Gamundia striatula - created on October 2018 in Kolistimenmäki, kolistimensyrjä, Finland by Martti Moisander

CRTASTA PUPČARA

Gamundia striatula (Kühner) Raithelh.

Etimologija: striatus (lat.) = ukrašen linijama, sa žljebovima. Po površini klobuka.

Engleski naziv: Lined Meadowcap

Klobuk: 1-5 cm širok, konveksan, na sredini je ulegnut, malo pupčast, kasnije se raširi i skoro izravna, prilično je sluzav do suh, oker-smeđ, ružičasto-smeđ, sivo-smeđ do crveno-smeđ, sredina je tamnija, vodenast, baršunast, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-5 mm debeo, suh, sjajan, valjkast, prilično je pravilan, gladak, proziran, krem-sivkast ili sivo-okerast, prema dnu je tamniji, na vrhu je ljuskav, bjelkasto brašnjav.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani s kratkim lamelulama, prirasli, kratko se spuštaju po stručku, bijeli, kremasti ili krem-sivkasti.

Spore: Eliptične, sitno su ježaste, neamiloidne, 6-8.5 x 4-6 µm, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, malo su vijugave i duge 35-100 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe, mekano; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, ponekad i u proljeće, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim putevima, parkovima i otvorenim livadama, uz ceste, šumske staze, na humusnom tlu.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Izgleda slično nekim vrstama iz roda Tubaria, ali one imaju smeđe, a ne bijele spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VELIKA MARTINČICA

Infundibulicybe geotropa (Bull.) Harmaja

Etimologija: ge (gr.) = zemlja + tropeo (gr.) = uspravljen, usmjeren prema zemlji. Po uspravnom stručku.

Engleski naziv: Trooping Funnel

Klobuk: 5-20 (25) cm širok, mesnat, prvo je izbočen i stožasto ispupčen, zatim je sve ulegnutiji na sredini, u obliku lijevka s izraženom grbicom na sredini, kožica je debela, suha, ne guli se; najprije je smećkast ili oker, poslije je sve svjetliji do bjelkast, rub je u starosti podvijen, valovit i narebran.

Stručak: 6-15 (17) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, prema dolje je postepeno sve deblji, dosta je zadebljan na bazi, nekad je batinasto proširen, a katkada gotovo valjkast, suh, površina je svilenasta, s jačom je vlaknastom korom i mekšom jezgrom koja je kasnije spužvasto-šuplja; smećkast je poput klobuka, vlaknast, baza je pamučasto bijela od micelija.

Listići: Spuštaju se po stručku, izmiješani su s različito dugim lamelulama, gusti, valoviti, nekada su račvasti, a nekada i anastomozirajući, široki su 4-7 mm; najprije su bjelkasti, zatim su krem ili s ružičastom nijansom.

Spore: Kuglaste, eliptične ili skoro u obliku kapi, bradavičave, nisu amiloidne, prozirne, 6-9 x 5.2-6.2 µm, Q=1-1.66, N=30, Me=7.36 x 5.7, Qav=1.29; otrusina je bijela.

Meso: U sredini klobuka je debelo, čvrsto i u starijih gljiva tvrdo, ali sočno, relativno je žilavo, bijelo, bjelkasto ili krem; miris je jak, slatkast na voće ili na bazgin cvijet, a okus je ugodan, blag, također može biti lagano gorkasto kod mladih gljiva ako se dugo žvače. U Istri postoji jedna forma koju prema mirisu zaista ispravno nazivaju pršuticom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikom krugovima ili polukrugovima, kao saprofit tla uglavnom po vanjskom rubu šume, u travi, po pašnjacima, livadama, parkovima, uz grmlje, u svjetlijim travnatim šumama, te vlažnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, neophodna je blizina nekog bjelogoričnog ili crnogoričnog drveta, voli veće nadmorske visine. Primjerci na slici pronađeni su sredinom studenog na lokalitetu Oštrica na Sljemenu. Treću sliku snimio je Neven Ferenčak, a četvrtu Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete iako je nešto teže probavljiva zbog tvrde konzistencije.

Napomena: Cijeli je niz sličnih vrsta po boji, obliku pa i izbočini na dnu lijevka, a neke među njima su i otrovne. Zato ne beremo gljive s promjerom klobuka manjim od 10 cm, odnosno tanje od 1 cm na vrhu stručka. Na taj način je možemo zamijeniti samo s jestivim ili nejestivim vrstama. Po izgledu plodnog tijela, mirisu mesa i vremenu rasta joj potpuno odgovara sinonim velika grlašica (Clitocybe maxima), koja se razlikuje po tome što na sredini lijevkastog udubljenja nema ispupčenja ili je ono jedva uočljivo, rub klobuka nije dugo vremena podvijen, a stručak je mnogo kraći.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MALA MARTINČICA

Infundibulicybe gibba (Pers.) Harmaja

Engleski naziv: Common Funnel

Klobuk: 2-11 cm širok, mesnat, najprije je konveksan i ispupčen, zatim je lijevkasto ulegnut s jako izraženim tupim ispupčenjem u sredini, blijedožućkast, krem-oker ili je svijetlosmećkast, rub je tanak, baršunast, u pravilu je podvijen, u starosti je valovit i crtast.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, sitno je bjelkasto vlaknast, elastičan, valjkast, iznutra je spužvast, u starosti postane šupalj, prilično je zadebljan na bazi, krem do svijetlosmeđ, na bazi je pahuljast od bijelog micelija.

Listići: Vrlo su gusti, izmiješani su s mnogo lamelula, dugo se spuštaju po stručku, bijeli su do kremasti.

Spore: U obliku su kapljice, prozirne, 5.5-8 x 3.5-5 µm (cromushrooms: (5.5) 5.6 - 7.1 (8.3) × (3) 3.4 - 4.4 (5) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.9 (2.2), N = 120, Me = 6.2 × 3.9 µm, Qe = 1.6); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, kasnije je žuto-smeđe, tanko, vlaknasto, žilavo, mekano; miris je ugodan, slatkast, na gljive ili na bademe, u starosti je malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, a rjeđe u crnogoričnim, te po parkovima, živicama, uglavnom na lišću raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, na travnatom i pjeskovitom tlu. Prve tri slike snimljene su 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, ispod bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Neki autori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim još nije prijavljen niti jedan slučaj. Ti uzroci mogu biti i zbog nedovoljne termičke obrade, jer gljiva sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg/kg tjelesne težine može biti koban za ljude. Ovisno o staništu, pronađene su gljive sa sadržajem cijanovodične kiseline od 140-160 mg/kg gljiva. Cijanovodična je kiselina termolabilna i termičkom obradom vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti nakon temeljite termičke obrade ili osušena.

Napomena: Ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) raste tipično samo na proljeće, na dnu stručka je s ostacima rizomorfa. Rebrasta grlašica (Clitocybe costata) ima narebran rub klobuka. Čehava grlašica (Clitocybe squamulosa) ima vlaknasto-čehavu površinu klobuka. Smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) raste u proljeće na crvenoj zemlji, ima tipično zadebljan stručak na vrhu ispod listića i miriše po brašnu. Sve navedene vrste su jestive. Žuta uleknjača (Paralepista flaccida) je žućkasto-crvenkasta i nema ispupčenje na sredini klobuka. Opisana je vrsta uvijek lijevakstog oblika i divovskih dimenzija, a razlikuje se i po mirisu i okusu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 684. Mala martinčica (Clitocybe gibba (Pers. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Infundibulicybe gibba (Schff. ex Fr.) Quélet

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BIJELOLISTIĆAVA KOPRENKA

Leucocortinarius bulbiger (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: bulbus (lat.) = bulba, lukovica, žarulja + gero (lat.) = luka, pristanište. Po bulbi na stručku.

Engleski naziv: White Webcap

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, mesnat, najprije je skoro polukuglast, zatim je polukuglasto-spljošten i često lagano ispupčen, suh, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan; blijedosmeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili je crvenkasto-smeđ, bijelo je zaprašen, u mladosti je do stručka prekriven bijelim ovojem, kasnije mjestimično s ostacima ovoja, rub je najprije podvijen i nešto je svjetliji.

Stručak: 1-12 (16) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, na bazi je jako gomoljasto zadebljanje koje je obrubljeno i s donje strane kao odrezano (gotovo ravno), može biti promjera do 8 cm; bijel do smećkast, smeđe vunasto-vlaknast, s bijelim je ostacima koprene.

Listići: Dosta su gusti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti, kasnije su krem ili krem-sivkasti.

Spore: Eliptične, glatke, s vrlo debelim stijenkama, prozirne, 6.5-9.1 x 3.9-5.2 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Bijelo do žućkasto, mekano, lomljivo, u stručku je vlaknasto; miris nije izražen ili je često slab na celer, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfoformolom postaje zelenkasto-plavo, s kalijevom lužinom smećkasto, dok sa sulfovanilinom postane vinskicrveno.

Stanište: Raste u jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito na pjeskovitom tlu. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedinstvena je koprenka s bijelim listićima i obojenim sporama, ima karakteristično odrezano gomoljasto zadebljanje stručka, bijele ostake koprene koji su uvijek zakačeni za rub klobuka i prekrivena je okerastom otrusinom. To je jedina poznata koprenka (Leucocortinarius) koja raste u crnogoričnim šumama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SNJEŽNOBIJELA GRLAŠICA

Leucocybe candicans (Pers.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: candicans (lat.) = koje postane bijelo. Po blistavoj bjelini.

Engleski naziv: White Funnel

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, konveksan je i raširen, sredina je malo lijevkasto ulegnuta; bijel, po vlažnom vremenu lagano potamni, u starosti je smećkast i često sa svjetlijim bijelim pojasom, iako tako izgleda nije vodenast, sitno je pahuljast, rub je gladak, tanak, svjetliji i dugo je vremena podvijen.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, nije krupan, valjkast, često je zakrivljen, uglavnom je savijen na bazi, ubrzo postane šupalj; bijel, sivkasto-kremast ili je svijetlosmeđ, baza je paperjasta i s ostacima lišća ili iglica.

Listići: Prilično su stisnuti, gusti, lagano se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; u početku su bijeli, kasnije su kremasto-žuti ili kremasto-smečkasti.

Spore: Eliptične, 4.3-7 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela do blijedokremasta.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, u stručku je crvenkasto-smeđe; miris je malo kiselkast, na voće ili slabo na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma i parkovima, skupno po nekoliko primjeraka, kao saprofit tla na suhom lišću ili na iglicama bora ili smreke. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog, ispod bora.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Neiskusni sakupljači nikada ne bi smjeli koristiti bijele gljive za konzumiranje, jer su među njima i neke smrtno otrovne gljive. Čak i ako u nekim studijama kod ove vrste nije otkriven muskarin, to ne znači da su neki autori pogriješili. O tome postoje neka logična objašnjenja: a) moguće je da se sastojci mogu razlikovati ovisno o regiji, b) postoje varijacije ove vrste koje sadrže muskarin, c) ostali sastojci uzrokuju slične simptome trovanja, ali još uvijek nisu istraženi, d) zabuna sa smrtno otrovnim bijelim gljivama je tolika da se takve gljive nikada ne smiju konzumirati. Za konačno utvrđivanje statusa jestivosti je uvijek potrebna posebna znanstvena studija s brojevima slučajeva i stvarnim analizama trovanja. Do tada sve bijele grlašice smatramo vrlo otrovnim gljivama.

Napomena: Nije je uvijek lako raspoznati samo na temelju izgleda, jer se nalazi u veoma velikoj skupini grlašica bijele boje. Bijela grlašica karakteristična je po malim dimenzijama i snježnobijeloj boji, također ima karakteristično zakrivljen stručak neposredno prije mjesta na kojem izrasta iz supstrata. Slična je otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BIJELA SRAŠTENICA

Leucocybe connata (Schumach.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: connatus (lat.) = zajedno rođeni. Po međusobno sraslim stručcima.

Engleski naziv: White Domecap

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, slabo mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano ispupči na sredini, gladak, suh; potpuno bijel ili lagano sivkast, po vlažnom je vremenu lagano sivkasto-oker, rub je u mladosti podvijen, tanak i valovit.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 0.7-1 (1.8) cm debeo, valjkast, često je kao uzdužno stisnut, zakrivljen, gladak, sjajan, šupalj, na bazi najčešće nije srašten s drugim stručcima, ali nije isključeno zajedničko srašćivanje nekoliko stručaka, bijel, kasnije je žućkast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, račvasti, lako se odvajaju od podnice klobuka, bijeli, kasnije su krem boje.

Spore: Eliptične, s uljnim kapljama, 5.5-7 x 3.2-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, pomalo je staklasto, tanko, mekano, hrskavičasto; miriše ugodno na svježe brašno ili na ariševe mlade izboje, a okus je blag ili aromatičan, cvijetni.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom pocrveni, sa željeznim sulfatom poprimi modro-plavu boju, a sa sulformolom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim busenima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim stazama i uz rubove potoka, na vlažnim mjestima, na piljevini ili u blizini drvnih ostataka.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Iako se godinama smatralo da je ova vrsta kvalitetna jestiva gljiva, nedavno su se pojavile sumnje jer je jedna znanstvena studija pokazala da sadrži toksine konnatin i liofilin koj su kanerogeni i mogu uzrokovati mutacije DNK, kao i impotenciju kod muškaraca. Te je nalaze osporio jedan dio istraživača, koji su izrazili zabrinutost samo ako se konzumira u većim količinama, ali s obzirom na nesigurnost savjetujemo da se ova vrsta nikako ne konzumira.

