama i obično dobro razvijenim mrežastim uzorkom.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 817. Vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea (Bres.) Romagn.), Sinonim: Russula alutacea f. vinosobrunnea Bres.; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1473. str. Russula vinosobrunnea var. vinosobrunnea (Bres.) Romagn.
|
VINSKOLJUBIČASTA KRASNICA
Russula vinosopurpurea Jul.Schäff.
Etimologija: vinoso (lat.) = vino + purpurea (lat.) = purpurna, ljubičasta. Po boji.
Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, kožica se guli od 1/2 do 2/3 promjera, sjajan je po vlažnom vremenu, ubrzo je bez sjaja, vinskicrven, crveno-ljubičast ili ljubičasto-smeđ, ponekad je s kremastim mrljama, prema sredini teži blijeđenju u oker tonove, također može biti smeđ kao kod smeđokože golubače (Russula integra) ili sa laganom žuto-zelenom nijansom, rub je gladak, podvijen, kasnije je izravnat i rijetko kratko narebran, nekad je malo valovit.
Stručak: 3.5-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili umjereno batinast, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, naboran, bijel, ubrzo potamni na vrhu nabora, kasnije je s mjestimičnim smeđim ili sivkasto-smeđim mrljama.
Listići: Gusti, široki su do 6-12 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, lomljivi, svijetložuti, kasnije su tamnožuti, slijedeći su dan s prilično jasnim narančastim odsjajem, na oštećenim dijelovima malo posmeđe.
Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim, stožastim bodljama visokim do 0.8-1.3 µm, amiloidne, 7.5-10 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-55 x 10-15 µm, pleurocistide su vretenaste, šiljaste na vrhu ili sa produžetkom, 65-90 x 8-16 µm, pileipelis se sastoji od tankih, zašiljenih hifa, širokih 3.5-4 µm, te brojnih, valjkastih dermatocistida, s trbuhom širokim 4.5-8.5 µm, 0-3-segmentnih; otrusina je tamnožuta (IVd).
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu blago posmeđi; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je umjereno ljut, izraženije u listićima.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto, nakon nekoliko sati zelenkasto-sivo (++), a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna (+), srednjeg intenziteta, a s fenolom normalna.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, hrastom ili grabom, na vapnenasto-glinenastom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, uglavnom vinskicrvenom, ljubičasto-smeđem ili crno-ljubičastom klobuku kao kod kratkonoge krasnice (Russula curtipes) i smeđokože golubače (Russula integra), čvrstoj ili tvrdoj konzistenciji, mesu koje na prerezu postane smećkasto ili sivkasto-smeđe, neizraženom mirisu, ljutom okusu i tamnožutoj otrusini. Boje ne bi trebale biti previše promjenjive, međutim J. Schaeffer izvještava o značajnoj polikromiji koja je u rasponu od ljubičaste i ljubičasto-smeđe, nesumnjivo najčešćih gradacija, do narančasto-smeđe, žućkaste, pa čak i svijetlozelene boje. Spore su relativno velike, s dugim, gustim bodljama, a kožica klobuka sa višesegmentnim dermatocistidama. Lako se zamijeni s varljivom krasnicom (Russula decipiens), koja može rasti ispod hrasta, s nešto je tamnijom otrusinom (IVe), mesom koje izraženo posivi, slabije dekoriranim sporama s izraženim grebenima i pileipelisom s ogromnim, izduženim dermalocistidama bez segmenata. Zbog spora s bodljama i višesegmentnih dermatocistida mogla bi se zamijeniti sa bakrenom krasnicom (Russula cuprea), koja je izraženije polikromna i lomljiva, s narebranim rubom klobuka, nešto tamnijom otrusinom i obično razgranatim hifama pileipelisa.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 762. str., Russula vinosopurpurea J. Schaeffer
|
PRLJAVOCRVENA KRASNICA
Russula vinososordida Ruots. & Vauras
Etimologija: vinosus (lat.) = vinski + sordidus (lat.) = prljav, tmuran. Po boji.
Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, vlažan i sjajan kada se ubere, vrlo je promjenjivih boja, krvavocrven do bakrenocrven kao kod močvarne krasnice (Russula paludosa), ponekad je hrđastosmeđ ili brončanosmeđ kao kod planinske krasnice (Russula integriformis), nekad je tamniji na sredini, gotovo crnkast, ali također može biti i svjetliji, žuto-zelen, ponekad čak i čitav, s nešto tamnijom sredinom, rub je narebran u dužini od oko 5-6 mm.
Stručak: 5-12 cm visok i 1.8-3 cm debeo, valjkast ili malo batinast, malo je ili nimalo raširen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana, bjelkast, bez tragova ružičaste nijanse, s oker-smeđim mrljama, polako sivi.
Listići: Prilično su gusti, tanki, rijetko su zaokruženi uz stručak, prirasli, s nekoliko su dugih ili račvastih lamelula, nekad su s gustim anastomozama uz stručak, lomljivi, žuti, na oštećenim mjestima su sa smeđim mrljama, sušenjem polako posive i mogu biti sa zelenkastim odsjajem, kao kod primorske krasnice (Russula seperina).
Spore: Široko su eliptične, prekrivene su tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-8 x 5.6-6.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-47 x 8.4-12 μm, cheilocistide su vretenaste, sa većim ili manjim produžetkom na vrhu, 40-86 x 6.5-13 μm, pileipelis se sastoji od valovitih, prilično kratkih hifa, širokih do 7 μm, te valjkastih ili malo batinastih, neinkrustiranih dermatocistida, širokih do 7 μm, 1-2-segmentnih; otrusina je oker (IIIa-b).
Meso: Umjerene je debljine, nije čvrsto, brzo je napadnuto crvima, bijelo, ispod kožice klobuka je više ili manje crvenkasto, na prerezu posivi, a zatim polako pocrni; miris je barem djelomično na voće, možda čak i malo smolast ili slab na cedrovinu, a okus je blag, minimalna ljutina u listićima obično nestaje nakon sazrijevanja.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-sivkasto (-), s formalinom polako ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično brza (+).
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u šumama breze, u simbiozi sa brezom, na ne previše vlažnom tlu, uglavnom na sjeveru Europe.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.
Napomena: Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, vlažnom i sjajnom klobuku, umjerenoj polikromiji, unutar iznad spomenute gradacije, vrlo gustim listićima koji oslobađaju oker otrusinu, mesu koje na prerezu polako posivi pa pocrni, sa formalinom postane ružičasto-narančasto, jedva primjetnom ljutkastom okusu u listićima i rastu ispod breze. Zbog pileipelisa s neinkrustiranim dermatocistidama i reakciji na kemijske reagense, kao kod vrsta iz podroda Compactae, tipična je predstavnica linije Decolorans unutar podsekcije Integriforminae. Polikromna je vrsta, s krvavocrvenim, crveno-ljubičastim, žuto-smeđim ili djelomično žutim klobukom, s ponekad crnkastom ili čak oker sredinom. Uočena je tendencija prema zasićenoj crvenoj boji tijekom kišnih razdoblja što podrazumijeva proširenje broja sličnih vrsta koje rastu ispod breza. Među njima su raskošna krasnica (Russula intermedia), koja se razlikuje po narančastoj nijansi zrelih listića, gorkom i ljutom okusu, te drugačijoj promjeni boje na prerezu, vinskicrvena krasnica (Russula vinosa), koja je slična po izgledu, žutoj otrusini i reakciji s kemijskim reagensima, a zbog primordijalnih hifa svrstana je u podsekciju Integroidinae. Razlike su u ujednačenijoj smećkastoj boji klobuka, bjelkastim ostacima ovoja na rubu, potpuno blagom okusu mesa i rastu ispod crnogoričnog drveća. Druga vrsta koja crni i koja također raste ispod breze je dlakava krasnica (Russula pubescens), koja se razlikuje po većoj mesnatosti i tvrdoći, manje gustim listićima i pahuljastom klobuku po suhom vremenu. Dosta je slična planinska krasnica, kojoj meso na prerezu ne pocrni, reakcija s formalinom je negativna, površina klobuka je bez sjaja, a listići i otrusina su u zrelosti žuti.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 956 str. Russula vinososordida Routs. & Vauras
|
LJUBIČASTA KRASNICA
Russula violacea Quél.
