BRAŠNJAVONOGA KRASNICA

Russula farinipes Romell

Etimologija: farina (lat.) = brašno + pes (lat.) = noga. Po dekoraciji stručka.

Engleski naziv: Floury Brittlegill

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i jasno ulegnut na sredini, nepravilan, valovit i vijugav, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, po suhom je vremenu sitno čehast do bradavičav, hrapavog izgleda, kožica je prirasla i teško se guli; ujednačene žućkasto-oker, žut, žućkasto-zelenkast, na sredini je tamniji, često je sa smećkastim ili crvenkastim mrljama, rub je u mladosti podvijen, kasnije je manje ili više narebran.

Stručak: 2-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, slabašan, često se zadebljava prema vrhu, na bazi je zašiljen, pun, u starosti je komorasto šupalj; bijel, svijetložut, kasnije je okerast, u starosti je sa smeđim pjegama, na bazi je hrđastosmeđ.

Listići: Dosta su razmaknuti, uski, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, obično nisu lomljivi, izmiješani su s lamelulama, račvasti; bijeli, kremasti, u starosti su žućkasti.

Spore: Eliptične, rjeđe su kuglaste, s malim izoliranim i ponekim međusobno povezanim šiljcima visokim do 0.5 µm, (6.2) 6.6 - 7.9 (8.7) × (5) 5.4 - 6.4 (6.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 7.2 × 5.9 µm, Qav = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, lomljivo, bijelo, kasnije je sivkasto, ispod kožice klobuka je žućkasto; miris je ugodan začinski ili na voće, a okus vrlo ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na travnatim površinama u rijetkim bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, brezom, lijeskom ili hrastom, uglavnom na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Ova je krasnica vrlo ljutog okusa i općenito je nejestiva vrsta, ali se smatra otrovnom vrstom jer određeni njemački izvori navode da sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji nakon konzumacije veće količine uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata.

Russula faustiana - created on August 2006 in Provincia di Pavia, Italy by Federico Calledda

FAUSTOVA KRASNICA

Russula faustiana Romagn.

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4-8 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, bjelkast, smećkast ili sivkasto-oker s jedva uočljivim zelenkastim nijansama, rub je slabo narebran samo u zrelosti.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, lagano je naboran, potpuno bijel ili s raspršenim oker-smeđim mrljama.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli, ponekad su račvasti, lomljivi, krem, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, s bradavicama koje su ponekad su slabo povezane grebenima, 7-9.2 x 5-7.6 µm, Q = 1-1.6, N = 120, Me = 7.6 x 6 µm, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42–60 x 9–11 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste ili valjkaste s tupim, glavičastim ili šiljastim vrhom, 55–85 x 9–14 μm, pileipellis je sastavljen od mnoštva valjkastih dermatocistida s tupim ili uglavnom glavičastim ili šiljastim vrhom, debljine 3.4-8.4 μm; otrusina je kremasta.

Meso: Čvrsto, bijelo, nepromjenjivo, miris nije izražen, a okus je blag, malo je ljut u listićima kod mlađih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, a reakcija sa gvajakolom je pozitivna, ali slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Svrstava se u podsekciju Griseinae u kojoj se nalaze i slične bijele vrste kao što su smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja ima drugačije dekorirane spora, raste na drugačijem staništu i ima nježne ljubičaste nijansi na klobuku, te Russula galochroides i račvasta krasnica (Russula subterfurcata), koje su manjih dimenzija. Sve one izgledaju vrlo slično.

Russula fellea - created on October 2022 in Bulle, Switzerland by Nicolas Schwab

ŽUČNA KRASNICA

Russula fellea (Fr.) Fr.

Etimologija: felleus (lat.) = odnosi se na žuč, žučno. Po paprenom okusu.

Engleski naziv: Geranium Brittlegill

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, u mladosti je okruglast, zatim je polukuglast, kasnije se raširi i ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu je malo mazav i ljepljiv, gladak, kožica se teško guli; svijetložut, okerast, svijetlosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, mjestimično je s crvenkasto ili crvenkasto-okerasto pjegav, rub je nešto svjetliji i kratko narebran, u starosti se rascijepa.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, nepravilno je valjkast, ponekad je zadebljan na bazi ili ispod klobuka, najprije je pun, u starosti je šupalj, gladak; bijel, bjelkast, kasnije je kremasto-žućkast ili okerast, osobito prema dnu, inače je boje listića.

Listići: Gusti, tanki, pravilni, izmiješani su s lamelulama, prirasli, često su malo račvasti; u mladosti su bijeli, blijedokremasti, kasnije su kremasto-žuti ili okerasti, oštrica je ponekad hrđastosmeđa i orošena.

Spore: Eliptične, sa šiljastim mrežasto povezanim bradavicama visokim 1-1.5 µm, 7.1-9.5 x 6.3-8.2 µm; otrusina je blijedokrem do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, najprije je bijelo, kasnije je bjelkasto do blijedožućkasto, na prerezu postane kremasto-žuto; miris je slatkast i kiselkast poput kompota od jabuka ili senfa, a okus je vrlo ljut i malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom najprije postane vinskicrveno pa zatim ljubičasto i na kraju purpurno-crno, dok s gvajakolovom tinkturom postane blijedosmećkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom ili grabom, vrlo se rijetko pronađe u crnogoričnim šumama sa smrekom ili borom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, jer je okus mesa vrlo ljut.

Napomena: Nalazi se u brojnoj skupini krasnica čije je meso vrlo paprenog okusa ili vrlo jakog i neugodnog mirisa, ima žuto-oker klobuk, a stručak se ponekad sužava sve do listića. Rub klobuka je po literaturi jako narebran, međutim obično je samo malo narebran, skoro u tragovima. Ostali je dio klobuka gladak, a kožica je prilično sjajna i lako se guli u trakama. Vrlo je slična jestiva sjajnožuta krasnica (Russula claroflava) koja je žuto-narančaste boje, meso nema izražen miris, a na presjeku tamni, raste ispod breza.

Russula firmula - created in Finland by Allar Antson

POSTOJANA KRASNICA

Russula firmula Jul.Schäff.

Etimologija: firmus (lat.) = nepokretan, stabilan, krut. Po držanju tijela (po konzistenciji?).

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je konveksan i tvrd, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, najprije je mazav, kasnije je sjajan, kožica se lako guli; jako je promjenljive boje, ljubičast, ljubičasto-crven, crvenkasto-smeđ ili maslinasto-smeđ, sa žutim, žuto-maslinastim ili smećkastim pjegama, na sredini je ponekad svjetlije sivo-ljubičaste boje, može biti tamniji kao kod pupače (Russula caerulea) ili blijed kao kod jestive krasnice (Russula vesca) ili pjegave ljutice (Russula maculata), u početku je baršunast, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 0.8-1.5 (2) cm debeo, tvrd, pun, u starosti je šupalj, gladak je ili sitno pahuljast na vrhu, nešto je žiličast na bazi; bijel, teži da požuti ili lagano posmeđi.

Listići: Gusti, prirasli, često su slobodni, račvasti; bjelkasti, kasnije su žuti, žuto-oker ili narančasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Kuglaste, s jakim izoliranim šiljcima sakupljenim u krestu, zebraste ili gotovo mrežaste, 7.5-13 x 6.7-12 µm; otrusina je žuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; upadljivo miriše na voće, poput jabuke ili na lišće pelargonije, a okus je u klobuku i stručku blag, dok je uz listiće je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, smrekom ili jelom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Pripada skupini krasnica koje su male rastom, jako ljutog okusa i sa žutim listićima. Ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha) ima bijele, a ne žuto-oker listiće. Jako miriše po lišću pelargonije po čemu je najprepoznatljivija od svih krasnica ljutog okusa.

Russula flavispora - created on August 2014 in Maso Postel, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

ŽUTOSPORNA KRASNICA

Russula flavispora Romagn.

Etimologija: flavus (lat.) = žut, zlatnožut + spora (gr.) = spora, sjeme. Po boji otrusine.

Klobuk: 6-12 cm, isprva je često kuglast, kasnije je konveksan do raširen i ljevkasto udubljen na sredini, pupčast, kožica je suha, glatka, samo je kod mladih primjeraka blago baršunasta na sredini, u mladosti je gotovo čisto bijel, ubrzo je bjelkast ili svijetlooker, često je smećkastog tona, mjestimično sa sa više ili manje širokim krem-oker mrljama, na kraju je sivkasto-oker, rub je kratko podvijen, ubrzo se izravna, oštar, često je valovit, nije narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 2.4-3.5 cm debeo, valjkast, robustan, uvijek je kraći od širine klobuka, često je sužen na bazi, kasnije je često ispucan, gladak, bijel, u starosti ili trljanjem postane svijetlooker.

Listići: Relativno su razmaknuti, 3-6 mm široki, debeli, prirasli, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti prema stručku, isprva su bjelkasti, kasnije su krem i na kraju žućkasti, osušeni su tamno narančasto-smeđi.

Spore: Široko eliptične do jajolike, s izoliranim, srednje visokim bradavicama, rijetko su povezane kratkim grebenima, amiloidne, 6.5-8.5 x 5.5-7 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-60 x 9-11 µm, s brojnim je cheilocistidama, više ili manje su valjkaste do batinaste, sa zrnatim su sadržajem, ponekad su zakrivljene, na vrhu su tupe ili završavaju suženim vratom, 80-115 × 6-9 µm, kožica je formirana od isprepletenih, 2-5 μm širokih hifa, dermatocistide su brojne, valjkaste i vrlo duge, bez segmenata, sa dobro uočljivim su zrnatim sadržajem, široke su 3-6 µm; otrusina je žuta.

Meso: Debelo, čvrsto, bjelkasto, na prerezu lagano posmeđi nakon duljeg izlaganja zraku; miris je intenzivan i složen, neugodan na ribu s voćnom komponentom, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ponarančasti, a reakcija s s gvajakolom je također pozitivna.

Stanište: Raste u jesen u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na toplijim staništima na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Zbog rijetkosti je malo dostupnih informacija o ovoj vrsti. Makroskopski je slična s drugim vrstama sekcije Lactarioides, koja uključuje vrste s klobukom često ljevkastog oblika, osobito sa zelenkastom krasnicom (Russula chloroides), od kojih se makroskopski razlikuje praktički samo po žućkastoj boji listića (zbog žutih spora). Također, za razliku od ostalih vrsta iz skupine, opisana vrsta ima najizraženiji okus, intenzivno ljuti, nepodnošljivi okus. Slična je lažna modrolisna krasnica (Russula pallidospora), koja se razlikuje po prilično karakterističnim narančastim odsjajem listića, blagom okusu i ugodnom voćnom mirisu.

SMRDLJIVA KRASNICA (SMRDAČA)

Russula foetens Pers.

Etimologija: foetens (lat.) = smrdljiv, loš zadah. Po jakom i lošem mirisu.

Engleski naziv: Stinking Brittlegill

Klobuk: 4-13 (16) cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan i raširen, ponekad je stožast, u mladosti je veoma mazav i ljepljiv, sjajan, kožica se lako guli od četvrtine do gotovo polovice promjera; žuto-oker, žuto-smeđ, žuto-narančast, narančasto-smeđ, često je s maslinastom nijansom, na sredini je tamniji, rub vremenom postaje izrazito narebran, čak i do 2 cm od ruba, nepravilno valovit, vijugav, kasnije se stanji do listića.

Stručak: 4-13 (15) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, debeo, valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupljikav ili šupalj; bjelkast, žućkast, u starosti je sa smeđim mrljama.

Listići: Gusti, prirasli, nejednako su dugi, uglavnom su račvasti uz stručak, na bazi su povezani poprečnim žilicama, oštrica je ravna, u mladosti ispuštaju vodenaste kapljice, lomljivi; bjelkasti, žućkasti, u starosti su smećkasti ili hrđastosmeđi, iste su boje kao i klobuk, ispuštaju vodenastu tekućinu, od koje poslije zaostanu smeđe mrljice.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim bradavicama visokim oko 1-1.3 µm, 7.5-11.5 x 6.5-9.1 µm; otrusina je krem.

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bijelo, krem, na presjeku u dodiru sa zrakom dugo vremena ne mijenja boju, zatim postane blijedožućkasto pa kasnije smećkasto ili sivo-smeđe; miris je slatkasto neugodan, odvratan, poput sijena ili spaljenog roga, u starosti je odvratan na pokvarenu ribu, a okus je općenito izrazito ljut, može izazvati mučninu, u stručku je lagano ljuto tek nakon 30-ak sekundi, a uz listiće je odmah vrlo ljuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, brezom, hrastom ili grabom, rijetko se pronađe u crnogoričnim šumama, voli vlažnija mjesta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: U skupini smrdača postoji čitav niz vrsta koje nije lako međusobno razlikovati. Sve su toksične. Nevaljala bademova krasnica (Russula grata) također ima veoma neugodan zadah, klobuk je u mladosti zatvoren, kožica na klobuku se guli samo na rubu, manje je mazava, a rub je slabije narebran.