Napomena: Gotovo je bijela, osim u starosti i po jako vlažnom vremenu. Jedina je u skupini sraštenica (Lyophyllum) koja ima bijelu boju plodnog tijela. U slučaju kada ne raste busenasto, paziti da se ne zamijeni s nekom otrovnicom iz roda Clitocybe. Stoglava sraštenica (Lyophyllum decastes) je izvrsne kvalitete, svjetlije je boje, a stručci nisu srašteni, već rastu pojedinačno na istom panju i nisu međusobno zbijeni.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Leucocybe houghtonii - created on September 2011 in Ленинский р-н, Тульская обл., Russian Federation by Tatiana Svetasheva

HOUGHTONIJEVA GRLAŠICA

Leucocybe houghtonii (W.Phillips) Halama & Pencakowski

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je raširen i lijevkast, sredina je prilično udubljena, gladak; bjelkast i s ružičasto-narančastom nijansom, vodenast, po vlažnom je vremenu blijede ružičasto-smeđe boje, a po suhom je vremenu više bijel do sivkasto-kremast, rub je dugo vremena podvijen, često je valovit i prozirno narebran.

Stručak: 1.2-3 (3.5) cm visok i 2-5 (7) cm debeo, valjkast, zadebljava se od sredine prema vrhu, u starosti je šupalj; bjelkast je ili kremasto-žućkast, uglavnom je s ružičastom nijansom, vrh je uglavnom svjetliji, vlaknast, pahuljast, osnova bijelo baršunasta i maljava od micelija.

Listići: Gusti, prilično su uski, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su s krem-ružičastom ili ružičasto-narančastom nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žilavo, bijelo; miris je slatkast na voće, podsjeća na lišće rajčice ili slanutak, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama na otpalom lišću ili na mrtvom drvu na mahovini, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom vrstom jer postoji velika opasnost od zamjene s otrovnim gljivama, a i dio autora navodi da je otrovna. Neiskusni sakupljači nikada ne bi smjeli sakupljati bijele gljive za konzumiranje, jer su među njima i neke smrtno otrovne gljive.

Napomena: Brojne polemike autora potvrđuju da su bijele grlašice međusobno vrlo slične i da nije uvijek jednostavno odrediti vrstu. Za ovu je grlašicu karakterističan miris koji podsjeća na lišće rajčice te ružičasta nijansa cijelog plodnog tijela, uključujući i listiće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

RASPUCANA ŠIROKOLISKA

Megacollybia platyphylla (Pers.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: platys (gr.) = širok + phyllon (gr.) = list, listić. Po širokim listićima.

Engleski naziv: Whitelaced Shank

Klobuk: 3-15 cm širok, najprije polukružan, zatim se otvori i često tupo ispupči na sredini, površina je vlažna, prekrivena je uraštenim vlakancima tamnije boje, vrlo brzo se radijalno raspucava, svijetlosiv, smeđ ili sivo-smeđ.

Stručak: 5-15 cm visok i 8-15 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, pun, u starosti je šupalj; bjelkast, svijetlosmeđ, površina je smeđe vlaknasta i često crtasta, baza je jako vlaknasta od ostataka bijelih micelijskih rizomorfa, obično su 1-5 mm duge i oko 1 mm debele.

Listići: Vrlo su široki, zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli, zatim su krem, u starosti su oker, oštrica je u starosti tamnija, nepravilna i nazubljena.

Spore: Gotovo su kuglaste, široko eliptične do jajolike, donekle su spljšoštene na jednoj stranici, tankih stijenki, s jednom ili više uljnih kaplji, glatke, prozirne, neamiloidne, 7-10 x 6-8.5 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, s nekoliko je raspršenih, malih, refraktivnih uljnih kapljica, 28-55 × 6-12 µm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, vitke, često su s šiljastim produžetkom, 32-44 × 6-8 µm, cheilocistide su sa stalkom, batinaste do kruškolike, rijetko su vretenaste ili s tankim, vršnim izraslima, uočljivo su stisnute, ponekad su sa poprečnom  pregradom prema bazi, s ili bez kopče, tankih stijenki, sadržaj je homogen, proziran, 20-86 × 6-28 µm, trama listića je nepravilna, s dva tipa hifa, prve su napuhane i široke do 27 µm, izdužene, tankih stijenki, nejasno su stisnute, prozirne, često su s nepravilno zadebljanom unutarnjom površinom stijenke, druge su široke 3–4 µm, vijugave, isprepletene, uočljivo i često stisnute, prozirne, tankih stijenki, bez kopči, caulocistide na vrhu stručka su batinaste do kruškolike, vitke, prozirne, zadebljanih stijenki, uočljivo su stisnute, 16-147 × 6-16 µm, pileipelis se sastoji od isprepletenih, vitkih hifa, širokih 2-4 µm, tankih stijenki, uočljivo stisnutih, slabo do jako pigmentiranih, s tankim do zadebljanim terminalnim segmentima, terminalni segmenti su usko do široko batinasti, ponekad su kruškoliki, rijetko su s vršnim režnjevima, rijetko su s poprečnim pregradama, zadebljanih stijenki, uočljivo su mjestimično stisnuti, maslinasto pigmentirani, 44-128 × 8-21 µm (cromushrooms: spore su (7) 7.2 - 8.7 (10.6) × (4.9) 5.5 - 6.9 (8.8) µm, Q = (1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 213, Me = 7.9 × 6.2 µm, Qe = 1.3, bazidije su 30-49 × 6.9-9.8 µm, N = 21, bazidiole su 32-40 × 6-8.1 µm, N = 30, cheilocistide su 37-71 × 6.6-22.3 µm, N = 35, hife trame listića su široke 2.2-4.1 µm); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u reakciji s fenolanilinom polako pocrveni, dok sa sulfovanilinom postaje prolazno ljubičasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, rijetko crnogoričnog drveća, kao i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Jestiva je samo dok je mlada, a po nekim podacima, ako je gorka, može i termički obrađena izazvati mučninu, povraćanje i proljev pa se smatra otrovnom vrstom i ne smije se koristiti u prehrambene svrhe. Svakako je bezopasna u malim količinama. U jelu s miješanim gljivama može se koristiti nekoliko mladih primjeraka. Trovanja sa smrtnim ishodom nisu poznata, iako sirova može izazvati hemolizu ili razgradnju crvenih krvnih stanica (eritrocita).

Napomena: Raspoznatljiva je po radijalno raspucanom klobuku i vrlo širokim listićima. Uz nju je često i jelenska krovnjača (Pluteus cervinus) koja je jestiva, ima guste listiće, ne tako široke i crvenkaste boje. Teško se zamijeni s nejestivim gljivama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mycenella bryophila - created on October 2024 in Wisch/Creuzburg, Germany by Hartmut Schubert

MAHOVINSKA ŠLJEMOVKA

Mycenella bryophila (Voglino) Singer

Etimologija: bryo (gr.) = mahovina + phileo (gr.) voljeti, biti privržen. Po staništu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je stožasto-zvonolik, kasnije se nešto otvori i ispupči na sredini, sivo-smeđ, žuto-smeđ ili je crno-smeđ, na sredini je nešto tamniji, površina je ljuskavo-pahuljasta, rub je valovit i narebran više od polovice širine.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-3.5 mm debeo, valjkast, ukorijenjen, sivo-smeđ je ili crveno-smeđ, također je s zelenom nijansom, uvijek je bijelo baršunasto-pahuljast na vrhu.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do kremasto-žuti, osušeni nisu prošarani crvenim točkicama po površini.

Spore: Kuglaste, višekutne, grubo i tupo bradavičave, 6-9.5 x 5-8 µm, cheilocistide su prilično debelih stijenki, velike i s više ili manje valjkastim vratom; otrusina je bijela.

Meso: Bijele je do oker ili svijetlosmeđe boje, vlaknasto, žilavo, hrkavičavo; miris nije izražen ili je malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit u bjelogoričnim šumama, po šumskim stazama i parkovima, na travnatim površinama i na mahovinom obraslom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po žućkastim listićima, te sitno pahuljastom stručku koji je boje klobuka. Slična je hrapavosporna šljemovka (Mycenella trechispora), koja ima suženije cheilocistide, a suhi listići su prošarani crvenim točkicama po površini.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mycenella lasiosperma - created on August 2013 in Farum Nørreskov, Denmark by Thomas Læssøe

ČUPAVOCISTIDNA ŠLJEMOVKA

Mycenella lasiosperma (Bres.) Locq.

Etimologija: lasios (gr.) = dlakav, čupav + sperma (gr.) sjeme, spora. Po dekoraciji na vrhu cheilocistida.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, konveksan, kasnije se otvori, u mladosti je gotovo crn, zatim je siv, crno-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je tamniji, pahuljast, rub je u starosti brazdast i narebran više od polovice širine, valovit.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, šupalj, ukorijenjen, izraženo je bjelkasto pahuljast na smeđoj osnovi, vrh je svjetliji, oker-smeđ, prema dnu je tamnije crno-smeđe boje.

Listići: Izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, bradavičave, neamiloidne, 6-8 x 5.5-8 µm, cheilocistide su s karakterističnom malom "četkicom" s tankim prstastim izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vlaknasto, hrskavičasto, u stručku je žilavo, bijelo, oker do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit u svim tipovima šuma, skladištima drvne građe, po parkovima, na vlažnim mjestima bogatim hranjivim tvarima, često uz ukrasnu vrstu šaša (Carex stricta), izravno na tlu ili na vrlo trulom drvu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Druge vrste iz ovog roda nemaju cheilocistide s "četkicom" na vrhu, a vrste iz roda Mycena nemaju bradavičave spore. Smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala) može imati gotovo jednako paperjasti stručak, ali miriše na klor.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mycenella salicina - created on October 2020 in Hjørring Kommunes Klitplantage, Rubjerg Knude, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

VRBOVA ŠLJEMOVKA

Mycenella salicina (Velen.) Singer

Etimologija: salix, salicis (gr.) = vrba. Po rastu uz vrbe.

Engleski naziv: Willow Bonnet

Klobuk: 1-4 cm širok, konveksan, kasnije je otvoren, oker-smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, na sredini je smeđ do tamnosmeđ, rub je svijetlooker, lagano je baršunast i slabo je prozirno crtast.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, suh, smećkast do sivkast, baršunast, sitno je dlakav, na vrhu je svjetliji, baza je bjelkasto baršunasta od micelija.

Listići: Nisu gusti, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli, bijeli, kasnije su sivi.

Spore: Kuglaste do gotovo trokutaste, debelih stijenki, glatke, neamiloidne, 5-7 x 5-6.5 µm, cheilocistide su velike, u obliku boce, bez izbočina na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit u prilično otvorenim područjima i u gustim, trnovitim šikarama, uglavnom na vrlo suhim mjestima, kao što su primorski obronci, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Druge vrste iz ovog roda imaju bradavičave spore, dok neke slične vrste iz roda Dermoloma imaju jak miris na brašno i nemaju cheilocistide.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mycenella trachyspora - created on November 2014 in Biowide 058 Tyskertårnet, Denmark by Rasmus Ejrnæs

HRAPAVOSPORNA ŠLJEMOVKA

Mycenella trachyspora (Rea) Bon

Etimologija: trachis (gr.) = hrapav, grub + spora (gr.) spora, sjeme. Po bradavičavim sporama.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je stožast, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije je otvoren i često tupo ispupčen na sredini, suh ili malo ljepljiv, u mladosti je bijelo-sivkast, pahuljast, ubrzo je gol, krem-sivkast do sivkasto-smeđ, na sredini je tamnije smeđe do tamnosmeđe boje, rub je svijetlooker, slabo je prozirno crtast.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-3 mm debeo, izdužen, valjkast, suh, izraženo je pahuljasto-maljav, na vrhu je bjelkast, prema dolje je postepeno sivkasto-smeđ, baza je gotovo sivkasto-crna i sa bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bijeli, kasnije su krem do sivi, suhi su sa sitnim crvenim točkicama po površini.

Spore: Kuglaste, višekutne, bradavičave, neamiloidne, 4.5-6 x 4.5-5.5 µm, Q = 1-1.25, Qav = 1.15, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su velike, u obliku boce ili valjkaste, bazalno su proširene i sužene na gornjem dijelu, 50-75 x 6-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) u svim tipovima šuma ili na tlu u mahovini, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična mahovinska šljemovka (Mycenella bryophila), kod koje je vrat cheilocistida više valjkast i nema crvene točkice na listićima kada je suha.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ŽUTA ULEKNJAČA

Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini

Engleski naziv: Tawny Funnel Cap

Klobuk: 3-13 cm širok, prvo je konveksan i vrlo ulegnut, zatim je lijevkast, tanak, gladak, sjajan, vlažan, promjenljive je boje, žuto-crven, žuto-smeđ, smećkast ili crvenkasto-smećkast, vodenast, po suhom je vremenu prekriven sitnim čehicama, rub je najprije podvijen i pritiska listiće, često je vijugav i nepravilan.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.8-1 cm debeo, pun, kasnije je šupalj, žilav, skoro je valjkast ili je zadebljan prema bazi, boja mu varira od bjelkaste do žuto-smeđe, svijetlosmeđe ili više ili manje crvenkasto-smeđe boje, uzdužno je vlaknast, na bazi je bijelo baršunast od micelija.