Etimologija: violacea (lat.) = ljubičasta. Po boji.
Klobuk: 3.5-5 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i široko ulegne na sredini, ponekad je valovit, režnjast, guli se od 1/3 do 1/2 promjera, vlažan, mazav, sjajan, čak i kada je suh, ljubičast, često je zelenkast, barem u sredini, često je svjetliji na rubu, ponekad je pojasasto obojen, ljubičast sa svjetlijom, zelenom sredinom, rub je gladak.
Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, vretenast do blago batinasto zadebljan na bazi, pun, srž je kasnije šuplja, s dvije komore, bijel, kasnije često uočljivo požuti ili ponekad posmeđi, površina je svilenkasta i sjajna, zatim je više ili manje fino ili jako naborana, ponekad je nepravilno ljuskava.
Listići: Prilično su gusti, kasnije su razmaknuti, oko 1.5 mm na rubu klobuka, široki su 4.5-6 mm, tanki, usko su prirasli, gotovo su slobodni, više su ili manje račvasti uz stručak, na bazi su poprečno povezani žilicama, lomljivi, bijeli, zatim su krem, oštrica je glatka ili blago resasta i iste boje.
Spore: Široko su eliptične, s rijetkim, stožastim, zašiljenim, izoliranim bodljama visokim do 0.9-1 x 0.6 µm, djelomično su amiloidne, 7.5-8.3 x 6.2-7.2 µm, bazidije su 35-45 x 8.5-12 µm, cheilocistide su vretenaste, 50-90 x 8.5-14 µm, s varijabilnim vratom na vrhu, često su glavičaste, pileipelis se sastoji od uspravnih hifa, različito širokih, 3.5-4.5 μm, ponekad naglo suženih na vrhu i s uskim i prilično dugim produžetkom, te batinastih ili valjkastih dermatocistida, širokih 3.5-11.5 μm; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b).
Meso: Prilično je debelo i relativno čvrsto, bijelo, blago požuti u srži stručka ili malo mjestimično posmeđi; miris je jak i složen, na voće i pelargonije, kao kod cinober krasnice (Russula pseudointegra) ili žučne krasnice (Russula fellea), a okus je vrlo ljut.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-sivkasto (-), s gvajakovom tinkturom brzo plavo (++), s fenolom smeđe, reakcija s amonijakom je negativna ili postane najviše sivo-smećkasto, a mesa i listića s anilinom ili KOH negativna.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolama, a vjerojatno i brezama.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Slična je jasikina ljutica (Russula pelargonia), od koje se ne može odvojiti po dekoraciji spora, međutim opisana vrsta nikad nema grebene na sporama. Također su slične uštavljena krasnica (Russula alutacea) i maslinasta krasnica (Russula olivacea), kojima je stručak sa ružičastom ili ljubičastom nijansom, te smeđokoža golubača (Russula integra) i Romellijeva krasnica (Russula romellii), koje imaju blagi okus mesa.
Referentni izvori: Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas. – 499. str., Russula violacea Quélet ss. Romagn.
|
RUŽIČASTOLJUBIČASTA KRASNICA
Russula violaceoincarnata Knudsen & T.Borgen
Etimologija: violaceus (lat.) = ljubičast + incarnatus (lat.) = u boji mesa, mesnat. Po boji.
