Tulosesus congregatus - created on July 2013 in Gatten, Denmark by Thomas Kehlet

SJEDINJENA GNOJIŠTARKA

Tulosesus congregatus (Bull.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: congregatus (lat.) = okupljati se, sabrati, okupljeni, združeni. Po skupnom rastu.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je jajolik i visok do 1.4 cm, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je žućkasto-smeđ, cimetastosmeđ do sivo-smeđ, kasnije je sivkasto-žut do siv, sa sitnim je stršećim dlačicama koje su vidljive pomoću povećala.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.5-2.5 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, 18-34 ih dopire do stručka, usko prirasli ili gotovo slobodni, bijeli do crnkasti, rastapaju se.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je izraženo ekscentričan, 9.8-14.2 x 5.6-7.5 µm, Q = 1.55-1.95, Qav = 1.75-1.85, bazidije su 4-sporne, 16-36 x 9-12 µm, cheilocistide su eliptične do široko jajolike, 30-90 x 20-45 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste do široko jajolike, 30-140 x 20-50 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 3-8 µm, 30-120 x 8-18 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do studenog, skupno, na izmetu, izmetu pomiješanom sa slamom, gnoju i sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je kratkotrajna gnojištarka (Tulosesus ephemerus), koja se razlikuje po nedostatku kopči i nešto većim sporama 11.6-15.8 x 6.1-7.9 µm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus ephemerus - created in Spain by Emilio López Barchino

KRATKOTRAJNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus ephemerus (Bull.) D.Wächt. & A.Melzer

Engleski naziv: Fleeting Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je okruglasto-valjkast, zatim je stožast ili zvonolik i na kraju raširen, jako je narebran od ruba do same sredine, najprije je žuto-smeđ do narančasto-smeđ, zatim sivo-smeđ, u sredini tamniji s tamno narančasto-smeđim diskom, vodenast, prema rubu vremenom postaje svjetliji, rebra su trajne oker boje, prekriven je prolaznim bjelkastim ljuskicama, rub se u starosti izvrne prema gore.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, prema osnovi malo deblji, suh, lomljiv, tek pod povećalom sitno maljav, bjelkast do svijetložut.

Listići: Gusti, najprije bijeli, zatim sivo-crni, slobodni ili više-manje prirasli na stručak, oštrica je bijela, rastapaju se u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične, 11.5-15.5 x 6-8 µm, bazidije 18-40 x 8-14 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su 20-60 x 8-13.5 µm, pleurocistide su 60-120 x 20-45 µm, caulocistidije su 40-60 x 10-23 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto, tanko, lomljivo, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit na pognojenom tlu, hrpama fragmentiranog gnoja, humusu za cvijeće, vrtovima, parkovima, šumskim putevima, rubovima šuma, često na truloj piljevini, na vlažnim i sjenovitim mjestima; vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta zanimljiva po tome što se u prirodi može pronaći samo ujutro pa ubrzo propada i osuši se. Na početku rasta jako joj je slična sitnosporna gnojištarka (Parasola kuehneri), a poslije se bitno razlikuje po narebranom klobuku koji nema rebra oker-žute boje, već sive.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus heterosetulosus - created on June 2012 in Fjellenstrup, Denmark by Michael Sonniks

RAZNOČEKINJASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus heterosetulosus (Locq. ex Watling) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: hetero (lat.) = različit, drugačiji + setulosus (lat.) = s dlačicama, čekinjast. Po dekoraciji na klobuku i stručku.

Engleski naziv: Variedcell Inkcap

Klobuk: 0.5-1 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je krem-smeđ, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, kasnije je sivkast do siv prema rubu, prekriven je sitnim dlačicama različite dužine.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, staklast, bijel, sivkast, kasnije je smećkast, površina je prekrivena sitnim dlačicama različite dužine.

Listići: Uski, slobodni, bijeli do crnkasti, ne rastapaju se već povenu.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je izraženo ekscentričan, 8-11 x 5-6.4 µm, Q = 1.5-1.8, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-32 x 8.5-10 µm, cheilocistide su kuglaste do jajolike, 13-25 x 12-18 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 2-5 µm, 30-95 x 8-21 µm, ima sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do sivkasto, djelomično je staklasto crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, skupno, na konjskom gnoju i biljnim ostacima, u lončanicama za cvijeće.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po obično brojnim sclerocistidama, staništu na balegi i sporama s ekscentričnim kličnim otvorom. Ima vrlo mala plodna tijela, kao prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja nema sclerocistide i ima središnji klični otvor.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus heterothrix - created on July 2021 in Bimose, Sorø, Denmark by Thomas Kehlet

DLAKAVA GNOJIŠTARKA

Tulosesus heterothrix (Kühner) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: hetero (gr.) = različit, drugačiji + thrix (lat.) = dlaka, vlakno. Po dekoraciji na klobuku i stručku.

Engleski naziv: Hairy Inkcap

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je crveno-smeđ, zatim je smeđ, kasnije je sivkast do sivkasto-smeđ, prekriven je sitnim, bjelkastim vlaknastim dlačicama.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, lagano je zadebljan na bazi gdje je 2 mm širok, staklast, bijel, prekrivena je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, 9-18 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bijeli, kasnije su tamnosmeđi do crnkasti.

Spore: Jajolike, klični otvor je lagano ekscentričan do gotovo središnji, 8.5-12 x 5-6 µm, Q = 1.55-1.8, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-30 x 6-9 µm, cheilocistide su u obliku boce sa valjkastim vratom koji je djelomično glavičasto proširen na vrhu širokom 3-6 µm, 20-45 x 9-13 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 6-11 µm, 50-110 x 11-20 µm, nema sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, na zemlji, često u mahovini i na granama prekrivenim mahovinom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta razlikuje od raspucane gnojištarke (Tulosesus hiascens) po svojim sporama s blago ekscentričnim kličnim otvorom. Prozirna gnojištarka ima sužene pileocistide, dok opisana vrsta nema. Listići su kod opisane vrste prilično razmaknuti, što je važna karakteristika za determinaciju ove vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus hiascens - created on June 2010 in Viidu, Sorø, Estonia by Vello Liiv

RASPUCANA GNOJIŠTARKA

Tulosesus hiascens (Fr.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: hiascens (lat.) = koji se otvarati, koji puca. Po raspucanom klobuku.

Engleski naziv: Splitting Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je oker-smeđ, kasnije je sivkast do siv prema rubu, prekriven je sitnim, bjelkastim vlakancima.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast do blago batinasto zadebljan na bazi, koja je do 5 mm široka, bijel do bijelo-sivkast, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, 24-36 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, kasnije su smeđi do crno-smeđi, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je na sredini, 7.5-11.5 x 4.3-5.9 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.7-1.9, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 7-8 µm, cheilocistide su u obliku boce sa suženim vratom koji je širok 3.5-7 µm, 30-75 x 10-18 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 4-10 µm, 50-250 x 13-24 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla po parkovima, livadama, vrtovima, rubovima šuma, šumskim putevima, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po zašiljenim, dugim pileocistidama u kombinaciji s oblikom spora, koji je više-manje sličan obliku kod rasijane gnojištarke (Coprinellus disseminatus), kod koje su spore nešto manje, a pileocistide su sa širokim, valjkastim, vratom, koji se ne sužava.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus impatiens - created on March 2022 in Batchwood, St Albans, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Jeff

NESTRPLJIVA GNOJIŠTARKA

Tulosesus impatiens (Fr.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: impatiens (lat.) = nestrpljivo, netolerantno. Jer je krhka, izgleda izlomljeno.

Engleski naziv: Impatient Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, najprije je stožast i visok do 1.2 cm, ubrzo se jako raširi i izravna, opnaste je konzistencije, sivkast do žuto-smeđ, sredina je oker-smeđa do crveno-smeđa, prema rubu je svjetliji, površina je sa sitnim dlačicama vidljivim samo pomoću povećala, jasno je radijalno narebran sve do sredine.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.5-2 mm debeo, prilično je slab, bijel je ili srebrnast, sitno je dlakav, osobito prema vrhu.

Listići: 14-21 ih dopire do stručka, prilično su razmaknuti, usko su prirasli, bjelkasti do svijetlosmeđi, kasnije sivi do crno-sivi.

Spore: Eliptične do jajolike, s oko 1.5 µm širokim kličnim otvorom je na sredini, 10.6-11.3 x 6.2-7.6 µm, Q= 1.45-1.75, Qav = 1.55-1.65, bazidije su 4-sporne, 20-40 x 9-10 µm, cheilocistide su u obliku boce sa izraženo suženim vratom i vrhom širokim 2-6 µm, 25-50 x 8-15 µm, pileocistide su sa zašiljenim vratom širokim 3-6 µm na vrhu, 50-125 x 12-22 µm; otrusina je crno-smeđa do sivo-crna.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, u starosti crno poveni, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, u aluvijalnim šumama, po parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima, među otpalim lišćem bukve, hrasta i breze, ali često i u travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su dlakava gnojištarka (Tulosesus heterothrix), koja je sa ovojem na klobuku, jajolikim sporama sa donekle ekscentričnim kličnim otvorom i nešto rjeđim listićima, te naborana gnojištarka (Parasola plicatilis), koja se minimalno rastopi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 119. Nestrpljiva gnojištarka (Coprinus impatiens (Fr.) Quél., Sinonim: Pseudocoprinus impatiens Kühn.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus marculentus - created on January 2025 in Lellinge Skovhusvænge, Denmark by Ella Buck

HEKSAGONALNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus marculentus (Britzelm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: marculentus (lat.) = oblačno, muljevito, nejasno. Po izgledu.

Engleski naziv: Hexagonal Inkcap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, u mladosti je manje ili više valjkast pa stožasto-zvonolik, na kraju izravnat, prvo je smeđ, tamnosmeđ, na sredini je često crvenkasto-smeđ, skoro je do sredine prozirno narebran, rebra su svijetlosmeđa, površina je sa zrnasto-ljuskavim ovojem, koji se brzo izgubi, s glavičastim je dlačicama (pileocistide) vidljivim samo pomoću povećala, u starosti se rastopi.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, najprije je bjelkast do žućkast, zatim žuto-smeđ, staklast, površina je sitno dlakava, ne rastapa se u crnu tekućinu već samo povene.