Listići: Vrlo su gusti, uski, dugo se spuštaju po stručku, račvasti, lako se u blokovima odvajaju od klobuka ako se malo pritisnu prstom; najprije su bijeli ili bjelkasti, zatim su oker do crvenkasto-smeđi.

Spore: Široko su eliptične, sitne, sitno bradavičave, nisu amiloidne, 4-5 x 3.4.5 µm (cromushrooms: spore su (4) 4.2 - 4.8 (5.5) × (3) 3.2 - 3.6 (4.3) µm, Q = (1.2) 1.23 - 1.4 (1.5), N = 100, Me = 4.5 × 3.4 µm, Qe = 1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 18-26 × 5.3-6.6 µm, N = 3, nema cistide); otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tanko, vlaknasto, tvrdo, žilavo, bijelo, kremasto, žućkasto ili je crvenkasto; miris je kiselkast ili na pokošenu travu ili drvo, u starosti je na plijesan, a okus je također kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso i kožica u dodiru s kalijevom lužinom požute.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili ponekad u krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 8.11.2023., a četvrta, peta i šesta snimljene su 15.11.2025, na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete jer ima prilično žilavu konzistenciju mesa. Može se konzumirati u nedostatku drugih gljiva, ali samo mlada, dok meso ne postane savitljivo. Neki izvori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, osobito u kombinaciji s alkoholom, međutim do sada nije prijavljen niti jedan slučaj. U slučaju pojave bilo kakvih simptoma trovanja odmah prestati s konzumacijom ove vrste.

Ljekovitost: Znanstveno je istraživanje pokazalo da žuta uleknjača ima značajan sadržaj bioaktivnih fenonih spojeva askorbinske kiseline i karotenoida. Osim toga, spektralna analiza ekstrakata ove gljive otkrila je prisutnost više od 60 biološki aktivnih spojeva. S druge strane je pokazala snažno antioksidativno djelovanje koje bi se vjerojatno moglo povezati s njezinim bogatstvom bioaktivnih spojeva. Općenito, rezultati bi mogli potaknuti znanstvenike na daljnja istraživanja kako bi se otvorile nove perspektive za stvaranje lijekova koji bi se mogli koristiti za liječenje mnogih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Antioxidant Properties, Bioactive Compounds Contents, and Chemical Characterization of Two Wild Edible Mushroom Species from Morocco: Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini and Lepista nuda (Bull.) Cooke).

Napomena: Prilično je slična kapljasta uleknjača (Paralepista gilva), koja je svjetlije boje i s mrljama po klobuku, osobito prema rubu klobuka gdje se nalazi svjetliji i vlažni pojas. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 685. Žuta uleknjača (Clitocybe inversa Scop. ex Fr.), Sinonim: Lepista inversa (Scop. ex Fr.) Pat.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Paralepista gilva - created in Finland by Allar Antson

KAPLJASTA ULEKNJAČA

Paralepista gilva (Pers.) Raithelh.

Etimologija: gilvus (lat.) = žuto, blijedožuto. Po boji.

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, slabo mesnat, najprije konveksan, zatim je spljošteno-ulegnut ili lijevkast, gladak, malo je blistav; žućkast, žuto-smećkast, oker, smećkast ili crvenkasto-smećkast, vodenast, nešto je svjetliji po suhom vremenu, bez dekoracije, po površini je s tipičnim kapljastim mrljama tamnije boje.

Stručak: 3-7 cm visok i 4-6 mm debeo, pun, kasnije je šupalj, baza stručka je najčešće zadebljana; boje je klobuka ili je nešto svjetliji, smeđ, oker ili crvenkasto-smeđ, bjelkasto vlaknast, baza je potpuno obavijena bijelim micelijskim hifama.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti su do žuto-okerasti.

Spore: Kuglaste, hrapave, prozirne, 4.5-5.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, bjelkasto, na bazi stručka je svijetlookerasto; miris je kiselkast, također na svježe pokošenu travu, a okus je također malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili ponekad u krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Neki izvori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim do sada nije prijavljen niti jedan slučaj. U slučaju pojave bilo kakvih simptoma trovanja odmah prestati s konzumacijom ove vrste.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnom i dosta svjetlijom jestivom žutom uleknjačom (Paralepista flaccida) koja je veoma slična po veličini i izgledu, ali nema kapljaste mrlje po površini klobuka, osobito prema rubu. Teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystoderma aureum - created on September 2022 in Härkäniementie, Norola, Etelä-Savo, Finland by pulmat

ZLATNA ŠTITARKA

Phaeolepiota aurea (Matt.) Maire

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po zlatnožutoj boji.

Engleski naziv: Golden Bootleg

Klobuk: 5-18 (25) cm širok, najprije je kuglast i zatvoren, zatim se otvori, nekada je malo ulegnut ili ispupčen; žut ili žuto-smeđ, u početku je vlažan i baršunast (sa cimetastosmeđim zrncima i dlačicama), dekoracija se lako uklanja, osušen postaje tamniji, svjetlo do tamnosmeđ, rub je gladak i dugo podvijen, s krpastim je ostacima ovoja.

Stručak: 4-19 (23) cm visok i 1.5-3.5 (4.5) cm debeo, valjkast, nadolje se nekad sužava, a nekad širi, pun, debeo, čvrst; ispod vjenčića je svijetlosmeđe zrnast, a iznad vjenčića je bjelkast, žućkast ili žuto-smeđ, te posut prahom; kada se klobuk raširi ukaže se smećkasti vjenčić koji je u početku uzdignut, a kasnije se objesi, s donje je strane crtast.

Listići: Gusti, nejednaki, široki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su krem boje, zatim su oker-smeđi i u starosti sve tamniji.

Spore: Limunaste do vretenaste, sitno bradavičave ili skoro glatke, nisu amiloidne, 9-15 x 4-6 µm; otrusina je žuto-smeđa, cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo je ili blijedožuto, na prerezu uz rub klobuka i stručka požuti, a kasnije posmeđi, kod starijih gljiva je žuto, a pri dnu stručka je crvenkasto; miris je ugodan na gljive i trpak zbog cijanovodične kiseline (poput gorkih badema), a okus je također ugodan na gljive, ne smije se kušati jer je sirovo izuzetno otrovno zbog cijanovodične kiseline.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, često šumama smreke, po parkovima, u koprivi, tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Unatoč svom atraktivnom izgledu i znatnoj veličini, ova je rijetka gljiva otrovna jer nakon konzumiranja može uzrokovati teške gastrointestinalne tegobe, jer je poznato je da sadrži vrlo veliku količinu cijanovodika (cijanovodične kiseline), koji je ozbiljno otrovan za ljude. Istina je da kuhanje smanjuje koncentraciju cijanovodične kiseline, ali je ona i dalje potencijalno vrlo opasna. Za ljude je kobna doza 1 mg cijanovodične kiseline po kilogramu tjelesne mase. Ovisno o lokaciji, gljive su pronađene s 510 mg cijanovodične kiseline na 100 g gljiva. Cijanovodična kiselina nije otporna na vrenje i vrlo brzo hlapi, zbog čega se ova gljiva inače konzumira bez problema jela. Ipak, male količine cijanovodične kiseline mogu zaostati i nakon kuhanja ili sušenja. Za ovaj i neke druge nepoznate toksine navodi se da uzrokuju nuspojave kao što su povraćanje, proljev i bol u trbuhu. Sigurno zato što je vrijeme kuhanja bilo prekratko ili zbog alergijskih reakcija na sastojke. Osim toga, gljiva može uzrokovati trovanje teškim metalima kadmijem ako se prikupi iz onečišćenog tla. Iako se u prošlosti navodila kao jestiva vrsta, danas se više ne smatra sigurnom za konzumaciju.

Napomena: Nije osobito česta vrsta, podsjeća na smeđu hrapavicu (Cystoderma amianthinum), ali je mnogo veća rastom. Slična je vrsta Gymnopilus spectabilis s kojom nije moguća zamjena, jer ona raste na panjevima ili uz živa stabla. Raspoznatljiva je po zrnatoj strukturi plodnog tijela i vjenčiću.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora argentea - created on October 2014 in Biowide 041 Blåvand, Denmark by Thomas Læssøe

SREBRNA PLOSNATICA

Pseudobaeospora argentea Bas

Etimologija: argenteus (lat.) = srebrn, srebrne boje. Po boji.

Klobuk: 4.5-8 mm širok i 3-3.5 mm visok, stožast i tupo ispupčen na sredini, površina je prekrivena srebrnastim vlaknastim pokrovom na ljubičasto-smeđoj do smeđoj osnovi tako da izgleda svijetlo krem-sivo, rub je blago podvijen do izravnat.

Stručak: 1.8-3 cm visok i 0.6-0.9 mm debeo, valjkast, donekle je ukorijenjen, površina je bijelo svilenkasto-vlaknasta do gotovo glatka, na vrhu je donekle bijelo do krem pahuljasta, tamnoljubičast do prilično tamno sivo-smeđ na vrhu, tamno tamnoljubičast do crnkasto-smeđ na dnu.

Listići: Razmaknuti, 12-16 ih dopire do stručka, debeli, usko su prirasli do gotovo slobodni, vrlo su svijetlo sivkasto-smeđi do prljavo ljubičasti, oštrica je cjelovita i svjetlija.

Spore: Kuglaste, debelih stijenki, dekstrinoidne, 3.5-5 x 2.9-4.5 μm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1-1.15, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 22-28 x 5.9-7.2 μm, cheilocistide su odsutne, trama listića je donekle nepravilna, hife su široke 2.5-8.5 μm, blago su sužene na spoju segmenata, pileipelis ne mijenja boju u KOH-u, jednoslojni cutis sastavljen je od valjkastih, radijalnih hifa širokih 5.5-15 μm, blago suženih na spoju segmenata, s tankim do blago zadebljanim stijenkama, s ponekad pomalo napauhanim do usko stožastim terminalnim segmentima, vjerojatno su vrlo slabo inkrustirani, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tamnoljubičasto do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit na obalnim pješčanim nanosima i dinama, na mahovinom obraslim vapnenastim, pješčarskim terenima, oko puzavih vrba (Salix repens) i bazgi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Vrlo je mala vrsta koja je posebno je karakteristična po srebrnim vlakancima na klobuku koji se sastoji od sloja radijalnih, valjkastih hifa. Može biti i s nešto manjim sporama (3.5-3.8 x 2.9-3.5 μm) i bez ljubičastih nijansi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora calcarea - created on September 2021 in Sonvilier, Switzerland by Nicolas Schwab

KREČNJAČKA PLOSNATICA

Pseudobaeospora calcarea Clémençon & Ayer

Etimologija: calcareus, calx (lat.) = vapnen, krečnjački. Po staništu.

Klobuk: 0.7-2 cm širok, isprva je široko konveksan, kasnije je uglavnom nepravilno spljošten, površina je bez sjaja, neprozirna, prekrivena je s bijelim vlaknastim pokrovom, fino je raspucana u starosti, vrlo je nježna i lako se oštećuje na pritisak, nije vodenasta, osnova je bjelkasta, sivkasta do krem, rub je prvo podvijen, kasnije je izravnat i često valovit, nije narebran.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, šupalj, površina je u potpunosti prekrivena bijelim, nepravilno raspoređenim vlakancima, na gornjem je dijelu fino praškasto-pahuljasta, boja je slična boji osnove klobuka, sivkasta do krem, u starosti je prema bazi tamnije smeđe boje, baza je izraženo maljava s dobro razvijenim, bijelim hifalnim nitima dugim do 4 cm, koje nakupljaju komadiće mahovine i čestice tla, bez rizomorfa.

Listići: Umjereno su gusti do gotovo razmaknuti, 16-28 ih dopire do stručka, usko su prirasli, u starosti su na bazi poprečno povezani žilicama, nisu račvasti, krem do svijetlo sivkasto-smeđi, oštrica je boje lica i cjelovita, u starosti je sitno nazubljena.

Spore: Široko su eliptične do jajolike, ponekad su blago sužene na bazi, poprečni presjek je kružan, zadebljanih stijenki, bez kličnog otvora, glatke, umjereno do jako dekstrinoidne, 3.1-4.8 x 2.5-3.4 µm, Q = 1.15-1.55, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko 2-3-sporne, rijetko su s bazalnim kopčama, 20-26 x 4-5 µm, cistide su odsutne, trama klobuka sastoji se od gotovo pravilno, radijalno raspoređenih, valjkastih do umjereno napuhanih hifa širokih 3–8 µm, bez kopči, pileipelis je debljine oko 100-150 µm, nije oštro odvojen od trame klobuka, hife su uglavnom radijalno raspoređene ili mjestimično nepravilne, tankih stijenka, rijetko su valjkaste, uglavnom su jako napuhane, široke 7-30 µm, trama listića je gotovo pravilna i s dvosmjernim hifama, subhimenij je slabo razgranat, tanak, nije želatinozan, hife su valjkaste ili umjereno napuhnute, široke 3-8 µm, tankih stijenki, često s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u početku je bjelkasto, kasnije je svijetlo sivkasto-oker; miris nije izražen, a okus je jako ljut, podsjeća na vrlo ljute vrste krasnica (Russula), zadržava se i u osušenim primjercima.