Klobuk: 4-12 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan i s prolaznom grbicom na sredini, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, više je ili manje nepravilan i režnjast, nepravilan, površina je često valovita, kožica se guli oko 2/3 promjera, više je ili manje sjajan kada se ubere, kasnije je suh i bez sjaja, dosta je promjenjivih boja, crveno-ljubičast do ružičasto-ljubičast, osnova je sivkasto-smeđa, nekad je na sredini sa sivo-zelenim mrljama, ponekad je čitav iste boje, može biti i dovoljno zasićene prljavo ljubičaste boje koja podsjeća na postojanu krasnicu (Russula firmula), rijetko je smeđ, ili izblijedi u tamnooker, a vrlo je rijetko ružičasto-narančast, u nijansama ružičastonarančaste krasnice (Russula roseoaurantia) ili je izblijeđen i ljubičasto-smeđ na sredini, rub je gladak, kratko je narebran u starosti.
Stručak: 4-10 cm visok i 1.2-2.2 cm debeo, valjkast, obično se jako raširen na vrhu, naboran, bijel, kasnije je više ili manje hrđastosmeđe prošaran, umjereno je sivkast zbog upijanja vode, vrlo je rijetko s ružičasto-crvenom nijansom.
Listići: Prilično su gusti, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, nisu račvasti, isprva su elastični, zatim su relativno lomljivi, krem, kasnije su žuti, na oštećenim su mjestima sa smeđim mrljama.
Spore: Kuglaste, male, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim grebenima koji tvore prilično razvijeni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 7.2-8.8 x 6-7.5 µm (isključujući neke velike spore s 2-spornih bazidija), bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, valjkaste do batinast, 32-44 x 7-11.5 μm, cheilocistide su valjkaste do blago vretenaste, 42-64 x 7.5-10.5 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa širokih 3.2-5 μm i dermatocistida širokih 4.7-8 μm, jednosegmentnih, a rijetko 2-3-segmentnih; otrusina je tamnooker (IIIc), a po Ruotsalainenu i Vaurasu od IId-IVa.
Meso: Osrednje je čvrsto, bijelo, ponekad je mjestimično hrđastosmeđe, na prerezu polako postaje žuto-oker, ali i posivi zbog upijanja vode, osobito u kori stručka; miris je slab, podsjeća na oguljeno drvo vrbe, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno ružičasto-narančasto (++), a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna (+).
Stanište: Raste u ljeto i jesen, na otvorenim, travnatim staništima, u gradskim parkovima, po grobljima, u simbiozi s brezom ili vrbom, na blago pjeskovitom tlu, uglavnom na sjeveru Europe.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Prepoznatljiva je po staništu ispod breza i vrba, srednjoj veličini, izrazito višebojnom klobuku, crveno-ljubičastom, ružičasto-ljubičastom do smeđem, ponekad sivo-zelenom na sredini, koji pokazuje određenu tendenciju blijeđenja tijekom razvoja, proširenom vrhu stručka, rijetko s ružičasto-crvenom nijansom, mesu koje se polako oker-smeđe zamrljava i posivi zbog upijanja vode, srednje velikim, mrežastim i slabo dekoriranim sporama, te pileipelisu sa slabo ili nimalo segmentnim dermatocistidama, općenito širokim do 8 µm. Raste pojedinačno ili u malim skupinama, po nizinskim vrištinama patuljastih breza (Betula nana, Betula glandulosa) cretnih breza (Betula pubescens) i zeljastih vrba (Salix herbacea). Među vrstama koje rastu ispod breze, potočna krasnica (Russula rivulicola) je vrsta karakteristična za močvarna staništa uz vodotoke, a uočljivo je manjih dimenzija, s višebojnim klobukom, od narančasto-crvene, crveno-smeđe do crvene boje, rijetko je zelenkast na sredini, meso mnogo izraženije posivi, a istovremeno može i pocrniti. Također su slične Russula fulvograminea, koja ima suhi, baršunasti klobuk, zrele listiće zasićenije žute boje, što je u skladu s bojom otrusine IVc-d, te breganka (Russula nitida), koja se vrlo lako razlikuje od vrsta iz sekcije Tenellae, po veličini, mesnatosti, klobuku koji je ponekad s grbicom, te stručku s opsežnijom karmincrvenom nijansom, a mikroskopske karakteristike su također drugačije.
