Lichenomphalia alpina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ALPSKI PUPAK

Lichenomphalia alpina (Britzelm.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi i blago ulegne, gladak, suh; zlatnožut, suh, malo je valovit, po vlažnom je vremenu široko narebran, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 1-2.5 cm visok, valjkast, sjajan, gladak, na bazi je maljav, pun, elastičan, zlatnožut.

Listići: Vrlo su rijetki, spuštaju se po stručku, oštrica je glatka, poneki se listići uz rub račvaju i žilasto su spojeni na osnovi; zlatnožuti.

Spore: Eliptične, glatke, 6.8-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Zlatnožuto, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u visokim planinama u mahovini uz lišaje Cocomyxa, odnosno Botrydina vulgaris.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prema izgledu plodišta podsjeća na rod Camarophyllus zbog čega i nosi takav sinonim. Slična je omanjem tresetnom pupku (Lichenomphalia umbellifera), koji je žuto-oker boje, a raste na trulim crnogoričnim panjevima i ima klobučić koji je poslije gotovo ljevkast i uočljivo narebran. Moguća je zamjena sa zeleno-žutom pupčarkom (Chrysomphalina grossula), koja također raste na ostacima crnogoričnog drveća, ali se razlikuje po maslinasto-žutoj boji koja prevladava cijelim plodno tijelom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Lichenomphalia hudsoniana - created in Norway by Rob van Kruining

NABORANI PUPAK

Lichenomphalia hudsoniana (H.S.Jenn.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut, gladak; blijedonarančast, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, a po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: 1-2.5 cm visok, kratak, valjkast, prema bazi je malo deblji, pun; bjelkast je do blijedožut, po vlažnom vremenu prema bazi može biti s ljubičastom nijansom.

Listići: Vrlo su rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; blijedožuti.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, 6.5-10 x 3.2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na vlažnom tlu pokrivenom mahovinom i lišajevima, najčešće u simbiozi s lišajem Corbicum viride.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovom rodu, kao i rodu Gerronema, pripadaju gljive s vrlo malim plodnim tijelima koja imaju klobuk širok samo 0.5-1.5 cm. Na trulim panjevima obraslim mahovinom ili zelenim lišajem Cocomyxa može se pronaći sličan tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), žuto-maslinaste do žuto-oker boje rijetkih listića koji se spuštaju po stručku, a klobuk je široko narebran i ulegnut. U alpskim predjelima također raste alpski pupak (Lichenomphalia alpina). Klobuk je s dugo podvijenim rubom, a narebranost se vidi samo po vlažnom vremenu, listići su vrlo rijetki, zlatnožuti i spuštaju se po stručku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BARŠUNASTI PUPAK

Lichenomphalia velutina (Quél.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: velutinus (lat.) = baršunast. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i blago ulegne na sredini, pupčast, ljevkast; tamnosmeđ do sivo-smeđ, nešto je tamniji u središnjem udubljenju, paperjast po suhom vremenu, malo želatinozan po vlažnom vremenu, hife na klobuku zadržavaju algu Coccomyxa i tvore tamnozeleni film sastavljen od kuglastih granula koje se sastoje od nakupina stanica algi nepotpuno okruženih 2-3 µm debelim hifama, rub je narebran i nešto blijeđi.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, na donjem je dijelu sitno dlakav, boje je klobuka.

Listići: Vrlo su rijetki, kratko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; nešto su svjetlije boje od klobuka.

Spore: Široko eliptične, glatke, tankih stijenki, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, često šumama bora, na sjenovitim pašnjacima, uz potoke, na nasipima, na kiselim tlima bogatim mahovinama i algama. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem lipnja, na nasipu, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po pupčastom klobuku, tamnozelenom sloju na klobuku i staništu na kojem raste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Neohygrocybe nitrata - created in Finland by Stefan Jakobsson

DUŠIČNA VLAŽNICA

Neohygrocybe nitrata (Pers.) Kovalenko

Etimologija: nitratus = nitratni. Po mirisu po salitri.

Engleski naziv: Nitrous Waxcap

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa se raširi ili malo ulegne, površina ubrzo postane suha, radijalno sitno vlaknasta, ispucana, ljuskava, svijetlosmeđ do tamnosmeđ ili sivo-smeđ, ponekad je s maslinastom nijansom, po suhom je vremenu je nešto svjetliji, vodenast, ubrzo postane nešto svjetliji, rub je tanak, ispucan i lagano prozirno narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, valjkast je ili često postranično stisnut, uglavnom je zašiljen na bazi, šupalj, gladak, bez dekoracije ili je lagano crtast, malo je svjetlije boje od klobuka, bjelkast, krem ili žućkasto-smećkast, prema dnu je smećkast.

Listići: Rijetki, široki, debeli, razmaknuti, trbušasti, na bazi su poprečno povezani žilicama, za stručak su prirasli s kukicom, najprije su bijeli, a kasnije su sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6 µm, Q = 1.4-2.2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, malo vlaknasto, vodenasto, bjelkasto, na prerezu ne pocrveni; miris je tipično vrlo jak i neugodan po dušičnoj kiselini ili kloru, poput klorirane vode u bazenu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, po šumskim livadama i parkovima, rijetko i na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, na otoku Krku i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Rijetka je vrsta, karakteristično ispuca, smatra se nejestivom zbog neugodnog mirisa po amonijaku ili dušičnoj kiselini. Slične su crveneća vlažnica (Hygrocybe ingrata), kojoj meso na prerezu i listići postanu crvenkasti, te svijetlosmeđa vlažnica (Cuphophyllus fornicatus), kod koje je meso bez mirisa. Ostale slične vlažnice su smeđo-sive boje, bez mirisa, imaju mazavi klobuk i stručak, kao primjerice sluzava vlažnica (Gliophorus irrigatus). Slične su i neke vrste iz roda vitezovki (Tricholoma), koje obično imaju tanje i gušće listiće, te ne mirišu na dušičnu kiselinu ili klor.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 983. Salitrena vlažnica (Hygrocybe nitratus (Pers. ex Fr.) Karsten); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Dušična vlažnica (Hygrocybe nitrata (Pers.) Wünsche)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Neohygrocybe ovina - created in Norway by Rune Solvang

CRNOSMEĐA VLAŽNICA

Neohygrocybe ovina (Bull.) Herink

Etimologija: ovinus (lat.) = ovčji, pripadajući ovcama. Po boji.

Engleski naziv: Blushing Waxcap

Klobuk: 3-9 cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, kasnije je raširen, malo je mazav, skoro je suh, gladak, vremenom može ispucati u ljuske, naboran, vodenast, radijalno je vlaknastm može biti sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili modro-zelen, na kraju je crno-smeđ, rub je tanak, raspucan i na kraju je izvrnut.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, nepravilan, često je postrance stisnut, od klobuka nadolje je sve širi ili je deblji na sredini, na bazi i pri vrhu je tanji, najprije je šupljikav pa ubrzo šupalj, gladak, na vrhu je bijelo pahuljast, vremenom postaje vlaknast, sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili plavo-crn, na kraju je crno-smeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, trbušasti, široki, prirasli, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno povezani žilicama, u početku su sivkasti ili sivo-smeđi, u starosti su crno-smeđi, na oštećenim mjestima jako pocrvene.

Spore: Eliptične, glatke, 7-11 x 5-7 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, sivo ili sivo-smeđe, na presjeku pocrveni, u starosti je crvenkasto; miris je prilično neugodan na dušičnu kiselinu ili klor, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, uglavnom u crnogoričnim šumama, na rubu šuma i na šumskim čistinama. Kod nas je poznata sa 6 lokaliteta: u okolici Crnog Luga, Generalskog Stola i Mrkoplja, na planinama Učki i Velebitu, te na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, a prilično je prepoznatljiva po mesu koje na presjeku ili u starosti pocrveni. Po veličini je osrednja do krupna vrsta. Slične su Pseudotricholoma metapodium, koja ima gušće listiće i manje, amiloidne spore, te sluzava vlažnica (Gliophorus irrigatus), koja također ima vrlo rijetke listiće koji su prirasli ili se lagano spuštaju po stručku, jako je mazava, tamnosiva, ali na presjeku ne pocrveni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 981. Maslinastocrna vlažnica (Hygrocybe ovina (Bull. ex Fr.) Kühner), Sinonim: Hygrophorus ovinus Fr.; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crnosmeđa vlažnica (Hygrocybe ovina (Bull.: Fr.) Kühner)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Neohygrocybe pseudoingrata - created on October 2020 in Krásno nad Kysucou, Slovakia by Filip Fuljer

LAŽNA CRVENEĆA VLAŽNICA

Neohygrocybe pseudoingrata Fuljer, Zajac, Boertm. & Kautman.

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, neistinit, nalik + ingratus (lat.) = neprijatan, neugodan. Po neugodnom mirisu.

Klobuk: 2-8 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije konveksan do izravnat, nepravilan, često je nepravilno iskrivljen, ponekad je grbav ili sa stisnutom grbom na sredini, površina je glatka ili radijalno vlaknasta, suha, u starosti je vrlo često neravna, žućkasto-smeđ, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđa do tamno sivo-smeđ, rub se kasnije rascjepljuje.

Stručak: 3.5-10 cm visok i 0.8-3.2 cm debeo, vretenast, batinast, nepravilno je izbrazdan, stisnut, često je iskrivljen, šupalj, površina je glatka, suha, bijel s laganim sivkastim ili smeđim nijansama, često je žućkasto-smeđ.

Listići: Rijetki, često su vrlo široki i debeli, trbušasti, prirasli, lomljivi, bijeli sa smećkastom ili sivkastom nijansom, mnogo su svjetliji od klobuka i nešto svjetliji od stručka, oštrica je ponekad svjetlija.

Spore: Eliptične, tankih stijenki, glatke, prozirne, neamiloidne, ponekad su s jednom velikom vakuolom, 6.5-11.8 x 4.5-7.5 µm, Me = 8.4 x 5.5 µm, Q = 1.1-2.1, Qav = 1.56, bazidije su pretežno 4-sporne, usko batinaste do batinaste, 33.5-55 x 5.5-11.3 µm, sterigme šilaste, duge su 2.5-6.9 µm, bazidiole su batinaste do široko batinaste, 30.5-49 x 5.4-10.1 µm, cistide su odsutne, hife pileipelisa su 28-146 x 3.5-15 μm, vršni segmenti hifa stipitipelisa su 25-160 x 3.9-17 µm, hife trame listića su gotovo pravilne, uglavnom su valjkaste, crvolike i ponekad s blago napuhanim krajevima, s dugim vitkim segmentima na sredini i kraćim sa strane, 30-155 x 4-26.5 µm (neke do 400 µm), kopče su obilne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je lomljivo, vlaknasto, bijelo sa smećkastom nijansom, osobito u klobuku; miris je neugodan, izražen na dušičnu kiselinu ili klor, a okus je neutralan, ponekad je na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno, u skupinama ili busenasto, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima i pašnjacima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Zbog hladnih boja plodnog tijela i suhe površine stručka i klobuka, ova vlažnica očito pripada rodu Neohygrocybe, što je potvrđeno i filogenetskom analizom. Riječ je o lako prepoznatljivoj vrsti koju karakteriziraju robusna hladno obojena plodna tijela, dušični miris, meso koje na prerezu ne pocrveni, svijetlosmeđi i sivkasti, glatki ili fino vlaknasti klobuk, blago sivkasti ili smeđi, iskrivljeni, stisnuti i šuplji stručak, te široko eliptične do eliptične spore. Blisko srodne vrste su crveneća vlažnica (Hygrocybe ingrata), dušična vlažnica (Neohygrocybe nitrata) i crnosmeđa vlažnica (Neohygrocybe ovina). Najsličnija vrsta je crveneća vlažnica, kod koje meso na prerezu poprima crvenkastu boju. Mlada plodna tijela opisane vrste i crveneće vlažnice mogu biti vrlo slična, a razlikuju se samo po crvenjenju mesa na prerezu. Dušična vlažnica također ima miris na dušičnu kiselinu i meso joj na prerezu ne pocrveni, ali je obično manja, do 6-7 cm visoka, s manje ili više ljuskavim tamnosmeđim klobukom i tanjim stručkom debelim do 6 mm, koji je također tamnosmeđ. Crnosmeđa vlažnica je mnogo tamnija, s tamnosmeđim, tamnosivim ili gotovo crnim stručkom, klobukom i listićima, meso na prerezu jako pocrveni, a klobuk može biti ljuskav. Hladno obojene vrste iz roda Gliophorus razlikuju se po mazavim površinama klobuka i stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Porpolomopsis calyptriformis - created on October 2022 in North Yorkshire, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Julie Kenshole