Russula fontqueri - created on August 2020 in Salo, Varsinais-Suomi, Finland by Jukka Vauras

BREZINA KRASNICA

Russula fontqueri Singer

Engleski naziv: Beautiful Brittlegill

Klobuk: 1-7 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je raširen i manje ili više ulegnut na sredini, sredina je ponekad i tupo ispupčena, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan, mazav i ljepljiv, kožica se lako guli, često u potpunosti, a najmanje 2/3, u mladosti je žut, kasnije je crven ili narančasto-crven, mjestimično je sa svjetlijim zonama, sredina je često tamnije crvenkasto-oker boje, sitno je zrnast.

Stručak: 2-9 cm visok i 0.7-2.2 cm debeo, valjkast, često se vretenasto sužava prema bazi, u mladosti je pun, kasnije je spužvasto šupalj, bijel, s ružičastom je ili crvenkastom nijansom na donjem dijelu, uzdužno je izbrazdan.

Listići: Gusti, prirasli, račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, kasnije su krem ili žućkasti, oštrica je glatka i crvenkasta.

Spore: Eliptične, s izoliranim bradavicama, 7-10 x 5-8 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Čvrsto, bijelo, također je lagano žućkasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag i malo odbojan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama i po močvarama u u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Rijetka je vrsta i ima dosta promjenljive makroskopske i mikroskopske karakteristike. Vrlo je slična vrsta Russula elegans, koja raste u crnogoričnim šumama.

LOMLJIVA KRASNICA

Russula fragilis Fr.

Etimologija: fragilis (lat.) = krhko, lomljivo, slabo. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Fragile Brittlegill

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, gladak, malo je mazav, kožica se lako guli do 3/4 promjera; vrlo je promjenjive boje, oker, ružičast, crven, crvenkasto-smeđ, ljubičast, ružičasto-ljubičast, zelenkast ili maslinastozelen, nešto je tamniji na sredini, nekad poprimi maslinasto-smećkasti ton, kožica je prozirna, rub je narebran i valovit.

Stručak: 2-11 (13) cm visok i 0.5-1.6 (1.8) cm debeo, sužen je na vrhu, batinasto je zadebljan na bazi i ponekad ispod listića, lomljiv, pun, u starosti je šupljikav, gotovo je gladak; bijel, bjelkast, kasnije je žut, na pritisak požuti, malo je pahuljast ili vlaknast.

Listići: Gusti, prilično su široki, izmiješani su s nježnim lamelulama, na bazi su poprečno povezani s žilicama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je često vijugava i postepeno nazubljena; bijeli, kasnije su žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičave, jako mrežaste, 6.5-10 x 5.7-8.1 µm; otrusina je bijela, također je žuta kada se osuši.

Meso: U klobuku je vrlo tanko, skoro je nepostojeće na rubu klobuka, lomljivo, relativno je mekano, bijelo; ugodno miriše na voće, kolače ili kokos, a okus je vrlo papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, voli pjeskovito tlo. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović, u drugoj polovici kolovoza.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba može izazvati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Malena je krasnica veoma promjenljive boje tako da postoji gotovo crvena forma zbog čega može biti konfuzije sa skupinom bljuvara u kojoj se nalazi paprena krasnica (Russula emetica). Listići su postepeno zupčasti po čemu se s dosta velikom sigurnošću razlikuje od vrsta iz navedene skupine.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 842. Lomljiva krasnica (Russula fragilis (Pers. ex Fr.) Fries)

Russula fragrantissima - created on August 2020 in Provincia di Piacenza, Italy by Federico Calledda

MEDNOMIRISNA KRASNICA

Russula fragrantissima Romagn.

Klobuk: 3-9 (14) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, gladak, suh; blijedoker, žuto-smeđ, može biti i crvenkast do ljubičasto-smeđ, često je s točkastim hrđastosmeđim mrljama, rub je u starosti narebran, svako je rebro zasebno isprekidano po dužini.

Stručak: 4-14 (15) cm visok i 1.5-5 (6) cm debeo, valjkast, tvrd, na bazi je tanji ili gotovo zašiljen, gladak, pun, u starosti je šupalj; u mladosti je bijel, kasnije je žućkast do smećkast, baza je u starosti prljavocrvenkasta.

Listići: Gusti, pravilni, često se račvaju uz stručak, prirasli; bijeli do krem, u starosti od oštrice postaju crno-smeđi.

Spore: Kuglaste, s djelomično umreženim bradavicama, 6-10 x 6-9 µm; otrusina je krem.

Meso: Bijelo, lomljivo, na prerezu ne mijenja boju; miriše na anis, a okus je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama, obično šumama hrasta, bukve i smreke, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, u sjenovitim i vlažnim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Mednomirisna krasnica nije česta vrsta i slabo je poznata. Slična joj je bademova krasnica (Russula grata). Naša se opisana vrsta bitno razlikuje po mirisu na anis, koji ostaje dobro očuvan čak i nakon dužeg vremena ili nakon sušenja, te boji klobuka koji je blijedooker s blagom ljubičastom nijansom, nije mazav i rub je narebran tek kod starijih plodnih tijela, a svako je rebro karakteristično isprekidano.

Russula gracillima - created in Finland by Jukka Vauras

GRACIOZNA KRASNICA

Russula gracillima Jul.Schäff.

Etimologija: gracilis (lat.) = slabašan, suhonjav, tanak. Po izgledu.

Engleski naziv: Slender Brittlegill

Klobuk: 1-4 (7) cm širok, nije velik, prvo je konveksan, zatim se otvori i izravna, često je s malim ispupčenjem ili je ulegnut na sredini, kožica je glatka i malo sjajna, lako se guli u trakama do polovice promjera; jako je promjenljive boje, zelenkast, blijedoružičast, zelenkasto-ružičast, narančasto-ružičast, sivo-ružičast, ružičast, ružičasto-smeđ ili je ljubičast, nešto je tamniji na sredini, rub je lagano narebran.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 0.6-1.5 (2.5) cm debeo, valjkast, dosta je pravilan, zadebljava se prema bazi, na samoj je bazi zašiljen, u sredini je kasnije pamučast; bijel, s ružičastom je nijansom, naboran.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je ravna; bijeli, ubrzo zatim su krem.

Spore: Široko eliptične, prošarane izoliranim bradavicama visokim do 1 µm, 7-9 x 4.8-7.1 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Debelo, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je uglavnom blag, rijetko je malo papren, u mladosti je često papren uz listiće.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama i parkovima uvijek u simbiozi s brezom, na vlažnijim terenima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova krasnice raste tipično ispod breze i zbog dosta promjenljive boje klobuka se lako zamijeni s brojnim sličnim vrstama, kao što su primjerice queletova krasnica (Russula queletii i brezova paprena krasnica (Russula betularum). Prepoznatljiva je prvenstveno po okusu mesa koje je vrlo slabo ili uopće nije papreno.

BADEMOVA KRASNICA

Russula grata Britzelm.

Engleski naziv: Bitter Almond Brittlegill

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, mesnat, u mladosti je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i široko ulegnut na sredini, kožica se guli do polovice promjera, vlažan, ljepljiv i gotovo sluzav; žut, žuto-smeđ, oker, žuto-narančast ili je smeđ, na sredini je tamniji, rub je svjetliji, gusto narebran i zaokružen.

Stručak: 4-10 (11) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, prvo je pun, kasnije je komorasto šupalj, robustan, tvrd, proširen je na vrhu i na bazi; bijel, bjelkast, pri dnu je tamnosmeđ, kasnije je s nepravilnim žutim, žuto-narančastim ili smeđim pjegama, fino je uzdužno brazdast.

Listići: Prilično su gusti, pomiješani su s mnogo lamelula, u mladosti su s vodenastim kapljicama, račvasti su uz stručak, prirasli; bjelkasti, kasnije su krem, u starosti su često sa smeđim pjegama, oštrica nije žuto-smeđa ili smećkasta kao kod prljave krasnice (Russula illota).

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s izoliranim bradavicama, mrežasto-krestaste, 6.8-11.2 x 7-9 µm; otrusina je krem.

Meso: Bjelkasto, ispod kožice klobuka je smeđe, na prerezu ne mijenja boju; miriše veoma jako i neugodno na gorke bademe ili liker od višanja, osobito kada se protrljaju listići, a okus je umjereno ljut i neogodno gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, hrastom ili grabom, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Ne može se konzumirati zbog nugodnog mirisa i ljutog okusa, ali se smatra otrovnom vrstom, kao i smrdljiva krasnica (Russula foetens), jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih ljudi mogu uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive. 

Napomena: Klobuk je manje mazav, a rub je slabije narebran od slične smrdljive krasnice. Russula fragrans i mednomirisna krasnica (Russula fragrantissima) imaju drugačiji miris i okus. Teško ih je međusobno razlikovati.

Russula graveolens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PURPURNOCRVENA KRASNICA

Russula graveolens Romell

Etimologija: gravis (lat.) = težak, jak + oleo (lat.) = miris, mirisati. Po jakom mirisu.

Engleski naziv: Oldcrab Brittlegill

Klobuk: 4-9 (13) cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, bez sjaja, lako se guli skoro do sredine; vrlo je promjenjive boje, oker-smeđ, maslinasto-oker, blijedocrvenkast, crven, tamnocrven, ljubičasto-crven, crveno-smeđ ili je ljubičasto-smeđ, sredina ili rub su često ljubičasto-crni, često je ružičasto-smeđ kao kod jestive krasnice (Russula vesca), rjeđe je crvenih tonova, malo je radijalno naboran, rub je kasnije malo narebran.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, često se lagano zadebljava prema bazi, na samoj je bazi sužen; bijel, u starosti je prema bazi žućkast do smećkast, rijetko je s crvenom nijansom, na pritisak posmeđi.

Listići: Gusti, trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli; u mladosti su bjelkasti, kasnije su kremasto-žuti do oker, oštrica je kasnije smeđa.

Spore: Eliptične, s malim su djelomično grebenasto spojenim šiljatim bradavicama visine 0.6-0.8 µm, 6.7-10.5 x 5.5-8.4 µm; otrusina je krem do svijetložuta.

Meso: Vrlo je tvrdo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano crvenkasto, u starosti ili na pritisak posmeđi; jako miriše na haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, uz putove ili na rubu šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama u blizini bora ili smreke, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu obično su blagog okusa i stoga jestive, dok miris nestaje tijekom pripreme.

Napomena: Ova vrsta razlikuje se od vrste Russula purpurata po izgledu i boji klobuka. Haringova krasnica (Russula xerampelina) ima jaki crveni ton stručka i raste ispod crnogoričnog drveća, dok je Russula faginea nešto veća rastom, ima nešto tamniju otrusinu i raste ispod bukve.

SIVA KRASNICA

Russula grisea Fr.

Etimologija: griseus (lat.) = sivo. Po boji klobuka.

Engleski naziv: False Charcoal Burner

Klobuk: 4-11 (14) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i malo ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, mazav i ljepljiv; promjenjive je boje, na sjenovitom je mjestu gotovo bijel sa žućkastim mrljama i crvenkastom nijansom, češće je siv, smećkast, sivo-smećkast, ljubičast, sivo-ljubičast, maslinast i sivo-maslinast, plavkasto-zelen, crnkasto-maslinast ili je sivo-crn, s tamnijim i svjetlijim mrljama po površinina sredini je tamniji, obično crvenkasto-smeđ, rub je tanak i u starosti malo narebran.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 1-2 (3) cm, tvrd, kratak, valjkast, nešto je sužen na bazi; bijel, kasnije je često sa žućkastim, smećkastim ili ljubičasto-smeđim mrljama po površini.

Listići: Gusti, tanki, prirasli, neki su račvasti, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, oštrica je glatka; bijeli, kasnije su krem, u starosti su s hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, s izoliranim djelomično spojenim sitnim bradavicama obrubljenim i povezanim niskim grebenima, 6.5-9.2 x 5-7 µm; otrusina je svijetložuta do kremasto-žuta.

