Melanoleuca stridula - created in Estonia by Vello Liiv

ŠKRIPAJUĆA GUSTOLISKA

Melanoleuca stridula (Fr.) Singer

Etimologija: stridulus (lat.) = kriješteće, kriještav, piskav, oštar, prodorno u slikovitom smislu.

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, lijevkast, vlažan, gladak; tamne je sivo-smeđe, crvenkasto-smeđe ili crno-smeđe boje, vodenast, obično počinje blijediti od ruba, rub je u starosti uzdignut i raspucan.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 5-8 (10) cm debeo, cjevast, šupalj, valjkast, malo je zadebljan na bazi; sivkasto-smeđ je ili svijetlosmeđ, s tamnijim je tamnosmeđim vlakancima, na vrhu je bjelkasto pahuljast i crtast.

Listići: Gusti, vrlo se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama; bijeli, kasnije su krem boje, nepromjenljive su boje.

Spore: Eliptične, prozirne, 7-8 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, gusto, bjelkasto do kremasto; miris je slatkast na voće ili cvijeće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim stazama i uz ceste, na travnatim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slična je crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca) od koje se razlikuje po nešto tamnijoj boji. U rodu Melanoleuca ima dosta vrsta koje je teško međusobno razlikovati.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Melanoleuca subalpina - created in Norway by Rob van Kruining

PLANINSKA GUSTOLISKA

Melanoleuca subalpina (Britzelm.) Bresinsky & Stangl

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, najprije je konveksan, poslije se otvori i tupo ispupči na sredini, gladak; bjelkast, zatim je krem-oker, sredina je tamnija, po suhom vremenu nepravilno ispucan.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, na bazi je zadebljan, pun; bjelkast, krem ili je sivkasto-smećkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli, račvasti, bijeli do blijedokremasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6.5-10 x 4.2-5.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, redovima ili krugovima, u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama, planinskim pašnjacima, rubovima šuma i šumskim putevima, na travnatim površinama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Obično je bezopasna i potpuno jestiva vrsta, međutim smatra se blago toksičnom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva u kojima je izazvala alergijske reakcije.

Napomena: Vrlo je slična bijela Melanoleuca substrictipes koja također raste na planinskim pašnjacima, a po vlažnom vremenu na klobuku ima smećkaste pjege i nešto veće i okruglastije spore, 8.1-10 x 5-6.3 µm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Melanoleuca turrita - created in Netherlands by Wim Rubers

TORNJASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca turrita (Fr.) Singer

Klobuk: 5-8 cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, poslije se raširi i tupo ispupči na sredini, nepravilan, gladak; tamne je sivo-smeđe boje, gotovo je crn, sitno maljav, rub je valovit.

Stručak: 5-10 cm visok, valjkast, zadebljan je na bazi, pun, tvrd, žilav; bjelkast je ili sivkast, uzdužno je vlaknast, baza je bijelo maljava od micelija.

Listići: Gusti, prirasli, prilično su široki, oštrica je nepravilno valovito nazubljena; bijeli, kasnije su sivkasto-smećkasti.

Spore: Eliptične, 8-9 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, zatim je sivkasto-smećkasto; miris i okus blagi na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla na humusnom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Uočljiva je zbog gotovo crne boje klobuka i bijelog stručka. Po boji je plodnog tijela slična crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca), koja ima zrakasto narebran klobuk, posve bijele listiće i tanji stručak. Raste u jesen na travnatim mjestima uz rubove šuma.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Melanoleuca verrucipes - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BRADAVIČASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca verrucipes (Fr.) Singer

Engleski naziv: Warty Cavalier

Klobuk: 2-9 (13) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, ubrzo se raširi i opštro ispupči na sredini kao kod velike martinčice (Infundibulicybe geotropa), gladak; bjelkast je do krem, ispupčenje je krem boje, rub je dugo vremena podvijen, poslije se izravna.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, pun, zadebljan je na bazi; bijelkast je ili žućkast, osnova je bijela, cijelom je dužinom karakteristično crno-smeđe čehav, na bazi je bijelo maljav od micelija.

Listići: Gusti, kratko se spuštaju po stručku; bijeli, poslije su krem ili žućkasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7-10 x 3-4.5 µm; otrusina skoro bijela do krem.

Meso: Bijelo, mekano; miris je ugodan na anis, gorke bademe ili malo podsjeća na pokvareni sir, a okus je na lješnjake.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla po šumskim putevima, rubovima šuma, vrtovima, pašnjacima, na odlagalištima drvnog otpada (kora, piljevina, itd.) koji je humificiran, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Mladi primjerci su dosta ukusni, dok su stariji mokri i bljutavi.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i nema dvojnicu, jer je vrlo karakteristična po izgledu stručka koji je po cijeloj dužini ujednačeno crno-smeđe čehav.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Omphalina mutila - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

JOSSERANDIJEVA GRLAŠICA

Omphalina mutila (Fr.) P.D.Orton

Engleski naziv: Bog Navel

Klobuk: 1-3.5 (4) cm širok, ubrzo je raširen i ulegnut na sredini, vrlo je nepravilan; bijel, površina je sitno maljava, rub je tanak i valovit.

Stručak: Valjkast, kratak, sužava se od vrha prema dnu; bijel, baza je bijelo maljava.

Listići: Osrednje su gusti, spuštaju se po stručku, poneki se račvaju; najprije su bijeli, kasnije su bjelkasto-krem.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-9 x 4-4.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit po bjelogoričnim šumama na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova grlašica ima vrlo malo plodište i snježnobijeli klobuk. Po obliku plodišta slična je bijelim malim vrstama iz roda Gerronema, primjerice vrsti Gerronema albidum koja ima promjer klobuka samo 0.5-0.8 cm, stručak je vrlo dug i raste po mahovini i u travi na šumskim čistinama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

REBRASTA PUPČARKA

Omphalina pyxidata (Bull.) Quél.

Etimologija: pyxis (gr.) = zdjelica. Po ulegnutom obliku.

Engleski naziv: Cinnamon Navel

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, najprije je konveksno-pupčast, kasnije je otvoren i napadno ulegnut na sredini, lijevkast; narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, rub je u početku podvijen, kasnije se izravna, prozirno je narebran, često je valovit.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, najprije je pun, kasnije je šupalj, ravan je ili zakrivljen; boje je klobuka ili je nešto svjetlijeg tona, na vrhu je pahuljast.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, račvasti, poprečno su spojeni žilicama na bazi, jasno se spuštaju po stručku; kremasto-smeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, 7.3-9.1 x 4.8-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, smećkasto; miris je malo neugodan, a okus je malo neugodno ljutkast i gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama i pašnjacima, šumskim stazama, na trulim panjevima i u mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Pitomače.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je rasprostranjena po kontinentalnim krajevima. Ljevkastog je oblika i može se zamijeniti s malim vrstama iz roda Clitocybe.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Aspropaxillus candidus - created on September 2009 in Huesca, Spain by Luis Ballester

BIJELA DEBELJAČA

Aspropaxillus candidus (Bres.) M.M.Moser

Etimologija: candidus (lat.) = bijel kao snijeg. Po boji.

Klobuk: 4-20 (30) cm širok, u ranoj mladosti postane lijevkast i debelo mesnat, kasnije postane tanak i široko lijevkast; baršunast, mliječnobijel, u starosti malo požuti, rub je kod potpuno razvijenih primjeraka podvijen, blago valovit i uočljivo narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 2-5 cm debeo, masivan, u pravilu je kratak, valjkast, tvrd, zadebljan na osnovi; osnova je bijelo maljava od micelija, pri vrhu je pahuljast, vlaknast, bijele do krem boje, uvijek s krem-ružičastom nijansom.

Listići: Vrlo su gusti, nejednako su dugi, spuštaju se po stručku, djelomično račvasti, izmiješani s mnogo lamelula; najprije su bijeli pa bjelkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, 6-10 x 3.5-5 µm; otrusina je bijelo-kremasta s ružičastom nijansom.

Meso: Bijelo, čvrsto, debelo; miris neugodan, jak na brašno i na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, karakteristično u krugovima ili u linijama, kao saprofit tla u vlažnim crnogoričnim šumama, šumskim čistinama, parkovima i planinskim pašnjacima, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne tegobe, a i prerizična je zbog sličnosti s bijelim otrovnim vrstama.

Napomena: Dosta je sličnih bijelih gljiva od kojih se razlikuje po debelom i masivnom stručku koji je na kojemu je uvijek s krem-ružičastom nijansom te po listićima koji se spuštaju po stručku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GOLEMA PODVIJENKA

Aspropaxillus giganteus (Sowerby) Kühner & Maire

Engleski naziv: Giant Funnel

Klobuk: 4-30 (40) cm širok, konveksan je do lijevkast, gladak, kožica se lako guli; bijel, sivkast, blijedokremast, bijedooker do svijetlosmeđ, u starosti je sa smeđim mrljama i kružnim pukotinama, fino je baršunast, u starosti je zaprašen i sličan sivoj maglenki (Clitocybe nebularis), rub je podvijen i valovit.

Stručak: Čvrst, baza je uglavnom zadebljana; bijel, poslije je oker, baza je baršunasta od bijelih micelijskih niti.

Listići: Gusti, izmiješani su s mnogo lamelula, uz stručak su račvasti, prirasli su i obično se kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijele su do krem boje.

Spore: Eliptične, glatke, 5.5-11 x 3.5-5 µm (cromushrooms: (5.7) 6 - 7.5 (8.5) × (3.5) 3.7 - 4.3 (4.7) µm, Q = (1.5) 1.54 - 1.8 (2), N = 120, Me = 6.7 × 4 µm, Qe = 1.7); otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Čvrsto, bijelo, u starosti je žućkasto; miriše na brašno ili gljive, obično nije neugodan, a okus je blag, na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, često u krugovima, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, na travnjacima, livadama, pašnjacima,  šumskim livadama, rijetko u parkovima i vrtovima. U Hrvatskoj je poznata sa devet lokaliteta, u Zagrebu, okolici Varaždina, Slavoniji, Lici, Gorskom kotaru, Kvarneru, Zelovu kod Sinja i na Dinari. Slike su snimljene 27.9.2024., na lokalitetu Brezovac na Dinari, na nadmoskoj visini od 1600 m.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da golema debeljača sadrži bioaktivne tvari s antitumorskim svojstvima, kao što je klitocin, prirodni spoj ekstrahiran iz gljive, koji je pokazao visoku citotoksičnost. Daljnja je studija je pokazala da je klitocin smanjio razinu rezistencije na više lijekova, što je jedan je od glavnih razloga neuspjeha kemoterapije raka pa njezino suzbijanje može povećati učinkovitost terapije (National Library of Medicine. 2024. Clitocine Reversal of P-Glycoprotein Associated Multi-Drug Resistance through Down-Regulation of Transcription Factor NF-κB in R-HepG2 Cell Line).

Napomena: Po dimenzijama klobuka i boji je najsličnija bijela debeljača (Clitocybe candida), koja ima jako debeli i kratki valjkasti stručak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Leucopaxillus lepistoides - created on June 2007 in Teruel, Spain by Joseba

ČVRSTA DEBELJAČA

Aspropaxillus lepistoides (Maire) Singer

Klobuk: 4-20 cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i nepravilno valovit, prilično je mesnat, površina je suha i ponekad raspucana; bijel ili bijelo-krem, rub je dugo vremena podvijen, nikada nije narebran.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, na bazi je malo zadebljan; bijel, površina je malo maljava.

Listići: Gusti, tanki, prirasli; najprije su bijeli, zatim su krem-žućkastog tona.

Spore: Eliptične, 8.9-9 x 4.7-5.3 µm; otrusina je blijedokrem.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miriše slabo na brašno, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, po travnatim područjima, prisutna je i u mediteranskom pojasu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Sličnih su karakteristika golema podvijenka (Aspropaxillus giganteus), koja je obično većih dimenzija, a listići se kratko spuštaju po stručku, te eventualno planinska gustoliska (Melanoleuca subalpina), koja je obično vitkijeg izgleda od opisane vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Atractosporocybe inornata - created on October 2019 in Giovo, Italy by Marco Floriani

SIVOLISTIĆAVA GRLAŠICA

Atractosporocybe inornata (Sowerby) P.Alvarado, G.Moreno & Vizzini

Etimologija: inornatus (lat.) = neukrašen, jednostavan. Po izostanku dekoracije.

