PAPRENA MLIJEČNICA

Lactifluus piperatus (L.) Roussel

Etimologija: piperatus (lat.) = papreno. Po okusu.

Engleski naziv: Peppery Milkcap

Klobuk: 3-13 (16) cm širok; najprije je konveksan, kasnije je lijevkast, vrlo je mesnat i suh; potpuno je bijel, u starosti je oker-smeđe išaran, kožica je uglavnom poprečno naborana, površina se nakon dužeg suhog razdoblja raspuca, rub je podvijen i valovit.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-3 cm debeo, pun, tvrd, gol je i gladak, prilično je kratak, prema dnu je nešto uži, bijel, mjestimično s točkastim oker-smeđim mrljicama.

Listići: Neobično su gusti, uski, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku; bjelkasti su ili kremasto-žuti, mjestimično su sa sivo-zelenkastim ili plavičastim mrljama.

Spore: Eliptične, lagano bradavičave, 7-10 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, u bazi stručka je žućkasto, na prerezu se stvaraju zelenkasto-plave mrlje; miris nije izražen, a okus je vrlo papreno ljut; na prerezu ispušta vrlo mnogo bijelog mlijeka izrazito ljutog okusa, ne postaje zelenkasto kao kod slične zelenomrljaste mliječnice (Lactifluus glaucescens).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, s fenolanilinom purpurno, dok s laktofenolom polako postane ljubičasto-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, linijama, krugovima ili pojedinačno, u svim tipovima šuma; česta je vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete i dvojbena delikatesa zbog jako ljutog okusa mesa.

Napomena: Ako ne pazimo na guste listiće, lako je moguća zamjena s nejestivom baršunastom mliječnicom (Lactifluus vellereus) kod koje su listići široki i prilično račvasti. Može se zamijeniti i s pergamentnom mliječnicom (Lactifluus pergamenus) koja je nešto vitkija i meso joj na ozlijeđenim mjestima posmeđi, a ne postaje zelenkasto-plavo kao kod opisane vrste. Opisana se vrsta razlikuje od sličnih vrsta i po koncentrično naboranoj rubnoj zoni klobuka.

BARŠUNASTA MLIJEČNICA

Lactifluus vellereus (Fr.) Kuntze

Etimologija: vellereus (lat.) = baršunasto. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Fleecy Milkcap

Klobuk: 6-20 (25) cm širok, mesnat, izdašan, tvrd, suh, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne u sredini, lijevkast; bijel ili bjelkast, u starosti je oker, s mrljama oker boje, površina je baršunasta (pod povećalom izgleda kao okrečen), rub je u mladosti jako podvijen, a u starosti je slabije podvijen ili ravan.

Stručak: 3-6 x 1-2.5 cm, pun, tvrd, debeo, sitno je baršunast kao i klobuk; bijel, boje je klobuka.

Listići: Gusti, lagano se spuštaju po stručku, često se račvaju; bijeli, kasnije su prošarani s blijedookerastim mrljama, u starosti su žuti.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 x 7-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bijelo, na prerezu poprimi krem-žućkastu do krem-narančastu boju; miris je ugodan, u starosti je na ribu, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta malo bijelog mlijeka, osušeno je oker boje, okus je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom trenutno trajno pozeleni, dok sa željeznim sulfatom odmah postane crvenkasto pa nakon 10-tak minuta poprimi prljavo jarkocrvenkastu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Svakako je nejestiva zbog paprenog okusa. Njezino je tanko bijelo meso čvrsto i vrlo ljutog i trpkog okusa što je prilično iznenađujuće, jer je mlijeko prilično blagog okusa, ali ljuto kad se kuša zajedno s mesom. Međutim, ovu je gljivu najbolje tretirati kao otrovnu, jer može uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne probleme, a ta se preporuka uporno zanemaruje u nekim dijelovima istočne Europe gdje se ljute gljive tradicionalno sakupljaju za jelo. Smatra se otrovnom i zbog sadržaja terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična je paprenoj mliječnici (Lactifluus piperatus) koja je jestiva i isto tako ljutog okusa, ali s mnogo gušćim listićima i na prerezu ispušta mnogo bijelog mlijeka. Ako pazimo samo na široko smještene i račvaste listiće, ne možemo je zamijeniti s jestivom paprenom mliječnicom. Meso pergamentne mliječnice (Lactifluus pergamenus) požuti, dok kod paprene mliječnice postane zeleno-plavkasto. Topolova mliječnica (Lactarius controversus) je mnogo većih dimenzija, ali joj je boja ružičastog tona, osobito listića, dok je klobuk gladak. Sve se navedene vrste smatraju jestivim, ako su ljutog okusa i mogu se konzervirati.

PRIJESNA MLIJEČNICA (PRESNAC)

Lactifluus volemus (Fr.) Kuntze

Etimologija: pirum volemum (lat.) = svojstvo velike kruške koja ispuni šupljinu na ruci (skupljenih prstiju). Po načinu rasta.

Engleski naziv: Fishy Milkcap

Klobuk: 4-17 (23) cm širok, mesnat, pravilan, najprije je konveksan, zatim je izravnat i ulegnut na sredini, lijevkast, površina je suha i glatka; narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili crvenkasto-narančast, crvenkast je na sredini, u starosti je često raspucan, rub je u mladosti dosta podvijen.

Stručak: 5-12 (14) cm visok i 1.5-3 (3.5) cm debeo, mesnat, pun, valjkast, sužen je i zakrivljen na bazi; boje je klobuka, svijetlosmeđ, blijedooker-smećkast ili narančasto-smećkast, na pritisak posmeđi, površina je pahuljasta, ubrzo je naborana, a na dnu je redovito zakrivljen.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama; blijedožuti, žućkasto-oker ili oker, na pritisak više ili manje posmeđe.

Spore: Skoro potpuno pravilno kuglaste, mrežaste, (6.4) 7.4 - 9.2 (9.6) × (5.9) 7 - 8.3 (9.3) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 60, Me = 8.2 × 7.7 µm, Qav = 1.1; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tvrdo, bjelkasto, u starosti i na ozlijeđenim mjestima je hrđastosmeđe; miriše tipično na haringe, a okus je ugodan na gljive; na presjeku ispušta mnogo bijelog mlijeka, osušeno postane tamnosmeđe, ljepljivo, okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postanu prljavo-krem-žuti, dok meso s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postane sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je čak i sirova. Kuhanjem se izgube neugodan miris i okus mesa.

Napomena: Slična je narančasta mliječnica (Lactarius aurantiacus) koja na sredini ima malo šiljato ispupčenje, tanje meso i vitki stručak. Ako prijesnu mliječnicu duže držimo u ruci, nakon nekog vremena ruka će nam mirisati na haringe. Nema opasnosti od zamjene s opasnim mliječnicama.

LJUTOLISNA KRASNICA

Russula acrifolia Romagn.

Etimologija: acer-acris (lat.) = resko, ljuto + folia (lat.) = list, listić. Po ljutom okusu listića.

Engleski naziv: Hotlips Brittlegill

Klobuk: 4-13 (16) cm širok, prvo je lagano konveksan, zatim je raširen i ulegnut na sredini, skoro je lijevkast, gol, gladak, ljepljiv, kožica se ne guli, guli se najviše do 1/6 širine; može biti svijetlosmeđ, smeđ, sivo-smeđ ili narančasto-smeđ, na sredini je redovito tamnije tamnosmeđe boje, više je ili manje izraženim crveno-smeđim pjegicama, rub je dugo podvijen, zatim je izravnat, nepravilan, valovit i obično izblijeđen.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, sužen je na bazi, pun, tvrd, relativno je kratak, uočljivo je jamičast i naboran; najprije je bijel, zatim je siv do sivo-crnkast.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, mekani, vrlo su ljutog okusa; bjelkasti su ili bjelkasto-krem, na pritisak prvo pocrvenu, kasnije lagano pocrnu.

Spore: Kuglaste do eliptične, mrežasto-bradavičave, prozirne, 6.5-11.5 x 5.5-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na presjeku najprije pocrveni ili poružičasti, zatim postane tamnosivo, kompaktno; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je ljut, osobito listića.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, rijetka je u crnogoričnim šumama, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete. Sve su krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Pripada skupini crnih krasnica koje imaju zajedničku osobinu da im listići ekstremno pocrnu. Slična je antracitna krasnica (Russula anthracina) kojoj se gusti listići nikada ne spuštaju niz stručak i na presjeku jako pocrni. Gustolistićava krasnica (Russula densifolia) ima vrlo guste i često plavkasto-nahukane listiće. Crnoj krasnici (Russula adusta) meso nikada ne pocrni. Može se zamijeniti i s bijelocrnom krasnicom (Russula albonigra) od koje se teško razlikuje.

Russula adulterina - created by Amadej Trnkoczy

NEVJERNA KRASNICA

Russula adulterina Fr.

Klobuk: 7-12 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, gladak, vlažan, mazav, relativno je sjajan, kožica se guli najmanje do polovice promjera, promjenjive je boje, može biti žuto-smeđ s maslinastom nijansom, maslinasto-smeđ, ljubičasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili čak ljubičast ili tamnoljubičast, malo je tamniji na sredini, mjestimice je izblijedjelo pjegav, sitnozrnast, rub je poslije lagano narebran.

Stručak: 5-12 cm visok i 2-3 cm debeo, valjkast, malo je proširen u gornjem ili srednjem dijelu, na samoj bazi je sužen, nepravilan, često zakrivljen, gladak, relativno je čvrst, sjajan, pun, spužvast ili je šupalj, bijel, često je sa sivo-smeđom nijansom, površina je grubo naborana i pokrivena s finim uzdužnim vlakancima.

Listići: Najprije su bjelkasto-krem, kasnije su žuto-oker, 8-12 mm široki, poneki se račvaju, prirasli su za stručak, međusobno su žiličasto spojeni na bazi, oštrica je glatka.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, jako su bodljaste, 8-15 x 7.5-10 µm; otrusina je tamnožuta.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je žućkasto do maslinasto-smeđe, čvrsto, lomljivo, na prerezu postupno postaje sivo; miriše na jabuke, a okus je u početku blag, a zatim brzo, nakon nekoliko sekundi, postaje vrlo ljut, gotovo je jednako ljut kao kod cedrove krasnice (Russula badia).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najsličnije su cedrova krasnica, koja postane ljuta tek za 1-2 minute i smeđokoža golubača (Russula integra), kojoj je meso na prerezu blagog okusa, a obje slične vrste imaju nešto manje spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 888. Nevjerna krasnica (Russula adulterina Fr. ss. Melz. & Zvara), Sinonim: Russula urens Romell

CRNA KRASNICA

Russula adusta (Pers.) Fr.

Etimologija: adustus (lat.) = opaljeno. Po boji.

Engleski naziv: Blackening Brittlegill

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, mesnat, masivan, tvrd, u početku je poluloptasto-konveksan, nepravilan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, lijevkast, kožica je prirasla, sjajna i glatka, ne može se guliti, po vlažnom vremenu je mazav i ljepljiv, već od mladosti je skoro rastrgan; u početku je prljavo bijel, kasnije je tamno išaran, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, sivo-smeđ, na kraju je smećkasto-crn ili potpuno crn, hrapav, rub je dugo vremena podvijen, valovit i obično svjetliji, nije narebran.

Stručak: 4-9 (11) cm visok i 1.5-5 (6) cm debeo, tvrd, relativno je kratak i debeo, valjkast, gladak; najprije je bijel, kasnije je siv ili sivkasto-smeđ, nikad potpuno crn, crvenkasto je maljav, na pritisak pocrveni, baza je često s malim rupicama, donja je polovica često izbrazdana.

Listići: Široki, gusto su zbijeni, relativno su debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se poneki vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, lomljivi; bjelkasti, sivkasti, krem ili okerasti, u starosti su tamnosmeđi, sivo-smeđi do crnkasti, na pritisak blago pocrvene, oštrica je kod starijih primjeraka crnkasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s malim mrežasto povezanim niskim bradavicama, (6.2) 6.4 - 7.7 (8.3) × (5.3) 5.6 - 6.6 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 7.1 × 6.2 µm, Qav = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo je ili sivkasto-smeđe, u stručku je svijetlosmeđe, na prerezu polako pocrveni ili poružičasti, kasnije polako posivi, uglavnom samo malo mijenja boju; miris je upadljiv i karakterističan, na plijesan ili kiselu trulež, podsjeća na stare vinske bačve, a okus je blag na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, na pjeskovitom i kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada dok je meso mekano. Sve su krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive. Izgleda najljepše od svih crnih krasnica, ali je nažalost najgoreg okusa.