RUŽIČASTA VLAŽNICA

Porpolomopsis calyptriformis (Berk.) Bresinsky

Etimologija: kalyptra (gr.) = prekriveno ženskim šiljcima. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Pink Waxcap

Klobuk: 2-6 cm širok, zvonolik do stožast, šiljasto je ispupčen na sredini, površina je slabo mazava i ljepljiva, vodenasta, svilenasto-vlaknasta, ružičast, ružičasto-ljubičast do ljubičast, rub je tanak, malo je narebran, najprije je podvijen, kasnije je izravnat i izvrnut, radijalno se rascjepljuje na režnjeve.

Stručak: 5-10 cm visok i 4-10 mm debeo, lomljiv, valjkast, ponekad je uvijen, šupalj, bijel, s ružičastom je nijansom, na bazi je žut.

Listići: Rijetki, malo su trbušasti, debeli, prirasli su na stručak ili slobodni, svijetloružičasti.

Spore: Eliptične, glatke, nisu sužene na sredini, neamiloidne, 6-9.5 x 4-7 µm, Q = 1.2-1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u sredini je klobuka lagano ružičasto, a u stručku je bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, skupno, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, pašnjacima, po parkovima, grobljima i u planinskim predjelima, često na glinenastom ili vapnenastom tlu. Rijetka je vrsta, u Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta u kontinentalnom dijelu zemlje: na području grada Zagreba, na Žumberačkom gorju, te u okolici Siska, Ličkog Lešća i Crnog Luga.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio autora navodi je kao blago otrovnu vrstu.

Napomena: Prelijepa je gljiva koja raste u travi, s uočljivo je zvonolikim oblikom klobuka prije nego što se raširi i uzdužno rascijepa i režnjevi izvrnu, sredina je uvijek ispupčena i zašiljena. Ljubičasto-ružičasta boja je u kontrastu s travom na staništu i ima upadljivo izduženi stručak, međutim može se pronaći i u rijetkoj, čisto bijeloj formi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 954. Ljubičastocrvena vlažnica (Hygrocybe calyptraeformis (Bk. & Br.) Fayod); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ružičasta vlažnica (Hygrocybe calyptriformis (Berk. et Broome) Fayod)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

STEPSKA ULEKNJAČA

Spodocybe collina (Velen.) Vizzirini, P.Alvarado & Dima

Engleski naziv: Sunseeker Funnel

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, lijevkastog oblika, ispupčen u mladosti, kasnije se produbljuje, siluetom podsjeća na lisičice; bjelkasto-siv, smeđ, sivo-smeđ, kremasto-smeđ do kestenjasto-smeđ, sredina tamnija, a rub uglavnom svjetliji, površina je gola, rub je dugo podvijen, uglavnom malo valovit, blijed.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 1-5 (7) mm debeo, bjelkast, svijetlosmeđ, kremasto-smeđ do sivo-smeđ; vlaknast, zadebljan na vrhu, baza s malo micelija.

Listići: Bjelkasti do kremasto-žuti, rijetki, široki, spuštaju se po stručku, blago su račvasti.

Spore: Eliptične, glatke, 4-6 x 2.3-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, bez mrlja, vlaknasto; miris je jak na brašno, a okus blag na brašno.

Stanište: Raste od rujna do siječnja kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, na suhim travnjacima, često na pješčanim tlima, na lišću ili u blizini ljekovitog bilja, preferira veće nadmorske visine. U Hrvatskoj je pronađena na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) samo na Kloštarskim pijescima u okolici Đurđevca.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Jestivost ove vrste nije poznata zbog njezine rijetkosti, a vjerojatno nije otrovna vrsta.

Napomena: Karakteristična je po izgledu koji podsjeća na lisičice (Cantharellus) i po jakom mirisu na brašno.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Spodocybe fontqueri - created on September 2020 in Nuoro, Sardegna, Italy by salvatore_bacciu_paola_mereu

PRIMORSKA GRLAŠICA

Spodocybe fontqueri (R.Heim) Vizzini, P.Alvarado & Dima

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je polukuglast i lagano ulegnut na sredini, lijevkast, ponekad je i s malom kvržicom pa se nešto kasnije izravna; sivo-smećkast, svijetlosmeđ ili tamnosiv, rub je nešto svjetliji, nije vodenast, blago je narebran, površina je vlaknasto-baršunasta, rub je jako valovit.

Stručak: 2-3 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, vijugav, pri dnu je malo zadebljan; boje je klobuka na gornjem dijelu, a nešto je svjetliji prema bazi, skoro je gladak ili je cijelom dužinom nježno uzdužno vlaknast.

Listići: Spuštaju se po stručku, uski, prilično su gusti; najprije su bijeli, kasnije su sivkasto-krem do okerasti, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-7.5 x 3-4.5 µm.

Meso: U svim je dijelovima bjelkasto, vlaknasto, osobito u stručku; miris i okus su jaki na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u svim tipovima šuma, najčešće u rijetkim šumama hrasta i bora, voli toplija područja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malena je grlašica koja je prilično rasprostranjena u mediteranskom području. Slična je debelolistićava grlašica (Pseudolaccaria pachyphylla) koja ima jedva silazeće listiće, lagano su prirasli, a ima i nešto veće spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PAHULJIČASTO UHO

Schizophyllum amplum (Lév.) Nakasone

Engleski naziv: Poplar Bells

Plodno tijelo: 0.5-1 (2) cm široko, u obliku je čašice bez stručka ili je nešto otvorenije, konveksno; unutarnja je himenijalna strana glatka, blistava, naborana ili prošarana žilicama, tamnije je ili svijetlije smeđe boje, vanjska je površina bjelkasto dlakavo-baršunasta, u starosti je zelenkasta od alga, rub je zaokružen i zakrivljen.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, lateralno stisnute i zakrivljene, 9-12 x 2.4-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, gumasto, žilavo, u starosti ili osušeno je tvrdo i drvenasto, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu u aluvijalnim šumama i močvarama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najšešće topole, jasike ili vrbe.

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji mnogo sličnih vrsta iz ovog roda, ali su uglavnom nešto sitnije rastom i pravilnijeg oblika.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

USJEKLA LISTIĆAVKA

Schizophyllum commune Fr.

Etimologija: communis (lat.) = obično, skupno. Po gustoći.

Engleski naziv: Splitgill

Plodno tijelo (klobuk): 1-3 (4) cm široko, u obliku je male školjkice ili konzole, gotovo je izravno spojeno za supstrat bez stručka ili je rijetko vrlo slabo izražen; gornja je strana bijela, kasnije je sivkasta do blijedooker, zrakasto je naborana, češljasta, grubo je dlakava, rub je podvijen i dlakav.

Listići: Nejednako su dugi, račvasti, žilavi, elastični, s dvostrukom su oštricom, a oštrica kao da je uzdužno rascijepljena; mesnatoružičasti.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 5-8.3 x 1.9-3.5 µm; otrusina je bjelkasta i s minimalnom ružičastom nijansom.

Meso: Vrlo je tanko, samo je 1 mm debelo, higroskopno, elastično, po suhom je vremenu tvrdo, bjelkasto, sivkasto do oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, skupno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na mjestima izloženim suncu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Ljekovitost: Utvrđeno je da usjekla listićavka sadrži β-glukane i polisaharid schizophyllan koji pokazuju antikancerogeno, antimikrobno djelovanje i antiparazitsko djelovanje te pomažu u jačaju imuniteta (National Library of Medicine. 2024. The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance). Također je utvrđeno da ova gljiva može pogoršati upalu dišnih putova kod bolesnika koji boluju od astme i druge komplikacije na plućima (National Library of Medicine. 2024. Schizophyllum commune induces IL-17-mediated neutrophilic airway inflammation in OVA-induced asthma model mice; A Schizophyllum commune fungus ball in a lung cancer cavity: a case report; Pneumonia caused by Schizophyllum commune in a patient with diabetes: A case report and comprehensive literature review). Također je provedena studija koja pokazuje da adenozin iz ove gljive ima potencijal za suzbijanje stope infekcije ili širenja virusa SARS-CoV-2 (National Library of Medicine. 2024. Schizophyllum commune Reduces Expression of the SARS-CoV-2 Receptors ACE2 and TMPRSS2).

Napomena: Dosta je rasprostranjena vrsta, a raste samo na suhom drveću. Trusište je sastavljeno od anastomozirajućih listića, lijepe je ružičaste boje, oštrica je uzdužno rascijepljena i lagano podvrnuta. Lako je prepoznatljiva po karakterističnim listićima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

TVRDA LIVADARKA

Agrocybe dura (Bolton) Singer

Etimologija: durus (lat.) = tvrdo. Po konzistenciji mesa.

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je konveksan pa raširen; površina je suha i raspucana na sitna nepravilna polja tamnije boje, rub je također gladak i često s krpastim ostacima zastorka, najprije je bjelkasta, a kasnije kremasto-bijela, kremasto-žuta ili svijetla oker-žuta boja.

Stručak: 4-9 (11) cm visok i 0.4-0.8 (1.1) cm debeo, valjkast, prvo je pun pa šupalj, mesnat, iznad vjenčića je bjelkast, a ispod vjenčića smećkasto čehasto-vlaknast, osnova je obavijena rizomorfima (nitima micelija); vjenčić nije uvijek izražen, jer najvećim dijelom ostane istrgan na rubu klobuka, inače je bijel, opnast, visoko postavljen, crtast, krhak, prolazan s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, široki, trbušasti, zaokruženi i prirasli uz stručak, ponekad račvasti; najprije su krem do sivkasti pa sivi do sivo-smeđi i na kraju smeđi s ružičastom ili ljubičastom nijansom, oštrica je bijela, valovita ili nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, (7.7) 9.9 - 12.2 (13.4) × (6.1) 6.5 - 7.5 (8.3) µm, Q = (1.1) 1.4 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 11.1 × 7 µm, Qav = 1.6; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku i stručku je tvrdo po čemu je ova vrsta i dobila ime, debelo, bjelkasto; miris je ugodan na kakao ili na pokošenu travu, ali nije tipičan po brašnu, okus je blag, vrlo rijetko gorkast i opor.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po obrađenim poljima, vrtovima, livadama, pašnjacima, voćnjacima i parkovima, a rjeđe po šumama, također na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili sloju iglica. Primjerci na slici snimljeni su početkom svibnja na lokaliteteu Glavice kod Sinja, u voćnjaku ispod šljive.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Slični su polujajasti gnojištar (Panaeolus semiovatus) i konjska strnišnica (Protostropharia dorsipora), koje ne rastu na zemlji, već na izmetu krava i konja.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MOČVARNA LIVADARKA

Agrocybe elatella (P.Karst.) Vesterh.