Engleski naziv: Plain Funnel

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, mesnat, najprije konveksan, zatim raširen i ulegnut, kožica se lako guli, nije vodenast, suh; svilenast, prekriven je sitnim bjelkastim injem, smećkaste boje bijele kave, rub je tamniji, podvijen i narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, nekad je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, često je zakrivljen, dlakav, hrapav, prvo je pun pa šupalj, zadebljan je na bazi gdje je svilenasto obrastao ostacima debelih dugih hifa; sivkast do smećkast, na gornjem dijelu je bjelkast.

Listići: Sivkasti, a kasnije su sivo-smeđi; prirasli ili se malo spuštaju niz stručak, prilično su široki, lako se odvajaju od klobuka.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, 7-10 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, vodenasto, tanko; miris je u mladosti na voće ili na rotkvice, a u starosti jak i neugodan na užeglo brašno ili na mišju mokraću, okus je također neugodan na užeglo brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom polako postane zeleno-plavkasto, a kožica klobuka s kalijevom lužinom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog vrlo neugodnog mirisa.

Napomena: Moguća je zamjena sa zadimljeno prosinačkom grlašicom (Clitocybe metachroa), kojoj listići i meso na dodir pocrnu, te s velikom martinčicom (Infundibulicybe geotropa) koja obično ima ulegnuto-ispupčen klobuk, najčešće raste uz rubove šuma, ima izvanredan miris i mnogo je veća rastom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SMEĐA HRAPAVICA

Cystoderma amianthinum (Scop.) Fayod

Etimologija: amianthinus (lat.) = azbestno. Po vlaknatosti.

Engleski naziv: Earthy Powdercap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, prvo je stožast pa otvoren ili s izvrnutim rubom, sredina je tupo ispupčena, lomljiv; žuto-narančast do oker, zrnast, rub je s bijelim čupavim ostacima parcijalnog ovoja, kožica je nekad žiličasto-zrakasto naborana.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, vitak, šupalj; oker-žut, ispod prstenka je tamniji, gotovo tamnosmeđ, zrnat i uočljivo prekriven smeđim čehicama.

Listići: Bijeli su ili kremasti, prirasli su na stručak, nisu gusti, pomiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, 5-6.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela do krem-žućkasta.

Meso: Tanko, krhko, bjelkasto do žućkasto, u stručku je od vrha prema dolje sve tamnije, odnosno narančasto-oker; miris je neugodan na plijesan ili na staro sijeno, a okus je također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, na terenima bogatim mahovinom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 5.12.2019., na lokalitetu kod Varaždina, drug Mladen Matišić, u prvoj polovici listopada, a treću Mirna Katičić, 14.11.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i okusa mesa. Navodi se da je u rijetkim slučajevima uzrokovala gastrointestinalne probleme pa se ne savjetuje konzumacija veće količine, a najbolje ih je izbjegavati i zbog opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama. Konzumiranje nekih vrsta hrapavica u sirovom stanju uzrokuje hemolitički sindrom trovanja, odnosno dovodi do razgradnje krvi.

Napomena: Slične su rijetka cinober hrapavica (Cystodermella cinnabarina) koja je narančasto-crvene boje, zrnata hrapavica (Cystodermella granulosa) koja ima smećkast i vrlo zrnast klobuk, te mirisava hrapavica (Cystoderma carcharias) kojoj je klobuk ametistne boje. Sve su nepreporučljive za konzumiranje. Vrsta Cystoderma fallax je slične boje, ali je mnogo jače dekorirana. Vrsta Cystoderma superbum je robustna i vinskocrvene boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystoderma carcharias - created on August 2019 in Distretto di Kehys-Kainuu, Finland by Federico Calledda

MIRISAVA HRAPAVICA

Cystoderma carcharias (Pers.) Fayod

Etimologija: karkaros (gr.) = oštro. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Pearly Powdercap

Klobuk: Promjera 2-6 (7) cm, prvo je polukuglast pa zvonolik i na kraju raširen i tupo ispupčen na sredini; nikad nije potpuno bijel, krem-smećkast ili svijetlosmećkast, kasnije oker-smećkast do crvenkasto-smećkast, sitno zrnasto-čehast, dekoracija je najgušća na sredini, s ruba vise zupčasti vlaknasti ostaci bijelog zastorka.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 3-6 (8) cm debeo, vitak, valjkast, na dnu je donekle zadebljan, blago je zakrivljen, šupalj; bjelkast je iznad kožastog zastorka, a ispod je zrnast, krem-okerast ili krem-smećkast, čehast; na gornjem dijelu s ostacima kožastog bijelog zastorka.

Listići: Veoma su tanki i gusti, nejednako su dugi, lagano su prirasli sa zupcem, kod mladih gljiva su prekriveni bijelim zastorkom koji ide koso od stručka prema rubu klobuka i ostavlja ostatke na rubu klobuka i stručku; najprije su bijeli ili lagano žućkasti, kasnije su blijedocrvenkasti.

Spore: Široko eliptične, gotovo kuglaste, glatke, 4-5.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, krhko; neugodnog je mirisa na plijesan ili staro sijeno, a okus je također neugodan, odbojan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, gotovo isključivo u šumama smreke, kod nas po planinskim predjelima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete zbog neugodnog okusa i mirisa mesa. Također je otkriveno da gljiva akumulira kadmij u svojim plodnim tijelima, a u zagađenim područjima koncentracije kadmija mogu čak premašiti 60 mg/kg suhe mase. Unutarstanični kadmij akumuliran u sporokarpima ove gljive povezan je s dvije izoforme metalotioneina. Nadalje, gljiva sadrži brojne organske spojeve od kojih su dimetilarsinoilacetat i trimetilarsoniopropionat prvi put zabilježeni u kopnenom okružju. Također, neke vrste hrapavica u sirovom stanju uzrokuju hemolitički sindrom trovanja, koji dovode do razgradnje krvi. Zbog svega navedenog dosta autora ovu vrstu smatraju nejestivom pa ju je možda bolje izbjegavati.

Napomena: Oblikom i veličinom slična je zrnata hrapavica (Cystodermella granulosa) koja je čitava cimetastosmeđe boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Dendrocollybia racemosa - created on October 2025 in Hilversum - De Zuid - Hilversums Wasmeer, Netherlands by Jan Vogel

RAZGRANATA PLOSNATICA

Dendrocollybia racemosa (Pers.) R.H.Petersen & Redhead

Etimologija: racemosa (lat.) = grozd, grozdasto. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Branched Shanklet

Klobuk: 2-10 mm, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i s malom papilom na sredini, površina je slabo vodenasta, blago naborana, svijetlo sivkasto-bijel ili sivkasto-smeđ, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-5 mm debeo, valjkast, fino je uzdužno ižlijebljen, prljavo smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ do vrlo tamnosmeđ, s brojnim je bočnim granama dugim do 5 mm, koje su na vrhu s vrlo malim, kuglastim sterilnim klobučićem, sklerocij je kuglast, promjera do 5 mm, crn, bez sjaja.

Listići: Prilično su gusti, usko su prirasli, sivi do sivo-smeđi ili čokoladnosmeđi, tamnije su od klobuka, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Eliptične, duguljaste do gotovo valjkaste ili poput sjemenke graha, neamiloidne, 4.5-6.5 x 2-2.5 μm, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 18-22 x 4-4.5 μm, cistide su odsutne, pileipelis je s radijalno raspoređenim, valjkastim, 2-8 μm širokim hifama, bočne grane stručka građene od paralelnih hifa, konidije su brojne na bočnim granama, kobasičaste ili uglavnom trokutaste, 7-13 x 3-5.5 μm, stipitipelis se sastoji od valjkastih, žutih hifa, 2-7 μm širokih, caulocistide su brojne, 30-120 x 2-8 μm, valjkaste do savijene, prema bazi stručka su često višesegmentne, kopče su brojne u svim tkivima, omotač sklerocija sastoji se od 5-10 μm širokih, razgranatih hifa s tankim ili zadebljanim, smeđim stijenkama, trama sklerocija sastoji se od nepravilnih hifa, širokih 3.5-6 μm, s tankim ili zadebljanim, bezbojnim stijenkama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na vlažnom terenu, kao saprofit ostataka plodnih tijela mliječnica (Lactarius) i krasnica (Russula), najčešće zabodena u površinu mahovine.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Predstavlja kuriozitet u svijetu gljiva. Vrlo su slične gomoljasta plosnatica (Collybia tuberosa) i sićušna plosnatica (Collybia cirrhata), od kojih samo prva ima sklerocij na bazi stručka, dok ga druga vrsta nema.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Fayodia anthracobia - created on August 2018 in Snøløs, Froland, Ag, Norway by Inger-Lise Fonneland

UGLJENARSKA TRUBLJAČA

Fayodia anthracobia (J.Favre) Knudsen

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, crn + cobia (gr.) = sufiks za imenovanje gljiva. Po staništu.

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, prilično je sitan, konveksno-zvonolik, na gornjem je dijelu tup pa se otvori, obično je pupčast na sredini, smećkast, smećkasto-siv do tamnosmeđ, rub je lagano kratko crtast i često nepravilan, rastrgan.

Stručak: 2-4 cm visok, valjkast, prilično je slabašan, vijugav, skoro je gladak, tamnosmeđ.

Listići: 14-16 ih dopire do stručka, kratko se spuštaju po stručku, osrednje su gusti, prilično su široki, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do sivkasti, oštrica je vijugava i nazubljena.

Spore: Kuglaste, ježaste, karakteristično je s dvostrukom stijenkom, unutarnja je stijenka ježasta, a vanjska amiloidna, 6-8.5 µm; bazidije su 2-sporne, cheilocistide su velike, batinaste  ili u obliku boce; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po opožarenim terenima ili na tresetištima, na zemlji izmiješanoj s pougljenisanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dio je skupine koju karakterizira smećkasto-siva boja, listići su skoro silazeći, a spore su dekorirane. Izgleda slično nekim vrstama iz roda Tubaria, ali one imaju smeđe, a ne bijele spore. Slična dvosporna trubljača (Fayodia bisphaerigera) također ima 2-sporne bazidije, ali je svjetlija i izraženije crtasta. Opisana vrsta ima dva varijeteta, Fayodia anthracobia var. anthracobia raste na opožarenim tlima i ima izravnat klobuk, a Fayodia anthracobia var. bisphaerigerella raste na tresetištima i ima tupo ispupčeni klobuk.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Fayodia bisphaerigera - created on October 2024 in Mosvikvegen, Inderøy, Tø, Norway by Kirsti Anne Mandal

DVOSPORNA TRUBLJAČA

Fayodia bisphaerigera (J.E.Lange) Singer

Etimologija: bi (lat.) = dva + sphaera (lat.) = lopta kugla + gera (lat.) = nositi, nosilac. Po 2-spornim bazidijama.

Engleski naziv: Slender Navel

Klobuk: 1-4 cm širok, konveksan, kasnije se raširi i obično ulegne na sredini, pupčast, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan, kožica se može guliti, sivkast, smeđ do crveno-smeđ, jako je vodenast, sredina je u mladosti tamnija, kasnije izblijedi, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 1-2.5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, šupalj, bjelkast, krem-siv, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, proziran, kasnije je prema dnu smeđ do tamnosmeđ.

Listići: Razmaknuti, prirasli, često se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su sa lamelulama, više su ili manje na bazi povezani poprečnim žilicama, bijeli, svijetlo sivo-smeđi, često su s narančastim odsjajem, u starosti su smećkasti, oštrica je iste boje i glatka.

Spore: Kuglaste, sa dvostrukim su stjenkama, unutarnja je stijenka dekorirana, a vanjska amiloidna, glatke, 8-12 µm, Q = 1.1, bazidije su 2-sporne, rijetko su 1-sporne, ponekad su s dugim sterigmama, cheilocistide su prilično velike, valjkaste do batinaste, 32-120 x 6-20 µm, na vrhu su često s prstastim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, malo vlaknasto, svijetlosmeđe do sivo-smeđe, vodenasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, kasnije je užegli ili na spermu, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima, rubovima cesta, šumskim putevima i u otvorenim područjima, najčešće ispod crnogoričnog drveća, obično smreke, jele ili ariša, na sloju iglica ili lišća ili tlu, na vlažnom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ugljenarska trubljača (Fayodia anthracobia) je nešto tamnija, s dosta sitnijim sporama i raste na opožarenom ili tresetnom tlu i također ima 2-sporne bazidije.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Gamundia striatula - created on October 2018 in Kolistimenmäki, kolistimensyrjä, Finland by Martti Moisander

CRTASTA PUPČARA

Gamundia striatula (Kühner) Raithelh.