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1021. str. Russula violaceoincarnata Knudsen & T. Borgen
 |
LJUBIČASTONOGA KRASNICA
Russula violeipes Quél.
Etimologija: violaceus (lat.) = ljubičasto + pes (lat.) = noga. Po ljubičastoj boji stručka.
Engleski naziv: Velvet Brittlegill
Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, suh i baršunast, kožica se guli više od 1/2 promjera, vrlo je promjenjive boje, crveno-ljubičast, ljubičasto-smeđ, ružičast s mogućim oker područjima do ljubičasto-crnkast, na većem ili manjem dijelu maslinastozelen, sa smeđom ili limunastožutom nijansom, potpuno žut ili gotovo žut, u vrlo uobičajenoj limunastožutoj formi, ponekad je sitno raspucan na polja na rubu, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, gladak, samo je u starosti nejasno narebran.
Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, ponekad je stisnut, često je sužen na vrhu i na dnu, na bazi je zašiljen, prvo je čvrst je i krut, kasnije je komorasto spužvast, najprije je bijel, kasnije je obično sa ružičastom do ljubičastom nijansom u obliku vrlo finih, gustih točkica (bolje vidljivih pomoću povećala), pigment je raspoređen po velikoj površini, osim na krajnjem vrhu i dnu, ponekad je potpuno bijel (Russula violeipes f. citrina), na dodir je fino pahuljast i baršunast, na bazi je lagano maljav od micelija.
Listići: Uski, suženi su uz stručak, tanki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, po vlažnom vremenu mogu biti relativno mekani i teško lomljivi, dosta su račvasti uz stručak, ali i na svim razinama, bjelkasti, kasnije su krem, ponekad su sa limunastožutim odsjajem.
Spore: Kuglaste, sa tupim stožastim ili polukuglastim bradavicama visokim do 0.8 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore prilično razvijeni mrežasti uzorak, 6.7-9 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-50 x 10-13 µm, pleurocistide su 80-115 x 12-15 µm, pileipelis se sastoji od donekle krupnih hifa, s velikim, zadebljanim, lančano povezanim segmentima, širokih 16-20 µm, vršni segment je vrlo dug, sabljastog oblika, obično je šiljast (cromushrooms: spore su (6.4) 6.8 - 8 (8.6) × (5.9) 6.4 - 7.5 (8) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 100, Me = 7.4 × 7 µm, Qe = 1.1, bazidije su 47-65 × 10.8-13.2 µm, N = 12); otrusina je svijetlokrem (IIa).
Meso: Isprva je debelo i čvrsto, kasnije je mekano, bijelo, na prerezu eventualno s malom promjenom boje; miriše na kuhane rakove, vremenom sve jače, a kasnije je pomiješan s mirisom na haringe kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus), a okus je blag i ugodan.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane prljavo ružičasto (+), s fenolom sporo smećkasto, s fenolom tamnosmeđe, s KOH postane svijetložuto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo spora i slabog intenziteta (--), a mesa i listića s anilinom negativna.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u većim ili manjim skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom, kestenom ili hrastom, voli kiselo i vlažno tlo. Primjerci na svim slikama snimljeni su sredinom srpnja, na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sve krasnice koje mirišu na kuhane rakove ili ribu (haringe) uglavnom su jestive.
