Contumyces rosellus - created on January 2018 in località Nuraghe Losa, Abbasanta OR, Italy by Davide Puddu

RUŽIČASTA MAHOVINKA

Contumyces rosellus (M.M.Moser) Redhead, Moncalvo, Vilgalys & Lutzoni

Engleski naziv: Rosy Navel

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, pupčast, blago vodenast; ružičast, ružičasto-smeđ, žuto-smeđ; površina je vlaknasto-crtasta, sitnozrnasta, sa smeđim do crveno-smeđim čehicama, vlažan.

Stručak: Bjelkast, ružičast, ružičasto-smeđ, tanak, dugačak, uglavnom zakrivljen.

Listići: Bjelkasti do ružičasti, silazeći, dosta razmaknuti, račvasti, često s poprečnim žilicama uz bazu.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-10 x 3.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijetloružičasto, vlaknasto; miris ugodan, okus blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, a bogati su mahovinom. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u Žumberačkom gorju. Po nekim autorima je vjerojatno simbiont.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Čitava je gljiva s karakterističnim ružičastim tonom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BLIJEDA KOKICA

Cotylidia pannosa (Sowerby) D.A.Reid

Engleski naziv: Woolly Rosette

Plodno tijelo: 3-25 (35) cm široko i 2-6 cm visoko, najuže je na bazi koja je u obliku stručka, često je po više primjeraka zajedno srašteno, na vrhu stručka formirana je posebna vrsta klobuka stožastog ili upadljivo lijevkastog oblika; bijele je ili žute boje, blijedo dlakavo-svilenkasto, prekriveno s riđo-crvenkastim pramenčićima, rub je s crveno-smeđim do maslinasto-smeđim pojasevima, vanjska himenijalna površina je brazdasto-vijugava.

Spore: Eliptične, prozirne, 5-9 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bijelo je pa žuto-smećkasto ili crvenkasto-smeđe, plutasto, erodirano, kožasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve ili u sjeni grmlja uz šumske staze na zemlji. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristične je svijetloružičaste boje, meso je dosta čvrsto, a osim toga je bez mirisa. Klobuk je skoro lijevkastog oblika, nije spljošten. Gljiva je prekrasnih boja, pravi praznik za oči.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Peniophorella guttulifera - created on September 2014 in Lac de la Bonlieu, Bonlieu, Jura, France by Gerhard Koller

KAPLJIČASTA NITOKOŠKA

Peniophorella guttulifera (P.Karst.) K.H.Larss.

Plodno tijelo: 3-10 (12) cm široko, razrašteno, u mladosti je bijelo do žuto, kasnije je žuto-smeđe, jako se proširi, sitno je zrnasto.

Spore: Kobasičaste ili u obliku banane, s tankim stijenkama, prozirne, nisu amiloidne, 9-12 x 3-4 µm; u glatkom se himeniju vide cistide nalik čekinjama, stršeće, široko valjkaste 55-80 x 10-20 µm, bazidiji su u obliku batine, s kopčom na dnu, 18-32 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u starosti je žućkasto, tanko, opnasto-voštano, mekano; u mladosti miriše na gljive, u starosti je neugodnog mirisa bljuvotine nakon povraćanja, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) različitih vrsta bjelogoričnog drveća, poput bukve, breze, jasena ili hrasta, rjeđe crnogoričnog drveća, na vlažnim mjestima, voli toplija područja, češća je u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je pronađena u crnogoričnoj šumi na trupcu smreke na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Risnjak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Sidera lenis - created in Finland by Teppo Helo

NJEŽNA MJESEČARKA

Sidera lenis (P.Karst.) Miettinen

Etimologija: lenis (lat.) = nježan, blag. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-15 (25) cm široko i 1-3 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, lagano je jastučasto s nepravilnim i ravnim izbočinama, kasnije je povezano u redove poput crijepa na krovu kuće; bijelo je do kremasto-žuto, vlažno, rub je oštar u odnosu na supstrat.

Rupice/cjevčice: Okruglaste do višekutne ili su mjestimice duguljasto raspuknute, 4-6/mm², najprije su bijele s blagom krem nijansom, kasnije su oker-smeđe; cjevčice su 1-3 mm duge, gotovo dosežu supstrat, bijele.

Spore: Kobasičaste, nisu amiloidne, 4.5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, žilavo, vrlo tanko, bijelo je do kremasto-žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama, uglavnom aluvijalnim, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično jasena; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana rupičarka uvijek raste s donje strane polegnutog trupca ili grane na mjestu bez kore, odnosno na mjestu gdje nema svjetla i na vlažnim mjestima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OBIČNA MJESEČARKA

Sidera vulgaris (Fr.) Miettinen

Etimologija: vulgaris (lat.) = obično, uobičajeno, prosto. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-30 (100) cm široko i do 1 mm debelo, tanko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno; bijelo do kremasto-žuto, vlažno, rub je opnast, fino maljavo-vlaknast, bijel.

Rupice/cjevčice: Okruglaste do višekutne, ponekad i vijugavo izdužene, vrlo sitne, često su teško vidljive golim okom, 4-8/mm², bijele, krem do smeđe, cjevčice su 0.5-2 mm duge.

Spore: Sitne, u obliku polumjeseca, 3-4 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, elastično, osušeno i u starosti tvrdo i lomljivo, krem-žuto do oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, kestena ili johe. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta dugo vremena miješala sa nježnom mjesečarkom (Sidera lenis), koja preferira umjerena klimatska područja.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Alutaceodontia alutacea - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

USKOSPORNA ZUBOKORKA

Alutaceodontia alutacea (Fr.) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: alutaceus (lat.) = boje kože. Po boji.

Plodno tijelo: 2-20 (100) cm dugo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice površine nekoliko centimetara, konzistencija je opnasta ili kao kora, u mladosti plodno tijelo je glatko, poslije postane bradavičavo i mjestimice bradavičavo kvrgavo; najprije bjelkasto, poslije oker-bijelo, narančasto-crvenkasto, na kraju sive ili žuto-smeđe boje; rub je rastresen, ima voštani izgled.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 1.5-2 µm; bazidije su valjkaste i slične batini, duge 12-17 µm, imaju 4 sterigme i bazalnu kopču; sustav hifa je jednoličan, hife su debele 1.5-3 µm, imaju pregrade s kopčom; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, žuto-smeđe, pomalo crveno-smeđe, skoro nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit na donjoj strani krupnih drvnih ostataka (polegle grane, trupci) crnogoričnog drveća bez kore, osobito smreke, a mnogo rjeđe bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične vrste sa bradavičavom površinom su kožnatožuta nitozupka (Hyphodontia alutaria), bradata nitozupka (Hyphodontia barba-jovis), hrapava nitozupka (Hyphodontia granulosa), blijeda nitozupka (Hyphodontia pallidula), kratkodlaka zubokorka (Xylodon brevisetus), ljubičasta žilnica (Phlebia lilascens), ljubičastosiva žilnica (Hermanssonia centrifuga) i raspucana zubokorka (Lyomyces crustosus). Ova vrsta ima vrlo karakteristične tanke i valjkaste spore, koje su malo zavijene i podsjećaju na hrenovku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Schizopora paradoxa - created on March 2021 in Springwood Avenue, Allerton, Liverpool, Merseyside, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Stephen James McWilliam

PROMJENJIVA ŠUPLJIKAVKA

Schizopora paradoxa (Schrad.) Donk

Etimologija: para (gr.) = protiv, suprotno + doxa (gr.) = vjerovanje, mišljenje. Po nepredvidivom, odnosno paradoksalnom izgledu himenija.

Engleski naziv: Split Porecrust

Plodno tijelo: 2-20 (40) cm široko, posve je prilegnuto za supstrat, razrašteno, labavo se drži za podlogu, oblikuje plahtice, bijelo, prljavobijelo, krem, žućkasto ili krem-smeđe, također je više ili manje izraženom ružičasto-smeđom nijansom, kada raste na vertikalnom supstratu plodno tijelo izgleda poput pletera ili stepenica, rub je bijel i maljavo-pahuljičast.

Rupice/cjevčice: Nepredvidivog su oblika (paradoksalne), kada plodno tijelo raste na horizontalnom supstratu u obliku su labirinta ili višekutne, a kada raste na vertikalnom supstratu tada su rastrgane ili čak šiljaste (irpicoidne), bijele, kremaste do žuto-oker, 1-3/mm²; cjevčice su 1-4 mm duge, prema rubu su sve kraće.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 4.5-6 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, žilavo, bjelkasto, oker; miriše na drvo ili miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, graba ili hrasta; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U mladosti je mekane i sočne konzistenciju, a kada se posuši postane tvrdo. Kako raste na okomitom i horizontalnom supstratu, ima i vrlo različite rupice. Moguća je zamjena s rupičarkom Xylodon flaviporus. Ona se mikroskopski bitno razlikuje (spore 3.5-4.5 x 2.5-3.5 µm) i ima vrlo sitne žućkasto-crvenkaste rupice, 5-7/mm².

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Xylodon brevisetus - created in Norway by Eva Weme

KRATKODLAKA ZUBOKORKA

Xylodon brevisetus (P.Karst.) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: brevis (lat.) = kratak + seta (lat.) = dugačka dlačica, dlaka. Po izgledu površine.

Plodno tijelo: 2-30 cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tvrde plahtice poput kore; površina je u mladosti pahuljičasta, poslije je sa sitnim bradavicama ili tankim i tupim šiljcima, najprije je bijela, zatim je krem do žućkasta, kasnije je oker, subiculum je otvoren i porozan, rub je u mladosti pahuljičast.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim stijenkama, s jednom velikom ili ponekad s nekoliko manjih uljnih kapljica, prozirne, 4-5 x 3-3.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, tvrdo, po suhom se vremenu raspuca; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće bora, smreke jele ili borovice, rjeđe bjelogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može lako zamijeniti s hrapavom nitozupkom (Hyphodontia granulosa). Međutim, ona raste s donje strane krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) smreke, hrasta i bukve. Mikrostruktura je vrlo slična, a spomenuta vrsta ima eliptične spore veličine 5-6.5 x 4-5 µm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ŽUTA SITNOPORKA

Xylodon flaviporus (Berk. & M.A.Curtis ex Cooke) Riebesehl & Langer

Etimologija: flavus (lat.) = žut, žućkast + porus (lat.) = pora. Po boji.