Meso: Nježno, mekano, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka i na mjestima oštećenim od puževa je ružičasto-ljubičasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, grmlju, po livadama i uz rubove šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, osobito brezom, bukvom ili hrastom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, sredinom rujna na lokalitetu Subotica Podravska kod Koprivnice

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Općenito su krasnice dosta teške za determinaciju. Neke tipične vrste su krastava krasnica (Russula virescens), smrdljiva krasnica (Russula foetens), ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha) i žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca). Druge je teško determinirati čak i iskusnim mikolozima. Pravilo za krasnice glasi: sve su jestive ako nemaju ljut okus, što ne znači da su sve ljute otrovne. Lako se zamijeni s ljubičastozelenom krasnicom koja ima vrlo sličan ton klobuka. Razlikuje se po kremastoj boji listića, nisu bijeli, vrlo su gusti i ispod kožice klobuka nije ružičasto pigmentirana.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 808. Siva krasnica (Russula grisea (Pers. ex Secr.) Fries), Sinonim: Russula palumbina Quél.

SMEĐEZELENA KRASNICA

Russula heterophylla (Fr.) Fr.

Etimologija: eteros (gr.) = drugačiji, različit + phyllon (gr.) = listić. Po nepravilnim, račvastim listićima.

Engleski naziv: Greasy Green Brittlegill

Klobuk: 3-11 (15) cm širok, najprije je skoro kuglast pa otvoren, zatim je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, lomljiv, sredina je malo tamnija, po vlažnom je vremenu malo mazav, po suhom je vremenu često raspucan na polja, kožica se teško guli; veoma je promjenljive boje, osnova je zelenkasta, može biti žuto-zelen, žuto-smeđ, smećkast, zelen ili maslinastozelen, rijetko je crvenkastog tona, rub je prvo je gladak, kasnije je malo narebran, često je malo povučen pa listići vire iz ruba.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, ujednačeno je valjkast, skoro uvijek je sužen na bazi, čvrst, pun; najprije je bijel, kasnije je sa žućkasto-smeđim do hrđastosmeđim mrljama prema dnu, uzdužno je naboran.

Listići: Dosta su gusti, nježni, nisu široki, tanki, uz stručak su jako račvasti, mogu biti račvasti i dalje od stručka, prirasli, nepravilni su poput alveola, lako su lomljivi; bijeli, kasnije su s žućkastim do smeđim mrljama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, ponekad kruškolike ili u obliku graha, s izoliranim bradavicama visokim 0.2-0.6 µm, djelomično spojenim grebenima i spojnim linijama, 5-8.7 x 4-6.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je manje ili više ružičasto; miris je ugodan, a okus je slatkast, orašast, malo je trpak uz listiće, nakon dužeg žvakanja je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Ako meso u stručku i listiće natrljamo kristalima željeznog sulfata postanu crveno-narančasti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen, do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom ili johom, a vrlo rijetko borom, voli neutralno ili blago kiselo tlo; prilično je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva.

Napomena: Karakteristična je po račvastim listićima, koji se obično granaju uz stručak. Slična je jestiva zelena krasnica (Russula aeruginea), koja ima malo papreno meso i maslinastom krasnicom (Russula olivacea), kojoj je stručak obično s ružičastom nijansom.

Russula hydrophila - created on August 2024 in Provincia autonoma di Trento, Italy by matteo_bevilacqua

SIVONOGA KRASNICA

Russula hydrophila Horniček

Etimologija: hydro (gr.) = voda + phyla (gr.) = ljubav, privlačnost. Po staništu.

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, sjajan, vlažan i ljepljiv, gladak, kožica se lako guli do 2/3 promjera, promjenljive je boje, može biti bjelkast, krem-okerast, okerast, crvenkast, crven, sivkasto-ružičast ili ružičast, bjelkasto izbljeđuje.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, najprije je pun, kasnije je spužvasto šupalj, lomljiv, bijel, sivkast, kožica je fino žiličasta.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, ujednačene su dužine, rijetko su račvasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, oštrica je glatka, bijeli, bjelkasti, kasnije su kremasti, s blagom su sivkastom nijansom.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, bradavice su visoke 0.3-0.8 µm, povezane su linijama, nepravilno su mrežaste, 7-9 x 6-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo, kasnije je sivkasto, osobito u stručku, često je jako crvljivo; upadljivo miriše na voće ili malo na kokos, a okus je veoma ljut.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s anilinom polako postanu blijedo limunastožuti, a meso u stručku sa sulfavanilinom postane tamnoplavo.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen na vlažnim i močvarnim staništima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće brezom ili bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve vrste u skupini bljuvara, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba može izazvati proljev, mučninu i povraćanje dok jedan primjerak kuhan u mješavini s drugim vrstama jestivih gljiva kod većine ljudi obično neće uzrokovati nikakve probavne tegobe. Ljute ili gorke krasnice su nejestive.

Napomena: Tipična paprena krasnica (Russula emetica) razlikuje se po nešto robusnijem rastu i u mladosti je nešto izraženije jarkocrvene boje.

Russula ilicis - created on November 2019 in Provincia di Savona, Italy by Federico Calledda

ČESVINKA

Russula ilicis Romagn., Chevassut & Privat

Etimologija: Quercus ilex (lat.) = česvina. Po staništu.

Klobuk: 4-20 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je otvoren, potpuno spljošten i malo ulegnut na sredini, često je prilično nepravilan, po vlažnom je vremenu mazav, najprije je blistav, kasnije je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera, svijetle je boje, bjelkast, sivkast, sivkasto-ljubičast, sivkasto-maslinast, ružičast, crvenkast ili zelenkast, na sredini je tamnije oker boje, blijedi, manje je ili više prekriven hrđastosmeđim mrljama, rub je najprije podvijen, kasnije je kratko narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, rijetko je malo zadebljan na bazi, na dnu je usko zaobljen, pun, kasnije je s mekšom jezgrom, bijel, nikad nije crvenkast, u starosti je s više ili manje izraženim žuto-smeđim mrljama, na vrhu je pahuljast, prilično je naboran, na bazi je s manjim korjenastim čuperkom micelija.

Listići: Vrlo su gusti, izmiješani su s lamelulama, račvasti su uz stručak, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, široki su do 8 mm, suženi su uz stručak, prirasli, ujednačeno su dugi, bijeli su ili kremasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa sitnim gusto raspoređenim bradavicama visokim do 0.5 µm, samo su djelomično mrežasto povezane, većinom su izolirane, 6.5-9 x 5-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, izdašno, čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo; miriše ugodno na voće, a okus je vrlo ugodan na lješnjake, malo je lutkasto uz listiće.

Kemijske reakcije: Reakcija na željezni sulfat je negativna ili slabo sivkasta, a na fenol vinskicrveno-smeđa.

Stanište: Raste u jesen među prvim gljivama nakon ljetnih suša u miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće česvinom, crnikom ili božikovinom, ali i alepskim borom ili hrastom, kada se nalazi u dubljoj sjeni raste u kolonijama po 10-ak primjeraka, voli vapnenačko tlo, najmasovnija je duž Jadrana uz samo more, na obali i po otocima.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Jedna je od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Pri determinaciji ove krasnice najviše pozornosti obratiti na karakteristično stanište u sredozemnom području. S karakterističnom je ljubičasto-ružičastom nijansom. Jedini siguran način za determinaciju ove vrste je reakcija u dodiru sa željeznim sulfatom koja je negativna.

PRLJAVA KRASNICA

Russula illota Romagn.

Etimologija: illotus (lat.) = prljavo, neoprano. Po mrljama na klobuku.

Engleski naziv: Freckled Brittlegill

Klobuk: 3-14 (16) cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i često ulegnut na sredini, veoma je nepravilan, po vlažnom je vremenu jako mazav, skoro želatinozno-sluzav, nepravilno je razdijeljen na režnjeve; žuto-smjeđ, oker-smeđ, često je prošaran mjestimičnim ljubičasto-smeđim pjegama, ponekad je vlaknast, rub je najčešće jako narebran.

Stručak: 4-10 (11) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, nepravilan, nekad je na bazi tanji ili zadebljan, tvrd, prvo je komorasto šupalj, zatim je spužvasto šupalj; na bazi je bjelkast, kasnije je žut ili žuto-smeđ, u starosti je smećkast, smeđe je vlaknast, često je prekriven smećkastim mrljama, brazdast.

Listići: Prilično su gusti, široki su do 7 mm, izmiješani su s lamelulama, račvasti, prirasli; bjelkasti, kasnije su žućkasti, u starosti su crvenkasto-smeđi, oštrica je tipično smećkasta i vrlo karakteristično tamnosmeđe točkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim bradavicama visokim oko 0.5-2 µm i povezanim linijama, 7-8.5 x 6-7.5 µm; otrusina je bjelkasta do kremasta.

Meso: Tanko, prvo je tvrdo, kasnije je lomljivo i spužvasto, bjelkasto, ponekad je s ljubičastim pjegicama, na ozlijeđenim mjestima i u starosti je smećkasto ili hrđastosmeđe, uglavnom pri dnu stručka; miris je jak i kompleksan, podsjeća na koštice gorkog badema, na voće ili anis, u starosti je odvratan na spermu, a okus je neugodno ljut, osobito u stručku.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, ponekad se pronađe i u crnogoričnim šumama; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu vrstu, zbog neugodnog zadaha i ljutog okusa, ali se smatra otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba izazvati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Predstavnik je skupine smrdljivih i dosta rasprostranjenih gljiva. Njena osobitost je smećkasto-ljubičasta i točkasta oštrica listića, te pojava ljubičasto-smećkastih pjega po klobuku, a meso teži da postane ljubičasto-pjegavo. Moguća je zamjena s drugim vrstama smrdljivih krasnica. Pomalo se razlikuje od skupine gljiva u kojoj je tipična vrsta smrdljiva krasnica (Russula foetens) i koje mirišu na gorke bademe, vrsta Russula fragrans razlikuje se po blagom okusu i jačem mirisu na gorke bademe, dok naša opisana vrsta ima kompleksan miris na gorke bademe i voće, a okus joj je ljut. Kod vrlo slične bademove krasnice (Russula grata) oštrica na listićima nije točkasta i potpuno posmeđi, dok mednomirisna krasnica (Russula fragrantissima) lagano miriše na anis ili sir. Od navedenih vrsta se malo razlikuje i po mikroskopskim osobinama.

Russula innocua - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

SMARAGDNA KRASNICA

Russula innocua (Singer) Romagn. ex Bon

Klobuk: 1.5-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se otvori i tek malo ulegne, gladak, bez sjaja, suh, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav; bijel, prljavobijel, sivkast, žućkasto-zelen, zelen do sivo-zelen, često je s oker dijelovima, sredina je obično tamnija, sitno je maljav, u starosti je izbrazdan, rub je valovit i narebran.

Stručak: 2-4 (6) cm visok i 0.6-1 (1.1) cm debeo, valjkast, na dnu je uži, vretenast, zakrivljen, gladak, pun, kasnije postane pamučasto šupalj; bijel, bjelkast, poslije odozdo postaje sivkast, na vrhu je dugo vremena bijel, u starosti je žuto-smeđ, uzdužno je crtast.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, pravilni, poneki se račvaju, prirasli za ili se kasnije vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bijeli ili bjelkasti, kasnije su kremasto-žućkasti.

Spore: Kuglaste, sa izoliranim šiljatim bradavicama visokim do 1 µm, 8-9.2 x 6.5-8 µm; otrusina je blijedokrem do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je lagano trpak, gotovo blag, ubrzo nakon žvakanja je papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim  drvećem, obično bukvom, brezom, kestenom, grabom ili lijeskom, na vlažnom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako većina izvora navodi da je nejestiva vrsta, smatramo je lagano otrovnom jer sadrži određene toksine koji uzrokuju alergijske reakcije, kao i neke druge nepoznate blage reakcije. Latencija traje od 30 minuta do 24 sata. Pojedinačni primjerci su sigurno bezopasni. Do sada nisu zabilježeni slučajevi ozbiljnijeg trovanja.

Napomena: Smaragdna je krasnica vrlo rijetka vrsta.

UPADLJIVA KRASNICA

Russula insignis Quél.

Etimologija: insignis (lat.) = izuzetna, upadljiva, istaknuta. Po prepoznatljivom izgledu.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, isprva je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini; krem-smećkast, oker-smeđ, do sivo-smeđ, na sredini je uglavnom tamnosmeđ, površina je glatka ili s malim neravninama, pjegava, u mladosti je sa žutim ostacima ovoja, rub je jako narebran.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, pun, u starosti je komorasto šupalj; bijel, bjelkast do sivkast i s jedva uočljivom ružičastom nijansom, sa žutim mrljama na bazi.