Listići: Vrlo su gusti, usko su prirasli ili slobodni, u mladosti su slabo obojeni, skoro bezbojni, bijeli, a ubrzo su zbog poispadalih spora crnkasti.

Spore: Eliptične, s prednje su strane skoro heksagonalne, klični je otvor ekscentričan, 9.7-14.3 x 6.3-8.7 (f) x 6.2-7.3 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.45-1.55, bazidije su 4-sporne, 16-38 x 9-12 µm, cheilocistide eliptične do kuglaste, 20-70 x 17-40 µm, pleurocistide su duguljaste, eliptične do gotovo kuglaste, 60-90 x 20-35 µm, nema sclerocistide, pileocistide su u obliku boce sa 6-10 µm širokim vratom, 50-100 x 12-20 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražem, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, skupno i busenasto, kao saprofit na izmetu izmiješanom sa slamom, najčešće konjskom, te na biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova je vrsta najkarakterističnija po karakterističnim heksagonalnim sporama i glavičastim pileocistidama na površini klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus pellucidus - created on August 2020 in Knagelbjerg Skov, Denmark by Thomas Læssøe

PROZIRNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus pellucidus (P.Karst.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: pellucidus (lat.) = proziran, bistar. Po prozirnosti klobuka.

Engleski naziv: Transparent Inkcap

Klobuk: 4-9 mm širok, isprva je jajolik, zatim je stožast do zvonolik, kasnije se otvori i izravna, bjelkast, krem, bijelo-smećkast, bijelo-narančast do svijetlosmeđ, na sredini je tamniji, u starosti je sivo-smeđ, prekriven je sitnim dlačicama vidljivim samo pomoću povećala, po vlažnom je vremenu prozirno crtast, bez ostataka ovoja.

Stručak: 0.5-2 cm visok i 0.5-1 mm debeo, nitast, nježan, valjkast, bijel do gotovo proziran, slabo crtast, fino je praškast ili sitno dlakav poput klobuka.

Listići: Osrednje su gusti, slobodni, u mladosti su bijeli, kasnije su sivi, na kraju se otope u crnu tekućinu, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do vretenaste, 6-12 x 4.5-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su kuglaste; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, brzo postane crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na pognojenom tlu, stajskom gnoju, izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su kratka gnojištarka (Coprinellus curtus), koja ima nešto šire spore i gladak klobuk, te raznočekinjasta gnojištarka (Tulosesus heterosetulosus), koja ima dvije vrste cistida na površini klobuka, od kojih jedna ima debele, sklerotične stijenke.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus plagioporus - created on June 2009 in Crosby Farm Regional Park, St. Paul, Minnesota, USA by Bell Museum, University of Minnesota

LATERALNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus plagioporus (Romagn.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: plagios (gr.) = kosi, strm + poros (gr.) = otvor, pora. Po ekscentričnim kločnim otvorom na sporama.

Engleski naziv: Slantspored Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je crveno-smeđ do ljubičasto-smeđ, u mladosti je često taman, kasnije je sivkast do siv prema rubu.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.4-13.8 x 5.8-7.4 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.75-1.85, bazidije su 4-sporne, 18-38 x 8-9 µm, cheilocistide su kuglaste, promjera do 40 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom i 7-12 µm širokom glavicom na vrhu, 60-150 x 10-18 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla po stazama prekrivenim sitnim drvnim ostacima, često na glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po tamnoljubičastom klobuku kod mladih primjeraka, te po mikroskopskoj kombinaciji batinastih do glavičastih pileocistida i caulocistida i kuglastih cheilocistidija. Ponekad su vrhovi pileocistida i caulocistidija samo malo zadebljani, te je u tim slučajevima moguća zamjena sa vrstom Tulosesus subpurpureus.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus sassii - created on July 2012 in Eskebjerg Vesterlyng, Mareskov, Denmark by Thomas Kehlet

SASSIJEVA GNOJIŠTARKA

Tulosesus sassii (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je usko stožast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je cimetastosmeđ do crveno-smeđ, u mladosti je s ljubičastom nijansom na sredini, sitno dlakav.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, bijel, na dnu je lagano cimetastosmeđ, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, oko 28 ih dopire do stručka, slobodni ili usko prirasli, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične, klični otvor je ekscentričan, 12.8-20 x 7.9-11 µm, Qav = 1.7-1.75, bazidije su 2-sporne, 18-38 x 9-12.5 µm, cheilocistide su kuglaste do jajolike, 20-60 x 20-30 µm, pleurocistide su 50-90 x 25-55 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 2-5 µm na vrhu, 30-100 x 5-16 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit na izmetu, uglavnom konjskom, te izmetu pomiješanom sa slamom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, prisutnost pleurocistida i staništu na balezi. Slične su dvosporna gnojištarka (Tulosesus bisporus), koja nema pleurocistidije i ima puno manje spore, dvorodna gnojištarka (Tulosesus bisporiger), koja ima pleurocistidije, ali nema stezaljke, ima manje spore i ne raste na izmetu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus sclerocystidiosus - created on August 2019 in Ylläs, Varkaankuru, Finland by Tapio Kekki

ŠIROKOCISTIDNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus sclerocystidiosus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sclero (gr.) = tvrd + cystidio (lat.) = cistida + -osus (lat.) = označava osobinu, znači "pun" nečega ili "bogat" nečim. Po mikroskopskim karakteristikama.

Engleski naziv: Thickcelled Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je žuto-smeđ do oker-smeđ na sredini, kasnije postane siv prema rubu, sitno je dlakav.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, oko 36 ih dopire do stručka, slobodni, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.6-14.2 x 6.7-8.4 µm, Q = 1.35-1.8, Qav = 1.55-1.7, bazidije su 4-sporne, 18-38 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do jajolike, 20-60 x 20-50 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 3-8 µm na vrhu, 40-120 x 8-16 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, ali i na sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su nježna gnojištarka (Tulosesus callinus), koja ima zašiljene pileocistide i nešto manje spore (9.3-13.1 x 5.7-7.4 µm) i ljubičasta gnojištarka (Tulosesus subpurpureus), koja ima crveno-smeđi do ljubičasto-smeđi klobuk, rijetke sclerocistide i pileocistide izdužene na vrhu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus subdisseminatus - created on June 2014 in Eskebjerg Vesterlyng, Mareskov, Denmark by Thomas Kehlet

VILINA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subdisseminatus (M.Lange) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sub (lat.) = skoro, ispod, nepotpuno + dis (lat.) = raspršen, razdvojen, odvojen + seminatus (lat.) = posijan, rasut. Po rastu u skupinama.

Engleski naziv: Sprite Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je svijetlosmeđ, nešto je tamniji na sredini, sitno je dlakav.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je slabo dlakava.

Listići: Uski, 16-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Spore: Usko eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9.2-13.3 x 5.3-6.7 µm, Q = 1.7-2.05, Qav = 1.85-1.95, bazidije su 4-sporne, 18-36 x 8.5-11 µm, cheilocistide su eliptične do duguljaste, neke su valjkaste ili u obliku boce, 30-55 x 15-23 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa ujednačeno suženim vratom ili je ponekad malo proširen na vrhu širokom 8-14 µm, 60-120 x 10-22 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na ili u blizini otpalih grana, obično po močvarama, na vrlo vlažnim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po prilično širokom, valjkastom vratu pileocistida. Dosta su slične pileocistidama rasijane gnojištarke (Coprinellus disseminatus), ali su izraženo kraće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus subimpatiens - created on April 2017 in Hvissinge, Denmark by Tobias Bøllingtoft

FRUSTRIRAJUĆA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subimpatiens (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po sličnosti sa nestrpljivom gnojištarkom (Tulosesus impatiens).

Engleski naziv: Frustrating Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je tamno crvenkasto-smeđ, smeđ do žuto-smeđ na sredini, kasnije postaje siv prema rubu, sitno je dlakav.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, površina je slabo dlakava.

Listići: Uski, 26-28 ih dopire do stručka, usko su prirasli do slobodni, bijeli, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9.3-14.1 x 6.2-8.2 µm, Q = 1.4-1.85, Qav = 1.5-1.65, bazidije su 4-sporne, 18-43 x 9-10 µm, cheilocistide su kuglaste, promjera do 50 µm, ili u obliku boce sa suženim vratom širokim 4-8 µm na vrhu, 40-100 x 13-17 µm, pleurocistide su jajolike, 50-75 x 20-40 µm, pileocistide su u obliku boce sa ujednačeno suženim vratom ili je ponekad malo proširen na vrhu širokom 5-10 µm, 60-120 x 13-24 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je nježna gnojištarka (Tulosesus callinus), koja ima isključivo kuglaste cheilocistide, a ne izmiješane u obliku boce i kuglaste kao kod opisane vrste, te nešto uže spore, vrat pileocistida se sužava prema vrhu, dok je kod opisane vrste više valjkast.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus subpurpureus - created on September 2023 in Roden Skov, Denmark by Jens H. Petersen

LJUBIČASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subpurpureus (A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sub (lat.) = skoro, ispod, nepotpuno + purpureus (lat.) = ljubičast. Po boji.

Engleski naziv: Mauve Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je tamno bordocrven do crveno-smeđ na sredini, kasnije je tamno ljubičasto-siv na sredini i tamnosiv do crnkast na rubu.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, u mladosti je krem-ljubičast, rijetko je siv, kasnije postaje sivkast, površina je gusto dlakava, ubrzo je gol.

Listići: Uski, usko su prirasli, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9-11.5 x 5.6-7 µm, Q = 1.45-1.65, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, 16-40 x 8-10 µm, cheilocistide su mjehuraste, 40-85 x 25-45 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 4.5-9 µm na vrhu ili batinaste, 45-100 x 7-14 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u vlažnom lišću ili u blatu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od slične se lateralne gnojištarke (Tulosesus plagioporus) razlikuje po pileocistidama s valjkastim vratom i uskim ili slabo proširenim, ali ne glavičastim vrhom i više ljubičastoj boji.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tulosesus velatopruinatus - created on July 2019 in Pleasant Township, IN, USA by Stephen Russell

INJASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus velatopruinatus (Bender) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: velatus (lat.) = pokriven, zavijen, obavijen + pruina (lat.) = mraz, inje. Po boji.