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu.

Engleski naziv: Marsh Fieldcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, konveksno-izravnat i uglavnom je izraženo ispupčen na sredini pa izravnat kada se gljiva razvije; u mladosti je sivkasto-krem, oker do smećkast, vodenast, nije crtast, u mladosti kožica prelazi preko ruba, površina je glatka, po vlažnom vremenu je lagano mazav.

Stručak: 4-6 (7) cm visok i 2.5-4 (6) mm debeo, malo je zadebljan na osnovi, vrlo je tanak, vitak, često je uvijen, vlaknast, cjevasto-šupalj; žućkast, prema osnovi je tamniji, slabo uzdužno vlaknast, često je s ostacima micelija na osnovi; nosi slabašan uzdignuti, opnasti vjenčić koji često otpadne, s gornje strane je smećkast, a donje žućkast.

Listići: Odmaknuti su od stručka, slobodni, gusti, trbušasti; najprije su bjelkasti, zatim sivkasto-smećkasti pa smeđi, oštrica je sitno nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, s debelim pregradama, s krupnim kličnim otvorom, 8-11 x 4.5-7.5 µm; otrusina je sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do svijetložuto, tanko, vrlo krhko; miris nije izražen, a okus je lagano gorkast, na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, vrtovima, uz potoke i vode stajaćice, na vlažnim, travnato-močvarnim terenima, te na mahovini. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom svibnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Slična je tvrda livadarka (Agrocybe dura), kojoj je kožica klobuka često raspucana na polja, a meso tvrdo.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BRADATA LIVADARKA

Agrocybe molesta (Lasch) Singer

Etimologija: molestus (lat.) = dosadan, neugodan ili nametljiv. Po teškoj determinaciji.

Engleski naziv: Bearded Fieldcap

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, konveksan i malo mazav u mladosti, kasnije skoro izravnat, u starosti se raspucava, rub je često odrpan od fragmenata ovoja po čemu je ova vrsta i dobila naziv; bjelkast do krem s žućkastom nijansom.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-7 (10) mm debeo, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, u mladosti je gotovo bijel do kremast, kasnije je sve više smeđ, iznad vjenčića je baršunast; nosi visoko postavljeni bijeli prsten koji zbog poispadalih spora postane smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, isprva su žućkasto-smeđi, kasnije zbog sazrijevanja spora postaju prljavo glinenastosmeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, 12-14 × 6-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je gotovo bijelo, izdašno i čvrsto, u stručku je bjelkasto ili vrlo blijedo žuto-smeđe i vlaknasto; miris je slab na brašno, a okus je u rasponu od blagog do prilično gorkog.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranoj jeseni, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla po livadama, poljima, grmlju i travnatim rubovima cesta, na bogatom humusnom tlu. Četvrtu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkog mesa.

Napomena: Slična je rana livadarka (Agrocybe praecox), koja također raste u proljeće i ljeto, ima glatki tamniji klobuk koji se rijetko raspucava i ima manje spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

POLUKUGLASTA LIVADARKA

Agrocybe pediades (Fr.) Fayod

Engleski naziv: Common Fieldcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, konveksno-zvonolik, tankomesnat, rub je tanak, poslije se otvori i ispupči na sredini, ali ne uvijek; površina je prilično zagasita, žućkasta do žuto-smeđa, sredina klobuka je nešto tamnije, oker boje.

Stručak: 3-4 (6) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan ili često malo bulbozan na bazi, baza je s micelijskim nitima, sužen na vrhu; bjelkasto-žućkast do oker boje.

Listići: Suženi uz stručak, prirasli, prilično su široki, osrednje su razmaknuti; najprije su sivkasto-smeđi pa nešto tamnije smeđe do hrđastosmeđe boje, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 10-14 x 8-9.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto-krem do oker; miris i okus po brašnu, blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, livadama koje često služe za ispašu ovaca, poljima, šumskim čistinama, voli pjeskovito tlo, često na morskoj obali u pijesku. Slike je snimio Anton Gračanin, 17.10.2025.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po boji je slična balegasta klobučica (Deconica merdaria), koja je s prstenastom zonom s ostacima ovoja i polukuglastom obliku klobuka s krpastim ostacima ovoja na rubu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

RANA LIVADARKA

Agrocybe praecox (Pers.) Fayod

Etimologija: praecox (lat.) = prerano, rano. Jer raste u proljeće.

Engleski naziv: Spring Fieldcap

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, prvo je konveksan pa otvoren i nekad tupo ispupčen; u mladosti sivkasto-žut do oker-žut, smećkasto-oker na sredini koja je uvijek nešto tamnija, gladak, sjajan, po suhom vremenu smežuran, a u starosti često ispucan; rub je dugo vremena podvijen i često s ostacima ovoja.

Stručak: 4-7 (8) cm visok i 0.6-0.8 (1.1) cm debeo, najprije bjelkast, u starosti smećkast, najčešće je tanak, vitak, valjkast, neravan, na osnovi je zadebljan, najprije je pun pa šupalj; vjenčić je opnast, bjelkast, slabašan i brzo prolazan.

Listići: Gusti, tanki, zaokruženi su do stručka, prirasli, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti pa kasnije žućkasto-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 8-11 x 5-7 µm; otrusina je tamnosmeđa, hrđastosmeđa ili sivo-smeđa.

Meso: U sredini klobuka je prilično debelo, mekano, bjelkasto do žućkasto, u stručku smećkasto; miris je vrlo ugodan, ali nije tipičan po brašnu kako to navode neki autori, okus je najprije ugodan pa zatim gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom za nekoliko minuta postane ljubičasto-crveno, dok s gvajakolovom tinkturom poplavi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz šumske putove, po vrtovima i parkovima, te uz rubove šuma. Prvu i posljednju sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkog okusa mesa, koji se kuhanjem tek malo ublaži. Spominje se da je u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim nema izvješća o takvim slučajevima.

Napomena: Slične su močvarna livadarka (Agrocybe elatella) koja ima mnogo tanji i duži stručak i manje je mesnata, te tamna livadarka (Cyclocybe erebia), koja je većih dimenzija i tamnosmeđe boje klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SIVOLISNATA PANJEVČICA

Hypholoma capnoides (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: kapnos (gr.) = dim. Po sivoj boji listića.

Engleski naziv: Conifer Tuft

Klobuk: 1-8 (12) cm širok, mesnat, suh, najprije je kuglast, zatim se otvori; žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, na sredini je tamniji, rub je često sa sitnim ostacima koprene.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 4-10 (12) mm debeo, šupalj, vitak; bjelkast, žućkast, prema dnu je tamniji, na bazi je smećkast, vlaknast, u mladosti je s prstenastim ostacima ovoja.

Listići: Gusti, prirasli; sivkasti, sivi ili sivo-ljubičasti, bez tragova žute ili zelene boje.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3-5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto je ili žućkasto, često je žuto-narančasto u dnu stručka, vlaknasto; miris je blago opor, sličan cijanovodičnoj kiselini ili gorkim bademima, a okus je ugodan na gljive, ljutkast i orašast za razliku od otrovne crvenkaste panjevčice (Hypholoma lateritium) koja ima gorak okus mesa.

Kemijske reakcije: Meso se u dodiru sa željeznim sulfatom oboji lagano u blijedo-zeleno, dok s kalijevom lužinom postane hrđastosmeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno po 20-ak plodnih tijela zajedno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) crnogoričnog drveća, najčešće bora ili smreke, ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili na korijenju. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, početkom listopada, na lokalitetu Delnice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Ova je vrsta dio skupine gljiva koje izlučuju cijanovodičnu kiselinu pomoću koje se štite od puževa. Gljive koje imaju oštar miris na cijanovodičnu kiselinu, gorke bademe ili nešto slično i često sadrže cijanovodičnu kiselinu. Ona brzo ispari i obično ne predstavlja opasnost ako se gljiva temeljito termički obradi.

Napomena: Nepogrešivo se razlikuje od otrovne prave sumporače (Hypholoma fasciculare) i nevaljale crvenkaste panjevčice po sivoj boji listića koji nikada ne poprime zelenkastu boju. Nema opasnosti od zamjene s drugim gljivama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hypholoma elongatum - created in Finland by Martti Moisander

CRETNA SUMPORAČA

Hypholoma elongatum (Pers.) Ricken

Engleski naziv: Sphagnum Brownie

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, u mladosti je stožast do zvonolik, zatim je široko konveksan do izravnat, tupo ispupčen, gladak, vlažan; blijedožut, zlatnožut do žuto-zelenkast, na sredini je svijetlosmeđ ili narančasto-smeđ, vodenast, rub je po vlažnom vremenu prozirno narebran.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, ravan ili savijen, šupalj, gladak; žućkasto-narančast, smeđ, uzdužno je bjelkasto vlaknast i čehast, prema dnu postane crvenkasto-smeđ i s mjestimičnim mrljama od ostataka ovoja.

Listići: Prirasli, razmaknuti, isprva su bjelkasti do blijedo žućkasti, zatim su blijedo smeđi ili sivo-smeđi, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, 10-11 x 5.7-6.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus malo gorkast i neugodan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno kao saprofit odumrlih dijelova mahovinskih tresetišta. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, na acidofilnim cretovima Lepenici i Sungerskom lugu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Po nekim je autorima sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Karakteristična je po nazubljenim listićima i staništu na kojem raste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PRAVA SUMPORAČA

Hypholoma fasciculare (Huds.) P.Kumm.

Etimologija: fasciculus (lat.) = fascikl, svezak, svežanj, buket, kita. Po busenastom načinu rasta.

Engleski naziv: Sulphur Tuft

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je zvonkolik, zatim je raširen; sumporastožut, zelenkast, sredina je nešto tamnije oker, žuto-narančaste ili hrđastosmeđe boje, rub je često krpast od prolaznih ostataka ovoja.

Stručak: 2-8 (11) cm visok i 0.4-2 (3) cm debeo, tanak, gladak, šupalj; žućkast, sumpornožut ili žuto-narančast, prema dnu je smećkast, vlaknast, na vrhu je svijetložut sa žućkastom koprenom; u mladosti se ponekad može vidjeti slabo izražena prstenasta zona s crnkastim i nitastim ostacima prolaznog vjenčića.

Listići: Gusti, ravni, prirasli; u mladosti su sumporastožuti, žuto-zelenkasti ili zelenkasti, kasnije su maslinasto-smeđi do tamnosmeđi s ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 4-5 µm, Q=1.33-1.75, N=30, Me=6.66 x 4.34 µm, Qav=1.53; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Žućkasto je ili sumpornožuto, u dnu stručka je smećkasto; miris je neugodan, slab na voće, a okus je jako gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom prvo postane zeleno pa crno-zeleno, s površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom najprije postane narančasta, a zatim crna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i zimu, u gustim busenima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te prividno na na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima i korijenju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta. Simptomi trovanja su mučnina, povraćanje i proljev, a javljaju se 15 minuta do 4 sata nakon konzumacije i traju po nekoliko dana. Uzročnik trovanja je toksin fasciculol. Stoga krajnji oprez! Gljiva je u pokusima s miševima urokovala njihovu smrt od paralize. Do sada to nije potvrđeno kod ljudi, ali se nikada ne može isključiti. Okus mesa je vrlo gorak, a takav ostaje čak i nakon kuhanja. 