Kemijske reakcije: Reakcija površine i trame klobuka s KOH i natrijevim hidroksidom (5%) je negativna.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprofit u suhim šumama bora i hrasta medunca (Quercus pubescens), u mahovinama, izravno na sloju iglica i kore bora, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Pripada neformalnoj skupini Albidula, koju je definirao Bas (2003.), a koja sadrži plodna tijela bijele do svijetložute boje, a hife s kopčama. Vrste u ovoj skupini su Pseudobaeospora albidula, koja ima pravilnije raspoređene hife pileipelisa i raste na drugačijem staništu, Pseudobaeospora paulochroma, koja s KOH požuti, ima pravilniju strukturu hifa pileipelisa i Pseudobaeospora bavariae, koja ima žuto-narančaste micelijske niti na dnu stručka, pravilnije raspoređene hife pileipelisa, s KOH postaje svijetložuta. Ključne značajke opisane vrste su negativna reakcija s KOH, vrlo nepravilna struktura pileipelisa, vrlo ljut okus mesa (nepoznat kod ostalih vrsta iz skupine Albidula) i rast u mahovinama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora celluloderma - created on August 2019 in Väyrylä, Kurikkavaara, Finland by Tapio Kekki

SITNOLJUSKAVA PLOSNATICA

Pseudobaeospora celluloderma Bas

Etimologija: cellula (lat.) = stanica + derma (gr.) = koža, pokorica. Po pokrovu klobuka.

Klobuk: 1-4.5 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan do stožasto-konveksan ili široko stožast, na kraju je izravnat, površina je prekrivena s vlaknastim ili ljuskavim pokrovom, vodenasta, ljubičast do crvenkasto-ljubičast po vlažnom vremenu, ponekad je sivkasto-crvenkast, izblijedi kada se osuši, postane svijetloljubičast, rub je izraženo prozirno narebran, ponekad do sredine.

Stručak: 1.1-3.5 cm visok i 0.1-0.8 mm, končast do gotovo valjkast, nekad je zakrivljen, ponekad je stanjen na bazi i blago ukorijenjen, površina je sitno vlaknasta do gola, bijelo crtasta do pahuljasta na vrhu, boje je klobuka, ljubičast do sivkasto-ljubičast, ponekad je malo svjetliji na vrhu i malo tamniji na bazi, na bazi je bijelo baršunast do maljav, s ili bez bjelkastih do smeđih rizomorfa.

Listići: Razmaknuti, 7-11 ih dopire do stručka, usko su prirasli, boje su klobuka, oštrica je iste boje i cjelovita.

Spore: Gotovo su kuglaste do eliptične, debelih stijenki, slabo su dekstrinoidne, 3-4.4 x 2.6-3.5 µm, Q = 1.1-1.55, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 16-24 x 4.3-5.6 µm, cheilocistide su odsutne, trama klobuka sastoji se od valjkastih do blago napuhanih hifa širokih 3-13 µm, pileipelis je u KOH svijetlosmeđ do svijetlo ružičasto-sivkast, građen kao pomalo nepravilni himeniderm, s kuglastim segmentima, sastoji se od uspravnih hifa s batinastim do gotovo kuglastim terminalnim segmentima, 6-38 x 6-29 µm, caulocistide su raspršene ili u malim nakupinama, nitaste do gotovo batinaste, 17-38 x 1.5-6 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto-oker do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH postane svijetlosmeđa do svijetlo ružičasto-sivkasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit u bjelogoričnim i miješanim šumama na ili među drvnim ostacima, često na vlažnim mjestima, četo ispod bukve, jasena, johe ili smreke, ali i po vlažnim travnjacima, uglavnom na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po sitnim i vitkim plodnim tijelima, izraženo narebranoj površini klobuka po vlažnom vremenu i pileipelisa građenog kao nepravilnog himeniderma. Istu vrstu himenidermoidnog pileipelisa ima Pseudobaeospora mutabilis, koja ima cheilocistide, nešto veća i čvršća plodna tijela, klobuk širok 7-13 mm, stručak 20-30 x 1-2 mm, te nešto manje i kuglastije spore, 3-3.7 x 2.7-3.5 µm, Q = 1.05-1.15.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora dichroa - created on September 2025 in Rochefort, Switzerland by Nicolas Schwab

DVOBOJNA PLOSNATICA

Pseudobaeospora dichroa Bas

Etimologija: dis (gr.) = dva + -chroa (gr.) = boja kože, ten, obojenost. Po dvobojnom klobuku.

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je konveksan do stožast, kasnije je izravnato-konveksan s ili bez male grbice na sredini, površina je suha, sitno je bjelkasto-sivkasto baršunasta ili vlaknasta, ljubičasto-smeđ do ljubičasto-siv ili ljubičasto-sivo-smeđ, osušen je više crveno-smeđ, rub je gladak, nije narebran ili je ponekad vrlo slabo narebran samo u mladosti.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.8-2 mm debeo, valjkast, površina je bjelkasto ili smećkasto pahuljasta do gotovo baršunasta na vrhu, prema dolje je rijetko bijelo vlaknasta, uglavnom je ljubičasto-smeđe do ljubičasto-sive boje klobuka, na dnu je bijelo baršunast.

Listići: Razmaknuti do prilično gusti, 18-30 ih dopire do stručka, usko su prirasli sa zupcem, ljubičasti do tamno ljubičasto-smeđi, tamno crvenkasto-smeđi kada se osuše, oštrica je iste boje do malo svjetlija, cjelovita.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, tankih stijenki, dekstrinoidne, 3-4.3 x 2.7-3.5 µm, Q = 1.05-1.55, Qav = 1.1-1.25, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 17.5-25 x 4.8-6.5 µm, cheilocistide su odsutne ili vrlo rijetke, trama listića sastoji se od relativno pravilno raspoređenim hifama širokim 2.5-17 µm, pileipelis je isprva tamnocrven u KOH, ali ubrzo stvara crvene oblačiće i postaje žutozelen, na sredini klobuka je heterocelularan, hife se sastoje se od mješavine gotovo kuglastih, eliptičnih, batinastih i izduženih segmenata, 20-34 x 8-19 µm, caulocistide na vrhu stručka su brojne, u gustim nakupinama, nitaste do široko valjkaste, batinaste, gotovo trbušaste ili u obliku boce, često nepravilne, ponekad s napuhanim vrhom, 17-71 x 2.5-13 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlo ljubičasto-sivo; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH odmah postane crveno-ljubičasta, a za manje od minute vraća svoju početnu boju sa zelenkasto-žutim tonovima. 

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na travnjacima, u travi i mahovinama, na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po crveno-ljubičastoj reakciji površine klobuka s KOH.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora laguncularis - created on November 2023 in Tiglieto, Italia by Pietrocnp

FLAŠASTA PLOSNATICA

Pseudobaeospora laguncularis Bas

Etimologija: laguncula (lat.) = dva + -aris (lat.) = mala boca, čutura. Po cheilocistidama u obliku boce.

Klobuk: 3.5-8 mm širok, isprva je konveksan do široko stožast, kasnije je izravnat i ponekad s više ili manje izraženom grbicom na sredini, površina je bez sjaja, sitno je baršunasta, ljubičasto-smeđ do smeđ, svjetliji je prema rubu, ponekad sa svjetlijim rubnim pojasom, rub je gladak, nije narebran, u mladosti je malo nazubljen.

Stručak: 1.2-2.5 cm visok i 0.4-1.6 mm debeo, valjkast ili se blago sužava prema dolje, površina je vlaknasta, na vrhu je bjelkasto pahuljasta do zrnasta, pahulje su ponekad sa smeđim vrhovima, svijetlosmeđ do sivo-smeđ s ljubičastom nijansom ili ružičasto-siv, tamniji je prema bazi, baza je bijelo maljava i ponekad s bijelim rizomorfima.

Listići: Prilično su razmaknuti, 20-25 ih dopire do stručka, usko su prirasli do slobodni, prljavo krem ​​do svijetlosmeđi ili oker.

Spore: Kuglaste, debelih stijenki, dekstrinoidne, 3.1-4.4 x 2.9-4.6 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.1-1.15, bazidije su 4-sporne, rjeđe 2-sporne, s bazalnim kopčama, 16-22 x 3.7-6.1 µm, cheilocistide su obično u obliku boce, rjeđe su valjkaste ili nepravilne, često su u malim nakupinama, prilično često su s raspršenim, malim, refrakcijskim izraslinama na vratu i vrhu koje postaju žućkasto-smeđe u NH4OH i crvenkaste u KOH, 12-49 x 2.8-8 µm, trama listića sastiji se od pravilno raspoređenih, često malo napuhanih, višesegmentnih hifa, širokim 2-13 µm, pileipelis je u KOH smećkast sa zelenkastim, žućkastim ili crvenkastim nijansama, ponekad je s malim crvenim izraslinama, caulocistide na vrhu stručka su brojne, često u gustim nakupinama, u obliku uske boce do valjkaste, često su pomalo valovite ili nepravilne, ponekad su višesegmentne, 20-80 x 3.5-8 µm, u KOH s raspršenim, malim, crvenim ili crvenosmeđim izraslinama, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetloljubičasto do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s amonijevim hidroksidom (NH4OH) postane žućkasto-smeđa, a s KOH crvenkasta.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit na travnjacima i pašnjacima, na sloju iglica borovice (Juniperus communis) i u mahovini.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po obilnim, vrlo vitkim cheilocistidama, trenutno jedinstvenim u rodu. Zasad je to ujedno i jedina vrsta s malim, raspršenim, refrakcijskim izraslinama na caulocistidama i cheilocistidama, a ponekad i na hifama pileipelisa, koje u KOH postaju crvene ili crveno-smeđe, te s izraženim, iako ponekad rijetkim pileocistidama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora paulochroma - created on September 2014 in Långharsholmen, Sweden Thomas Læssøe

NEUPADLJIVA PLOSNATICA

Pseudobaeospora paulochroma Bas

Etimologija: paulos (gr.) = malen, skroman, neupadljiv + chroma (gr.) = boja. Po boji.

Klobuk: 6-15 mm širok, prvo je stožast do konveksan, površina je sitno baršunasta (koristiti povećalo), bjelkast, na sredini je svijetlosmeđ, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 1.1-1.5 cm visok i 0.7-2 mm debeo, valjkast, blago se sužava prema vrhu, sitno je bjelkasto vlaknast, svijetlosmeđ, na dnu je bjelkasto baršunast ili s rijetkim bijelim rizomorfima.

Listići: Prilično su razmaknuti, 19-24 ih dopire do stručka, trbušasti, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, usko su prirasli, gotovo su slobodni, kremasto-smeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste do eliptične, debelih stijenki, dekstrinoidne, glatke, 3.8-4.5 x 2.9-3.8 µm, Q = 1.1-1.35, Qav = 1.25, bazidije su 4-sporne, s bazalnim su kopčama, 18-24 x 4.2-5.2 µm, cheilocistide su odsutne, trama listića je s pravlno rasporeženim hifama širokim do 18 µm na spoju segmenata, pileipelis je žut u KOH, s vrlo tankim radijalnim do blago isprepletenim valjkastim hifama širokim 3-9 µm, caulocistide na vrhu stručka tvore gusti, oko 60-90 µm debeli busen isprepletenih, višesegmentnih, uspravnih hifa širokih 4-7 µm, višesegmentnih, s blago zadebljanim stijenkama i valjkastim do blago nepravilnim terminalnim segmentima, 26-55 x 4-7.5 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH požuti.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit na travnjacima, pašnjacima i rubovima šuma, na sloju iglica borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Od slične se Pseudobaeospora albidula razlikuje po gušćim listićima, nešto većim plodnim tijelma i prisutnosti tankog, ali izraženog suprapelisa, a od Pseudobaeospora bavariae po homogenoj trami klobuka, neanastomozirajućim listićima i bijelo baršunastoj baz stručka i/ili rizomorfima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora pillodii - created on September 2015 in Biowide 031 Ejstrup Eng, Denmark by Thomas Læssøe

PILLODOVA PLOSNATICA

Pseudobaeospora pillodii (Quél.) Wasser

Etimologija: U čast francuskog mikologa Pilloda. Po imenu

Klobuk: 4-13 mm širok i do 6 mm visok, stožast, izraženo je izbočen na sredini, površina je baršunasta do vlaknasta, površina nije vodenasta, sivo-ljubičast sa svjetlijim rubom, rub je valovit, blago režnjast, nije narebran.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, sužava se prema bazi, šupalj, sivkasto-ljubičast ili ljubičasto-smeđ, gotovo je crn prema bazi, a sama baza je bjelkasta.

Listići: Razmaknuti, duboko su zaokruženi uz stručak, usko su prirasli s malim zupcem, gotovo su slobodni, nešto su svjetliji od klobuka, sivkasto-ljubičasti do smeđi, oštrica je glatka ili blago valovita.

Spore: Gotovo su kuglaste ili široko eliptične, glatke, u zrelosti su debelih stijenki, izraženo su dekstrinoidne (ljubičasto smeđe u Melzerovom reagensu), 3.1-4.3 x 2.6-3.3 µm, Q = 1.1-1.3, bazidije su bez bazalnih kopči, 19-22 x 5-5.5 µm, bez kopči, cheilocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od radijalno usmjerenih hifa, polegnutih ili uzdignutih, poput pileocistida, pileocistide su valjkaste ili proširene na vrhu i glavičaste, 37-56.5 x 4.8-8.5 µm, caulocistide su u gornjem dijelu stručka valjkaste, glavičaste ili nepravilnog oblika, pojedinačne ili u snopovima, 27-68 x 6.7-9.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tamnoljubičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprofit u aluvijalnim šumama, uz rubove šuma i na livadama.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim, tankim, tamnoljubičastim plodnim tijelima, odsutnosti cheilocistida i malim, gotovo kuglastim ili široko eliptičnim sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora pyrifera - created on October 2020 in Deuerling, Germany by Elisabeth Mettler

VATRENA PLOSNATICA

Pseudobaeospora pyrifera Bas & L.G.Krieglst.