Engleski naziv: Hoary Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je cimetastosmeđ do oker, površina je radijalno vlaknasta.

Stručak: 3.5-6.5 cm visok i 1.2-2 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava, u mladosti je pri dnu bijelo baršunast.

Listići: Gusti, uski, usko su prirasli, bijeli, kasnije su crnkasti, po suhom se vremenu ne otapaju, već povenu.

Spore: Jajolike, klični otvor je ekscentričan, 11-13.4 x 5.8-6.5 µm, Q = 1.55-1.85, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, 18-36 x 8-10 µm, cheilocistide su isprva kuglaste, promjera 15-40 µm, kasnije su eliptične do široko valjkaste, dužine do 70 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 5-10 µm na vrhu, 65-140 x 10-30 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit na piljevini ili sitnim drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je dlakava gnojištarka (Tulosesus heterothrix), kojoj su cheilocistide uvijek u obliku boce, a spore malo veće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SMEĐOCRVENKASTA GRLAŠICA

Bonomyces sinopicus (Fr.) Vizzini

Etimologija: Po oker-crvenoj (ciglastoj) boji zemlje.

Engleski naziv: Spring Funnel

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, mesnat, tanak, spljošteno-ulegnut ili lijevkastog oblika, bez sjaja, skoro gol; oker-narančaste do crveno-smeđe boje, po suhom vremenu izblijedi, površina je fino baršunasta; rub je najprije podvijen pa poslije postane valovit.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 0.5-1.5 (1.8) cm debeo, osnova je zadebljana, pun pa brzo šupalj; boje je klobuka, vlaknasto-crtast, osnova je maljava od bijelih rizomorfa.

Listići: Vrlo su gusti, spuštaju se niz stručak, izmiješani s lamelulama; bijeli do kremasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela do krem.

Meso: Bjelkasto, na krajevima je svijetlosmeđe do crvenkasto, žilavo, vlaknasto, mekano; karakteristično jako miriše na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, često s jelom, hrastom, bukvom i smrekom, te na opožarenim terenima. Primjerke na prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u prosincu, na lokalitetu Donji Mosti pokraj Đurđevca, a na posljednjoj slici Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete zbog vlaknastog mesa i dosta neugodnog mirisa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ciglastoj boji, jako miriše po brašnu i ima karakteristično zadebljan stručak ispod listića. Slična je ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) koja raste nešto ranije i nema tako upadljiv miris.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ALEKSANDROVA GRLAŠICA

Clitopaxillus alexandri (Gillet) G.Moreno, Vizzini, Consiglio & P.Alvarado

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog sakupljača gljiva Alexandrea.

Engleski naziv: Alexander's Funnel

Klobuk: 3-9 (16) cm širok, robustan, mesnat, u mladosti je konveksan i tup, a zatim spljošteno-pupčast, tvrd; smećkast do sivo-smeđ, vrlo rijetko crvenkasto-smeđ; čehast, sa sitnim, jedva vidljivim čehicama, često s nešto tamnijim pjegicama; rub je najprije podvrnut pa se izravna, gladak, malo valovit, u starosti malo narebran.

Stručak: 4-8 (11) cm visok i 1-5 (7) cm debeo, dosta je pravilno valjkast ili je malo zadebljan na osnovi, batinast, u pravilu je kratak, tvrd, robustan, zdepast je i debeo, pun, spužvast; nešto je svjetliji od klobuka, bijel do svijetlosmeđ, na osnovi je dosta izraženo opleten ostacima bijelog micelija.

Listići: Gusti, najprije su kukasto-prirasli, a zatim se spuštaju po stručku, anastomozirajući su uz stručak; svijetlokremasti, maslinasto-žuti do krem-sivkasti, s narančastim odsjajem.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 5.5-8 x 4-5.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, gusto, malo gumasto, u stručku je žilavo, bjelkasto, do svijetlosmećkasto (svijetle boje bijele kave); miris je karakterističan na gljive, a okus malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, najčešće u crnogoričnim šumama na travnatim površinama bogatim mahovinom, voli toplije krajeve. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Ova grlašica raste ispod crnogoričnog drveća na sloju otpalih iglica, stručak je uvijek obrastao micelijem, izvanredno je debelomesnata gljiva. Kod determinacije pomažu nepravilno postavljene tamnije pjege po klobuku. Pronađe se u miješanim šumama hrasta, jasena i lijeske u blizini Velike Gorice. Slična je sivolistićava grlašica (Atractosporocybe inornata) koja je veća rastom i ima slabiji miris.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GLAVATA DEBELJAČA

Pogonoloma macrorhizum (Quél.) Dima & P.-A.Moreau

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + kephale (gr.) = glava, čelo. Po dimenzijama klobuka.

Klobuk: 5-20 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se izravna, gladak, kožica se teško guli; bjelkast, oker, na sredini je tamniji, prema rubu je smećkast i svijetlo oker, ponekad je mjestimice s čehastim mrljama, rub je dosta podvijen, maljav, vlaknast.

Stručak: 10-16 cm visok i 2-6 cm debeo, krupan, zdepast, na bazi je trbušasto zadebljan i skoro korjenast, pun, bjelkast, oker, smećkast, pri dnu je čehast.

Listići: Prirasli ili se malo spuštaju po stručku, debeli, bjelkasti, zatim su krem-žućkasti, na kraju potamnu, oštrica je blago nazubljena.

Spore: Jajolike, sa granuliranim sadržajem, slabo su amiloidne, (5.1) 5.5 - 6.5 (7.4) x (3.7) 3.8 - 4.6 (5.3) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), Me = 5.9 x 4.2 µm, Qav = 1.4; otrusina je kremasta.

Meso: Čvrsto, debelo, u stručku je vlaknasto, bijelo, pri dnu stručka polako posivi; prvo miriše na travu ili kukuruznu svilu ili kosu, zatim neugodno na trulu ribu, okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto, u grozdovima, po više međusobno sraštenih stručaka koji nastaju iz kuglaste micelijske mase koja podsjeća na sklerocij, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, voli toplija staništa, na mediteranskom području. Primjerke na prve četiri slike snimila je Tihana Prcić, 27.11.2024, a peta je snimljena 17.10.2024., na lokalitetu Sutina kod Sinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dosta je velikih dimenzija, a raste po više primjeraka zajedno iz zajedničkog sklerocija.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 585. Glavata debeljača (Leucopaxillus macrocephalus (Schulz.) Bohus)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pogonoloma spinulosum - created in Spain by Jordi Clavell

NAKOSTRUŠENA VITEZOVKA

Pogonoloma spinulosum (Kühner & Romagn.) Sánchez-García

Engleski naziv: Aromatic Meadowcap

Klobuk: 6-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i malo ispupčen na sredini; sivkast je do sivkasto-oker, sredina je oker-smećkasta, cijela je površina dlakavo nakostriješena, rub dugo vremena podvijen i valovit, nekad je narebran.

Stručak: 7-10 cm visok, valjkast, gladak, na bazi je zašiljen; bijel, kasnije je žućkast.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli sa zupcem, oštrica valovita, bijeli.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, 3.5-5 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Debelo, bjelkasto je do žućkasto; miris je ugodan na jasmin, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u bjelogoričnim šumama, osobito šumama hrasta te uz rubove šuma u blizini grmlja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta, a lako je prepoznatljiva po nakostriješenom dlakavom klobuku, dugo podvijenom rubu te šiljatoj bazi stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PEHARASTA GRLAŠICA

Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.) Singer

Etimologija: cyathus (gr.) = pehar, kalež + forma (lat.) = oblik. Po klobuku u obliku pehara.

Engleski naziv: Goblet

Klobuk: 2-8 (9) cm širok, na sredini je tipično ulegnut, pupčast, lijevkast, gladak; smeđe je ili tamnosmećkaste boje, po vlažnom je vremenu tamniji, vodenast, sušenjem blijedi, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je slabo i kratko narebran.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, vitak, najprije je pun, ubrzo je cjevasto šupalj, prema dnu je sve deblji, a na samoj bazi je nešto zadebljan; smeđ je poput klobuka, obično je dosta bjelkasto vlaknast, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Gusti, tanki, spuštaju se po stručku, na stručku završavaju kao odrezani, račvasti, na bazi su poprečno povezani sa žilicama, izmiješani su s lamelulama, lako se odvajaju od podnice klobuka; bjelkasti, sivi do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s jako granuliranim sadržajem, amiloidne, 8-12 x 5-6.5 µm (cromushrooms: spore su (8) 8.1 - 9.2 (9.7) × (4.3) 4.7 - 5.6 (6) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.8 (2), N = 60, Me = 8.5 × 5.1 µm, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-42 × 7.4-8.5 µm, N = 2, hife su široke 4.1-7 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, sivo do krem-sivo, u kori stručka je smećkasto; miriše aromatično na sijeno, a okus je na gljive.

Stanište: Raste u jesen u svim tipovima šuma, na travnatim stazama, kao saprofit na drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom. Prvu i petu sliku snimio Neven Ferenčak, 7.11.2021. i 24.11.2023. a druga, treća i četvrta su snimljene 15.11.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. U skupini je gljiva koje izlučuju cijanovodičnu kiselinu (cijanid), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom može bez problema konzumirati kada se dobro termički obradi ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štiti od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati. Ovisno o mjestu rasta, pronađene su gljive sa 125-170 mg cijanovodične kiseline po 1 kg gljiva. Međutim, nisu poznata neka ozbiljnija trovanja ili problemi s ovom gljivom, samo je treba dobro termički obraditi.