Napomena: Često raste zajedno s jestivom aromatičnom panjevčicom (Kuehneromyces mutabilis) koja nema sumporastu boju klobuka i listića. Sliči joj i jestiva sivolisnata panjevčica (Hypholoma capnoides) koja ima sive listiće (bez tragova žuto-zelene boje), bijelo slatko meso, a i češća je panjevčica na panjevima. Od ostalih su vrsta iz ovog roda slične još crvenkasta panjevčica (Hypholoma lateritium) koja je veća rastom i ima ciglastocrvenu boju na sredini klobuka, te tamnožuta panjevčica (Hypholoma epixanthum) i korjenasta plavulja (Hebeloma radicosum) koje imaju odvratan miris.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CRVENKASTA PANJEVČICA

Hypholoma lateritium (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: lateritius (lat.) = ciglaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Brick Tuft

Klobuk: 3-12 (15) cm širok, mesnat, prvo je kuglast pa polukuglast, zatim se raširi, gladak; oker, narančasto-smeđ ili tamnosmeđ, na sredini je tamnije crveno-smeđe boje, prema rubu svjetliji, na rubu s ostacima zastorka u obliku smeđih dlačica.

Stručak: 3-14 (17) cm visok i 0.4-1.2 (1.7) cm debeo, vitak, šupalj; na vrhu je blijedožućkast, a prema dolje crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ ili tamnomaslinast, vlaknast, ponekad je čehast; na gornjem dijelu je s ostacima zastorka u obliku tamnog crtastog prstenka.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, prirasli su na stručak; blijedožućkasti su ili žuto-smeđi, kasnije su maslinasti i na kraju ljubičasto-smeđi. 

Spore: Eliptične, glatke, 6 - 7 (7.9) × (1.8) 3.6 - 4.1 (4.7) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.7 (1.9), N = 100, Me = 6.4 × 3.8 µm, Qav = 1.7; otrusina je tamno ljubičasto-smeđa.

Meso: Žućkasto, prema dnu stručka je crvenkasto-smeđe; miris je ugodan, a okus je prilično gorak, ali ne tako gorak kao kod prave sumporače (Hypholoma fasciculare).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i površina stručka u dodiru sa sumpornom kiselinom postanu lagano maslinasti, dok se kora stručka u dodiru s željeznim sulfatom trenutno oboji u tamnozeleno, s kalijevom lužinom stručak odmah postane narančasto-žut pa smeđ.

Stanište: Raste tijekom godine (u razdoblju bez mraza), u krasnim busenima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak, a na četvrtoj slici Danijel Mulc, početkom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog dosta gorkog okusa. Otkriveno je da sadrži velike količine termolabilnog toksina koji uzrokuje hemolizu ili razgradnju crvenih krvnih stanica (eritrocita). Kada se gljive prokuhaju, ti toksini nisu više tako učinkoviti. Kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne tegobe. Neki je ljudi jedu bez problema unatoč gorkom okusu, međutim smatra se otrovnom vrstom i ne savjetuje se njezina konzumacija.

Napomena: Po lijepoj ciglastocrvenkastoj boji klobuka se razlikuje od otrovne prave sumporače koja je sumpornožute boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hypholoma marginatum - created in Finland by Martti Moisander

LJUSKASTONOGA SUMPORAČA

Hypholoma marginatum J.Schröt.

Engleski naziv: Snakeskin Brownie

Klobuk: 2-3 (4) cm širok, u početku je zvonasto-koničan, zatim je konveksan, na kraju se otvori i tupo ispupči, slabo je mesnat, površina je suha i glatka, nema tragova narebranosti; može biti žuto-crvenkast, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili zelenkasto-smeđ, rub uvijek svjetliji i s bjelkastim ostacima zastorka koji poslije nestanu.

Stručak: 5-9 cm visok, tanak, valjkast, šupalj, tvrd; pri vrhu bjelkast, s bjelkasto vlaknasto-svilenkastom dekoracijom koja je prošarana poput zmijske kože na crvenkasto-smeđoj ili crno-smeđoj osnovi.

Listići: Prilično su gusti, nejednako su dugi, prirasli su na stručak; najprije su žućkasti ili sivkasti, kasnije su maslinasto-sivi ili ljubičasto-smeđi, oštrica je bjelkasta, često sa crnkastim mrljama od zrelih spora.

Spore: Eliptične, glatke, 8-10 x 4-5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do svijetlosmeđe, i bazi stručka je tamnije hrđastosmeđe boje; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste u jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (otpale grane, srušena debla, panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima te na korijenju.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa i malih dimenzija.

Napomena: Moguća je zamjena s nekim vrstama panjevčica kao što su sivolisnata panjevčica (Hypholoma capnoides) i prava sumporača (Hypholoma fasciculare). Gotovo zmijski izgled stručka toliko je karakterističan za ljuskavonogu sumporaču da je to dovoljan znak za sigurnu determinaciju.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hypholoma myosotis - created in Finland by Allar Antson

LJEPLJIVA SUMPORAČA

Hypholoma myosotis (Fr.) M.Lange

Etimologija: myosotis (lat.) = biljka šumska potočnica (Myosotis).

Engleski naziv: Olive Brownie

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, najprije je konveksan, poslije se izravna i često ispupči na sredini, gladak, gol, upadljivo je mazav; najprije je maslinast ili maslinasto-smeđ, kasnije izblijedi i postane svijetlosmeđ ili žuto-maslinast, rub skoro nije narebran i često je dekoriran raštrkanim bijelim pahuljama.

Stručak: 5-15 cm visok i 2-5 mm debeo, dosta je izdužen i vitak, krut; žućkast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, bijelo je vlaknasto-čehasto prošaran poput zmijske kože.

Listići: Trbušasti, razmaknuti, prirasli; sivkasto-žućkasti, svijetlosmeđi ili maslinasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi, oštrica je bijela i zupčasta.

Spore: Eliptične, bademaste, duguljaste, glatke, sa sitnim kličnim otvorom, 14-19 x 7-9 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, slamnatožuto do blijedosmećkasto, na pritisak postane blago zelenkasto ili zeleno-sivo; miris nije izražen, a okus je malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, kao saprofit na tresetištima bogatim mahovinom i u miješanim i bjelogoričnim šumama bukve, rijetko i na drugim vlažnim staništima. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, na cretu Lepenici u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po dimenzijama spora i mazavom klobuku, a sigurna identifikacija moguća samo pomoću mikroskopske analize spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hypholoma radicosum - created in Finland by Päivi Saikkonen

KORJENASTA PANJEVČICA

Hypholoma radicosum J.E.Lange

Engleski naziv: Rooting Brownie

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, u početku je konveksan, zatim se otvori, gladak; crvenkasto-žut ili oker-smećkast, bijelo pahuljast, sredina je tamnija, rub je dugo vremena bjelkasto maljav i valovit.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 3-6 (8) cm debeo, valjkast, završava produženo korjenasto, najprije je pun, zatim je šupalj, elastičan; često je bjelkasto čehasto-vlaknasto prošaran poput zmijske kože pa oker, na dnu je smeđ ili narančasto-smeđ.

Listići: Prirasli, ponekad prirasli sa zupcem; u početku su bjelkasti, kasnije su oker, sivo-smeđi sivo-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, na kraju su hrđastosmeđi, nikada nisu zeleni, oštrica bijelo čehasta.

Spore: Eliptične, 5.5-7.5 x 3.4-4.3 µm; otrusina je tamno ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo do blijedožuto, u dnu stručka je oker do crvenkasto-smeđe; miris je neugodan na gumene ili vojničke čizme, na vinsku bačvu ili plijesan, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji pomiješanoj s korijenjem ili granjem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s tri vrste panjevčica: crvenkastom panjevčicom (Hypholoma lateritium), pravom sumporačom (Hypholoma fasciculare) i sivolisnatom panjevčicom (Hypholoma capnoides). Međutim, korjenasto produžen stručak u tlu posve je dovoljan da se ne pogriješi. Ako se pažljivo ne izvadi iz staništa, smeđi korjenasti stručak pukne, ali i tada se lako prepozna po mirisu, boji listića i po tome što raste samo u crnogoričnim šumama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

AROMATIČNA PANJEVČICA

Kuehneromyces mutabilis (Schaeff.) Singer & A.H.Sm.

Etimologija: mutabilis (lat.) = promjenljiv, nestalan, nepostojan. Po boji koja je ovisna o promjeni vlažnosti.

Engleski naziv: Sheathed Woodtuft

Klobuk: 3-9 (10) cm širok, mesnat, najprije je konveksan, na kraju se potpuno otvori, ispupči na sredini koja postane tamnija, osobito po vlažnom vremenu, gladak; žuto-smeđ, svijetlosmeđ, cimetastosmeđ ili tamnosmeđ, vodenast, suši se od tjemena prema rubu tako da je rub uglavnom s tamnijim pojasom, uglavnom je prekriven sitnim smeđim ili sivo-smeđim čehicama, rub je na početku podvijen, a po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: 1-10 cm visok i 0.3-1.2 (1.8) cm debeo, najprije je pun, kasnije je šupalj; prljavobijel, prekriven je žuto-smeđim do tamnosmeđim čehicama na blijedožutoj osnovi, iznad vjenčića je svijetložut i gladak, a prema bazi je tamnosmeđ; stršeći vjenčić je trajan, smećkast, opnast i crtast.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; žućkasti, kasnije su žuto-smeđi, svijetlosmeđi ili cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, glatke, s kličnim otvorom, 6-7.5 x 3.5-4.5 µm, (cromushrooms: (6) 6.4 - 7.5 (8.5) × (3.2) 3.8 - 4.6 (4.9) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 120, Me = 7 × 4.2 µm, Qav = 1.7); otrusina je cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, žućkasto do blijedosmeđe ili hrđastosmeđe; miris je ugodan, a okus je aromatičan, na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom poplavi, dok s kalijevom lužinom trenutno postane crveno-smeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (stari panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve i vrbe, rijetko se pronađe i na crnogoričnom drvu iznad 700 m nadmorske visine. Voli više planinske predjele pa je ima mnogo u Gorskom kotaru, na Sljemenu i na Plitvičkim jezerima. Prva je slika snimljena 15.11.2024., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, druga 8.10.2024., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, treća 14.8.2023., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića, četvrtu je snimio Neven Ferenčak, 10.10.2023., peta je snimljena 28.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, a šestu je snimio Danijel Mulc, 3.11.2025.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvanredne kvalitete. Jedna je od najaromatičnijih gljiva. Ne smije se jesti sirova, jer su otkrivene male količine toksina koji uzrokuju hemolizu (razgradnju eritrocita) i aglutinine koji uzrokuju nakupljanje eritrocita. Navedeni se toksini neutraliziraju termičkom obradom.

Napomena: Slične su medena puza (Armillaria mellea) i jestiva čupava grmača (Desarmillaria-tabescens) koje su drugačijeg izgleda. Često dijeli stanište s otrovnom pravom sumporačom (Hypholoma fasciculare) koja ima žutu boju klobuka i maslinasto-smeđe do crno-smeđe listiće.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 235. Aromatična panjevčica (Kuehneromyces mutabilis (Schff. ex Fr.) Singer ex Smit), Sinonim: Pholiota mutabilis Schff.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pholiota adiposa - created on March 2011 in Poland by Jerzy Opioła

MASNA LJUSKAVICA

Pholiota adiposa (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: adiposo, grasso = po sluzavosti klobuka i stručka.