Etimologija: pyr (gr.) = vatra, vatreno + fer, fera, ferum (lat.) = nositi, koji nosi. Po živoj boji listića.

Klobuk: 0.5-2.3 cm širok i 5-10 mm visok, prvo je polukuglast do tupo stožast, zatim je izravnato-konveksan i s ili bez tupe grbice, na kraju je uglavnom spljošten do ulegnut na sredini, površina je sitno baršunasta do vlaknasta, nije ili je samo blago vodenasta, na sredini je vrlo tamno ljubičasto-smeđ do umjereno tamno vinski crveno-smeđ do ružičasto-smeđ, na rubu je svjetliji, ružičasto-smeđ, sušenjem blijedi u bjelkasti ton, rub je isprva blago nazubljen, gladak, nije narebran.

Stručak: 1.1-3.5 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, pun, zatim je šupalj, isprva je sitno bjelkasto zrnasto-pahuljast, kasnije je donji dio vlaknast do gotovo gol, tamno vinski crveno-smeđ, na bazi je bjelkasto baršunast.

Listići: Umjereno su gusti, 20-24 ih dopire do stručka, prilično su uski do trbušasti, usko su prirasli, gotovo su slobodni, tamno crvenkasto-ljubičasti do ružičasto-ljubičasti, postaju ljubičasto-oker do sivkasto-oker, oštrica je iste boje, cjelovita do blago nepravilna.

Spore: Kuglaste, debelih stijenki, slabo su dekstrinoidne, glatke, 2.8-4.2 x 2.6-3.8 µm, Q = 1-1.15, Qav = 1.05-1.1, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 19-23 x 5-5.6 µm, cheilocistide su brojne, uglavnom su široko batinaste, gotovo valjkaste, trbušaste ili nepravilne, prozirne, 10-30 x 4-13 µm, trama listića je sastavljena od pravilnnih hifa širokih 3-15 µm, pileipelis se sastoji od lanaca hifa, 10-42 x 6-17 µm, nepravilno raspoređenih na sredini, a ravnijih i radijalnih na rubu, svijetlo zelenkasto-plave do zelenkasto-smeđe u KOH kod osušenih primjeraka, tamnije zelenkasto-plave kod svježih primjeraka, caulocistidije na vrhu stručka su 12-31 x 3-10 µm, u gustim su nakupinama, valjkaste do batinaste ili u obliku boce, ponekad su nepravilne, kopče su brojne, ali često neupadljive; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, crveno-ljubičasto, na pritisak potamni; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s 5% KOH postane izraženo plavo-zelena kod svježih primjeraka, ubrzo izblijedi i postane svijetlo plavo-zelena do zeleno-smećkasta.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprofit na travnjacima i u šumarcima ispod raznog bjelogoričnog drveća, johe, sremze (Prunus padus), jasena ili graba, ali i borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Prilično se lako prepoznaje po pretežno široko batinastim cheilocistidama, relativno čvrstim plodnim tijelima i plavo-zelenoj do zeleno-smećkastoj reakciji površine klobuka s KOH. Kuglaste spore su među najmanjima u rodu.

Znanstveni naziv uzorka: Pseudobaeospora pyrifera
Lokacija uzorka: Italy
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (611 bp): GTAAAAGTCGTAACAAGGTTTCCGTAGGTGAACCTGCGGAAGGATCATTAATGAATTGAATTTTGTTAAGTTGTTGCTGGTTCTTTAATGGACAAGTGCACGCTTGACTCAATTTATAAACCACTTGTGAACCATTTGTAGACTTGGATAACAATCGAGTTGATTTATTAACTCGGATAGAAGGATTGCGCTATTAGCTTTCTTTCAACTTCCAAGTCTATGTCTTTATATACTTGATTAATGTATGTCAGTTGGCCTATCATAATTATAATACAACTTTCAACAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCTCTTTGGTATTCCGAAGAGCATGCCTGTTTGAGTGTCATGAAATTATCAAACCACTTCAATTTTATTGAAATGGTCTTGGACTTGGGATTTGCTGGTATTCATTATCGGCTATCCTTAAATGTATTAGCGGAACTGATTAAGTTTGTATTGACGTGATAATTATCTACGCCATTCTTACTTTGAAGTCTGCTTCTAACTTGAATTGACATATTTGGGAATT
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KOZJA VITEZOVKA

Pseudoporpoloma pes-caprae (Fr.) Vizzini & Consiglio

Klobuk: 4-5 cm širok, najprije je oštro koničan, zatim je zvonolik, kasnije se raširi i oštro ispupči na sredini; smećkast je ili sivo-smeđ, na sredini je tamniji, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, radijalno vlaknast, često se raspucava od sredine prema rubu.

Stručak: 7-10 cm visok, valjkast, često je zakrivljen i uzdužno stisnut, gladak, pun, lomljiv, prema bazi je sve uži, bijel.

Listići: Prirasli su na stručak sa zupcem, oštrica je valovita, bijeli.

Spore: Široko eliptične, glatke, (6) 6.2 - 8.1 (8.8) × (4.6) 4.7 - 5.9 (6.5) µm, Q = (1.2) 1.23 - 1.4 (1.6), N = 60, Me = 6.9 × 5.2 µm, Qav = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je do vodenasto sivo; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na pašnjacima viših i nižih predjela u travi te uz rubove puteva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Plodna tijela na prvi pogled podsjećaju na gljive iz roda Hygrocybe. Zanimljivo je da se klobuk raspucava od sredine prema rubu, a ne obrnuto kao kod većine gljiva. Na planinskim pašnjacima raste i vrsta Pseudotricholoma metapodium, koja po obliku podsjeća na vrste iz roda Tricholoma. Ona je smeđe boje, vrlo nepravilnog i rastrganog ruba klobuka, a površina je klobuka prekrivena sitnim smeđim čehicama, stručak je sivo-smeđ, pun, a na dodir postane ružičast. Također je nejestiva vrsta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

INJASTA GRLAŠICA

Rhizocybe pruinosa (P.Kumm.) Vizzini, P.Alvarado & G.Moreno

Etimologija: pruinosus (lat.) = prekriven injem, prekriven prašinom. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je konveksan, ubrzo je konveksno-spljošten i pupčasto ulegnut na sredini, površina je slabo vodenasta, prvo je glatka i prekrivena je sivkasto-bijelim injem, kasnije je vlaknasta, sivo-smeđ ili krem-smeđ, rub je u mladosti blago podvijen, kasnije je izravnat i valovit, ponekad je kratko narebran.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 2-9 mm debeo, valjkast, prvo je pun, kasnije je šupalj, pahuljast na vrhu, bjelkast, krem, žučkast, smećkast do krem-crvenkast, na bazi je s izraženim bijelim rizomorfima.

Listići: Gusti, srednje su debljine, spuštaju se po stručku, bjelkasti, zatim su kremasti do smećkasti, oštrica je cjelovita.

Spore: Eliptične glatke, prozirne, neamiloidne, 4-7.5 x 2-4 µm, bazidije su 2-5-sporne, 15-30 x 3-7 µm, cheilocistide su odsutne, trama listića sastoji se od valjkastih hifa širokih 3.5-8 µm, pileipelis je prvo trichoderm, zatim cutis, sastoji se od hifa u čupercima, a na kraju su prilegnute, često su valjkaste, ponekad su nepravilno režnjaste i razgranate, smećkaste u KOH, s pigmentiranim sadržajem, široke su 3-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, elastično, bjelkasto, žučkasto do oker u klobuku, svijetlooker prema dnu stručka; miris je slab na zemlju ili nezrele jabuke, a okus je blag do gorkast.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće, od studenog do travnja, skupno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, često s arišem. Slike je snimio Neven Ferenčak, 7.3.2026., na lokalitetu Klenovnik kod Ivanca.

Doba rasta: 2, 3, 4, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Biti na oprezu s ovom vrstom, jer neki izvori navode da je otrovna.

Napomena: Najranija je grlašica u godini, ponekad raste i po snijegu, a prepoznatljiva je po rizomorfima na bazi stručka. Veoma je slična ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis), koja je mnogo većih dimenzija, ima ružičasti klobukom, veće spore i raste najčešće po šumama ariša.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Rhizocybe vermicularis - created in Finland by Sebastian Källman

ARIŠEVA GRLAŠICA

Rhizocybe vermicularis (Fr.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: vermicularis (lat.) = u obliku crva, gliste. Po rizomorfnim nitima na stručku.

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, prvo je konveksno-pupčast, zatim je lijevkast, gladak, gol, po vlažnom je vremenu malo mazav; rub je dugo vremena podvrnut; žućkasto-sivkast, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđ do tamnosmeđ, skoro je vodenast, lagano je maljav, rub je kasnije nepravilno valovit i sitno dlakav.

Stručak: 3-5 cm visok i 6-12 mm debeo, valjkast, najprije je pun, zatim je spužvasto šupalj, zadebljan je na bazi, često je zakrivljen, ponekad je stisnut; bjelkast je ili svijetlosmeđ, vlaknast, na vrhu je brašnast, ponekad je ižlijebljen, na bazi je s dugim bijelim hifama poput korjenčića (rizomorfi).

Listići: Osrednje su gusti, uski, lako se odvajaju od mesa u stručku, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti, zatim su krem, žućkasti ili svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, lagano zrnate, prozirne, 5-6 x 2.4-3.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, bjelkasto, krem-smećkasto ili krem-crvenkasto; miriše na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće (već u veljači ili ožujku, pod snijegom) i ljeto, skupno, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, osobito šumama ariša ili smreke.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Zbog doba rasta se teško može zamijeniti s nekom drugom vrstom. Dok se snijeg topi može se pojaviti i sumnjiva proljetna grlašica (Rhizocybe pruinosa) koja također ima ostatke hifa na bazi stručka, ali je mnogo manja rastom (2-3 cm), klobuk joj je nepravilno koncentrično ispucan. Veoma je slična smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) koja je crvenkasta, tipično zadebljana na vrhu stručka ispod listića i jako miriše na svježe brašno.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

RESASTA DLAKAVICA

Ripartites tricholoma (Alb. & Schwein.) P.Karst.

Etimologija: trichos (gr.) = dlaka, kosa + loma (gr.) = obod, rub. Po dekoriranom rubu klobuka.

Engleski naziv: Bearded Seamine

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, raširen je i ulegnut na sredini, teži da postane lijevkast, najprije je mazav, zatim je suh, blistav; bjelkast je ili krem-oker, malo je vodenast, površina je prirašteno vlaknasto-maljava, rub je karakteristično trepavičast ili resast od dlačica.

Stručak: Valjkast, često se sužava prema bazi; bijel, žućkasto-oker, svijetlosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, bjelkasto vlaknast, na vrhu je sužen i bijelo čehast, na bazi je bijelo maljav od micelija.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka; svijetložuti do krem, kasnije su blijedo hrđastosmeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste, 4-5 x 3.5-4 µm; otrusina je glinenastosmeđa.

Meso: Teži da postane bjelkasto ili malo tamnije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na sloju lišća ili iglica, najčešće ispod crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer se lako zamijeni s otrovnim grlašicama bijele boje. Francusko je mikološko društvo smatra jestivom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po trepavičastom rubu klobuka, ali to ipak treba uzeti s rezervom, jer dlačice na rubu nisu uvijek uočljive. Eventualno se može zamijeniti s nekim opasnim grlašicama bijele boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholosporum goniospermum - created on June 2014 in Carciato, Dimaro, Italy by Marco Floriani

UGLATOSPORNA KRUŽOLISKA

Tricholosporum goniospermum (Bres.) Guzmán ex T.J.Baroni

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i nešto ulegne na sredini, gol, suh, kožica se lako guli; prljavo žućkast do žuto-smeđ, kasnije je kremasto-smeđ, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, suh je više oker, u mladosti s blago ljuskavim i podvijenim rubom.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 2-3 (4) cm debeo, valjkast, pun; bijel, vrh je manje ili više lagano ljubičast, malo je čehast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli, izmiješani su s lamelama, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijeli, žućkasto-smeđi, sivo-smeđi do sivo-ljubičasti, manje su ili više s primjesom ružičasto-ljubičaste boje, na pritisak požute.

Spore: Višekutne, grbave, prozirne, 6-10 x 4.1-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, bjelkasto, u starosti ili na pritisak polako žuti; miriše na brašno ili užeglo brašno, u mladosti je ugodan s voćnom komponentom, a okus blag, slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na svjetlijim staništima, kao što su rijetke šume, rubovi šuma, parkovi, travnjaci i grmlje s drvećem, na pjeskovitom tlu, voli toplija područja, obično se nalazi samu u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, u Lici, okolici Rijeke i na otoku Krku.

Doba rasta: 5, 6, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je brojne skupine u kojoj je bijelosmeđa vitezovka (Tricholoma albobrunneum), kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum) i riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) kojima meso i listići na pritisak ne požute.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma acerbum - created on October 2022 in Switzerland by Nicolas Schwab

GORKA VITEZOVKA

Tricholoma acerbum (Bull.) Quél.