Napomena: Skupina crnih krasnica ima lamelule, dok su one kod obojenih krasnica rijetke ili potpuno izostaju. Prepoznatljiva je po dosta svijetloj boji klobuka i po širokim listićima, po čemu se i razlikuje od sličnih vrsta. Na bazi stručka se nalaze sitne jamice. Dosta se kasno pojavljuje. Slična je bijelocrna krasnica (Russula albonigra), koja ima guste listiće kojima oštrica nikada nije crna.

ZELENA KRASNICA

Russula aeruginea Lindblad ex Fr.

Etimologija: aerugo-aeruginis (lat.) = bakarna rđa. Po zelenkastoj boji.

Engleski naziv: Green Brittlegill

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, masnat, u mladosti je skoro polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv i sjajan, kožica se lako guli do polovice promjera; zelen je ili sivo-zelen, na sredini je obično tamniji, ponekad je rđasto pjegav.

Stručak: 4-16 (20) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, kratak, prilično je tvrd, pun, u starosti postaje šupalj; bijel, kasnije je nekad je s malo smeđih pjegica prema dnu, uzdužno je crtast.

Listići: Prilično su gusti, račvasti su prema stručku, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, po vlažnom su vremenu relativno mekani; najprije su bijeli, kasnije žućkasti i sa smeđim pjegama.

Spore: Kuglaste, s mrežasto spojenim sitnim bradavicama, 5.7-10 x 4.7-7 µm; otrusina je bijelo-kremasta do žućkasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, teži da posivi; miris nije izražen, a okus je nakon žvakanja uvijek najprije malo papren (osobito listići), zatim je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane hrđastosmeđe, s fenolom smeđe, dok meso u dodiru s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok listići sa sulfoformolom poplave.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, u crnogoričnim šumama sa smrekom ili borom, te u bjelogoričnim šumama sa brezom, češća je u hladnijim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. U velikim je količinama navodno uzrokovala gastrointestinalne tegobe, ali to nije potvrđeno. Za sada nije poznat nijedan slučaj trovanja, ali za svaki slučaj treba biti na oprezu s ovom vrstom.

Napomena: Gotovo je jednaka sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), koja raste u bjelogoričnim šumama, kojoj je sredina klobuka obično svjetlija i meso joj nije ljutkasto. Jedina je krasnica zelenkasto-sive boje, po veličini se može zamijeniti s dosta krasnica zelene boje kao što su ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha), kojoj se kožica klobuka guli samo na na rubu, a listići nisu lomljivi, te smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja raste na drugačijem staništu, okus joj nije papren, a boja klobuka nije tako promjenljiva.

Russula albonigra - created in Finland by Allar Antson

BIJELOCRNA KRASNICA

Russula albonigra (Krombh.) Fr.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + niger (lat.) = crno. Po kontrastu između boje listića i boje klobuka.

Engleski naziv: Menthol Brittlegill

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, pravilan, najprije je konveksan, zatim se proširi i ulegne na sredini, lijevkast, često je zakrivljen u obliku sedla, kožica se guli samo 1/8 promjera, neravna, gladak, bez sjaja, neravan, valovit, malo kvrgav, po vlažnom je vremenu mazav; u početku je bjelkast, sivo-smeđ, kasnije je žuto-smeđ, crno-smeđ do crn, površina je s venama, kad se površina zagrebe meso odmah pocrni, rub je više ili manje narebran, rascijepljen, valovit i zakrivljen.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, kratak, valjkast, čvrst, tvrd, pun, gladak; bijel, na ozlijeđenim mjestima brzo posivi ili pocrni, površina je sitno mrežasto prošarana.

Listići: Gusti, tvrdi, voštani, nejednaki, jako su račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, kratko se spuštaju po stručku; bjelkasti, krem ili su okerasti, na ozlijeđenim mjestima pocrnu, dosta su kontrastni u odnosu na ostali dio plodnog tijela.

Spore: Široko eliptične, ponekad izdužene, s vrlo sitnim i ponekad mrežasto povezanim bradavicama, amiloidne, 6.7-11.3 x 5.7-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo, na ozlijeđenom mjestu pocrni, na prerezu nakon 1-3 minute postaje ljubičasto-crno, a iznad listića lagano pocrveni; miris nije izražen ili je slab na plijesan, zemlju, gljive ili voće, u starsti je neugodan, a okus je gorkast do trpak, na jeziku je osvježavajuće hladan na mentol.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u dosta velikim skupinama, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sve krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu su jestive.

Napomena: Kao što joj i ime govori, postoji veliki kontrast između mliječnobijelih listića i tamne, skoro crne boje klobuka. Dio je velike skupine krasnica u kojoj se nalazi crna krasnica (Russula adusta) koja uglavnom ima rjeđe listiće. Antracitna krasnica (Russula anthracina) je dosta slična vrsta, a razlikuje se po ružičasto nahukanim listićima i po mesu koje teži da mnogo brže pocrni.

Russula alnetorum - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

JOHINA KRASNICA

Russula alnetorum Romagn.

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, isprva je poluloptasto-konveksan, kasnije se raširi i često ulegne na sredini, lijevkast, dosta je nepravilan, blistav, kožica je malo ljepljiva i sluzava, guli se potpuno ili rjeđe do polovice promjera; ljubičasto-crven, dosta je tamniji na sredini, tamnoljubičast do gotovo crn, vodenast, kasnije izblijedi, rub je najprije gladak, kasnije je narebran i iskrzan.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 0.6-1 (1.5) cm debeo, valjkast, uglavnom je sužen na bazi, naglo se širi ispod listića, pun, spužvast, šupljikav; najprije je bijel, kasnije postane žut ili siv prema bazi, zatim cijela površina postane siva, vodenast, u starosti je tamnožut do sivo-crn, uzdužno je bijelo pahuljasto-crtast.

Listići: 3-7 (8) mm široki, razmaknuti, ponekad su račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, trbušasti, vrlo su lomljivi, prirasli; bjelkasti, kasnije su žućkasti ili sivkasti.

Spore: Eliptične, s 0.5-0.9 µm visokim i djelomično mrežasto povezanim bradavicama, 7-9 x 6-7 µm; otrusina je bijela do blijedokremasta.

Meso: Bjelkasto, kasnije je žućkasto i sivkasto-smećkasto, spužvasto, vodenasto, u klobuku je vrlo tanko i lomljivo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je gotovo blag, samo su listići slabo izraženo papreni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim šumama grmlju, po livadama uz potoke i uz morsku obali u simbiozi s crnom ili bijelom johom (Alnus glutinosa ili Alnus incana) te u planinskim područjima u simbiozi s planinskom johom (Alnus viridis). U Hrvatskoj je nađena uz crnu johu, samo na dva lokaliteta, u Hrvatskom zagorju i na otoku Krku.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Može se zamijeniti s djevojačkom krasnicom (Russula puellaris) kojoj meso potpuno požuti, ali ne teži da postane sivkasto.

Russula alutacea - created on August 2014 in Provincia di Pavia, Italy by Federico Calledda

UŠTAVLJENA KRASNICA

Russula alutacea (Fr.) Fr.

Etimologija: alutaceus (lat.) = boje kože. Po boji.

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je okruglast ili konveksan, zatim je otvoren i ulegnut na sredini, sjajan, kožica je priraštena i teško se guli, promjenjive je boje, smeđ, crvenkasto-smeđ, ljubičast, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, vinskicrvenkast do kasnije gotovo crvenkasto-smeđe boje bakra, sredina je često žućkasta, rub je tup.

Stručak: 2-11 cm visok i 1-4 cm debeo, tvrd, pun, kasnije je šupljikav, bijel, u donjem je dijelu s ružičastom nijansom.

Listići: Široki, račvasti, suženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, vrlo su lomljivi, krem do limunastožuti.

Spore: Eliptične, s do 0.8 µm visokim bodljama, grebenasto-mrežaste, tvore vrlo rudimentarnu mrežicu sa samo nekoliko očica, 7-11 x 6-9 µm; otrusina je oker.

Meso: Bijelo, u sredini je žućkasto, čvrsto; miris podsjeća na voće ili stari med, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je maslinasta krasnica (Russula olivacea), koja ima drugačiju boju i vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea), koja je vinskocrvene boje.

Russula amarissima - created on August 2009 by Gerhard Koller

GORKA KRASNICA

Russula amarissima Romagn. & E.-J.Gilbert

Klobuk: 4-14 (17) cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i ulegnut na sredini, suh; karmincrven, tamnocrven ili je crno-crven, sredina je često crnkasta ili oker-smeđa, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, pun, prilično je pravilan; bijel, mjestimice je ružičast ili žut, hrapav.

Listići: Gusti, račvaju se uz stručak, prirasli, svijetlokrem boje, oštrica je prema rubu klobuka često karmincrvena, u starosti su također rđasto pjagavi, slično kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea).

Spore: Kuglaste, s mrežasto povezanim bradavicama, 7.5-9 x 6-8 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je ružičasto do vinskicrveno, izrazito tvrdo, lomljivo, debelo, na prerezu žuti; miriše na voće, a okus je blago do dosta gorak.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, te uz rubove šuma hrasta, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanoj je vrsti vrlo slična ružičasta krasnica (Russula rosea) koja se bitno razlikuje po tome što nije toliko tvrda, kožica na klobuku se malo guli, listići se račvaju i meso ima prilično papren okus. Vrlo je česta u primorskim krajevima i po otocima.

AMETISTNA KRASNICA

Russula amethystina Quél.

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Amethyst Brittlegill

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, kožica se guli, često je mazav; dosta je promjenljive boje, tamnocrven, crveno-ljubičast, tamnoljubičast ili je ljubičasto-smeđ, sredina je obično tamnije žuto-ružičaste do maslinasto-ružičaste boje, baršunast, mjestimice se stvaraju žute mrlje od kišnih kapi ili vode, rub je dugo podvijen, svjetliji i slabo narebran, kasnije se jako narebra.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast ili je batinasto zadebljan na bazi, gladak, komorasto šupalj, u starosti je spužvast; bijel, vrlo je rijetko je ružičasto nahukan, mjestimično je sa smeđim mrljama.

Listići: Osrednje su gusti, prilično su razmaknuti, široki su 6-12 mm, do stručka zaokruženi, prirasli; najprije su bijeli, kasnije su kremasto-žuti do oker.

Spore: Široko eliptične, s oko 0.6-1.1 µm visokim bradavicama, često šiljaste, izolirane i široko razmaknute, s brojnim grebenima i spojnim linijama, nikad nisu potpuno mrežaste, 7-10.5 x 6-8.5 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo do bjelkasto; oštro miriše na jod, osobito u dnu stručka, kao kod turco-lazzarijeve krasnice (Russula turci), a okus je blag na gljive.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane žućkasto, s fenolanilinom najprije crveno-smeđe pa zatim crveno i na kraju gotovo crno-crveno, s željeznim sulfatom postane blijedocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, osobito jelom i smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Veoma slična vrsta je turco-lazzarijeva krasnica koja naraste manja, rub klobuka joj je samo u starosti narebran, a sa sigurnošću se mogu razlikovati samo uz pomoć mikroskopa. Naša vrsta ima bradavice po površini spora koje su združene u linije koje tvore mrežicu.

LJUPKA KRASNICA

Russula amoena Quél.

Etimologija: amoenus (lat.) = ugodno, dopadljivo. Po izgledu.

Klobuk: 2-6 (9) cm širok, nije velik, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano ulegne na sredini, ponekad je nepravilan, 2/3 kožice se može guliti, bez sjaja, suh; lijepe je karmincrvene, ljubičaste ili ljubičasto-ružičaste boje, može biti i s nježnom zelenkastom nijansom, upadljivo je baršunast i malo čehast, vremenom postane izbrazdan, rub je uzdignut, tanak i često vijugav.

Stručak: 2-5 (7) cm visok i 5-8 (10) mm debeo, skoro je valjkast ili batinast, kasnije je komorasto šupalj, lagano se sužava prema bazi, na bazi je zaokružen, kasnije je neposredno ispod klobuka lijevkasto proširen što listiće udaljava od osi; bjelkast, prošaran je crvenkastom do ljubičastom nijansom boje klobuka, sitno je zrnasto-pahuljast.