Engleski naziv: Golden Scalycap

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, manje je ili više pravilno zvonoliko-stožast pa otvoren i ispupčen na sredini, sluzavo-mazav; zlatnožut, žuto-oker ili je smećkast, prilično je upadljivo dekoriran ostacima žutog ovoja koji je izražen u obliku velikih priraštenih žućkastih do smećkastih čehica koje su najgušće na sredini, djelomično su stršeće, čehice se po vlažnom vremenu zadebljavaju i nestanu, tako da površina ostane skoro glatka, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je s krpastim ostacima ovoja, nije narebran.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 5-9 (12) mm debeo, valjkast, prilično je pravilan, zakrivljen, jako je mazav i sluzav; žut je ili kremasto-žut na vrhu, a žuto-smeđ, smećkast ili hrđastosmeđ na bazi, površina je s tamnosmeđim čehicama, na vrhu je gol i s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli, često su prekriveni kapljicama; najprije su žućkasti, kasnije su sivkasto-žuti ili žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 5-8.5 x 3-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Prilično je konzistentno, u klobuku je žućkasto, a nešto tamnije u stručku i smeđo-crvenkasto u bazi stručka; miris je slabo izražen, neugodan na drvo, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, ali i drugog bjelogoričnog drveća kao što su hrast ili topola; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta vlaknaste konzistencije, neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjima utvrđeno da sadrži bioaktivni sastojak adenozin koji je pokazao snažne protuupalne učinke i potencijal za jačanje imunološkog sustava (National Library of Medicine. 2024. Effects of Adenosine Extract from Pholiota adiposa (Fr.) Quel on mRNA Expressions of Superoxide Dismutase and Immunomodulatory Cytokines). Sadrži i polisaharide koji pokazuju značajne antitumorske učinke (National Library of Medicine. 2024. The structural characterization of a polysaccharide exhibiting antitumor effect from Pholiota adiposa mycelia).

Napomena: Dio je skupine malih ljuskavica, kao što su zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) i hrapava ljuskavica (Pholiota squarrosa) od kojih se ova vrsta razlikuje po mazavom stručku i klobuku. Sve su vrste nejestive zbog prilično vlaknaste konzistencije mesa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZLAĆANA LJUSKAVICA

Pholiota aurivella (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno + vellus (lat.) = vuna. Po ovoju na klobuku.

Engleski naziv: Golden Scalycap

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, mesnat, prvo je koveksno-zvonolik, kasnije je otvoren i vijugav, sjajan, površina je vlažna, mazava i sluzava; prvo je zlatnožut, zatim je tamnožut, nešto je tamniji na sredini koja je prekrivena žuto-hrđastosmeđim ili smećkastim priraslim i pojasasto raspoređenim čehicama, rub je izrepan od ostataka zastorka.

Stručak: 5-8 cm visok, nešto je duži od promjera klobuka, valjkast, pun, često je korjenasto produžen, nije mazav; obično je žućkast, prema bazi je tamniji, donji je dio sa žućkasto-smeđim pojasasto raspoređenim čehicama, u mladosti je s vlaknasto-maljavom prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli, široki; najprije su sviejtložuti, kasnije su žuto-smeđi, oker ili maslinasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi, u mladosti su prekriveni s bjelkastim do žućkastim, paučinastim i vunastim zastorkom, oštrica je trepavičasta i žućkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 7-11 x 4-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, žilavo, bjelkasto je do svijetložuto, u stručku je hrđastosmeđe; miriše na gljive ili rotkvice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđa, dok meso s kalijevom lužinom trenutno postane žuto-crvenkasto.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, busenasto, kao parazit na živom bjelogoričnom drveću, ali i kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, a veoma rijetko na crnogoričnom drveću, obično jeli; izaziva bijelu trulež drva. Prvu i drugu sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom rujna, a treća slika snimljena je na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Zabilježeno je nekoliko nepotvrđenih alergijskih reakcija, a uzrok može biti određena vrsta drveća na kojima raste.

Napomena: Slična je masnočehava ljuskavica (Pholiota squarrosoadiposa) koja je također mazava, ali na klobuku ima stršeće čehice. Mnogi autori je poistovjećuju s masnom ljuskavicom (Pholiota adiposa) koja ima nešto manje spore dimenzija 5-8.5 x 3-5.5 µm i mazavi stručak, osim toga nema tragova sraštenih ili stršećih čehica po površini klobuka, a ako je s dekoracijom onda je ona vrlo sitna.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pholiota carbonaria - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

UGLJENARSKA LJUSKAVICA

Pholiota carbonaria (Fr.) Singer

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Jer raste na ostacima izgorenog drva.

Engleski naziv: Bonfire Scalycap

Klobuk: 1-6 (8) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i blago ispupči na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu jako mazav i ljepljiv; žut je do crvenkasto-smeđ, rub je svjetliji, ponekad je prekriven čehastim ostacima ovoja, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, sužava se prema bazi; svjetliji je od klobuka, žuto-narančast, prekriven je rijetkim smeđim čehicama, osobito na donjem dijelu, na vrhu je svjetliji, na vrhu je često izražena prstenasta zona.

Listići: U mladosti su kao odvojeni od stručka, kasnije su zaokruženi uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su žućkasti, kasnije su sivo-žuti, žuto-maslinasti do hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8 x 3-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, pri dnu stručka je oker-smeđe; miris mije izražen, a okus je blag i samo ponekad malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom najprije postane oker-žuto pa zatim posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, na starim zgarištima i opožarenim područjima, kao saprofit krupnijih pougljenisanih drvnih ostataka (panjevi) crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je prijavljeno i nekoliko trovanja.

Napomena: Uz navedeno stanište i opis ne bi trebalo biti problema pri determinaciji ove vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VRBOVA LJUSKAVICA

Pholiota conissans (Fr.) M.M.Moser

Etimologija: con (lat.) = zajedno, s + nissans (gr.) = koji se uzajamno podupire. Po rastu uz vrbe.

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen, gol do slabo vlaknast, u mladosti je s vunastim ostacima ovoja, na kraju se raspucava (poput cjepača), po vlažnom je vremenu sluzav, kestenjastosmeđ do žućkasto-oker, na sredini je crvenkasto-oker, a rub je često žućkasto-oker.

Stručak: 3-9 cm visok i 3-1.2 mm debeo, valjkast, vlaknasto-ljuskav, s prolaznim je ostacima ovoja, svijetlokrem, baza i sredina su crvenkasto-smeđi.

Listići: Gusti, 1.5-3.5 mm široki, tanki, prirasli, svijetlo kremasto-žuti, kasnije su cimetastosmeđi, u starosti su tamno ljubičasto-smeđi. 

Spore: Eliptične, 6-8 x 3-4.5 µm, bazidije 20-25 x 5-7 μm, heilocistidije 30-40 x 4.5-6.5 μm, pleurocistidije 25-45 x 8-15 μm (cromushrooms: (6) 6.3 - 7.9 (8.3) x (3.6) 4 - 4.4 (4.8) µm, Q= (1.55) 1.6 - 1.89 (2), N=30, Me= 6.8 x 3.9 µm, Qav=1.74, bazidije su (14) 15.5 - 24 (25.5) x (5.5) 6-6.5 (7.5) µm, N=14, cheiloleptocistide su (18.5) 23 - 33 (37.5) x (5.5) 6 - 7 (9) µm, N=12, cheilochrysocistide su rijetke, 32 - 34 x 8 - 9 µm, N=2, pleuroleptocistide su odsutne, pleurochrysocistide su (23) 32 - 41 (44.5) x (8.5) 9 - 9.5 (10.5) µm, N=10, kopče su prisutne; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetložuto, vodenasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama, močvarnim područjima, zaobalnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka ili prividno na zemlji izmješanom s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično vrbe ili rjeđe topole, te korijenja trava ili grmlja, na mahovinom obraslim vlažnim mjestima. Slike je snimio Neven Ferenčak, 24.4.2020., na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina, izravno na tlu u blizini vrbe i crne topole (Populus nigra).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra nejestivom jer nema nikakve upotrebne vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu i mikroskopskim karakteristikama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pholiota flammans - created in Finland by Outi Laakso

PLAMTEĆA LJUSKAVICA

Pholiota flammans (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: flammans (lat.) = plameno, vatreno. Po živoj boji.

Engleski naziv: Flaming Scalycap

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav; lijepe je limunastožute ili narančaste boje, cijela je površina prekrivena stršećim svijetložutim čehicama na žuto-crvenoj osnovi, rub je podvijen.

Stručak:  3-8 cm visok i 4-8 mm debeo, valjkast, prvo je pun, zatim je šupalj, suh; limunastožut je ili narančast, ispod vjenčića je gusto obrastao stršećim čehicama na žutoj osnovi, iznad vjenčića je gladak, vjenčić je čehast, nije uvijek jasno izražen, nalazi se malo ispod klobuka.

Listići: Prilično su gusti, prirasli; najprije su žuti poput klobuka, kasnije su žuto-smeđi ili hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, sitne, 3-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, žuto, na presjeku postane crvenkasto-smeđe; miriše na gljive ili oštro na rotkvice, a okus je gorkast i kiselkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđa, a meso najprije pocrveni pa poslije postane crno-smeđe, meso u dodiru sa željeznim sulfatom trenutno postane tamnozeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili po 2-3 plodna tijela zajedno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom, jer raste samo na panjevima crnogoričnog drveća, lijepe je žuto-narančaste, a stručak i klobuk su čehasto dekorirani. Jedna je od najljepših gljiva.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ELASTIČNA LJUSKAVICA

Pholiota gummosa (Lasch) Singer

Etimologija: Po elastičnoj konzistenciji?

Engleski naziv: Sticky Scalycap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je okruglast ili zvonolik, zatim je konveksno-izravnat, kožica je mazava i lako se guli; žućkast, žuto-narančast, oker ili je zelenkasto-smeđ, mjestimično je s mrljama, s brojnim je žuto-zelenim, oker-smeđim ili maslinasto-smeđim koncentrično postavljenim čehicama koje otpadnu, rub je dugo vremena podvijen i pokriven zastorkom.

Stručak: 3-6 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, najprije je pun, zakrivljen, zatim postane šupalj; boje je klobuka ili je nešto blijeđi, žućkast, žuto-narančast, zelenkasto-smeđ ili je oker-smeđ, sitno je smeđe čehast kao i klobuk, prema bazi je crvenkasto-smeđe prošaran poput zmijske kože, s izraženom je prstenastom zonom.

Listići: Osrednje su gusti, široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su blijedožućkasti, kasnije su svijetlosmeđi do oker-sivkasti. 

Spore: Eliptične, 6-8 x 3.5-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, blijedožućkasto, ispod kožice klobuka je tamnožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Slike je snimio Neven Ferenčak, 27.10.2025.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve upotrebne vrijednosti.

Napomena: Od žilave ljuskavice (Pholiota lenta) razlikuje se po crisocistidama, pleurocistidama koje su nešto duže, te po sporama s klicom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 249. Elastična ljuskavica (Pholiota gummosa (Lasch) Singer)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pholiota jahnii - created on November 2023 in Graz-Umgebung, Austria by rainerburkard

JAHNIJEVA LJUSKAVICA

Pholiota jahnii Tjall.-Beuk. & Bas

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je konveksan, zatim je otvoren i široko tupo ispupčen na sredini, gladak, malo je mazav; žućkast je smećkast, na sredini je tamniji, ukrašen crveno-smećkastim priraštenim čehicama koje poslije postanu crnkaste.