Napomena: Prepoznatljiva je po stisnutom stručku s uzdužnim kanalićima te po pupčastom klobuku. Listići imaju tendenciju da se račvaju prema stručku (Y), kao i sa lamelulama. Zbog tipičnog izgleda koji podsjeća na čašicu produljene drške se praktično ne može zamijeniti nijednom nevaljalom vrstom. Prašnjavonoga grlašica (Clitocybe vibecina) već u mladosti ima narebran klobuk, manja je rastom, izbljeđuje na sredini udubljenja, a listići se kraće spuštaju po stručku. Slična bljedolika grlašica (Pseudoclitocybe expallens) koja ima izraženije narebran rub klobuka. Slična je i prljava koturnica (Lepista sordida).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 697. Peharasta grlašica (Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.: Fr.) Sing.), Sinonim: Clitocybe cyathiformis (Bull. ex Fr.) Quél.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BLJEDOLIKA GRLAŠICA

Pseudoclitocybe expallens (Pers.) M.M.Moser

Etimologija: ex-pallesco (lat.) = izblijeđeno, poblijeđeno.

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, ubrzo se otvori i ulegne na sredini, pupčast, lijevkast, mazav, sjajan; smeđ do sivo-smeđ s plavkastom nijansom, po vlažnom je vremenu tamne maslinasto-smeđe do crno-smeđe boje, vodenast, po suhom je vremenu svjetlijeg okerastog tona, površina je s radijalnim uraštenim vlakancima, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i narebran do polovice širine, rebra su u starosti vrlo duboka.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 3-9 (11) mm debeo, prilično je slabašan, dug, valjkast, pun, nešto je zadebljan na bazi, često je stisnut i zakrivljen; boje je klobuka ili je nešto svjetliji, sivo-smeđ, često je s plavkastom nijansom, na bazi je maljav.

Listići: Osrednje su gusti, račvasti, izmiješani su s lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, spuštaju se po stručku, na spoju sa stručkom su kao odrezani, oštrica je pravilna, lako se odvajaju od podnice klobuka; sivi su do sivo-smećkasti.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, amiloidne, 7-10 x 5-7 µm, Q = 1.4-1.9, Qa = 1.6; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tanko, u stručku je pomalo hrskavičavo, vodenasto, smećkasto; miriše na gorke bademe ili malo na voće, a okus je blag na gljive.

Stanište: Raste u kasnu jesen kao saprofit tla u raznim tipovima šuma, po livadama, pašnjacima i na travnatim stazama, na neutralnom do lužnatom tlu.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lako se prepoznaje po pupčastom klobuku, a listići imaju tendenciju da se račvaju prema stručku (Y) i s brojnim je lamelulama. Po boji i izgledu je slična peharasta grlašica (Pseudoclitocybe cyathiformis) od koje se razlikuje po listićima i lamelulama koji su ravni, nisu račvasti.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Radulomyces confluens - created on July 2014 in Poland by Jerzy Opioła

PLIVAJUĆA VOSKOZUPKA

Radulomyces confluens (Fr.) M.P.Christ.

Etimologija: confluere (lat.) = teći, zajedno, spajati se. Po međusobnom spajanju manjih krpica.

Engleski naziv: Confluent Radulomyces

Plodno tijelo: 1-15 (18) cm široko, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, inicijalno formira male krpice koje se poslije međusobno spoje, kada se posuši, djelomično se odvoji od supstrata; površina je kvržičasta, poput bradavica, u mladosti je bjelkasta, žućkasta do žuto-narančasta, kasnije je žućkasto-smeđa do sivkasto-oker, često s laganim plavkastim odsjajem, vodenasta, malo je maljava, rub je maljavo-resast.

Spore: Eliptične, na jednom kraju šiljate, glatke, s uljnom kapljom, prozirne, 7.5-9 x 5.9-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do žućkasto-smeđe, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće bukve za vrijeme vlažnih perioda u zimskim mjesecima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta je jako promjenljive boje i može se zamijeniti s drugim sličnim vrstama. Slično kvrgavo plodno tijelo ima vrsta Gloeocystidiellum leucoxanthum, koja također raste na krupnim drvnim ostacima (trupci, grane) bjelogoričnog drveća, osobito johe, lijeske ili topole. Mikroskopski se jako razlikuje jer ima eliptične i malo zakrivljene spore pa gloeocystide imaju zrnatu strukturu. Također je moguća zamjena s vrstom Hyphodermella corrugata, koja raste na donjoj strani ležećeg trupca ili grane bjelogoričnog drveća. Međutim, ona ima spore veličine 8-11 x 5-6 µm i zbijene krajeve hifa koji su gusto krastavo obloženi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NAZUBLJENA VOSKOZUPKA

Radulomyces molaris (Chaillet ex Fr.) M.P.Christ.

Etimologija: mola (lat.) = mlin, mljevenje. Po izgledu.

Engleski naziv: Oak Toothcrust

Plodno tijelo: 4-15 (30) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, inicijalno formira male krpice koje se poslije međusobno spoje, subiculum je relativno mesnat i sočan; površina je bijelo-smeđa, žuto-smeđa, žuto-hrđastosmeđa do crvenkasto-smeđa, rub je baršunasto-resast, himenij se sastoji od šiljaka; šiljci su tupi, često su grupno zbijeni i hrapavi, 2-4 mm dugi, do ruba su kraći.

Spore: Eliptične, glatke, sa zrnatim sadržajem, prozirne, 7-12 x 6-9 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Mekano, sočno, po suhom je vremenu žilavo, voštano, žućkasto je do žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća (grane, trupci) s korom, najčešće hrasta ili lipe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivost ove vrste očituje se po staništu i načinu rasta, jer nije nadohvat ruke. Rast započne visoko na živim stablima hrasta, ali na već mrtvim granama s korom. Ako imate sreću da zimski vjetrovi i snijeg odlome takve grane, pronaći ćete ih na tlu s opisanom vrstom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KASNI GRUDOVAC

Sarcomyxa serotina (Pers.) V.Papp

Etimologija: serotinus (lat.) = kasno, koje kasno raste.

Engleski naziv: Late Fall Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 (22) cm široko, školjkastog je ili bubrežastog oblika, dosta je mesnato; siv, sivo-smeđ, žuto-maslinast maslinasto-smeđ, ili smeđ, površina je prekrivena sitnim smeđim čehicama na nešto svjetlijoj osnovi oker tona, rub je podvijen samo u mladosti.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, kratak, krupan, pun, uvijek je lateralno spojen s klobukom, sužava se prema mjestu spoja sa podlogom; žućkast, žuto-zelen ili žuto-smeđ, prekriven je sitnim smećkastim čehicama.

Listići: Gusti, prilično su stisnuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, ali ne do dna stručka; u mladosti su bjelkasti, kasnije su žuti, kremasto-žuti ili okerasti, u starosti ili na pritisak postanu žuto-smeđi.

Spore: Valjkaste, glatke, amiloidne, 3.5-6 x 0.7-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Malo je spužvasto, sa želatinoznim slojem unutar klobuka, žilavo, bjelkasto do oker; miris je slab na gljive, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od rujna do prosinca, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća, često u društvu s bukovom krivonoškom (Pleurotus ostreatus) te ponekad kao parazit na živim bjelogoričnim stablima. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Ljubelj Kalnički, na krupnim drvnim ostacima johe i graba.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Općenito je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa i kontroverznih informacija da sadrži toksine koji se nakupljaju u masnim stanicama tijela i oslobađaju kada dođe do gubitka težine. Navodi se i da su u ovoj vrsti pronađene male količine kancerogenih tvari. Toksičnost je za sada vrlo kontroverzna i svakako zahtijeva daljnja istraživanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po masovnijem rastu po panjevima i granama, ima zelenkasti klobuk i lijepe žute listiće, te karakterističan oblik krupnog i lateralno postavljenog stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZRNATA PAHULJIČARKA

Flammulaster granulosus (J.E.Lange) Watling

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, najprije polukuglast, poslije konveksan do raširen; cimetastosmeđ do tamnosmeđ, rub je nešto svjetliji, prekriven je šiljastim čehastim bradavicama.

Stručak: 1-3 (4) cm visok, valjkast, prema osnovi nešto deblji, šupalj, elastičan, hrđastosmeđ do tamnosmeđ, prema dnu je tamniji, prekriven je stršećim čehastim bradavicama, maljav, osnova je zadebljana i bijelo maljava.

Listići: Prirasli, hrđastosmeđi ili tamnosmeđi, oštrica je svjetlija i sitno pahuljičasta.

Spore: Eliptične poput badema, glatke, 8.6-9.3 x 5.2-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Smeđe do crvenkasto-smeđe, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i zimu, u skupinama, u miješanim šumama, po puteljcima, parkovima i uz rubove šuma na humusnom tlu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom siječnja, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s hrđastosmeđom pahuljičarkom (Flammulaster ferrugineus) koja je tamnije hrđastosmeđe boje i raste u šumama po mahovini. Postoji još niz sitnih pahuljičarki, kao što su primjerice zlatna pahuljičarka (Flammulaster limulatus) i bodljikava zrnoglavka (Flammulaster muricatus), koje nije jednostavno odrediti bez mikroskopske analize spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZLATNA PAHULJIČARKA

Flammulaster limulatus (Fr.) Watling

Etimologija: limula (lat.) = ukrasiti, ukrasiti sitnim detaljima. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 0.6-2 (3) cm širok, malen, okruglast je pa skoro zvonolik; žuto-smeđ, narančast ili hrđastosmeđ, često je nešto tamniji, osušen je svjetliji, površina je u mladosti hrapavo-zrnasta ili sitno čehava, dekoracija je upadljivija poslije kada se gljiva razvije, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 2-3 (3.5) cm visok i 2-3 (4) mm debeo, valjkast, zakrivljen, malo je zadebljan na bazi, šupalj; zlatnožut s tamnijom smećkastom bazom, vlaknast, čupav, zrnast, sitno čehav, vrh je uvijek svjetliji.

Listići: Prilično su gusti, malo su trbušasti, prirasli su uz stručak; najprije su limunastožuti, kasnije su zlatnožuti, u starosti su cimetastosmeđi, oštrica je bijela i pahuljasta.