Listići: Gusti, račvasti, prirasli, oštrica je glatka; bjelkasti, kasnije su krem do žuto-smeđi.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s mrežasto su spojenim bradavicama, 6.5-9 x 5-6.5 µm; otrusina je svijetložuta ili kremasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miriše na voće, a okus je blag i nakon dužeg žvakanja, malo podsjeća na sir.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane svijetlo ružičasto, kasnije postane žuto-sivo, s gvajakolom zeleno-plavo, s fenolanilinom postane vinskicrveno, dok kožica klobuka i meso u bazi stručka u dosiru s KOH postanu crveni ili narančasto-crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom ili hrastom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, obično s borom, na vlažnim i travnatim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom kolovoza.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Najprepoznatljivija je po blagom okusu mesa, komorasto šupljom stručku i žutoj bazi stručka.

Russula integra - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

SMEĐOKOŽA GOLUBAČA

Russula integra (L.) Fr.

Etimologija: integer (lat.) = cjelovit, netaknut. Po listićima koji su neprekinuti.

Engleski naziv: Nutty Brittlegill

Klobuk: 4-15 (18) cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan i nepravilan, kasnije je otvoren i u obliku zdjelice ili tipično jako ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu vlažan, mazav i ljepljiv, sjajan, kožica se guli do polovice promjera; dosta je promjenjive boje, tipično je smeđ, ali može varirati od žuto-smeđe, oker-smeđe, maslinasto-smeđe, crvene, tamnosmeđe do ljubičasto-crne boje, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 4-11 (13) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, čvrst, valjkast, nepravilan, pun, u starosti je pamučasto šupalj, gladak; najprije je bijel, kasnije je hrđastosmeđ na bazi, u starosti posmeđi, nikad nije crvenkast, u starosti ili na dodir se stvaraju žute pjege, manje ili više je naboran.

Listići: Gusti, izmiješani su s ponekom lamelulom, ponekad su na bazi poprečno spojeni žilicama, često su račvasti, prirasli su sa zupcem, gotovo su slobodni; najprije su bijeli, kasnije su svijetložuti do žuto-oker, oštrica je bijela.

Spore: Okruglaste su do eliptične, s pojedinačnim bradavicama visokim 1.5-2 µm, često su u snopovima, 7.7-11 x 7-9.5 µm; otrusina je žuta, krem-oker do žuto-oker.

Meso: Tvrdo, čvrsto, bijelo je ili lagano žućkasto; miris nije izražen ili je ugodan na voće, rijetko na jod, ponekad na med, a okus je blag na lješnjake ili bademe, a nakon dužeg žvakanja može imati okus na papir.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom ponarančasti, dok meso u stručku u dodiru sa željeznim sulfatom postane prljavomaslinasto, a meso s fenolom postane prljavo crvenkasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu, te u velikim skupinama po planinskim predjelima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Dosta je promjenjive boje, osobito u periodu razvoja. Listići su bijele do žute boje. Slična krasnica sa žutim listićima je uštavljena krasnica (Russula alutacea). Može se zamijeniti i sa cedrovom krasnicom (Russula badia) koja je također vrlo ljutog okusa, ali s vremenskom zadrškom, postojana krasnica (Russula firmula) je mnogo manjih dimenzija. Sve imaju žute listiće.

Russula intermedia - created in Finland by Jarkko Korhonen

RASKOŠNA KRASNICA

Russula intermedia P.Karst.

Engleski naziv: Intermediate Brittlegill

Klobuk: 5-14 (17) cm širok, debeo, prvo je konveksan, kasnije se lagano raširi i ulegne na sredini, gladak, sjajan, kožica se guli do trećine promjera; žuto-oker, žuto-ciglastocrven, žuto-narančast, crveno-smeđ, narančasto-crven do ružičasto-crven, u starosti je bakrenocrvenkast, sredina izblijedi i postane žuta, rub je tek u starosti malo narebran.

Stručak: 6-10 (12) cm visok i 1.5-3 (4) cm debeo, kratak, čvrst, valjkast, na bazi je često šiljast, pun; bijel, rijetko je ružičasto nahukan, kasnije upadljivo posmeđi.

Listići: Gusti, pravilni, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni; bjelkasti, kasnije su žućkasti ili žućkasto-oker.

Spore: Gotovo kuglaste, s krupnim izoliranim bradavicama visokim 0.6-1 µm, 6.5-8 x 6-7 µm; otrusina je žuta.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, po nekim izvorima na prerezu lagano požuti; slabo miriše na voće ili mošt od vina, a okus je najprije gorkast, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po planinskim miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s brezom, uglavnom na pjeskovitom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Krupna je i robustna vrsta, a karakteristična je po stručku koji jasno posmeđi. Ima neke sličnosti s blagvom (Amanita caesarea) od koje se razlikuje po manjim sporama i staništu ispod breze.

PAPIGASTA KRASNICA

Russula ionochlora Romagn.

Engleski naziv: Oilslick Brittlegill

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je raširen i ulegnut na sredini, kožica se guli do polovice promjera; vrlo promjenjive boje, plavkasto-siv, sivo-ljubičast, plavo-ljubičast, ljubičasto-crvenkast, ljubičasto-zelenkast do ružičasto-ljubičast, a sredina često zelena do žuto-maslinasta, na rubu je obično uvijek ljubičast, mjestimice je oker pjegav, radijalno je naboran, rub je često zrakasto raspucan, u starosti je znakovito narebran.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, na bazi je nešto tanji, u starosti je šupalj; bijel, često je s laganom ružičasto-ljubičastom nijansom, pri dnu je smećkast, fino je izbrazdan.

Listići: Gusti, jednako su dugi, poneki se račvaju do stručka, prirasli, lomljivi, oštrica je glatka; najprije su bijeli, svijetložuti ili kremasto-žuti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, s malim izoliranim bradavicama visokim oko 0.5 µm, 6.5-7.5 x 5-6 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso:  U mladosti čvrsto, bijelo, često je s laganom ljubičasto-ružičastom nijansom, ispod kožice klobuka je ljubičasto; miris je ugodan, blago kiselkast, a okus je blag, eventualno je malo ljutkast uz listiće.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u vlažnim miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s grabom, bukvom, lijeskom, brezom ili lipom, uglavnom na neutralnom do blago kiselom tlu. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Srdinac pokraj Novigrada Podravskog, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Papigasta krasnica nije česta vrsta, a u okolici Zagreba najčešće raste u depresijama uz potočiće u bjelogoričnim šumama. Neodoljivo podsjeća na ljubičastozelenu krasnicu (Russula cyanoxantha), kojoj stručak obično nema crvenkastu nijansu, rub klobuka nikada nije narebran, a kožica se klobuka guli samo na rubu.

Russula laccata - created on August 2020 in Halikko, Märynummi, Finland by Jukka Vauras

LAKIRANA KRASNICA

Russula laccata Huijsman

Etimologija: laccatus (lat.) = lakiran, sjajan poput laka. Po izgledu.

Engleski naziv: Willow Brittlegill

Klobuk: 3–6 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat, kasnije je ulegnut, po vlažnom je vremenu mazav i sjajan, lako se guli do oko 80% promjera, karmincrven, krvavocrven, crveno-ljubičast, crveno-crnkast, na sredini je tamniji, gotovo crn, rub je obično svjetliji i često vinskicrven i često sa sivo-zelenkastim nijansama, neravan i u starosti narebran.

Stručak: 3–5 cm visok i oko 1 cm debeo, zdepast, valjkast, isprva je pun, spužvast, u starosti je komorasto-šupalj, bijel, vremenom žuti ili smeđ, nekad je sa crvenkastim odsjajem.

Listići: Široki, razmaknuti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli, vrlo su lomljivi, bijeli, kasnije su krem.

Spore: Široko eliptične, dekorirane su prilično mrežasto povezanim bradavicama, amiloidne, 6.5–9 x 6–7.5 µm, cheilocistide su duge do 85 µm i široke do 13 µm, pileocistide su valjkaste do batinaste, 10-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo do lagano žućkasto; miriše na voće ili na pelargonije, slično kao jasikina ljutica (Russula pelargonia), a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, a reakcija u dodiru sa gvajakolom je pozitivna, ali spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, po vlažnim dinama i močvarama, poplavnim šumama, parkovima, često blizu pašnjaka, obično u simbiozi sa vrbom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Jedina je ljuta krasnica koja raste na vlažnim dnima ispod vrbe. Na istom staništo raste i crvenkasta krasnica (Russula subrubens), ali ona je blagog okusa i s tamnijom otrusinom. Slične su lomljiva krasnica (Russula fragilis), tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens) i jasikina ljutica, ali one rastu u simbiozi s drugim domaćinima.

Russula laeta - created on August 2019 in Tårbæk, Cottageparken, Burgos, Denmark by Jens H. Petersen

VESELA KRASNICA

Russula laeta Jul.Schäff.

Etimologija: laetus, laeta, laetum  (lat.) = sretan, veseo, živih boja. Po općem izgledu.

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je polukuglast, zartim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/3 promjera, u mladosti je bjelkast s crvenkastim mrljama, crven, ružičast, ružičasto-crven, tamnocrven, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, kasnije je ciglastocrven ili svijetlonarančast, više je ili manje rupičast, rub je u starosti narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 2-3 cm debeo, valjkast, malo se sužava prema bazi, pun, brzo postane mekan i spužvast, bijel, sivkast, žućkast, nije crvenkast, mjestimično je smeđe pjegav, pomalo je vlaknasto-paperjast.

Listići: Prilično su gusti, prirasli, povezani su poprečnim žilicama na bazi, žućkasti do svijetlooker, kasnije su tamnooker.

Spore: Jajolike do eliptične, amiloidne, nepravilne, s izoliranim su bodljama visokim do 1.1 μm, 6.5-9 x 5.5-8 µm, cheilocistide su vretenaste, dermatocistide su komoraste, sa zadebljanjima širokim do 11 μm; otrusina je krem-žuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je blag na voće ili malo drvenast pomijašan sa pelargonijama, a okus je blag, slatkast, u listićima je blag do blago trpak ili kiseo.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa fenolom postane vinskicrveno, stručak i listići u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postanu svijetloružičasti, ružičasti ili narančasti, a listići u dodiru sa gvajakolom polako pozelene.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u suhim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom sa bukvom, hrastom ili kestenom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su velenovska krasnica (Russula velenovskyi), koja je često crvenkasta na bazi stručka i u starosti ima crvenkastu oštricu listića, cinober krasnica (Russula pseudointegra), koja ima jako gusto, uzdužno brazdasti stručak, a reakcija listića sa gvajakolom je negativna ili vrlo slaba, te crvena krasnica (Russula rubra), koja je prilično ljutog okusa.

Russula langei - created on August 2023 in Réserve Forestière de l’Arpille, Salvan, Switzerland by Phyllis Ma

LANGEOVA KRASNICA

Russula langei Bon

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i ulegne u sredini, sjajan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, često je nepravilno postavljen s obzirom na stručak; dosta je promjenljive boje, može biti mesnatoružičast, ružičast, crven, ljubičasto-siv, ljubičasto-plav do ljubičasto-smeđ, nema nikakve zelene nijanse, na sredini je najviše okerast do oker-smeđ, redovito je nagrižen od puževa pa meso klobuka postaje ljubičasto.

Stručak: 5-8 (9) cm visok i do 2 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, pun, gladak; bijel, malo je žućkast, na donjem je dijelu s jasnom ljubičastom nijansom.

Listići: Vrlo su gusti, jednako su dugi, nisu račvasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, savitljivi; bijeli, lagano su kremasti.

Spore: Eliptične, s niskim tek neznatno spojenim bradavicama, 7.1-9 x 5.7-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je lagano ljubičasto, nepromjenjive je boje, lomljivo, mekano; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, kestenom, hrastom i jelom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Vrlo je slična ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha) koja ima vrlo promjenjivu boju klobuka i račvaste listiće. Posebno obilježje langeove krasnice jest nagrižen klobuk, pa njegovo meso poslije poprimi ljubičastu nijansu.

Russula lilacea - created on August 2023 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Marselisborg, Italy by Marco Floriani

LJUBIČASTA KRASNICA

Russula lilacea Quél.

Etimologija: lilacea (lat.) = ljubičast, boje jorgovana. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, kožica se guli gotovo u potpunosti, po vlažnom je vremenu mazav, po suhom je zrnast, vrlo je promjenjive boje, crvenkast, ljubičast, plavkasto-ružičast, mesnatoružičast, tamnoljubičast, vinskicrven, ljubičasto-crven, zelenkast, te čak i sa žuto-zelenkastom nijansom, na sredini je tamniji, gotovo je baršunast, rub je lagano brazdast i radijalno narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.6-2.5 cm debeo, bijel, gomoljast, pun, u starosti je komorasto-šupalj, dijelom je s ružičastim odsjajem.