Etimologija: striatus (lat.) = ukrašen linijama, sa žljebovima. Po površini klobuka.

Engleski naziv: Lined Meadowcap

Klobuk: 1-5 cm širok, konveksan, na sredini je ulegnut, malo pupčast, kasnije se raširi i skoro izravna, prilično je sluzav do suh, oker-smeđ, ružičasto-smeđ, sivo-smeđ do crveno-smeđ, sredina je tamnija, vodenast, baršunast, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-5 mm debeo, suh, sjajan, valjkast, prilično je pravilan, gladak, proziran, krem-sivkast ili sivo-okerast, prema dnu je tamniji, na vrhu je ljuskav, bjelkasto brašnjav.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani s kratkim lamelulama, prirasli, kratko se spuštaju po stručku, bijeli, kremasti ili krem-sivkasti.

Spore: Eliptične, sitno su ježaste, neamiloidne, 6-8.5 x 4-6 µm, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, malo su vijugave i duge 35-100 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe, mekano; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, ponekad i u proljeće, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim putevima, parkovima i otvorenim livadama, uz ceste, šumske staze, na humusnom tlu.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Izgleda slično nekim vrstama iz roda Tubaria, ali one imaju smeđe, a ne bijele spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VELIKA MARTINČICA

Infundibulicybe geotropa (Bull.) Harmaja

Etimologija: ge (gr.) = zemlja + tropeo (gr.) = uspravljen, usmjeren prema zemlji. Po uspravnom stručku.

Engleski naziv: Trooping Funnel

Klobuk: 5-20 (25) cm širok, mesnat, prvo je izbočen i stožasto ispupčen, zatim je sve ulegnutiji na sredini, u obliku lijevka s izraženom grbicom na sredini, kožica je debela, suha, ne guli se; najprije je smećkast ili oker, poslije je sve svjetliji do bjelkast, rub je u starosti podvijen, valovit i narebran.

Stručak: 6-15 (17) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, prema dolje je postepeno sve deblji, dosta je zadebljan na bazi, nekad je batinasto proširen, a katkada gotovo valjkast, suh, površina je svilenasta, s jačom je vlaknastom korom i mekšom jezgrom koja je kasnije spužvasto-šuplja; smećkast je poput klobuka, vlaknast, baza je pamučasto bijela od micelija.

Listići: Spuštaju se po stručku, izmiješani su s različito dugim lamelulama, gusti, valoviti, nekada su račvasti, a nekada i anastomozirajući, široki su 4-7 mm; najprije su bjelkasti, zatim su krem ili s ružičastom nijansom.

Spore: Kuglaste, eliptične ili skoro u obliku kapi, bradavičave, nisu amiloidne, prozirne, 6-9 x 5.2-6.2 µm, Q=1-1.66, N=30, Me=7.36 x 5.7, Qav=1.29; otrusina je bijela.

Meso: U sredini klobuka je debelo, čvrsto i u starijih gljiva tvrdo, ali sočno, relativno je žilavo, bijelo, bjelkasto ili krem; miris je jak, slatkast na voće ili na bazgin cvijet, a okus je ugodan, blag, također može biti lagano gorkasto kod mladih gljiva ako se dugo žvače. U Istri postoji jedna forma koju prema mirisu zaista ispravno nazivaju pršuticom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikom krugovima ili polukrugovima, kao saprofit tla uglavnom po vanjskom rubu šume, u travi, po pašnjacima, livadama, parkovima, uz grmlje, u svjetlijim travnatim šumama, te vlažnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, neophodna je blizina nekog bjelogoričnog ili crnogoričnog drveta, voli veće nadmorske visine. Primjerci na slici pronađeni su sredinom studenog na lokalitetu Oštrica na Sljemenu. Treću sliku snimio je Neven Ferenčak, a četvrtu Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete iako je nešto teže probavljiva zbog tvrde konzistencije.

Napomena: Cijeli je niz sličnih vrsta po boji, obliku pa i izbočini na dnu lijevka, a neke među njima su i otrovne. Zato ne beremo gljive s promjerom klobuka manjim od 10 cm, odnosno tanje od 1 cm na vrhu stručka. Na taj način je možemo zamijeniti samo s jestivim ili nejestivim vrstama. Po izgledu plodnog tijela, mirisu mesa i vremenu rasta joj potpuno odgovara sinonim velika grlašica (Clitocybe maxima), koja se razlikuje po tome što na sredini lijevkastog udubljenja nema ispupčenja ili je ono jedva uočljivo, rub klobuka nije dugo vremena podvijen, a stručak je mnogo kraći.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MALA MARTINČICA

Infundibulicybe gibba (Pers.) Harmaja

Engleski naziv: Common Funnel

Klobuk: 2-11 cm širok, mesnat, najprije je konveksan i ispupčen, zatim je lijevkasto ulegnut s jako izraženim tupim ispupčenjem u sredini, blijedožućkast, krem-oker ili je svijetlosmećkast, rub je tanak, baršunast, u pravilu je podvijen, u starosti je valovit i crtast.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, sitno je bjelkasto vlaknast, elastičan, valjkast, iznutra je spužvast, u starosti postane šupalj, prilično je zadebljan na bazi, krem do svijetlosmeđ, na bazi je pahuljast od bijelog micelija.

Listići: Vrlo su gusti, izmiješani su s mnogo lamelula, dugo se spuštaju po stručku, bijeli su do kremasti.

Spore: U obliku su kapljice, prozirne, 5.5-8 x 3.5-5 µm (cromushrooms: (5.5) 5.6 - 7.1 (8.3) × (3) 3.4 - 4.4 (5) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.9 (2.2), N = 120, Me = 6.2 × 3.9 µm, Qe = 1.6); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, kasnije je žuto-smeđe, tanko, vlaknasto, žilavo, mekano; miris je ugodan, slatkast, na gljive ili na bademe, u starosti je malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, a rjeđe u crnogoričnim, te po parkovima, živicama, uglavnom na lišću raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, na travnatom i pjeskovitom tlu. Prve tri slike snimljene su 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, ispod bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Neki autori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim još nije prijavljen niti jedan slučaj. Ti uzroci mogu biti i zbog nedovoljne termičke obrade, jer gljiva sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg/kg tjelesne težine može biti koban za ljude. Ovisno o staništu, pronađene su gljive sa sadržajem cijanovodične kiseline od 140-160 mg/kg gljiva. Cijanovodična je kiselina termolabilna i termičkom obradom vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti nakon temeljite termičke obrade ili osušena.

Napomena: Ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) raste tipično samo na proljeće, na dnu stručka je s ostacima rizomorfa. Rebrasta grlašica (Clitocybe costata) ima narebran rub klobuka. Čehava grlašica (Clitocybe squamulosa) ima vlaknasto-čehavu površinu klobuka. Smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) raste u proljeće na crvenoj zemlji, ima tipično zadebljan stručak na vrhu ispod listića i miriše po brašnu. Sve navedene vrste su jestive. Žuta uleknjača (Paralepista flaccida) je žućkasto-crvenkasta i nema ispupčenje na sredini klobuka. Opisana je vrsta uvijek lijevakstog oblika i divovskih dimenzija, a razlikuje se i po mirisu i okusu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 684. Mala martinčica (Clitocybe gibba (Pers. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Infundibulicybe gibba (Schff. ex Fr.) Quélet

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BIJELOLISTIĆAVA KOPRENKA

Leucocortinarius bulbiger (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: bulbus (lat.) = bulba, lukovica, žarulja + gero (lat.) = luka, pristanište. Po bulbi na stručku.

Engleski naziv: White Webcap

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, mesnat, najprije je skoro polukuglast, zatim je polukuglasto-spljošten i često lagano ispupčen, suh, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan; blijedosmeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili je crvenkasto-smeđ, bijelo je zaprašen, u mladosti je do stručka prekriven bijelim ovojem, kasnije mjestimično s ostacima ovoja, rub je najprije podvijen i nešto je svjetliji.

Stručak: 1-12 (16) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, na bazi je jako gomoljasto zadebljanje koje je obrubljeno i s donje strane kao odrezano (gotovo ravno), može biti promjera do 8 cm; bijel do smećkast, smeđe vunasto-vlaknast, s bijelim je ostacima koprene.

Listići: Dosta su gusti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti, kasnije su krem ili krem-sivkasti.

Spore: Eliptične, glatke, s vrlo debelim stijenkama, prozirne, 6.5-9.1 x 3.9-5.2 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Bijelo do žućkasto, mekano, lomljivo, u stručku je vlaknasto; miris nije izražen ili je često slab na celer, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfoformolom postaje zelenkasto-plavo, s kalijevom lužinom smećkasto, dok sa sulfovanilinom postane vinskicrveno.

Stanište: Raste u jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito na pjeskovitom tlu. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedinstvena je koprenka s bijelim listićima i obojenim sporama, ima karakteristično odrezano gomoljasto zadebljanje stručka, bijele ostake koprene koji su uvijek zakačeni za rub klobuka i prekrivena je okerastom otrusinom. To je jedina poznata koprenka (Leucocortinarius) koja raste u crnogoričnim šumama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SNJEŽNOBIJELA GRLAŠICA

Leucocybe candicans (Pers.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: candicans (lat.) = koje postane bijelo. Po blistavoj bjelini.

Engleski naziv: White Funnel

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, konveksan je i raširen, sredina je malo lijevkasto ulegnuta; bijel, po vlažnom vremenu lagano potamni, u starosti je smećkast i često sa svjetlijim bijelim pojasom, iako tako izgleda nije vodenast, sitno je pahuljast, rub je gladak, tanak, svjetliji i dugo je vremena podvijen.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, nije krupan, valjkast, često je zakrivljen, uglavnom je savijen na bazi, ubrzo postane šupalj; bijel, sivkasto-kremast ili je svijetlosmeđ, baza je paperjasta i s ostacima lišća ili iglica.

Listići: Prilično su stisnuti, gusti, lagano se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; u početku su bijeli, kasnije su kremasto-žuti ili kremasto-smečkasti.

Spore: Eliptične, 4.3-7 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela do blijedokremasta.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, u stručku je crvenkasto-smeđe; miris je malo kiselkast, na voće ili slabo na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma i parkovima, skupno po nekoliko primjeraka, kao saprofit tla na suhom lišću ili na iglicama bora ili smreke. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog, ispod bora.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Neiskusni sakupljači nikada ne bi smjeli koristiti bijele gljive za konzumiranje, jer su među njima i neke smrtno otrovne gljive. Čak i ako u nekim studijama kod ove vrste nije otkriven muskarin, to ne znači da su neki autori pogriješili. O tome postoje neka logična objašnjenja: a) moguće je da se sastojci mogu razlikovati ovisno o regiji, b) postoje varijacije ove vrste koje sadrže muskarin, c) ostali sastojci uzrokuju slične simptome trovanja, ali još uvijek nisu istraženi, d) zabuna sa smrtno otrovnim bijelim gljivama je tolika da se takve gljive nikada ne smiju konzumirati. Za konačno utvrđivanje statusa jestivosti je uvijek potrebna posebna znanstvena studija s brojevima slučajeva i stvarnim analizama trovanja. Do tada sve bijele grlašice smatramo vrlo otrovnim gljivama.

Napomena: Nije je uvijek lako raspoznati samo na temelju izgleda, jer se nalazi u veoma velikoj skupini grlašica bijele boje. Bijela grlašica karakteristična je po malim dimenzijama i snježnobijeloj boji, također ima karakteristično zakrivljen stručak neposredno prije mjesta na kojem izrasta iz supstrata. Slična je otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BIJELA SRAŠTENICA

Leucocybe connata (Schumach.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: connatus (lat.) = zajedno rođeni. Po međusobno sraslim stručcima.

Engleski naziv: White Domecap

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, slabo mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano ispupči na sredini, gladak, suh; potpuno bijel ili lagano sivkast, po vlažnom je vremenu lagano sivkasto-oker, rub je u mladosti podvijen, tanak i valovit.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 0.7-1 (1.8) cm debeo, valjkast, često je kao uzdužno stisnut, zakrivljen, gladak, sjajan, šupalj, na bazi najčešće nije srašten s drugim stručcima, ali nije isključeno zajedničko srašćivanje nekoliko stručaka, bijel, kasnije je žućkast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, račvasti, lako se odvajaju od podnice klobuka, bijeli, kasnije su krem boje.