Plodno tijelo: 3-20 (40) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, ponekad je i klobučasto, bjelkast, žut do narančasto-oker, često je s ružičastom nijansom, rub je svjetliji, bijel i uzdignut od podloge.

Rupice/cjevčice: Višekutne ili labirintne, bjelkaste do kremasto-žućkaste ili kremasto-sive, u starosti su žuto-oker i zelenkaste od algi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 3.3-4.6 x 2.4-3.4 µm; otrusina je okerasta.

Meso: Bjelkasto do blijedo smećkasto, elastično do žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća (grane, trupci), najčešće hrasta ili bukve, izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su lijepa porokoška (Junghuhnia nitida) i promjenjiva šupljikavka (Schizopora paradoxa), a za sigurnu determinaciju je potrebna mikroskopska analiza.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Xylodon nespori - created on January 2024 in Naturpark Dahme-Heideseen, Bestensee, Brandenburg, Germany by ulrich__loock

HRAPAVA ZUBOKORKA

Xylodon nespori (Bres.) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: nespori (lat.) = bezsporan, ne stvara spore. Po značajkama.

Plodno tijelo: 1-30 (40) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je sraslo s podlogom, formira plahtice 0.5 mm debele; površina je sitno bradavičava, bjelkasta, krem do žućkasta, u starosti je narančasto-smeđa; rub je širok.

Spore: Usko eliptične do valjkaste, glatke, s 1-2 uljne kaplje, prozirne, 4.6-6 x 1.9-2.5 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Tvrdo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično, bora, jele, smreke ili ariša, rjeđe bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može zamijeniti sa sličnom uskospornom zubokorkom (Alutaceodontia alutacea), međutim, ona najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća te ima veće bradavice koje su na sredini žute i zaokružene. Osim toga, ona ima valjkaste i zavijene spore, leptocistide nemaju kristalne naslage i valjkasto-vretenastog su oblika.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OKRUGLA ZUBOKORKA

Xylodon radula (Fr.) Ţura, Zmitr., Wasser & Spirin

Etimologija: radere (lat.) = strugati, čistiti. Po boji.

Plodno tijelo: 3-25 (30) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, inicijalan rast započne s malim okruglastim krpicama, koje se poslije spajaju i formiraju plahtice; površina je nepravilno grbavo-bradavičava, poslije se nekoliko šiljaka nepravilno grupira u veće hrpice duge i do 6 mm, površina je prljavobijela do žućkasto-oker i žućkasto-smeđa, rub je svjetliji, bijel i sitno dlakav.

Spore: Valjkaste do malo zakrivljene poput banane, glatke, prozirne, 8.5-10 x 3-3.5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, mekano, kada se posuši tvrdo je i korasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća (grane, trupci) s korom, najčešće samoniklih trešanja (Prunus avium), johe ili hrasta, rjeđe parazitira živo drveće.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta dobila znanstveni naziv radula zbog izgleda plodišta, koje upućuje na alatku koja služi za struganje (strugaljka). Donekle joj sličinazubljena voskozupka (Radulomyces molaris), koja raste isključivo na krupnijim drvnim ostacima (grane) hrasta, ali ona ima ovalne spore i nema leptocystide.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LJUBIČASTOKOŽASTA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum abietinum (Pers. ex J.F.Gmel.) Ryvarden

Etimologija: abies (lat.) = jela. Po staništu na jeli.

Engleski naziv: Purplepore Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 2-7 (12) cm široko, rašireno, točkasto je spojeno sa supstratom ili je nekad u sloju razliveno po podlozi, tanko; bjelkasto, sivo, sivkasto-smeđe, dlakavo-baršunasto, kasnije također pozeleni od alga, u mladosti je s tankim pojasom s bijelim rubom, kasnije je iste poje kao i ostala površina.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, vrlo su sitne ili sa sitnim zupcima, 0.2-0.4 mm široke, na kraju su labirintne i rastrgane, ljubičaste, kasnije su ljubičasto-smeđe, kasnije izblijede i postanu žućkasto-smeđe; cjevčice su vrlo kratke.

Spore: Eliptične, kobasičaste do valjkaste, prozirne, 6-8 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, žilavo, najprije je kožasto, zatim odrveni, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili jele; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Purpurno-ružičasto je dekorirana i raste na trulim panjevima jele, gotovo uvijek je prisutna u velikoj množini.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

DVOLIČNA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum biforme (Fr.) Ryvarden

Etimologija: Po konzistenciji.

Engleski naziv: Violet-Toothed Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-6 (8) cm široko, školjkasto je ili lepezasto, ponekad se naslažu poput crijepova na krovu kuće ili cvijetne rozete, valovit; bjelkast, krem, sivkast, smećkast, sivo-smeđ, crvenkast, svilenast, baršunast, pojasast, rub je tanak, a po vlažnom je vremenu ljubičast.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, rub im je zupčast i često su izdužene u obliku listića, prvo su bjelkaste, kasnije su žuto-ljubičaste do tamnoljubičaste, u starosti su također svijetlosmeđe do sivo-smeđe; cjevčice su vrlo kratke.

Spore: Eliptične do valjkaste, često su kobasičasto zakrivljene, glatke, 5-7 x 2-2.5 µm (cromushrooms: (5) 5.6 - 6.8 (7.3) × (1.7) 1.8 - 2.3 (2.5) µm, Q = (2.5) 2.7 - 3.3 (3.6), N = 120, Me = 6.2 × 2.1 µm, Qe = 3), cistide su vretenaste, na vrhu su dekorirane, 20-35 x 3-5 µm; otrusina je svijetložuta.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog  bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično hrasta ili bora. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Plavšinac kod Koprivnice.

Meso: Tanko, kožasto, žilavo, bjelkasto, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag 

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ljubičastoj boji himenija, jer je ta boja prilično rijetka za ovakav tip gljiva. Starije su gljive teže prepoznatljive jer sve izgledaju smeđe.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Trichaptum fuscoviolaceum - created in Finland by Allar Antson

TAMNOLJUBIČASTA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum fuscoviolaceum (Ehrenb.) Ryvarden

Etimologija: fuscus (lat.) = taman, tmuran, mračan, mrk, zagasit + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 3-8 (10) (25) cm široko, razrašteno, poluklobučasto, kao izliveno je ili klobučasto, pojedinačno je ili lateralno spojeno s drugim plodnim tijelima; klobuci su 1-4 cm široki, do 3.5 cm promjera od supstrata i 1-3 mm debeli, bjelkasti, sivkasti, sivi, svijetlosmeđi, ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, baršunasti, pojasasti, skoro uvijek su prekriveni zelenim algama, u mladosti je prema rubu ljubičast s bijelim rubom, rub je tanak; himenijalni je sloj ježast, rascijepljen i s lažnim listićima nastalim od izravnatih šiljaka dužine 1-5 mm.

Letvice/listići: Poprečno su spojeni, porozni, saćasti, oštrica je nazubljena ili zupčasta, bijelo-ružičasti, crveno-smeđi ili ružičasto-ljubičasti, prema rubu su svjetlijeg tona.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u početku je mekano, kasnije je kožasto, žilavo i drvenasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili bora, te kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu gljilež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Vrlo je slična vrsta ljubičastokožasta raznocijevka (Trichaptum abietinum), koja je dosta rasprostranjena, te s istim mikroskopskim karakteristikama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VELIKA POLIPOVKA

Clathrus archeri (Berk.) Dring

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Devil's Fingers

Plodno tijelo: 3-20 cm široko, razvija se iz jajolikog ili loptastog kožnog ovoja bijele boje s ružičastom nijansom; iz ovoja se izvuče i raširi 4-8 purpurnocrvenih krakova, podsjeća na hobotnicu ili morsku zvijezdu, krakovi se spajaju na kratkom stručku kojega obavija volva slobodnog ruba, krakovi su s vanjske strane ružičasto-narančasti, a s unutarnje strane jarkocrveni, vanjski dio krakova je naboran i djelomično sa sluzavom glebom crno-maslinaste boje koja se rastapa.

Spore: Eliptične, duguljaste, 4.5-8.5 x 2.5-3.5 µm (cromushrooms: (5) 5.5 - 6.5 (7) × (1.5) 1.9 - 2.3 (2.6) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3.2 (3.8), N = 120, Me = 6 × 2.1 µm, Qav = 2.9); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Svijetlocrveno, vodenasto, brzo se raspada u crnu hladetinastu tvar koja veoma neugodno zaudara po strvini; miris je isti kao kod smrdljivog strška (Phallus impudicus), a okus je slab na plijesan.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te na livadama i pašnjacima, na vlažnim mjestima pod drvećem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Potvrđeno ne sadrži toksine i može se jesti mlada dok je zatvorena u jaju. Međutim, ipak je smatramo nejestivom jer zbog neugodnog mirisa i pljesnivog okusa nije prikladna za konzumaciju. Prijavljeno je više slučajeva gdje je kod osjetljivih ljudi uzrokovala želučane bolove, ali to je vjerojatno bilo zbog neugodnog okusa. Kada psi jedu ovu gljivu u vrtu, obično nema opasnosti za životinju. Vjeruje se da je ova vrsta unešena s ovčjom vunom iz Australije, Novog Zelanda ili Tasmanije. Muhe su raznijele spore po vuni ovaca i tako su stigle u Europu. Prvi su nalazi zabilježeni 1930. godine.

Napomena: Karakteristična je vrsta zbog oblika koji podsjeća na hobotnicu s raširenim krakovima, crvene je boje, prekrivena je tamnijim peridiolima. Nekad se može pronaći na nadmorskim visinama višim od 2.000 m. Neke slične vrste koje su također u prvoj fazi razvoja kuglaste, a nakon probijanja ovoja također slične crvene boje, nemaju krakove koji podsjećaju na hobotnicu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VJEŠTIČINO SRCE

Clathrus ruber P.Micheli ex Pers.