Listići: Najprije su gusti, ubrzo zatim su razmaknuti, do stručka su djelomično račvasti, tanki, jednako su dugi ili samo s ponekom lamelulom, malo su trbušasti, prirasli su na stručak, na osnovi su poprečno povezani žilicama; bjelkasti do oker, oštrica je ponekad crvenkasta, osobito prema rubu klobuka.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, djelomično sitno izbrazdane, više ili manje mrežasto ukrašene, s bradavicama visokim 1-1.5 µm, 6-8.5 x 5.5-8 µm; otrusina je krem do svijetložuta, rijetko s jedva uočljivim crvenkastim odsjajem.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je malo crvenkasto do crvenkasto-ljubičasto, prilično je čvrsto; miris je riblji na haringe kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus) ili također po gusjenicama vrbotoča (Cossus cossus), odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i na drugom bjelogoričnom drveću te voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), kao kod gusjenične puževice (Hygrophorus cossus), a okus je blag, ugodan.   

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom poprimi karmin-purpurnu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, uglavnom sa smrekom, voli rubove šuma i na kiselo tlo; prilično je rijetka vrsta. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dio je skupine kojoj pripadaju suljupka (Russula amoenicolor) i ljubičastonoga krasnica (Russula violeipes). Suljupka ima narebrani rub klobuka i nema zelenkasti ton klobuka. Ljubičastonoga krasnica ima skoro istu boju stručka, ali je sumporastožut ili žuto-zelen i s tek laganom purpurnom nijansom, meso joj ne miriše po trimetilaminu, odnosno po kuhanim rakovima.

Russula amoenicolor - created on May 2020 in Padru, Sardegna, Italy by salvatore_bacciu_paola_mereu

SULJUPKA

Russula amoenicolor Romagn.

Etimologija: Po sličnoj boji kao kod ljupke krasnice (Russula amoena).

Klobuk: 3-14 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut na sredini, prilično je sjajan, kožica se može guliti, crvenkast, karmincrven, vinskicrven, ružičasto-smeđ, ljubičast, ljubičasto-smeđ, ljubičasto-crven do ljubičasto-siv, često blijedi do zelenkaste boje, također je žućkast u mladosti kao kod ljubičastonoge krasnice (Russula violeipes), baršunast, sitno je ljuskav, rub je tup i u starosti malo narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, relativno je kratak, sužava se prema bazi, pun, kasnije je komorasto šupalj, osnova je bijela, prošaran je crveno-ružičastom nijansom, mnogo izraženije nego kod ljubičastonoge krasnice, fino je baršunast.

Listići: Vrlo su gusti, dosta su široki, izmiješani su s lamelulama, račvasti, prirasli su na stručak, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, svijetlokrem do okerasti, sa svijetlom su narančastom ili narančasto-crvenkastom nijansom, oštrica je ponekad s crvenkastim odsjajem.

Spore: Skoro su kuglaste ili široko eliptične, djelomično su fino izbrazdane, više su ili manje mrežasto dekorirane, ponekad su gotovo krilate, bradavice su visoke 1-1.5 µm, 5.7-8.5 x 5.2-8.2 µm; otrusina je krem do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice je lagano boje klobuka; miriše na kuhane rakove ili na haringe u mladosti, slično kao haringova krasnica (Russula xerampelina), a okus je blag, ugodan.

Kemijske reakcije: U dodiru s fenolom postane purpurno-smeđe, a sa željeznim sulfatom svijetlonarančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom, javorom, grabom, ali i s borom, češće na vapnenačkom i pjeskovitom tlu, u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Miris na ribu i crvenkasta boja klobuka odlučujući su u identifikaciji. Ako miris nije odmah prepoznatljiv, pričekajte 1-2 sata i zatim pomirišite. Slična je ljupka krasnica koja se razlikuje po nešto izraženijoj boji, nema zelenkasti ton klobuka, a miris je skoro identičan. Ljubičastonoga krasnica je nešto svjetlije, limunastožuto-zelenkaste boje, klobuk je ujednačeno obojen, a miris nije izražen.

KAMEMBER KRASNICA

Russula amoenolens Romagn.

Etimologija: amoenus (lat.) = ugodno, dopadljivo + olere (lat.) = ispušta miris, mirisavo. Po mirisu.

Engleski naziv: Camembert Brittlegill

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, u mladosti je polukuglasto-konveksan, kasnije se otvori, raširi i ulegne na sredini, kožica se guli u trakama sve do sredine, površina je najprije malo vlažna i mazava, zatim je suha i skoro blistava; krem-smeđ, žuto-smeđ, smećkast, narančasto-smeđ, maslinasto-crnkast ili sivo-smeđ, tamniji je na sredini, rub je uvijek podvijen, tanak, ubrzo je dugo i jako narebran.

Stručak: 2-6 (7) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, dosta je pravilan, valjkast, malo je proširen na vrhu ili se zadebljava prema bazi, na samoj bazi je sužen, nije kompaktan, najprije je komorasto šupalj, kasnije je potpuno šupalj, malo je blistav, lomljiv; bijel, u starosti je krem, baza stručka ponekad postane lagano crveno-smeđa ili bakrena.

Listići: Osrednje su gusti, s rijetkim su lamelulama, prirasli, široki su 4-6 mm, do stručka su rijetko račvasti i nejednako dugi, gotovo su lomljivi, oštrica je prilično ravna; bijeli, bjelkasti, kasnije su sivkasto-žućkasti, sa smeđim su mrljama.

Spore: Eliptične, rijetko su kuglaste, s izoliranim šiljastim bradavicama, 7 - 8.7 (9.2) × (5) 5.4 - 6.6 (7.6) µm, Q = (1) 1.1 - 1.4 (1.6), N = 120, Me = 7.6 × 6 µm, Qav = 1.3; otrusina je bijelo-siva, blijedokrem do blijedožuta.

Meso: Tanko, u klobuku je 4-6 mm debelo, mekano, lomljivo, bijelo, teži da poprimi smeđe mrlje, ispod sredine klobuka je žućkasto, u bazi stručka je često izgriženo od crva i smećkasto; miriše na ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu, sir ili spermu, a okus je papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom postane tamno karmincrveno do plavo-crno, dok s fenolom postane zasićeno crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, te po šumskim putevima i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uglavnom hrastom ili bukvom, a rjeđe s borom, na neutralnom tlu; nije rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Najlakše se determinira po karakterističnom mirisu. S karakterističnom je ružičastom ili žuto-ružičastom nijansom na sredini klobuka. Slična je rebrasta krasnica (Russula pectinata) koja ima žuto-smeđi ili oker-smeđi klobuk, a okus i miris neodoljivo podsjećaju na smrdljivu krasnicu (Russula foetens). Sestrinskoj krasnici (Russula sororia) meso u starosti postane crveno-smeđe. Sve spomenute vrste su nevaljale, imaju neugodan miris i ljut okus.

Russula anatina - created on November 2022 in Calangianus, Italy by Davide Puddu

SIVOZELENKASTA KRASNICA

Russula anatina Romagn.

Etimologija: anas (lat.) = patka, plovka. Po boji.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, osrednje je veličine, prvo je okruglast i ispupčen, zatim se otvori i malo ulegne na sredini, savitljiv, prvo je bez sjaja, zatim je gladak i sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se guli 1/4 promjera; promjenjive je boje, sivkast, sivo-zelen, maslinastozelen do zeleno-smeđ, prema sredini je blijeđi, malo je baršunast od ruba prema sredini, poslije se raspuca, osobito uz rub.

Stručak: 4-8 (11) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, ponekad je sužen na bazi; bijel, baza u starosti posmeđi, sitno je uzdužno žiličast ili naboran, u mladosti je pahuljast.

Listići: Gusti, prirasli su na stručak, često su račvasti; krem.

Spore: Manje ili više kuglaste, s gotovo potpuno izoliranim niskim bradavicama, 5-8.5 x 4.5-7 µm; otrusina je krem.

Meso: Bijelo, kasnije lagano žuti; miriše na voće, a okus je blag i malo papren u listićima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je malo teže probavljiva.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična vrsta zelena krasnica (Russula aeruginea), a po morfološkim karakteristikama se može zamijeniti s modrikastom krasnicom (Russula parazurea) od koje se lako razlikuje po ukrašenim sporama, a bradavice su izolirane i osrednje je veličine. Ponekad sliči sivoj krasnici (Russula grisea) koja raste na drugačijem staništu.

Russula anthracina - created in Finland by Ville Kälviäinen

ANTRACITNA KRASNICA

Russula anthracina Romagn.

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, ugljen za loženje, antracit. Po crnkastoj boji.

Engleski naziv: Coal Brittlegill

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, lijevkast, gladak, bez sjaja; dosta je taman, u mladosti je bijel, zatim je sivo-smeđ, kasnije je crno-smeđ do crn, osobito prema rubu, na sredini je često svjetliji, bjelkasto-kremast, djelomično je sitno zrnast, rub je često uzdignut i oštar, nije narebran.

Stručak: 3-7 (8) cm visok i 1-2.5 (3) cm debeo, tvrd, valjkast je ili malo zadebljan na bazi; bijel, ubrzo čađavosiv do potpuno crn, na ozlijeđenom mjestu pocrni, pahuljast, nepravilno naboran.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, često su anastomozirajući i nepravilno račvasti, u obliku su srpa, suženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bjelkasti su ili kremasti i s ružičasto-smeđom nijansom, teže da se crno zamrljavaju, oštrica vremenom pocrni.

Spore: Široko eliptične, sitno bradavičave, kuglaste bradavice mrežaste do djelomično mrežaste, 6.7-10.5 x 5.5-8.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo, često je s ljubičasto-crnom nijansom, na prerezu odmah pocrni; miris je ugodan na gljive ili voće, a okus je trpak i ljut, osobito uz listiće.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom lagano pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom na vlažnim mjestima, na vapnenačkom tlu i tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sve su krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Pripada skupini crnih krasnica koje imaju zajedničku osobinu da im listići ekstremno pocrnu.

Russula aquosa - created on August 2023 in Stoklund, Denmark by Jens H. Petersen

HRENOVA KRASNICA

Russula aquosa Leclair

Etimologija: aquosa = vodena. Po staništu na vlažnim mjestima.

Engleski naziv: Red Swamp Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, ubrzo se otvori, prvo je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, prilično je nepravilnog oblika, jako je lomljiv, gladak, skoro je blistav, po vlažnom je vremenu je mazav, kožica se može guliti do oko 2/3 promjera ili više, crvenkast, crveno-ljubičast, rijetko je ružičast, sredina je obično tamnija, vodenast, brzo blijedi, rub je tanak.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-2.5 cm debeo, malo je nepravilan, često je sužen na vrhu, manje ili više je zadebljan na bazi, gladak, prilično je blistav, bijel, kasnije je sivog ili žućkastog tona.

Listići: Upadljivo su razmaknuti, osrednje su široki, izmiješani su s lamelulama, suženi su i račvasti uz stručak, prirasli, gotovo su slobodni, bijeli su do prljavo bijeli.

Spore: Eliptične, bradavičave, sitno su mrežaste, 6-9 x 5.5-7 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Debelo, najprije je dosta čvrsto, u starosti je spužvasto i lomljivo, bijelo, u starosti teži da posivi ili da požuti; miris je slab na hren ili kokos, a okus je manje ili više papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično jelom, na vlažnom tlu obraslom mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je slična tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea) koja raste na drugačijem staništu, ispod bjelogoričnog drveća i uglavnom je nešto tamnije boje, osobito na sredini klobuka.

Russula atramentosa - created on September 2023 in Kalkstrand, Finland by Tapio Kekki

PEPELJASTA KRASNICA

Russula atramentosa Sarnari

Etimologija: atramentum (lat.) = mastilo, crnilo. Po boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se raširi, može biti udubljen na sredini, površina je glatka ili blago baršunasta, isprva je bijel do bjelkasto-kremast, kasnije je ujednačeno siv do potpuno crnkast, bez smeđe boje, na ozlijeđenim mjestima pocrni, rub je tanak, dugo je podvijen, kasnije se izravna, valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-2 cm debeo, zdepast, valjkast, ponekad je malo zadebljan pri dnu, bijel do bjelkast, ljuskav, ma ozlijeđenim mjestima ili u starosti pocrni.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, lomljivi, bijelkasto-krem, u starosti su sivi, na pritisak pocrnu.