Spore: Eliptične, s uljnim kapljama, 5.5-7 x 3.2-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, pomalo je staklasto, tanko, mekano, hrskavičasto; miriše ugodno na svježe brašno ili na ariševe mlade izboje, a okus je blag ili aromatičan, cvijetni.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom pocrveni, sa željeznim sulfatom poprimi modro-plavu boju, a sa sulformolom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim busenima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim stazama i uz rubove potoka, na vlažnim mjestima, na piljevini ili u blizini drvnih ostataka.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Iako se godinama smatralo da je ova vrsta kvalitetna jestiva gljiva, nedavno su se pojavile sumnje jer je jedna znanstvena studija pokazala da sadrži toksine konnatin i liofilin koj su kanerogeni i mogu uzrokovati mutacije DNK, kao i impotenciju kod muškaraca. Te je nalaze osporio jedan dio istraživača, koji su izrazili zabrinutost samo ako se konzumira u većim količinama, ali s obzirom na nesigurnost savjetujemo da se ova vrsta nikako ne konzumira.

Napomena: Gotovo je bijela, osim u starosti i po jako vlažnom vremenu. Jedina je u skupini sraštenica (Lyophyllum) koja ima bijelu boju plodnog tijela. U slučaju kada ne raste busenasto, paziti da se ne zamijeni s nekom otrovnicom iz roda Clitocybe. Stoglava sraštenica (Lyophyllum decastes) je izvrsne kvalitete, svjetlije je boje, a stručci nisu srašteni, već rastu pojedinačno na istom panju i nisu međusobno zbijeni.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Leucocybe houghtonii - created on September 2011 in Ленинский р-н, Тульская обл., Russian Federation by Tatiana Svetasheva

HOUGHTONIJEVA GRLAŠICA

Leucocybe houghtonii (W.Phillips) Halama & Pencakowski

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je raširen i lijevkast, sredina je prilično udubljena, gladak; bjelkast i s ružičasto-narančastom nijansom, vodenast, po vlažnom je vremenu blijede ružičasto-smeđe boje, a po suhom je vremenu više bijel do sivkasto-kremast, rub je dugo vremena podvijen, često je valovit i prozirno narebran.

Stručak: 1.2-3 (3.5) cm visok i 2-5 (7) cm debeo, valjkast, zadebljava se od sredine prema vrhu, u starosti je šupalj; bjelkast je ili kremasto-žućkast, uglavnom je s ružičastom nijansom, vrh je uglavnom svjetliji, vlaknast, pahuljast, osnova bijelo baršunasta i maljava od micelija.

Listići: Gusti, prilično su uski, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su s krem-ružičastom ili ružičasto-narančastom nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žilavo, bijelo; miris je slatkast na voće, podsjeća na lišće rajčice ili slanutak, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama na otpalom lišću ili na mrtvom drvu na mahovini, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom vrstom jer postoji velika opasnost od zamjene s otrovnim gljivama, a i dio autora navodi da je otrovna. Neiskusni sakupljači nikada ne bi smjeli sakupljati bijele gljive za konzumiranje, jer su među njima i neke smrtno otrovne gljive.

Napomena: Brojne polemike autora potvrđuju da su bijele grlašice međusobno vrlo slične i da nije uvijek jednostavno odrediti vrstu. Za ovu je grlašicu karakterističan miris koji podsjeća na lišće rajčice te ružičasta nijansa cijelog plodnog tijela, uključujući i listiće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

RASPUCANA ŠIROKOLISKA

Megacollybia platyphylla (Pers.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: platys (gr.) = širok + phyllon (gr.) = list, listić. Po širokim listićima.

Engleski naziv: Whitelaced Shank

Klobuk: 4-12 (18) cm širok, najprije polukružan, zatim se otvori i često tupo ispupči na sredini, vlažan, slabo je mesnat; blijedosiv, smeđ ili sivo-smeđ, prekriven je uraštenim vlakancima tamnije boje, vrlo brzo postaje radijalno ispucan i crtast.

Stručak: 5-15 (17) cm visok i 2-4 (6) cm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, pun, u starosti je šupalj; bjelkast, svijetlosmeđ, površina je smeđe vlaknasta i često crtasta, baza je jako vlaknasta od ostataka bijelih micelijskih rizomorfa, obično su 1-5 mm duge.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, slobodni, vrlo su široki; bijeli, zatim su krem, u starosti su oker, oštrica je u starosti tamnija, nepravilna i nazubljena.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 6-10.1 x 5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u reakciji s fenolanilinom polako pocrveni, dok sa sulfovanilinom postaje prolazno ljubičasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, rijetko se pronađe na crnogoričnom drveću, kao i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Jestiva je samo dok je mlada, a po nekim podacima, ako je gorka, može i termički obrađena izazvati mučninu, povraćanje i proljev pa se smatra otrovnom vrstom i ne smije se koristiti u prehrambene svrhe. Svakako je bezopasna u malim količinama. U jelu s miješanim gljivama može se koristiti nekoliko mladih primjeraka. Trovanja sa smrtnim ishodom nisu poznata, iako sirova može izazvati hemolizu ili razgradnju crvenih krvnih stanica (eritrocita).

Napomena: Raspoznatljiva je po radijalno raspucanom klobuku i vrlo širokim listićima. Uz nju je često i jelenska krovnjača (Pluteus cervinus) koja je jestiva, ima guste listiće, ne tako široke i crvenkaste boje. Teško se zamijeni s nejestivim gljivama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mycenella bryophila - created on October 2024 in Wisch/Creuzburg, Germany by Hartmut Schubert

MAHOVINSKA ŠLJEMOVKA

Mycenella bryophila (Voglino) Singer

Etimologija: bryo (gr.) = mahovina + phileo (gr.) voljeti, biti privržen. Po staništu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je stožasto-zvonolik, kasnije se nešto otvori i ispupči na sredini, sivo-smeđ, žuto-smeđ ili je crno-smeđ, na sredini je nešto tamniji, površina je ljuskavo-pahuljasta, rub je valovit i narebran više od polovice širine.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-3.5 mm debeo, valjkast, ukorijenjen, sivo-smeđ je ili crveno-smeđ, također je s zelenom nijansom, uvijek je bijelo baršunasto-pahuljast na vrhu.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do kremasto-žuti, osušeni nisu prošarani crvenim točkicama po površini.

Spore: Kuglaste, višekutne, grubo i tupo bradavičave, 6-9.5 x 5-8 µm, cheilocistide su prilično debelih stijenki, velike i s više ili manje valjkastim vratom; otrusina je bijela.

Meso: Bijele je do oker ili svijetlosmeđe boje, vlaknasto, žilavo, hrkavičavo; miris nije izražen ili je malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit u bjelogoričnim šumama, po šumskim stazama i parkovima, na travnatim površinama i na mahovinom obraslom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po žućkastim listićima, te sitno pahuljastom stručku koji je boje klobuka. Slična je hrapavosporna šljemovka (Mycenella trechispora), koja ima suženije cheilocistide, a suhi listići su prošarani crvenim točkicama po površini.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mycenella lasiosperma - created on August 2013 in Farum Nørreskov, Denmark by Thomas Læssøe

ČUPAVOCISTIDNA ŠLJEMOVKA

Mycenella lasiosperma (Bres.) Locq.

Etimologija: lasios (gr.) = dlakav, čupav + sperma (gr.) sjeme, spora. Po dekoraciji na vrhu cheilocistida.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, konveksan, kasnije se otvori, u mladosti je gotovo crn, zatim je siv, crno-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je tamniji, pahuljast, rub je u starosti brazdast i narebran više od polovice širine, valovit.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, šupalj, ukorijenjen, izraženo je bjelkasto pahuljast na smeđoj osnovi, vrh je svjetliji, oker-smeđ, prema dnu je tamnije crno-smeđe boje.

Listići: Izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, bradavičave, neamiloidne, 6-8 x 5.5-8 µm, cheilocistide su s karakterističnom malom "četkicom" s tankim prstastim izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vlaknasto, hrskavičasto, u stručku je žilavo, bijelo, oker do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit u svim tipovima šuma, skladištima drvne građe, po parkovima, na vlažnim mjestima bogatim hranjivim tvarima, često uz ukrasnu vrstu šaša (Carex stricta), izravno na tlu ili na vrlo trulom drvu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Druge vrste iz ovog roda nemaju cheilocistide s "četkicom" na vrhu, a vrste iz roda Mycena nemaju bradavičave spore. Smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala) može imati gotovo jednako paperjasti stručak, ali miriše na klor.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mycenella salicina - created on October 2020 in Hjørring Kommunes Klitplantage, Rubjerg Knude, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

VRBOVA ŠLJEMOVKA

Mycenella salicina (Velen.) Singer

Etimologija: salix, salicis (gr.) = vrba. Po rastu uz vrbe.

Engleski naziv: Willow Bonnet

Klobuk: 1-4 cm širok, konveksan, kasnije je otvoren, oker-smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, na sredini je smeđ do tamnosmeđ, rub je svijetlooker, lagano je baršunast i slabo je prozirno crtast.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, suh, smećkast do sivkast, baršunast, sitno je dlakav, na vrhu je svjetliji, baza je bjelkasto baršunasta od micelija.

Listići: Nisu gusti, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli, bijeli, kasnije su sivi.

Spore: Kuglaste do gotovo trokutaste, debelih stijenki, glatke, neamiloidne, 5-7 x 5-6.5 µm, cheilocistide su velike, u obliku boce, bez izbočina na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit u prilično otvorenim područjima i u gustim, trnovitim šikarama, uglavnom na vrlo suhim mjestima, kao što su primorski obronci, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Druge vrste iz ovog roda imaju bradavičave spore, dok neke slične vrste iz roda Dermoloma imaju jak miris na brašno i nemaju cheilocistide.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mycenella trachyspora - created on November 2014 in Biowide 058 Tyskertårnet, Denmark by Rasmus Ejrnæs

HRAPAVOSPORNA ŠLJEMOVKA

Mycenella trachyspora (Rea) Bon

Etimologija: trachis (gr.) = hrapav, grub + spora (gr.) spora, sjeme. Po bradavičavim sporama.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je stožast, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije je otvoren i često tupo ispupčen na sredini, suh ili malo ljepljiv, u mladosti je bijelo-sivkast, pahuljast, ubrzo je gol, krem-sivkast do sivkasto-smeđ, na sredini je tamnije smeđe do tamnosmeđe boje, rub je svijetlooker, slabo je prozirno crtast.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-3 mm debeo, izdužen, valjkast, suh, izraženo je pahuljasto-maljav, na vrhu je bjelkast, prema dolje je postepeno sivkasto-smeđ, baza je gotovo sivkasto-crna i sa bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bijeli, kasnije su krem do sivi, suhi su sa sitnim crvenim točkicama po površini.

Spore: Kuglaste, višekutne, bradavičave, neamiloidne, 4.5-6 x 4.5-5.5 µm, Q = 1-1.25, Qav = 1.15, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su velike, u obliku boce ili valjkaste, bazalno su proširene i sužene na gornjem dijelu, 50-75 x 6-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) u svim tipovima šuma ili na tlu u mahovini, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična mahovinska šljemovka (Mycenella bryophila), kod koje je vrat cheilocistida više valjkast i nema crvene točkice na listićima kada je suha.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ŽUTA ULEKNJAČA

Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini

Engleski naziv: Tawny Funnel Cap

Klobuk: 3-13 cm širok, prvo je konveksan i vrlo ulegnut, zatim je lijevkast, tanak, gladak, sjajan, vlažan, promjenljive je boje, žuto-crven, žuto-smeđ, smećkast ili crvenkasto-smećkast, vodenast, po suhom je vremenu prekriven sitnim čehicama, rub je najprije podvijen i pritiska listiće, često je vijugav i nepravilan.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.8-1 cm debeo, pun, kasnije je šupalj, žilav, skoro je valjkast ili je zadebljan prema bazi, boja mu varira od bjelkaste do žuto-smeđe, svijetlosmeđe ili više ili manje crvenkasto-smeđe boje, uzdužno je vlaknast, na bazi je bijelo baršunast od micelija.

Listići: Vrlo su gusti, uski, dugo se spuštaju po stručku, račvasti, lako se u blokovima odvajaju od klobuka ako se malo pritisnu prstom; najprije su bijeli ili bjelkasti, zatim su oker do crvenkasto-smeđi.