Listići: Vrlo su gusti, usko su prirasli, ponekad izgledaju slobodno, bijeli, u starosti su krem, brojni su račvasti, kasnije su povezani poprečnim žilicama na bazi.

Spore: Široko su eliptične, 6-8.5 x 5.2-7 µm, s izoliranim su bodljama, bazidije su 4-sporne, 30-50 x 8-13 µm, cheilocistide su 50-60 x 6.7-10 µm; otrusina je bjelkasta do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, u starosti je lagano žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, sa gvajakolom maslinastozeleno, a sa fenolom vinskismeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili grabom, voli vlažna i sjenovita mjesta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su modrikasta krasnica (Russula parazurea), koja je sa karakterističnom zelenkastom bojom na sredini klobuka, a spore su nešto veće, te papigasta krasnica (Russula ionochlora), kojoj je meso uz listiće malo ljutkasto, a kožica klobuka se guli do 1/2 promjera.

Russula livescens - created on November 2011 in Łopień, Beskid Wyspowy, Poland by Jerzy Opioła

OLOVASTA KRASNICA

Russula livescens (Batsch) Bataille

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je raširen i udubljen, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav, kožica se guli do 1/3 promjera, krem-smeđ, oker-smeđ do sivo-smeđ, sredina je tamnije sivo-smeđe boje, mjestimično s mrljama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je vrlo kratko narebran.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-5 cm debeo, valjkast, ispod listića je malo proširen, u mladosti je pun, zatim je šupljikav, bijel, bjelkast do sivkast, također je lagano ružičast, na bazi je  žuto do limunastožuto pjegav, brašnjav, uzdužno je hrapav.

Listići: Gusti, poneki se račvaju do stručka, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka, bijeli, zatim su krem, u starosti su žuto-smeđi ili s mrljama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, mrežasto su bradavičave, 6.5-9 x 5-6.5 µm; otrusina je svijetložuta do svijetlokrem.

Meso: Prilično čvrsto, lomljivo, bijelo; miriše na voće, jabuke ili ogrozd, a okus je blag i ugodan, nije ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom ili hrastom, a rjeđe u crnogoričnim šumama s borom, te uz puteve, šumske puteljke, na vlažnim travnato-mahovinskim površinama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Olovasta krasnica pripada skupini rebrastih krasnica sličnih rebrastoj krasnici (Russula pectinata). Međutim, opisana krasnica ima blagi okus mesa, klobuk je gladak, sjajan i vrlo kratko narebran, a stručak je uzdužno sitno brašnjav.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 868. Olovasta krasnica (Russula livescens Batsch ss. Bres.)

Russula luteotacta - created on August 2021 in Unter-Olberndorf, Glockenberg, Austria by Christian Apschner

ŽUTOPJEGAVA KRASNICA

Russula luteotacta Rea

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + tactus (lat.) = dodirnuto, taknuto. Po žutim mrljama po površini klobuka.

Engleski naziv: Yellowstaining Brittlegill

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, prilično je tanak, skoro je uvijek je mazav, gol, bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera; najčešće je jarkocrven, blijedi, vrlo brzo gubi boju, često je sa bjelkastim mrljama, na pritisak požuti, rub je tanak, kružan i lomljiv, kratko je narebran.

Stručak: 3-8 (19) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, pun, kasnije je šupljikav; bijel, ponekad je s ružičastom nijansom, na pritisak postaje žućkast, žućkasta boja se može vidjeti i nakon nekoliko sati.

Listići: Različito su gusti, ponekad su gusti, a ponekad skoro razmaknuti), osrednje su debeli, prilično su široki, prirasli su ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, lomljivi; bijeli, na pritisak postanu žućkasti.

Spore: Eliptične, s usamljenim bradavicama visokim 0.6-0.8 µm, međusobno povezanim kratkim grebenima, 7-9 x 5.7-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, bijelo, ispod kožice klobuka je ružičasto, suženjem požuti, na ozlijeđenim i protrljanim mjestima također postaje žućkasto; miriše na voće, a okus je nakon određenog vremena jasno ljut i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, grabom ili lijeskom, voli glinenasto i vlažno tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu vrstu, zbog ljutog okusa, ali se smatra otrovnom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Postoji dosta konfuzije oko ove vrste, neki autori smatraju da se radi o jednoj formi bljuvare (s bijelom otrusinom) s malo obojenim stručkom, a drugi autori smatraju da se radi o krvavoj krasnici (Russula sanguinea) sa žutim mrljama po stručku koje se stvaraju na dodir. Klasificirana je pod imenom sardoniks krasnica (Russula sardonia), ima dosta razmimoilaženja autora oko ovog naziva, a najvjerojatnije zato jer je žutopjegava krasnica veoma rijetka vrsta.

Russula maculata - created on October 2022 in Bocairente, Valencia, Spain by toniconca

PJEGAVA KRASNICA

Russula maculata Quél.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama na klobuku.

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, tvrd, prvo je poluloptasto, zatim je konveksan, kasnije je otvoren i skoro uvijek malo pupčast na sredini, bez sjaja, gol, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav, kožica se slabo guli; vrlo je promjenjive boje, može biti blijedožut, žut, narančast, narančasto-ružičast, ružičast ili crven, često je s ljubičastim do crvenkasto-smeđim mrljama ili pjegama, u starosti požuti, rub je jedva malo narebran.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.8-2 (3) cm debeo, valjkast, sužen je na vrhu, tvrd, pun; bijel, ponekad je s ružičastom ili hrđastosmeđom nijansom, uvijek je s hrđastosmeđim pjegama na bazi, ponekad je pjegav gotovo do vrha, u starosti požuti.

Listići: 5-14 (15) mm široki, prirasli, djelomično su račvasti; bjelkasti, kasnije su žućkasti, žuti ili žuto-narančasti, ponekad su s žutim ili crvenim mrljama, manje su ili više s ružičastim ili ljubičastim odsjajem, oštrica je ponekad crvenkasta.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, s kratkim bradavicama visokim 0.5-1.5 µm, povezanim linijama ili tvore krestu, 7-12 x 6.5-11 µm; otrusina je tamnožuta.

Meso: Čvrsto, bijelo, kasnije je kremasto-oker, u starosti je hrđastosmeđe; ponekad miriše na voće ili ruže, a okus je uvijek jasno papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane blijedonarančasto, a u dodiru s gvajakolom slabo reagira.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom ili lijeskom, rjeđe u crnogoričnim šumama sa borom ili jelom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova krasnica raste ispod bjelogoričnog drveća, a prepoznatljiva je po karakterističnim crvenim mrljama po narančasto-žutom klobuku. Ova karakteristika je uvijek prisutna. Skupina s cedrovom krasnicom (Russula badia) dosta se razlikuje po narančastoj boji klobuka, nikada nije purpurnocrvena.

Russula medullata - created on September 2018 in the Cemetery, Pohjois-Savo, Rautalampi, Finland by Vauras, Jukka

SIVOZELENA KRASNICA

Russula medullata Romagn.

Etimologija: medulla  (lat.) = srž, moždina, unutrašnjost. Po boji.

Klobuk: 4-14 cm širok, prvo je polukuglast, zartim je konveksan, kasnije se izravna i pupčasto ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, kožica se guli do 80% promjera, dosta je promjenjive boje, zelen, maslinastozelen, sivo-plav il zeleno-smećkast, sa ljubičastim je ili vinskicrvenim nijansama, na sredini je maslinast na žuto-zelenkastoj osnovi, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i malo narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, često se malo sužava prema bazi, gol, bijel, slabo je pjegav, u starosti je brazdast, baza je sa hrđastosmeđim mrljama.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, brojni su račvasti, neki su povezani poprečnim žilicama na bazi, lomljivi, bijeli, kremasti, kasnije su žućkasti do krem-žuti, na pritisak požute.

Spore: Široko su eliptične, s niskim, izoliranim, tupim bradavicama, koje su mjestimično povezane spojnim linijama, amiloidne, 5.7-9.2 x 5-7.5 µm, bazidije su 32-50 x 7-10 µm, cheilocistide su brojne, batinaste s tupim, 2.5-6 µm širokim vratom, 82-100 x 8.5-13 µm, pleurocistide su pomalo gomoljastog oblika, vrhovi su s malim, oštrim kljunom ili izbočinom, 80-100 x 5-7 µm, pileocistidije su 57-105 x 6.5-13 µm, dermatocistide su manje od pileocistida, sužene ili zašiljene na gornjem kraju; otrusina je svijetlooker.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je ugodan na voće, a okus je blag, u listićima je često ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane polako narančasto do svijetlo narančasto-ružičasto, a sa gvajakolom plavo-zeleno do plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u suhim bjelogoričnim šumama i parkovima, rijetko u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Pripada u podsekciju Chamaeleontinae. Slične su smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), kojoj se kožica na klobuku teško guli, a meso ispod kožice klobuka je manje ili više ružičasto, zelene forme ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha), koje nemaju lomljive listiće, osim ponekad u starosti, te zelena krasnica (Russula aeruginea), koja ima prilično ljut okus mesa, koji nakon nekog vremena postane blag.

Russula melitodes - created on August 2012 in Sandbjerg Gods, Denmark by Jens H. Petersen

CRVENOSMEĐA KRASNICA

Russula melitodes Romagn.

Etimologija: melitōdēs (gr.) = sličan medu. Po mirisu.

Engleski naziv: Rosewood Brittlegill

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je gotovo kuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica je čvrsta, guli se do 1/2 promjera, vlažna i mazava, dosta je promjenjive boje, žuto-smeđ, oker-smeđ, vinskicrven, crvenkasto-smeđ, maslinasto-smeđ, ljubičast do ljubičasto-smeđ, često izblijedi u oker ili zelenkaste tonove, rub je u slabo i kratko narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, kratak, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, pun, bijel, baza vremenom postaje hrđastosmeđa, ponekad je s ljubičastim odsjajem.

Listići: Vrlo su gusti, relativno su široki, prirasli sa zupcem, povezani su poprečnim žilicama na bazi, često su račvasti, svijetložuti, ubrzo su tamnožuti, žuto-oker do žumanjčanožuti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su relativno visokim bodljama, 8.5-11 x 6-9 µm, cheilocistide su tupe na vrhu, 70-100 x 10-14 μm, pileocistide su batinaste, s više segmenata; otrusina je žuto-oker.

Meso: Čvrsto, bijelo, u starosti ili osušeno požuti ili posmeđi, ispod kožice klobuka je žućkasto sa ružičasto-ljubičastim odsjajem; miris nije izražen ili je blag na voće ili med, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka u dodiru sa fenolom postane maslinasto-crveno do crveno-ljubičasto ili tamnocrveno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) samo blago ružičasto, a sa gvajakolom plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uglavnom na vapnenasto-glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su smeđokoža golubača (Russula integra), koja je nešto većih dimenzija, a meso stručka joj u dodiru sa željeznim sulfatom postane maslinastozeleno, vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea), kojoj se kožica klobuka teško guli, a stručak je kasnije obično s ružičastom ili crvenkastom nijansom, Romellijeva krasnica (Russula romellii), kojoj se kožica guli do 1/3 promjera, a stručak nikada nije crvenkast, te uštavljena krasnica (Russula alutacea), kojoj se kožica klobuka teško guli, a klobuk je u donjem dijelu s ružičastom nijansom.

Russula melliolens - created in Spain by Josep Roma Casanovas

MEDNA KRASNICA

Russula melliolens Quél.

Etimologija: mel (lat.) = med + olere (lat.) = miris ruke. Po mirisu.

Klobuk: 3-8 (11) cm visok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i tanjurasto ulegnut na sredini, lijevkast, po vlažnom je vremenu sjajan, kožica se guli barem do polovice promjera; narančast, ružičast, crven do ljubičast, na sredini je uglavnom tamniji, gotovo crnkast, kasnije izblijedi, rub je pravilan, tup, zaobljen, u starosti je narebran.

Stručak: 4-11 (13) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, s ponekim je grbastim zadebljanjem, pun; bijel, s ružičasto-smeđim je mrljama, u starosti je žuto-smećkast, od baze postaje crvenkasto-smeđ.

Listići: Gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, na bazi su povezani poprečnim žilicama; bijeli, kasnije su krem, oštrica je oker do hrđastosmeđa, također su s crvenim tonom.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, igličasto su mrežaste jer su iglice povezane tankim crtama, 8-11.2 x 7-10 µm; otrusina je blijedokrem.