Spore: Široko eliptične, sa potpuno mrežasto povezanim bradavicama, amiloidne, 7-9 x 5.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, debelo, bjelkasto, na prerezu odmah pocrni; miris je blag na voće, okus je osvježavajući, na mentu i malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, voli toplija staništa, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa.

Napomena: Razlikuje se od ostalih vrsta iz skupine Nigricantinae s crvenkasto-crnim mesom po gustim, sivkastim listićima, blagom okusu mesa na mentol i neljepljivoj površini klobuka. Najsličnija je bijelocrna krasnica (Russula albonigra), koja je većih dimenzija, listići su razmaknutiji, meso na prerezu nakon 1-3 minute postaje ljubičasto-crno, a iznad listića lagano pocrveni, a okus nije osvježavajući na mentu, dok ljutolisna krasnica (Russula acrifolia) ima izrazito ljut okus mesa.

Russula atroglauca - created on August 2023 in Artogne, Italy by Federico Calledda

CRNOZELENA KRASNICA

Russula atroglauca Einhell.

Etimologija: ater, atra, atrum (lat.) = crn + glauca (lat.) = sivkast, modro-zelenkast, blijedoplav. Po boji.

Klobuk: 3–8 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, plavo-zelen, maslinastozelen, sivo-maslinast ili gotovo crnkast, gotovo je baršunast ili blago ljuskav, ljuskice su u početku bjelkaste do kremaste, kasnije su smeđe, rub je kratko i slabo narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, pun, čvrst, u starosti je spužvast, bijel, fino je naboran, sa hrđastosmeđim mrljama na bazi, ponekad požuti na ozlijeđenim mjestima.

Listići: Umjereno gusti, na kraju su rijetki, prirasli, bijeli do kremasto-žuti, kasnije su sa smeđim mrljama, elastični, nisu lomljivi.

Spore: Jajolike do eliptične, s bradavicama koje su malo više od 0.5 µm i djelomično su povezane malim grebenima, amiloidne, 6.5–9 x 5–7 µm, bazidije su 30-40 x 8-10 µm, cheilocistide su vretenaste, ponekad su sa produžetkom; otrusina je kremasta do svijetložuta.

Meso: Debelo, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag, orašast, ugodan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ne postane svijetloružičasto, sa gvajakolom se oboji sivo-zeleno, a sa fenolom ljubičasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, u šumama breze, priobalnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično brezom, topolom ili smrekom, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha), koja ne mijenja boju u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) i u starosti ima lomljive listiće, te zelena krasnica (Russula aeruginea) i siva krasnica (Russula grisea), koje imaju lomljive listiće.

TAMNOPURPURNA KRASNICA

Russula atropurpurea (Krombh.) Britzelm.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + purpureus (lat.) = purpurne boje. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Purple Brittlegill

Klobuk: 3-11 (13) cm širok, najprije polukonveksan, kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu mazav, po suhom je vremenu sjajan, kožica se guli do 1/3 promjera; vinskicrven, crvenkasto-smeđ, crveno-ružičast, ljubičast, tamnoljubičast, crno-ljubičast, sredina je tamnija ili je svjetlije oker-smeđe boje, s okerastim je pjegicama, rub je dugo vremena podvijen, gladak, nije narebran.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, robustan, valjkast, najprije je pun, kasnije je šupalj; bijel, po vlažnom vremenu ili u starosti malo posivi, kasnije je s crvenkastom nijansom, na bazi je oker pjegav, pahuljast, lagano je uzdužno naboran.

Listići: Prilično su gusti, na bazi su poprežno povezani žilicama, do stručka su račvasti, prirasli, skoro su slobodni, tanki, 5-7 mm široki; bjelkasti, kremasti do žućkasti, u starosti su mjestimično rđasto pjegavi.

Spore: Kuglaste, bradavičave, bradavice 0.7-0.8 µm visoke, rijetko združene u linije, 5.5-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Jako je čvrsto, tvrdo, lomljivo, u klobuku je debelo 8-10 mm, bjelkasto; miriše ugodno na voće, poput svježih jabuka, a okus je umjereno i različito ljut, u mladosti je jasno ljut uz listiće, ubrzo zatim ljutina nestaje, slično kao kod močvarne krasnice (Russula paludosa).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, s alfa-naftolom postane sivo-ljubičasto, s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok sa željeznim sulfatom postane crvenkasto-sivo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uz puteve, u parkovima te u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom ili grabom, na vlažnim mjestima, a rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali ne u velikoj količini, jer zbog svoje ljutine može izazvati iritaciju želuca. Nisu sve krasnice koje su u početku ljute nejestive ili otrovne, postoje i neke jestive vrste.

Napomena: Slična je nevaljala tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens) koja ima tamnocrveni ili na sredini skoro crni klobuk, kožica se lako guli, stručak je bijel, a pri dnu ili na jednoj strani je crvenkast ili ružičast, a meso joj je vrlo ljuto.

Russula atrorubens - created in Finland by Allar Antson

TAMNOCRVENA KRASNICA

Russula atrorubens Quél.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + rubens (lat.) = crvenkasto. Po boji.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je okruglast i konveksan, kasnije se rastegne i ulegne na sredini, sjajan, kožica se guli do polovice promjera; karmincrven, purpurnocrven, tamnocrven, crveno-smeđ, prljavo maslinastozelenkast, sredina je nešto tamnija, skoro crnkasta, rub je svjetliji, ružičasto-crven, gladak i lagano crtast.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 0.7-1.4 (1.8) cm debeo, relativno je male debljine, malo je nepravilan, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, sjajan; bijel, ponekad je sa svijetloružičastom nijansom, baza je u starosti žućkasta do žućkasto-smeđa, malo je naboran.

Listići: Prilično su razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, nisu široki; najprije su bijeli, zatim su blago kremasti.

Spore: Eliptične, s nepravilno povezanim bradavicama visokim oko 0.6 µm, 6.4-9.2 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ružičasto-crveno; miriše na voće, poput banane ili na lak za nokte ili na aceton, a okus je dosta papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko s jelom ili borom, također s bjelogoričnim drvećem kao što su vrba, breza jasen ili bukva, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta kao i sve krasnice ljutog okusa, ali se smatra otrovnom jer sadrži različite nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji u većim količinama izaziva slabije probavne smetnje, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Prepoznatljiva je po karmincrvenoj ili purpurnocrvenoj boji klobuka s tamnijom sredinom koja je u kontrastu s bijelom bojom stručka i listića.

ZLATNA KRASNICA

Russula aurea Pers.

Etimologija: auratus (lat.) = zlatne boje. Po boji.

Engleski naziv: Gilded Brittlegill

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, prvo je poluokruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, gladak, sjajan, ljepljiv, kožica se teško guli, guli se samo na rubu; lijepe je žive crveno-smeđe, crveno-narančaste ili crvene boje, najčešće nepravilno izbljeđuje i postaje zlatnožut ili limunastožut, mjestimično je sa žutim mrljama po površini, rub je dugo vremena podvijen, tup, u starosti je lagano narebran.

Stručak: 4-9 (12) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, neujednačenog je oblika, valjkast, tvrd, najprije je pun, kasnije je spužvasto-šupljikav; bijel je s laganom žućkastom nijansom i sa smećkastim mrljama, jako je izbrazdan, manje je ili više naboran.

Listići: Prilično su gusti, međusobno su poprečno žiličasto povezani na bazi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi; dugo su vremena svijetložućkasti, kasnije su limunastožuti, na kraju su skoro okerasti, oštrica je žućkasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, izbrazdano-mrežaste, 7.5-10 x 6-8.2 µm; otrusina je žuta.

Meso: Čvrsto, prilično je tvrdo, kasnije lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je skoro uvijek limunastožuto; miris nije izražen, okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane blijedooker, a s gvajakovom tinkturom maslinasto-smeđe.

Stanište: Raste od u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama kao simbionit s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na vapnenačkom tlu. Četvrtu sliku snimila je Tihana Prcić.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Teško se zamijeni drugim vrstama zbog žuto-narančaste ili crvene boje klobuka i limunastožutih listića. Kombinacija boje klobuka i listića odgovara blagvi (Amanita caesarea) i niti jednoj drugoj vrsti, ali ona po morfološkim značajkama pripada u sasvim drugi rod.

Russula velutipes - created in Novof, Norway by Perry Gunnar Larsen

RUŽIČASTA KRASNICA

Russula aurora Krombh.

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po boji.

Engleski naziv: Dawn Brittlegill

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini; crvenkast, ružičast ili je crvenkasto-smećkast, sredina je žuto-okerasta, teži da izbljeđuje, površina je malo pahuljasta, po suhom je vremenu nepravilno raspucan, rub je često svjetliji, izgleda pojasasto.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, pun, skoro je pravilno valjkast ili je malo zadebljan na bazi, često je brašnjav na vrhu; bijel, često je s ružičastom nijansom, žućkast.

Listići: Gusti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, neki su račvasti, lomljivi; bijeli su ili s laganom svijetloružičastom nijansom, u starosti su krem ili žućkasti.

Spore: Gotovo kuglaste, bradavičavo-mrežaste, bradavice visoke oko 0.5 µm, 6.2-8.5 x 5.2-6.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Debelo, bijelo, malo je porozno, lomljivo; miris je slab, ugodan na gljive ili voće, pomalo i orašast, a okus je blag, nije papren.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom karakteristično pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvom, smrekom, hrastom ili lipom; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Ovoj krasnici dosta sliči ružičasta krasnica (Russula rosea) od koje se jasno razlikuje po karakterističnoj reakciji sa sulfovanilinom. Po navedenoj reakciji se razlikuje i od svih drugih krasnica, osim od sitne krasnice (Russula minutula) koja je nešto manja rastom i crvene je boje poput paprene krasnice (Russula emetica).

Russula azurea - created in Finland by Allar Antson

PLAVETNA KRASNICA

Russula azurea Bres.

Etimologija: azureus (lat.) = plavetno. Po boji klobuka.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i manje ili više ulegnut na sredini, kožica se lako guli; crvenkast, ljubičast, sivo-ljubičast, plavo-ljubičast ili siv, povremeno sa sivim ili maslinasto-sivim tonovima, sredina je uglavnom tamnija, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-1.5 (2.2) cm debeo, batinasto je zadebljan na bazi, pun, ubrzo postane šupljikav i spužvast, gladak; bijel, malo je izbrazdan, nikad nije s crvenkastom nijansom.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, često su račvasti, vrlo su lomljivi; bijeli, u starosti su samo lagano krem, promjena boje je jedva uočljiva.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičavo-mrežaste, 6-12 x 6-9.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, vrlo je lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama kao simbionit s različitim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom smrekom ili jelom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po snježnobijelim listićima čija je boja u kontrastu s plavkasto-ljubičastim klobukom. Slična je ljubičasta krasnica (Russula lilacea), kojoj je stručak često djelomično crven ili ružičast, a listići nisu snježnobijeli.

Russula badia - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

CEDROVA KRASNICA

Russula badia Quél.

Etimologija: badius (lat.) = smeđe, kestenjasto. Po boji.

Engleski naziv: Burning Brittlegill

Klobuk: 3-11 (14) cm širok, pravilan, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, skoro je ravan; karmincrven, tamnocrven, crveno-smeđ ili je ljubičasto-crven, sredina je tamnija skoro crna, mjestimično je sa svjetlijim mrljama po površini, rub je tupo zaobljen, ubrzo se narebra, dužina rebara je između 0.5 i 1 cm.

Stručak: 4-8 (11) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, jako je robustan, tvrd, trbušast je ili batinast, sama je baza zaobljena ili malo zašiljena, uzdužno je narebran, osobito pri vrhu; bijel, s ružičastom je nijansom, osobito na donjem dijelu, a ponekad je i unutarnji dio ružičast, baza je maljava od bijelog micelija.

Listići: Prilično su uski, gusti, najširi su pred rubom, do 1.2 cm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, račvasti; svijetložuti, kasnije su krem ili okerasti, oštrica je svjetlija, crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa zašiljenim i ne previše gustim izoliranim ili nepotpuno mrežasto povezanim bradavicama, 8-11 x 6.5-8.2 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Tvrdo, čvrsto, kruto, debelo, suho, bijelo; miriše na cedrovinu ili borovinu, poput kutije za cigare, osobito kada se protrljaju listići, a okus je u prvi mah blag, no nakon minutu-dvije je paklenski, neizdrživo ljut, pali još dugo nakon kušanja.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfidom postane mesnatoružičasto, a listići crvenkasti poput mrkve, površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom postane limunastožuta, a meso blijedooker.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, neki autori navode da raste u planinskim crnogoričnim šumama, a češća je na sredozemnom nego kontinentalnom području; prilično je rijetka krasnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog nepodnošljivo ljutog okusa mesa.