Stručak: Mnogo je duži od širine klobuka, pun, zakrivljen, malo je sluzav; svijetlosmeđ, iznad prstenaste zone je gol, ispod je sa crvenkasto-smeđim čehicama, na bazi je tamnosmeđ.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, prirasli su na stručak, u mladosti su pokriveni sluzavim zastorkom; najprije bjelkasti, kasnije su oker do hrđastosmeđi i pjegavi.

Spore: Eliptične, glatke, 5-7 x 3-4 µm; otrusina smeđa.

Meso: Debelo, žilavo, u klobuku bijelo, kasnije je svijetložuto, u dnu stručka je šafranastožuto ili crvenkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, uz panjeve ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Pripada skupini ljuskavica sa čehastim klobukom i stručkom. Najsličnija je masna ljuskavica (Pholiota adiposa) od koje se bitno razlikuje po listićima koji su do stručka izrezani i gotovo odmaknuti, a klobuk nije oštro ispupčen. Neki autori jahnijevu ljuskavicu poistovjećuju sa sličnom vrstom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ŽILAVA LJUSKAVICA

Pholiota lenta (Pers.) Singer

Etimologija: lentus (lat.) = izdržljivo, ustrajno, žilavo. Po konzistenciji mesa.

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, konveksan, gotovo je raširen, gladak, mazav, po vlažnom je vremenu prilično sluzav; u pravilu je bjelkast, sredina je oker ili svijetlosmeđa, u mladosti je prekriven prolaznim sitnim čehicama bijele boje koje se ističu po suhom vremenu, čehice su prema rubu sve gušće, u starosti je ispran ili gol.

Stručak: 3-12 (14) cm visok i 0.7-2.8 (3.4) cm debeo, pravilno je valjkast, pri dnu je najčešće zakrivljen i ponekad lagano zadebljan, pun; bjelkast, na bazi je smećkast, ispod prstenaste zone je prekriven gustim vlaknastim i stršećim bijelim čehicama, čehice nisu osobito uočljive po vlažnom vremenu.

Listići: Gusti, uski, nejednako su dugi, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je valovita; prvo su bjelkasti, zatim su žućkasto-maslinasti, u starosti su smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, šiljate, slabo amiloidne, 6-7 x 3-4 µm; otrusina je oker.

Meso: Bjelkasto, u bazi stručka je smećkasto, dosta je vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus dosta podsjeća na rotkvice.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom i amonijevim hidroksidom požuti, sa željeznim sulfatom trenutno pozeleni, dok s fenolanilinom postane vinsko-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, te na otpalom lišću i iglicama. Slike je snimio Neven Ferenčak, 27.10.2025.

Doba rasta: 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog opasnosti od zamjene s nevaljalim vrstama i mogućih alergijskih reakcija. Ako se koristi onda se koriste samo klobuk, jer je stručak jako vlaknast.

Napomena: U Zagrebu raste po Maksimiru. Prepoznatljiva je po suhom vremenu, ali za vrijeme velikih kiša izgube se karakteristična svojstva, kao što su čehavost stručka i klobuka što bi moglo dovesti do određene zabune pri determinaciji ove vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Kuehneromyces lignicola - created in Norway by unknown

PROLJETNA PANJEVČICA

Pholiota lignicola (Peck) Jacobsson

Engleski naziv: Conifer Woodtuft

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ ili je tamnosmeđ, vodenast, izblijedi u sredini; obično je prekriven sitnim smeđim ili sivo-smeđim čehicama.

Stručak: Tamnosmeđ, hrđastosmeđ do crno-smeđ, gladak, rijetko je s kratkotrajnim vjenčićem, s bijelim je vlaknima kao kod otrovne rebraste patuljice (Galerina marginata).

Listići: Gusti, uski, prirasli, izmiješani su s lamelulama; žuto-smeđi, svijetlosmeđi ili su cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 6-7 x 3-5 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Žućkasto, blijedosmeđe do hrđastosmeđe, tanko, lomljivo, u bazi stručka je tamnosmeđe; miris je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit krupnijih drvnih ostataka i na piljevini raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili bora, obično u planinskim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Biti na oprezu s ovom vrstom jer neki izvori navode da je sumnjiva kao otrovna.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KLIZAVA LJUSKAVICA

Pholiota lubrica (Pers.) Singer

Etimologija: lubricus (lat.) = klizak, prijateljski. Po mazavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi, dosta je mazav i sluzav; žuto-smeđ, narančasto-smeđ ili je crvenkasto-smeđ, sredina je tamnosmeđa, površina je s raštrkanim bijelim čehicama, izblijedi prema rubu gdje je gotovo bijel i izraženo bijelo maljav.

Stručak: Valjkast, pun, ujednačene je debljine ili je malo zadebljan na bazi, često je zakrivljen i srašten s drugim stručcima; bijel, na bazi je smećkast, površina je s bijelim čehicama, na vrhu je gol.

Listići: Prilično su gusti i široki, prirasli su na stručak, izmiješani su s lamelulama, oštrica je ravna; bijeli, kasnije su svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične do bubrežaste, 6-7.5 x 3.5-4.2 µm; otrusina je sivo-smeđa.

Meso: Bijelo, u donjem je dijelu stručka smećkasto; miris i okus su slabi na rotkvicu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, rijetko na crnogoričnom drveću; nije česta vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete jer nema nikakve uporabne vrijednosti i zbog opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama. Ako se konzumira koristi se samo klobuk, jer je stručak jako vlaknast.

Napomena: Ova se ljuskavica može zamijeniti s brojnim vrstama. Razlikuje se po bogatoj bijeloj dekoraciji po stručku, prisutnosti upadljivog ovoja na rubu klobuka i dosta svijetloj boji.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SJAJNA LJUSKAVICA

Pholiota lucifera (Lasch) Quél.

Etimologija: lucifer (lat.) = nanijeti svjetlo. Po živoj boji.

Klobuk: 2-7 (8) cm širok, mesnat, najprije poluloptast ili konveksan, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, mazav; limunastožut je ili žuto-smeđ, površina je s nepravilnim, prolaznim i priraštenim crveno-smeđim čehicama na žutoj osnovi, rub je resast.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 2-10 (12) mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, najprije je pun, kasnije je šupalj; iznad vjenčića je limunastožut, prema bazi je hrđastosmeđ, čehast i vlaknast; prolazni je vjenčić bjelkast ili žućkast, teško je uočljiv, odmaknut je od klobuka, uspravan, u obliku je čehastih ostataka.

Listići: Gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama; žuti, kasnije su narančasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, (6.4) 6.8 - 7.8 (8.3) × (3.6) 3.9 - 4.5 (4.9) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2), N = 120, Me = 7.3 × 4.1 µm, Qav = 1.8; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, u stručku je crno-smeđe, čvrsto, vlaknasto; miris je ugodan na drvo, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnnog drveća, te također na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Dio literature navodi da je nejestiva, a drugi dio da je sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Tipično raste na trulom drvu, ima dekoriran stručak i izrazito je lijepe boje. Slična je pjenasta ljuskavica (Pholiota spumosa) koja je upadljivije boje, s jače dekoriranim stručkom i većih je dimenzija. Zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) je izraženije obojena i veća rastom. Raste samo na živom drveću i panjevima bjelogoričnog drveća. Slična je i divna čehavka (Gymnopilus spectabilis).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

RAZORNA ČEHAVKA

Pholiota populnea (Pers.) Kuyper & Tjall.-Beuk.

Klobuk: 4-13 (16) cm širok, prvo je konveksno-polukuglast, zatim se otvori i tupo ispupči na sredini; krem-smeđ, oker, smećkast ili je hrđastosmeđ, čitav je pokriven bijelim i debelim nepravilno raspoređenim čehicama koje kasnije postanu smećkaste, rub je svjetliji i jako čupav.

Stručak: 4-10 (18) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, kratak, robustan, zakrivljen, malo je zadebljan na bazi, batinast, često je korjenasto produžen, pun; ispod prstenaste zone je smećkast i vlaknasto-čehast, a iznad je bjelkast i gladak; vjenčić je bjelkast, na gornjoj strani je smećkast od spora, vlaknast, s rascijepljenim rubom, često samo u tragovima.

Listići: Gusti, debeli, nejednako su dugi, prirasli su za stručak; najprije su sivkasti, kasnije su smećkasti do cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta i u starosti malo nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, s debelim stjenkama, 6-11 x 3.5-6.4 µm; otrusina je hrđastosmeđa do tamnosmeđa.

Meso: Debelo, tvrdo, žilavo, bijelo, bjelkasto, u dnu stručka je oker do smećkasto, ne mijenja boju na prerezu; karakterističnog je lužnatog mirisa, između ugodnog i neugodnog, a okus je gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili po 2-3 primjerka zajedno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, povaljeni trupci) ili kao parazit na živim stablima za koje je opasan parazit, jer njezin micelij razara domaćina dok ga u potpunosti ne uništi, najčešće se pronađe na topoli.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog previše gorkog mesa.

Napomena: Zbog staništa i značajki nije moguća zamjena s nijednom vrstom gljiva. Donekle sliči resastoj slabunjavki (Psathyrella caput-medusae), ali ona raste isključivo na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

TURSKA PEČURKOVICA

Pholiota pudica (Bull.) Gillet

Klobuk: 4-8 (10) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori; bijel, kasnije je sivkast, čitava je površina prekrivena finim čehicama koje se kasnije gube, na dodir postaje žućkasto-zelenkast.

Stručak: 5-8 (10) cm visok, valjkast, zadebljan je na bazi, redovito je zakrivljen, najprije je pun, zatim je šupalj; bijel; vjenčić je tkaninast i gladak.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak na kratki ovratnik (collarium), slobodni; bijeli, vodenasti, mogu biti crvenkasto naprašeni od otrusine.

Spore: Eliptične, 7-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela do crvenkasta.

Meso: Žilavo, vlaknasto, bijelo, na spoju klobuka i stručka dobiva laganu crvenkastu nijansu; miris je oštar i prilično neugodan, a okus je na rotkvice i malo trpak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u vrtovima, vinogradima, na kukuruzištima, grobljima itd.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a prije uporabe treba je prokuhati da izgubi neugodan miris.

Napomena: Donekle je slična svilena štitarka (Leucocoprinus cretaceus), koja ima žuto-crvenkaste listiće. Na početku uvelike podsjeća na ovčarsku pečurku (Agaricus arvensis). Zbog staništa se teško može zamijeniti s nekom otrovnom gljivom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

HRAPAVA LJUSKAVICA

Pholiota squarrosa (Vahl) P.Kumm.

Etimologija: squarrosus (lat.) = raščupano ili nakostriješeno čehasto. Po čehicama po klobuku i stručku.

Engleski naziv: Shaggy Scalycap

Klobuk: 1-5 (10) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i često tupo ispupčen na sredini, uvijek je suh; slamnatožut, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili je svijetlonarančast, čitava je površina prekrivena priraštenim nakostriješenim crvenkasto-smeđim čehama, rub je dugo vremena podvijen i resast.