Spore: Široko su eliptične, sitne, sitno bradavičave, nisu amiloidne, 4-5 x 3.4.5 µm (cromushrooms: spore su (4) 4.2 - 4.8 (5.5) × (3) 3.2 - 3.6 (4.3) µm, Q = (1.2) 1.23 - 1.4 (1.5), N = 100, Me = 4.5 × 3.4 µm, Qe = 1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 18-26 × 5.3-6.6 µm, N = 3, nema cistide); otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tanko, vlaknasto, tvrdo, žilavo, bijelo, kremasto, žućkasto ili je crvenkasto; miris je kiselkast ili na pokošenu travu ili drvo, u starosti je na plijesan, a okus je također kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso i kožica u dodiru s kalijevom lužinom požute.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili ponekad u krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 8.11.2023., a četvrta, peta i šesta snimljene su 15.11.2025, na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete jer ima prilično žilavu konzistenciju mesa. Može se konzumirati u nedostatku drugih gljiva, ali samo mlada, dok meso ne postane savitljivo. Neki izvori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, osobito u kombinaciji s alkoholom, međutim do sada nije prijavljen niti jedan slučaj. U slučaju pojave bilo kakvih simptoma trovanja odmah prestati s konzumacijom ove vrste.

Ljekovitost: Znanstveno je istraživanje pokazalo da žuta uleknjača ima značajan sadržaj bioaktivnih fenonih spojeva askorbinske kiseline i karotenoida. Osim toga, spektralna analiza ekstrakata ove gljive otkrila je prisutnost više od 60 biološki aktivnih spojeva. S druge strane je pokazala snažno antioksidativno djelovanje koje bi se vjerojatno moglo povezati s njezinim bogatstvom bioaktivnih spojeva. Općenito, rezultati bi mogli potaknuti znanstvenike na daljnja istraživanja kako bi se otvorile nove perspektive za stvaranje lijekova koji bi se mogli koristiti za liječenje mnogih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Antioxidant Properties, Bioactive Compounds Contents, and Chemical Characterization of Two Wild Edible Mushroom Species from Morocco: Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini and Lepista nuda (Bull.) Cooke).

Napomena: Prilično je slična kapljasta uleknjača (Paralepista gilva), koja je svjetlije boje i s mrljama po klobuku, osobito prema rubu klobuka gdje se nalazi svjetliji i vlažni pojas. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 685. Žuta uleknjača (Clitocybe inversa Scop. ex Fr.), Sinonim: Lepista inversa (Scop. ex Fr.) Pat.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Paralepista gilva - created in Finland by Allar Antson

KAPLJASTA ULEKNJAČA

Paralepista gilva (Pers.) Raithelh.

Etimologija: gilvus (lat.) = žuto, blijedožuto. Po boji.

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, slabo mesnat, najprije konveksan, zatim je spljošteno-ulegnut ili lijevkast, gladak, malo je blistav; žućkast, žuto-smećkast, oker, smećkast ili crvenkasto-smećkast, vodenast, nešto je svjetliji po suhom vremenu, bez dekoracije, po površini je s tipičnim kapljastim mrljama tamnije boje.

Stručak: 3-7 cm visok i 4-6 mm debeo, pun, kasnije je šupalj, baza stručka je najčešće zadebljana; boje je klobuka ili je nešto svjetliji, smeđ, oker ili crvenkasto-smeđ, bjelkasto vlaknast, baza je potpuno obavijena bijelim micelijskim hifama.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti su do žuto-okerasti.

Spore: Kuglaste, hrapave, prozirne, 4.5-5.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, bjelkasto, na bazi stručka je svijetlookerasto; miris je kiselkast, također na svježe pokošenu travu, a okus je također malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili ponekad u krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Neki izvori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim do sada nije prijavljen niti jedan slučaj. U slučaju pojave bilo kakvih simptoma trovanja odmah prestati s konzumacijom ove vrste.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnom i dosta svjetlijom jestivom žutom uleknjačom (Paralepista flaccida) koja je veoma slična po veličini i izgledu, ali nema kapljaste mrlje po površini klobuka, osobito prema rubu. Teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cystoderma aureum - created on September 2022 in Härkäniementie, Norola, Etelä-Savo, Finland by pulmat

ZLATNA ŠTITARKA

Phaeolepiota aurea (Matt.) Maire

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po zlatnožutoj boji.

Engleski naziv: Golden Bootleg

Klobuk: 5-18 (25) cm širok, najprije je kuglast i zatvoren, zatim se otvori, nekada je malo ulegnut ili ispupčen; žut ili žuto-smeđ, u početku je vlažan i baršunast (sa cimetastosmeđim zrncima i dlačicama), dekoracija se lako uklanja, osušen postaje tamniji, svjetlo do tamnosmeđ, rub je gladak i dugo podvijen, s krpastim je ostacima ovoja.

Stručak: 4-19 (23) cm visok i 1.5-3.5 (4.5) cm debeo, valjkast, nadolje se nekad sužava, a nekad širi, pun, debeo, čvrst; ispod vjenčića je svijetlosmeđe zrnast, a iznad vjenčića je bjelkast, žućkast ili žuto-smeđ, te posut prahom; kada se klobuk raširi ukaže se smećkasti vjenčić koji je u početku uzdignut, a kasnije se objesi, s donje je strane crtast.

Listići: Gusti, nejednaki, široki, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su krem boje, zatim su oker-smeđi i u starosti sve tamniji.

Spore: Limunaste do vretenaste, sitno bradavičave ili skoro glatke, nisu amiloidne, 9-15 x 4-6 µm; otrusina je žuto-smeđa, cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo je ili blijedožuto, na prerezu uz rub klobuka i stručka požuti, a kasnije posmeđi, kod starijih gljiva je žuto, a pri dnu stručka je crvenkasto; miris je ugodan na gljive i trpak zbog cijanovodične kiseline (poput gorkih badema), a okus je također ugodan na gljive, ne smije se kušati jer je sirovo izuzetno otrovno zbog cijanovodične kiseline.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, često šumama smreke, po parkovima, u koprivi, tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Unatoč svom atraktivnom izgledu i znatnoj veličini, ova je rijetka gljiva otrovna jer nakon konzumiranja može uzrokovati teške gastrointestinalne tegobe, jer je poznato je da sadrži vrlo veliku količinu cijanovodika (cijanovodične kiseline), koji je ozbiljno otrovan za ljude. Istina je da kuhanje smanjuje koncentraciju cijanovodične kiseline, ali je ona i dalje potencijalno vrlo opasna. Za ljude je kobna doza 1 mg cijanovodične kiseline po kilogramu tjelesne mase. Ovisno o lokaciji, gljive su pronađene s 510 mg cijanovodične kiseline na 100 g gljiva. Cijanovodična kiselina nije otporna na vrenje i vrlo brzo hlapi, zbog čega se ova gljiva inače konzumira bez problema jela. Ipak, male količine cijanovodične kiseline mogu zaostati i nakon kuhanja ili sušenja. Za ovaj i neke druge nepoznate toksine navodi se da uzrokuju nuspojave kao što su povraćanje, proljev i bol u trbuhu. Sigurno zato što je vrijeme kuhanja bilo prekratko ili zbog alergijskih reakcija na sastojke. Osim toga, gljiva može uzrokovati trovanje teškim metalima kadmijem ako se prikupi iz onečišćenog tla. Iako se u prošlosti navodila kao jestiva vrsta, danas se više ne smatra sigurnom za konzumaciju.

Napomena: Nije osobito česta vrsta, podsjeća na smeđu hrapavicu (Cystoderma amianthinum), ali je mnogo veća rastom. Slična je vrsta Gymnopilus spectabilis s kojom nije moguća zamjena, jer ona raste na panjevima ili uz živa stabla. Raspoznatljiva je po zrnatoj strukturi plodnog tijela i vjenčiću.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora argentea - created on October 2014 in Biowide 041 Blåvand, Denmark by Thomas Læssøe

SREBRNA PLOSNATICA

Pseudobaeospora argentea Bas

Etimologija: argenteus (lat.) = srebrn, srebrne boje. Po boji.

Klobuk: 4.5-8 mm širok i 3-3.5 mm visok, stožast i tupo ispupčen na sredini, površina je prekrivena srebrnastim vlaknastim pokrovom na ljubičasto-smeđoj do smeđoj osnovi tako da izgleda svijetlo krem-sivo, rub je blago podvijen do izravnat.

Stručak: 1.8-3 cm visok i 0.6-0.9 mm debeo, valjkast, donekle je ukorijenjen, površina je bijelo svilenkasto-vlaknasta do gotovo glatka, na vrhu je donekle bijelo do krem pahuljasta, tamnoljubičast do prilično tamno sivo-smeđ na vrhu, tamno tamnoljubičast do crnkasto-smeđ na dnu.

Listići: Razmaknuti do gusti, 12-16 ih dopire do stručka, široko su prirasli do gotovo slobodne, debeli, vrlo su svijetlo sivkasto-smeđi do prljavo ljubičasti, oštrica je cjelovita i svjetlija.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, debelih stijenki, dekstrinoidne, 3.5-5 x 2.9-4.5 μm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1-1.15, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 22-28 x 5.9-7.2 μm, cheilocistide su odsutne, trama listića je donekle nepravilna, hife su široke 2.5-8.5 μm, blago su sužene na spoju segmenata, pileipelis ne mijenja boju u KOH-u, jednoslojni cutis sastavljen je od valjkastih, radijalnih hifa širokih 5.5-15 μm, blago suženih na spoju segmenata, s tankim do blago zadebljanim stijenkama, s ponekad pomalo napauhanim do usko stožastim terminalnim segmentima, vjerojatno su vrlo slabo inkrustirani, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tamnoljubičasto do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit na obalnim pješčanim nanosima i dinama, na mahovinom obraslim vapnenastim, pješčarskim terenima, oko puzavih vrba (Salix repens) i bazgi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Vrlo je mala vrsta koja je posebno je karakteristična po srebrnim vlakancima na klobuku koji se sastoji od sloja radijalnih, valjkastih hifa. Može biti i s nešto manjim sporama (3.5-3.8 x 2.9-3.5 μm) i bez ljubičastih nijansi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora calcarea - created on September 2021 in Sonvilier, Switzerland by Nicolas Schwab

KREČNJAČKA PLOSNATICA

Pseudobaeospora calcarea Clémençon & Ayer

Etimologija: calcareus, calx (lat.) = vapnen, krečnjački. Po staništu.

Klobuk: 0.7-2 cm širok, isprva je široko konveksan, kasnije je uglavnom nepravilno spljošten, površina je bez sjaja, bjelkasta i neprozirna, sitno zrnata i fino raspucana u starosti, vrlo je nježna i lako se oštećuje na pristisak, nije vodenasta, osnova je svijetlo sivkasto-smeđa, rub je prvo podvijen, kasnije je izravnat i često valovit, nije narebran.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, šupalj, površina je u potpunosti prekriven bijelim, nepravilno raspoređenim vlakancima, na gornjem je dijelu fino praškasto-pahuljasta, boja je slična boji osnove klobuka, svijetlo sivkasto-smeđa, u starosti je prema bazi tamnije smeđe boje, baza je izraženo maljava s dobro razvijenim, bijelim hifalnim nitima dugim do 4 cm, koje nakupljaju komadiće mahovine i čestice tla, bez rizomorfa.

Listići: Umjereno su gusti do gotovo razmaknuti, 16-28 ih dopire do stručka, krem do svijetlo sivkasto-smeđi, usko su prirasli, u starosti su na bazi poprečno povezani žilicama, nisu račvasti, oštrica je boje lica i cjelovita, u starosti je sitno nazubljena.

Spore: Široko su eliptične do jajolike, ponekad su blago sužene na bazi, poprečni presjek je kružan, zadebljanih stijenki, bez kličnog otvora, glatke, umjereno do jako dekstrinoidne, 3.1-4.8 x 2.5-3.4 µm, Q = 1.15-1.55, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko 2-3-sporne, rijetko su s bazalnim kopčama, 20-26 x 4-5 µm, cistide su odsutne, trama klobuka sastoji se od gotovo pravilno, radijalno raspoređenih, valjkastih do umjereno napuhanih hifa širokih 3–8 µm, bez kopči, pileipelis je debljine oko 100-150 µm, nije oštro odvojen od trame klobuka, hife su uglavnom radijalno raspoređene ili mjestimično nepravilne, tankih stijenka, rijetko su valjkaste, uglavnom su jako napuhane, široke 7-30 µm, trama listića je gotovo pravilna i s dvosmjernim hifama, subhimenij je slabo razgranat, tanak, nije želatinozan, hife su valjkaste ili umjereno napuhnute, široke 3-8 µm, tankih stijenki, često s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u početku je bjelkasto, kasnije je svijetlo sivkasto-oker; miris nije izražen, a okus je jako ljut, podsjeća na vrlo ljute vrste krasnica (Russula), zadržava se i u osušenim primjercima.

