Otidea alutacea - created in Norway by unknown

DVOBOJNA UŠKA

Otidea alutacea (Pers.) Massee

Etimologija: alutaceus (lat.) = boje kože. Po boji.

Engleski naziv: Tan Ear

Plodno tijelo (apotecij): 2-9 (11) cm široko, u obliku je stisnute šalice ili čašice, valovito, nije otvoreno poput uha, zatvoreno je i rascijepljeno na dva režnja ili su režnjevi zbijeni jedan uz drugi; unutarnja je himenijalna površina okerasta, zatim je smeđa ili tamnosmeđa, bez sjaja, vanjska je površina nešto svjetlija, kasnije blijedi u svijetlosmeđu, sitno je zrnasta, baza je bijela i s micelijskim vlakancima.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, s dvije uljne kaplje, 12-17.5 x 6-9 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Prilično je žilavo, lomljivo, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom busenasto, a rijetko pojedinačno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, i po rubovima šuma, na pjeskovitom tlu; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Biti na oprezu s ovom vrstom jer sadrži vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne. 

Napomena: Razlikuje se od drugih rodova mješinarki po karakterističnom apoteciju koji je uvijek lateralno rascijepljen.

OBIČNA UŠKA

Otidea bufonia (Pers.) Boud.

Engleski naziv: Toad's Ear

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm široko i 3-6 cm visoko, u obliku je rascijepljene šalice ili uha, na jednoj je strani rascijepljeno, vrlo je nepravilno i dugo je vremena s uvrnutim rubovima; unutarnja je himenijalna površina glatka, maslinasto-smeđa, cimetastosmeđa, crveo-smeđa ili tamnosmeđa, sitno je bradavičava i jako naborana; vanjska je strana najprije oker, kasnije je smeđa, crveno-smeđa, ljubičasto-smeđa ili tamnosmeđa.

Stručak: Kratak, bjelkast, sužava se prema vrhu.

Spore: Vretenaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 13-15.7 x 6.1-7.1 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bjelkasto je do svijetlosmeđe, lomljivo; miriše slabo na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, osobito ispod hrastova ili smreka, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Vjerojatno sadrži vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne.

Napomena: Za sličnu se vrstu Otidea grandis navodi da je himenijalna površina žuto-oker i da je kratki stručak prekriven bijelim maljama. Po izgledu plodnog tijela je slična smeđa uška (Otidea cochleata) koja je nešto manja te ima veće spore (16-19 x 9-11 µm), račvaste parafize su joj račvaste i jako zakrivljene na vrhu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Otidea cantharella - created in Finland by Tapio Kekki

MALA ŽUTOUŠKA

Otidea cantharella (Fr.) Quél.

Engleski naziv: Cupped Ear

Plodno tijelo (apotecij): 2-6 (8) cm široko i 1-5 cm visoko, najčešće je postrance rascijepljeno, nema jasan oblik uha ili čašice, rub je uvijen prema unutarnjoj strani; unutarnja je himenijalna strana glatka i svijetle limunastožute boje, nema crvenkastih pjega, vanjska je strana hrapava i iste boje.

Stručak: Kratak, baza je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 10-13 x 5-6 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, osobito ispod bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a vjerojatno sadrži vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne ako se gljiva temeljito termički obradi.

Napomena: Mala žutouška raste na istome staništu i u isto vrijeme sa sličnom velikom žutouškom (Otidea onotica). Spomenuta je žutouška znatno veća i na himenijalnoj površini ima crvenkaste pjege. Vrlo je slična i žilasta uška (Otidea phlebophora), međutim ona raste isključivo u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreka ili jela.

SMEĐA UŠKA

Otidea cochleata (L.) Fuckel

Etimologija: coclea (lat.) = puž. Po veoma kovrčastom obliku.

Engleski naziv: Brown Ear

Plodno tijelo (apotecij): 2-11 (15) cm široko, mesnato, bez stručka, nepravilnog je oblika, izgleda poput stisnute čašice, uzdužno se sve do zemlje iscijepa na latice ili režnjeve koji su poput svežnja, rub je uglavnom jako uvijen prema unutarnjoj strani; unutarnja je himenijalna površina smeđa ili tamnosmeđa; vanjska je strana svijetlosmeđa, smeđa, crvenkasto-smeđa ili ljubičasto-smeđa, glatka, jednim je dijelom s anastomozirajućim rebrima.

Spore: Eliptične, duguljaste, s dvije uljne kaplje, (13) 13.9 - 16 (16.8) × (6.5) 6.9 - 7.7 (8.1) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.2 (2.3), N = 120, Me = 15 × 7.3 µm, Qav = 2.1; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Oker je do smećkasto, žilavo, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u brojnim skupinama i busenasto, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, te na opožarenim područjima, na zemlji između lišća i mahovine.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Neki izvori navode da može sadržavati vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne.

Napomena: Prepoznatljiva je po mikroskopskim karakteristikama, te po prilično neobičnom izgledu kovrčavog apotecija uhastog oblika.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VELIKA ŽUTOUŠKA

Otidea onotica (Pers.) Fuckel

Etimologija: onos (gr.) = magarac + ous (gr.) = uho. Po obliku.

Engleski naziv: Hare's Ear

Plodno tijelo (apotecij): 1-9 cm široko i 3-11 cm visoko, oblika je zdjelice ili nepravilnog uha s bočnim urezom po cijeloj dužini, sužava se na bazi, skoro korjenasto, unutarnja je himenijalna strana glatka, bjelkasta, žuto-oker ili svijetlosmeđa, često je s crvenkastim odsjajem, ponekad s malim crvenkastim mrljama; s vanjske je strane brašnast, žuto-oker, gladak, rub je kovrčast i često uvijen prema unutrašnjoj površini, na bazi je bijel i malo narebran.

Spore: Široko su eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 10.5-14.3 x 4.8-7.5 µm; otrusina je bjelkasta do kremasto-žuta.

Meso: Tanko, prilično je elastično, žilavo, lomljivo, žuto-smeđe je do svijetlosmeđe; miris je oštar na gljive, a okus je slatkast na bademe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, rijetko pojedinačno, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u mahovini, voli suho i pjeskovito tlo. Slike je snimio Safet Omerović - Basso, 2.11.2025., na nepoznatom lokalitetu u Istri.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, prvenstveno zbog dobrog okusa. Nažalost, pronađene su male količine toksina giromitrina, ali u neznatnim količinama pa gljivu prije uporabe treba dobro termički obraditi ili osušiti kako bi i te male količine giromitrina isparile.

Napomena: Dio je skupine s nešto konzistentnijim mesom, za razliku od skupine gdje se nalazi žilasta tavica (Disciotis venosa) kojoj je meso tvrdo i lomljivo. Ime je dobila po karakterističnom obliku koji podsjeća na uho. Od ostalih je vrsta iz roda Otidea slična smeđa uška (Otidea cochleata) koja je u obliku gnijezda, s vanjske strane je smeđa i glatka, a s unutarnje smeđa ili tamnosmeđa, raste zbijeno s drugim plodnim tijelima. Ima dosta gljiva koje su sličnog oblika, ali s gledišta jestivosti uglavnom nisu interesantne.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1713. Velika žutouška (Otidea onotica (Pers.) Fuckel); 1714. Smrekina žutouška (Otidea abietina (Pers.) Fuckel)

Otidea propinquata - created in Finland by Tapio Kekki

JELOVA UŠKA

Otidea propinquata (P.Karst.) Harmaja

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko i 2-4 cm visoko, u obliku je izduženog lista, nasuprotni su rubovi nepravilni i preklapaju prorez s jedne strane; unutarnja je himenijalna površina glatka, smeđa, često s narančastom nijansom; vanjska je strana glatka i iste boje, rub je nepravilan, valovit i prorezan.