Engleski naziv: Red Cage

Plodno tijelo: 3-8 (10) cm široko, u pravilu je kuglasto, u mladosti je bijelo i u obliku jaja s bjelim mrežastim, kožastim ovojem, može biti i izduženo, na dnu su uočljivi dugački rizomorfi, ovoj se razvojem raspucava i pojave se široke višekutne rupe, u obliku je crvenkaste rešetke kuglastog oblika, rešetke su s unutarnje strane bradavičavo-naborane i pokrivene smrdljivom crnkastom otrusinom, na kraju se rascjepljuje i deformira.

Spore: Eliptične do valjkaste, 4-6 x 1.5-2.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crvenkasto; jakog i neugodnog mirisa po strvini, isti je kao kod smrdljivog strška (Phallus impudicus); okus je slabo izražen, blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po vrtovima, parkovima i rubovima šuma, češća je na sredozemnom području, a rjeđa u kontinentalnom dijelu. Vrlo brzo raste, tako da u 3 dana naraste i nestane.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog veoma neugodnog mirisa.

Napomena: Upadljive je i veoma lijepe crvene boje. Neugodan miris privlači razne insekte. Neke slične vrste koje se u prvoj fazi razvoja također razvijaju iz jaja, nakon probijanja debelog bijelog ovoja nisu u obliku kuglaste rešetke.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PASJI STRŠAK

Mutinus caninus (Huds.) Fr.

Etimologija: caninus (lat.) = pasji. Po obliku.

Engleski naziv: Dog Stinkhorn

Plodno tijelo: 5-15 cm dugo i 0.7-1 (1.5) cm široko, štapićastog je oblika, valjkasto, na vrhu je s plodnim glavičastim dijelom obavijenim nježnom sluzavom zelenkastom masom (glebom) koja postane kašasta te iskapa kad spore sazriju, nakon čega je crven, ružičast, crvenkasto-smeđ ili narančasto-smeđ; donji je dio duguljast, šupalj, prema bazi je nešto tanji, veoma je lomljiv, lako se odvaja od ovojnice (volve), bijel, cijela je površina s bradavičavim ispupčenjima; volva je u obliku malog uha ili je kruškolika, u mladosti obavija cijelo plodno tijelo, na bazi se nalazi dosta dugi korjenasti micelij, u unutrašnjosti se nalazi kapavi sadržaj koji je jednak onom na vrhu.

Spore: Valjkaste, sa zaobljenim kutovima, 4-5 x 1.5-2 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Vrlo je lomljivo, porozno, bjelkasto je do blijedoružičasto; miris je veoma neugodan, osobito tijekom sazrijevanja spora, podsjeća na mačji izmet, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i početkom jeseni kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na vlažnijim mjestima gusto obraslim vegetacijom. Treću sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog veoma neugodnog zadaha, a po izvješćima je i otrovna.

Napomena: Predstavlja kuriozitet u porodici Phallaceae. Slična je otmjenom stršku (Mutinus elegans), koji je mnogo rjeđi, ima mnogo duži i šiljati glavičasti dio na vrhu, a crvena boja prelazi na donji dio tako da nema vidljive granice među njima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OTMJENI STRŠAK

Mutinus elegans (Mont.) E.Fisch.

Etimologija: elegans (lat.) = otmjen, elegantan. Po izgledu.

Engleski naziv: Elegant Stinkhorn

Plodno tijelo: 3-10 (15) cm visoko i 1-1.5 (2) cm široko, štapićastog je oblika, na vrhu je skoro šiljato, vrh je prekriven sluzavom maslinastom do maslinasto-smećkastom masom (glebom) koja se rastapa i širi veoma neugodan miris, glavica je poslije tamnosmeđa ili maslinasto-crvena, boja prelazi na donji dio bez jasno uočljive granice među njima; donji je dio valjkast, šupalj, sužen je na bazi, bijel, prekriven je ružičastim bradavičavim ispupčenjima, na dnu je često obavijen ovojem (volvom) koja u mladosti potpuno obavija cijelo plodno tijelo.

Spore: Eliptične, s grlićem, 4-6 x 2-3 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Blijedo-crvenkasto, lomljivo, rupičasto; miris je odvratan na strvinu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, vrtovima, parkovima, šumskim stazama, rubovima šuma, te u šumama ili na travnatim šumskim čistinama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Psi rado jedu ovu gljivu i za njih je potpuno bezopasna.

Napomena: Ova se vrsta lako zamijeni s pasjim strškom (Mutinus caninus) oko kojega ima dosta konfuzije i po literaturi. Razlikuje se po skoro zašiljenom klobuku, na gljivi je teško razlučiti glavu od donjeg dijela, ima zelenkastu glebu koja prekrije crvenu boju glave.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mutinus ravenelii - created on June 2023 in Eastern Administrative Okrug, Moscow, Russian Federation by Иннокентий Паршков

RAVANELLIJEV STRŠAK

Mutinus ravenelii (Berk. & M.A.Curtis) E.Fisch.

Engleski naziv: Red Stinkhorn

Plodno tijelo: 5-10 (13) cm visoko i 1-2 (2.5) cm široko, štapićastog je oblika, vrh je prekriven sluzavom tamnomaslinastom masom (glebom) koja se rastapa i širi veoma neugodan miris, glavica je poslije crvenkasta, boja prelazi na donji dio bez jasno uočljive granice među njima; donji je dio valjkast, šupalj, sužen je na bazi, bjelkast, prekriven je ružičastim bradavičavim ispupčenjima, na dnu je obavijen debelim ovojem (volvom); razvija se iz nepravilnog bijelog jaja visokog do 2 cm, koje na osnovi ima bijeli korjenast produžetak, na presjeku je vidljiv membranozni egzoperidij, ispod njega se nalazi želatinozan endoperidij i tanka maslinasta gleba, u sredini je šuplja crvena glavica i blijedoružičasti budući stručak, poslije peridija pukne i iz njega se produžuje stručak.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-5 x 2-3 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Želatinozno, spužvasto, blijedocrvenkasto; miris je odvratan na strvinu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen po travnjacima, parkovima i vrtovima, pronađe se i u staklenicima, a vrlo rijetko u šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Psi rado jedu ovu gljivu i za njih je potpuno bezopasna.

Napomena: Opisani je stršak vrlo rijedak. Od pasjeg se strška (Mutinus caninus) bitno makroskopski razlikuje po crvenkastom stručku i ne raste u šumama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PJEŠČARSKI STRŠAK

Phallus hadriani Vent.

Etimologija: Po nizozemskom mikologu Hadrianu.

Engleski naziv: Sand Stinkhorn

Plodno tijelo: 4-5 (6) cm visoko i 2-3 (4) cm široko, najprije je jajolikog ili okruglastog oblika, zatim se ovojnica na vrhu rascijepa, a plodno tijelo uzdigne poput falusa, na vrhu se nalazi zvonolika plodna glava, vanjska je površina nepravilno mrežasta, u mladosti je prekrivena zelenkastom masom (glebom) koja iskapa dok spore sazriju, smeđa, oker, crvenkasto-smeđa, zelena ili zeleno-smeđa, nakon iskapavanja fertilne mase površina ostane skoro bijela, prozirna i nepravilno saćasta ili s poljima, brazde po površini su dosta niske, na vrhu se nalazi obrubljen zupčasti otvor (orifizij).

Stručak: 5-20 (25) cm visok, valjkast, duguljast, s jedne i druge strane je uži, cijelom dužinom je šupljikav, unutrašnjost je šuplja, snježnobijel; na bazi se nalazi želatinozna ovojnica (volva) koja u početku obavija čitavo plodno tijelo, bijele je boje, a poslije se rascijepa i zaostane na dnu, a često je i s ostacima na klobuku, u dodiru sa zrakom postane ružičasta do ljubičasta, dio uz micelij je crveno-ljubičast.

Spore: Eliptične, 3-4.5 x 1.5-2 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Vrlo je krhko, bijelo, porozno; miris je odvratan na strvinu, poput izmeta, slabije je izražen nego kod smrdljivog strška (Phallus impudicus), a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprofit izvan šuma na pješčarskim staništima, poljima, vrtovima, vinogradima, suhim travnjacima. U Hrvatskoj je nalažena na pješčarskim travnjacima s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) te na suhom primorskom travnjaku s rijetkim stablima hrasta i jasena, na pet lokaliteta, u Podravini i Istri. Prvu sliku snimila je Danka Šimičevič, a drugu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, slična je jedna od forma smrdljivog strška od kojeg se razlikuje po tome što na bazi stručka ima crvenkasto-ljubičastu ovojnicu (volvu), nema tako neugodan miris, a klobuk nije oštro stožast. Kada se gljiva razvije nema tako jak miris kao smrdljivi stršak. U mladosti je okruglastog oblika, malo ulegnuta i miriše po rotkvicama, miris je izraženiji kada se gljiva razvije. Slične su vrste iz srodnog roda Mutinus, kao što je primjerice pasji stršak (Mutinus caninus) koji je manjih dimenzija, ima jarkocrveni klobuk i istih je svojstava u smislu jestivosti. U porodici Phallaceae su zastupljene vrste dosta zanimljive građe i oblika, mnoge od vrsta imaju dosta egzotičan izgled.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SMRDLJIVI STRŠAK

Phallus impudicus L.

Etimologija: impudicus (lat.) = bestidan, bludan, pohotljiv, razvratan, razuzdan. Jer je u obliku muškog spolnog organa.

Engleski naziv: Stinkhorn

Plodno tijelo: 4-5 (6) cm visoko i 2-3 (4) cm široko, razvija se iz podzemnog bijelog i želatinoznog jajeta koje je s vanjske strane glatko, promjera 3-6 cm, s korjenastim je završetkom, na prerezu se vidi opnasti egzoperidij, ispod je želatinozni endoperidij, kasnije jaje nikne iz tla, pukne, uzdigne se poput falusa, na vrhu se nalazi plodna glava, stožasta je ili poput naprstka, vanjska je površina nepravilno mrežasta, unutar mrežaste strukture se nalaze male pločaste površine u kojima se nalazi gleba u kojoj se razvijaju spore, smeđa, oker, crvenkasto-smeđa, zelena ili zeleno-smeđa, kad spore sazriju, iskapaju na tlo i razvijaju neugodan zadah koji se osjeti i do 50 m od plodnog tijela, glava je na kraju bijela.