Napomena: Slična je smeđokoža golubača (Russula integra) koja je blagog okusa i dobre je kvalitete. Od ostalih krasnica sa žutim listićima, ljutim okusom i sličnom bojom ističe se postojana krasnica (Russula firmula) koja je nešto manja rastom, spomenuta vrsta je nejestiva. Slična je i prolazno ljuta tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea) koja ima bijelu otrusinu i bijeli stručak, koji odozdo prema gore postaje siv.

Russula betularum - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BREZOVA PAPRENA KRASNICA

Russula betularum Hora

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu.

Engleski naziv: Birch Brittlegill

Klobuk: 4-8 (12) cm širok, prvo je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, kožica se lako guli, vlažan je i mazav, gladak, prilično je sjajan; bjelkast, blijedoružičast, crvenkast ili ružičasto-crven, na sredini je obično tamniji intenzivni crveni tonovi su izuzetno rijetki, na sredini je često blijedožućkast ili oker, kasnije izblijedi i postane skoro bijel ili krem, boja je bljeđa nego kod mairejeve krasnice (Russula nobilis), rub je dugo vremena podvijen, kasnije je jasno narebran.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1-1.8 (2.3) cm debeo, dosta je visok, ubrzo postane lomljiv, valjkast je ili zadebljan na bazi, prvo je pun, zatim je komorasto-šupalj; bijel, kasnije malo požuti ili posivi, malo je uzdužno naboran.

Listići: Pomiješani su s lamelulama, razmaknuti, prilično su široki (do 6 mm), malo su trbušasti, vrlo se rijetko račvaju, izrezani su uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, oštrica je blago nazubljena; bijeli su i često s krem odsjajem.

Spore: Eliptične, djelomično mrežaste, sa stožasto zašiljenim bradavicama visokim oko 0.5-0.7 µm, 7.9-11.5 x 7.4-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo (i ispod kožice klobuka), teži da požuti ili posivi, u klobuku je debljine 4-5 mm, vrlo je lomljivo; miris je blag na voće, a okus je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane narančasto-crveno, dok s gvalakolovom tinkturom polako postane lagano plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u vlažnim šumama breze uglavnom u simbiozi s brezom, često i na višim nadmorskim visinama, voli tresetnu mahovinu na vlažnom tlu, vrlo se rijetko pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, osobito ako se jede sirova i u većim količinama, a jedan primjerak kuhan u mješavini s drugim vrstama većini ljudi obično ne uzrokuje nikakve tegobe. Sadrži različite nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji u većim količinama izaziva slabije gastrointestinalne smetnje, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična paprena krasnica (Russula emetica) od koje se po izgledu razlikuje po boji koja je mnogo slabija nego kod slične vrste, sliči i drugim varijacijama ove vrste. Može biti čak i potpuno bijela ili ružičasto-ljubičasta, prepoznatljiva je, jer se pronađe ispod breza, ima vrlo ljut okus i kožica se lako guli.

Russula brunneoviolacea - created in Norway by Bjørn Eidhammer

SMEĐELJUBIČASTA KRASNICA

Russula brunneoviolacea Crawshay

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, prvo je pravilno okrugao, kasnije je ulegnut je na sredini, skoro je lijevkast, kožica se guli do 80 % promjera; crven, ljubičast, ljubičasto-crven, ljubičasto-smeđ, plavo-ljubičast, zelen ili sivo-maslinast, maslinasto-smeđ s ljubičastim daškom, sredina je svijetlooker, često je s crnim mrljama, rub je često maslinast, obješen nadolje, u starosti je malo narebran, tanak.

Stručak: 4-8 (10) cm visok i 0.7-2 (2.5) cm debeo, batinast, zadebljan je pri dnu, ispod zadebljanja je ponovo sužen, prvo je s tvrdom je korom, prvo je pun, kasnije je sredina mekana, spužvasta i komorasto šuplja, redovito je crvljiv; bijel, po vlažnom je vremenu sivkast, u starosti je vrlo blago svijetložut, na pritisak postaje limunastožut do smećkasto-oker.

Listići: Ravno su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, kao ravnalom su izvučeni, račvasti, izmiješani su s lamelulama, prilično su do veoma gusti, tanki; u mladosti su bijeli, ubrzo zatim su sve jače krem, kasnije su žuti.

Spore: Kuglaste do eliptične, s izoliranim su 1.2-2 µm visokim šiljcima, 6.7-10 x 5.7-8.5 µm; otrusina je krem do svijetlooker.

Meso: Tanko, bijelo, lagano postane žućkasto, elastično, lomljivo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom naglo postane ružičasto-crveno, a s vremenom prigušeno smeđe, a u dodiru sa gvajakom postane tamnocrveno, stručak u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, dok listići u dodiru sa sulfovanilinom postanu svijetloružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kolonijama po više od 20-ak primjeraka, u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, kestenom, bukvom ili grabom, u nižim predjelima, voli mračnije dijelove šume s dubokim slojem lišća. Česta je gljiva u zagrebačkom parku Maksimir, te u Gorskom kotaru pokraj bukava, ali je tu nešto rjeđa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Srećom je dosta ukusna gljiva, jer se ubire u uvjerenju da se radi o ljubičastozelenoj krasnici (Russula cyanoxantha).

Napomena: I od ljubičastozelene krasnice i od jestive krasnice (Russula vesca) razlikuje se žućkastom otrusinom i žućkastim listićima.

Russula caerulea - created on September 2022 in Buse della Torba, Fornace, Italy by Marco Floriani

PUPAČA

Russula caerulea Fr.

Etimologija: caerulens (lat.) = plavičasto. Po boji.

Engleski naziv: Humpback Brittlegill

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je tupo stožast, kasnije se raširi i ulegne, skoro je uvijek grbavo ispupčen na sredini, grbica se kasnije spljošti, sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se lako guli do polovice promjera, vinskicrven, ljubičast ili ljubičasto-smeđ, sredina je uglavnom tamnija i gotovo ljubičasto-crna, također je žuto-smeđe prošaran, rijetko je blijedoljubičastog tona, rub je u starosti najčešće malo narebran.

Stručak: 2-9 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, krut, često je dug, lagano je vretenasto zadebljan na bazi, prvo je pun, kasnije je komorasto šupljikav, gladak, bijel, sa žućkasto oker mrljama prema dnu.

Listići: Tanki, gusti, rijetko su račvasti, prirasli, oštrica je glatka, svijetložuti, kasnije su žuto-oker.

Spore: Kuglaste, bradavičave, bradavice visoke do 1.3 µm se mrežasto spajaju kratkim spojnim linijama, 7-9.5 x 5.9-9 µm; otrusina je svijetložuta do žuto-oker.

Meso: Bijelo, u starosti i po vlažnom vremenu je malo sivkasto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag do malo gorkast ispod kožice klobuka.

Kemijske reakcije: Slabo reagira s gvajakolom, meso u dodiru sa željeznim sulfatom ponarančasti, a meso u gornjem dijelu stručka u dodiru sa sulfovanilinom jasno poružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, uglvnom borom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po izgledu je najprepoznatljivija po plavo-ljubičastoj ili ljubičasto-kestenjastosmeđoj boji te po malom ispupčenju na sredini klobuka i sjajnoj kožici.

Russula carminipes - created on November 2016 in Oristano, Sardegna, Italy by Federico Calledda

KARMINCRVENONOGA KRASNICA

Russula carminipes J.Blum

Etimologija: carminus, carminium (lat.) = karmin, crvena boja + pes, pedis (lat.) = noga, drška. Po boji stručka.

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, crveno-smeđ, tamno crveno-ljubičast do ljubičasto-smeđ, na sredini je često oker, izblijedi do maslinasto-oker boje.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, bijel, donji dio je obično ružičast ili crvenkast ili s crvenkastim pjegama, kasnije je žut do smeđ, pretežno na dnu.

Listići: Gusti, usko su prirasli, gotovo su slobodni, svijetlooker do žuto-oker.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim niskim bradavicama visokim do 0.5 µm, nikada nisu mrežasto povezane, 7.2-10.4 x 6.3-8.3 µm, Qav = 1.2, cheilocistide su relativno rijetke, 50-95 x 7-13 µm, dermatocistide su debljine 2.5-10 µm; otrusina je svijetložuta do žumanjčanožuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, kasnije je smećkasto i spužvasto; miriše ugodno na voće, a okus je blag, malo je ljutkast samo u mladosti.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postaje narančasto-ružičasto, s gvajakolom intenzivno plavo-zeleno, a sa fenolom smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, bjelogoričnim šumama i travnatim područjima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su ametistna krasnica (Russula amethystina), koja raste u crnogoričnim šumama, a na prerezu izraženo miriše na jod, kratkonoga krasnica (Russula curtipes), koji nikada nije s crvenom nijansom na donjem dijelu stručka, te tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea), koja ima nešto veći koeficijent spora.

Russula carpini - created on June 2022 in Schierling, Germany by Elisabeth Mettler

GRABOVA KRASNICA

Russula carpini R.Girard & Heinem.

Etimologija: Carpinus (lat.) = grab. Po drvetu domaćinu s kojim je u mikoriznom odnosu.

Klobuk: 4-13 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, sluzav, sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, dosta je promjenjive boje, smećkast, krem-žuto-crvenkast, svijetlozelen, maslinastozelen,  maslinasto-smeđ, više je ili manje crveno-ljubičast do ljubičasto pjegav ili šaren, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i narebran.

Stručak: 3-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, bijel, spužvasto-šupalj, na ozlijeđenim mjestima brzo požuti.

Listići: Gusti, prirasli, u starosti izgledaju slobodni, račvasti uz stručak, žumanjčanožuti, kasnije su skoro žuto-narančasti.

Spore: Jajolike do eliptične, sa izoliranim bodljama, koje su povezane u parovima, 7-11 x 6.5-10 µm, cheilocistide su batinaste ili valjkaste, sužene i tupe na vrhu, u obliku dojke, 60-100 x 6-10 µm; otrusina je svijetložuta do žumanjčanožuta.

Meso: Debelo, lomljivo, bijelo, u stručku je više ili manje krem-oker, kasnije je sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag ili blago orašast, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje mutno ružičasto, s gvajakolom plavo-zeleno, a reakcija sa fenolom je negativna ili slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama i na rubovima šuma, u simbiozi sa grabom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje do slabe kvalitete.

Napomena: Slične su lasičja krasnica (Russula mustelina), koja raste u crnogoričnim šumama i smrdljiva krasnica (Russula foetens), koja ima neugodan miris, u starosti na pokvarenu ribu, a okus je općenito izrazito ljut.

Russula cavipes - created on September 2015 in Spiazzi di Gromo (BG), Italy by Fabio Mauri

ŠUPLJONOGA KRASNICA

Russula cavipes Britzelm.

Etimologija: cavus (lat.) = šupalj, udubljen + pes (lat.) = noga. Po šupljem stručku.

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i skoro ulegne na sredini, često je valovit, kožica se lako guli, gladak, lomljiv, po vlažnom je vremenu mazav i sjajan, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se lako guli do polovice promjera ili malo više; ružičast, ljubičast, vinskicrveno-ljubičast, na sredini je tamniji, rijetko je sa zeleno-smeđim mrljama, rub je svjetliji, dosta široko narebran i valovit.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.6-2 (3) cm debeo, prilično je dug, uglavnom je zakrivljen, zadebljan je na bazi, ubrzo je spužvasto šupljikav u sredini; bijel, svijetlokrem, na bazi lagano žuti, teži prema žutim pjegicama, površina je neravna, sa sitnim uzdužnim kanalićima i malo jamičasta.

Listići: Razmaknuti, dosta su pravilni, prilično su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, na bazi su često poprečno povezani žilicama; bijeli, bjelkasti, krem ili su žućkasti, s žuto-hrđastosmeđim su mrljama.

Spore: Eliptične, s djelomično mrežasto povezanim bradavicama, 7.5-11 x 7-8.2 µm; otrusina je blijedožućkasta.