Stručak: Kratak i ponekad teško prepoznatljiv, bijel od pamučaste dekoracije.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, prozirne, 18.6-20.2 x 9.6-11 µm; askusi su valjkasti, nisu zakrivljeni, sadrže 8-spora.

Meso: Vrlo krhko, voštano, narančasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama gorskog pojasa u simbiozi s različitim vrstama jela i smreka. U Hrvatskoj je vezana za šume s jelom, a poznata je s dva lokaliteta, u okolici Vrbovskog i u okolici Otočca.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Na prvi bi se pogled mogla pomiješati s dvobojnom uškom (Otidea alutacea), koja je ipak 7 cm viša, ali je istog oblika s manje ili više intenzivnom smeđom himenijalnom površinom te svjetlijom i voštanom vanjskom površinom.

NARANČASTOCRVENA ZDJELIČARKA

Aleuria aurantia (Pers.) Fuckel

Etimologija: aurantio (lat.) = narančasto. Po narančastoj boji.

Engleski naziv: Orange Peel Fungus

Plodno tijelo (apotecij): 1-10 (12) cm široko, tanko, prvo je zdjeličasto, zatim nepravilno i valovitia ruba, na osnovi gotovo da nema stalka; unutarnja strana je žuta, žuto-narančasta, svijetlonarančasta ili narančasto-crvena i glatka, vanjska je sterilna strana nešto svjetlija, blijedoružičasta i zrnasta; himenij se nalazi na unutarnjoj strani i na dodir izbaci oblačić lebdjećih spora.

Stručak: Vrlo kratak ili ne postoji, već je samo u obliku korijenčića.

Spore: Eliptične do vretenaste, mrežasto ornamentirane, 17-25 x 9-11 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Voštano, tanko, ružičasto ili narančasto-žuto, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag ili nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u svežnjićima, kao saprofit tla u šumama, vrtovima, parkovima, uz ceste, na travnjacima, na golom suhom tlu, često na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Nema nikakvog okusa, ali je jestiva sirova, a pomiješana sa šećerom i likerom predstavlja pravi gljivarski specijalitet.

Napomena: Po obliku i boji je veoma slična chaterijeva zdjeličarka (Melastiza chateri), koja je do 2 cm široka, vanjska i unutarnja površina su iste boje, a rub je sa sitnim dlačicama, sjajna pozelenka (Caloscypha fulgens), koja naraste do 15 cm široko, vanjska je površina svjetlija, maljava i zrnasta, te zvjezdani tanjurić (Pulvinula convexella), koji je do 3 cm širok, a vanjska je strana glatka i nešto svjetlija.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Aleuria boudieri - created in Spain by Mikel Tapia

JARKOCRVENA TANJURICA

Aleuria boudieri (Höhn.) J.Moravec

Klobuk (apotecij): 0.5-1.2 cm je širok, u obliku zdjelice; unutarnja strana je crvena do crna, crveno-narančasta, a vanjska strana je približno iste boje, odmah ispod ruba se nalazi tanki prsten crno-smeđih dlačica koje ne prelaze rub.

Stručak: Gotovo da i ne postoji, raste izravno iz tla.

Spore: Eliptične, prozirne, 16-17 x 9.5-10.5 µm; askusi 250-290 x 14-16 µm, cilindrični, s 8 spora u nizu, suženi prema osnovi; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, krhko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u kontinentalnim gorskim krajevima, a na sredozemnom području u siječnju, samo na golom šumskom tlu, uz rubove puteva i staza na obalama slatkovodnih površina u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Delnica.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su boje chaterijeva zdjeličarka (Melastiza chateri), koja je mnogo većih dimenzija, žutocrvena tanjurica (Melastiza flavorubens), šiljatosporna tanjurica (Ramsbottomia asperior), cejpijeva tanjurica (Scutellinia hirta), tikvastoparafizna tanjurica (Scutellinia olivascens), dugodlaka trepavičarka (Scutellinia pilatii), trepavičava tanjurica (Scutellinia scutellata), čekinjasta tanjurica (Scutellinia setosa), kvrgavosporna tanjurica (Scutellinia trechispora) i sjenovita tanjurica (Scutellinia umbrorum). Većinu je malih tanjurica nemoguće međusobno razlikovati bez mikroskopske analize spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NARANČASTA TREPAVČICA

Cheilymenia crucipila (Cooke & W.Phillips) Le Gal ex Denison

Etimologija: cruci (lat.) = križ + pilus (lat.) = kapa. Po obliku i izgledu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (6) mm širok, u obliku je čašice ili diska, prvo je malo ulegnuto na sredini, kasnije se raširi, bez stalka, izravno se naslanja na supstrat; unutarnja je himenijalna površina skoro glatka, narančasto-crvena, vanjska je površina nešto svjetlija, prekrivena je svijelosmeđim dlačicama, dugim 100-170 µm i debelim 8-15 µm, rub je s karakterističnim tamnosmeđim čekinjama.

Spore: Eliptične, bradavičave, skoro mrežaste, prozirne, s dvije uljne kaplje, 14.3-19 x 7.6-9 µm; otrusina je bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetle narančasto-crvene boje; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprofit na opožarenim terenima, po ispresjecanim terenima i uz rubove putova na goloj zemlji ili na drvnim ostacima, na vlažnijim mjestima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom svibnja, na vlažnom šumskom pješčanom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IZMETNA ZDJELIČARKA

Cheilymenia fimicola (Bagl.) Dennis

Etimologija: fimus (lat.) = izmet + cola (lat.) = stanovnik. Po rastu na izmetu.

Plodno tijelo (apotecij): 4-10 (12) mm široko, u obliku je zdjelice ili diska, bez stalka, izravno se naslanja na supstrat; unutarnja je himenijalna površina žuto-smeđa, žuto-narančasta do narančasta, rub je dlakav.

Spore: Eliptične, 12-15 x 6-7 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprofit na kravljem, konjskom ili jelenjem izmetu, te također na trulom jelenjem krznu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZRNATA ZDJELIČARKA

Cheilymenia granulata (Bull.) J.Moravec

Engleski naziv: Cowpat Gem

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 (5) mm širok, u obliku je zdjelice ili diska, bez stalka, izravno se naslanja na supstrat; unutarnja je himenijalna površina žuto-narančasta do narančasta, zrnasta.

Spore: Eliptične, 13-17.5 x 6-9.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprofit na kravljem izmetu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Geopyxis carbonaria - created in Estonia by Urmas Kaja

UGLJENSKI PEHAR

Geopyxis carbonaria (Alb. & Schwein.) Sacc.

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Po staništu.

Engleski naziv: Stalked Bonfire Cup

Klobuk (apotecij): 0.6-1.5 (2) cm širok, u obliku je šalice; unutarnja je konkavna površina žuto-oker, oker, narančasto-oker, svijetlosmeđa do tamnosmeđa; vanjska je površina blijedoružičasta, sitno je brašnasta; rub je bjelkast, uvijek je sitno nazubljen i raspucan.

Stručak: Oko 1.5 cm visok i 1-2 mm debeo, slabašan, valjkast, gladak, korjenast, bjelkast je ili žućkasto-smećkast.

Spore: Usko eliptične i s oštrim krajevima, bez grlića, glatke, prozirne, 11-17 x 6-9 µm; askusi 180-250 x 10-11 µm; parafize su slabašne i lagano batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe ili oker-smeđe, lomljivo, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u svim tipovima šuma i po opožarenim terenima na pougljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sitna je gljiva karakteristična po svom neobičnom čašastom obliku, te staništu na zemlji s pougljenisanim ostacima drva.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SVIBANJSKA ŽUTOČAŠKA

Geopyxis majalis (Fr.) Sacc.

Etimologija: geopyxis (lat.) = zemljana kutija, majalis (lat.) = u odnosu na mjesec svibanj.