Stručak: 5-20 (25) cm visok, skoro je valjkast, šupalj, sužen je na oba kraja, porozan, oko baze se nalazi volva, bijel, čitava je gljiva u mladosti zatvorena u bijeloj ili žućkastoj ovojnici oko koje je uočljiv micelij, egzoperidij sadrži sluzavi sadržaj, kada se gljiva razvije ovojnica se rastrga i poprimi neugodan miris na rotkvice.

Spore: Eliptične, 3-5 x 1.5-2.5 µm (cromushrooms: (3.4) 3.7 - 4.3 (4.6) × (1.3) 1.4 - 1.7 (1.8) µm, Q = (2) 2.3 - 2.7 (3.2), N = 120, Me = 4 × 1.7 µm, Qe = 2.35); otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo, veoma je krhko, u čitavom stručku je sitnorupičaste strukture; miris najprije nije izražen, ubrzo postane neugodan na strvinu, a okus je blag, jaje ima okus na orašaste plodove, poput rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog nevjerojatno neugodnog zadaha. Neki je ljudi konzumiraju dok je u ovoju, ali ni tada nema puno bolji miris. Unutrašnjost jaja je jestiva sirova, a pržena u tavi na maslacu predstavlja posebnu poslasticu. Želatinozna masa unutar jaja ima nevjerojatno svojstvo. Ako se svježa utrlja na ruke i lice, koža odmah postane kremasta, gotovo sapunasto meka. Želatinozna masa je jako higroskopna i veže vlagu u zraku, a taj učinak traje čak i nakon nekoliko sati.

Napomena: Gotovo je isti pješčarski stršak (Phallus hadrianii) koji se smatra jednom od varijacija našeg smrdljivog strška, s ljubičastim je egzoperidijem i također je nejestiva gljiva. Kineska dama (Phallus indusiatus) je europska vrsta koja jednaka stršku, a razlikuje se samo po ornamentiranom rubu ovoja. Nazivan je i mrtvačkim prstom jer je često rastao iz grobnih humaka. Tako je nastala glasina da je umrla osoba ispod vodila grešan život. Njegov smrdljivi prst izraste kao znak upozorenja, koji bi trebao svakoga upozoriti na njegova zla djela.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Antrodia albida - created on June 2022 in Oslo, Bygdøy, Dronningberget, Norway by Laus Høiland

BJELKASTA DRVOPORKA

Antrodia albida (Fr.) Donk

Etimologija: albidus (lat.) = bjelkasto. Po bijeloj boji.

Engleski naziv: Whitish Porecrust

Plodno tijelo: 2-20 (30) cm široko, naliježe na supstrat, razrašteno, ili su rubovi malo uzdignuti (poluklobučasto), ako postoje poluklobučići, tada su promjera do 2 cm, može rasti izdvojeno ili lateralno srašteno s drugim plodnim tijelima, himenijalna je površina porozna, bijela, poslije krem-oker ili svijetlosmeđa, gornja je površina klobučića najprije baršunasta, poslije glatka, bjelkasta; rub je maljav (vidljivo samo pomoću povećala), bjelkaste do žućkaste boje.

Rupice/cjevčice: Bijele, poslije krem-oker do svijetlosmeđe i malo žućkaste, široke 0.5-2 mm, 1-2/mm², okruglaste ili duguljasto rascijepljene, na rubnom području velike okrugle rupice; cjevčice su 2-15 mm duge.

Spore: Valjkaste do usko eliptične, glatke, prozirne, 13-15 x 5-7 µm; bazidije slične toljazi, 30-55 µm duge i 6.5-10 µm debele, imaju 4 sterigme; sustav hifa ima dva oblika, skeletne su hife 3-6.5 µm debele, prozirne, mjestimice su deblje i ne granaju se, generativne su hife bezbojne, 2-5 µm debele, imaju pregrade s kopčom; otrusina je bijela.

Meso: Debelo 0.5-3 mm, bijela, kožasta, plutasta, kada se posuši postane tvrda i lomljiva; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća (bukve, jorgovana, šljive, vrbe), uvijek raste s donje strane grana i trupaca; izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovoj je vrsti po obliku plodnog tijela djelomično slična mliječnobijela zubokorka (Irpex lacteus), čiji se himenij sastoji od šiljaka ili je porozan u obliku nepravilnog labirinta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Antrodia heteromorpha - created in Norway by Eva Weme

RAZNOLIKA DRVOPORKA

Antrodia heteromorpha (Fr.) Donk

Etimologija: hetero (gr.) = drugačiji, različit + morpha (gr.) = oblik. Po promjenjivom obliku.

Plodno tijelo: 2-10 (15) cm široko, prileglo na supstrat, uz stupnjevito prilegle klobučiće, na vertikalnom supstratu dugo se spušta i klobučići imaju promjer do 3 cm, debeli 0.2-2 cm, elastični, žilavi, mladi su klobučići bijeli, zatim krem do žućkasto-smećkasti, površina je klobučića hrapava; rub je vrlo nepravilan, vijugav, valovit ili glatko zaokružen, smeđ.

Rupice/cjevčice: Bijele, poslije krem do svijetlosmećkaste ili sivkaste, na prilegnutom su dijelu plodnog tijela višekutne, ispod klobučića mogu biti višekutne, duguljaste, duguljasto raspuknute ili kao labirint; cjevčice su 1-6 mm duge.

Spore: Valjkaste ili usko eliptične, glatke, prozirne, 10-13 x 5-7 µm; bazidije slične toljazi, 25-50 µm duge 7-8 µm debele, imaju 4 sterigme; sustav hifa ima dva oblika, skeletne su hife 2-6 µm debele, prozirne, mjestimice su deblje, generativne su hife 2-5 µm debele, mjestimice su tanje, zatim deblje, pregrade s kopčom; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bijelo, na polegnutom dijelu plodnog tijela debelo do 3 mm, žilavo, kada se posuši, postane tvrdo i lomljivo; miris na celer, okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit, na mrtvom stojećem drvetu raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, češće crnogoričnog drveća, poput smreke; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na široke, izdužene ili labirintne rupice teško se zamijeni s nekom drugom vrstom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LABIRINTNA DRVOPORKA

Antrodia ramentacea (Berk. & Broome) Donk

Etimologija: ramentums (lat.) = fragment, ulomak, okrnjak, komadić. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Honeycomb Crust

Plodno tijelo: 2-10 (15) cm široko, razrašteno, većinom okruglasto, uvijek je maleno; u mladosti je bijelo pa svijetlokrem, oker-smećkasto do smećkasto, s velikim rupicama; rub se izdigne iznad supstrata, sa smećkastim rubnim pojasom.

Rupice/cjevčice: Prljavobijele do svijetlooker ili smećkaste, okruglaste; cjevčice su oko 2-3.5 mm duge, bijele su i smećkaste.

Spore: Eliptične, 9-11 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bijelo, kožasto, plutasto, tvrdo, čvrsto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, uglavnom bora, rijetko bjelogoričnog drveća, uvijek s donje strane ležećih grana ili trupaca; izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta široke rupice s debelim stijenkama. Na istom staništu i slične boje su svilenkasta koroporka (Anomoporia bombycina) i bijelo-smeđa drvoporka (Anthoporia albobrunnea), kojima je rub pamučast. 

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

HRASTOVA RAZNOCIJEVKA

Daedalea quercina (L.) Pers.

Etimologija: quercus (lat.) = hrast. Po staništu.

Engleski naziv: Oak Mazegill

Plodno tijelo (klobuk): 6-20 (30) cm široko, debelo, polukružno, tanjurasto, debelomesnato; glatko ili vrlo slabo baršunasto, uvijek je koncentrično-naborano, oker, svijetlosmeđe ili sivo-smeđe do tamnosivo, na mjestu spoja sa supstratom ružičasto-ljubičastog tona, ubrzo jako izblijedi, rub je tup i najčešće pravilan, pojasast, donja strana je srasla s trusištem koje je istog sastava kao i klobuk.

Rupice/cjevčice/listići: U mladosti su okruglaste, kasnije se rastežu i postaju plosnate tako da izgledaju poput labirinta ili poput debelih isprepletenih listića, račvaste, nešto su svjetlije boje od ostatka plodnog tijela, bjelkaste do svijetlosmeđe, oštrica je često svjetlija, ne odvajaju se od mesa u plodnom tijelu.

Spore: Izduženo eliptične, blago lateralno ulegnute, 4.8-7.2 x 1.9-4.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, drvenasto, poput pluta, smećkasto-žuto do smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom više godina na živom i mrtvom bjelogoričnom drveću, te na obrađenom drvu hrasta i pitomog kestena; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Smatra se rupičarkom, iako joj je trusište više-manje listićavo. Prepoznatljiva je po karakterističnom himeniju koji je čitav jamičast i šupalj poput labirinta, ima tvrdo meso i drvenastu vanjsku površinu klobuka. Zelenkasta raznocijevka (Trametes gibbosa) je svjetlija, sitno baršunasta, a trusište joj je sastavljeno od manjih nepravilno spojenih rupica. Ako se na gljivi pojavi ružičasta do ružičasto-ljubičasta promjena boje, to je vjerojatno uzrokovano cijanobakterijama, koje su često u simbiozi s algama. To se obično dešava samo u kasnu jesen ili u vrlo vlažnim vremenskim uvjetima. Kada zaraza postane gusta i neravna, najvjerojatnije će se raditi o zarazi vrstom Tulasnella pallida, koja ima voštanu površinu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Amyloporia xantha - created on December 2023 in Naturpark Bayerischer Wald, Frauenau, Bayern, Germany by katrin_simon

ŽUTA DRVOPORKA

Daedalea xantha (Fr.) Ryvarden

Etimologija: xanthe (gr.) = zlatno, žuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Porecrust

Plodno tijelo: 2-20 (30) cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, ponekad se rub izdigne i poput konzole tvori poluklobučiće, koji su žuto-smeđe boje; površina je vrlo nepravilna ali je najčešće kvrgava, bijele ili limunastožute boje, rub je tanak.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste; cjevčice su bijele do svijetložute, kod suhog plodnog tijela su kremasto-oker

Spore: Eliptične do valjkaste, prozirne, 4-5 x 1-1.5 µm; bazidiji su slične toljazi, 10-14 µm dugi i 3-4 µm debeli, imaju 4 sterigme i bazalnu kopču; sustav hifa ima dva oblika, generativne su hife 2-4.5 µm debele, prozirne, s pregradama s kopčom, skeletne su hife mjestimice deblje, prozirne, 3-6 µm debele; otrusina je žućkasta.