Spore: Eliptične, (7.1) 7.4 - 8.4 (9.4) × (3.5) 3.7 - 4.2 (4.8) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.1 (2.2), N = 120, Me = 8 × 4 µm, Qav = 2; otrusina je smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Žućkasto ili žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, a rijetko crnogoričnog drveća, također na drvnom otpadu ili piljevini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je malena gljiva, svi dijelovi su lijepe zlatnožuto-narančasto-oker boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Flammulaster muricatus - created on August 2023 in 52.6519..., 13.9097..., Germany by lindernia-w

BODLJIKAVA ZRNOGLAVKA

Flammulaster muricatus (Fr.) Watling

Etimologija: murex (lat.) = volak (Murex trunculus), morski puž. Po izgledu klobuka.

Klobuk: 1.5-3 (4) cm širok, polukuglast je pa otvoren; hrđastosmeđ, upadljivo je dekoriran čekinjastim smeđim čehama na smeđoj do žućkastoj osnovi, čehice prelaze preko ruba.

Stručak: Valjkast, vijugav, šupalj; hrđastosmeđ ili narančasto-smeđ, dekoriran je isto kao i klobuk s čekinjastim smeđim čehama na smeđoj do žućkastoj osnovi, manje je čehast i svjetliji na vrhu, vlaknast, često s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Najprije su prljavobijeli pa smećkasti, osrednje su gusti, suženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju sa zupcem, nisu široki, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa do krem-cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, žućkasto ili smećkasto; miris nije izražen ili je slab cvjetni na pelargonije, a okus je blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u aluvijalnim, bjelogoričnim i miješanim šumama kao saprofit sitnijih i krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Velike Gorice i na planini Medvednici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je panjevčica po uvijek prisutnoj upadljivoj dekoraciji klobuka i stručka. Raste na ostacima drva, a ne na zemlji.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

JABLANOVAČA

Cyclocybe cylindracea (DC.) Vizzini & Angelini

Etimologija: cylindraceus (lat.) = cilindričan, valjkast. Po valjkastom stručku.

Engleski naziv: Poplar Fieldcap

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, prvo je poluokruglast, kasnije je raširen; bijel, krem, oker, sredina je obično tamnije smeđe boje, rupičasto je naboran, kožica se po suhom vremenu raspucava, rub je često iskrivljen i nešto svjetliji.

Stručak: Valjkast, bjelkast, često je smeđ od poispadalih spora; ispod klobuka je sa visećim, često kratkotrajnim bjelkastim do narančasto-smeđim vjenčićem.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, često s točkastim mrljama, oštrica je vijugava; bjelkasti do kremasti, kasnije su cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 8-11 x 4,4-5.7 µm; otrusina je smeđa do oker-smeđa.

Meso: Bjelkasto, u bazi stručka je smećkasto; miris nije izražen, ugodan ili je na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste već od ranog proljeća do kasne jeseni, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) topole, te kao parazit izravno na stablu, voli vinograde i toplija područja, češća je u mediteranskom području. Primjerke na trećoj slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne vrijednosti. Može se uzgajati u vrtu na panjevima ili trupcima topole.

Napomena: Na istom staništu raste i razorna čehavka (Pholiota populnea), ali ona nema trajan vjenčić i dosta je čehava.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 228. Južnjačka jablanovača (Agrocybe aegerita (Brig.) Singer), Sinonimi: Pholiota aegerita Brig., Pholiota cylindracea DC ex Fr.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

TAMNA LIVADARKA

Cyclocybe erebia (Fr.) Vizzini & Matheny

Etimologija: erebus (lat.) = pakao. Po boji koja je tamna i što pocrni.

Engleski naziv: Dark Fieldcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prvo je zvonolik pa otvoren i često s izvrnutim rubom, gotovo je uvijek ispupčen, gol, gladak, tankomesnat; po vlažnom je vremenu blistave tamnostosmeđe boje i skoro mazav, vodenast, a po suhom je vremenu bez sjaja, blijedosmeđ ili cimetastosmeđ, rub je malo radijalno narebran ili raspucan.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.4-1 cm debeo, valjkast, prema dolje je često zadebljan, prvo je pun pa šupalj, pahuljast; iznad vjenčića je bjelkast i crtast, narebran, a ispod vjenčića je tamniji, smeđ, vlaknasto-crtast i čehast, na dodir malo pocrni, s bijelim micelijem na bazi; vjenčić je relativno širok i opnast, trajan, u mladosti je uzdignut, a u starosti viseći, s gornje je strane narebran, a s donje strane je gladak, bjelkast do svijetlosmeđ.

Listići: Razmaknuti, stisnuti, tanki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je maljavo-pahuljičasta; najprije su bjelkasti pa kasnije oker-smećkasti do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične do vretenaste, 8.4-15 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je sivkasto do blijedosmećkasto, a u stručku smeđe, tanko, mekano; miris nije izražen, nije na brašno, a okus je lagano gorkast ili na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, rijetko u jesen, najčešće busenasto na tlu bogatom humusom, ali i pojedinačno, kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, livadama, u grmlju, na otvorenim travnatim površinama. Prve četiri slike snimila je Helena Petrić, početkom rujna na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, a petu Danijel Balaško.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje vrijednosti zbog gorkastog okusa mesa.

Napomena: Najlakše se prepoznaje po trajnom vjenčiću koji je s gornje strane široko, gotovo brazdasto narebran, a rebra se nastavljaju po stručku sve do listića. Uz navedeno, isključena je mogućnost zamjene s nejestivim vrstama gljiva. Po raspucanom klobuku je slična tvrda livadarka (Agrocybe dura) od koje se razlikuje po crnom crtežu na gornjem dijelu stručka po čemu je i dobila ime.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PAHULJIČASTA TRUBLJAČA

Tubaria conspersa (Pers.) Fayod

Etimologija: conspersus (lat.) = posuti, poškropiti, poprskati. Po jako čehastom klobuku.

Engleski naziv: Felted Twiglet

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, u starosti ostane pupčast, krem-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ i sivo-smeđ, suh je dosta svjetliji, bjelkast s crvenkastim odsjajem, već je u mladosti potpuno prekriven bijelim ljuskavim ostacima ovoja, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do sredine, kožica prelazi preko ruba, resasta.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, u starosti je gol, bjelkasto-sivkast do svijetlosmeđ, vlaknasto-ljuskav, vrlo je grub, prema dnu je tamnije siv do smeđ, na bazi je bijelo baršunast od micelija, rijetko je s bijelim ljuskavom prstenastom zonom.

Listići: Rijetki, prilično su razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, žuto-smeđi, oker-smećkasti, svijetlosmeđi do narančasto-smeđi, oštrica je bijela, ljuskava i sitno nazubljena.

Spore: Uglavnom bademaste, ponekad malo izdužene, s tankim stijenkama, glatke, 7-10.5 x 4.1-6.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa do svijetlo hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, kremasto je do smećkasto, u kori stručka je svijetlosmeđe; lagano miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po šumskim stazama i rubovima polja, kao saprofit krupnih drvnih ostataka, drvnog otpada i biljnih ostataka, te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Primjerke na slikama snimio je Neven Ferenčak, početkom svibnja, na lokalitetu kod Preloga.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po staništu, raste na zemlji. Od drugih brojnih vrsta iz skupine u kojoj se nalazi obična trubljača (Tubaria furfuracea) razlikuje se po nešto izraženijem ovoju i drugačijem obliku spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OBIČNA TRUBLJAČA

Tubaria furfuracea (Pers.) Gillet

Etimologija: furfur (lat.) = mekinje, pjege. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Scurfy Twiglet

Klobuk: 1-6 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i malo ispupčen na sredini, vlažan, nije mazav, žuto-narančast, smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu bjelkasto-kremast, po vlažnom je vremenu je prozirno narebran, rub je svjetliji, prozirno je narebran, s mjestimičnim je svilenkasto ljuskavim ostacima bjelkastog ovoja.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-6 mm debeo, skoro je valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupalj, krut, često je stisnut, smeđ, bjelkasto je vlaknast na oker-smeđoj do crveno-smeđoj osnovi, na bazi je bijelo pahuljast od micelija, s više je ili manje izraženom prstenastom zonom.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, oker, smećkasti, narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je resasta, bijela i pilasta.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim stijenkama, 6-9 x 4-5.5 µm; otrusina je oker-smeđa do hrđastosmeđa, ponekad izgleda žuto-zelenkasta ili svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, crvenkasto-smeđe, vodenasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, rijetko na rotkvice, a okus je na gljive i rotkvice, ljut, rijetko je neugodan i malo užegli.

Stanište: Raste tijekom godine, zimi i pod snijegom, kao saprofit prividno na na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, prve dvije 21.12.2025., na lokalitetu Klenovnik kod Ivanca, četvrtu i petu 13.2.2020., na lokalitetu kod Varaždina, a ostale 31.1.2020., na lokalitetu Dravska park šuma u Varaždinu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini gljiva malih rastom iz roda Tubaria koje su jednolične oker-smeđe ili sivkaste boje. Ova vrsta je s karakterističnim lijevkastim oblikom i listićima koji se spuštaju po stručku. Ove karakteristike nisu uvijek uočljive, te je potrebno veliko iskustvo pri determinaciji ove vrste. Jedina sigurna metoda za determinaciju  je mikroskopska analiza.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 410. Obična trubljača (Tubaria furfuracea (Pers.) Gill.); 412. Zimska trubljača (Tubaria hiemalis Romagn. ex Bon)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tubaria romagnesiana - created on November 2021 in Ciudad Real, Spain by Ibai Olariaga

GLATKA TRUBLJAČA

Tubaria romagnesiana Arnolds

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, gladak; smeđ, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu svjetliji i sa svilenkasto-vlaknastim ostacima ovoja, rub je svjetliji i po vlažnom je vremenu više ili manje prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3 (3.5) cm visok i 8-12 (16) mm debeo, valjkast, na bazi je malo zadebljan, cjevasto je šupalj, gladak; smeđ, svjetliji od klobuka, bijelo je vlaknast, na bazi je bijelo maljav, često je s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Prilično gusti, nejednako su dugi, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita i malo trepavičasta; oker, smećkasti do crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.3-7.5 x 4.2-5.2 µm; otrusina oker-smeđa, svijetlosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, okerasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je slab na gljive, rijetko je na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit uz rubove šuma, puteljke ili šumske puteve na trulom lišću ili prividno na zemlji pomiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je česta, a ističe se ulegnutim klobukom koji na sredini ima malo ispupčenje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZBIJENA VLASULJA

Pterula multifida (Chevall.) Fr.