Meso: Spužvasto, lomljivo, bijelo; miriše na voće ili cvijeće, a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Ne reagira u dodiru na gvajakol, u dodiru s amonijakom nakon određenog vremena poružičasti (isključivo ispod listića), a boja je slabo postojana.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili jelom, na mahovini, na vlažnom i močvarnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Potpuno sliči sardoniks krasnici (Russula sardonia) od koje se razlikuje po mesu koje ispod listića u dodiru s amonijakom poružičasti.

Russula cessans - created on November 2006 in Cornudilla, Burgos, Spain by Felipe Hidalgo

BOROVA KRASNICA

Russula cessans A.Pearson

Engleski naziv: Tardy Brittlegill

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica se guli do 80% promjera, dosta je promjenjive boje, karmincrven, vinskicrven, bakrenocrven, crvenkasto-smeđ, maslinasto-crven, ljubičasto-smeđ do ružičasto-ljubičast, sredina brzo potamni do crveno-ljubičaste ili ljubičaste boje, rub je gladak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izravnat i blago narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, lomljiv, bijel, svijetlo sivkasto-žut, kasnije je sivkast do žućkast, od baze više ili manje smeđi.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli, brojni su račvasti, svijetložuti, žuti do žumanjčanožuti.

Spore: Eliptične, sa bodljama visokim 0.7-1 µm povezanih kratkim grebenima u mrežasti uzorak, amiloidne, 7-12 x 6-9 µm, bazidije su 30-50 x 10-12 µm, cheilocistide su 60-90 x 6-12 µm, pileocistide su valjkaste do batinaste, s prilično brojnim segmentima, 6-10 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Mekano, lomljivo, bijelo do bjelkasto, kasnije je lagano žućkasto, ispod kožice klobuka je blago crvenkasto; miris nije izražen ili je neugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje svijetloružičasto, s gvajakolom plavo-zeleno, a sa fenolom vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično sa borom, smrekom ili arišem, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su mekana krasnica (Russula nauseosa), koja ima ljutkasto meso, jestiva krasnica (Russula vesca), koja ima manje spore, a kožica se guli do 1/3 promjera, te vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea), kojoj se kožica teško guli, a kod svih sličnih vrsta meso ispod kožice klobuka nije crvenkasto.

ZELENKASTA KRASNICA

Russula chloroides (Krombh.) Bres.

Etimologija: chloros (gr.) = zeleno, žućkasto-zeleno.

Engleski naziv: Blue Band Brittlegill

Klobuk: 5-12 (15) cm širok, prvo je konveksan,  kasnije je otvoren, jako ulegnut na sredini i izvrnutog ruba nakon čega poprimi lijevkast oblik, površina je najprije uglavnom bez sjaja i suha, zatim je glatka i skoro blistava, po vlažnom je vremenu vlažan, mazav i malo sluzav, kožica se jedva može guliti; bijel, prljavobjelkast, kasnije postaje žuto-oker, baršunasto-pahuljast, rub je tanak i dugo vremena podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 1.5-8 (10) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, dosta je vitak, nije kratak, valjkast, sužava se prema bazi ili je proširen na vrhu, čvrst, tvrd, najprije je pun, kasnije je šupalj, skoro je blistav; bijel, tipično je sa zelenkasto-plavkastim odsjajem na vrhu uz listiće, a taj pojas nije uvijek cjelovit, najprije je pahuljast, zatim je gladak, često je lagano naboran.

Listići: Veoma su gusti, 8-16 po centimetru, do 8 mm visoki, uski, tanki, izmiješani su s lamelulama, račvasti su uz stručak, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, linearno se sužavaju na krajevima, spuštaju se po stručku, samo su malo lomljivi, čak su i pomalo elastični; bijeli, poslije su s blagom plavom nijansom, plavo-zeleni kada se osuše, oštrica je u starosti plavkasto-zelena do smeđa, ali ne uvijek.

Spore: Eliptične, bradavičave, gotovo šiljaste, mrežaste, 6.5-11 x 6-9.1 µm; otrusina je bijela, krem do blijedožuta.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo, teži da poprimi smeđe ili žuto-smeđe mrlje, često je zelenkasto nahukano; miriše ugodno na voće, a ne po haringama ili po ribi, a okus je blag do ljutkast i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češća je u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom do blago kiselom tlu; prilično je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete neugodnom okusu mesa.

Napomena: Pripada skupini u kojoj se nalazi slična modrolisna krasnica (Russula delica), a prepoznatljiva je po karakteristično gustim i prilično tankim listićima, stručak je neposredno ispod listića zelene boje, ali to nije uvijek izraženo, razlikuje se i po mirisu koji nikada ne podsjeća na ribu, već na smolu crnogoričnog drveća, smolast je i malo ljut.

Russula claroflava - created in Finland by Esa Borén

SJAJNOŽUTA KRASNICA

Russula claroflava Grove (1888)

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Swamp Brittlegill

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, s dosta je debelom kožicom, tvrd, po vlažnom je vremenu sjajan i malo mazav, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se guli do polovice promjera; žute, limunastožute do žuto-narančaste boje, rub je u starosti malo narebran.

Stručak: 2-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, prilično je dug, valjkast, tvrd, pun, ponekad je samo malo šupljikav; bijel, kasnije je prošaran sivim do crnkasto-smeđim mramoriranim crtežom, na dodir pocrveni.

Listići: Prilično su široki, prirasli su na stručak, gusti; žućkasti su do blijedooker, vremenom postupno tamne i postanu sivkasti do crnkasti, često su sa žućkastom oštricom.

Spore: Eliptične, obično sa dužim nego širim, grubim, djelomično spojenim, šiljastim bradavicama visokim do 1 µm, slabo mrežaste, često tvore kratke kreste ili linije, 8-12 x 7.5-10 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Čvrsto, bijelo, na ozlijeđenim mjestima uglavnom prvo pocrveni, kasnije postane sivo, crnkasto-smeđe do crno; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag ili malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Slabo reagira u dodiru s gvajakolom, dok meso u bazi stručka u dodiru sa sulfovanilinom postane karmincrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, jasikom ili johom, na vlažnim mjestima, na kiselom tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dio je skupine krasnica kojima meso posivi, otrusina je krem boje, a meso je blagog okusa. Slična je blijeda krasnica (Russula decolorans) koja je izraženije narančaste boje i raste na drugačijem staništu.

Russula clavipes - created on September 2017 in Ketunpesävaara, Finland by Tero Taipale

BATINASTONOGA KRASNICA

Russula clavipes Velen.

Etimologija: clava (lat.) = palica, toljaga + pes, pedis (lat.) = stopalo, noga. Po obliku stručka.

Klobuk: 5–15 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se guli di 1/2 promjera, dosta je promjenjive boje, smeđ, žuto-zelen, maslinastozelen, zeleno-smeđ, rub je često s ružičastom nijansom, na sredini je obično tamniji, rub je slabo narebran u starosti.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, upadljivo je batinasto zadebljan na dnu, pun, vremenom postaje spužvast i šupalj, bijel, mjestimično je ružičast do potpuno ružičasto-ljubičast, s vremenom ili trljanjem postaje smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, često se račvaju uz stručak, bjelkaste, krem, svijetložute do oker, u starosti su posmeđe.

Spore: Eliptične, dekorirane su izoliranim ili rijetko povezanim bradavicama visokim 0.4-0.8 µm, amiloidne, 7-11 x 6–9 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu požuti ili posmeđi; miriše na haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Stručak u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane tamno maslinastozelen, a sa anilinom pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, arišem ili borom, u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Pripada podsekciji Xerampelinae. Slična je zelena krasnica (Russula aeruginea), koja ima malo papreno meso, osobito listići, te smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja raste u bjelogoričnim šumama i ima manje spore.

Russula consobrina - created on July 2019 in Pullola, Finland by Tarja Siuvatti

SUMRAČNICA

Russula consobrina (Fr.) Fr.

Etimologija: consobrinus (lat.) = bratić. Po sličnosti sa krasnicama iz skupine sa smrdljivom krasnicom (Russula foetens).

Klobuk: 5-12 cm širok, mesnat, najprije je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini, blago je pupčast, gladak, siv, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ ili je sivo-maslinast, po suhom je vremenu raspucan, rub je svjetliji, gladak, u starosti je narebran.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-2.5 cm debeo, u mladosti je pun, kasnije je spužvasto-šupljikav, izbrazdan, isprva je bijel, kasnije posivi ili posmeđi.

Listići: Gusti, prirasli, račvasti su uz stručak, nema lamelule, na bazi su povezani poprečnim žilicama, u mladosti su bjelkasti, kasnije su krem, uvijek su sa sivkastom nijansom, oštrica kasnije teži da postane žuto-oker.

Spore: Eliptične, krupno su bradavičave i s izraženom mrežicom, 7-11 x 6-10 µm; otrusina je krem.

Meso: Bijelo, zatim je sivkasto, ispod kožice klobuka je sivkasto; miris je slab, lagano miriše na jabuke ili kokos, sličan kao kod paprene krasnice (Russula emetica), a okus je vrlo ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom, samo u močvarnim ili jako vlažnim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo ljutog okusa.

Napomena: Po boji se može zamijeniti s lasičjom krasnicom (Russula mustelina) koja ima slatkasto meso, ali je mnogo većih dimenzija. Kada se gljiva razvije stručak je karakteristično šupljikav, šupalj i nije komorast kao kod sličnih vrsta.

Russula cremeoavellanea - created on August 2024 in Nurme küla, Estonia by Allar Antson

KREMASTOSMEĐA KRASNICA

Russula cremeoavellanea Singer

Etimologija: cremeus, cremeo (lat.) = kremast, boje kreme + avellaneus (lat) = boje lješnjaka, smećkast. Po boji.

Engleski naziv: Cream Brittlegill

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, kožica je zagasita, dosta je promjenjive boje, bjelkast, krem, žučkast, ponekad je ružičast, rijetko je narančast, u starosti je krem-oker do svijetlosmeđ, često je svjetlijih nijansi i ispran, na sredini je ružičast, sa ili bez zelenih tonova, rub je kvrgav i narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, lomljiv, bijel, kasnije je blago sivkast, naboran.

Listići: Gusti, relativno su široki, usko su prirasli, račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, u mladosti su bjelkasti, zatim su svijetložuti ili kremasti, u starosti su žuto-oker.

Spore: Eliptične, sa osrednje visokim izoliranim bradavicama, amiloidne, 6.5-9.5 x 5.5-8 µm, pleurocistide su sa 1-5 segmenata, 50-85 x 7.5-12.5 µm, pileocistide su oko 3-8 µm; otrusina je svijetložuta do žumanjčanožuta.

Meso: Lomljivo, bijelo, u starosti je sivkasto-žuto; miris nije izražen ili je na voće, a okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje ružičasto, s gvajakolom sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, bjelogoričnim šumama i vrtovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično sa brezom, lijeskom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su sitna krasnica (Russula minutula), koja je nešto manjih dimenzija i ima nešto manje spore, ljupka krasnica (Russula amoena), koja miriše na ribu, smeđeljubičasta krasnica (Russula brunneoviolacea), kojoj meso u dodiru sa gvajakom postane tamnocrveno, te mekana krasnica (Russula nauseosa), koja raste ispod crnogoričnog drveća i u početku ima malo ljutkasto meso uz listiće.

Russula cuprea - created on July 2017 in Tårbæk, Cottageparken, Denmark by Thomas Kehlet

BAKRENA KRASNICA

Russula cuprea Krombh.

Etimologija: cupreus (lat.) = bakreno. Po boji.

Engleski naziv: Gnarled Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je pravilno konveksan, kasnije je spljošten i često ulegnut na sredini, gladak, prilično je blistav, kožica se može guliti do polovice promjera, boja je vrlo promjenjiva, ujednačene je narančaste, crvene ili crvenkasto-smeđe boje, rijetko je zelen ili maslinasto-smeđ, sredina je često oker boje, rub je već u mladosti jasno narebran, crtice su promjenljive dužine, te također vrlo kratke.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.6-2 cm debeo, pravilno je valjkast ili je lagano proširen na vrhu, također je batinast prema dnu ili je sužen na bazi, spužvasto je šupljikav, bijel, više je ili manje s crvenkastom nijansom, u starosti je sa žuto-smeđim mrljama po površini, malo je naboran.