Meso (trama): U mladosti mekano, poslije postane tvrdo i raspucano, subiculum je bijel pa svijetložućkast, i debeo 0.1-1 mm; miriše na limun, okus gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na okomitim i vodoravnim površinama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, polegnuti trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, jele, bora i ariša, pokrije supstrat od jednog metra četvornog; izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Posjeduje vrlo intenzivan miris na limun, po čemu se lako prepozna. Prekriva drvo u svim smjerovima pa zbog toga površina plodnog tijela može biti ravna, kvrgava ili valovita. Na mrtvom drvu smreke i drugog crnogoričnog drveća raste kaskadna drvoporka (Neoantrodia serialis), koja na okomitom supstratu formira male klobučiće ili podsjeća na sige, ali ne miriše na limun.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BREZINA GUBA

Fomitopsis betulina (Bull.) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu.

Engleski naziv: Birch Polypore, Razorstrop Fungus

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 (30) cm široko, na gornjoj strani konveksno, a na donjoj stožasto, u mladosti ima izgled konjskog kopita, kasnije se raširi i spljošti, središte je često s grbom usmjerenom prema gore; krem-bjelkasto, kasnije smećkasto, žućkasto-sivo ili smeđo-crvenkasto, kasnije sa smeđim mrljama, u starosti se uz rub često zrakasto raspucava, rub je prema rupicama zaokružen, gladak i valovit kod jako velikih plodnih tijela.

Stručak: Točka je rasta na deblu često u starosti stručkoliko sužena, u mladosti je uglavnom bez stručka, tvrd, vrlo je kratak, obično se i ne vidi ispod kore breze, horizontalno je postavljen u odnosu na supstrat.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, 2-4/mm², bjelkaste, kremaste do svijetložute, kasnije žućkasto-sive do oker-smeđe, odvajaju se od mesa plodnog tijela, u starosti ih alge obojaju u zelenkastu boju; cjevčice su vrlo guste, do 1 cm duge, bijele.

Spore: Valjkaste, kobasičaste, prozirne, 4-7 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: U mladosti je bijelo, mekano i elastično, a u starosti vrlo tvrdo, čvrsto, žilavo, plutasto i neprobavljivo; miris je kiselkast, a okus je također kiselkast i pomalo gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit isključivo na otpalim granama i trupcima breze koja je u fazi odumiranja; uzrokuje smeđu trulež drva. Drugu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog okusa mesa, ali samo sasvim mlada. U starosti je nejestiva zbog drvenaste konzistencije.

Ljekovitost: Farmakološke su studije pokazale da preparati od brezine gube posjeduju antibakterijske, antiparazitske, antivirusne, protuupalne, antikancerogene, neuroprotektivne i imunomodulatorne učinke (National Library of Medicine. 2024. Chemical composition and biological activity of extracts from fruiting bodies and mycelial cultures of Fomitopsis betulina; Effects of Piptoporus betulinus Ethanolic Extract on the Proliferation and Viability of Melanoma Cells and Models of Their Cell Membranes; Fomitopsis betulina (formerly Piptoporus betulinus): the Iceman’s polypore fungus with modern biotechnological potential; Cultivation and utility of Piptoporus betulinus fruiting bodies as a source of anticancer agents; Bioprospecting of Selected Species of Polypore Fungi from the Western Balkans). Za gastrointestinalne tegobe ili žgaravicu se u posudu od 2 l stavi 1-2 žlice praha gljive i prelije kipućom vodom, ohladi i pije tijekom dana.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom. Raste isključivo na stablu breze kao tipičan parazit. Ako se ne ubere, ostaje čitave godine na stablu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IBERSKA GUBA

Fomitopsis iberica Melo & Ryvarden

Etimologija: ibericus (lat.) = iberski, odnosi se na Pirinejski poluotok (današnja Španjolska i Portugal). Po mjestu gdje je prvi put opisana.

Plodno tijelo (klobuk): 11-18.5 cm široko, 4-14 cm dugo i 3-10 cm debelo na mjestu na kojem izrasta, lateralno je spojeno sa supstratom, poluklobučasto, tvori štitaste nakupine, rijetko pojedinačne, sterilna je površina bez kožice, nepravilna, s mjestimičnim izbočinama ili udubinama, golo do blago pahuljasto, u mladosti je svijetloružičasto, zatim je bijelo-kremasto, s nijansama od krem ​​do narančaste ili crvenkasto-smeđe boje, na dodir postaje smećkasto, u starosti pocrni, rub je dobro izražen, nepravilan, režnjast, više je ili manje tup, narančasto-smeđ do oker-smeđ, plodna je površina rupičava i u ranim fazama rasta izlučuje bezbojnu, vodenastu tekućinu (lateks).

Rupice/cjevčice: Nepravilne, okrugle do višekutne, bijelo-kremaste do slamnatožute, 2-3/mm², cjevčice su u jednom sloju, iste su boje kao i ruppice, duge su 3-18 mm.

Spore: Valjkaste do vretenaste (kao kod vrganja), glatke, prozirne, neamiloidne, 6.9-8.2 x 3-3.6 µm, Q= 2.1-2.5, Me = 7.6 x 3.3 µm, Qe = 2.3, bazidije su 4-sporne, uske, 14-26 x 5.5-7 µm, sterigme su duge do 4 µm, cistide su odsutne, trimitski hifalni sustav se sastoji od prozirnih, višesegmentnih generativnih hifa s tankim stijenkama, prozirnih, jednosegmentnih skeletnih hifa s malo zadebljanim stijenkama, te prozirnih, vijugavih, rijetko razgranatih vezivnih hifa; otrusina je bijela.

Meso: Kožasto, elastično kod svježih primjeraka, plutasto kada se osuši, bijelo, ponekad je žućkastih tonova, kod najvećih je primjeraka debelo 3-17 mm; miris je jak, neugodan i kiseo, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće crvenog hrasta (Quercus rubra), hrasta plutnjaka (Quercus suber), crnog bagrema (Acacia melanoxylon), primorskog bora (Pinus pinaster) ili alepskog bora (Pinus halepensis). Slike je snimila Helena Petrić, 14.9.2025., na lokalitetu u blizini Rijeke, na panju alepskog bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog okusa i tvrde, vlaknaste konzistencije.

Napomena: Karakteristična je po odsutnosti kožice na sterilnoj površini, svijetloj boji, kožastoj i elastičnoj konzistenciji plodnog tijela i jakom, neugodnom mirisu, kao i rastu na starim panjevima i bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Vretenaste spore su dosta slične kao kod kaskadne drvoporke (Neoantrodia serialis), dok izgledom podsjeća na neke vrste iz roda Trametes, s identičnom morfologijom spora i hifalnim sustavom, a također je jednogodišnja i uzrokuje bijelu trulež.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SMREKOVA KOPITARKA

Fomitopsis pinicola (Sw.) P.Karst.

Engleski naziv: Red-Banded Polyporet

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 (40) cm široko, školjkasto, lepezasto, debelo, pojasasto, izbrazdano; gornja je površina u mladosti bijela do žućkasta, kasnije je crvena, narančasta narančasto-crvena, sivo-crvena ili tamnosmeđa, u starosti sa sivo-crnkastom sjajnom korom, rub je tup i svijetložute do narančaste boje, a u starosti je tamnocrvenkasto-smeđ ili sivo-crn.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, promjera 0.2-0.25 mm, 3-4/mm², bjelkaste su ili žućkaste, kasnije tamnosmeđe, orifiziji su debeli i unutar rupica, mjestimično s riđim mrljicama, u mladosti s gutacijskim kapljicama; cjevčice su jednoslojne, do 8 mm duge.

Spore: Eliptične, 6-9 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, kožasto do drvenasto, skoro je erodirano, bijelo, krem ili žućkasto, kasnije je žuto-smeđe ili tamnosmeđe; miris je ugodno kiselkast ili na med, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke, a rjeđe bora, ariša i jele, rijetko se pronađe na bjelogoričnom drveću kao što su bukva i breza, vrlo rijetko se razvija kao parazit na živom drveću; uzrokuje smeđu trulež drva. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a posljednje dvije snimljene su na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, sredinom travnja, na trupcu bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Farmakološke su studije pokazale da ekstrakti ove gljive posjeduju antioksidacijska i protuupalna svojstva, dok su dvije od tri studije izvijestile o inhibiciji rasta tumora i produljenom preživljavanju (National Library of Medicine. 2024. Characterisation of Extracts and Anti-Cancer Activities of Fomitopsis pinicola; Investigating Migration Inhibition and Apoptotic Effects of Fomitopsis pinicola Chloroform Extract on Human Colorectal Cancer SW-480 Cells; Fungal strain matters: colony growth and bioactivity of the European medicinal polypores Fomes fomentarius, Fomitopsis pinicola and Piptoporus betulinus; Medicinal mushrooms as an attractive new source of natural compounds for future cancer therapy; Bioprospecting of Selected Species of Polypore Fungi from the Western Balkans). 

Napomena: Raste u velikim skupinama po smrekovim šumama gdje su ponekad vrlo velikih dimenzija i obrastu čitave panjeve. Prepoznatljiva je po crveno-smeđem klobuku, dok je rub klobuka upadljivo drugačiji, svjetliji, riđe boje. Dobra je za dekoraciju dnevnog boravka, jer ne privlači kukce.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MIRISNA RUPIČARKA

Ischnoderma benzoinum (Wahlenb.) P.Karst.

Etimologija: benzoe, benzoin (lat.) = benzoinska aromatična smola. Po mirisu.

Engleski naziv: Benzoin Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-40 cm široko, polumjesečastog je oblika, naslagani su jedan iznad drugoga poput crijepova na krovu, tamnosmeđe, crveno-smeđe, s crnkastim do plavo-sivim pojasevima, površina je fino dlakava, baršunasta, rub je nepravilan, kovrčast, kružan, kasnije je tanak i oštar.

Rupice/cjevčice: Izduljene, višekutne, 0.3-0.6 mm široke, u mladosti su često s crvenim gutacijskim kapljicama, bjelkaste, oker, svijetlosmeđe, kasnije su narančasto-smeđe do hrđastosmeđe, na dodir posmeđe.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 4.9-7.7 x 1.4-2.8 µm, Q = 2.1-3.8, bazidije su 14-19 x 3.8-6 µm; otrusina je bjelkasta do kremasta.