Etimologija: multifidus (lat.) = podijeljen na nekoliko dijelova. Po razgranatom izgledu.

Plodno tijelo: 3-5 (6) cm visoko i 2-4 (5) cm široko, u grozdovima je 2-20 (25) cm široko, od zajedničke baze ili stručka prema gore se jako razgranava i završava s oštrim vršcima; najprije je bjelkasto, u starosti je žućkasto, crveno-smeđe, svijetlosmeđe do tamnosmeđe ili ljubičasto-smeđe.

Stručak/grančice: Baza je crvenkasto-smeđa, tamnosmeđa ili crno-smeđa; grane su končaste, jako isprepletene i elastične, vršci su oštri.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 6-7.2 x 2.9-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, hrskavičasto, žilavo, elastično, žućkasto je do žuto-smeđe; jako i neugodno miriše na dezinfekcijska sredstva, jod ili tintu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šuma, kao saprofit sitnijih i krupnijih drvnih ostataka ili na sloju lišća. Primjerak na slici snimljen je na cretu Dubravica u Hrvatskom zagorju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po karakterističnim tankim grančicama je pravi kuriozitet u porodici capica. Kada raste masovno, od siline nabijenih i razgranatih plodnih tijela podsjeća na bijeli tepih. Iz jednog stručka nastaje doslovno cijela krošnja, poput gusto razgranatog drveta. Tipična je po jakom i neugodnom mirisu po čemu se teško može zamijeniti s drugim vrstama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cantharellula umbonata - created in Finland by Tapio Kekki

ISPUPČENA LISIČICA

Cantharellula umbonata (J.F.Gmel.) Singer

Etimologija: umbonata = grbav. Po prisutnoj grbici.

Engleski naziv: The Humpback

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, lijevkast i potpuno razvijen je s tankim i dugo vremena podvijenim rubom, na ulegnutoj površini se u mladosti nalazi mala šiljata grbica; nije vodenast, površina je urašteno vlaknasto-svilenasta, sivo-ljubičasta do sivo-smeđa, skoro je crnkasta.

Stručak: Relativno je dug, valjkast, pun pa u starosti šupalj, malo je nepravilan, često je stisnut, prekriven je uzdužnim vlaknima, na osnovi maljav; bjelkast do žućkast ili boje klobuka, na pritisak pocrveni.

Listići: Prilično su krupni, uski, silazeći, višestruko su račvasti; najprije su bijeli pa nešto tamniji, žućkasti, na dodir ili na ozlijeđenom mjestu s crvenkastim mrljama.

Spore: Vretenaste, 7-11 x 3-4 µm.

Meso: Vodenasto, krhko, mekano, bjelkasto ili sivkasto, na prerezu polako crveni; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla u miješanim i svijetlim crnogoričnim šumama, voli kiselo i pjeskovito-močvarno tlo i mjesta obrasla mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Zbog određene sličnosti ponekad može doći do zabune i zamjene s vrstama iz roda Clitocybe.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OŠTROKONIČNA VLAŽNICA

Hygrocybe acutoconica (Clem.) Singer

Etimologija: acutus (lat.) = oštar, naoštren + conicus (lat.) = stožasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Persistent Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, zvonolik je i tupo ispupčen, često je malo nepravilan, u mladosti je gladak, površina je suha ili sluzava i ljepljiva, voštana, limunastožut ili žuto-narančast, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i oko 1 cm debeo, valjkast je ili lagano trbušast, suh, uzdužno je vlaknast, limunastožut ili žuto-narančast, na gornjem je dijelu žućkast, baza je uvijek nešto svjetlija, bjelkasta do žuta.

Listići: Skoro su slobodni, trbušasti, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, žućkasti, limunastožuti ili žuto-narančasti, nešto su svjetliji od klobuka, oštrica je često svijetložuta, nazubljena i valovita.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 10-12.5 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.5-2.5 (cromushrooms: spore su (10) 10.1 - 12 (12.9) × (4.7) 5.2 - 6.3 (6.8) µm, Q = (1.6) 1.7 - 2.2 (2.4), N = 152, Me = 11 × 5.8 µm, Qe = 1.9, 25 % ih je suženo na sredini, bazidije su usko batinaste, 36-48 × 7.3-11.7 µm, N = 13, sterigme su duge 4-7.5 µm); otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijetlokrem u klobuku, a kremasto-žuto do svijetložuto u stručku; miris je ugodan na boje, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, na vapnenačkim, suhim negnojenim travnjacima, parkovima, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom, travnatim područjima, te u pijesku po naplavinama uz morsku obalu, pronađe se i na manje vapnenačkim staništima. Prva slika snimljena je 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, druga i treća 18.9.2025., na lokalitetu Radošić kod Sinja, a četvrta 27.9.2024., na lokalitetu PD Brezovac na Dinari.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali samo u vrlo malim količinama, jer se smatra lagano otrovnom zbog sadržaja toksina crustulinola, koji uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Karakteristična je vrsta po staništu na kojem raste te po dvobojnom klobuku. Slična je stožasta vlažnica (Hygrocybe conica), koja trljanjem pocrni, a meso na prerezu postane ljubičasto-sivo.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 968. Postojana vlažnica (Hygrocybe persistens (Britz.) Sing.); 969. Lažnopostojana vlažnica (Hygrocybe konradii var. pseudopersistens Bon); 972. Oštrokonična vlažnica (Hygrocybe acutoconicus (Clmc.) Singer), Sinonimi: Hygrocybe crocea Bres., Hygrocybe langei Kühn; 974. Konradova vlažnica (Hygrocybe konradii R.Haller)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe aurantiosplendens - created in Switzerland by Nicolas Schwab

SKERLETNOKONIČNA VLAŽNICA

Hygrocybe aurantiosplendens R.Haller Aar.

Engleski naziv: Orange Waxcap

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je zvonolik, poslije je tupo stožast, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, crven ili narančasto-crven, rub je nešto svjetliji, gotovo proziran i nepravilno valovit.

Stručak: 6-8 cm visok, valjkast, gladak, uzdužno je vlaknast, ubrzo je suh, često je uvijen, duboko je ukorijenjen, žuto-narančast.

Listići: Rijetki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žuti do svijetlo žuto-narančasti, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, bademaste, nisu sužene na sredini, prozirne, 6.5-11 x 4-6 µm, Q = 1.7-2.2, Qav = 1.9; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, na negnojenim travnjacima, pašnjacima i proplancima na višim predjelima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najvažnija karakteristika ove vrste jest žuti stručak, koji je duboko ukopan u tlo.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VAPNENAČKA VLAŽNICA

Hygrocybe calciphila Arnolds

Engleski naziv: Limestone Waxcap

Klobuk: 0.3-2.5 cm širok, bez grbice, u starosti je malo pupčast, površina je vlaknasto ljuskava, suha, glatka, svijetlocrven do žuto-narančast, rub je u mladosti podvijen, kasnije je ravan ili blago podvijen, prozirno je narebran.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 2-4 mm debeo, vlaknast, narančasto-žut, baza je više žućkasta.

Listići: Razmaknuti, prirasli su sa zupcem, žuto-narančasti ili narančasto-crveni.

Spore: Eliptične, 7.5-9 x 5-7 µm; bazidije su s 4 spore, vrlo su dugaćke, prisutne su kopče, 11-12.5 x 42-52 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto, tamnožuto, ispod kožice klobuka je narančasto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, rjeđe u grmljacima i svijetlim šumama, uvijek na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, na području grada Zagreba i na Žumberačkom gorju. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem svibnja, na livadi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe cantharellus - created in Finland by Petri Roponen

LISIČASTA VLAŽNICA

Hygrocybe cantharellus (Fr.) Murrill

Etimologija: Po sličnosti s lisičicama (Cantharellus).

Engleski naziv: Goblet Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je zvonolik ili konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, na kraju je lijevkast, nikad nije stožast, sitno je ljuskav (koristiti ručno povećalo), voštan, crven do narančast, rub je nešto svjetliji, u starosti je izvrnut, narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-3 mm debeo, tanak, najprije je šupljikav pa šupalj, lomljiv, zakrivljen, boje je klobuka, narančasto-crven ili zlatnožuto-narančast, narančasto ljuskav na žutoj ili crvenkastoj osnovi, na bazi je sužen i svjetliji, bijelo maljav.

Listići: Razmaknuti, uski, dugo se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti, a često su i s narančastom ili crvenkastom nijansom.

Spore: Eliptične, prozirne, 7.5-11.5 x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, lomljivo, vodenasto, žućkasto ili narančasto; miris nije izražen, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, rjeđe po močvarama, tresetištima, pješčarskim staništima i u svijetlim miješanim i bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u kontinentalnom dijelu zemlje: na planini Medvednici, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu i u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je puževica mala rastom i crvene ili narančasto-crvene boje. Prepoznatljiva je po listićima koji se dugo spuštaju po stručku koji podsjećaju na vrste iz roda lisičica po čemu je i dobila ime. Lako se zamijeni s mahovinskom vlažnicom (Hygrocybe turunda) i cretnom vlažnicom (Hygrocybe coccineocrenata), koje ima sivo-crne ljuskice po površini klobuka, te skerletnorebrastom vlažnicom (Hygrocybe substrangulata), koja ima donekle uske listiće i spore koje su obično sa središnjim suženjem.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Lisičasta vlažnica (Hygrocybe cantharellus (Schwein.: Fr.) Murill)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe ceracea - created on October 2025 in Holiday Inn Dumfries (hotel), Scotland, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Jens H. Petersen

VOŠTANA VLAŽNICA

Hygrocybe ceracea (Sowerby) P.Kumm.