Klobuk (apotecij): 0.3-1.5 cm širok, u mladosti je kuglast, kasnije otvoren i spljošten u obliku šalice, lomljiv; unutarnja je himenijalna površina glatka, narančaste boje; vanjska je površina malo svjetlija, ali zadržava bjelkasto-narančastu boju, rub je uvijek nazubljen, zakrivljen prema gore i istaknute bijele boje.

Stručak: Sitan ili skoro nepostojeći.

Spore: Eliptične, glatke, 14-16 x 6-8 µm; askusi su veličine do 260 x 10 µm; parafize su valjkaste, uopće nisu proširene na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko i krhko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i jesen u kontinentalnom dijelu, a sredozemnom području od studenog do travnja, na pjeskovitom i vapnenastom tlu s mahovinom, uz rubove šumskih puteva i staza u crnogoričnim i miješanim šumama i na primorskim pješčanim dinama, vjerojatno u simbiozi s crnogoričnim vrstama drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u Gorskom kotaru, iz okolice Vrbovskog i Mrkoplja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po narančastom apoteciju s bazubljenim bijelim rubom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tarzetta catinus - created in Finland by Petri Roponen

MJEHURASTA ČAŠICA

Tarzetta catinus (Holmsk.) Korf & J.K.Rogers

Etimologija: catinus (lat.) = korito, lavor. Po obliku.

Engleski naziv: Greater Toothed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 (6) cm široko, u obliku je čašice ili pehara pravilnog ruba s vrlo kratkim stalkom; unutarnja je himenijalna površina glatka, krem-žuta, žuto-oker, oker do svijetlosmeđa, dok je vanjska strana gruba, prekrivena je sitnim bijelim zrncima ili je lagano vlaknasta, osobito prema bazi, rub se postepeno uvija prema unutarnjoj strani, u starosti je rascijepljen i nazubljen.

Stručak: Vrlo je kratak, žuto-smeđ, prema dnu je bjelkast.

Spore: Eliptične, 20-25 x 11-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, lomljivo, svijetložuto, žuto-smeđe, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima na tlu i na krupnijim drvnim ostacima, najčešće bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Najčešće raste između suhog lišća ispod bukve. Vanjska je površina dekorirana i prilično karakteristična, a rub čašice je ponekad nepravilan i valovit.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tarzetta cupularis - created in Finland by Tapio Kekki

MJEHURASTA BAČVICA

Tarzetta cupularis (L.) Svrček

Etimologija: cupola (lat.) = mala bačva, bačvica. Po obliku.

Engleski naziv: Toothed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm široko, najprije je skoro zatvoreno i kuglasto, zatim se otvori, u obliku je visoke čašice ili zdjele, zadebljano je poput bačve, na bazi se nalazi vrlo kratki stalak ili on uopće ne postoji; unutarnja je himenijalna površina skoro glatka, svijetlosmeđa, na sredini je bjelkasta do žućkasta, vanjska je površina oker boje, bijelo zrnasto-brašnasta, na dnu je ponekad sa micelijskim nitima, rub je jasno nazubljen.

Spore: Eliptične, glatke, 19-21 x 12-15 µm; askusi 280-360 x 15-16 µm, veoma su stanjeni ili u obliku stopala.

Meso: Tanko, tanje je od 1 mm, tvrdo, lako je lomljivo, voštano, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi ili su ugodni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u kolonijama, u svim tipovima šuma, vrtovima, jarcima, na nasipima uz putove i lončanicama za cvijeće, kao saprofit tla na pjeskovitom i glinenastom tlu, uglavnom na mahovini, a nekad i na goloj zemlji; veoma je rasprostranjena u svim krajevima i oko Zagreba.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična mjehurasta čašica (Tarzetta catinus) koja je većih dimenzija i nešto izraženije čašasta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CHATERIJEVA ZDJELIČARKA

Melastiza chateri (W.G.Sm.) Boud.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-0.9 (2) cm široko, u obliku je male zdjelice; unutarnja je himenijalna površina žuto-narančasta, narančasta, crvena ili narančasto-crvena, a vanjska je površina iste boje, rub je dekoriran sitnim i jedva uočljivim tamnim dlačicama.

Spore: Eliptične, grubo mrežaste, 16-18 x 9-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla izvan šuma, po rubovima putova, na vlažnim terenima, voli pjeskovito i glinenasto tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Malena je rastom, u obliku je male zdjelice narančasto-crvene boje i najčešće se pronađe na goloj zemlji uz putove ili šumske staze, iste je boje i na vanjskoj i na unutarnjoj strani, samo što je eventualno vanjska strana nešto blijeđa. Lako se zamijeni sličnim vrstama pa je zbog sigurne determinacije potrebna mikroskopska analiza spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NARANČASTA ZDJELIČARKA

Melastiza cornubiensis (Berk. & Broome) J.Moravec

Etimologija: Cornubia (lat.) = rimski naziv za Cornwall, regiju u jugozapadnoj Engleskoj + -ensis (lat.) = označava porijeklo ili pripadnost. Po čestoj prisutnosti u Cornwallu.

Engleski naziv: Orange Cup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-0.9 (2) cm široko, prvo je polukuglasto, zatim se raširi u obliku čašice, na kraju je gotovo ravna, stalak je prilično kratak ili gotovo nepostojeći; unutarnja je himenijalna površina narančasta, narančasto-crvena ili narančasto-smeđa, a vanjska je površina iste boje, rub je dekoriran sitnim tamnim dlačicama.

Spore: Eliptične, dekorirane su s pravilnim mrežastim uzorkom nalik na pčelinje saće, 15-18.5 x 7.5-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla u i izvan šuma, uz puteve, u sjenovitim područjima na mahovinama, biljnim ostacima i tlu u vlažnim, na pjeskovitim i šljunčanim tlima. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malena je rastom, u obliku je male zdjelice narančasto-crvene boje i najčešće se pronađe na goloj zemlji uz putove ili šumske staze, iste je boje i na vanjskoj i na unutarnjoj strani. Lako se zamijeni sličnim vrstama pa je zbog sigurne determinacije potrebna mikroskopska analiza spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Melastiza flavorubens - created in Estonia by Bellis Kullman

ŽUTOCRVENA TANJURICA

Melastiza flavorubens (Rehm) Pfister & Korf

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-0.9 (1) cm širok, u mladosti je gotovo okruglasto i zatvoreno, kasnije je čašasto, u starosti je spljošteno u obliku diska, nema stručka, izravno je spojeno na supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka, crvenkasta je do žuto-narančasta, izvana je iste boje, rub je prekriven tamnim, sitnim žuto-smećkastim uraslim dlačicama (pseudodlačice su dimenzija oko 20-100 x 9-15 µm), nije zadebljan ili podvijen, ali je nepravilno ispresavijan.

Spore: Eliptične glatke, 14.8-17 x 7.4-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, voštano, žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, pojedinačno ili skupno, na vlažnom golom šumskom tlu uz rubove puteva i staza, u bjelogoričnim i miješanim šumama, na glinenastom tlu, mikrostaništu nastalom stalnim ljudskim i/ili životinjskim utjecajem (npr. gaženjem, ležanjem, lakim prijevozom, izvlačenjem trupaca), ali u mjeri koja ne uzrokuje snažnije erozivne procese; rijetka je vrsta. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, iz okolice Vrbovskog i s planine Medvednice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Točna je determinacija nemoguća bez mikroskopske analize spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Plicaria carbonaria - created in Norway by unknown

UGLJENASTA ZDJELIČARKA

Plicaria carbonaria Fuckel

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 (4) cm široko, u mladosti je u obliku nepravilnog pehara bez stalka, kasnije se raširi poput diska; unutarnja je himenijalna površina crvenkasto-smeđa, ljubičasto-smeđa, ružičasto-smeđa, tamno0smeđa ili gotovo crna i bez sjaja; vanjska je strana crvenkasto-smeđa, ljubičasto-smeđa ili tamnosivo-smeđa, rub je vijugav i u početku uvijen prema unutarnjoj površini.