Stručak: 2-18 (25) cm visok i 0.6-4 (5) cm debeo, valjkast, malo je sužen na bazi, pun je pa šupljikav, tvrd, žilav; svijetlosmeđ, iznad prstenaste zone je gladak i žućkast, a ispod je s nakostriješenim crvenkasto-smeđim čehama kao i klobuk, od sredine prema dnu je sve tamniji; vjenčić je s gornje strane bijel i gladak, a s donje je strane smeđ, čehav i resastog ruba.

Listići: Gusti, uski, prirasli su na stručak; najprije su blijede žućkasto-maslinaste boje, kasnije su maslinasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-8 x 4-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, tvrdo, vlaknasto, bjelkasto je do žućkasto, nešto je tamnije prema dnu stručka; miris je ugodan na repu ili rotkvicu, a okus je na ciklu ili rotkvicu.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom odmah postaje tamnozeleno, dok s kalijevom lužinom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u velikim busenima, kao saprofit na još živim panjevima raznog bjelogoričnog drveća, najčešće voćaka, ali i crnogoričnog drveća poput smreke ili prividno na tlu; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vlaknaste konzistencije i neugodnog mirisa i okusa mesa. U nekim se izvorima također navodi kao otrovna vrsta jer uzrokuje gastrointestinalne poremećaje kod osjetljivih ljudi, osobito u kombinaciji s alkoholom pa preporučujemo da izbjegavate konzumaciju ove vrste.

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po jakoj dekoraciji koju čine čehice po klobuku i stručku. Sliči joj nejestiva vrsta zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) sa sjajnim i mazavim klobukom s rijetkim priraštenim hrđastosmeđim čehicama na žutoj osnovi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IZMETNA ĆELAVICA

Deconica coprophila (Bull.) P.Karst.

Etimologija: copro (gr.) = izmet, balega + -philos (gr.) = ljubav prema, privlačnost prema. Po rastu na izmetu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, okruglasto-polukuglast ili je lagano zvonolik, skoro je gladak,žućkasto-maslinast, narančasto-smeđ ili crveno-smećkast, svijetliji je po suhom vremenu, rub je sitno crtast.

Stručak: Prljavobijel, žućkasto-oker ili svijetlosmeđ, skoro je gladak, vlaknast, prstensta je zona s jedva uočljivim ostacima ovoja.

Listići: Dosta su razmaknuti zbog lamelula, suženi su uz stručak, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; svijetlosivi, kasnije su sivo-smeđi do crno-smeđi, oštrica je bjelkasta i trepavičasta.

Spore: Eliptične, glatke, (10.4) 11.6-13.5 (13.9) × (6.7) 7.1-8.4 (8.7) µm, Q = (1.4) 1.5-1.8 (1.9), N = 42, Me = 12.6 × 7.7 µm, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su u obliku boce ili vretenaste, neke su iskrivljene (cromushrooms: spore su (10.3) 11.2 - 12.9 (13.6) × (6.4) 7 - 8 (8.6) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 12.1 × 7.5 µm, Qe = 1.6, bazidije su 25-31.4 × 8.1-13.7 µm, N = 6, cheilocistide su 38.4-41.4 × 9.2-11 µm, N = 3); otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Gotovo da i ne postoji, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit na životinjskom izmetu, najčešće kravljem i konjskom. Primjerke na prve dvije slike snimio je Mladen Matišić, početkom rujna, na izmetu nekog biljojeda, a posljednje dvije su snimljene 1.10.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na kravljem izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadržaji psilocibin. Nije poznato da je jako psihoaktivna.

Napomena: Najkarakterističnija je po staništu na kojem raste, prilično se često pronađe na izmetu raznih životinjskih vrsta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BALEGASTA KLOBUČICA

Deconica merdaria (Fr.) Noordel.

Etimologija: Po tome što obično raste na izmetu.

Klobuk: 1-4 cm širok, okruglasto-zvonolik, na kraju se raširi, suh, žućkasto-maslinast ili smeđo-maslinast, suhom je vremenu slamnatožut do žuto-smeđ, a mazav i ljepljiv po vlažnom vremenu, najprije s ostacima ovoja, a kasnije gol, rub s krpastim ostacima bjelkastog ovoja.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 2-4 mm debeo, kratak, zadebljan je na bazi, vretenasto-korjenast, pun pa šupalj, bjelkast ili žućkast, kasnije je svijetlosmeđ, čehasto-vlaknast, prstenasta zona s ostacima ovoja.

Listići: Lagano su prirasli ili kratko silazeći, dosta su rijetki; prvo su žućkasto-smećkasti ili svijetlosmeđi, kasnije su tamnosmeđi; oštrica je bjelkasta.

Spore: Valjkaste do vretenaste, glatke, 12-13 x 7-9 µm; cheilocistide su valjkaste, končaste; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po vrtovima, pognojenim poljima, livadama, te na krupnim drvnim ostacima raznog posječenog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Treću sliku snimila je Tihana Prcić.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži psilocibin. Ne sadrže sve vrste iz ovog roda psilocibin, ali nijedna vrsta nije jestiva.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po polukuglastom obliku klobuka koji je žućkaste boje, te po karakterističnom staništu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PLANINSKA ĆELAVICA

Deconica montana (Pers.) P.D.Orton

Etimologija: montanus (lat.) = planinski, povezan s planinama. Po staništu.

Engleski naziv: Mountain Moss Deconica

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, prilično je malen, konveksan i raširen, tupo je ispupčen na sredini, malo ljepljiv; smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, po suhom vremenu je okerast, rub je crtast do 1/3 promjera klobuka i skoro uvijek radijalno raspucan.

Stručak: 1.5-3 (4) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, prilično je slabašan, žilav, pun pa šupalj; svijetlosmećkast, kasnije tamnosmeđ, na vrhu je obično svjetliji, a na bazi tamniji, s vlaknastim je ostacima bijelog ovoja.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; sivo-smeđi, kasnije su tamnosmeđi ili ljubičasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične ili bademaste, (6) 6.1 - 7.1 (7.4) x (3.5) 3.9 - 4.5 (4.6) µm, Q = 1-5 - 1.7 (1.8), N = 22, Me = 6.7 x 4.2 µm, Qav = 1.6; otrusina je sivo-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, vlaknasto, žilavo, krem, smećkasto ili oker-smeđe, vodenasto; miriše lagano na brašno, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u miješanim i crnogoričnim šumama, te po pustarama, travnjacima, parkovima, na kiselom tlu bogatom hranjivim tvarima ili na mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Đurđevac.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom bez obzira što ne sadrži psilocibin.

Napomena: Prilično je malena rastom, s karakterističnom je ispupčenom sredinom klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Leratiomyces squamosus - created on October 2023 in Eberswalde, Germany by nicola_dual

ČEHASTA VITIČARKA

Leratiomyces squamosus (Pers.) Bridge & Spooner

Etimologija: squamosus (lat.) = čehast, ljuskav. Po dekoraciji stručka.

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, prvo je konveksan i jedva uočljivo tupo ispupčen, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv; najprije je žućkast ili žuto-okerast, zatim je oker, narančasto-smeđ, vrh je često crvenkasto-smeđ, na kraju je skoro tamnosmeđ, na sredini sa sitnim i koncentrično postavljenim ljuskicama, rub je gladak i nešto svjetliji.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i 4-8 (10) mm debeo, tanak, valjkast; bjelkast, kasnije je svijetlosmeđ, u starosti je tamnosmeđ,  iznad vjenčića je bijel, ispod vjenčića je s uočljivim bjelkastim čehicama; vjenčić je bijel, zatim je svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, crtast.

Listići: Osrednje su gusti, nejednako su dugi, kratko se spuštaju po stručku; najprije su sivkasto-smeđi, kasnije su crveno-smeđi ili ljubičasto-smeđi, oštrica je bijelo čehasta.

Spore: Eliptične, s debelim stijenkama, glatke, sa središnjom klicom, 11-15.4 x 6-8.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, krem, smeđe vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u parkovima, uz puteve i na mjestima za preradu drva kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sumnjiva je i kao otrovna.

Napomena: Može se pronaći po miješanim šumama na Sljemenu. Ova vrsta nije teška za determinaciju, jer se najviše ističe prilično dugim, tankim i čehavim stručkom s vijenčićem, stanište također nepogrešivo isključuje mnoge druge slične vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PRLJAVOSMEĐA KOPRENKA

Meottomyces dissimulans (Berk. & Broome) Vizzini

Etimologija: dissimulare (lat.) = skrivati, prikrivati. Po boji.

Engleski naziv: Winter Brownie

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, sjajan, mazav, krem, smeđ, siv, sivo-smeđ ili je nešto tamnije crno-smeđe boje, uvijek je s maslinastom nijansom, vodenast, rub je svjetliji i prozirno narebran, u mladosti je s ostacima bijelog ovoja, a u starosti je izvrnut.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 2-7 (9) mm debeo, valjkast je ili zadebljan na bazi, uglavnom je zakrivljen, šupalj, svijetlosmeđ, bjelkasto je pahuljast iznad prstenaste zone, a ispod je više pahuljasto-ljuskavo prošaran poput zmijske kože, baza je maljava od bjelkastog micelija; vjenčić je smeđ, brzo je prolazan i obično je izražen u obliku vlaknaste prstenaste zone.

Listići: Razmaknuti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, nisu račvasti, u mladosti su bjelkasti ili kremasti, kasnije su oker-smeđi ili sivo-smeđi, oštrica je valovita i sitno ljuskava.

Spore: Eliptične, glatke, 6.2-12.5 x 4-7.5 µm; otrusina je žuto-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, nježno, vodenasto, svijetlosmećkasto, u stručku je tamnosmeđe, kremasto kada se osuši; miriše lagano na gljive ili rotkvice, a okus je također slab na rotkvice.

Stanište: Zimska je gljiva, raste od kasne jeseni do proljeća kao saprofit tla u aluvijalnim, bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i parkovima, najčešće u blizini topole ili jasena, u lišću, duboko ukopana u zemlji. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, početkom ožujka, na lokalitetu Dravska šuma uz kvart Banfica u Varaždinu, na listu bijele topole, a posljednje tri Slobodan Bjelajac.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Teško je zamjetna i veoma promjenljive boje i oblika. Ima jasno narebran rub klobuka i karakteristični uzdignuti vjenčić ispod kojeg je dekoriran. Raste i u zimskom periodu, dosta je rijetka vrsta i ne smije se konzumirati sirova.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Protostropharia dorsipora - created in Finland by Petri Roponen

KONJSKA STRNIŠNICA

Protostropharia dorsipora (Esteve-Rav. & Barrasa) Redhead

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, izravnat je i izbočen na sredini, gladak, žut, žuto-oker, sivo-žut, smećkast ili je ljubičasto-smeđ, u starosti se raspuca, rub je ćesto zakrivljen i krpast.

Stručak: Šupalj; svijetložut, žuto-oker do limunastožućkast, baza je bijela od micelijskih niti, s crnkastim je visećim vjenčićem.

Listići: Izrezani su uz stručak, prirasli, sivo-ljubičasti, ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija i nazubljena.