Etimologija: acerbum (lat.) = resko, gorko. Po okusu mesa.

Engleski naziv: Bitter Knight

Klobuk: 5-11 (14) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori, gladak, bez sjaja, suh; žuto-smeđ, svijetlosmeđ, također je više ili manje ružičasto-smeđe pjegav ili čehast, na sredini je tamniji, rub je dugo vremena jako podvijen, zatim se izravna, narebran i vunast.

Stručak: 4-6 (8) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, u pravilu je kratak i tvrd, robustan, debeo, na bazi je zašiljen; bjelkast, kremast, uzdužno je vlaknast, na gornjoj je polovici žućkasto čehast.

Listići: Vrlo su gusti, nisu široki, izrezani su uz stručak, prirasli, lako se uklanjaju; bijeli, kremasti, u starosti su sa smeđim pjegama, na oštećenim su mjestima crvenkasto pjegavi.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 4.4-5.5 x 2.5-4.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo, bjelkasto; miris nije izražen, nije na brašno, a okus je oštar i gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane krem-žuto, s fenolanilinom lagano žućkasto, a sa sumpornom kiselinom pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, rjeđe u bjelogoričnim šumama ispod bukve ili hrasta, voli vapnenasto tlo, češća je u sredozemnim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog lagane otrovnosti i gorkog okusa mesa, a često izaziva mučninu. Neki je autori čak opisuju kao jestivu vrstu, a u pojedinim je zemljama veoma cijenjena. Samo je nekoliko vitezovki jestivo.

Napomena: Najprepoznatljivija je po narebranom rubu klobuka i po tendenciji da se na listićima stvaraju hrđaste pjegice. Na istom staništu raste i slična jestiva trobojna podvijenka (Leucopaxillus tricolor) čiji klobuk može narasti i do 30 cm širine, listići su prvo sumporastožuti pa postanu prljavo ljubičasto-smeđi, a na osušenim primjercima čokoladnosmeđi, meso je slatkastog okusa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma albobrunneum - created in Finland by Tapio Kekki

BIJELOSMEĐA VITEZOVKA

Tricholoma albobrunneum (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + brunneus (lat.) = smeđe. Po boji.

Klobuk: 4-11 (13) cm širok, prvo je polukuglast ili stožast, zatim je raširen i malo tupo ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav i ljepljiv, kožica se lako guli; žuto-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, tamnosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, na sredini je tamniji, s uraštenim je radijalno postavljenim vlaknima, tanki rub je u mladosti jako podvijen, narebran i valovit.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1-2.5 (3) cm debeo, valjkast, tvrd, na dnu je malo zadebljan ili je ponekad korjenasto izdužen; na vrhu je bijel, dok su donje 2/3 prljavo krem do smećkast, na bazi je crveno-smeđ, granica između bijele i smeđe boje je uglavnom jasno uočljiva, vlaknast, s više je ili manje izraženom prstenastom zonom.

Listići: Čvrsti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je nepravilno nazubljena; bijeli, kasnije su oker i s hrđastosmeđim pjegama.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, 4.2-6.5 x 2.9-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je tvrdo, bijelo, na pritisak polako pocrveni; miris nije izražen, a okus je slab na brašno, nakon dužeg žvakanja je malo gorkast.

Stanište: Raste u jesen, u krasnim krugovima ili linijama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito borom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog lagane otrovnosti i gorkog okusa mesa. Uzrokuje bolove u trbuhu koji nestaju nakon jednog dana. Vitezovke smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su vrste i otrovne.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po krasnoj smeđoj boji klobuka i tipičnim razgraničenjem između bijele i smeđe boje. Jestiva riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) razlikuje se po žutoj boji listića, stručka i mesa, a najčešće raste u šumi hrasta i miješanim šumama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BIJELA VITEZOVKA

Tricholoma album (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: White Knight

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, tvrd, gladak, kasnije je suh i gol; najprije je bijel ili bjelkast, kasnije je žućkast, oker do svijetlosmeđ, obično je sve tamniji od sredine prema rubu, rub je dugo vremena podvijen, rascijepa se na režnjeve, nije narebran.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 0.6-1.5 (2.5) cm debeo, valjkast, dosta je tanak, pun, čvrst, lagano je zašiljen i često malo zakrivljen na bazi; bjelkast, u starosti je s oker ili hrđastosmeđim mrljama, fino je vlaknast, na pritisak posmeđi.

Listići: Gotovo su rijetki, nejednako su dugi, prilično su tanki, suženi uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita i sitno nazubljena, bjelkasti.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, 5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bjelkasto do krem, ne mijenja boju; miriše neugodno na brašno, sapun ili zemlju, sličan kao kod zelene pupavke (Amanita phalloides), a okus je gorak, kasnije postane ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima, rubovima šuma i šumskim putevima, najčešće u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, jasikom, hrastom, brezom ili lijeskom. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog i ljutog okusa mesa. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: U skupini je vitezovki bijele ili bjelkaste boje, a to su Tricholoma inamoenum, postojana vitezovka (Tricholoma lascivum) i bijelkasta vitezovka (Tricholoma stiparophyllum). Bijela vitezovka ima prilično debele i razmaknute listiće, jasno miriše poput sumporaste vitezovke (Tricholoma sulphureum), neugodno, a raste po crnogoričnim šumama, lažna bijela vitezovka je robusna i mesnata, ispupčena, miris joj je odmah neugodan, a postojana vitezovka je od samog početka s okerastom nijansom i ima listiće koji se malo spuštaju po stručku. Svilenasta vitezovka (Tricholoma columbetta) je potpuno bijela i razlikuje se po blagom i ugodnom okusu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma apium - created in Finland by Tapio Kekki

CELERSKA VITEZOVKA

Tricholoma apium Jul.Schäff.

Etimologija: apium (lat.) = celer. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Scented Knight

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, u starosti se malo ulegne, gladak, suh, bez sjaja ili je lagano maljav, zrnasto-čehav, često je ispucan; bijel, vremenom je sve više žuto-maslinast do smeđ, rub je najprije jako podvijen, ponekad je narebran.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, prilično je kratak, valjkast, na bazi je obično malo zadebljan i ispod zašiljen, pun; bijel, kasnije je žućkast ili žuto-smećkast, fino je bijelo do sivkasto vlaknasto-čehast, često je prošaran poput zmijske kože, ponekad je sa žućkastim pjegicama.

Listići: Gusti, uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama; prljavobijeli, u starosti su žućkasti ili sa žućkasto-smeđom nijansom.

Spore: Kuglaste, 3.5-5.3 x 3-4.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, bijelo, bjelkasto, u starosti je žućkasto do smeđe; karakteristično miriše na celer, ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu što je jedinstveno u svijetu gljiva, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog određene gorkosti mesa.

Napomena: Ova je vitezovka dosta rijetka i često je s maslinastim tonom klobuka. Rub klobuka je karakteristično dugo podvijen i uglavnom miriše na celer, možda je jedina gljiva s takvim mirisom. Slična mirodijska mliječnica (Lactarius helvus) ne miriše na celer, već na prženu cikoriju. Treba također pripaziti da se ne zamijeni s limunastom vitezovkom (Tricholoma fucatum).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SREBRNASTA VITEZOVKA

Tricholoma argyraceum (Bull.) Gillet

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, najprije je konično-konveksan, kasnije je raširen i s malom šiljastom grbicom na sredini, rijetko je malo zakrivljen i izravnat, suh; srebrnastosivkast ili sivo-smećkast, katkad je gotovo bjelkasto-sivkast, maljav, čehast, rub je malo podvijen, neravan i bez ostataka ovoja.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 0.8-1.5 (1.8) cm debeo, valjkast, tanak, u starosti je šupljikav, gladak; bijel, bijelo-sivkast do sivo-smeđ, često je dosta bjelkasto vlaknast.

Listići: Gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama; najprije su bijeli ili bjelkasti, a zatim su žućkasto pjegavi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.5-7 x 2.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto je do žuto-smeđe; slabo miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima, vrtovima i po livadama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće borom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom, jer se lako zamijeni s otrovnim vrstama.

Napomena: Najsličnija je žućkasta vitezovka (Tricholoma scalpturatum) i gotovo sve što je rečeno pod upozorenjem za nju vrijedi i za opisanu srebrnastu vitezovku. Osim toga opisana vrsta raste samo ispod borova i ne miriše na brašno kao žućkasta vitezovka. Opasne ili nevaljale vrste s kojima se može zamijeniti su robusnije, tvrđeg mesa, nisu krhke, te su gorkog ili ljutog okusa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma arvernense - created in Finland by Petri Roponen

OVERNJANSKA VITEZOVKA

Tricholoma arvernense Bon

Engleski naziv: Sovereign Knight

Klobuk: 3-13 (18) cm širok, najprije polukuglast, zatim je zvonoliko-konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav; žuto-narančast je ili svijetlosmeđ, sredina je tamnija, radijalno je vlakast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-9 (13) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, baza je zadebljana i na samom dnu zašiljena, pun, gladak; bijel, kasnije je sivkasto-žućkast, baza je bijelo maljava.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica uglavnom nazubljena; bjelkasti, bijelo-sivkasti, kasnije su sve žućkastiji.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke; 4.5-6.3 x 3-4.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, ispod kožice klobuka je malo žućkasto do maslinasto-žućkasto; miriše na brašno ili plijesan, a okus je na brašno i gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito borom, jelom i smrekom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa. Vitezovke zelenkaste i smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su vrste i otrovne, jer su u nekim vrstama pronađene određene tvari koje oštećuju organe.

Napomena: Ime je dobila po francuskoj pokrajini Auvergne. U Hrvatskoj je vrlo rijetka, a pronađena je na samo jednom lokalitetu, ispod bora u krugu instituta "Ruđer Bošković" u Zagrebu. Pojedini autori upućuju na sličnost sa žutozelenom vitezovkom (Tricholoma sejunctum), koja ima boju klobuka gotovo istu kao i zelena pupavka (Amanita phalloides).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

TAMNOČEHAVA VITEZOVKA

Tricholoma atrosquamosum Sacc.

Etimologija: atro (lat.) = tamno, crno + squamosus (lat.) = čehavo. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Dark Scaled Knight

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i ispupči na sredini, sivo-crn do crno-smeđ, prekriven je vunastim i rijetkim crno-smeđim čehicama koje se razlažu po površini, rub je svjetliji i bez ostataka ovoja.

Stručak: 3-7 (8.5) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, uglavnom je valjkast, malo je vretenasto zadebljan na bazi, bjelkast, sivkast, nešto je svjetliji od klobuka, površina je prekrivena sa crno-smeđim ili crnkastim sitnim čehicama, na bazi je s bijelim micelijem.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, prirasli, bjelkasto-sivkasti do žućkasti, u starosti s hrđastosmeđim pjegama, oštrica je glatka i crnkasto prošarana.

Spore: Široko eliptične do skoro kuglaste, glatke, 5.5-8.2 x 3.5-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, kremasto, sivkasto, na vrhu stručka je mramorirano sivo, često je nešto tamnije u klobuku, na prerezu ne požuti; miris nije izražen ili je slab na brašno, u starosti je na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, nešto se češće pronađe u crnogoričnim šumama. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer postoji velika mogućnost zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama, osobito s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum) kod koje je pronađen toksin koji izaziva razgradnju mišića (rabdomiolizu).

Napomena: Paziti samo da se ne zamijeni s mišjom vitezuvkom, čehavom vitezovkom (Tricholoma squarrulosum) i tigrastom vitezovkom (Tricholoma pardinum), koje imaju bijelo meso i u klobuku i u stručku, dok opisana vrsta ima nešto tamnije, sivkasto meso u klobuku, te žućkastom vitezovkom (Tricholoma scalpturatum), koja miriše na užeglo brašno, a na prerezu nakon određenog vremena požuti.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NARANČASTA KRUŽOLISKA

Tricholoma aurantium (Schaeff.) Ricken

Etimologija: aurantius (lat.) = narančasto. Po narančastoj boji.

Engleski naziv: Orange Knight

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ponekad ulegnut na sredini, mazav, ljepljiv, sluzav; lijepe je žuto-narančaste, narančaste do narančasto-crvene boje, malo je smeđ na sredini, sitno je čehast, mazava, rub je najprije podvijen, kasnije je valovit.

Stručak: 4-8 (9) cm visok i 1.5-2 (2.5) cm debeo, pun, valjkast, često je zakrivljen; narančasto-crveno prošaran poput zmijske kože, na vrhu je jasno bjelkast, sitno je čehast, s izraženom je točkasto-zrnatom prstenastom zonom.

Listići: Dosta su široki, gusti, prirasli, oštrica je nazubljena; bijeli, kasnije su krem, na kraju su sa crveno-smeđim mrljama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.5-5.5 x 3.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, u bazi stručka je blago narančasto-crvenkasto; miriše na krastavac i brašno, slično kao bijela đurđevača (Calocybe gambosa), a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće smrekom, borom ili jelom. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera, okolici Mrkoplja, okolici Otočca te na otoku Krku. Sve slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom rujna.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je upadljiva vrsta po karakterističnoj narančasto-crvenoj boji i čehastoj dekoraciji iste boje po stručku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CRVENOBAZNA VITEZOVKA

Tricholoma basirubens (Bon) A.Riva & Bon

Etimologija: Jer baza stručka teži da pocrveni.