Spore: Kuglaste, grubo šiljato-bradavičave, 12-15 µm; otrusina je promjenjive boje, bijela do smećkasta.

Meso: Tanko, prilično tvrdo, lomljivo, smećkasto, prozirno; miris nije osobito izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u svim tipovima šuma, na opožarenom tlu i uz pougljenisane drvne ostatke, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ugljenasta se zdjeličarka lako može zamijeniti sa sličnom smeđocrnom zdjeličarkom (Lamprospora trachycarpa) koja također raste od listopada do kraja svibnja na opožarenom tlu. Njezina je himenijalna površina najprije smeđa, a poslije postane crnkasta, askusi su dugi 200-250 µm i debele 14-18 µm. Spore su najprije prozirne, a poslije postanu blijedosmeđe, okruglastog su oblika i velike su 11-15 µm te su prekrivene sitnim prozirnim bradavicama. Prema iznesenim podacima, jedna bitna razlika očituje se u veličini šiljaka, odnosno u sitnim bradavicama na sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Plicaria endocarpoides - created in Finland by Allar Antson

OKRUGLOSPORNA ZDJELIČARKA

Plicaria endocarpoides (Berk.) Rifai

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 (4) 6 cm široko, ubrzo se otvori i raširi, u obliku je čašice bez stalka; unutarnja je himenijalna površina smeđa, tamnosmeđa do crno-smeđa, vanjska je površina malo svjetlija, smeđa i bradavičava.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, 7.5-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smećkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu kao saprofit tla po crnogoričnim šumama, voli šume bora, te po opožarenim terenima, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova je mješinarka karakteristična po svom staništu, a raste po opožarenim terenima s ljubičastom zdjeličarkom (Geoscypha violacea) i ugljenskim peharom (Geopyxis carbonaria), kao i brojnim drugim mješinarkama koje također rastu na istom staništu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VELEMJEHURASTA TANJURICA

Anthracobia macrocystis (Cooke) Boud.

Engleski naziv: Charcoal Goldeneye

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 mm široko, u mladosti polukuglasto, ali se uskoro raširi i sliči disku ili plitkom tanjuriću, plodno tijelo na osnovi nema batrljak, nego izravno raste na supstratu; gornja himenijalna površina blago hrapava i narančasta do crvenkasto-narančasta; vanjska sterilna strana nešto je bljeđa i obrasla smeđim čupercima hifa.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, imaju dvije velike uljne kaplje, 16-18 x 8-9 µm; askusi su valjkasti, oko 160 µm dugi i 15 µm debeli, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su valjkaste i pregrađene te na vrhu zadebljane kao toljaga; hife s vanjske strane plodnog tijela slične su tupoj toljazi, a mogu biti 26-60 µm duge i 10-15 µm debele.

Meso: Tanko, gotovo nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od svibnja do listopada, u mnogobrojnim zbijenim skupinama, na opožarenom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Tanjurice roda Anthracobia bitno se razlikuju od tanjurica roda Scutellinia po obliku hifa koje se nalaze s vanjske, sterilne strane plodnog tijela. Tanjurice roda Scutellinia imaju s vanjske strane plodnog tijela oštre smeđe dlačice, a naša opisana tanjurica ima čuperke slijepljenih hifa čiji su vrhovi tupo zaobljeni. Tanjuricama roda Anthrocobia sliče tanjurice roda Pyronema, no, one nemaju ni dlačice ni čuperke na vanjskoj strani plodnog tijela. Spomenute tanjurice roda Pyronema također rastu na opožarenim mjestima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Anthracobia maurilabra - created on May 2018 in Enumclaw, WA, USA by Leah Bendlin

CRNORUBNA TANJURICA

Anthracobia maurilabra (Cooke) Boud.

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 mm širok, u mladosti polukuglast, ali se uskoro raširi i sliči disku, plodno tijelo na osnovi nema batrljak, nego izravno raste na supstratu; gornja himenijalna površina blijedo žuta ili blijedo oker i malo udubljena; vanjska sterilna strana ima istu boju, ali je punktirana sa smeđim čupercima sličnim dlačicama, odnosno slijepljenim hifama; rub je uvijek uzdignut te izrazito smeđe odvojeno čupkast.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, imaju dvije velike uljne kaplje, 19-20 x 8-9 µm; askusi su valjkasti, 170-190 µm dugi i 19 µm debeli, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su cilindrične, pregrađene i račvaju se, a na vrhu su zadebljane; čuperci (dlačice) su tamnosmeđi i 50-90 µm dugi, dlačice su višestruko pregrađene, slijepljene i glatke i na vrhu nisu šiljate, nego su tupo zaobljene.

Meso: Tanko i gotovo nepostojeće.

Stanište: Raste od kolovoza do listopada, na opožarenim mjestima i na ostacima karboniziranog drva.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Samo je jedna od brojnih mješinarki koje rastu na požarištima i na karboniziranim ostacima drva. No, opisana tanjurica je lako prepoznatljiva zbog blijedog žutog i blijedo oker himenija i posebice zbog slijepljenih smeđih čuperaka vidljivih na rubu apotecija.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Byssonectria deformis - created on May 2019 in Kassel, Germany by Cordula Bernert

GLATKA ZDJELIČARKA

Byssonectria deformis (P.Karst.) U.Lindem. & M.Vega

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 mm širok, raširen, konkavan, ulegnut na sredini, izravno je spojen na supstrat, žuto-narančast, narančast do crven, vanjska je strana maljava od nitastih, bjelkastih, savitljivih dlačica, rub je erodirano-nazubljen.

Spore: Vretenaste, duguljaste, s dvije veće i nekoliko sitnijih uljnih kaplja, 17-24 x 8-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, bezbojno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, u mnogobrojnim kolonijama, kao saprofit tla u vlažnim tresetnim šumama na zemlji, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, boji i staništu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MIRISNA KOMORNICA

Genea fragrans (Wallr.) Paol.

Plodno tijelo: 0.5-1.5 cm široko, skučeno zatvoreno, nepravilno šuplje s napuhanim izgledom, peridij je crnkastosmeđ, gotovo crn, površina je gusto obrasla sitnim bradavicama, gleba se sastoji od komornih zidova koji su prevučeni himenijem, unutarnja je površina crna, između dubokih brazdi peridija je tamnosiva.

Spore: Kuglasto-eliptične, s tupim nepravilnim bradavicama, 35-45-27-35 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, elastično, tvrdo, sivkasto; miris je jak aromatičan u mladosti, a neugodan nakon zrenja, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, na plitkim dubinama u glinenastom i vapnenastom tlu u bjelogoričnim šumama u različitim klimatskim uvjetima i na različitim visinama. Zabilježena je na nekoliko lokaliteta u Hrvatskoj. Sliku je snimio Željko Zgrablić.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnim vrstama iz roda Genea.

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 49.str. Mirisna komornica (Genea fragrans (Wallr.) Sacc.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NEPRAVILNA KOMORNICA

Genea verrucosa Vittad.

Engleski naziv: Warted Genea

Plodno tijelo: 1-2 (3) cm široko, nepravilno, zatvoreno, peridij je izbrazdan poput površine ljudskog mozga, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ, skoro crn, površina je neravnomjerno obrasla gustim, sitnim i grubim crvenkastim bradavicama, unutarnji je himenijalni dio nepravilno šupalj i bjelkast.