Kemijske reakcije: Reakcija površine i trame klobuka s KOH i natrijevim hidroksidom (5%) je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit u suhim šumama bora i hrasta medunca (Quercus pubescens), u mahovinama, izravno na sloju iglica i kore bora, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Pripada neformalnoj skupini Albidula, koju je definirao Bas (2003.), a koja sadrži plodna tijela bijele do svijetložute boje, a hife s kopčama. Vrste u ovoj skupini su Pseudobaeospora albidula, koja ima pravilnije raspoređene hife pileipelisa i raste na drugačijem staništu, Pseudobaeospora paulochroma, koja s KOH požuti, ima pravilniju strukturu hifa pileipelisa i Pseudobaeospora bavariae, koja ima žuto-narančaste micelijske niti na dnu stručka, pravilnije raspoređene hife pileipelisa, s KOH postaje svijetložuta. Ključne značajke opisane vrste su negativna reakcija s KOH, vrlo nepravilna struktura pileipelisa, vrlo ljut okus mesa (nepoznat kod ostalih vrsta iz skupine Albidula) i rast u mahovinama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora celluloderma - created on August 2019 in Väyrylä, Kurikkavaara, Finland by Tapio Kekki

SITNOLJUSKAVA PLOSNATICA

Pseudobaeospora celluloderma Bas

Etimologija: cellula (lat.) = stanica + derma (gr.) = koža, pokorica. Po pokrovu klobuka.

Klobuk: 1-4.5 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan do stožasto-konveksan ili široko stožast, na kraju je izravnat, površina je glatka, gola, sitno ljuskava, vodenasta, ljubičast do crvenkasto-ljubičast po vlažnom vremenu, ponekad je sivkasto-crvenkast, izblijedi kada se osuši, postane svijetloljubičast, rub je izraženo prozirno narebran, ponekad do sredine.

Stručak: 1.1-3.5 cm visok i 0.1-0.8 mm, končast do gotovo valjkast, nekad je zakrivljen, ponekad je stanjen na bazi i blago ukorijenjen, površina je sitno vlaknasta do gola, bijelo crtasta do pahuljasta na vrhu, boje je klobuka, ljubičast do sivkasto-ljubičast, ponekad je malo svjetliji na vrhu i malo tamniji na bazi, na bazi je bijelo baršunast do maljav, s ili bez bjelkastih do smeđih rizomorfa.

Listići: Razmaknuti, 7-11 ih dopire do stručka, široko su prirasli, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zuopcem, boje su klobuka, oštrica je iste boje i cjelovita.

Spore: Gotovo su kuglaste do eliptične, debelih stijenki, slabo su dekstrinoidne, 3-4.4 x 2.6-3.5 µm, Q = 1.1-1.55), Qav = 1.2-1.35, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 16-24 x 4.3-5.6 µm, cheilocistide su odsutne, trama klobuka sastoji se od valjkastih do blago napuhanih hifa širokih 3-13 µm, pileipelis je u KOH svijetlosmeđ do svijetlo ružičasto-sivkast, građen kao pomalo nepravilni himeniderm, s kuglastim segmentima, sastoji se od uspravnih hifa s batinastim do gotovo kuglastim terminalnim segmentima, 6-38 x 6-29 µm, caulocistide su raspršene ili u malim nakupinama, nitaste do gotovo batinaste, 17-38 x 1.5-6 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto-oker do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit u bjelogoričnim i miješanim šumama na ili među drvnim ostacima, često na vlažnim mjestima, četo ispod bukve, jasena, johe ili smreke, ali i po vlažnim travnjacima, uglavnom na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po sitnim i vitkim plodnim tijelima, izraženo narebranoj površini klobuka po vlažnom vremenu i pileipelisa građenog kao nepravilnog himeniderma. Istu vrstu himenidermoidnog pileipelisa ima Pseudobaeospora mutabilis, koja ima cheilocistide, nešto veća i čvršća plodna tijela, klobuk širok 7-13 mm, stručak 20-30 x 1-2 mm, te nešto manje i kuglastije spore, 3-3.7 x 2.7-3.5 µm, Q = 1.05-1.15.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora dichroa - created on September 2025 in Rochefort, Switzerland by Nicolas Schwab

DVOBOJNA PLOSNATICA

Pseudobaeospora dichroa Bas

Etimologija: dis (gr.) = dva + -chroa (gr.) = boja kože, ten, obojenost. Po dvobojnom klobuku.

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je konveksan do stožast, kasnije je izravnato-konveksan s ili bez male grbice na sredini, površina je suha, sitno je bjelkasto-sivkasto baršunasta ili ljuskava, ljubičasto-smeđ do ljubičasto-siv ili ljubičasto-sivo-smeđ, osušen je više crveno-smeđ, rub je gladak, nije narebran ili je ponekad vrlo slabo narebran samo u mladosti.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.8-2 mm debeo, valjkast, površina je bjelkasto ili svijetlosmećkasto pahuljasta do gotovo baršunasta na vrhu, prema dolje je rijetko bijelo vlaknasta, uglavnom je ljubičasto-smeđe do ljubičasto-sive boje klobuka, na dnu je bijelo baršunast.

Listići: Razmaknuti do prilično gusti, 18-30 ih dopire do stručka, usko su prirasli sa zupcem, ljubičasti do tamno ljubičasto-smeđi, tamno crvenkasto-smeđi kada se osuše, oštrica je iste boje do malo svjetlija, cjelovita.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, tankih stijenki, dekstrinoidne, 3-4.3 x 2.7-3.5 µm, Q = 1.05-1.55), Qav = 1.1-1.25, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 17.5-25 x 4.8-6.5 µm, cheilocistide su odsutne ili vrlo rijetke, trama listića sastoji se od relativno pravilno raspoređenim hifama širokim 2.5-17 µm, pileipelis je isprva tamnocrven u KOH, ali ubrzo stvara crvene oblačiće i postaje žutozelen, na sredini klobuka je heterocelularan, hife se sastoje se od mješavine gotovo kuglastih, eliptičnih, batinastih i izduženih segmenata, 20-34 x 8-19 µm, caulocistide na vrhu stručka su brojne, u gustim nakupinama, nitaste do široko valjkaste, batinaste, gotovo trbušaste ili u obliku boce, često nepravilne, ponekad s napuhanim vrhom, 17-71 x 2.5-13 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlo ljubičasto-sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na travnjacima, u travi i mahovinama, na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim, ali relativno čvrstim plodnim tijelima, koje rastu na zemlji, u malim skupinama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora laguncularis - created on November 2023 in Tiglieto, Italia by Pietrocnp

FLAŠASTA PLOSNATICA

Pseudobaeospora laguncularis Bas

Etimologija: laguncula (lat.) = dva + -aris (lat.) = mala boca, čutura. Po cheilocistidama u obliku boce.

Klobuk: 3.5-8 mm širok, isprva je konveksan do široko stožast, kasnije je izravnat i ponekad s više ili manje izraženom grbicom na sredini, površina je bez sjaja, gola, ljubičasto-smeđ do smeđ, svjetliji je prema rubu, ponekad sa svjetlijim rubnim pojasom, rub je gladak, nije narebran, u mladosti je malo nazubljen.

Stručak: 1.2-2.5 cm visok i 0.4-1.6 mm debeo, valjkast ili se blago sužava prema dolje, površina je vlaknasta, na vrhu je bjelkasto pahuljasta do zrnasta, pahulje su ponekad sa smeđim vrhovima, svijetlosmeđ do sivo-smeđ s ljubičastom nijansom ili ružičasto-siv, tamniji je prema bazi, baza je bijelo maljava i ponekad s blijedim rizomorfima.

Listići: Prilično su gusti, 20-25 ih dopire do stručka, prirasli do slobodni, prljavo krem ​​do svijetlosmeđi ili oker.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, debelih stijenki, dekstrinoidne, 3.1-4.4 x 2.9-4.6 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.1-1.15, bazidije su 4-sporne, rjeđe 2-sporne, s bazalnim kopčama, 16-22 x 3.7-6.1 µm, cheilocistide su obično u obliku boce, rjeđe su valjkaste ili nepravilne, često su u malim nakupinama, prilično često su s raspršenim, malim, refrakcijskim izraslinama na vratu i vrhu koje postaju žućkasto-smeđe u NH4OH i crvenkaste u KOH, 12-49 x 2.8-8 µm, trama listića sastiji se od pravilno raspoređenih, često malo napuhanih, višesegmentnih hifa, širokim 2-13 µm, pileipelis je u KOH smećkast sa zelenkastim, žućkastim ili crvenkastim nijansama, ponekad je s malim crvenim izraslinama, caulocistide na vrhu stručka su brojne, često u gustim nakupinama, u obliku uske boce do valjkaste, često su pomalo valovite ili nepravilne, ponekad su višesegmentne, 20-80 x 3.5-8 µm, u KOH s raspršenim, malim, crvenim ili crvenosmeđim izraslinama, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetloljubičasto do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit na travnjacima i pašnjacima, na sloju iglica borovice (Juniperus communis) i u mahovini.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po obilnim, vrlo vitkim cheilocistidama, trenutno jedinstvenim u rodu. Zasad je to ujedno i jedina vrsta s malim, raspršenim, refrakcijskim izraslinama na caulocistidama i cheilocistidama, a ponekad i na hifama pileipelisa, koje u KOH postaju crvene ili crveno-smeđe, te s izraženim, iako ponekad rijetkim pileocistidama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora paulochroma - created on September 2014 in Långharsholmen, Sweden Thomas Læssøe

NEUPADLJIVA PLOSNATICA

Pseudobaeospora paulochroma Bas

Etimologija: paulos (gr.) = malen, skroman, neupadljiv + chroma (gr.) = boja. Po boji.

Klobuk: 0.6-10 mm širok, prvo je stožast do konveksan, površina je sitno baršunasta (koristiti povećalo), bjelkast, na sredini je svijetlosmeđ, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 1.1-1.5 cm visok i 0.7-1 mm debeo, valjkast, blago se sužava prema vrhu, sitno je bjelkasto vlaknast, svijetlosmeđ, na dnu je bjelkasto baršunast ili s rijetkim bijelim rizomorfima.

Listići: Prilično su gusti, 19-24 ih dopire do stručka, trbušasti, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, prirasli, gotovo su slobodni, kremasto-smeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste do eliptične, debelih stijenki, dekstrinoidne, glatke, 3.8-4.5 x 2.9-3.8 µm, Q = 1.1-1.35, Qav = 1.25, bazidije su 4-sporne, s bazalnim su kopčama, 18-24 x 4.2-5.2 µm, cheilocistide su odsutne, trama listića je s pravlno rasporeženim hifama širokim do 18 µm na spoju segmenata, pileipelis je žut u KOH, s vrlo tankim radijalnim do blago isprepletenim valjkastim hifama širokim 3-9 µm, caulocistide na vrhu stručka tvore gusti, oko 60-90 µm debeli busen isprepletenih, višesegmentnih, uspravnih hifa širokih 4-7 µm, višesegmentnih, s blago zadebljanim stijenkama i valjkastim do blago nepravilnim terminalnim segmentima, 26-55 x 4-7.5 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijele; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit na travnjacima i pašnjacima, te rubovima šuma, na sloju iglica borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Od slične se Pseudobaeospora albidula razlikuje po gušćim listićima, nešto većim plodnim tijelma i prisutnosti tankog, ali izraženog suprapelisa, a od Pseudobaeospora bavariae po homogenoj trami klobuka, neanastomozirajućim listićima i bijelo baršunastoj baz stručka i/ili rizomorfima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora pillodii - created on September 2015 in Biowide 031 Ejstrup Eng, Denmark by Thomas Læssøe

PILLODOVA PLOSNATICA

Pseudobaeospora pillodii (Quél.) Wasser

Etimologija: U čast francuskog mikologa Pilloda. Po imenu

Klobuk: 4-8 mm širok i do 5 mm visok, stožast, izraženo je izbočen na sredini, površina nije vodenasta, sivo-ljubičast sa svjetlijim rubom, rub je valovit, blago režnjast, nije narebran.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, sužava se prema bazi, šupalj, sivkasto-ljubičast ili ljubičasto-smeđ, gotovo je crn prema bazi, a sama baza je bjelkasta.

Listići: Razmaknuti, duboko su zaokruženi uz stručak, prirasli su s malim zupcem ili gotovo slobodni, nešto su svjetliji od klobuka, sivkasto-ljubičasti do smeđi, oštrica je glatka ili blago valovita.