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini; smećkasto-crn, dekoriran je smeđim vlakancima ili sitnim čehicama koje su nešto gušće na sredini, osnova je žuto-smeđa, rub je dugo vremena podvijen, zatim se izravna.

Stručak: Valjkast, malo je bulbozan ili se zadebljava od vrha do baze; bjelkast, prekriven je ne jako gustim smeđim vlakancima koji teže da pocrvene ili poružičaste na bazi, na bazi je s ružičastim, a ne žutim ostacima micelija.

Listići: Nisu gusti, prilično su stisnuti, prirasli; bijeli, u starosti su sa smeđim pjegama.

Spore: Eliptične, 4.5-7.5 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Relativno je čvrsto, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je s crvenom nijansom; neugodno i jako miriše na užeglo brašno, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom ili bukvom, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog velike mogućnosti zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama.

Napomena: Ovu je varijaciju kreirao je francuski mikolog Bon, a razlikuje se od tipične ružičastolistićave vitezovke (Tricholoma orirubens) po minimalnoj tendenciji listića da pocrvene, te po ružičastom, a ne žutom miceliju i po tome što ne miriše na brašno. Spore su sličnog oblika, ali su samo nešto veće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BATSCHIJEVA VITEZOVKA

Tricholoma batschii Gulden ex Mort.Chr. & Noordel.

Etimologija: U čast Augusta Johanna Augusta Georga Karla Batscha (1761.-1802.), njemačkog prirodoslovca i mikologa, koji je otkrio i znanstveno opisao gotovo 200 novih vrsta gljiva. Po imenu.

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je otvoren, mazav, svijetlosmeđ, smeđ, crveno-smeđ do tamnosmeđ, na sredini je tamniji, površina je s uraštenim vlakancima, rub je dugo vremena podvijen i često valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-2.5 cm debeo, valjkast, širi se prema bazi, pun; neposredno ispod klobuka je bjelkast, ispod prstenaste zone je smećkast, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ poput klobuka, vlaknast i lagano sitno čehast, prstenasta zona je često izražena u vidu tanke smeđe linije.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno; najprije su bijeli, a u starosti su lagano crvenkasto-smeđe pjegavi.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 4-6.5 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo, bijelo, u starosti je sa crvenkasto-smeđim mrljama; miriše na brašno ili krastavac, slično kao bijela đurđevača (Calocybe gambosa) (neki autori navode da miriše na stjenice), a okus je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, na vapnenačkom tlu. Prvih pet slika snimio je Danijel Mulc, prve četiri 24.10.2025. i petu krajem listopada 2024., na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, a posljednju Ivana Mandić Mihaljević, 21.10.2020.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa. Također, dio autora smatra da je jestiva gljiva, a drugi da je malo otrovna. Savjetuje se da se ne konzumira jer ima boljih vrsta gljiva za tu svrhu.

Napomena: Slične su promjenjiva vitezovka (Tricholoma ustale), koja je u starosti potpuno crna i raste po bjelogoričnim šumama, te slična vitezovka (Tricholoma ustaloides), koja raste po bjelogoričnim šumama i ima dugo podvrnut rub klobuka. Kada je nešto svjetlija teško se razlikuje od bijelosmeđe vitezovke (Tricholoma albobrunneum), koja je svjetlije boje, riđe vitezovke (Tricholoma fulvum), koja je crnkasta na sredini, Tubaria praestans, koja ima obojen čitav stručak, kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum), koja jako miriše po varikini, zrnastonoga vitezovka (Tricholoma psammopus), koja je svjetlija i čitav stručak joj je ljuskav, boje klobuka, te topolova vitezovka (Tricholoma populinum), koja raste ispod topola.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 629. Batschijeva vitezovka (Tricholoma batschii Gulden), Sinonim: Tricholoma subannulatum (Batsch.) Bres.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma bresadolanum - created on November 2013 in Stazzo Sambucheddu, Tempio Pausania, Italy by Marco Floriani

BRESADOLOVA VITEZOVKA

Tricholoma bresadolanum Clémençon

Klobuk: 5-10 (13) cm širok, najprije je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini; sivkast, siv ili smećkast, na sredini je tamniji, prošaran je oker-smeđom bojom, tamno je čehast, rub je malo podvijen, kasnije se raspucava na režnjeve.

Stručak: 5-10 cm visok, valjkast, debeo, prema bazi je uži; sivkast, po cijeloj je dužini optočen tamnosivim čehicama.

Listići: Široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno povezani žilicama; sivkasti, sivi, oštrica je točkasto crna i nazubljena.

Spore: Kuglaste do eliptične, 8-9.3 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, u stručku je vlaknasto, sivkasto je ili sivo; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i u manjim skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa. Romano Božac navodi da je otrovna vrsta, međutim većina autora je smatra samo nejestivom.

Napomena: Bresadolova vitezovka nije osobito česta, ali je vrlo lako prepoznatljiva po boji klobuka i stručku, robusnom rastu i povrh svega po gorkom okusu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ŽABLJA VITEZOVKA

Tricholoma bufonium (Pers.) Gillet

Etimologija: bufo (lat.) = žaba. Odnosi se na žabu?

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, najprije je malo svilenast, zatim je gol, bez sjaja; crvenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, na sredini je čehast i ponekad tamnije crvenkaste boje.

Stručak: 5-10 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, najprije je pun, zatim je šupljikav; žućkast, sumporastožut, nekad je s laganom ružičastom nijansom, sitno je smećkasto vlaknast, uzdužno je naboran.

Listići: Rijetki, debeli, zaokruženi su uz stručak kao i kod svih vitezovki, prirasli su sa zupcem, račvasti, oštrica je valovita i nazubljena, izmiješani su s lamelulama; žućkasti su do sumporastožuti.

Spore: Eliptične, limunaste, 4-6 x 0.5-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, prilično je debelo, vlaknasto, svijetložuto do sumporastožuto; miris je vrlo neugodan, podsjeća na plin kao i kod sumporaste kružoliske (Tricholoma sulphureum), a okus je također neugodan, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno i nakon kušanja uzrokuje mučninu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim, bjelogoričnim i planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po oštrom mirisu i ružičasto-ljubičastim čehicama. Slična je sumporasta vitezovka čija je varijacija i od koje se razlikuje samo po boji klobuka, naša vrsta je crvenkasta na sredini klobuka, a listići se malo spuštaju po stručku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KROKODILASTA KRUŽOLISKA

Tricholoma caligatum (Viv.) Ricken

Etimologija: caliga (lat.) = obuti. Po stručku koji je obuhvaćen ovojem.

Engleski naziv: True Booted Knight

Klobuk: 6-15 (19) cm širok, prvo je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen, suh; sivkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, s velikim je nepravilno raspoređenim priraštenim vlaknastim čehama na bijeloj osnovi, rub je u mladosti podvijen i spojen ovojem za stručak, ovoj se poslije rastrga i u obliku resica zaostane na rubu.

Stručak: 10-14 cm visok i 1.5-3 cm debeo, valjkast, pun; dio iznad vjenčića je bjelkast i pahuljast, ispod vjenčića je prošaran sa smeđim do crvenkasto-smeđim čehama, izgleda mramorirano ili poput zmijske kože; vjenčić je bjelkast, velik, opnast, uzdignut, prolazan, s donje je strane s crvenkasto-smeđim čehama.

Listići: Gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bijeli, kasnije su lagano žućkasti.

Spore: Široko eliptične, glatke, 5-8.7 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, nekad je malo žućkasto na proširenom dijelu stručka; karakteristično i intenzivno miriše na voće, kruške ili cimet, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u jesen, od listopada do prosinca, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom ili smrekom, pretežno u sredozemnom području, u blizini vrijeska i borovice, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, na jadranskim otocima (Lošinju, Braču, Mljetu) i u Istri. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 14.9.2024.

Doba rasta: 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Dosta je cijenjena ljekovita gljiva u Japanu, gdje joj je službeni naziv Armillaria matsutake, iz koje su izolirani brojne bioaktivne tvari, među kojima je novi heteropolisaharid, koji je pokazao značajno antitumorsko djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Structure elucidation and antitumor activity of a new polysaccharide from Maerkang Tricholoma matsutake). Također je utvrđeno da polisaharidi posjeduju antibakterijsko, antifungalno i antitumorsko djelovanje te jačaju imunitet (National Library of Medicine. 2024. Anti-microorganism, anti-tumor, and immune activities of a novel polysaccharide isolated from Tricholoma matsutake; Ultrasound extraction optimization, structural features, and antioxidant activity of polysaccharides from Tricholoma matsutake). Znanstvene su studije otkrile da krokodilska kružoliska može poslužiti kao učinkovito sredstvo protiv bolesti povezanih s umorom (National Library of Medicine. 2024. Antifatigue Activity of Liquid Cultured Tricholoma matsutake Mycelium Partially via Regulation of Antioxidant Pathway in Mouse). Dokazano je da peptidi izolirani iz ove gljive smanjuju upale kod različitih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Tricholoma matsutake-Derived Peptides Ameliorate Inflammation and Mitochondrial Dysfunction in RAW264.7 Macrophages by Modulating the NF-κB/COX-2 Pathway).

Napomena: Ovu je gljivu teško pronaći zbog njezinih specifičnih uvjeta za rast, kao divljih životinja, kao što su vjeverice, zečevi i jeleni, koji je koriste za ishranu. Proizvodnja ove gljive u Japanu također je jako smanjena tijekom posljednjih pedeset godina zbog nematode Bursaphelenchus xylophilus koja uništava borove, a godišnja proizvodnja ove gljive u Japanu je trenutno manja od 1000 tona, jer se japanska opskrba uglavnom nadoknađuje uvozom iz Kine, Koreje, sjeverozapadnog Pacifika, Britanske Kolumbije i sjeverne Europe. To utječe na cijene na japanskom tržištu koje uvelike ovise o kvaliteti, dostupnosti i podrijetlu i koje variraju od čak 920 € po kilogramu za domaće uzgojene gljive na početku sezone do niskih 4 € po kilogramu, iako je prosječna vrijednost za uvezene gljive oko 90 dolara po kilogramu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma cingulatum - created in Norway by Roger Andersen

VRBINA VITEZOVKA

Tricholoma cingulatum (Almfelt ex Fr.) Jacobashch

Etimologija: cingulum (lat.) = pojas, remen. Po prisutnosti vjenčića.

Engleski naziv: Girdled Knight

Klobuk: 4-7 (10) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i malo ispupčen na sredini, suh; sivkast, sivo-smeđ, čehasto-vlaknast.

Stručak: 2-9 (13) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, valjkast, šupljikast; bijel, bjelkast, na vrhu je gladak, najčešće je sivo-smećkasto čehasto-vlaknast ispod vjenčića; vjenčić je bjelkast, opnasto-vunast, u starosti teži da požuti.

Listići: Nisu jako gusti, malo su trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, malo su razmaknuti; bjelkasti, sivkasti, u starosti požute kao kod žućkaste vitezovke (Tricholoma scalpturatum).

Spore: Eliptične, prozirne, 4-5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, ne mijenja boju, eventualno malo posivi; miris nije izražen, a okus je blag na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima, vrtovima te po livadama i pašnjacima, u simbiozi s različitim drvećem, često vrbom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali postoji velika je mogućnost zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama pa se nikako ne prepuručuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Smatra se prstenastom formom žućkaste vitezovke kojoj meso teži da požuti. Neki autori svrstavaju ovu vrstu u rod Armillaria, ali ona po svojim karakteristikama pripada rodu Tricholoma i skupini s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GOLEMA KRUŽOLISKA

Tricholoma colossus (Fr.) Quél.

Etimologija: colossus (lat.) = velikan, div. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Giant Knight

Klobuk: 5-18 (25) cm širok i 2-5 cm debeo, najprije je konveksan, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini, gladak, gol, sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se lako guli; crvenkasto-smeđ, s mjestimičnim je mrljama po površini, po suhom je vremenu ispucan, rub je bjelkast, u mladosti je jako podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 5-7 cm visok i 3-4 cm debeo, kratak, pun, na sredini je zadebljan, skoro je korjenast, često je do klobuka ukopan u zemlji, na vrhu je tanji; pod klobukom je bijel, ispod prstenaste je zone sa sitnim je smeđim do crveno-smeđim čehicama ili vlakancima te sa kvržicama; u mladosti se na sredini stručka nalazi ostatak zastorka kao kod vrsta iz roda Armillaria, koji je pozlije izražen u obliku prstenaste zone.

Listići: Gusti, uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bijeli, krem, u starosti su sa smeđim mrljama.

Spore: Eliptične do kruškolike, 8-10 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, veoma je tvrdo, vlaknasto, bijelo, u dodiru sa zrakom lagano pocrveni ili poružičasti; miriše lagano na gljive, a okus je blag, u starosti je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u skupinama i pojedinačno, u miješanim i crnogoričnim šumama u raznim crnogoričnim drvećem, najčešće s borom, voli pjeskovito i vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je pronađena u šumama crnog bora i bukve na dva lokaliteta u okolici Rijeke i u Klenovniku kod Ivanca. Slike je snimio Neven Ferenčak, sredinom listopada na lokalitetu Klenovnik kod Ivanca

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Izrazito je debela i krupna. Sliči golemoj dvoprstenki (Catathelasma imperiale) koja ima dvostruki vjenčić na stručku, meso joj u dodiru sa zrakom ne poružičasti ili pocrveni kao kod opisane divovske vitezovke.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 651. Divovska vitezovka (Tricholoma colossus (Fr.) Quélet); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Golema kružoliska (Tricholoma colossus (Fr.) Quél.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SVILENASTA VITEZOVKA

Tricholoma columbetta (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: coumbette (fr.) = antička francuska riječ za ovu gljivu.