Meso: Mekano, sočno, vlaknasto, kasnije je plutasto i tvrdo, bjelkasto, brzo postane tamnosmeđe, kasnije je oker-smeđe; miris nije izražen ili je kiselkasto-aromatičan, često podsjeća na anis, a okus nije izražen ili je blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, obično smreke, izaziva bijelu trulež drva. Slike je snimila Mirna Katičić, 31.8.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od slične se smolaste rupičarke (Ischnoderma resinosum) razlikuje po tome što uvijek raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, meso je tamnije, tamnosmeđe boje, a rub je tanak i oštar.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SMOLASTA RUPIČARKA

Ischnoderma resinosum (Schrad.) P.Karst.

Etimologija: resinosus (lat.) = smolast.

Engleski naziv: Resinous Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 4-40 cm široko, promjer od supstrata je 15-25 cm i do 3 cm debeli, kapasto-polumjesečastog je oblika, raste na bukovim panjevima i u blizini zemlje, nekad se raširi i na metar dužine, polumjeseci su često malo izdignuti, u mladosti je sivo-smeđe ili sivo-crvenkasto, često je prekriveno s crvenim ili crvenkasto-smeđim kapljicama, sa pojasevima, uz supstrat je tamnocrveno, maslinasto-smeđe i narančasto-crveno, kasnije postaje sve tamnije crveno, površina je hrapava, maljavo-baršunasta, s brojnim je tamnim mrljama, valovita, rub je kružan i bjelkast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-6/mm², u mladosti su često s crvenim gutacijskim kapljicama, blijedosivkaste, svijetlooker ili smećkaste, na dodir postanu cimetastosmeđe; cjevčice su do 10 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Slojevito, plutasto, debljine je do 2.5 cm, bjelkasto, žućkasto ili smećkasto, rub je također crvenkast; miris je ugodan, slatkast, na gljive ili anis, a okus nije izražen.

Stanište: Raste više godina kao saprofit krupnih drvnih ostataka skoro isključivo bukve; izaziva bijelu trulež drva. Slike su snimljene 27.9.2024., na lokalitetu Brezovac na Dinari.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Od slične se mirisne rupičarke (Ischnoderma benzoinum) razlikuje po tome što uvijek raste na bukvi, a ne na crnogoričnom drveću, meso je nešto svjetlije boje, nije tamnosmeđe, rub je zadebljan i jasno kružan, a ne oštar i tanak, te nema crnih mrlja po kožici klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1254. Smolasta rupičarka (Ischnoderma resinosum (Fr.) P.Karst. ss. Pouzar)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Anomoloma myceliosum - created on January 2016 in Athens, Georgia, USA by Bill Sheehan

KORJENASTA KRASTOPORKA

Anomoloma myceliosum (Peck) Niemelä & K.H.Larss.

Plodno tijelo: 2-8 (11) cm široko, do 3 mm debelo, široko rašireno s micelijem, nježno, razrašteno; bijelo, kasnije blago žućkasto, rubni je pojas paučinasto-vlaknast, ponekad s izraženijom žućkastom zonom.

Rupice/cjevčice: Bijele, kasnije blago žućkaste, 2-4/mm², promjera do 2 mm, saćaste, okrugle i pravilne.

Spore: Eliptične, 3.5-4.5 x 2.5-3 µm; bazidiji 12-20 x 4-5 µm, s 4 spore; nema cistide i kopče; otrusina bijela.

Meso: Bijelo, debljine do 3 mm, mekano do lomljivo, vlaknasto, lako se odvaja; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, češće crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo u šumi bukve, jele i smreke, na ležećem deblu smreke na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po paučinastoj rubnoj zoni su slične korina oštroporka (Oxyporus corticola) i mekana voskoporka (Ceriporiopsis mucida).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Anomoporia bombycina - created in Finland by Teppo Helo

SVILENKASTA KOROPORKA

Anomoporia bombycina (Fr.) Pouzar

Plodno tijelo: Do 10 cm dugo, 2-3 cm široko, debljine 1-3 (5) mm, razrašteno, prvo okruglasto, a zatim se jako proširi, lako se odvaja od podloge; bjelkasto, smećkasto, sivo, ljubičasto do ljubičasto-smeđe; rub pamučast do vlaknast, bijel.

Rupice/cjevčice: Najprije su okrugle, ubrzo postanu uglate i nepravilne, 2-4/mm², s tankim stijenkama, bjelkaste, smećkaste do sive boje, ponekad sa slabim svijetloljubičastim tonom, često sa žutim mrljama; cjevčice su do 2 mm duge.

Spore: Široko eliptične, glatke, s tankim stijenkama, prozirne, 5-8 x 3-5 µm; bazidiji su s 4 duge sterigme, uvijeni pri dnu, 12-18 x 5-7 µm.

Meso: Vrlo tanko, mekano kada je svježe, lomljivo i tvrdo kada se osuši, bijelo, blijedo-smeđe do ružičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u starim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće smreke i bora; izaziva smeđu trulež drva. Plodno tijelo je prilično kratkog vijeka i ne podnosi led. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po pamučastoj rubnoj zoni i rupičastoj himenijalnoj površini slična je bijelo-smeđa drvoporka (Anthoporia albobrunnea).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Anthoporia albobrunnea - created in Norway by Helene Lind Jensen

BIJELO-SMEĐA DRVOPORKA

Anthoporia albobrunnea (Romell) Karasiński & Niemelä

Etimologija: album (lat.) = bijelo + brunneus (lat.) = smeđe. Po kontrastu između bijelih rupica i smeđih cjevčica.

Plodno tijelo: 3-40 cm široko i 1-18 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice, ponekad je većih dimenzija jer je više plodnih tijela zajedno spojeno; himenijalna je površina bijela do bijelo-sivkasta, zatim je krem do sivkasto-smeđa, često je s diskoloriranim cimetastosmeđim mrljama, po suhom je vremenu jednoličnije smeđa, u starosti je cimetastosmeđa, rub je pamučasto-dlakav, bijel, kasnije je smećkast do hrđastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 3-5/mm², ponekad izduženi i šire, promjera do 1 mm, u samom subkulumu i na rubu, poslije su duguljasto-rascijepljene; cjevčice su 1-3 mm duge, najprije su bijele, kasnije su jednolično svijetlosmeđe.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 4.5-6 x 1.2-2 µm.

Meso: Tanko, mekano, po suhom je vremenu žilavo, bjelkasto; miris je cvijetni, na suhe jabuke, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća s korom koji su izloženi suncu, obično jele, ariša, smreke, ili bora. Vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po pamučastoj rubnoj zoni i rupičastoj himenijalnoj površini slična je svilenasta koroporka (Anomoporia bombycina).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NARANČASTA ZLATOPORKA

Auriporia aurulenta A.David, Tortič & Jelić

Plodno tijelo: 5-13 (30) cm široko, plodno tijelo izgleda kao da se sastoji samo od rupica; svijetložuto do narančasto, narančasto-crveno, krvavocrveno, podloga iz koje izrasta često s narančasto-ružičastom nijansom, rub često iskrzan.

Rupice/cjevčice: Okrugle, 2-3/mm², žute do narančaste.

Spore: Eliptične, kratko valjkaste, prozirne, glatke, s tankim stijenkama, 4-6.1 x 2.4-4 µm; bazidiji s 4 spore; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žuto-narančasto, mekano, gotovo želatinozno, kasnije se stvrdnjava; miriše po anisu, marelici ili vaniliji, okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, rjeđe bjelogoričnog; uzrokuje smeđu trulež drva. Do sada je pronađena na jeli, smreki, alepskom boru i topoli, a u Hrvatskoj je zabilježena na trupcu alepskog bora, samo na jednom lokalitetu, u okolici Dubrovnika.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Po boji i rupičavom himeniju su najsličnije korina oštroporka (Oxyporus corticola), koja nije nikad narančaste boje, rub joj je izraženo pamučast od micelija i raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te tanka porokorka (Perenniporia tenuis), koja je uglavnom žuta i također raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SMEĆKASTA SMEĐOPORKA

Brunneoporus malicola (Berk. & M.A.Curtis) Audet

Etimologija: malus (lat.) = jabuka, stablo jabuke + cola (lat.) = nastanjivati. Po staništu.

Plodno tijelo: 2-10 (15) cm široko, posve prilegnuto na supstrat, razrašteno, za supstrat labavo pričvršćeno, formira plahtice, katkad se pojavi i u obliku poluklobučića, klobučići široki 1-3 cm, polumjer do supstrata 0.5-1.5 cm; gornja je površina sitno baršunasta, kremasta do svijetlosmeđa; himenij je porozan, u mladosti bjelkast, poslije krem, svijetlosmeđ ili oker-smećkast, rubna je zona bjelkasta, baršunasto-maljava i resasta.

Rupice/cjevčice: Višekutne, ovisno o položaju na supstratu mogu biti manje-više duguljaste, 1-3/mm², prljavobijele, sive, smećkaste, krem, svijetlooker; cjevčice su 3-8 mm duge, pojedine su duguljasto rascijepljene.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, (8.7) 9.2 – 11.1 (11.8) × (3.6) 3.64 – 4.3 (4.5) µm, Q = (2.3) 2.4 – 2.7 (2.8), N = 30, Me = 9.9 × 4 µm, Qav = 2.5; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u mladosti mekano, a kada se posuši postane tvrdo, kožasto i plutasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, daske, grede) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće bukve, graba, topole, javora, izaziva smeđu trulež.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična bjelkasta drvoporka (Antrodia albida) također raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, ali ima vrlo široke pore, samo 0.5-2/mm². Na krupnim drvnim ostacima (grane) bora s korom raste slična labirintna drvoporka (Antrodia ramentacea). Ona je vrlo mala, naraste samo 5-6 cm široko, u mladosti je plodno tijelo bijelo, poslije postane svijetlosmećkasto s velikim rupicama, odnosno 1-2/mm², sustav hifa ima dva oblika, a skeletne hife nisu žućkaste, nego su staklasto prozirne.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

HRASTOVA KOPITARKA

Buglossoporus quercinus (Schrad.) Kotl. & Pouzar

Engleski naziv: Oak Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 cm široko, jastučast do bubrežast, bjelkasto-smećkasto, oker-smeđe, žuto-smeđe, narančasto-smeđe, u starosti je crno-smeđe, na pritisak postaje crvenkasto-smeđe, površina je ljuskavo-zrnasta, ponekad je s bjelkastim rubom.