Spore: Kuglaste do eliptične, s tupim, nepravilnim, skoro bezbojnim bradavicama, 26-35 x 19-25 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, tvrdo, elastično, voštano, tamnosmeđe do crno-smeđe; miriše na plijesan, a okus je bljutav.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno po nekoliko primjeraka, poluukopana u zemlji (samo vrh viri iz zemlje), u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, bukve i kestena te ispod bukve ili hrasta te u crnogoričnim šumama bora, na vapnenastom tlu, voli mediteranska područja. Prvu sliku snimio je Matija Josipović, a ostale Tihana Prcić, u ožujku, u Istri.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnim vrstama iz ovog roda, a najvažnija je karakteristika po kojoj se lako prepozna šupljina u unutarnjem dijelu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MORSKA ZAKOPANKA

Geopora arenicola (Lév.) Kers

Etimologija: arena (lat.) = pijesak. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, u obliku je pehara ili priljepka, nema stručka već je izravno spojeno sa supstratom, najprije je kuglasto zatvoreno pa se otvori u obliku zvijezde; unutarnja je himenijalna površina bjelkasta, sivkasta ili svijetložuta, kasnije je sivo-kremasta, oker ili smećkasta, glatka; vanjski je dio vunast, odmah je potpuno pjeskovito-hrapava, rub je često prekriven žutim ili hrđastosmeđim dlačicama, često je rascijepljen.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s jednom uljnom kapljom, rjeđe s dvije, 18-24 x 10-14 µm; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo do svijetložuto, ponekad s ljubičastom nijansom, lomljivo; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla na tlu po grmlju, posebno na obalama rijeka, voli pjeskovito tlo. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu i studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer joj je okus mesa previše jak na zemlju. Sirova je otrovna.

Napomena: Za ovu je vrstu karakterističan osobiti način rasta, jer najprije raste podzemno, ukopana u zemlji. Od ostalih je vrsta slična pjeskovita zakopanka (Geopora arenosa) koja raste na sličnim terenima, a po izgledu se teško razlikuje od ove vrste. Malo je drugačijeg oblika, često manje veličine plodnih tijela i ima nešto manje spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Geopora arenosa - created on November 2023 in ΚΗΠΟΥΡΙΟ-ΓΟΡΓΙΑΝΗ, Greece by g_konstantinides

PJESKOVITA ZAKOPANKA

Geopora arenosa (Fuckel) S.Ahmad

Etimologija: arena (lat.) = pijesak. Po staništu.

Engleski naziv: Mountain Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, u obliku je nepravilno rascijepane šalice, nema stručka već je izravno spojeno sa supstratom, najprije je skoro zatvoreno i ukopano pa se izdigne i napola otvori, pojedinačna su plodna tijela često nagurana jedno uz drugo; unutarnja je himenijalna površina bjelkasta, sivo-okerasta ili smećkasta; vanjska je površina smeđa ili sivo-smeđa, zrnasta, prekrivena je gustim smeđim dlačicama i okružena pijeskom i zemljom, rub se zvjezdasto raspuca.

Spore: Eliptične, glatke, 22.5-29.8 x 14-18.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Uvijek je smeđe do crvenkasto-smeđe, više-manje s bijelom ili prljavobijelom zonom, lomljivo; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama uz morsku obalu, voli blizinu borova, najčešće se pronađe na mahovini ili goloj zemlji, voli naplavine na pjeskovitom tlu; dosta je raširena vrsta.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer joj je okus mesa previše jak na zemlju. Sirova je otrovna.

Napomena: Nešto je većih dimenzija morska zakopanka (Geopora arenicola). Dosta se teško međusobno razlikuju bez mikroskopske analize spora. Lako je prepoznatljiva po smećkastoj boji mesa. Ostale slične vrste obično imaju bijelo do žuto meso.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PRIMORSKA ZEMLJOPORKA

Geopora nicaeensis (Boud.) M.Torre

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, u početku je gotovo kuglasto zatvoreno, kasnije se otvori, u obliku je pehara, nema stručka već je izravno spojeno sa supstratom; unutarnja je himenijalna površina kremasto-žuta, sivo-oker do ružičasto-smeđa, kasnije je smećkasta, često je s tamnijim mrljama; vanjska je strana vunasta, smeđa, pjeskovito hrapava, rub se uglavnom zvjezdasto rascjepljuje, krakovi su uglavnom zakrivljeni prema vani, često je prekriven žutim ili tamnosmeđim dlačicama.

Spore: Široko eliptične, 23.8-30 x 13-21 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u starosti je svijetlosmeđe, do 2.5 mm debelo, lomljivo; miriše na zemlju, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od listopada do travnja, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla na otvorenim, kamenitim i vapnenačkim mjestima, uz putove i staze, u pojasu sredozemnih zimzelenih šuma s hrastom crnikom (Quercus ilex) i alepskim borom (Pinus halapensis) te u alpskoj zoni srednje i sjeverne Europe u pojasu drijasa (Dryas octopetala) i zeljastih vrba (Salix spp.). U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, na otoku Braču i u Istri.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po zvjezdasto raspucanom rubu apotecija, koji je s vanjske strane dlakav.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

POLUURONJENA ZAKOPANKA

Geopora semi-immersa (P.Karst.)

Etimologija: semi- (lat.) = polu, djelomično + immersa (lat.) = uronjeno. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 (10) mm široko, u obliku je čašice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, najprije je kuglasto zatvoreno pa se otvori; unutarnja je himenijalna površina narančasta do oker-narančasta, vanjska je površina iste boje, rub je zupčasto rascijepljen, često je sa sitnim bjelkastim dlačicama.

Spore: Usko eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, rjeđe samo s jednom, 21-25 x 9.5-11.5 µm, askusi su valjkasti, sa 8 spora, 180-250 x 13-20 µm; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo do svijetložuto, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla na tlu ispod bora, hrasta oštrike (Quercus coccifera) ili vrbe, voli pjeskovito tlo. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Za ovu je vrstu karakterističan poluukopani način rasta. Od ostalih je vrsta slična morska zakopanka (Geopora arenicola), čija je unutarnja himenijalna površina dosta svjetlija od vanjske, bjelkasta ili sivkasta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SUMNERIJANOVA ZAKOPANKA

Geopora sumneriana (Cooke ex W.Phillips) M.Torre

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Cedar Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 (6) cm široko, najprije je poluukopano i skoro zatvoreno poput na sredini prošupljene lopte, poslije se na gornjem dijelu otvori pri čemu se rub najčešće zvjezdasto raspuca, jako se raširi, stručak nije izražen ili je jedva uočljiv; unutarnji je dio gladak i svijetložut, kasnije je smećkast; vanjski je dio smeđ i vunast, zrnast, uvijek je prekriven s ostacima pijeska.

Spore: Eliptične, 20-22 x 10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bjelkasto do svijetložuto; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla ispod cedra, ali i ispod drugog crnogoričnog drveća, voli pjeskovito i kiselo tlo. Treću sliku snimila je Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Poreča.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a sirova je otrovna.

Napomena: Dio je roda Geopora u kojem se nalaze vrste u obliku čašice s rubom koji manje ili više izgleda poput krune kada se gljiva razvije, unutarnji je dio gladak, a vanjski je dio prekriven tamnijim paperjem, s ostacima je pijeska iz kojega gljiva izrasta. Slična je pjeskovita zakopanka (Geopora arenosa), ali je nešto manja rastom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NARANČASTA ČEKINJARICA

Humaria aurantia (Clem.) Häffner, Benkert & Krisai

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2.5 cm široko, u obliku je zdjelice ili šalice koja se u starosti spljošti pa poprimi oblik diska; unutarnja je himenijalna površina blijedožuta, oker-žuta ili oker s izrazitim narančastim nijansama, žive narančaste do smećkasto-narančaste boje, ponekad je s maslinastom nijansom, izvana je iste boje, oker, oker-narančaste ili svijetlosmeđe, rub je tamniji, prekriven brojnim dugim dlačicama; nema stručka ili je u zametku.