Etimologija: cera (lat.) = vosak + -acea (lat.) = nalik na, sličan. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Butter Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je polukružan, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i ponekad blago grbav na sredini, nikada nije sluzav, blago je ljepljiv, voštanog izgleda, limunastožut, zlatnožut do žuto-narančast, vodenast, vremenom izblijedi do bjelkaste boje, rub je valovit, ponegdje rascijepljen, slabo je narebran, u starosti je često nešto svjetliji.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, na kraju postaje šupalj, površina je sjajna, suha, ponekad je uzdužno rascijepljen, limunastožut, na vrhu je svjetliji, prema bazi može biti s nešto tamnijim narančastim nijansama.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, svijetložuti.

Spore: Eliptične, nisu sužene na sredini, 5-10 x 3-5.5 µm, Me = 7.5 x 3.9 µm, Q = 1.9, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 35-54 x 5-7 μm, sterigme su duge 5-7 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetložuto; miris nije izražen, neki autori navode da miriše na sapun, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima i pašnjacima, u parkovima, svijetlim šumama i sličnim staništima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je dosta malih dimenzija.

Napomena: Slične su klizava vlažnica (Gliophorus laetus), koja ima sivkaste listiće koji se spuštaju po stručku, tupa vlažnica (Hygrocybe chlorophana), koja je nešto većih dimenzija, ima sluzaviji klobuk po vlažnom vremenu i listići se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, Reidijeva vlažnica (Hygrocybe reidii), koja ponekad može biti žuta, većih je dimenzija i zdrobljeni listići mirišu na med, te žumanjčana vlažnica (Gloioxanthomyces vitellinus), koja je ljepljivija, ima široko razmaknute listiće koji se spuštaju po stručku i proziran rub klobuka

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe chlorophana - created on October 2021 in England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Peachysteve

TUPA VLAŽNICA

Hygrocybe chlorophana (Fr.) Wünsche

Etimologija: khloros (gr.) = žuto-zelenkast + faino (gr.) = očigledno prisutan. Po boji.

Engleski naziv: Golden Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, polukuglast je i konveksan, rijetko je skoro izravnat, na kraju je naglašeno do lagano ispupčen na sredini, površina je glatka, nije vodenasta (ili slabo), po vlažnom je vremenu ljepljiva, limunastožut, žuto-okerast, rijetko je žuto-narančast ili narančasto-crvenkast, ujednačeno je obojen, rub je prozirno narebran skoro do 1/2 promjera.

Stručak: 2-7 cm visok, prilično je dug, lomljiv, valjkast, sužen je ili se malo zadebljava od vrha prema bazi, često je zakrivljen, gladak, suh ili je lagano ljepljiv, sitno je ljuskav pri vrhu, žut, limunastožut, rijetko je žuto-oker ili žuto-narančast, na bazi je često svjetliji.

Listići: Relativno su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prilično su široki, skoro su trbušasti, oštrica nije ravna, upadljivo su suženi uz stručak, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su bijeli, ali polako postaju svijetlo limunastožuti.

Spore: Eliptične, nisu sužene na sredini, glatke, 7-10.5 x 4-6.5 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko u klobuku, krhko, svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, livadama, parkovima s niskom travom, rjeđe po grmljacima i vlažnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog osrednjeg okusa i tankog mesa, a i lako se pomiješa s drugim nejestivim i sumnjivim žutim gljivama.

Napomena: Slične su oštrokončna vlažnica (Hygrocybe acutoconica), koja ima zvonolikiji klobuk i vlaknasti stručak, a od zelenkastožute vlažnice (Hygrocybe citrinovirens) razlikuje se po nedostatku vlakanaca po površini klobuka i tendenciji da na svim dijelovima jako požuti. Druge žute vlažnice imaju listiće koji se spuštaju po stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 970. Tupa vlažnica (Hygrocybe chlorophana (Fr.) Wünsche); 971. Tuponarančasta vlažnica (Hygrocybe chlorophana var. aurantiaca Bon)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe citrina - created on October 2016 in Trzciana, Poland by Jerzy Opioła

LIMUNASTA VLAŽNICA

Hygrocybe citrina (Rea) J.E.Lange

Klobuk: 1-3 cm širok, u mladosti je stožast, poslije je raširen, sjajan, gladak, gotovo je radijalno iscijepan, prilično je ljepljiv, nikad nije sluzav, svijetložut, zlatnožut, svijetlonarančast ili narančasto-crven, u starosti izblijedi i postane smećkast, rub je uočljivo prozirno narebran gotovo do 1/2 promjera, na kraju je uzdignut.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-7 mm debeo, tanak, nježan, često je stisnut i zakrivljen, elastičan, šupalj, na bazi je često sužen, voštan, suh, nije sluzav, uzdužno je vlaknast, žut je ili žuto-narančast poput klobuka.

Listići: Rijetki, široki, mekani, prirasli za stručak ili se jedva primjetno spuštaju po stručku, bjelkasti su ili žuto-narančasti, oštrica je nepravilno nazubljena.

Spore: Eliptične, 5.8-10 x 2.8-5.1 µm, Q = 1.8-2.4, Qav = 2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, svijetložuto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na nagnojenim travnjacima, pašnjacima, po parkovima, vrtovima i vlažnim šumskim livadama obraslim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Limunasta vlažnica prema pojedinim autorima nije posve objašnjena, jer postoje još neke vrlo slične vrste. Najznačajnije je obilježje limunaste vlažnice svakako naglašeno narebran klobuk. Veoma je slična tupa vlažnica (Hygrocybe chlorophana), ali ona nema narebran rub klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe citrinovirens - created on October 2022 in Steiermark, Austria by bernardwieser

ZELENKASTOŽUTA VLAŽNICA

Hygrocybe citrinovirens (J.E.Lange) Jul.Schäff.

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto + virens (lat.) = zeleno, koje se zeleni. Po žuto-zelenoj boji.

Engleski naziv: Citrine Waxcap

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je prilično stožast, zatim je otvoren i sa šiljastom grbicom na sredini, površina je sjajna, suha, nije sluzava, vodenasta, sitno ljuskava, žut, žućkasto-zelenkast ili zelenkasto-smeđ, izblijeđen je kremasto-žut, rub je radijalno raspucan i uzdignut.

Stručak: 3-7 cm visok i 5-12 mm debeo, valjkast, proširen na vrhu, stisnut, suh, vitak je i razmjerno visok, brazdast, žuto-zelenkaste je boje klobuka, prema dnu je sve svjetliji, bjelkast.

Listići: Rijetki, široki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, bijeli, kasnije su žućkasti ili zelenkasti.

Spore: Eliptične, rijetko su sužene na sredini, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, mekano, staklasto, svijetložuto do žućkasto-zelenkasto, na prerezu je nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u rujnu i listopadu, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima. Vrlo je rijetka vrsta, a u Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, na planini Učki, na sjevernom Velebitu te Kordunu.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Lijepa je vlažnica zvonolikog oblika klobuka i svijetle žuto-zelene do zelenkaste boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SKERLETNA VLAŽNICA

Hygrocybe coccinea (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Scarlet Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je zvonolik i na kraju otvoren, po vlažnom je vremenu malo mazav, a po suhom je vremenu sjajan, jarko crven, u starosti ima tendenciju da polako postane narančast do zlatnožut, rub je često žut, blijedi od sredine.

Stručak: 2-9 cm visok i 3-7 mm debeo, prilično je debeo u odnosu na veličinu plodnog tijela, ponekad je nepravilno stisnut, šupalj, gladak, najprije je crven, kasnije je narančast, prema bazi je žuto-narančast i na bazi žut i s bjelkastim micelijskim nitima.

Listići: Rijetki, trbušasti, razmaknuti, debeli, izmiješani su s brojnim lamelulama, na bazi su poprečno spojeni žilicama, široko su prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, crveni, u starosti teže da izblijede prema narančastom tonu, oštrica je žuta.

Spore: Eliptične, glatke, nisu sužene na sredini, prozirne, 6.5-13 x 4-7 µm, Q = 1.6-1.9, Qav = 1.7; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, voštano, vodenasto, u klobuku je narančasto-crveno, u stručku je žuto do narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, skupno kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, pašnjacima i parkovima, rjeđe u šumama, često uz uskolisni trputac (Plantago lanceolata).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. U vrlo rijetkim slučajevima može uzrokovati alergijske reakcije, ali to nije jasno utvrđeno.

Napomena: Veoma je lijepa gljiva, ima glatki klobuk. Slična je mnogo veća velika vlažnica (Hygrocybe punicea), koja ima izraženo vlaknastu površinu stručka, sjajna vlažnica (Hygrocybe splendidissima), koja ima prirasle listiće i miris na lik medu tijekom procesa truljenja, suha vlažnica (Hygrocybe intermedia), koja je veća rastom i žuto-narančaste je boje, te sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), kod koje se listići spuštaju po stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 946. Skerletna vlažnica (Hygrocybe coccineus (Schff. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Hygrophorus coccineus Karst.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe coccineocrenata - created onAugust 2019 in Austria by Filip Fuljer

CRETNA VLAŽNICA

Hygrocybe coccineocrenata (P.D.Orton) M.M.Moser

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno + crenula (lat.) = malo zupčanje, izupčanost. Po boji i dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Bog Waxcap

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, u starosti je lijevkast, površina je suha i ljuskava, ljuskice kasnije postaju sive do crnkaste samo na sredini, poput zrnaca, crven do narančasto-crven, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-4 mm debeo, voštan, valjkast, malo je zakrivljen, zašiljen na bazi, gladak, šupalj, žut, žuto-narančast, crvenkast ili narančasto-crvenkast, nešto je svjetliji na bazi.

Listići: Razmaknuti, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do žućkasti, svijetlo žuto-crvenkasti, samo u starosti malo požute, oštrica je bijela do kremasto-žuta.