Stručak: Kratak, lateralno je postavljen, na bazi je sužen.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, kasnije su crvenkaste, crvenkasto-smeđe, na pritisak postaju smeđe pa crvenkasto-smeđe.

Spore: Valjkaste do vretenaste, 7-10 x 3-4 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Mekano, kasnije je tvrdo, crvenkasto, kasnije postaje manje ili više crvenkasto-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na živom drveću i kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u park-šumi Maksimir u Zagrebu, dva u okolici Vinkovaca i u prašumi Prašnik kod Okučana. Prvu sliku je snimila Mirna Katičić, sredinom lipnja, na lokalitetu šuma Prašnik kod Okučana, a drugu Matija Josipović, početkom srpnja, na istom lokalitetu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su vrste vukovo meso (Fistulina hepatica), mekana rupičarka (Hapalopilus rutilans) i brezina guba (Fomitopsis betulina).

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Hrastova kopitarka (Piptoporus quercinus (Schrad.) Pilát)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SJEVERNJAČKA RUPIČARKA

Climacocystis borealis (Fr.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: boreios (gr.) = sjeverno, sjevernjačko. Po području rasta.

Plodno tijelo: 3-8 (10) cm široko, sraslo s drugima nekad i do 40 cm dugo, lepezasto-bubrežastog oblika, pločasto i poput crijepova poslagana jedno iznad drugoga, stražnji je dio ponekad produžen u bijeli, žuti do crvenkasti stručkoliki dio, brazdasto, dlakavo, spužvasto, rub je oštro podvijen, bjelkaste je do svijetložućkasto-smećkaste boje.

Rupice/cjevčice: Sitne, višekutno-jajolike, rastrganog su ruba, pregrade su tanke, najprije su bijele pa u starosti žućkaste boje; cjevčice su 0.5-1 cm duge.

Spore: Eliptične, 4-7 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto, sastavljeno je od dva sloja od kojih je gornji sloj malo deblji, te mekane i spužvaste konzistencije, a donji sloj u starosti lagano otvrdne, korast; miriše na anis ili komorač, a u starosti ili nakon oštećenja od mraza na sir, okus je neugodan, kiselkasto-gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) crnogoričnog drveća, najčešće jele i smreke, ali i bjelogoričnog drveća, ponekad i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Tipična je vrsta po površini klobuka koji je dlakav i čuperast, prisutna su dva različita sloja mesa, gornji spužvasti i nježniji, te donji koji je čvršći i u starosti korast. Sličan je žuti kruh (Laetiporus sulphureus).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KASKADNA DRVOPORKA

Neoantrodia serialis (Fr.) Audet

Etimologija: serialis (lat.) = serija, niz. Po načinu rasta.

Engleski naziv: Serried Porecrust

Plodno tijelo: 2-20 (35) cm široko, formirano je od mnogo malih, međusobno spojenih, klobuka, visokih 1-2 cm, povezani su u redove poput crijepova na krovu, klobuci su bijeli, žuto-oker, svijetlosmeđi ili tamnosmeđi, rub je bijel ili žućkast i valovit.

Rupice/cjevčice: Okrugle, guste, 2-4/mm², bijele, kasnije su krem ili svijetlooker, također djeluju crvenkasto zbog rasta plijesni; cjevčice su do 8 mm duge, uspravne, bijele.

Spore: Valjkaste, prozirne, 6.5-9 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, kožasto, plutasto, tvrdo, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće jele, bora i ariša; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Paziti da se ne zamijeni sa starom rupičarkom (Heterobasidion annosum) koja ima nešto manje spore i jednu tamniju crtu na trami.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Neoantrodia variiformis - created on April 2014 in Villanúa, Huesca, Spain by Joseba

PROMJENJIVA DRVOPORKA

Neoantrodia variiformis (Peck) Audet

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm široko, razrašteno, 0.2-1.5 cm promjera od supstrata i 6 mm debelo, izdignuto poput police, polukružno, pojedinačni su klobučići uglavnom izduženi, uski; gornja je površina u početku bijela do kremasta, zatim je oker do cimetastosmeđa ili crvenkasto-smeđa, u starosti je više krem ili blijedo oker, često je bljeđa prema rubu, sitno je dlakava, s uskim i često blago užlijebljenim pojasevima, u starosti je gol s raštrkanim čupercima, rub je oštar.

Rupice/cjevčice: Okrugle su do višekutne, 2-3/mm², češće su nepravilne, bjelkaste su ili krem boje; cjevčice su 0.5-5 mm duge, bijele, krem do blijedo oker.

Spore: Valjkaste, prozirne, 8-12 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili kremasto, plutasto, žilavo i savitljivo kada je svježe, tvrdo je kada se osuši, 1-4 mm debelo; miriše na drvo, a okus blag.

Stanište: Raste tijekom godine u planinskim crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka jele, smreke i bora, a vrlo rijeko bjelogoričnog drveća, breze i hrasta; uzrokuje smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na trupcu jele u miješanoj šumi bukve, jele i smreke na samo dva lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera i u okolici Crnog Luga.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po užljebljenim pojasasevima i staništu na kojem raste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Fomitopsis spraguei - created on August 2023 in Первомайский район, Минск, Belarus by Агеев Николай

KESTENOVA GUBOVKA

Niveoporofomes spraguei (Berk. & M.A.Curtis) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Etimologija: Po imenu, C.J. Spragueu.

Engleski naziv: Green Cheese Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 2-10 (15) cm široko i do 6 cm visoko, polukružnog je do gotovo kružnog ili nepravilnog oblika; gornja je površina bjelkasta, sivkasta do oker, hrapava je i kvrgava, donja je himenijalna površina slične boje, rub je u mladosti narančast, kasnije je sivkasto-zelen.

Rupice/cjevčice: Sitne, višekutne, 3-6/mm², bijele, krem do smećkaste; cjevčice su do 5 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-8 x 4-5 µm.

Meso: Bjelkasto, sivkasto ili je blago plavkasto, u mladosti jasno podijeljeno u bjelkaste i sivkaste zone, na prerezu je nepromjenjive boje, kožica je mekana, kasnije postaje čvršća; miris je ugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, ali i kao parazit na živom drveću, osobito kestenu i hrastu; uzrokuje smeđu trulež drva. U Europi je zabilježena samo na šumskom kestenu i hrastu plutnjaku, a u Hrvatskoj je nađena na panju šumskog kestena samo na jednom lokalitetu, na južnim obroncima planine Medvednice, u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Mladi primjerci izlučuju gutacijske kapljice po rubu i na gornjoj površini. Zelena diskoloracija ruba je koristan marker za ovu vrstu, koji pomaže u razlikovanju od sličnih vrsta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Parmastomyces mollissimus - created on December 2023 in La Brée-les-Bains, France by Guinberteau Jacques

PROMJENJIVA PRILJEPNICA

Parmastomyces mollissimus (Maire) Pouzar

Klobuk: 3-7 (9) cm široko, izduženo razrašteno, rubna je zona malo izdignuta, s gotovo je formiranim klobucima, u mladosti je sa staklastim elastičnim slojem, gornji se sloj osuši; bijelo, žućkasto, sa žućkasto-smeđim do crvenkasto-smeđim mrljama, rubna je zona sitno paperjasta.

Rupice/cjevčice: Bijele, okruglaste, višekutne.

Spore: Eliptične do valjkaste, 4-6.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, žilavo, vlaknasto, mekano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, prvenstveno smreke ili bora, obično se spoje u veću površinu s donje strane ležećih trupaca. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Dubrovnika. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po crvenkasto-smeđoj i neravnoj površini klobuka i svjetlijoj paperastoj rubnoj zoni.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Resinoporia crassa - created on May 2018 in Mellalahti 60, 95690 Ylitornio, Finland by bodhiheera

DEBELA DRVOPORKA

Resinoporia crassa (P.Karst.) Audet

Plodno tijelo: 5-20 (30) cm široko i 1-2 cm debelo, razrašteno, čvrsto je sraslo za podlogu; bijelo, rub je u mladosti opnast, kasnije je tup, zaobljen, širok, kasnije nestaje, gladak.

Rupice/cjevčice: 5-6/mm², 0.09 - 0.12 mm široke, okrugle, bijele su do krem; cjevčice su u početku u jednom sloju, kasnije su u više slojeva, kose, s tankim stijenkama, u donjim su slojevima ispunjene bijelim micelijem, rastu 2-4 mm godišnje, kao da su djelomično natopljene smolastom tvari, posebno kod starijih primjeraka, u početku su bijele, kasnije su krem, prljavožute ili žuto-smeđe.

Spore: Eliptične, na jednom kraju zašiljene, prozirne, 5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: U početku je vrlo tanko, gotovo neprimjetno, kasnije je do 10 mm debelo, zrnasto, na presjeku malo pojasasto, svježe je mekano, tvrdo i lomljivo kada je suho, bijelo; smolastog je mirisa koji s godinama postupno nestaje, a okus je gorak.

Stanište: Raste više godina u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke, ariša, jele ili bora; izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo na smreki na tri lokaliteta, sva tri u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Fomitopsis cajanderi - created on November 2020 in Gateshead NE9, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by adcapraecaput

CRNOGORIČNA KOPITARKA

Rhodofomes cajanderi (P.Karst.) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Etimologija: rhodo (lat.) = ruža. Po rupicama boje ruže. Naziv cajendri je dobila ime po Aimou Kaarlu Cajanderu, šumskom ekologu koji je također je služio kao premijer Finske tijekom nekoliko razdoblja svog života.

Engleski naziv: Rosy Conk

Plodno tijelo (klobuk): 2.5-10 cm široko i polumjera 2-6 cm, pločasto, okruglasto, kvrgavo je ili različito okruglo izbočeno, raste postrance; površina je u početku ružičasto-crvena do crvenkasto-smeđa i baršunasta, u starosti je siva, sivo-smeđa do crno-siva i nepravilno ispucana, rub je zaokružen i bjelkasto-crvenkast, na dodir pocrveni.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-5/mm², u mladosti su ružičaste do crvenkasto-smećkaste, u starosti su smeđe; cjevčice su višeslojne, po sloju su 1-4 mm duge.