Spore: Eliptične, prozirne, 15-19 x 6.8-9.5 µm; askusi su s 8-spora, 200-256 x 8-12 µm; parafize 2.3-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Jako je oskudno meso, ima 2 sloja, jedan je bjelkast a drugi je žut; miriše na humus, a okus je slab.

Stanište: Raste u jesen i u vlažnom dijelu zime (kod nas u rujnu i listopadu) uz prirodne obalne zone velikih rijeka kao saprofit vrlo trulih krupnijih drvnih ostataka topole ili jasena, na vlažnom, pjeskovitom priobalnom tlu uz drvne ostatke ili bez njih te natopljenim dijelovima drvene građe mostova, uvijek uz prisutnost mahovina. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, u gornjem toku rijeke Kupe i u okolici Koprivnice. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po čekinjastom rub i staništu na kojem raste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

POLUOBLA ČEKINJAVICA

Humaria hemisphaerica (F.H.Wigg.) Fuckel

Engleski naziv: Glazed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 (3) cm široko, posve mlado je okruglo, a poslije se otvori i postane polukuglasto slično zdjelici, na osnovi plodnog tijela nema batrljka (stručka), nego raste izravno na tlu, unutarnja je himenijalna strana glatka i blijedožuta do sivkasta, a katkad je s plavkastom nijansom, vanjska je strana žućkasta do smećkasta i obrasla smeđim čekinjama, rubne su dlačice duge 800 µm.

Stručak: Smećkast, kratak i gotovo odsutan, na sredini je vrlo sitan batrljak s kojim je apotecij urašten u tlo.

Spore: Široko eliptične, bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, 20-24 x 10-12 µm; askusi su valjkasti, 230-270 µm duge i 19-23 µm debele, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su cilindrične i pregrađene te na vrhu batinasto zadebljane, dlačice su višestruko pregrađene, tamnosmeđe i glatke te 200-230 µm duge; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, svijetlosmećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma kao saprofit na sjenovitome golom tlu ili na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) raznog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Poluobla se čekinjavica lako može zamijeniti sa sličnom dvojnom čekinjavicom (Trichophaea hemisphaerioides) koja raste u ljeto i s boudierovom čekinjavicom (Paratrichophaea boudieri) koja raste od proljeća do listopada na opožarenim mjestima. Obje su spomenute čekinjavice znatno dlakavije, a sigurna je determinacija moguća samo pomoću mikroskopa. Rod Humaria bitno se razlikuje od roda Trichophaea po tome što vrste imaju bradavičave spore, dok vrste roda Trichophaea imaju glatke spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SVILENKASTA ŠUPLJIKAVKA

Hydnocystis bombycina (Vittad.) Healy & M.E.Sm.

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko, nepravilno zaobljeno ili gomoljasto, često je vidljivo naborano i s udubljenom bazom, površina je prljavo žuto-smeđa, crvenkasto-smeđa ili ružičasta, peridij je svijetlooker, gusto zrnast, djelomično prekriven vidljivim dlačicama s pseudoparenhimskom strukturom zaobljenih ili više izduženih  elemenata, pigmentiran je smeđom bojom u više vanjskih slojeva, gleba je u početku jedva mramorirana, isprepletena je brojnim vijugama poput labirinta.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, s debelim stijenkama, 21-28 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): U početku je čvrsto, bjelkasto ili žućkasto; miris je najprije jak, podsjeća na kuhanu cvjetaču, a zatim je vrlo intenzivan i neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na maloj dubini u vlažnim i rastresitim staništima u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te parkovima, često ispod lipe ili borova. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s nekim vrstama iz roda Hydnotrya ili Balsamia.

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 53. str. Svilenasta šupljikavka (Hydnocystis bombycina (Vittad.) Healy & M.E. Sm.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Perilachnea hemisphaerioides - created in Finland by Stefan Jakobsson

DVOJNA ČEKINJAVICA

Perilachnea hemisphaerioides (Mouton) Van Vooren

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 (3) cm široko, prilično je maleno, najprije je okruglasto i skoro zatvoreno, zatim je u obliku čašice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, također je spljošteno; unutarnja je himenijalna površina glatka, bjelkasto-žuta, s laganim je ljubičastim tonom, vanjska je površina brazdasta i dekorirana uočljivim čekinjastim smeđim dlačicama, rub je uvijek zakrivljen prema unutarnjoj strani i trepavičast, rubne su dlačice duge do 800 µm.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 20-24 x 10-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, kao saprofit na tku ili krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična obilna čekinjavica (Trichophaea abundans) koja ima glatke spore i nema sitno dekoriranu površinu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CRNO-BIJELI LAŽNI TARTUF

Picoa juniperi Vittad.

Plodno tijelo: 1-2 cm široko, nepravilno je kuglasto do bubrežasto, površina je prekrivena brojnim, vrlo malim, tupim, ravnim i prilično ravnomjerno raspoređenim bradavicama, crno s tamnocrvenom nijansom, peridij je gotovo cm, s površinom obraslom tankim dlačicama, gleba je fino mramorirana sa svijetložutim žilicama.

Spore: Eliptične, 24-28 x 21-24 µm; otrusina je žuto-maslinasta.

Meso (gleba): Čvrsta, tvrda, bjelkasta do krem; miris je blag, neodređen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, na toplim i sunčanim mjestima, u mediteranskom području u simbiozi s bušinom (Cistus), a u kontinentalnom području s hrastom. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s ljetnim tartufom (Tuber aestivum).

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 45.str. Crno-bijeli lažni tartuf (Picoa juniperi Vittad.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pulvinula convexella - created in Flatanger, Norway by Håkon Holien

ZVJEZDANI TANJURIĆ

Pulvinula convexella (P.Karst.) Pfister

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (3) cm široko, vrlo je promjenljivog oblika i boje, u mladosti je jastučasto, kasnije je u obliku diska, zdjelice ili čašice te je često nepravilno izuvijano, rub može pravilan, valovit ili grubo rascijepan, na osnovi je s kratkim ili nepostojećim stalkom; unutarnja je himenijalna površina žuto-narančasta, crveno-narančasta ili crvena, osušena je krvavocrvena, glatka, vanjska je strana nešto svjetlija i također glatka.

Spore: Kuglaste, glatke, s više uljnih kapljica, prozirne, 13.5-19.1 x 13-18.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žuto je do narančasto-žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama ili na opožarenim područjima na pjeskovitom i vlažnom tlu ili na drvnim ostacima različitog crnogoričnog drveća, voli toplija staništa, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji mnogo sličnih mješinarki koje imaju istu boju, kao primjerice Lamprospora carbonicola, Octospora polytrichi i Pulvinula cinnabarina. Međutim spomenuti tanjurići također imaju okrugle spore, ali njihova površina ima izrazito mrežasti ornament. Prema tome, sigurna je determinacija moguća samo uz pomoć  mikroskopske analize spora.

Ramsbottomia asperior - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŠILJATOSPORNA TANJURICA

Ramsbottomia asperior (Nyl.) Benkert & T.Schumach.

Etimologija: asperior (lat.) = malo grublji. Po sporama ss šiljatim ornamentom.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.8 cm široko, u obliku je plitkog tanjurića bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, kasnije se izravna; unutarnja je himenijalna površina glatka, narančasto-crvena ili crvena, vanjska je sterilna strana obrasla smeđim dlačicama koje na rubu mogu biti duge do 1 mm.

Spore: Kuglaste, prozirne, sa šiljcima, 15-18 µm.

Meso: Narančasto, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u šumama i grmlju na vlažnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Šiljatospornoj tanjurici prilično sliči kvrgavosporna tanjurica (Scutellinia trechispora), koja također ima okrugle spore, ali je njihov ornament bradavičav.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

JAJOLIKOSPORNA ZDJELIČARKA

Smardaea ovalispora (Grelet) Van Vooren

Etimologija: ovalis (lat.) = ovalno, jajoliko + spora (lat.) = spora. Po obliku spora.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, tanko, zdjeličasto, na osnovi gotovo da nema stalka; unutarnja je himenijalna strana tamne ljubičaste ili ljubičasto-smeđe boje, glatka, vanjska je sterilna strana iste boje.