Napomena: Srednje je velika krasnica s baršunastim, ružičasto-ljubičastim ili ljubičastim klobukom, ponekad je smeđ (Russula violeipes f. violeipes), ponekad djelomično ili u potpunosti žut (Russula violeipes f. citrina), a ponekad i maslinastozelen. Listići su bjelkasti, u skladu sa svijetlokrem otrusinom, koja općenito ne prelazi IIa. Meso je prosječno čvršće od ostalih vrsta iz podroda Amoenula, miris je slab na kuhane rakove, koji se tek sazrijevanjem miješa sa slabim mirisom na haringe (ne uvijek). Nije neuobičajeno da limunastozelene nijanse potpuno potisnu ljubičasti pigment, tako da cijeli klobuk postane žut, a sami stručak na kraju gubi sve tragove ljubičaste boje. Ljupka krasnica (Russula amoena) je upola manje veličine, s ljubičastom reakcijom s fenolom, nešto manjim sporama i tamnijom otrusinom, a cistidiformne hife pileipelisa nisu šire od 12 µm. Suljupka (Russula amoenicolor) je karakteristična za toplu, suhu, mediteransku klimu, raste ispod hrasta crnike, hrasta plutnjaka i listopadnih hrastova, rijetko ispod drugih bjelogoričnih vrsta, a otrusina je tamnija (IId do IIIa). Žuta forma opisane vrste može sličiti jednoj formi smeđezelene krasnice (Russula heterophylla f. pseudoochroleuca), koja se razlikuje po većim dimenzijama, suhoj, ali ne baršunastoj površini klobuka, čisto bijelom stručku, odsutnosti mirisa i narančastoj reakciji sa FeSO4.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 807. Blijedomaslinasta krasnica (Russula olivascens Pers. ss. Bres.); 859. Ljubičastonoga krasnica (Russula violeipes Quélet); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 398. str., Russula violeipes Quélet
 |
KRASTAVA KRASNICA (GOLUBAČA)
Russula virescens (Schaeff.) Fr.
Etimologija: virescens (lat.) = zeleno, zelenkasto, koje se zeleni. Po boji.
Engleski naziv: Green Russula
Klobuk: 4-12.5 cm širok, vrlo je čvrst, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i blago pupčasto ulegnut na sredini, vijugav, nepravilan, režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, suh i bez sjaja, dosta je promjenjive boje koju je teško održati tijekom razvoja, ponekad je krem ili malo žućkast na početku, češće je svjetlije ili tamnije zelene boje, zeleno-smeđ ili sivo-zelen, nikad nije ljubičast, ponekad je tamniji na sredini, čak i crnkast ili sa oker-smeđim mrljama, ponekad je mjestimično žućkast ili iznimno zelenkasto-plav, kožica se raspucava na nepravilne plohaste zelene bradavice ili ljuske na bjelkastoj ili zelenkastoj osnovi, osobito na rubu, izgleda kao krastav, u starosti je sa prljavo žutim pukotinama, na sredini je baršunast do perutast i može izgledati kao pljesniv, rub je gladak, nije narebran, po suhom se vremenu raspucava.
Stručak: 4-9 cm visok i 2-4.5 cm debeo, valjkast ili malo trbušast, zadebljan ili malo deformiran na bazi, ponekad je sužen, prvo je pun, kasnije je spužvast, lomljiv, bijel, mjestimično je sa hrđastosmeđim mrljama, pahuljast, na ozlijeđenim mjestima ili trljanjem često posmeđi.
Listići: Prilično su gusti, široki su 5-10 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, suženi ili lagano zaokruženi uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi, bjelkasti, sa više su ili manje izraženim crvenkastim odsjajem, zatim su krem, na oštećenim dijelovima posmeđe.
Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, s vrlo niskim, izoliranim bradavicama visokim oko 0.5 µm i širokim oko 0.6 µm, ponekad povezanim grebenima različite duljine i tankim spojnim linijama koje tvore djelomični ili potpuni mrežasti uzorak, 7.2-8.8 x 5.7-8.6 µm, nekad su nešto manje, 5.8-8 x 5-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-52 x 6-9.2 μm, cheilocistide su vretenaste, sa vršnim dodatkom, uske, sa trbuhom širokim 6-8 μm, pileipelis samo u dubini prelazi u dobro razvijeni cjeloviti parenhimski površinski sloj, formiran od kuglastih sferocistida, širokih 15-40 μm, iz kojih izrastaju kratke hife s bazalnim segmentima, koji su obično zadebljani i više ili manje izduljeni ili s nejasno zašiljenim vršnim segmentom, bez dermatocistida; otrusina je bjelkasta (Ib).
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, nepromjenljive je boje, u starosti je blago oker do smećkasto; miris nije izražen u mladosti, u starosti je nedefiniran i malo neugodan, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto (+), s fenolom smeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, postane plavo (+), listića s anilinom negativna, a meso i srž stručka s anilinom postanu svijetložuti.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, pojedinačno ili skupno, najčešće u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično bukvom, kestenom, hrastom ili grabom, na vapnenastom, umjereno kiselom tlu, pronađu se čak i nakon dugotrajne suše, često u mediteranskom području.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva te jedna od rijetkih gljiva koje se mogu jesti i sirove pa se mogu koristiti za salate.
Napomena: Prepoznatljiva je po homogenom zelenom pigmentu (od tamnozelene do zeleno-smeđe boje), a suha, baršunasta, perutasta površina klobuka ubrzo se fragmentira na sve grublje plohaste bradavice prema rubu. Plodno tijelo je srednje veličine i dobre čvrstoće, stručak je robustan, ali lomljiv, često je trbušast ili blago deformiran, otrusina je bjelkasta, a okus mesa je potpuno slatkast. Parenhimska struktura pileipelisa sa sferocistidama (a ne nitasta) objašnjava drobivost pokrova klobuka, što rezultira mnoštvom plohastih tvorbi razasutih po cijeloj površini. Dekoracija spora čini se prilično promjenjivom, kreće se između tipa izoliranih bradavica i tipa s obilno grebenastim ili čak mrežastim sporama. Iako se relativno lako determinira, neiskustvo bi moglo opravdati određenu zabunu sa zelenim, raspucanim plodnim tijelima sivozelenkaste krasnice (Russula anatina), koja se razlikuje po svojoj nedosljednoj i često mnogo manje upadljivoj raspucanosti, manjoj veličini i mesnatosti, svijetlooker otrusini i ljutkastom okusu listića kod mladih primjeraka. Određena zabuna mogla bi nastati i sa zelenom formom ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha f. cutefracta), koja se razlikuje po elastičnim listićima, mazavoj i sjajnoj površini klobuka, te negativnoj reakciji sa FeSO4, koja zatim polako postaje zeleno-siva. Više zelenih vrsta iz podsekcije Griseinae sa ujednačeno obojenim klobukom, uglavnom nemaju tako neprozirnu i perutastu površinu klobuka, imaju krem ili oker otrusinu, a okus je obično ljutkast.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 804. Krastava krasnica (golubača) (Russula virescens (Schff. ex Zant.) Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 375. str., Russula virescens (Schaeffer) Fries
Pravilnici i zaštita gljiva
Crvena knjiga gljiva Hrvatske
Pravilnik o zaštiti
Pravilnik o ispitima
Popis gljiva za ispite
Gljivarski kodeks HMGS-a
Suradnici
Prirodoslovni muzej - Split
Dodatno
Pregled spora
Nazivi vrsta
Globalni popis jestivih gljiva
Trovanja i sindromi trovanja
Kazalo grafičkih simbola
Romagnesijevi kodovi boje otrusine
Kodovi reakcija krasnica na kemijske reagense
Upute za korištenje ključa vrsta
Kalkulator alkoholno-vodenog ekstrakta
Korisni linkovi
UNITE - DNA sekvence
BLAST - usporedba DNA sekvenci
Index Fungorum
GBIF - taksonomija
MushroomExpert.Com
Please consider supporting our efforts for better webpage.