Spore: Valjkaste, lagano kobasičasto zakrivljene, prozirne, 5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Plutasto, drvenasto, vlaknasto, 2-8 mm debelo, crveno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog crnogoričnog drveća, rijetko se pronađe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Lako je prepoznatljiva zbog baršunaste površine mladog plodnog tijela koje je crvenkasto-smeđe. Posebice je znakovit rub koji je bjelkasto-crvenkast te na dodir najprije pocrveni, a zatim posmeđi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Fomitopsis rosea - created on September 2020 in Tartu maakond, Estonia by Triin Varvas

RUŽIČASTA GUBOVKA

Rhodofomes roseus (Alb. & Schwein.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto. Po boji.

Engleski naziv: Rose Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-15 (20) cm široko i 4-5 cm debelo, lateralno, često je po nekoliko plodnih tijela sraslo jedno na drugo; površina je u početku ružičasta, crvenkasta do crvenkasto-smeđa, kasnije je crno-smeđa, neravno naborano, nije pojasasto, na mjestu na kojem izrasta je sa svijetloružičastim prstenom.

Rupice/cjevčice: Višekutne, na mjestu na kojem izrastaju sa svijetloružičastim prstenom, 3-5/mm², bjelkasto-crvenkaste su ili ružičaste, u starosti su crvenkasto-smeđe ili smeđe i bjelkaste od praha spora; cjevčice su višeslojne, po sloju su do 5 mm duge. 

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 6-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, kožasto, plutasto, drvenasto, sivo-ružičasto, ružičasto-smeđe ili je ružičasto; miris i okus su blagi na smolu.

Stanište: Raste više godina uglavnom po planinskim crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke, jele ili bora. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, na trupcima smreke, samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Veoma je slična smrekova kopitarka (Fomitopsis pinicola) koja ima crveni rub, a od nje se razlikuje po ružičastoj trami, rupice su također ružičaste boje, a ima i nešto manji klobuk.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ORIJAŠKA RUPIČAVKA

Meripilus giganteus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: giganteus (lat.) = orijaški, velik, golem. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Giant Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 4-30 (200) cm široko i 1-2 cm debelo, elastično, lepezasto, pojedinačni su klobuci srašteni jedan iznad drugog i međusobno se preklapaju, izrastaju iz zajedničke debelomesnate baze; smeđi, crvenkasto-smeđi, žuto-okerasti ili tamnosmeđi, s crnkastim su mrljama, ali i s krem-žućkastim do crvenim tonom, u mladosti na pritisak brzo postane crno-smeđ, površina je valovita s žuto-smeđim do crveno-smeđim koncentričnim krugovima i brazdama, baršunasta, rub je nepravilno žućkast, režnjast i vijugav.

Stručak: U pravom smislu riječi ne postoji, međutim srašteni lopatasti klobuci formiraju debelomesnatu bazu s kojom se gljiva drži za stanište, zakrivljen, bjelkast, na bazi je sa smećkastim pjegama.

Rupice/cjevčice: Sitne, krem, žućkaste, kasnije su krem-sivkaste, na pritisak pocrnu; cjevčice su bijele, kratke, spuštaju se po stručku, formiraju se dosta kasno tako da himenij izgleda bijel i gladak.

Spore: Široko eliptične, glatke, 5.5-7 x 4-6 µm, Q = 1.2 (cromushrooms: (5.6) 5.9 - 6.8 (7) × (4.3) 5.1 - 5.9 (6.2) µm, Q = 1.1 - 1.2 (1.3) ; N = 120, Me = 6.4 × 5.5 µm, Qe = 1.2); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je do žućkasto, na presjeku prvo pocrveni, zatim postane crno-smeđe, mekano, kasnije je vlaknasto, žilavo i tvrdo; miris je ugodan, a okus je u mladosti blag, kasnije je trpak i gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s formolom za nekoliko minuta postane narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve ili jele, ponekad dostigne enormnu veličinu (nekad je teška i 30 kg).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo veoma mlada dok je meso mekano.

Napomena: Slična je planinska rupičarka (Bondarzewia mesenterica), ali ona raste po višim planinskim predjelima, drugačije je konzistencije i oblika klobuka, a meso joj na presjeku ne mijenja boju. Slična je i jestiva zečarka (Grifola frondosa) koja ima slične klobuke po obliku, ali većih dimenzija, ima stručak u obliku panja, a ne kao kod opisane vrste. Jelenovo uho (Polyporus umbellatus) ima kružni klobuk u obliku lijevka ili cvijeta. U mladosti je jestiva i ogromnih dimenzija. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Rigidoporus crocatus - created in Estonia by Urmas Ojango

ŠAFRANASTA TVRDOPORKA

Rigidoporus crocatus (Pat.) Ryvarden

Plodno tijelo: 3-10 (15) cm široko i 1-1.5 (2) cm debelo, razrašteno; bijelo-žuto, šafranastožuto, ružičasto do crvenkasto-smeđe, postaje tamnije kada se osuši.

Rupice/cjevčice: Sitne, 5-7/mm², u mladosti su bjelkaste, kasnije su žute, šafranastožute ili su žuto-ružičaste; cjevčice su u slojevima.

Spore: Kuglaste, 3.5-5.5 x 3.5-5.5 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Žućkasto do smeđe; miris nije izražen ili je malo na plijesan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste više godina u šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog, rijetko bjelogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva, vrlo je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je pronađena gotovo isključivo u šumi bukve, jele i smreke, na ostacima smreke i jele, rijetko bukve na šest lokaliteta, u nacionalnim parkovima Plitvička jezera i Risnjak te na planini Kapeli.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je ružičasta maloporka (Rhodonia placenta).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LIJEPA JEŽEVICA

Climacodon pulcherrimus (Berk. & M.A.Curtis) Nikol.

Etimologija: pulcher (lat.) = lijep + -rimus (lat.) = koristi za označavanje superlativa. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-11 (18) cm široko, kapasto, lepezasto, naslagana su jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu, bjelkasto, žuto-narančasto, slamnatožuto, u starosti ili po suhom vremenu tamnije narančaste do narančasto-smeđe, gornja je površina baršunasta do grubo dlakava.

Šiljci: Do 8 mm dugi, bjelkasti do lagano narančasti, dosta su gusti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne i necijanofilne, 4-6 x 1.5-3 µm, nema cistide (cromushrooms: basidiospore (4) 4.3 - 5.3 (5.8) × (1.7) 1.8 - 2.3 (2.5) µm, Q = (1.9) 2.2 - 2.6 (2.7), N = 75, Me = 4.7 × 2 µm, Qe = 2.3, bazidije su 4-sporne, 17-20.5 × 3.1-4.6 µm, N = 3); otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto, na prerezu ne mijenja boju, vlaknasto; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso i površina klobuka u dodiru sa KOH postanu ružičasti do crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na bjelogoričnom drveću, rijetko na crnogoričnom drveću, preferira toplija staništa u mediteranskom području, ali nađe se i u kontinentalnom području; izaziva bijelu trulež drva. Prvih pet slika snimljeno je sredinom lipnja na lokalitetu lovački dom Radoboj kod Krapine, na truloj grani hrasta, a iduće četiri snimio je Mladen Matišić, krajem kolovoza, također na truloj grani hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Slična je sjeverna ježevica (Climacodon septentrionalis), koja je nešto većih dimenzija, a šiljci nikada nisu narančastog tona i mogu biti nešto duži, do 16 mm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Climacodon septentrionalis - created on August 2019 in пос. Борок, Некоузский р-н, Ярославская обл., Russian Federation by Eduard Garin

SJEVERNA JEŽEVICA

Climacodon septentrionalis (Fr.) P.Karst.

Etimologija: septentriones (lat.) = sjeverni, sjeverni dio. Po mjestu rasta.

Engleski naziv: Northern Tooth

Plodno tijelo: 3-30 (60) cm je široko, do 3 cm debelo i oko 15 cm visoko; bjelkasto ili svijetložuto, rub na prerezu pocrni, ali ne uvijek, sastoji se od brojnih pojedinačnih plodnih tijela u obliku polumjeseca koji su poput crijepova naslagani jedno iznad drugoga, nekad zajedno mogu težiti do oko 2 kg, gornja površina je dlakava.

Šiljci: Iste bjelkaste do žute boje kao i gornja površina, dugi su do 16 mm.

Spore: Valjkaste, kratke, prozirne, 4.5-5 x 2-2.5 µm; cistide su prozirne, u obliku su stošca, 50 µm duge i 10 µm široke; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto, suho je žućkasto, žilavo, elastično; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na bjelogoričnom drveću, najčešće hrastu, bukvi, brijestu ili brezi; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Ova rijetka vrsta djelomično podsjeća na žuti kruh (Laetiporus sulphureus) koji nije bijele boje, te jako i postojano miriše po čemu se najlakše razlikuje od opisane vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Phlebia lilascens - created on September 2017 in Przełom Hornadu, Słowacki Raj, Slovakia by Jerzy Opioła

LJUBIČASTA ŽILNICA

Phlebia lilascens (Bourdot) J.Erikss. & Hjortstam

Etimologija: lilas (lat.) = lila, ljubičasto + -scens (lat.) = postati, pretvarati se u. Po pretvaranju u ljubičastu boju.

Plodno tijelo: 4-20 (30) cm široko, posve je prilegnuto na supstratu, čvrsto je srašteno, formira plahtice voštanoga sjaja; površina je glatka ili blago nepravilno bradavičava, siva, sivo-oker ili ružičasto-smeđa s laganim ljubičastim odsjajem, rub je bijel i sitno dlakav.

Spore: Eliptične do lagano vretenaste, glatke, prozirne, 4-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, više je ili manje ljubičastog tona, pomalo želatinozno, hrskavičavo, voštano, sluzavo, mekano, kad sa posuši postane žilavo i tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, a rjeđe crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnim vrstama unutar roda Phlebia od kojih pojedine vrste imaju i sličnu mikrostrukturu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.