Stručak: Vrlo kratak ili ne postoji, samo je u obliku korijenčića.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 12.1-13.7 x 9.3-10.2 µm, Q = 1.3-1.4; orusina je bijela, bezbojna.

Meso: Voštano, tanko, čvrsto, ljubičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla na pjeskovitom tlu, pojedinačno ili u skupinama, preferira toplija staništa, obično u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini je veoma slična keltska zdjeličarka (Pachyella celtica), čija je vanjska strana nešto svjetlija od unutarnje, siva do siva ljubičasta, te također pahuljasta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LJUBIČASTA ZDJELIČARKA

Smardaea planchonis (Dunal ex Boud.) Korf & W.Y.Zhuang

Etimologija: U čast francuskog botaničara Julesa Émilea Planchona (1823–1888). Po imenu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 cm široko, u mladosti je gotovo čašastog oblika, kasnije je pliće i nepravilno kuglasto i naborano, bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, unutarnja je himenijalna strana ljubičasta-crno do crna, glatka, sjajna po vlažnom vremenu, vanjska je strana crna, sitno bradavičava, rub je kasnije ponekad valovit, neravan i nazubljen.

Spore: Kuglaste, glatke, u zrelosti su sitno bradavičave, s jednom ili više uljnih kapljica, prozirne, amiloidne, 9-12 µm, askusi su 8-sporni, 200 x 13-15 µm, parafize su batinaste, zakrivljene, s ljubičastim zrnatim sadržajem, do 6 µm široke na vrhu, duže su od askusa, ekscipulum se sastoji od kuglastih elemenata; orusina je ljubičasta.

Meso: Tanko, u mladosti je elastično, kasnije je lomljivo, ljubičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i zimu, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla, uz ceste i po dinama, na pjeskovitom tlu, u travi, preferira toplija staništa, obično u mediteranskim područjima. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 23.12.2025.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastim do pločastim apotecijima tamnoljubičaste boje s nazubljenim rubom, sitno bradavičastom, tamnoljubičastom do gotovo crnom vanjskom stranom, mikroskopskim karakteristikama i rastu na pjeskovitom tlu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Scutellinia hirta - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

CEJPIJEVA TANJURICA

Scutellinia hirta (Schumach.) Cooke

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1 (1.1) cm široko, u ranoj mladosti je okruglasto, kasnije se raširi i sliči tanjuriću ili disku, na bazi nema batrljka, nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka, često je na sredini pupčasta, žuto-narančasta do narančasto-smeđa ili narančasto-crvena, vanjska je sterilna strana obrasla smeđim i oštrim tamnosmeđim čekinjama koje mogu biti duge do 0.5 mm, rub je manje ili više okrenut prema gore i dlakav.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, s 1-2 uljne kaplje, prozirne, 18-21 x 9-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama kao saprofit na golom tlu ili u mahovini, ali povremeno i na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana tanjurica je dosta slična s trepavičavom tanjuricom (Scutellinia scutellata). Međutim, navedena tanjurica ima na rubu plodnog tijela znatno dulje dlačice koje mogu biti dugačke do 2000 µm i raste na krupnijim drvnim ostacima (panjevi, trupci) različitog drveća. Osim toga, cejpijeva je tanjurica često na sredini himenijalne površine pupčasta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Scutellinia olivascens - created in Norway by Åge Oterhals

TIKVASTOPARAFIZNA TANJURICA

Scutellinia olivascens (Cooke) Kuntze

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.8 (1.4) cm široko, u obliku je šalice ili diska, na bazi nema batrljka, nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka, narančast, crvena ili narančasto-crvena, vanjska je strana obrasla kratkim smeđim dlačicama, rub je uvijek okrenut prema gore sa smeđim dlačicama koje su duge do 1000 µm i debele 30-50 µm.

Spore: Široko eliptične, s prilično velikim bradavicama i grebenima, s brojnim uljnim kapljama, prozirne, 18.9-21.3 x 13.8-17.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, na prerezu lagano pozeleni; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprofit na golom vlažnom šumskom tlu, mulju i krupnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je tanjurica crlo slična sjenovitoj tanjurici (Scutellinia umbrorum), od koje se razlikuje samo po mikrostrukturi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Scutellinia pilatii - created in Norway by Rob van Kruining

DUGODLAKA TREPAVIČARKA

Scutellinia pilatii (Velen.) Svrček

Plodno tijelo (apotecij): 5-20 mm široko, prvo je čašasto, u starosti je u obliku diska; unutarnja je himenijalna površina narančasta, vanjska je strana svjetlije boje, s diferenciranim je rubom, rubne su dlačice krute, izrazito duge, izmjenjuju se s kratkim, tamnosmeđe, ponekad su sa svjetlijim vrhom, dlačice na vanjskoj strani su izrazito kraće od rubnih dlačica.

Spore: Eliptične, na krajevima zaobljene, 18.9-23.5 x 11.2-13.6 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, ovisno o podneblju i nadmorskoj visini, kao saprofit na trajno natopljenim granama i grančicama jele, planinske oskoruše (Sorbus aucuparia) te bijele i planinske johe, u hladnim izvorima i gornjim dijelovima potoka u gorskim alpskim i umjerenim područjima. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta od koji je jedan na planini Medvednici, a drugi na području masiva Velike Kapele.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Scutellinia scutellata - created in Norway by Siv Moen

TREPAVIČAVA TANJURICA

Scutellinia scutellata (L.) Lambotte

Etimologija: scutella (lat.) = šalica, zdjela. Po obliku.

Engleski naziv: Common Eyelash

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.9 (1.6) cm široko, najprije je kuglasto, zatim se otvori u poput čašice, tanjura ili diska bez stručka; unutarnja je himenijalna površina glatka i lijepe narančaste do crvene boje, vanjski dio je smećkasta do blijedonarančasta, rub je naglašeno tamnosmeđe čekinjast.

Spore: Eliptične, glatke, Eliptične, glatke, kasnije s oko 1 µm visokim bradavicama i grebenima, prozirne, 15.8-23 x 9.8-14 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Kemijske reakcije: Parafize u dodiru s jodom (Melzerov reagens) pozelene (za razliku od vrsta iz roda Lachnea).

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, usamljeno ili skupno, po vlažnim i sjenovitim mjestima, te u lončanicama s cvijećem kao saprofit na golom tlu ili na krupnim drvnim ostacima (panjevi, trupci).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovaj rod karakteriziraju plodna tijela u obliku čašice živih boja (crvene, narančaste, žute) i naglašeno čekinjasti rub apotecija (skupina Ciliariae). Najsličnija je kvrgavosporna tanjurica (Scutellinia trechispora) kojoj je unutarnja himenijalna površina glatka i narančasto-crvene boje, dok je vanjska strana žuto-crvenkasta i zajedno s rubom čekinjasta. Također nema nikakve kulinarske vrijednosti.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ČEKINJASTA TANJURICA

Scutellinia setosa (Nees) Kuntze

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 (6) mm široko, najprije je u obliku zdjele, zatim se raširi i poprimi oblik diska, na bazi nema batrljak, nego se izravno drži za supstrat, rub je trajno okrenut prema gore; unutarnja je himenijalna površina glatka, žuto-narančasta ili narančasta, a vanjska je sterilna strana obrasla dugim i krutim tamnosmeđim čekinjastim dlačicama dugim do 500 µm, na rubu su dlačice duge do 1000 µm.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, prozirne, 18-20 x 8-9 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) bukve, te na kravljem ili konjskom gnoju. Slike je snimila Helena Petrić, 12.5.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se čekinjasta tanjurica među drugim sličnim tanjuricama lako prepozna po žuto-narančastoj unutarnjoj himenijalnoj površini. Osim toga, ona na rubu ima vrlo duge tamnosmeđe čekinjaste dlačice koje neodoljivo podsjećaju na trepavice i raste na starom povaljenom drveću.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1766. Čekinjasta tanjurica (Scutellinia setosa Nees)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Scutellinia trechispora - created in Norway by Tove Jacobsen

KVRGAVOSPORNA TANJURICA

Scutellinia trechispora (Berk. & Broome) Lambotte

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-0.8 (1) cm široko, u ranoj mladosti je u obliku tanjurića, kasnije se spljošti poput diska, na bazi nema batrljak, nego se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna površina narančasta, narančasto-crvena, svijetlocrvena do tamnocrvena, a vanjska je strana crveno-smećkasta i obrasla tamnosmeđim dlačicama, rub je s dlačicama dužine do 1500 µm i širine do 42 µm, korijen je dlačice račvast.