Engleski naziv: Blue Spot Knight

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim je raširen i tupo ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu vlažan, mazav i malo ljepljiv, valovito je zakrivljen; bijel, bjelkast, po vlažnom vremenu može biti lagano žućkast ili sivkasto-kremast, fino je vlaknasto-svilenast, u starosti je s crvenkasto-smeđim mrljama, rub je tanak, u mladosti je podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-8 (10) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, pun, baza je najčešće sužena, rjeđe je zadebljana; bijel do bijelo-kremast, na donjem je donjem dijelu često s plavkasto-zelenim mrljama, uzdužno je vlaknast, crtast.

Listići: Prilično su gusti, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oko 80-100 listića doseže stručak, oštrica nepravilno nazubljena i valovita, bijeli, kasnije su nešto žućkasti do žuto-smeđi.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 5-7.5 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, nije jako čvrsto, bijelo, vodenasto kremasto, nikada ne požuti ili pocrveni; miriše pomalo neugodno na brašno, a okus je blag, također na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u raštrkanim skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili hrastom, na tlu s malo vapnenca.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Sličan je niz vitezovki, sapunasta vitezovka (Tricholoma saponaceum) i bjelkasta vitezovka (Tricholoma stiparophyllum) imaju neugodan miris. Nejestiva bijela vitezovka (Tricholoma album) ima baršunasti klobuk i neugodno miriše po sumporu. Vrsta Tricholoma inamoenum raste u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, ima vrlo tanke listiće, te veoma neugodan miris na plin i najvjerojatnije je otrovna. Svatko tko ne može sa sigurnošću identificirati bijele vitezove nikada ih ne bi trebao sakupljati u prehrambene svrhe iz sigurnosnih razloga, bilo bi preopasno zamijeniti ih sa smrtno otrovnom lisnatom grlašicom (Clitocybe phyllophila). Paziti da se ne zamijeni sa smrtno otrovnim pupavkama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZELENKASTA VITEZOVKA

Tricholoma equestre (L.) P.Kumm.

Etimologija: equestris (lat.) = boja dekoracije kao kod reda polarnih zvjezdača.

Engleski naziv: Yellow Knight

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, prvo je poluloptast, kasnije je otvoren i tupo ispupčen ili čak malo ulegnut, po vlažnom je vremenu mazav, kožica se lako guli; žut, žuto-zelenkast, zelenkast, žuto-smeđ, smeđ ili crvenkasto-zelenkast, površina je s vrlo tipičnim zelenkasto-smeđim ili crvenkasto-smeđim čehicama, rub je valovit.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1-2 (2.8) cm debeo, pun, valjkast, nešto je zadebljan ili često bulbozan na bazi; svijetložut, žuto-zelenkast, do zelenkast, u starosti je lagano smećkast, na vrhu je gotovo bjelkast, gol ili je sitno dlakav do skoro čehast.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je glatka i valovita; sumporastožuti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-9.5 x 3-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag na brašno.

Kemijske reakcije: Kožica (kora) stručka u dodiru s kalijevom lužinom trenutno pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim raštrkanim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom, ali i drugim crnogoričnog drvećem, na pješčanom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Donedavno se smatrala jestivom gljivom, međutim danas se smatra smrtno otrovnom vrstom jer sadrži toksin koji izaziva razgradnju mišića (rabdomiolizu). To je dovelo do nekoliko smrtnih ishoda u Francuskoj i Poljskoj, zbog čega se konzumacija ove vrste ne preporučuje.

Napomena: Nevaljala sumporasta vitezovka (Tricholoma sulphureum) ima mnogo rjeđe i deblje listiće, a meso joj miriše po sumporu. Nevaljala riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) ima mnogo gušće listiće i raste ispod breza na vlažnom tlu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma focale - created in Finland by Jukka Vauras

POJASASTA VITEZOVKA

Tricholoma focale (Fr.) Ricken

Etimologija: focale (lat.) = podviti, iskriviti vrat. Po prisutnosti vjenčića.

Engleski naziv: Booted Knight

Klobuk: 4-10 (14) cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, u mladosti je mazav, kasnije je suh; narančasto-smeđ do crveno-smeđ, na sredini je tamniji, površina je s mjestimičnim mrljama i s uraštenim radijalnim vlakancima, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 6-8 cm visok i 1.5-2 cm debeo, zadebljan je na sredini, a produžen i zašiljen na bazi; osnova je bijela, čitava je površina ispod vjenčića prošarana rijetkim narančasto-crvenkastim čehicama, iznad vjenčića je bijelo pahuljast; vjenčić je vunast do opnast, uzdignut, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Tanki, uski, gusti, prirasli; bijeli, u starosti su žućkasti, kasnije su s hrđastosmeđim točkicama i mrljicama, na pritisak postanu crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 4.5-6.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, bjelkasto je do svijetložuto; miriše na brašno i krastavac, slično kao bijela đurđevača (Calocybe gambosa), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer uzrokuje bolove u trbuhu, povraćanje i proljev.

Napomena: Od vitezovki je najsličnija narančasta kružoliska (Tricholoma aurantium) koja je jače dekorirana i ima malo drugačiji miris, miriše na stjenice. Vrlo je slična, ali masivnija i više smeđa vrsta Tricholoma robustum.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma fulvum - created on October 2014 in Falkenau, Germany by Jörg Hempel

RIĐA VITEZOVKA

Tricholoma fulvum (DC.) Bigeard & H.Guill.

Engleski naziv: Birch Knight

Klobuk: 5-8 (10) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se raširi i ulegne s manjim ili većim ispupčenjem na sredini, ponekad mazav, gladak, kožica se može guliti; žuto-smeđ, smećkast, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, malo tamniji na sredini, mjestimično je s mrljama, radijalno je vlaknast, mrežasti vlaknasti crtež je vidljiv uz pomoć povećala, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je uglavnom narebran i valovit.

Stručak: 4-10 (14) cm visok i 0.6-2 (2.2) cm debeo, valjkast, ponekad je vretenasto zadebljan i korjenast na bazi, u starosti je šupalj, više je ili manje mazav; žućkast, smećkast, u starosti posmeđi, uzdužno je crvenkasto-smeđe vlaknast.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka i ubrzo crvena, lako se odvajaju od podnice klobuka; bjelkasto-žućkasti, kasnije su svijetlosmeđi i sa hrđastosmeđim pjegama.

Spore: Široko eliptične, 5-6 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, u klobuku je blijedožućkasto, u stručku je malo intenzivnije žute boje; miris nije izražen, a okus je na brašno i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Tek je neznatno otrovna kada se konzumira u većim količinama. Neki je autori opisuju kao jestivu vrstu, ali se ne preporučuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Spada u skupinu bijelosmeđe vitezovke (Tricholoma albobrunneum), odnosno vitezovki sa žutim listićima. Slična je blistava žutoliska (Tricholomopsis rutilans) koja također ima slične žute listiće, ali ne miriše na brašno i raste na drugačijem staništu, isključivo na suhim drvnim ostacima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma gausapatum - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

VALOVITA VITEZOVKA

Tricholoma gausapatum (Fr.) Quél.

Etimologija: gausapes (gr.) = dlakavo lice, bradato. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 4-8 (13) cm širok, prvo je nepravilno je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, mjestimično je kao napuhan i režnjast; sivo je do sivo-smećkast, nešto je tamniji na sredini, površina je tipično zrnasto-vlaknasta, osobito prema rubu gdje je siv zbog nešto bljeđih vlakanaca, u mladosti je s bijelo vunastim podvijenim rubom, ubrzo zatim se izravna.

Stručak: Valjkast, skoro je pravilan, često je lagano zadebljan i sužen na bazi, pun; bijel je ili sivkast, skoro je gladak ili je s ostacima bijele koprene.

Listići: Tipično su jako široki ili skoro trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno povezani žilicama, izmiješani su s lamelulama; bijeli, sivkasti, sivi, također su s crvenkastom nijansom.

Spore: Eliptične, 6-7.5 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo je ili lagano sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u svim tipovima šuma te po livadama u simbiozi s crnogoričnim, ali i bjelogoričnim drvećem, na travnatim mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je vrlo lošeg okusa i lako se zamijeni sa sličnim otrovnim vitezovkama.

Napomena: Dio je brojne skupine u kojoj je tipična vrsta mišja vitezovka (Tricholoma terreum) kojoj najviše sliči po izgledu i po izostanku mirisa na brašno. Razlikuje se po velikoj površini listića, te po nešto upadljivije dekoriranom klobuku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma imbricatum - created in Finland by Esa Borén

LJUSKAVA VITEZOVKA

Tricholoma imbricatum (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: imbricatus (lat.) = razmještene ljuskice. Po čehama po površini klobuka koje su postavljene poput crijepova.

Engleski naziv: Matt Knight

Klobuk: 3-11 (14) cm širok, prvo je konveksan ili široko zvonolik, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, gladak, suh; svijetlosmeđcrvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, maljava, lagano je vlaknasto-čehast i raspucan rub je svjetliji, dugo je vremena podvijen.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-2.3 (3.5) cm, valjkast, malo je zadebljan prema dnu, najčešće je trbušast, pun; svijetlosmeđ, s tamnosmeđim je ili crvenkasto-smeđim vlakancima, na vrhu je svjetliji, na pritisak se stvaraju smeđe mrlje.

Listići: Gusti, nejednako su dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem, često su malo izrezani uz stručak, oštrica je valovita; bjelkasto-krem, kasnije su blijedosmeđi i s hrđastosmeđim pjegicama, na pritisak posmeđe.

Spore: Široko eliptične do ponekad kuglaste, nisu amiloidne, 4-8 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je smećkasto, ispod kožice klobuka je malo obojeno, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je blag ili je naknadno gorkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnosmeđa, dok meso s istim reagentom postane žućkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na suhim terenima u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Biti na opretu jer postoji velika mogućnost zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama.

Napomena: Iako ime ukazuje da je čehasta, klobuk je skoro gladak, nije čehast, samo je lagano vlaknast kada se gljiva razvije. Najsličnija je čupava kružoliska (Tricholoma vaccinum) koja je mnogo jače dekorirana, također raste po crnogoričnim šumama i osrednje je kvalitete. Eventualno se može zamijeniti sa skupinom vitezovki koje imaju skoro glatki klobuk, to je slična kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum), ali se razlikuje po izostanku mirisa na krastavce ili brašno.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma lascivum - created on October 2021 in Württemberg, Germany by Sigrid Jakob

POSTOJANA VITEZOVKA

Tricholoma lascivum (Fr.) Gillet

Etimologija: lascivus (lat.) = pohotan, koji se ne srami. Po boji koja se ne mijenja.

Engleski naziv: Aromatic Knight

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je polukuglast do konveksan, ubrzo se izravna, zatim je često nepravilno valovit s udubljenjima i izbočinama, bez sjaja, u mladosti je bijel, zatim je krem do oker, poslije je od središta oker-smeđe ili smeđe pjegav ili zamućen, čak i u mladosti, po suhom je raspucan, rub je najprije podvijen, kasnije se izravna, tanak, ponekad je rascijepljen.

Stručak: 3-8 cm visok i 6-15 mm debeo, valjkast, blago je batinast i ponekad sužen na bazi, pun, čvrst, bijel do prljavo bjelkast, iste je boje kao i klobuk, ponekad je uzdužno oker-smećkasto vlaknast do opsežno pjegav, na vrhu je bijel.

Listići: Prilično su razmaknuti, široki su 3-7 mm, 38-50 ih dopire do stručka, zaokruženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, oštrica je lagano nazubljena, bjelkasti, kasnije su krem, sušenjem postanu smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s uljnim kapljicama, 6.1-8.3 x 3.2-4.9 µm, Q = 1.5-2.1, bazidije su 4-sporne, valjkasto-batinaste, 30-35 x 6-7 µm, cistide nisu prisutne, pileipelis se sastoji od više ili manje paralelnih hifa, širokih 3-7 µm, suženih na vrhu, neke su višesegmentne; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo do bjelkasto, samo je u baz stručka malo žućkasto; miris je karakteristično neugodan na plin, starenjem i sušenjem postaje intenzivniji, u bazi stručka je slabiji, a okus je u početku blag do gorak, kasnije je malo ljutkast, nije brašnast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, hrastom ili grabom, na tlu među otpalim lišćem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je prijavljen i jedan slučaj trovanja.

Napomena: Dio je skupine vitezovki bijele boje koje su manje ili više neugodnog mirisa. Prepoznatljiva je po dosta razmaknutim listićima, staništu, vitkom stručku, klobuku širokom do 7 cm, s oker do svijetlosmeđim tonovima čak i u mladosti, neugodnom mirisu, sporama dužim od 6 µm i koeficijentom od 1.5-2.1. Slične su bijela vitezovka (Tricholoma album), koja raste ispod breze, te svilenasta vitezovka (Tricholoma columbetta), koja je bijela čak i u starosti, ali je praktički bez mirisa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.