Meso: Bijelo, kasnije je žućkasto ili smeđe, ispod kožice klobuka je crvenkasto, čvrsto; miris svježih gljiva nije izražen, ali pri sušenju i dužem stajanju sve jače i izrazito podsjeća na med ili medenjake, a okus je blag i više ili manje gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom posivi, stručak postane sivo-ružičast, a na donjem dijelu siv, dok u dodiru s alfa-naftolom jako reagira i postane karmincrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, rjeđe bukvom, uglavnom u kolonijama po vanjskom rubu šume, voli toplija staništa, osobito u blizini hrasta medunca.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se i sušiti.

Napomena: Slična se maslinasta krasnica (Russula olivacea) razlikuje po svjetlijim žutim sporama i otrusini, te stručku bez purpurnih točkica (samo je rijetko na dnu s crvenom nijansom). Ako je stručak crveno zamrljan, a klobuk naginje karmincrvenoj nijansi, to može biti vrsta Russula purpurascens. Prepoznatljiva je prvenstveno po mirisu po medu kada se gljiva razvije i po listićima koji poprime lijepu žutu boju.

Russula melzeri - created on July 2014 in Le Rive, Caldonazzo, Italy by Marco Floriani

MELZEROVA KRASNICA

Russula melzeri Zvára

Etimologija: U čast češkog mikologa Václava Melzera (1878.–1968.), koji je bio posebno poznat po svom doprinosu proučavanju roda Russula, te po izumu Melzerovog reagensa 1924. godine, koji je kombinacija joda, kalijeva jodida i kloral-hidrata, a izuzetno je koristan u mikroskopiji, jer otkriva amiloidne i dekstrinoidne reakcije spora. Po imenu.

Engleski naziv: Scurfy Brittlegill

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je gotovo polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, karmincrven, ciglastocrven, ponekad s laganom ljubičastom nijansom, površina je neravna, fino baršunasta, raspucana, rub je gladak ili slabo narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, lomljiv, valjkast, pun, u starosti komorasto-spužvast, bijel, uzdužno je brazdast.

Listići: Široki, malo su razmaknuti, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, povezani su poprečnim žilicama na bazi, nisu račvasti, bijeli, kasnije su žućkasti, oštrica je više ili manje svjetlija.

Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bradavicama, djelomično povezanim kratkim spojnim linijama ili grebenima, 7-8.5 x 5.7-7.5 µm, cheilocistide su 42-76 x 8-13 μm, pileocistide su sa kratkim segmentima; otrusina je svijetlooker.

Meso: Lomljivo, bijelo, ne požuti; miris je blag na voće, o okus je blag, ugodan.

Kemijske reakcije: Meso stručka u dodiru sa fenolom postane crveno-smeđe, sa željeznim sulfatom (FeSO4) svijetlo crveno-smeđe, a sa gvajakolom plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, a najčešće sa bukvom ili hrastom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Svrstava se u podsekciju Chamaeleontinae. Slične su brezova paprena krasnica (Russula betularum), Maireijeva krasnica (Russula nobilis) i sivonoga krasnica (Russula hydrophila), kojima je okus mesa izrazito ljut.

Russula minutula - created on July 2023 in Mariano Comense - Brughiera - Cascina Amata (CO), Italy by Fabio Mauri

SITNA KRASNICA

Russula minutula Velen.

Etimologija: minutula (lat.) = izuzetno mala, najmanja. Po minimalnim dimenzijama.

Engleski naziv: Minute Brittlegill

Klobuk: 1-4 cm širok, dosta je malen, prvo je nepravilno je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, kožica se lako guli u dugim trakama do 2/3 promjera, svijetle je crvene, ružičaste ili ružičasto-crvene boje kao kod gorske paprene krasnice (Russula silvestris), na sredini je žut ili žućkasto-oker, pomalo je baršunast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je lagano narebran i često raspucan.

Stručak: 1-6 cm visok i 4-10 mm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, kasnije je spužvasto šupalj, jako je lomljiv, bijel, često je s crvenkastom ili ružičastom nijansom, sušenjem postaje žut, naboran, prilično je brašnast, ali ubrzo postane gladak.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, usko su zaokruženi uz stručak, prirasli, često su s poprežnim žilicama na bazi, račvasti, lomljivi, oštrica je malo nepravilna, bijeli.

Spore: Široko eliptične, s izoliranim su sitnim bradavicama, skoro su zebraste ili mrežaste, 5.6-7.7 x 5-6.7 µm; otrusina je bijela, kasnije postane žućkasta.

Meso: Ubrzo postane lomljivo, bijelo; ugodno miriše na gljive, slično kao kod ispucane krumpirače (Scleroderma citrinum), a okus je blag, u starosti je često i pomalo neugodan, nije papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom pocrveni, osobito kada je suho.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, lijeskom ili hrastom, najčešće na vapnenasto-glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po mesu koje nema papreni okus i po reakciji sa sulfovanilinom, koja je drugačija nego kod ružičaste krasnice (Russula aurora).

Russula mustelina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

LASIČJA KRASNICA

Russula mustelina Fr.

Etimologija: mustela (lat.) = lasica. Po boji sličnoj krznu navedene životinje.

Engleski naziv: Russet Brittlegill

Klobuk: 4-12 (17) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se guli do polovice promjera; žut, žuto-hrđastosmeđ, oker, krem-smeđ, smeđ do tamnosmeđ, s nešto je svjetlijim mrljama od tamnije osnove, rub je gladak, oštar, dugo je vremena podvijen, često je nepravilan i iskrivljen.

Stručak: 5-9 (12) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, manje ili više je valjkast ili trbušast, pun, kasnije je šupljikav, u starosti je spužvast, tvrd; bijel, kasnije je žuto-smeđ, na ozlijeđenim je mjestima uglavnom sa smećkastim ili smeđim mrljama, jasno je naboran na bazi koja na samom dnu ima malo izdvojeno udubljenje.

Listići: Prilično su gusti, debeli, tvrdi, široki, izmiješani su s brojnim lamelulama, do stručka su zaokruženi, prirasli, lomljivi; blijedožućkasti su do krem, u starosti su sa smeđim pjegama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s malim mrežasto spojenim bradavicama, djelomično izbrazdane, 7.2-11.5 x 5.7-8 µm; otrusina je blijedokrem.

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo je do žućkasto-smeđe, u starosti je sa smeđim pjegama; miris nije izražen ili je slab orašast ili na gorke bademe, a okus je također orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pocrveni poput mesa, s fenolom crveno-smeđe do vinskicrveno, dok meso i kora stručka u dodiru s gvajakovom tinkturom postanu plavo-zeleni.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dosta je čvrsta i kompaktna krasnica, raste skoro poluukopana u zemlji. Dosta je rasprostranjena u periodu rasta. Po boji je slična smrdljiva krasnica (Russula foetens) od koje se razlikuje po izostanku mirisa i glatkom rubu klobuka. Sumračnica (Russula consobrina) koja raste na istom staništu je mnogo manjih dimenzija, slična je po boji, ali ima jako ljuto meso, meso i stručak su joj ponekad crvenkasto obojeni, a i lagano je narebrana na rubu klobuka.

MEKANA KRASNICA

Russula nauseosa (Pers.) Fr.

Etimologija: nauseosus (lat.) = slabo ugodnog okusa.

Engleski naziv: Nauseous Brittlegill

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, lijevkast, gladak, tanak, gol, bez sjaja, malo je sjajan i ljepljiv na sredini, kožica se gotovo potpuno guli; vrlo je promjenjive boje, smećkast, crvenkast, crveno-smeđ, ljubičast, ružičasto-ljubičast, maslinastozelen do smeđo-maslinast, na sredini je tamniji, rub je svjetliji i jako narebran.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 0.6-1.5 (2) cm debeo, batinast, najprije je pun, u starosti je spužvast i šupalj, gladak, lomljiv; bijel, ne požuti, kasnije od baze postaje oker pjegav.

Listići: Osrednje su gusti, lomljivi, relativno su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama; u mladosti su krem, u starosti su žuto-oker.

Spore: Eliptične, s jakim su šiljastim bradavicama visokim do 1.2 µm, 7-11.3 x 6.1-7.9 µm; otrusina je žućkasta, zlatnožuta do žuto-oker.

Meso: Bijelo, lomljivo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag do lagano ljutkast, osobito uz listiće, ljutina brzo nestane.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito jelom ili smrekom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, na lokalitetima Glogovac i Jagnjedovec pokraj Koprivnice, ispod smreke (Picea excelsa).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slične su breganka (Russula nitida) koja u starosti miriše po medu, te žumanjčana krasnica (Russula risigallina) i smrčina krasnica (Russula roseipes) koje su sve slične, ali im je meso vrlo ljutog okusa. Sunčana krasnica (Russula solaris) je žuta i dosta slična, ali jako ljutog okusa mesa. Kod svih vrsta više ili manje prevladava žuta boja.

Russula nigrifacta - created on August 2024 in Somerniemi, Kirkkomäki, hautausmaa, Finland by Stefan Jakobsson

POCRNJELA KRASNICA

Russula nigrifacta De Lange & Adamčík

Etimologija: niger (lat.) = crn + facere (lat.) = učiniti, postati, praviti. Po tendenciji da pocrni.

Klobuk: 6-10.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se izravna, na sredini je ulegnut do pupčast, u starosti postaje više ljevkast, gladak, ponekad je blago ispucan na rubu, suh, po vlažnom je vremenu zagasit do pomalo ljepljiv, bjelkast do krem, boje pijeska, bijelo-žućkast, s tamnijim je svijetlosmeđim, sivkasto-narančastim, žućkasto-smeđim do tamnosmeđim mrljama, rub je u mladosti blago podvijen, kasnije se izravna, trljanjem lagano pocrveni pa pocrni.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.9-3 cm debeo, valjkast, čvrst, gladak, bijel, vremenom postaje narančasto-smeđ, trljanjem lagano pocrveni pa pocrni.

Listići: Uski, široki su 2–4 mm, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, s brojnim su lamelulama različitih duljina bez jasnog pravilnog uzorka, rijetko su račvasti, oštrica je iste boje, bijeli do žućkasti, rijetko su sa slabim plavkastim odsjajem, vremenom crne.

Spore: Široko eliptične do eliptične, dekoracija s niskim, gustim, amiloidnim bradavicama, visokim 0.2–0.4 μm, povezane su kratkim, tankim linijama, 6.95-9.62 x 4.92-7.14 µm Q = 1.18-1.51, N = 30, Me = 8.12 x 6.03 µm, Qe = 1.35, bazidije su 4-sporne, valjkaste, usko vretenaste do usko batinaste, 50-79 x 8-11 μm, cheilocistide su valjkaste do usko vretenaste, ponekad su usko batinaste, na vrhu su s tupim dodatkom ili se sužavaju prema vrhu, tankih stijenki, 37-119 x 7-11 μm, pleurocistide su valjkaste do usko batinaste, 15-30 x 4-10 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su raspršene, s 1-4 segmenta, vrlo duge, 41-235 x 5-9 μm, pileocistide blizu središta klobuka su valjkaste, na vrhu su tupe ili s blagim suženjem, s 1-2 segmenta, 64-220 x 4-7 μm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, oko 6-7 mm debelo na sredini klobuka, bijelo, na prerezu pocrni, ne pocrveni; miris voćni, sladak, a okus je blag do blago osvježavajući.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfato (FeSO4) postaje zelenkasto, sa KOH-om žućkasto, a sa gvajakolom odmah tamnoplav.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercis ilex), hrastom lužnjakom (Quercus robur), hrastom plutnjakom (Quercus suber) ili običnim grabom (Carpinus betulus), voli toplija staništa, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa.

Napomena: Karakteristična je po bogatije dekoriranim sporama (nepotpuna mrežica), tankoj kožici klobuka i staništu ispod raznih vrsta hrastova i graba, uglavnom na mediteranskom području. Ove značajke dijeli sa bijelocrnom krasnicom (Russula albonigra), koja se lako razlikuje od ostalih vrsta u kompleksu po sadržaju uljnih kapljica u cistidama.

Russula nitida - created on August 2023 in Resenbro, Denmark by Uffe Nygaard

BREGANKA

Russula nitida (Pers.) Fr.

Etimologija: nitidus (lat.) = blistavo, briljantno, sjajno, blještavo. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Purple Swamp Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, često je izraženo bradavičasto ispupčen, površina je malo vlažna i mazava, po suhom je vremenu je sjajan, kožica se lako guli više od polovice promjera, crven, ljubičast, ljubičasto-crven, crvenkasto-smeđ ili je tamnocrven, skoro je crnkast na sredini, često je radijalno naboran, rub je tanak, malo valovit, proziran i obično jako narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.3-2.5 cm debeo, valjkast, nešto je uži na vrhu, često je lagano zadebljan na bazi, vretenast, prvo je pun, kasnije je šupalj, nije jako žilav, bijel, na dnu je ponekad s ružičastom nijansom.