Spore: Gotovo su kuglaste ili široko eliptične, glatke, u zrelosti su debelih stijenki, izraženo su dekstrinoidne (ljubičasto smeđe u Melzerovom reagensu), 3.1-4.3 x 2.6-3.3 µm, Q = 1.1-1.3, bazidije su bez bazalnih kopči, 19-22 x 5-5.5 µm, bez kopči, cheilocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od radijalno usmjerenih hifa, polegnutih ili uzdignutih, poput pileocistida, pileocistide su valjkaste ili proširene na vrhu i glavičaste, 37-56.5 x 4.8-8.5 µm, caulocistide su u gornjem dijelu stručka valjkaste, glavičaste ili nepravilnog oblika, pojedinačne ili u snopovima, 27-68 x 6.7-9.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tamnoljubičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit u aluvijalnim šumama, uz rubove šuma i na livadama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim, tankim, tamnoljubičastim plodnim tijelima, odsutnosti cheilocistida i malim, gotovo kuglastim ili široko eliptičnim sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pseudobaeospora pyrifera - created on October 2020 in Deuerling, Germany by Elisabeth Mettler

VATRENA PLOSNATICA

Pseudobaeospora pyrifera Bas & L.G.Krieglst.

Etimologija: pyr (gr.) = vatra, vatreno + fer, fera, ferum (lat.) = nositi, koji nosi. Po živoj boji listića.

Klobuk: 0.5-2.3 cm širok i 5-10 mm visok, prvo je polukuglast do tupo stožast, zatim je izravnato-konveksan i s ili bez tupe grbice, na kraju je uglavnom spljošten do ulegnut na sredini, površina je zrnata do sitno baršunasto-zrnata, nije ili je samo blago vodenasta, na sredini je vrlo tamno ljubičasto-smeđ do umjereno tamno vinski crveno-smeđ do ružičasto-smeđ, na rubu je svjetliji, ružičasto-smeđ, sušenjem blijedi u bjelkasti ton, rub je isprva blago nazubljen, gladak, nije narebran.

Stručak: 1.1-3.5 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, pun, zatim je šupalj, isprva je sitno bjelkasto zrnasto-pahuljast, kasnije je donji dio vlaknast do gotovo gol, tamno vinski crveno-smeđ, na bazi je bjelkasto baršunast.

Listići: Umjereno su gusti, 20-24 ih dopire do stručka, prilično su uski do trbušasti, prirasli do gotovo slobodni, tamno crvenkasto-ljubičasti do ružičasto-ljubičasti, postaju ljubičasto-oker do sivkasto-oker, oštrica je iste boje, cjelovita do blago nepravilna.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, debelih stijenki, slabo su dekstrinoidne, glatke, 2.8-4.2 x 2.6-3.8 µm, Q = 1-1.15, Qav = 1.05-1.1, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 19-23 x 5-5.6 µm, cheilocistide su brojne, uglavnom su široko batinaste, gotovo valjkaste, trbušaste ili nepravilne, prozirne, 10-30 x 4-13 µm, trama listića je sastavljena od pravilnnih hifa širokih 3-15 µm, pileipelis se sastoji od lanaca hifa, 10-42 x 6-17 µm, nepravilno raspoređenih na sredini, a ravnijih i radijalnih na rubu, svijetlo zelenkasto-plave do zelenkasto-smeđe u KOH kod osušenih primjeraka, tamnije zelenkasto-plave kod svježih primjeraka, caulocistidije na vrhu stručka su 12-31 x 3-10 µm, u gustim su nakupinama, valjkaste do batinaste ili u obliku boce, ponekad su nepravilne, kopče su brojne, ali često neupadljive; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, crveno-ljubičasto, na pritisak potamni; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit na pronađeno u šumarcima ispod raznog bjelogoričnog drveća, johe, sremze (Prunus padus), jasena ili graba, ali i borovice (Juniperus communis), te na travnjacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Prilično se lako prepoznaje po pretežno široko batinastim cheilocistidama, relativno čvrstim plodnim tijelima i zelenkasto-plavoj do zeleno-smećkastoj reakciji površine klobuka s KOH. Kuglaste do gotovo kuglaste spore su među najmanjima u rodu.

Znanstveni naziv uzorka: Pseudobaeospora pyrifera
Lokacija uzorka: Italy
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (611 bp): GTAAAAGTCGTAACAAGGTTTCCGTAGGTGAACCTGCGGAAGGATCATTAATGAATTGAATTTTGTTAAGTTGTTGCTGGTTCTTTAATGGACAAGTGCACGCTTGACTCAATTTATAAACCACTTGTGAACCATTTGTAGACTTGGATAACAATCGAGTTGATTTATTAACTCGGATAGAAGGATTGCGCTATTAGCTTTCTTTCAACTTCCAAGTCTATGTCTTTATATACTTGATTAATGTATGTCAGTTGGCCTATCATAATTATAATACAACTTTCAACAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCTCTTTGGTATTCCGAAGAGCATGCCTGTTTGAGTGTCATGAAATTATCAAACCACTTCAATTTTATTGAAATGGTCTTGGACTTGGGATTTGCTGGTATTCATTATCGGCTATCCTTAAATGTATTAGCGGAACTGATTAAGTTTGTATTGACGTGATAATTATCTACGCCATTCTTACTTTGAAGTCTGCTTCTAACTTGAATTGACATATTTGGGAATT
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KOZJA VITEZOVKA

Pseudoporpoloma pes-caprae (Fr.) Vizzini & Consiglio

Klobuk: 4-5 cm širok, najprije je oštro koničan, zatim je zvonolik, kasnije se raširi i oštro ispupči na sredini; smećkast je ili sivo-smeđ, na sredini je tamniji, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, radijalno vlaknast, često se raspucava od sredine prema rubu.

Stručak: 7-10 cm visok, valjkast, često je zakrivljen i uzdužno stisnut, gladak, pun, lomljiv, prema bazi je sve uži, bijel.

Listići: Prirasli su na stručak sa zupcem, oštrica je valovita, bijeli.

Spore: Široko eliptične, glatke, (6) 6.2 - 8.1 (8.8) × (4.6) 4.7 - 5.9 (6.5) µm, Q = (1.2) 1.23 - 1.4 (1.6), N = 60, Me = 6.9 × 5.2 µm, Qav = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je do vodenasto sivo; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na pašnjacima viših i nižih predjela u travi te uz rubove puteva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Plodna tijela na prvi pogled podsjećaju na gljive iz roda Hygrocybe. Zanimljivo je da se klobuk raspucava od sredine prema rubu, a ne obrnuto kao kod većine gljiva. Na planinskim pašnjacima raste i vrsta Pseudotricholoma metapodium, koja po obliku podsjeća na vrste iz roda Tricholoma. Ona je smeđe boje, vrlo nepravilnog i rastrganog ruba klobuka, a površina je klobuka prekrivena sitnim smeđim čehicama, stručak je sivo-smeđ, pun, a na dodir postane ružičast. Također je nejestiva vrsta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Rhizocybe vermicularis - created in Finland by Sebastian Källman

ARIŠEVA GRLAŠICA

Rhizocybe vermicularis (Fr.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: vermicularis (lat.) = u obliku crva, gliste. Po rizomorfnim nitima na stručku.

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, prvo je konveksno-pupčast, zatim je lijevkast, gladak, gol, po vlažnom je vremenu malo mazav; rub je dugo vremena podvrnut; žućkasto-sivkast, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđ do tamnosmeđ, skoro je vodenast, lagano je maljav, rub je kasnije nepravilno valovit i sitno dlakav.

Stručak: 3-5 cm visok i 6-12 mm debeo, valjkast, najprije je pun, zatim je spužvasto šupalj, zadebljan je na bazi, često je zakrivljen, ponekad je stisnut; bjelkast je ili svijetlosmeđ, vlaknast, na vrhu je brašnast, ponekad je ižlijebljen, na bazi je s dugim bijelim hifama poput korjenčića (rizomorfi).

Listići: Osrednje su gusti, uski, lako se odvajaju od mesa u stručku, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti, zatim su krem, žućkasti ili svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, lagano zrnate, prozirne, 5-6 x 2.4-3.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, bjelkasto, krem-smećkasto ili krem-crvenkasto; miriše na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće (već u veljači ili ožujku, pod snijegom) i ljeto, skupno, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, osobito šumama ariša ili smreke.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Zbog doba rasta se teško može zamijeniti s nekom drugom vrstom. Dok se snijeg topi može se pojaviti i sumnjiva proljetna grlašica (Rhizocybe pruinosa) koja također ima ostatke hifa na bazi stručka, ali je mnogo manja rastom (2-3 cm), klobuk joj je nepravilno koncentrično ispucan. Veoma je slična smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) koja je crvenkasta, tipično zadebljana na vrhu stručka ispod listića i jako miriše na svježe brašno.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

RESASTA DLAKAVICA

Ripartites tricholoma (Alb. & Schwein.) P.Karst.

Etimologija: trichos (gr.) = dlaka, kosa + loma (gr.) = obod, rub. Po dekoriranom rubu klobuka.

Engleski naziv: Bearded Seamine

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, raširen je i ulegnut na sredini, teži da postane lijevkast, najprije je mazav, zatim je suh, blistav; bjelkast je ili krem-oker, malo je vodenast, površina je prirašteno vlaknasto-maljava, rub je karakteristično trepavičast ili resast od dlačica.

Stručak: Valjkast, često se sužava prema bazi; bijel, žućkasto-oker, svijetlosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, bjelkasto vlaknast, na vrhu je sužen i bijelo čehast, na bazi je bijelo maljav od micelija.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka; svijetložuti do krem, kasnije su blijedo hrđastosmeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste, 4-5 x 3.5-4 µm; otrusina je glinenastosmeđa.

Meso: Teži da postane bjelkasto ili malo tamnije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na sloju lišća ili iglica, najčešće ispod crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer se lako zamijeni s otrovnim grlašicama bijele boje. Francusko je mikološko društvo smatra jestivom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po trepavičastom rubu klobuka, ali to ipak treba uzeti s rezervom, jer dlačice na rubu nisu uvijek uočljive. Eventualno se može zamijeniti s nekim opasnim grlašicama bijele boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholosporum goniospermum - created on June 2014 in Carciato, Dimaro, Italy by Marco Floriani

UGLATOSPORNA KRUŽOLISKA

Tricholosporum goniospermum (Bres.) Guzmán ex T.J.Baroni

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i nešto ulegne na sredini, gol, suh, kožica se lako guli; prljavo žućkast do žuto-smeđ, kasnije je kremasto-smeđ, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, suh je više oker, u mladosti s blago ljuskavim i podvijenim rubom.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 2-3 (4) cm debeo, valjkast, pun; bijel, vrh je manje ili više lagano ljubičast, malo je čehast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli, izmiješani su s lamelama, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijeli, žućkasto-smeđi, sivo-smeđi do sivo-ljubičasti, manje su ili više s primjesom ružičasto-ljubičaste boje, na pritisak požute.

Spore: Višekutne, grbave, prozirne, 6-10 x 4.1-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, bjelkasto, u starosti ili na pritisak polako žuti; miriše na brašno ili užeglo brašno, u mladosti je ugodan s voćnom komponentom, a okus blag, slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na svjetlijim staništima, kao što su rijetke šume, rubovi šuma, parkovi, travnjaci i grmlje s drvećem, na pjeskovitom tlu, voli toplija područja, obično se nalazi samu u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, u Lici, okolici Rijeke i na otoku Krku.

Doba rasta: 5, 6, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je brojne skupine u kojoj je bijelosmeđa vitezovka (Tricholoma albobrunneum), kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum) i riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) kojima meso i listići na pritisak ne požute.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma acerbum - created on October 2022 in Switzerland by Nicolas Schwab

GORKA VITEZOVKA

Tricholoma acerbum (Bull.) Quél.

Etimologija: acerbum (lat.) = resko, gorko. Po okusu mesa.

Engleski naziv: Bitter Knight

Klobuk: 5-11 (14) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori, gladak, bez sjaja, suh; žuto-smeđ, svijetlosmeđ, također je više ili manje ružičasto-smeđe pjegav ili čehast, na sredini je tamniji, rub je dugo vremena jako podvijen, zatim se izravna, narebran i vunast.

Stručak: 4-6 (8) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, u pravilu je kratak i tvrd, robustan, debeo, na bazi je zašiljen; bjelkast, kremast, uzdužno je vlaknast, na gornjoj je polovici žućkasto čehast.