Spore: Kuglaste, s visokim i širokim bravicama, prozirne, 15-19 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na vapnenačkim travnjacima te u šumama na golom tlu, u mahovini ili na krupnim drvnim ostacima, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je tanjurica Scutellinia paludicola koja ima veće spore, 22-29 µm, čijim je proučavanjem moguće pravilno odrediti vrstu. Spomenimo još jednom da se i najveći mikroskopski autoriteti često razilaze glede objavljenih mikroskopskih podataka o tanjuricama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Scutellinia umbrorum - created on July 2017 in North Yorkshire, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Malcolm Greaves

SJENOVITA TANJURICA

Scutellinia umbrorum (Fr.) Lambotte

Etimologija: umbrarum (lat.) = u sjeni, hladu. Po staništu.

Engleski naziv: Eyelash Fungus

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 (1.1) cm široko, najprije je kuglasto zatvoreno, kasnije je u obliku čašice ili diska, izravno je naslonjeno na supstrat; unutarnja je himenijalna površina svijetlonarančasta, crvena ili crvenkasto-narančasta, vanjska površina je iste boje i s dlačicama kraćim od 200 µm, rub je s krutim i ravnim tamnosmeđim dlačicama dužine 200-500 µm, na vrhovima su svjetlije.

Spore: Široko eliptične, bradavičave, 16.8-25.3 x 12.7-17.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, svijetlonarančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit po golim i vlažnim terenima, na krupnim drvnim ostacima ili na biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malena je pločarica crvene boje s trepavičastim rubom po čemu sliči brojnim vrstama. Jedina sigurna determinacija je uz pomoć mikroskopske analize spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Sowerbyella imperialis - created on October 2020 in Treuchtlingen, Germany by Enrico Tomschke

JEDNOBOJNA ZDJELIČARKA

Sowerbyella imperialis (Peck) Korf

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 (5) cm široko, najprije je u obliku čašice, a poslije se raširi i poprimi oblik diska, rub je u starosti okrenut prema gore, na bazi se nalazi žuti korjenasti produžetak koji je naboran i vlaknast od micelija; unutarnja je himenijalna strana glatka i bez sjaja, a katkad je i naborana na sredini, žuta do žuto-narančasta, vanjska je strana bjelkasta do limunastožućkasta i pahuljasta.

Spore: Eliptične, vrlo sitno bradavičave, s uljnim kapljama, prozirne, 10.9-15.1 x 5.5-7.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto, lomljivo, malo je elastično; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama na sloju iglica i na vapnenastom tlu, često u šumama smreke, rjeđa je u bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jednobojna je zdjeličarka makroskopski vrlo slična peteljkastoj zdjeličarki (Sowerbyella radiculata) od koje se bitno razlikuje po obliku parafiza. Prema tome, sigurnu je determinaciju moguće potvrditi samo mikroskopiranjem.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Sowerbyella radiculata - created on December 2022 in Huesca, Spain by Luis Ballester

PETELJKASTA ZDJELIČARKA

Sowerbyella radiculata (Sowerby) Nannf.

Etimologija: radicosus (lat.) = korjenasto. Po plodnom tijelu s peteljkom.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (5) cm je široko, u obliku je pehara, čašice ili zdjelice s uzdignutim ili spljoštenim, te malo nepravilnim rubom; unutarnja je himenijalna površina žuta, žuto-narančasta, krem-oker do crvenkasta, u sredini je glatka i malo radijalno naborana; vanjska je strana blijedožućkasta do kremasto-oker, kasnije je osušeno gotovo svijetlooker, kratko je bijelo dlakava ili vunasta.

Stručak: 0.5-1 (2) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, općenito je kratak i ukopan u zemlju, bjelkast, žut, prema dnu je oker, dlakav, na bazi je blago naboran i korjenast od micelijskih niti.

Spore: Lagano eliptične, s bradavicama međusobno spojenim grebenima, tvoreći labirintsku, vrlo nepravilnu, rijetko gotovo pravilnu mrežicu, uglavnom s dvije uljne kaplje, 10.9-17.6 x 6.5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, malo je elastično, žuto; miris nije izražen ili je ugodan kiselkast na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, a popratne biljke su često jasen, divlja trešnja ili bršljan.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po upadljivoj boji i prisutnosti dugog stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Trichophaea abundans - created in Netherlands (Kingdom of the) by Leonard Minkema

OBILNA ČEKINJAVICA

Trichophaea abundans (P.Karst.) Boud.

Etimologija: abundare (lat.) = obilovati. Po načinu rasta u mnogobrojnim skupinama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1 cm široko, u ranoj je mladosti polukuglasto, zatim se raširi i otvori poput plitke zdjelice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, često je vrlo nepravilno i dosta ukopano u tlo; unutarnja je himenijalna površina bijela do sivkasta, u starosti je krem, vanjska je strana smeđa i pokrivena gustim smeđim dlačicama.

Spore: Široko eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 11-15 x 6.5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikoj množini, u šumama na golom opožarenom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na golom i sjenovitom te vlažnom pjeskovitom tlu ili obraslom mahovinom raste donekle slična Trichophaea woolhopeia. Ona naraste samo 3-6 mm široko i na osnovi nema stalka, nego raste izravno na supstratu. Vanjska je strana spomenute čekinjavice također smeđe čekinjasto-dlakava, a unutarnja je himenijalna površina svijetlosiva do svijetlooker. Njezine su spore široko eliptične, prozirne i glatke, te velike 21-22 x 13-15 µm.

Rhizina undulata - created in Finland by Stefan Jakobsson

VALOVITA PLOČARICA

Rhizina undulata Fr.

Engleski naziv: Pine Firefungus

Plodno tijelo (apotecij): 3-30 (40) cm je široko, često je spljošteno, tanjurasto, jastučasto, konveksno valovito ili je u obliku valovitog diska, napuhano, tanko, rastegnuta kožica prianja uz zemlju, nema stalka već je s korjenčićem učvršćena za zemlju; crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do crno-smeđe, rub je debeo, bjelkast je do žućkast, uzdignut je prema gore, donja je strana dosta svjetlije bijele do žućkaste boje i djelomično pokrivena gustim dlačicama dužine 1-2 mm.

Spore: Vretenaste, duguljaste, glatke, 25-33 x 8-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Okerasto, čvrsto, voštano, lomljivo, na kraju je kožasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, često u velikoj množini, na sunčanijim mjestima u crnogoričnim šuma, te po opožarenim terenima kao parazit ili saprofit na korijenju raznog crnogoričnog drveća, obično bora, duglazije (Pseudotsuga) ili smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Smećkaste je boje, donji je dio svjetliji i s brojnim vlaknima dužine 1-2 mm, prisutna je jedna konveksna i smećkasta površina, ima čudni korijen kojim je učvršćena za zemlju i mali klobuk koji je često oštećen od kukaca.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.