Listići: Prilično su razmaknuti zbog lamelula, često su račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, kasnije su žućkasti do žuti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s bradavicama visokim 0.7-1.5 µm, 7.5-13 x 6-9 µm; otrusina je svijetlooker do oker.

Meso: Jako je lomljivo, bijelo, u stručku je sa žućkastim mrljama, na prerezu ne mijenja boju; okus nije izražen, kasnije je slatkast, a okus je blag, malo je ljutkast uz listiće.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, parkovima i po vlažnom močvarnom tlu, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je mahovinska krasnica (Russula sphagnophila) koja je nešto svjetlije boje i koja uvijek raste isključivo na mahovini.

MAIREIJEVA KRASNICA

Russula nobilis Velen.

Engleski naziv: Beechwood Sickener

Klobuk: 3-9 (10) cm širok, najprije je ispupčen, zatim je raširen i lagano ulegnut na sredini, gladak, suh, kožica se teško guli; svjetlocrven do crven, s mjestimičnim je bijelim pjegama, baršunast, kasnije izblijedi, rub je u starosti lagano narebran.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, pun, čvrst, lomljiv; bijel, bez crvenkastih je tonova.

Listići: Gusti, lomljivi, jako su račvasti, prirasli; bijeli, kremasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa sitnim grebenasto povezanim bradavicama visokim oko 0.5 µm, 6.5-9.5 x 5.2-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, poslije teži da požuti, ispod kožice klobuka je ružičasto; miriše lagano na voće ili med, a okus je izuzetno papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drveće, najčešće bukvom, preferira vapnenačko tlo. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta koja uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja, osobito kada se konzumira sirova i u većim količinama. Jedan primjerak pomiješan s drugim jestivim gljivama kod većine ljudi obično ne uzrokuje nikakve simptome.

Napomena: Moguća je zamjena s drugim crvenkastim krasnicama, kao što su paprena krasnica (Russula emetica), gorska paprena krasnica (Russula silvestris) i tvrda krasnica (Russula rosea).

Russula ochroleuca - created on October 2019 in Hameln-Pyrmont, Niedersachsen, Germany by jsfoto

ŽUĆKASTOBIJELA KRASNICA

Russula ochroleuca Fr.

Etimologija: ochros (gr.) = oker boje + leukos (gr.) = bijelo. Po blijedoj oker boji.

Engleski naziv: Ochre Brittlegill

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, prilično je krupan, lomljiv, prvo je konveksan, zatim se raširi i i ulegne na sredini, lijevkast, gol, gladak, bez sjaja, po vlažnom je vremenu samo malo sjajan, kožica se guli do polovice promjera; svijetložut, žut, žuto-oker, zeleno-oker, maslinasto-oker do crvenkasto-hrđastosmeđ, rub je lagano narebran.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, prvo je pun, kasnije je šupalj; bijel, kasnije je žućkast ili sivkast, na bazi je obično smećkast, naboran.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi; bijeli, kasnije su kremasti, u starosti su često sa smećkastim mrljama, oštrica u starosti posmeđi.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, uglavnom s jasno mrežasto povezanim bodljama, 6.8-10.5 x 5.2-6 µm; otrusina je gotovo bijela, krem ili svijetložuta.

Meso: Najprije je čvrsto, kasnije je mekano i lomljivo, bijelo, kasnije je lagano posivi; miriše na voće, a okus varira od blagog do prilično ljutog, ponekad je i malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane sivo-crveno, s alfa-naftolom poplavi, dok s fenolom najprije pocrveni pa zatim posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često u velikoj množini, u svim tipovima šuma, uglavnom u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, ponekad i s bjelogoričnim drvećem, obično s jasikom ili johom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova lijepa gljiva može narasti prilično velika, rub klobuka je lagano narebran, ima ljut okus mesa, ponekad na klobuku može imati zelenkaste mrlje, klobuk je često sa zelenkastom nijansom, a kožica se guli do polovice promjera.

Russula odorata - created on November 2011 in Abba Fritta, Aggius, Italy by Marco Floriani

MIRISNA KRASNICA

Russula odorata Romagn.

Etimologija: odoratus (lat.) = mirisno, mirisavo. Po mirisu.

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu prilično vlažan i mazav, kožica se lako guli; oke,, crvenkasto-oker, žuto-maslinast, crven, ljubičast, crveno-ljubičast, crveno-smeđ, ljubičasto-smeđ ili je maslinasto-smeđ, na sredini je tamnije crveno-smeđe boje, često izblijedi u dosta svjetliji ton, rub je široko narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, lomljiv, nepravilno se zadebljava od vrha prema bazi, skoro je batinast, prvo je pun, kasnije je šupljikavo komorast, površina je naborana, bijel, kasnije požuti, baza je u starosti sa žutim do smeđim pjegama.

Listići: Gusti su ili osrednje gusti, lomljivi, često su račvasti, prirasli, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bijeli, u starosti su svijetložuti do žumanjčanožuti.

Spore: Eliptične, s mrežasto povezanim kristaličnim bradavicama visokim do 1 µm, 6.5-9 x 5.7-7.5 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu teži da požuti; miriše tipično na pelargonije, a okus je blag, malo je ljutkast samo uz listiće.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili grabom, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Veoma je slična mekana krasnica (Russula nauseosa) koja raste ispod crnogoričnog drveća, osobito smreke i ariša, a meso joj nema ugodan miris kao ova vrsta. Meso teži da požuti po čemu sliči i djevojačkoj krasnici (Russula puellaris).

MASLINASTA KRASNICA

Russula olivacea (Schaeff.) Fr.

Etimologija: olivaceus (lat.) = maslinaste boje. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Olive Brittlegill

Klobuk: 5-18 (21) cm širok, čvrst, ali nije tvrd, veoma je velik, prvo je skoro okruglast, zatim je otvoren i nekad ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav, inače je suh, kožica se teško guli, eventualno samo malo na rubu; dosta je promjenjive boje, može biti maslinastozelen, crvenkast, ružičast, narančasto-crven, crven, narančasto-smeđ, crveno-smeđ ili ljubičasto-smeđ, često je zrnasto-brazdast ili skoro hrapav, rub je gladak, te manje ili više valovit.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1.5-4 (5) cm debeo, debeo, valjkast, pod klobukom je malo proširen, ali ne uvijek; bijel, s crvenom je do ružičastom nijansom, od baze blijedi i postaje bjelkast, u starosti je s ružičastim prstenom samo ispod listića, često je zrnasto ispucan kao i klobuk.

Listići: Gusti, debeli, lako su lomljivi, vrlo su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, račvasti; najprije su blijedožuti, kasnije su žumanjčanožuti, oštrica je kasnije crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, s velikim i uglavnom izoliranim šiljcima visokim do 1.5 µm, 7.7-12 x 6.7-10 µm; otrusina je žuta.

Meso: Bijelo, kasnije je žućkasto, tvrdo, čvrsto, lomljivo, debelo; miriše lagano na voće, a okus je na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane vinskocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, u velikim skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili hrastom, rijetko u planinskim crnogoričnim šumama, obično sa smrekom, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo temeljito termički obrađena, jer sirova ili nedovoljno kuhana uzrokuje ozbiljni gastrointestinalni sindrom trovanja. Nisu poznati slučajevi trovanja kod gljiva koje su bile dovoljno kuhane (najmanje 10 minuta). U ovom se slučaju radi o tzv. lažnom trovanju gljivama uzrokovanom prekomjernim uživanjem pokvarenih gljiva, sirrovih gljiva ili zbog netolerancije na ovu vrstu gljive koja uzrokuje umjerene do teške želučane i crijevne smetnje, mučninu, povraćanje, osjećaj punoće i pritisak u želucu, a vrijeme latencije je 5 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična je uštavljena krasnica (Russula alutacea) koja je nešto manja rastom, nema brazdasti klobuk, kožica se može guliti skoro do polovice klobuka i na rubu je tipično rebrasta. Također sliče haringova krasnica (Russula xerampelina) i vrsta Russula olivascens. Sve su navedene vrste jestive.

Russula pallidospora - created on October 2023 in Castellón, Spain by jorgemartin71

LAŽNA MODROLISNA KRASNICA

Russula pallidospora J.Blum ex Romagn.

Etimologija: pallidus (lat.) = blijedo + spora (gr.) = spora, sjeme. Po otrusini koju ispušta.

Klobuk: 4-13 cm širok, najprije je konveksan, zatim se nepravilno raširi i izraženo ulegne na sredini, lijevkast, tvrd, površina je bez sjaja, kožica se teško guli, gladak, često je prekriven s ostacima zemlje ili lišća, uglavnom je bijel, kasnije je žućkast, žut ili žuto-oker, često je sa žućkastim mrljama, lagano je baršunast od priraštenih vlakanaca ili sa zamršenim dlačicama, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, kasnije je često valovit, nije narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-6 cm debeo, nije dug, debeo, sužen je na bazi, proširuje se prema vrhu, često je nepravilnog oblika, vrlo je tvrd, pun, bez sjaja, bijel, u starosti je sa smeđim mrljama, najprije je pahuljast, kasnije je gladak i blistav.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bijeli, kasnije su kremasto-žuti, eventualno su s prilično karakterističnim narančastim odsjajem, nisu s modro-zelenkastom nijansom, oštrica je glatka i u starosti je smećkasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sitno bradavičave i djelomično mrežaste, spojene su s uskim, jedva spojenim grebenima, 7.5-11 x 6-9 µm; otrusina je krem-oker.

Meso: Čvrsto, tvrdo, debelo, lomljivo, bijelo, u bazi stručka je oker; miris je prilično slab, skoro podsjeća na voće ili pelargonije, u starosti je malo neugodno na ribu, a okus je blag, uz listiće je trpak i gorak, nije ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane ljubičasto-smeđe, a sa željeznim sulfatom ponarančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u bjelogoričnim, a po nekim autorima i u crnogoričnim šumama ukopana u zemlji, te u parkovima u simbiozi s određenim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, na vapnenačkom ili neutralnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Duboko je ukopana u tlu, a raste u skupinama ili čak u krugovima. Prepoznatljiva je po razmaknutim listićima i po boji koju poprimi od otrusine po površini, nešto je tamnijeg tona od sličnih vrsta ili od varijacije modrolisne krasnice (Russula delica) sa žućkasto-crvenkastim listićima na kojima se ne zamjećuje modro-zelenkasti odsjaj. Zelenkasta krasnica (Russula chloroides) ima guste i uske listiće.

Russula paludosa - created on September 2011 in between Kurista and Alaküla, Estonia by Vello Liiv

MOČVARNA KRASNICA

Russula paludosa Britzelm.

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu po vlažnim terenima.

Engleski naziv: Hintapink

Klobuk: 4-15 (21) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je u mladosti ispupčen, kasnije se manje ili više otvori i ponekad ulegne na sredini, lijevkast, ljepljiv, sjajan, kožica se lako guli do polovice promjera; lijepe je crvenkaste, narančasto-crvene, krvavocrvene ili crvenkasto-smeđe boje, na sredini je malo tamniji, u starosti izblijedi u žućkastu do blijedonarančastu boju, mjestimice s velikim kremastim ili krem-okerastim pjegama, rub je tup, dugo je vremena gladak, u starosti je blago narebran.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, pun, kasnije je pamučasto šupalj, valjkast je ili malo sužen na vrhu, obično je malo zadebljan na bazi, batinast; bijel, obično je s crvenkastom ili ružičastom nijansom, u starosti može posivjeti od baze, naboran.

Listići: Isprva su gusti, kasnije su razmaknuti, tanki, elastični, različito su dugački, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s brojnim lamelulama; bijeli, kasnije su žućkasti, oštrica je ponekad crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa sitnim su bradavicama visokim do 1 µm, spojene su finim linijama poput mreže, 7.5-11.5 x 6.2-8.2 µm; otrusina je žućkasta do svijetlooker.

Meso: Čvrsto, debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je crvenkasto, nakon određenog vremena blago posivi; miris je neodređen do ugodan na gljive, pri sušenju miriše na sušene kriške jabuke, a okus je prvih 10-20 sekundi malo papren ili čak malo gorkast, zatim je blag i slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s određenim crnogoričnim drvećem, osobito borom, smrekom ili crnom mirtom, u višim, močvarnim i mahovinom bogatim predjelima, gotovo je odsutna u nizinskim predjelima, na vlažnom i kiselom tlu, često raste zajedno s blijedom krasnicom (Russula decolorans).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po crnogoričnim šumama ima više vrsta krasnica s crvenim klobukom među kojima su neke veoma ljute i nejestive, npr. cedrova krasnica (Russula badia) koja miriše po cedrovini i krvava krasnica (Russula sanguinea). Dio je skupine krasnica kojima meso posivi. Tendencija promjene boje je mnogo izraženija kod ljupke krasnice (Russula amoena), koja ima vinskicrvenu boju klobuka i žućkaste listiće. Blijeda krasnica je žućkasta, a sjajnožuta krasnica (Russula claroflava) limunastožuta.