Listići: Vrlo su gusti, nisu široki, izrezani su uz stručak, prirasli, lako se uklanjaju; bijeli, kremasti, u starosti su sa smeđim pjegama, na oštećenim su mjestima crvenkasto pjegavi.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 4.4-5.5 x 2.5-4.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo, bjelkasto; miris nije izražen, nije na brašno, a okus je oštar i gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane krem-žuto, s fenolanilinom lagano žućkasto, a sa sumpornom kiselinom pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, rjeđe u bjelogoričnim šumama ispod bukve ili hrasta, voli vapnenasto tlo, češća je u sredozemnim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog lagane otrovnosti i gorkog okusa mesa, a često izaziva mučninu. Neki je autori čak opisuju kao jestivu vrstu, a u pojedinim je zemljama veoma cijenjena. Samo je nekoliko vitezovki jestivo.

Napomena: Najprepoznatljivija je po narebranom rubu klobuka i po tendenciji da se na listićima stvaraju rđaste pjegice. Na istom staništu raste i slična jestiva trobojna podvijenka (Leucopaxillus tricolor) čiji klobuk može narasti i do 30 cm širine, listići su prvo sumporastožuti pa postanu prljavo ljubičasto-smeđi, a na osušenim primjercima čokoladnosmeđi, meso je slatkastog okusa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma albobrunneum - created in Finland by Tapio Kekki

BIJELOSMEĐA VITEZOVKA

Tricholoma albobrunneum (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + brunneus (lat.) = smeđe. Po boji.

Klobuk: 4-11 (13) cm širok, prvo je polukuglast ili stožast, zatim je raširen i malo tupo ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav i ljepljiv, kožica se lako guli; žuto-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, tamnosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, na sredini je tamniji, s uraštenim je radijalno postavljenim vlaknima, tanki rub je u mladosti jako podvijen, narebran i valovit.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1-2.5 (3) cm debeo, valjkast, tvrd, na dnu je malo zadebljan ili je ponekad korjenasto izdužen; na vrhu je bijel, dok su donje 2/3 prljavo krem do smećkast, na bazi je crveno-smeđ, granica između bijele i smeđe boje je uglavnom jasno uočljiva, vlaknast, s više je ili manje izraženom prstenastom zonom.

Listići: Čvrsti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je nepravilno nazubljena; bijeli, kasnije su oker i s hrđastosmeđim pjegama.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, 4.2-6.5 x 2.9-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je tvrdo, bijelo, na pritisak polako pocrveni; miris nije izražen, a okus je slab na brašno, nakon dužeg žvakanja je malo gorkast.

Stanište: Raste u jesen, u krasnim krugovima ili linijama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito borom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog lagane otrovnosti i gorkog okusa mesa. Uzrokuje bolove u trbuhu koji nestaju nakon jednog dana. Vitezovke smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su vrste i otrovne.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po krasnoj smeđoj boji klobuka i tipičnim razgraničenjem između bijele i smeđe boje. Jestiva riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) razlikuje se po žutoj boji listića, stručka i mesa, a najčešće raste u šumi hrasta i miješanim šumama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BIJELA VITEZOVKA

Tricholoma album (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: White Knight

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, tvrd, gladak, kasnije je suh i gol; najprije je bijel ili bjelkast, kasnije je žućkast, oker do svijetlosmeđ, obično je sve tamniji od sredine prema rubu, rub je dugo vremena podvijen, rascijepa se na režnjeve, nije narebran.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 0.6-1.5 (2.5) cm debeo, valjkast, dosta je tanak, pun, čvrst, lagano je zašiljen i često malo zakrivljen na bazi; bjelkast, u starosti je s oker ili hrđastosmeđim mrljama, fino je vlaknast, na pritisak posmeđi.

Listići: Gotovo su rijetki, nejednako su dugi, prilično su tanki, suženi uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita i sitno nazubljena, bjelkasti.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, 5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bjelkasto do krem, ne mijenja boju; miriše neugodno na brašno, sapun ili zemlju, sličan kao kod zelene pupavke (Amanita phalloides), a okus je gorak, kasnije postane ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima, rubovima šuma i šumskim putevima, najčešće u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, jasikom, hrastom, brezom ili lijeskom. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog i ljutog okusa mesa. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: U skupini je vitezovki bijele ili bjelkaste boje, a to su Tricholoma inamoenum, postojana vitezovka (Tricholoma lascivum) i bijelkasta vitezovka (Tricholoma stiparophyllum). Bijela vitezovka ima prilično debele i razmaknute listiće, jasno miriše poput sumporaste vitezovke (Tricholoma sulphureum), neugodno, a raste po crnogoričnim šumama, lažna bijela vitezovka je robusna i mesnata, ispupčena, miris joj je odmah neugodan, a postojana vitezovka je od samog početka s okerastom nijansom i ima listiće koji se malo spuštaju po stručku. Svilenasta vitezovka (Tricholoma columbetta) je potpuno bijela i razlikuje se po blagom i ugodnom okusu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma apium - created in Finland by Tapio Kekki

CELERSKA VITEZOVKA

Tricholoma apium Jul.Schäff.

Etimologija: apium (lat.) = celer. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Scented Knight

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, u starosti se malo ulegne, gladak, suh, bez sjaja ili je lagano maljav, zrnasto-čehav, često je ispucan; bijel, vremenom je sve više žuto-maslinast do smeđ, rub je najprije jako podvijen, ponekad je narebran.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, prilično je kratak, valjkast, na bazi je obično malo zadebljan i ispod zašiljen, pun; bijel, kasnije je žućkast ili žuto-smećkast, fino je bijelo do sivkasto vlaknasto-čehast, često je prošaran poput zmijske kože, ponekad je sa žućkastim pjegicama.

Listići: Gusti, uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama; prljavobijeli, u starosti su žućkasti ili sa žućkasto-smeđom nijansom.

Spore: Kuglaste, 3.5-5.3 x 3-4.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, bijelo, bjelkasto, u starosti je žućkasto do smeđe; karakteristično miriše na celer, ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu što je jedinstveno u svijetu gljiva, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog određene gorkosti mesa.

Napomena: Ova je vitezovka dosta rijetka i često je s maslinastim tonom klobuka. Rub klobuka je karakteristično dugo podvijen i uglavnom miriše na celer, možda je jedina gljiva s takvim mirisom. Slična mirodijska mliječnica (Lactarius helvus) ne miriše na celer, već na prženu cikoriju. Treba također pripaziti da se ne zamijeni s limunastom vitezovkom (Tricholoma fucatum).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SREBRNASTA VITEZOVKA

Tricholoma argyraceum (Bull.) Gillet

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, najprije je konično-konveksan, kasnije je raširen i s malom šiljastom grbicom na sredini, rijetko je malo zakrivljen i izravnat, suh; srebrnastosivkast ili sivo-smećkast, katkad je gotovo bjelkasto-sivkast, maljav, čehast, rub je malo podvijen, neravan i bez ostataka ovoja.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 0.8-1.5 (1.8) cm debeo, valjkast, tanak, u starosti je šupljikav, gladak; bijel, bijelo-sivkast do sivo-smeđ, često je dosta bjelkasto vlaknast.

Listići: Gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama; najprije su bijeli ili bjelkasti, a zatim su žućkasto pjegavi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.5-7 x 2.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto je do žuto-smeđe; slabo miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima, vrtovima i po livadama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće borom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom, jer se lako zamijeni s otrovnim vrstama.

Napomena: Najsličnija je žućkasta vitezovka (Tricholoma scalpturatum) i gotovo sve što je rečeno pod upozorenjem za nju vrijedi i za opisanu srebrnastu vitezovku. Osim toga opisana vrsta raste samo ispod borova i ne miriše na brašno kao žućkasta vitezovka. Opasne ili nevaljale vrste s kojima se može zamijeniti su robusnije, tvrđeg mesa, nisu krhke, te su gorkog ili ljutog okusa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tricholoma arvernense - created in Finland by Petri Roponen

OVERNJANSKA VITEZOVKA

Tricholoma arvernense Bon

Engleski naziv: Sovereign Knight

Klobuk: 3-13 (18) cm širok, najprije polukuglast, zatim je zvonoliko-konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav; žuto-narančast je ili svijetlosmeđ, sredina je tamnija, radijalno je vlakast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-9 (13) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, baza je zadebljana i na samom dnu zašiljena, pun, gladak; bijel, kasnije je sivkasto-žućkast, baza je bijelo maljava.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica uglavnom nazubljena; bjelkasti, bijelo-sivkasti, kasnije su sve žućkastiji.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke; 4.5-6.3 x 3-4.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, ispod kožice klobuka je malo žućkasto do maslinasto-žućkasto; miriše na brašno ili plijesan, a okus je na brašno i gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito borom, jelom i smrekom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa. Vitezovke zelenkaste i smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su vrste i otrovne, jer su u nekim vrstama pronađene određene tvari koje oštećuju organe.

Napomena: Ime je dobila po francuskoj pokrajini Auvergne. U Hrvatskoj je vrlo rijetka, a pronađena je na samo jednom lokalitetu, ispod bora u krugu instituta "Ruđer Bošković" u Zagrebu. Pojedini autori upućuju na sličnost sa žutozelenom vitezovkom (Tricholoma sejunctum), koja ima boju klobuka gotovo istu kao i zelena pupavka (Amanita phalloides).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

TAMNOČEHAVA VITEZOVKA

Tricholoma atrosquamosum Sacc.

Etimologija: atro (lat.) = tamno, crno + squamosus (lat.) = čehavo. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Dark Scaled Knight

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i ispupči na sredini, sivo-crn do crno-smeđ, prekriven je vunastim i rijetkim crno-smeđim čehicama koje se razlažu po površini, rub je svjetliji i bez ostataka ovoja.

Stručak: 3-7 (8.5) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, uglavnom je valjkast, malo je vretenasto zadebljan na bazi, bjelkast, sivkast, nešto je svjetliji od klobuka, površina je prekrivena sa crno-smeđim ili crnkastim sitnim čehicama, na bazi je s bijelim micelijem.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, prirasli, bjelkasto-sivkasti do žućkasti, u starosti s hrđastosmeđim pjegama, oštrica je glatka i crnkasto prošarana.

Spore: Široko eliptične do skoro kuglaste, glatke, 5.5-8.2 x 3.5-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, kremasto, sivkasto, na vrhu stručka je mramorirano sivo, često je nešto tamnije u klobuku, na prerezu ne požuti; miris nije izražen ili je slab na brašno, u starosti je na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, nešto se češće pronađe u crnogoričnim šumama. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer postoji velika mogućnost zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama, osobito s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum) kod koje je pronađen toksin koji izaziva razgradnju mišića (rabdomiolizu).

Napomena: Paziti samo da se ne zamijeni s mišjom vitezuvkom, čehavom vitezovkom (Tricholoma squarrulosum) i tigrastom vitezovkom (Tricholoma pardinum), koje imaju bijelo meso i u klobuku i u stručku, dok opisana vrsta ima nešto tamnije, sivkasto meso u klobuku, te žućkastom vitezovkom (Tricholoma scalpturatum), koja miriše na užeglo brašno, a na prerezu nakon određenog vremena požuti.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NARANČASTA KRUŽOLISKA

Tricholoma aurantium (Schaeff.) Ricken

Etimologija: aurantius (lat.) = narančasto. Po narančastoj boji.

Engleski naziv: Orange Knight

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ponekad ulegnut na sredini, mazav, ljepljiv, sluzav; lijepe je žuto-narančaste, narančaste do narančasto-crvene boje, malo je smeđ na sredini, sitno je čehast, mazava, rub je najprije podvijen, kasnije je valovit.

Stručak: 4-8 (9) cm visok i 1.5-2 (2.5) cm debeo, pun, valjkast, često je zakrivljen; narančasto-crveno prošaran poput zmijske kože, na vrhu je jasno bjelkast, sitno je čehast, s izraženom je točkasto-zrnatom prstenastom zonom.

Listići: Dosta su široki, gusti, prirasli, oštrica je nazubljena; bijeli, kasnije su krem, na kraju su sa crveno-smeđim mrljama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.5-5.5 x 3.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, u bazi stručka je blago narančasto-crvenkasto; miriše na krastavac i brašno, slično kao bijela đurđevača (Calocybe gambosa), a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće smrekom, borom ili jelom. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera, okolici Mrkoplja, okolici Otočca te na otoku Krku. Sve slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom rujna.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je upadljiva vrsta po karakterističnoj narančasto-crvenoj boji i čehastoj dekoraciji iste boje po stručku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.