Listići: Gusti, dosta su krupni, uglavnom su naizmjenično izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su do izrezani uz stručak, prirasli, račvasti, vrlo su lomljivi, zlatnožuti.

Spore: Kuglaste ili široko eliptične, s izoliranim bodljama, nisu mrežaste, jedva su spojene, 8.5-11 x 6.7-8.5 µm; otrusina je žuta do tamno žuto-oker.

Meso: Debelo, nije kompaktno, ubrzo postane prilično porozno i dosta lomljivo, bjelkasto, teži da požuti; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je jako papren, žareći.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, uglavnom smrekom ili jelom, ali i bjelogoričnim drvećem, najčešće grabom ili hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ovoj krasnici su po boji i paprenom okusu mesa najsličnije cedrova krasnica (Russula badia) i postojana krasnica (Russula firmula). Slična cedrova krasnica je jako paprena tek nakon određenog vremena, a razlikuje se po mirisu po listu pelargonije. Kruta krasnica je ljubičaste boje i također sa zelenkastim tonom. Od njih se razlikuje po dosta tamnijim sporama. Bakrena krasnica je također manja rastom.

Russula curtipes - created on August 2021 in Lellinge Skovhusvænge, Denmark by Thomas Kehlet

KRATKONOGA KRASNICA

Russula curtipes F.H.Møller & Jul.Schäff.

Etimologija: curtus (lat.) = skraćen, smanjen + pes (lat.) = noga. Po kratkom stručku.

Klobuk: 3-13 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu sluzav, po suhom je vremenu suh i bez sjaja, kožica se vrlo slabo guli, ružičast, vinskicrven, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili maslinasto-smeđ, rjeđe je ljubičasto-crn, na sredini je često kre, žućkasto-oker ili maslinasto-oker, nikad nije intenzivno zelen, više je ili manje sitnozrnast, na rubu je lagano narebran i malo pojasast.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-4 cm debeo, kratak, zdepast, čvrst, tvrd, sužen je na bazi, u starosti je pamučasto-šupalj, bjelkast, na bazi je oker-smeđ, kasnije je sa žućkast ili žućkasto-smeđe pjegav, nikada nije s crvenom nijansom.

Listići: U mladosti su zbijeni, široki, često su račvasti uz stručak, na bazi su povezani poprečnim žilicama, malo prelaze rub klobuka, uvijek su kratko zaokruženi uz stručak, prirasli, krem-žuti, kasnije su žuto-oker.

Spore: Kuglaste ili široko eliptične, bradavičave su ili sitno bodljikave, s jakim su izbočinama, djelomično su izolirane ili mrežasto-zebraste, često su krestaste, dekoracija je visoka oko 0.6-0.8 µm, 7-9.5 x 6.5-7.5 µm; otrusina je žumanjčanožuta do žuto-oker.

Meso: Tanko, čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo; ugodno miriše na voće, u starosti neugodno na sir, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane mesnatocrveno, s gvajakolom nakon određenog vremena pozeleni, s naftolom veoma brzo i izrazito tamnoplavo, a s fenolom crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Sliči romellijevoj krasnici (Russula romellii) od koje se razlikuje po nešto tvrđoj konzistenciji, boje je mahagonija, nešto je malo blijeđa ili lagano maslinasta na sredini klobuka. Po kiši poprimi purpurnocrvenkasto-okeraste pjegice.

LJUBIČASTOZELENA KRASNICA

Russula cyanoxantha (Schaeff.) Fr.

Etimologija: kyanos (gr.) = tursko staklo, tamnomodro, zagasitomodro, plavičasto + xanthos (gr.) = žut. Po boji.

Engleski naziv: Charcoal Burner

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, uglavnom je bez sjaja, kožica se samo djelomično guli, samo na rubu, vlažan; izvanredno je promjenljive boje u kombinacijama: ljubičasto-plava, ljubičasto-crna, sivo-ljubičasta, zelena, maslinasto-smeđa, zeleno-crna, s mrljama druge boje, rub je najprije podvijen, zatim je tup, dosta je pravilan, gladak.

Stručak: 3-14 (16) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, mesnat je i čvrst, u starosti je spužvast, pun; bijel, rijetko je s ljubičasto-crvenkastom ili modrikastom nijansom i sa smeđim mrljama, sitno je naboran.

Listići: Gusti, mekani, prirasli, nejednako su dugi, račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, elastični, većinu vremena nisu lomljivi, u starosti mogu biti lomljivi, na dodir su ljepljivi; bijeli, ponekad su s blagom plavkastom nijansom.

Spore: Kuglaste do eliptične, samo na jednom kraju sitno bradavičave, (7.8) 8.1 - 9.3 (9.6) × (6.6) 6.8 - 7.8 (8.2) µm, Q = (1.1) 1.11 - 1.3 (1.4), N = 60, Me = 8.7 × 7.3 µm, Qav = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka ljubičasto-plavkasto, ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je slatkast na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, s fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim pocrni, dok listići sa sulfovanilinom postanu ljubičasti, a meso pocrveni; ovo je jedina poznata krasnica koja ne mijenja boju mesa nakon što se natrlja željeznim sulfatom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem; česta je vrsta. Petu sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Zbog velike promjenljivosti boje klobuka je moguća zamjena s drugim krasnicama, značajka ove vrste je što su listići vrlo mekani, na pritisak prstom ne pucaju već su mazavi. Moguća je zamjena sa zelenim krasnicama, kao što su zelena krasnica (Russula aeruginea) i smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja nikad nema ljubičastoplave tonove po klobuku. Siva krasnica (Russula grisea) je slična po zelenkastoj boji, ali nije s ljubičastom nijansom i ima karakteristične slamnatožute i lomljive listiće. Ljubičastozelena krasnica jedina je krasnica koja ne reagira u dodiru sa željeznim sulfatom.

VARLJIVA KRASNICA

Russula decipiens (Singer) Bon

Etimologija: decipiens (lat.) = lažan, varav, varljiv. Po teškoj determinaciji.

Klobuk: 4-11 (13) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, gladak, blistav, u starosti je često bez sjaja, kožica se lako guli; krvavocrven, crveno-smeđ ili ljubičasto-crven, ubrzo izblijedi i izgubi boju, osobito na sredini gdje postane bjelkast, krem, žut, žuto-oker do zeleno-oker, rub je lagano narebran.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1.3-2.5 (2.8) cm debeo, uglavnom je vitak, proširen je na vrhu, na bazi je zašiljen+; bijel, kasnije je sa sivom ili smećkastom nijansom, nikada ne požuti, malo je naboran.

Listići: Gusti, često su račvasti, izrezani su uz stručak, prirasli; najprije su svijetložuti, u starosti su zlatnožuti do žuto-oker.

Spore: Kuglaste do eliptične, bradavičave do bodljikave, nanizane poput lanaca i mjestimično grebenasto spojene, (7.1) 7.8 - 9.5 (9.6) × (6.3) 7 - 8.8 (9.0) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.4 × 7.7 µm, Qav = 1.1; otrusina je žuta.

Meso: Kompaktno, mekano, lomljivo, bijelo, bjelkasto, kasnije posivi; miriše na voće, a okus je papren.

Kemijske reakcije: Dosta jako reagira na gvajakol, meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane narančasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom, grabom ili bukvom, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, a ponekad je ljutina podnošljiva.

Napomena: Ova krasnica raste tipično u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod hrasta, rijetko ispod drugih bjelogoričnih vrsta, a nikada u crnogoričnim šumama.

Russula decolorans - created on August 2014 in Huuhanvuoret, Finland by Joona Saraste

BLIJEDA KRASNICA

Russula decolorans (Fr.) Fr.

Etimologija: decolorans (lat.) = promjenljive boje. Po promjeni boje mesa prema sivoj boji.

Engleski naziv: Copper Brittlegill

Klobuk: 3-13 cm širok, najprije je poluloptast, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, kožica se lako guli sve do sredine, žuto-narančast do narančasto-crven, ponekad dosta izblijedi pa je crveno-smeđ, rub je gladak i nepravilan, ponekad je podijeljen na režnjeve.

Stručak: 3-13 cm visok i 1-3.5 cm čvrst, prvo je pun, kasnije je spužvast, manje je ili više zadebljan na bazi, uzdužno je brazdast, bijel, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu najprije pocrveni, kasnije posivi.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, prirasli, bjelkasti, kremasti do svijetlooker, oštrica je žuta, na ozlijeđenom mjestu najprije pocrvene, kasnije posive.

Spore: Eliptične, s izoliranim su bodljama visokim do 1.5 µm, često su povezane u linijama, 8.4-13.5 x 6.7-10 µm; otrusina je tamnokrem do svijetlooker.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu prvo pocrveni, kasnije posivi; miris nije izražen, a okus je malo ljutkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom, smrekom i crnom mirtom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Spada u skupinu krasnica kojima meso posivi ili pocrni, a slična je močvarna krasnica (Russula paludosa) koja raste na istom staništu i u isto vrijeme.

MODROLISNA KRASNICA

Russula delica Fr.

Engleski naziv: Milk White Brittlegill

Klobuk: 5-22 (28) cm širok, dosta je nepravilan, prvo je konveksan, na kraju je ulegnut na sredini i lijevkastog oblika, suh, kožica se vrlo malo ili nimalo ne guli; bijel, bjelkast (često prljav jer je prekriven ostacima zemlje ili lišća), mjestimično je oker ili smećkast, najčešće je baršunast, ubrzo je upadljivo sitno naboran ili mjestimično pjegav, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je valovit i iskrivljen.

Stručak: 2-6 (7) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, debeo, uglavnom je pun, čvrst, vrlo je kratak i zdepast, valjkast, skoro se uvijek širi od baze prema vrhu; najprije je bijel, s plavkastom je ili zelenkastom nijansom na vrhu, kasnije može biti i oker ili sa smećkastim nepravilnim mrljama, uski pojas ispod spoja s listićima je uvijek bijel, prvo je gladak i bez sjaja, zatim je naboran i baršunast.

Listići: Gusti, široki, pomiješani su s lamelulama, u starosti su malo razmaknuti, prirasli ili se lagano spuštaju po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, u mladosti su ponekad orošeni s bezbojnim vodenastim kapljicama; bijeli, s laganim su plavkastim odsjajem, osobito prema stručku.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s izoliranim niskim bradavicama visokim oko 0.5-1.5 µm, (6.8) 7.3 - 9.1 (10.4) × (5.4) 6.2 - 7.7 (8.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 8.2 × 7 µm, Qav = 1.2; otrusina je bijela do kremasta.

Meso: Bijelo, tvrdo, lomljivo, debelo, zrnasto, ne mijenja boju; mirisom podsjeća na ribu ili voće (nekad dominira prvo, a nekada drugo), često je neugodan, a okus je malo ljutkast, posebno uz listiće.

Kemijske reakcije: Meso i površina stručka u dodiru s lakto-fenolom postanu ljubičasto-smeđi, a meso s alfa-naftolom ubrzo postane ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično bor ili hrast, osobito na vapnenastom ili neutralnom tlu, često je ukopana u tlo. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Bijele su krasnice dosta nekvalitetne jestive gljive.

Napomena: Ova krasnica dosta sliči mliječnicama iz skupine u kojoj je najtipičnija vrsta paprena mliječnica (Lactifluus piperatus) koja se nešto razlikuje po pristnosti mlijeka i po jako ljutom okusu. Najprepoznatljivija je po staništu, skupnom načinu rasta, ukopanosti u zemlji, djelomično je jamičasta, te se po klobuku nalaze ostaci zemlje i suhog lišća. Po kvaliteti nije među kvalitetnijim krasnicama, jer ima dosta tvrdo meso koje nije baš najboljeg mirisa i okusa. Klobuk se razvije već u zemlji i tek kasnije probija tlo koje poslije ostane na klobuku, isto kao i kod nevaljale baršunaste mliječnice (Lactifluus vellereus).

Russula densifolia - created on August 2021 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

GUSTOLISTIĆAVA KRASNICA

Russula densifolia Secr. ex Gillet

Etimologija: densi (lat.) = gusto + folium (lat.) = list, listić. Po gustim listićima.