MODRIKASTA KRASNICA

Russula parazurea Jul.Schäff.

Etimologija: Po sličnosti s plavetnom krasnicom (Russula azurea).

Engleski naziv: Powdery Brittlegill

Klobuk: 3-7 (10) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se spljošti i izraženo ulegne na sredini, bez sjaja, kasnije je gladak i blistav, kožica se djelomično guli; plavo-zelenkast, sivo-plav, sivo-ljubičast, siv ili je maslinasto-siv, na sredini je često s crvenkasto-smeđom do žuto-maslinastom nijansom, sredina nekad izblijedi, bijelo brašnjav, baršunast, rub je dugo vremena podvijen, prilično je tanak, kasnije je lagano narebran.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, pravilan, eventualno je malo zakrivljen, ponekad je proširen ispod klobuka ili na bazi, najprije je pun, zatim je spužvasto šupalj; bijel, u starosti je sa smećkastim mrljama, osobito na bazi, najprije je pahuljast, kasnije je gladak.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli, račvasti su do stručka, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, jednako su dugi, prilično su široki, vrlo su lomljivi; najprije su bijeli ili bjelkasti, zatim krem do krem-oker.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičave, grebenasto povezane, 5.7-12 x 5-7.5 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Dosta je čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je sivkasto-modro; miris je ugodan, u starosti miriše na sir ili znojne noge, a okus je blag, ugodan, malo je papren uz listiće.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru sa sumpornom kiselinom ponarančasti, a s fenolom se meso oboji crvenkasto-smeđe do vinskicrveno-crno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen najčešće u vlažnim bjelogoričnim i parkovima šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, osobito brezom, bukvom, hrastom, bagremom ili grabom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama; nije rijetka vrsta. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović, sredinom kolovoza.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Pri determinaciji ove vrste je značajna karakteristična zelenkasta boja na sredini klobuka. Nije rijetka vrsta, a prepoznatljiva je po plavoj boji na čitavoj površini klobuka. Na prvi se pogled može zamijeniti s nekom zelenom krasnicom. Slična je jestiva sivozelenkasta krasnica (Russula anatina) koja ima nepravilne bradavičave spore, a meso joj u dodiru sa željeznim sulfatom najprije postane svijetloružičasto pa zatim zelenkasto.

Russula pectinata - created in Spain by Luis García Bona

REBRASTA KRASNICA

Russula pectinata Fr.

Etimologija: pecten-pectinis (lat.) = češalj. Po crtastom rubu klobuka.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se teško guli do polovice promjera; žuto-oker, oker-siv do maslinasto-smeđ, na sredini je tamniji, smeđ u starosti je često s crvenim točkastim mrljama, rub je svjetlije krem boje s ili bez ružičastog tona, narebran do polovice promjera.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, batinasto je zadebljan na bazi, najprije je spužvasto šupljikav, zatim je šupalj, lomljiv; bijel, na bazi je sivo-smećkast, kasnije je žuto-oker.

Listići: Osrednje su gusti, lomljivi, prirasli su ili se poneki vrlo kratko spušta po stručku, poneki su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama; bijeli, kasnije su kremasti do žuto-oker, ponekad su sa smećkastim mrljicama.

Spore: Eliptične do lagano valjkaste, s izoliranim bradavicama i kratkim izbočinama, 6.5-8 x 5-6 µm; otrusina je tamnokrem do tamno žuto-oker.

Meso: Bijelo je ili lagano okerasto, u starosti je s hrđastosmeđim mrljama; miriše malo neugodno na voće, poput šljive, u starosti je neugodan, a okus je vrlo ljut, osobito uz listiće, toliko oštar da nakon kušanja navodi na povraćanje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, te u parkovima i uz rubove cesta u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Potpada u skupinu krasnica s ljutim okusom mesa. Slične su sestrinska krasnica (Russula sororia) i brašnjavonoga krasnica (Russula farinipes) koje nemaju narebrani rub klobuka, te žučna krasnica (Russula fellea) koja je ljutog okusa, te više žute boje, a na rubu je mnogo kraće narebrana.

Russula pectinatoides - created on August 2021 in Norway by Tove Jacobsen

ČEŠLJOLIKA KRASNICA

Russula pectinatoides Peck

Etimologija: Po sličnosti s rebrastom krasnicom (Russula pectinata).

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, skoro je lijevkast, vlažan, mazav, sjajan, kožica se guli od 1/2 - 2/3 promjera; žut, krem-smeđ, smeđ do oker-smeđ, u starosti je s crvenim ili hrđastosmeđim mrljama, mrlje su u starosti obično samo s vanjske strane, na sredini je tamnije maslinasto-smeđe boje, sitno je hrapav, kasnije je gladak, rub je krem boje, podijeljen je na režnjeve, napadno je dugo narebran.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, kratak, čvrst, nekad je tvrd, valjkast, ujednačene je debljine, samo je ispod klobuka malo tanji, pun, kasnije je izdubljen i nepravilno šupalj; bijel, kasnije je sivkast do sivkasto-smeđ, na dodir postaje lagano sivo-smeđ, često je sa hrđastosmeđim mrljama na dnu, lagano je pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, tanki, nejednaki su i anastomozirajući, poneki su račvasti, tupi, ponekad su malo trbušasti, prilično su široki (do 5 mm), prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama; prvo su bijeli, kasnije su kremasto-žuti, u starosti su ponekad i pomalo crvenkasto do hrđastosmeđe točkasti, na dodir postanu smećkasto-pjegavi.

Spore: Eliptične, s izoliranim tupim bradavicama visokim do 1.2 µm, mrežaste, 6.4-9 x 5.2-7.5 µm; otrusina je krem do žuto-oker.

Meso: Više je ili manje je čvrsto, lomljivo, bijelo, ma prerezu ne mijenja boju; slatkastog je mirisa na voće, poput šljive, gorke bademe ili spaljenu gumu, sličan kao kod rebraste krasnice, u starosti može biti neugodan na haringe ili pokvareni sir, a okus je blag i malo ljut, kasnije je više ili manje gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, rijetko u crnogoričnim šumama, te u parkovima u simbiozi s određenim vrstama drveća, često borom, na travi i na vlažnim staništima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer pripada skupini međusobno vrlo sličnih krasnica izuzetno neugodnog mirisa i ljutog okusa mesa.

Napomena: Slična je rebrasta krasnica neugodnog mirisa, a stručak joj na bazi nikada ne postane crven. Vrlo je slična i kamember krasnica (Russula amoenolens), te sestrinska krasnica (Russula sororia) koja je ljutog i žestokog okusa mesa, obje vrste su također nejestive. Sumračnica (Russula consobrina) raste po planinskim crnogoričnim šumama, meso joj je vrlo ljutog okusa, nema mirisa, a rub klobuka joj je djelomično gladak.

Russula pelargonia - created on August 2023 in Kolárovice, Slovakia by Filip Fuljer

JASIKINA LJUTICA

Russula pelargonia Niolle

Etimologija: pelargonius (lat.) = pelargonia (jasika). Po mirisu.

Engleski naziv: Pelargonium Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prilično je malen i lomljiv, prvo je konveksan, ubrzo zatim se spljošti i ulegne na sredini, kožica se lako radijalno guli u dugim trakama sve do sredine, površina je blistava, skoro kao lakirana, vrlo je promjenljive boje, može biti oker-smeđ, zelen, crven, vinskicrven, ružičasto-smeđ, zeleno-ljubičast, ružičasto-ljubičast, ljubičast ili crveno-ljubičast, često je sa sivim tonovima obično je nešto tamnije sivo-maslinaste boje, također je lagano pahuljast, rub je tup, gladak, ubrzo je uočljivo narebran.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.5-1.3 cm debeo, dosta je lomljiv, valjkast, malo je sužen na bazi, prvo je pun, kasnije je komorasto šupalj, bijel, po vlažnom je vremenu sivkast, sitno je pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, račvasti su uz stručak, nisu široki, oštrica je sitno iskrzana, na bazi su povezani poprečnim žilicama, suženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem, bijeli, svijetložuti, kasnije su sivkasto-žuti.

Spore: Eliptične, s bodljikavim je bradavicama visokim oko 0.7-1 µm, više su ili manje mrežaste, zakrivljene, 7-10 x 6-9 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Lomljivo, bijelo, u starosti lagano posivi; karakterističnog je dosta izraženog mirisa na pelargonije ili jabuke, sličan kao kod queletove krasnice (Russula queletii), a okus je dosta papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po močvarama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće topolom, lijeskom, jasikom, brezom ili hrastom, ali i drugim bjelogoričnim vrstama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova krasnica je dosta promjenljive boje, površina je ponekad potpuno zelena. Lako se prepoznaje po mirisu na pelargonije.

Russula persicina - created on September 2017 in Trento, Trentino-Alto Adige, Italy by aiardi_andrea

NETAKNUTA KRASNICA

Russula persicina Krombh.

Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva. Po boji.

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, robustan, prvo je konveksan, zatim se raširi i jedva malo ulegne na sredini, kasnije je gladak, po vlažnom je vremenu skoro sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera nakon čega se uočava meso ružičaste boje; lijepe je krvavocrvene, ružičaste ili ružičasto-crvene boje, vodenast, brzo izbljeđuje pri čemu se stvaraju široka polja krem boje, ulegnuta sredina vrlo brzo postane krem ili blijedoružičasta, sitno je naboran, rub je valovit, režnjevit, u starosti je narebran.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1-2 (2.7) cm debeo, prilično je robustan, ubrzo je udubljeno šupalj; bijel, u starosti je žuto-smeđ i s crvenkastom nijansom.

Listići: Manje ili više su gusti, vrlo su široki, prirasli, poneki su račvasti; bijeli, zatim su kremasto-žuti, u starosti su oker, nisu žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim bradavicama, 6.5-9.2 x 5.7-8 µm; otrusina je krem, blijedožuta do blijedooker.

Meso: Kompaktno, lomljivo, bijelo je do žućkasto; okus je ljut, miriše na voće kao kod mairejeve krasnica (Russula nobilis), a okus je u početku blag, nakon oko 30 sekundi je vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom osrednje reagira.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično grabom, bukvom, topolom hrastom ili brezom, a ponekad i crnogoričnim, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Smatra se dijelom skupine krasnica u koju pripada i krvava krasnica (Russula sanguinea). Naša krasnica ima crvenu površinu klobuka, bez sjaja, nije sjajna. Slična je žutopjegava krasnica (Russula luteotacta). Lako se zamijeni s crvenonogom krasnicom (Russula rhodopus) koja nema nikakvih pjega po klobuku, a kožica je bez sjaja.

Russula postiana - created on August 2023 in Madise küla, Estonia by Allar Antson

ŠARENA KRASNICA

Russula postiana Romell

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je gotovo kuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica se može guliti, žuto-zelen, maslinastozelen, rijetko je sa vinskicrvenim ili ljubičastim nijansama, često se sa crnkastim mrljama, rub je u starosti zakrivljen i narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, sužava se prema bazi, pun, kasnije je šupalj, bijel, kasnije je žućkast, svilenkast.

Listići: Gusti, usko su prirasli, povezani su poprečnim žilicama na bazi, račvasti, žuti, kasnije su oker-narančasti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama, 7-12 x 6-10 µm, cheilocistide vretenaste i uglavnom šiljaste na vrhu, 70-85 x 10-12 μm; otrusina je žuta do svijetlo žuto-narančasta.

Meso: Mekano, kasnije je spužvasto, bijelo, kasnije lagano požuti; miris je na voće ili mošt ili mažuran, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka u dodiru sa fenolom postane crvenkasto, a kasnije tamnosmeđe do crno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) svijetlo ružičasto-sivo, a sa gvajakolom plavo-zeleno, a kasnije zeleno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično sa smrekom ili jelom, a ponekad i sa bukvom, često u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slične su batinastonoga krasnica (Russula clavipes), kojoj meso miriše na haringe, a stručak je mjestimično ružičast do potpuno ružičasto-ljubičast, smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), kojoj se kožica klobuka teško guli, a spore su manje, te lomljiva krasnica (Russula fragilis) i pjegava krasnica (Russula maculata), kojima je meso izrazito ljuto.