Spore: Eliptične, 11.5-21.5 x 7-10 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, na krajevima žućkasto, kasnije žuto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do prosinca, uz rubove cesta, na rubovima šuma, mjestima bogatim hranjivim tvarima i na pašnjacima kao saprofit na izmetu krupnih biljojeda, prvenstveno konja. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u Zagrebu, Petrinji, na otoku Braču te okolici Crikvenice, Korenice, Velike Gorice i Zadra. Dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Sadrži različite, djelomično nepoznate toksine koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Protostropharia semiglobata - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

POLUKUGLASTA STRNIŠNICA

Protostropharia semiglobata (Batsch) Redhead, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: semiglobatus (lat.) = polukuglasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Dung Roundhead

Klobuk: 1.5-2.5 (3.5) cm širok, dugo vremena je polukuglast, zatim je konveksan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, sluzav i ljepljiv; bjelkast je do žućkast, sredina je uglavnom oker ili žuto-zelenkasta, ne blijedi, ponekad je s ostacima koprene.

Stručak: 4-11 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast, tanak, korjenast, sluzav; bjelkast, žućkast, u mladosti je sa sitnim, tankim i lijevkastim uzdignutim vjenčićem koji je prilično udaljen od ruba klobuka, tijekom sazrijevanja spora gotovo pocrni.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se poneki vrlo kratko spuštaju po stručku, široki, izmiješani su s lamelulama; u mladosti su ružičasti, svijetloljubičasti ili smeđi, u starosti su crno-ljubičasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 15-22 x 8-10 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, skoro da i ne postoji, vodenasto, bjelkasto; miris nije izražen ili je lagano na brašno, a okus je također na brašno i malo ljut.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do prosinca, skupno ili pojedinačno, po livadama, pašnjacima, poljima i rubovima šuma kao saprofit na izmetu biljojeda, prvenstveno goveda i konja. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, Parku prirode Žumberak - Samogorsko gorje te u okolici Crnog Luga i Fužina u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Budući da raste na izmetu konja i drugih životinja često se nađe u zajednici s polujajastim gnojištarom (Panaeolus semiovatus), zvonastim smetištarem (Panaeolus papilionaceus), te mnogim vrstama iz roda Coprinus, međutim polukuglasti žuto-zeleni klobuk i listići su dovoljni za sigurnu determinaciju ove vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ČEŠLJUGARSKA LJUSKAVICA

Pyrrhulomyces astragalinus (Fr.) E.J.Tian & Matheny

Etimologija: astragalinos (gr.) = češljugar (Carduelis carduelis). Vjerojatno po upadljivoj boji.

Engleski naziv: Conifer Scalycap

Klobuk: 2-5 (8) cm širok, prvo je pulokuglast pa raširen, spljošten, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, sjajan, gol; šafranastožut, žuto-narančast, narančasto-crven ili je krvavocrven, na sredini je tamniji, rub je blijedožut, površina je prolazno vlaknasta.

Stručak: 5-10 cm visok i 4-7 mm debeo, valjkast, sužen je na bazi, često je zakrivljen, ubrzo postane šupalj; bjelkast je ili žućkast, na bazi je smeđ, na pritisak pocrni, vlaknasto je prošaran poput zmijske kože, s prolaznom je prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; žuto-narančasti, sivo-narančasti, žuto-okerasti ili su žuto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Skoro eliptične, glatke, 5-7 x 4-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Relativno je tanko, bijelo je ili žućkasto, uz rub je uglavnom narančasto-crveno, na oštećenom ili presječenom mjestu za oko dvije minute pocrni (mlađi primjerci manje); miris nije izražen, u bazi stručka je više ili manje na jod, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili u gustim skupinama, po planinskim predjelima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća, poput bora ili smreke; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog jako gorkog okusa mesa.

Napomena: Teško se može zamijeniti s drugim vrstama zbog tipične narančaste boje klobuka i osobine mesa koje na prerezanom mjestu polako pocrni.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZELENA VITIČARKA

Stropharia aeruginosa (Curtis) Quél.

Etimologija: aeruginosus (lat.) = zelenkasto. Po boji.

Engleski naziv: Verdigris Roundhead

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je poluloptast, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini, po kišnom je vremenu mazav, sluzav i ljepljiv, kožica se lako guli; zelen je ili modro-zelen, prekriven je s prolaznim i rijetkim bijelim ljuskicama (ostacima ovoja), rub je dugo vremena zakrivljen prema dolje.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 0.4-1 cm debeo, valjkast, šupalj, mazav, vlaknast; modro-zelenkast, iznad vjenčića je gladak, ispod je s bijelim čehicama, na bazi je s micelijskim nitima; pod klobukom nosi viseći prljavobijeli, sivkasti ili sivo-smeđi vjenčić, s gornje je strane crtast, rub s gornje strane može biti i crnkast od poispadalih zrelih spora.

Listići: Prirasli; bjelkasti, zatim su sivo-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, glatke, obično su s jednom uljnom kapljom, (7.3) 7.7 - 8.6 (9.3) × (3.9) 4.2 - 4.7 (5.1) µm, Q = (1.5) 1.7 - 1.9 (2.1), N = 120, Me = 8.1 × 4.5 µm, Qav = 1.8; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, zelenkastog je tona; miriše ugodno na gljive ili plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla, u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, na livadama i pašnjacima, na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili izravno na panjevima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora smatra nejestivom vrstom jer je blago otrovna i može uzrokovati gastrointestinalne tegobe. Također postoje izviješća skupine ljudi koji već duže vrijeme konzumiraju ovu vrstu, čak i u velikim količinama, a koji nikada nisu imali nikakvih probavnih problema. Ako se konzumira ukloniti ljepljivu kožicu klobuka već u šumi, jer je moguće da ona sadrži toksine. Vjerojatno sadrži malu količinu termolabilnih toksina koji se termičkom obradom unište.

Napomena: Ne može se zamijeniti s drugom gljivom jer je mazava, ima karakterističnu modro-zelenu boju klobuka i bijeli vjenčić koji poslije zbog sazrijevanja otrusine pocrni. Spominje se kao zasebna vrsta zelenkasto-plava vitičarka (Stropharia cyanea). Vrlo je slična zelenoj vitičarki, a razlikuje se po tome što je manje sluzava i na rubu klobuka nema ostataka zastorka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Stropharia albonitens - created in Norway by Rob van Kruining

BIJELA VITIČARKA

Stropharia albonitens (Fr.) Quél.

Klobuk: 3-6 (7) cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je ravan i tupo ispupčen na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu mazav; bijel, na sredini je žućkast.

Stručak: 3-8 cm visok, valjkast, pun, kasnije je šupalj, lomljiv, često je zakrivljen; iznad vjenčića bijel, hrapav i malo pahuljast, ispod vjenčića postaje žućkasto-oker i čehast, često je žuto pjegav; vjenčić je bijel sa smeđim ili crno-smeđim rubom, kratkotrajan, opnast, viseći.

Listići: Gusti, prirasli su ili je poneki silazeći sa zupcem, izmiješani su s lamelulama; svijetlosmeđi, kasnije su sivo-smeđi, smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica bijelo maljava.

Spore: Eliptične, bademaste, glatke, 8-9 x 4-5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo, po vlažnom je vremenu prozirno, u stručku postane žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama i pašnjacima, rubovima šuma, u grmlju, na travnatim mjestima, često u blizini johe.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a vjerojatno nije otrovna.

Napomena: Posebno obilježje ove vrste jest mazavi bijeli klobuk, koji poslije na sredini poprimi žućkasto-krem boju. Postoji i slična vitičarka Stropharia melanosperma, koja također ima bjelkasti klobuk, ali često s ljubičastom nijansom, ima i veće spore, 9-12 x 6.5-7.5 µm i uočljivo crtasti vjenčić.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PLAVA VITIČARKA

Stropharia caerulea Kreisel

Etimologija: kyanos (gr.) = tursko staklo, tamnomodro, zagasitomodro, plavičasto. Po boji.

Engleski naziv: Blue roundhead

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, prvo je poluloptast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, slabo je mazav, kožica se teško guli; zelen, plavo-zelen, vodenast, u starosti izblijedi u žuto-smeđu boju, dekoriran je sa sitnim čehicama koje se ubrzo izgube, rub je obično prekriven bjelkastim ovojem.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, valjkast, plavo-zelen, iznad vjenčića je gladak, ispod vjenčića je s bijelim čehicama, ponekad je gladak, na bazi je baršunast od rizomorfnih hifa; vjenčić je kratkotrajan i ponekad samo u tragovima, a ne jasno izražen kao kod zelene vitičarke (Stropharia aeruginosa).

Listići: Nisu gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, sivo-smeđi, crvenkasto-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica nije bjelkasta kao kod zelene vitičarke.

Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 4.3-5.7 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, smećkasto; miriše na rotkvice ili kiseli kupus, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po parkovima, livadama, pašnjacima, vrtovima, te miješanim i bjelogoričnim šumama, na vapnenačkom tlu, često u blizini koprive. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora smatra nejestivom vrstom jer je blago otrovna i može uzrokovati gastrointestinalne smetnje. Također postoje izviješća skupine ljudi koji već duže vrijeme konzumiraju ovu vrstu, čak i u velikim količinama, a koji nikada nisu imali nikakvih probavnih problema. Ako se konzumira ukloniti ljepljivu kožicu klobuka već u šumi, jer je moguće da ona sadrži toksine. Vjerojatno sadrži malu količinu termolabilnih toksina koji se termičkom obradom unište. U nekim se izvješćima navodi da sadrži halucinogene tvari u tragovima.

Napomena: Po zeleno-plavičastoj boji veoma je slična zelena vitičarka od koje se razlikuje po smećkastim listićima, prolaznim vjenčićem i upadljivoj dekoraciji. Također, klobuk teži da požuti i prisustvo rizomorfnih hifa na bazi stručka su dodatne osobine zbog kojih se teško može zamijeniti nekom sličnom vrstom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

HORNEMANNOVA VITIČARKA

Stropharia hornemannii (Fr.) S.Lundell & Nannf.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast danskog botaničara Jens Wilken Hornemanna (1770. - 1841.), profesora botanike na Sveučilištu u Kopenhagenu i kasnije direktora Botaničkog vrta.

Engleski naziv: Conifer Roundhead

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, vlažan je ili malo mazav; smeđ je do ljubičasto-smeđ, bez dekoracije, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 8-10 cm visok i 1-1.8 cm debeo, visok, vitak, valjkast, sužen je na bazi; bijel, žućkast, iznad vjenčića je brašnast, ispod vjenčića je grubo bijelo vlaknasto-čehast, dekoracija je čupava, gusta i prolazna, parcijalni je ovoj bjelkast, razvijen, zatvara listiće na klobuku, nakon čega se raspukne i prekriva gotovo čitavi stručak; vjenčić je bijel, crtast s gornje strane i dosta prolazan.

Listići: Gusti, malo su trbušasti, prirasli; prvo su bjelkasti, kasnije su sivo-ljubičasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, s uočljivom klicom, 10-14 x 5.5-7 µm; otrusina je ljubičasto-crna.

Meso: Prilično je debelo, mekano, lomljivo, bijelo, bijelo-kremasto; jakog je neugodnog i kiselog mirisa, a okus je neugodan i malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, jele i bora, na ili u blizini pljesnivih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer kod osjetljivih ljudi uzrokuje gastrointestinalne tegobe.

Napomena: U našim krajevima je veoma rijetka vrsta. Jedna je od malobrojnih vrsta većih dimenzija iz roda Stropharia (kao primjerice zelena vitičarka (Stropharia aeruginosa), slamnatica (Stropharia rugosoannulata)). Kada se gljiva razvije ima upadljivo dekoriran stručak, te gladak klobuk, po površini nema nikakvih čehica i nije maljav. Eventualno se može zamijeniti s slamnaticom, smatra se jednom od njezinih varijacija.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.