Engleski naziv: Crowded Brittlegill

Klobuk: 4-10 (15) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se nešto otvori i ulegne na sredini, lijevkast, gladak, bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera; u početku je bjelkast, zatim je sivo-smeđ, maslinasto-smeđ, kasnije je tamnosmeđ do crvenkasto-smeđ, mjestimice je s mutnim mrljama, više je ili manje fino ispucan, često je bijel prema rubu, rub je prvo zaokružen prema dolje, kasnije je ponekad ravan ili izvrnut, valovit, dugo vremena ostane bijel.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 0.7-2 (2.5) cm debeo, valjkast, nije uvijek centralan, malo je širi na vrhu uz listiće i sužen na bazi, vretenast, gladak; bijel, na ozlijeđenim mjestima posmeđi, kasnije postane sivo-crn.

Listići: Gusti, s prisutnim su lamelulama, dosta su pravilni, nisu široki, zakrivljeni, prirasli su ili se spuštaju po stručku; bijelo-krem do oker, na ozlijeđenim mjestima pocrvene, kasnije postanu plavo-zelenkasti do crni, oštrica brže pocrveni.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa srednje velikim mrežasto spojenim bradavicama, 6-9.4 x 5-7.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, sivkasto, na prerezu polako pocrveni, kasnije postane tamnosivo do sivo-crno; miriše na plijesan ili na stare vinske bačve, malo na voće, poput grožđa, a okus je blag do malo papren, osobito uz listiće, ali mnogo slabije nego kod ljutolisne krasnice (Russula acrifolia).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane ružičasto-narančasto i zeleno, a u dodiru s gvajakolom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom borom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Dio autora za ovu vrstu navodi da je nejestiva, a po izvješćima o jestivosti bi se mogla kategorizirati kao uvjetno jestiva, odnosno jestiva u manjim količinama. Sve su krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Pripada skupini crnih krasnica koje imaju zajedničku osobinu da im listići ekstremno pocrnu. Po morfološkim osobinama i staništu na kojem raste veoma je slična ljutolisna krasnica. Razlikuje se po okusu mesa uz listiće koji je mnogo slabije papren, za razlikovanje samo na temelju izgleda je potrebno imati veliko osobno iskustvo.

Russula densissima - created on September 2024 in Videløkke Dam, Denmark by Kirsten Bjørnsson

NAJGUŠĆA KRASNICA

Russula densissima Romagn.

Etimologija: densus (lat.) = gust, zbijen, čvrst, a densissima je augmentativ i znači najgušći. Po gustim listićima.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se raširi i udubi na sredini, površina je glatka, rijetko je pomalo naborana, po vlažnom je vremenu ljepljiv, prilično je sjajan, bijelo-žućkast, žućkasto-smeđ do tamnosmeđ, često je s maslinasto-smeđim mrljama, trljanjem pocrni, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-3 cm visok i 0.5-1.6 cm debeo, valjkast ili je blago sužen prema gore, pun, gladak, bijel, u starosti posmeđi ili pocrni, trljanjem pocrni.

Listići: Vrlo su gusti, uski do vrlo uski, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama različite dužine, rijetko su račvasti, bijeli, bjelkasti do kremasti, na pritisak pocrnu, oštrica je iste boje ili ponekad crna.

Spore: Široko su eliptične, dekoracija s niskim, vrlo gustim, amiloidnim bradavicama, visokim 0.1–0.5 μm, dobro su povezane kratkim, tankim linijama, 5.7-7.6 x 4.7-6.3 μm, Q = 1.1-1.3, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 41-55 x 8-11 μm, cheilocistide su šiljaste do usko vretenaste, sužavaju se prema vrhu ili su s jednim ili dvostrukim suženjem ili dodatkom, tankih stijenki, ponekad su ispunjene smeđim pigmentom, 37-80 x 5-10 μm, pleurocistide su sličnog oblika kao cheilocistide, 38-75 x 7-14 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su raspršene, jednostanične, valjkaste do šiljaste, sužavaju se prema vrhu ili su s malim suženjem ili s 1-2 ekscentrična dodatka, 35-168 x 5.8-8 μm, pileocistide blizu središta klobuka su raspršene, sličnog oblika i sadržaja, na vrhu su ponekad s dvostrukim suženjem ili jednim dvostrukim ekscentričnim dodacima, 30-88 x 4-9 μm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, oko 6 mm debelo na sredini klobuka, bijelo, na prerezu posivi pa zatim pocrni, ne pocrveni; miris nije izražen, a okus je blag, u listićima je ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom odmah posta tamnoplavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom ili hrastom, rjeđe sa smrekom, voli toplija staništa, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa.

Napomena: Slična je antracitna krasnica (Russula anthracina), koja ima slabije mrežasto povezane bradavice na sporama.

PAPRENA KRASNICA (BLJUVARA)

Russula emetica (Schaeff.) Pers.

Etimologija: emetikos (gr.) = koji povraća. Po efektu koji izaziva trovanje.

Engleski naziv: Sickener

Klobuk: 3-11 (13) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori, spljošti i ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, vlažan i ljepljiv, kožica se obično može guliti samo na rubu, ispod je crven do ružičasto-crven; promjenljive je boje kao i sve krasnice, crven, ružičasto-crven i crvenkasto-smeđ, vremenom bjelkasto izbljeđuje, rub je malo valovit i izbrazdan.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 1-1.8 (2.5) cm debeo, valjkast, pun, spužvast, lomljiv; bijel, bez crvenih je nijansi, malo ili nimalo ne požuti, naboran.

Listići: Relativno su gusti, prirasli, lomljivi, trbušasti, jednako su dugi, bijeli.

Spore: Eliptične, sa stožastim bradavicama visokim do 1.2 µm, mrežaste, (6.8) 7.2 - 8.1 (8.7) × (4.9) 5.3 - 6.2 (6.9) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.6), N = 120, Me = 7.6 × 5.8 µm, Qav = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, mekano, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano ružičasto-crvenkasto; upadljivo miriše na voće, a okus je veoma ljut.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s anilinom polagano postanu blijedo limunastožuti, meso u stručku u dodiru sa sulfavanilinom često postane tamnoplavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, u močvarnim crnogoričnim šumama, šumskim putevima i tresetištima, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, obično borom, smrekom ili jelom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Najprepoznatljivija je po crvenom klobuku koji je uvijek s upadljivom bijelom nijansom, jer bjelkasto izbljeđuje. Kao i kod svih varijacija paprene krasnice, stručak i listići su bijele boje, ali mogu biti i s nijansom neke druge boje. Pojavljuje se u raznim varijacijama, kao gorska paprena krasnica (Russula silvestris), brezova paprena krasnica (Russula betularum), sivonoga krasnica (Russula hydrophila), planinska bljuvara (Russula nana) i mairejeva krasnica (Russula nobilis). Između svih varijacija postoje određene razlike po kojima se mogu međusobno razlikovati. Sve spomenute gljive su lagano otrovne i ljutog okusa, ali jedan primjerak bljuvare u jelu s miješanim gljivama obično kod većine ljudi neće uzrokovati nikakvu reakciju.

Russula emeticicolor - created on July 2011 in Thorskov, Marselisborg, Denmark by Flemming V. Larsen

OTROVNOCRVENA KRASNICA

Russula emeticicolor Jul.Schäff.

Etimologija: emetere (lat.) = povraćati + color (lat.) = boja. Po sličnosti sa bojom paprene krasnice (Russula emetica).

Klobuk: 3–6 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv i svilenkasto sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, ujednačeno je cinobercrven, bakrenocrven, krvavocrven do mesnatocrven, sredina je obično tamnija, s karmincrvenim vlakancima ili žuto-smeđim mrljama i manje ili više kao nazubljena, kožica je prekrivena gustim i bjelkastim ljuskicama zbog širokih i jako dlakavih hifa, rub je brazdast do narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, pun, kasnije je spužvast i komorasto-šupalj, bijel, s više je ili manje izraženom mesnatoružičastom ili crvenkastom nijansom pri dnu, na ozlijeđenim je mjestima sivkast ili smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, bijeli, kasnije su krem, lomljivi i prilično razmaknuti, prilično su široki, snažno su zaobljeni sprijeda i straga.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, s 0.5-0.7 µm visokim bradavicama koje su izolirane ili rijetko povezane malim grebenima ili gotovo mrežaste, amiloidne, 6.5–8 x 6–7 µm, bazidije su 4-sporne, 30-50 x 8-11 µm, cheilocistide su vretenaste, 35-55 x 8-10 µm, pleurocistide su 30-55 x 8-9 µm; otrusina je bijela do bijelo-kremasta.

Meso: Nije čvrsto, lomljivo, bijelo, u starosti je lagano oker do hrđastosmeđe; miris je ugodan ili nije izražen, a okus je blago trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom ili hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slična je sitna krasnica (Russula minutula), koja je blagog okusa mesa, a u dodiru sa sulfovanilinom pocrveni.

Russula exalbicans - created in Germany by Th. Kuhnigk

IZBLIJEDJELA KRASNICA

Russula exalbicans (Pers.) Melzer & Zvára

Etimologija: ex-albesco (lat.) = blijediti, izblijediti. Po svijetloj boji.

Engleski naziv: Bleached Brittlegill

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i dosta napadno ulegnut na sredini, kožica se vrlo teško guli; izblijeđene je ružičaste, crvene, crvenkasto-ljubičaste do sivo-žute boje s tendencijom da gubi boju i postane bijel s ružičastim, sivkastim ili zelenim pjegicama, rub je rastrgan, gladak ili kasnije lagano narebran.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, prilično je čvrst, uglavnom je dosta kratak i zdepast, sužen je na vrhu ili na bazi; bijel, ponekad je s ružičastom nijansom ili sa žućkasto-smeđim mrljama, u starosti sivkast i sa sivim žilicama.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama koje su manje ili više račvaste prema stručku, na bazi poprečno spojeni žilicama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, kasnije su krem, žućkasti i također sivkasti.

Spore: Eliptične, s izoliranim bradavicama visokim oko 0.5-0.7 µm, spojenih malim grebenima, nisu mrežaste, 7-10 x 5.7-7 µm; otrusina je žućkasta do oker.

Meso: Bijelo do sivkasto, debelo, lomljivo je kao kod svih krasnica, u bazi stručka je žuto ili prljavosmeđe; miriše na voće, a okus je blag ili malo ljutkast, ljutina nestaje žvakanjem.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima i bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, na suhim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Smatra se formom krvave krasnice (Russula sanguinea) s tendencijom da izgubi boju i postane bijelo-siva na svim dijelovima. Raste ispod breza i meso teži da posivi, to su dvije osobine po kojoj se razlikuje od sličnih vrsta. Za izblijedjelu se krasnicu može se reći da je gljiva parkova i vezana je za breze. Ima vrlo promjenljivu boju, prizemljena je i redovito izblijedi. Osobito su karakteristični listići koji se jako račvaju, a jedan se listić ponekad po dužini i dvaput račva. Na istome staništu i u isto vrijeme raste slična graziozna krasnica (Russula gracillima) kojoj je klobuk također slične promjenljive boje, ali se listići ne račvaju.

Russula faginea - created on July 2021 in Vejlø Skov, Denmark by Thomas Kehlet

BUKOVA KRASNICA

Russula faginea Romagn.

Etimologija: fagus (lat.) = bukva + -ea (lat.) = povezana s bukvom ili se može pronaći u bukovim šumama. Po staništu.

Klobuk: 3-14 cm širok, najprije je polukuglast i konveksan, kasnije je raširen, gladak, kožica se guli samo na rubu, vrlo je promjenjive boje, okerast, svijetlonarančast, crvenkast, crven, smeđ, tamnosmeđ, ružičast, ružičasto-smeđ ili narančasto-smeđ, često je tamniji, kremast ili žuto-zelen u sredini, ponekad je s ljubičastim do žuto-zelenim pjegama, naboran, rub je podvijen i u starosti malo iskrzan.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-4 cm debeo, najprije je bijel, kasnije je žut, sa smeđim je ili ružičasto-smeđim mrljama, uzdužno je izbrazdan.

Listići: Gusti, usko su prirasli, trbušasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, svijetložuti, u starosti su oker.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, bradavičave, bradavice su velike oko 1.2 µm, izolirane, malo zašiljene i jedva združene, 9-11 x 7-8.5 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Bijelo, žućkasto, čvrsto, tvrdo; miriše tipično na haringe, a okus je poput salamure od haringe.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama simbiozi samo s bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blagog okusa i stoga jestive, a miris na ribu nestaje tijekom pripreme jela.

Napomena: Ova vrsta prepoznatljiva je po staništu ispod bukve, velikom plodnom tijelu, tamnoj otrusini, te po tipičnim sporama.