Spore: Eliptične, duguljaste, 8-13 x 5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žućkasto do narančasto-crvenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do prosinca, kao saprofit tla po tresetištima, rubovima šuma, šumskim stazama, na vlažnim travnjacima, u parkovima, na vlažnom tlu ili u tresetnoj mahovini (Sphagnum). U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta: Dubravica u Hrvatskom zagorju, Lepenica i Tršće u Gorskom kotaru te Vrhovinsko polje u Lici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Čitava gljiva je iste, upadljive crvene boje osim nešto svjetlijih listića, ima velike spore, a klobuk je nešto tamniji zbog dekoracije. Slična je mahovinska vlažnica (Hygrocybe turunda), koja raste na suhim, negnojenim travnjacima, te lisičasta vlažnica (Hygrocybe cantharellus), koja nema tamne ljuskice na klobuku.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Cretna vlažnica (Hygrocybe coccineocrenata (P.D.Orton) M.M.Moser)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

STOŽASTA VLAŽNICA

Hygrocybe conica (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: conicus (lat.) = stožasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Blackening Waxcap

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je stožast, zatim se raširi i oštro ispupči na sredini, lomljiv, gol, bez dekoracije, nije mazav, gladak, po suhom je vremenu sjajan, često je nepravilan i rascijepljen, žuto-crvenkast, žuto-narančast ili narančasto-crvenkast, na dodir pocrni.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, gladak, valjkast, više je ili manje ljuskav, u gornjem je dijelu šupalj, vlaknasto brazdast, na vrhu je sumporastožut, a prema dolje je žuto-narančast, u starosti, nakon mraza ili trljanjem potpuno pocrni.

Listići: Rijetki, široki, trbušasti, debeli, razmaknuti, prirasli, skoro su slobodni; najprije su bjelkasti pa zatim blijedožuti ili zelenkasti, na kraju su crnkasti, oštrica je žućkasta.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 8.5-12 x 5-8 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.5-1.9 (cromushrooms: spore su (8.6) 9.1 - 11.2 (12.3) × (5.5) 6.1 - 7.2 (8.1) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.7 (1.9), N = 150, Me = 10 × 6.7 µm, Qe = 1.5, bazidije su usko batinaste, 36-51 × 8.4-11.1 µm, N = 17, sterigme su duge 3.3-6.2 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko je i lomljivo, svijetložuto, na prerezu pocrni; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do prosinca, u skupinama, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, po vrtovima, vlažnim pašnjacima, parkovima, kamenolomima, dinama, grmljacima i uz šljunčane ceste. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, petu Danijel Mulc, šestu Safet Omerović - Basso, 1.11.2025., na nepoznatom lokalitetu u Istri, a sedma i osma su snimljene 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Iako pojedini autori navode da je jestiva vrsta loše kvalitete, smatra se otrovnom. Uz to je male veličine i dosta sluzava pa je samim time i slabije uporabne vrijednosti.

Napomena: Teži da jako pocrni. Poznato je da vrsta uključuje desetke varijeteta, formi i podvrsta, ali je dio trenutno nepoznat. Sitni varijetet iz močvarnih područja je Hygrocybe conica var. conicopalustris, vrlo veliki i robusni varijetet Hygrocybe conica var. pseudoconica, a žuti varijetet Hygrocybe conica var. chloroides. Blisko srodna jajolika vlažnica (Hygrocybe conicoides) ima crvenkaste listiće, malo drugačije spore i raste po dinama. Dosta je slična i pocrnjela vlažnica (Hygrocybe nigrescens), koja je većih dimenzija, te crni brzo i intezivno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 950. Stožasta vlažnica (Hygrocybe conica (Scop. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Hygrophorus conicus Scop. ex. Fr.; 952. Narančastocrnkasta vlažnica (Hygrocybe tristis (Pers.) Moller)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe conicoides - created on November 2022 in Zumaya, Gipuzkoa, Spain by joxepo

JAJOLIKA VLAŽNICA

Hygrocybe conicoides (P.D.Orton) P.D.Orton & Watling

Engleski naziv: Dune Waxcap

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je jajolik, zatim je tupo stožast, kasnije je konveksan i tupo ispupčen na sredini, gladak, voštan, po vlažnom je vremenu mazav, svilenasto-vlaknast, radijalno se raspucava, žut, žuto-smeđ, crven, karmincrven, crveno-narančast ili tamnocrven , na dodir najprije postane crveniji pa zatim pocrni, i u starosti lagano crni.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, na bazi je zaokružen, ižlijebljen, uzdužno je vlaknast, žut, ružičast, žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ, na dodir ili na prerezu pocrni.

Listići: Prilično su rijetki, izmiješani su s lamelulama, trbušasti, prirasli ili su malo odmaknuti od stručka, izmiješani su s mnogo lamelula, najprije žuti, crvenkasti do žuto-narančasti, polako postaju crvenkasti od baze prema oštrici, oštrica je u starosti valovita.

Spore: Valjkaste do eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 10-12.5 x 5-6 µm, Q = 1.6-2.7, Qav = 2-2.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto, ispod kožice klobuka i na prerezu je svijetloružičasto do narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla uglavnom na obalnim pješčanim nanosima s niskom travom, pješčanim staništima, na pjeskovitome tlu u mahovini i rijetkoj travi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prema mkorfološkim karakteristikama vrlo je slična stožasta vlažnica (Hygrocybe conica) od koje se bitno razlikuje jajolikim klobukom, listićima koji poslije postanu crvenkasti, te po Q spora većem od 2. Po obliku plodnog tijela sliči grbičasta vlažnica (Hygrocybe subpapillata), kod koje je klobuk prvo stožat, zatim je raširen i tupo ispupčen, crven ili žućkasto-narančast, rub je po vlažnom vremenu narebran, ali nikada ne pocrni i raste u šumama na travnatim površinama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe constrictospora - created on November 2022 in Køge Å, Danmark by Thomas Kehlet

SUŽENOSPORNA VLAŽNICA

Hygrocybe constrictospora Arnolds

Etimologija: constrictus (lat.) = stegnuti, suziti, sabiti + spora (gr.) = sjeme, spora. Po središnjem suženju na sporama.

Engleski naziv: Hourglass Waxcap

Klobuk: 3-11 mm širok, u ranoj mladosti je gotovo polukuglast, ubrzo se spljošti na sredini, nije sluzav ili ljepljiv čak ni po vlažnom vremenu, površina je glatka, narančasto-crven, ponekad je sa žutim tonovima čak i dok je mlad, vanjski rub je žut, vremenom je često tamnije crvene boje, rub je gladak, s godinama postaje valovit i zakrivljen, ali ne i uzdignut.

Stručak: 0.6-2 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, nije sluzav čak ni po vlažnom vremenu, površina je glatka, narančasto-crven poput klobuka, na dnu je svjetliji, do gotovo krem boje.

Listići: Široko su razmaknuti, vrlo kratko se spuštaju po stručku, rjeđe su široko prirasli, svijetložuti, samo su mjestimično intenzivnije žuti, osobito blizu ruba klobuka.

Spore: Široko su eliptične, rjeđe su gotovo kuglaste ili u obliku kapi, vrlo rijetko su izraženo deformirane,  oko 40-50 % ih je sa središnjim suženjem, ispunjene su s jednom velikom ili s mnogo sitnih uljnih kapljica, bezbojne, 6-11 x 3.5-7 pm, ali uglavnom su uže od 5.5 pm, Q = 1.5-2.4, bazidije su s brojnim uljnim kapljicama različitih veličina; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, blizu kortikalnih zona je boje površine, ali dublje vrlo brzo prelazi u šafranastožutu do žuto-narančastu boju, ponekad i svijetložutu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na planinskim pašnjacima, na kiselom tlu siromašnom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tumačenje oblika spora pokazalo se nešto težim. Prema Boertmannu bi više od 75 % spora trebalo biti sa središnjim suženjem, međutim, Candusso je ubrzo u raznim kolekcijama primijetio fluktuacije u stopi suženja od 20-30 %, pa čak i do čak 80%. Čini se da je opća pojava izrazito suženih spora važnija od njihove učestalosti. Također, Boertmann pridaje posebnu važnost sluzavosti klobuka i stručka i smješta opisanu vrstu smješta u podsekciju Siccae. Druge vrste podsekcije Siccae su Hygrocybe phaeococcinea, koju karakterizira tamni, gotovo crni premaz na klobuku, te spavajuća vlažnica (Hygrocybe quieta), koja je mnogo robusnija vrsta sa žutim do žuto-narančastim bojama i obično izraženo miriše na stjenice. Zabuna je malo vjerojatna. Reidijeva vlažnica (Hygrocybe reidii) je robusnija i čvršća, te obično ima izraženi slatkasti miris na med (nakon što se drži kratko vrijeme u zatvorenoj posudi).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SUHONOGA VLAŽNICA

Hygrocybe flavescens (Kauffman) Singer

Engleski naziv: Golden Waxy Cap

Klobuk: 1-5 cm širok, najprije je zvonolik, poslije je konveksan i konačno raširen, nepravilan, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav, limunastožut, žuto-narančast ili žuto-okerast, ali i narančast do crveno-narančast, sredina često žuto-narančast, rub je dugo podvijen i valovit.

Stručak: 2-7 cm visok, tvrd, valjkast, najčešće je uzdužno stisnut i sa izraženom uzdužnom brazdom, šupalj, površina je glatka, sjajna, suha, žut, žuto-narančast ili žuto-okerast.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s različito dugim lamelulama, trbušasti, prirasli, žućkasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, rijetko su sužene na sredini, glatke, 7.5-9 x 4-5.5 µm, Q = 1.8-2.4, Qav = 1.9-2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetložuto do limunastožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, na negnojenim travnjacima i pašnjacima viših predjela, travnatim šumama, stazama i parkovima s niskom travom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Unutar roda Hygrocybe postoje brojne slične vrste čije je plodno tijelo žuto ili žuto-narančasto. Suhonogoj je vlažnici najsličnija šesnaestkaratna vlažnica (Hygrocybe obrussea), koja je krasne zlatnožute boje, listići su zaokruženi uz stručak i stručak je bijelo perutav. Kao što hrvatski naziv upućuje, suhonoga vlažnica ima suh stručak, a klobuk je gotovo uvijek sjajan i mazav.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe fulgens - created on September 2019 in Petrovice, Slovakia by Filip Fuljer

BLISTAVA VLAŽNICA

Hygrocybe fulgens Fuljer, Kautmanová & Boertm.

Etimologija: fulgere (lat.) = blistati, svijetliti, sjajiti, iskriti se. Po sjajnom klobuku.

Klobuk: 1.4-6.5 cm širok, isprva je polukuglast do široko konveksan, kasnije je uglavnom izravnat i ulegnut na sredini, površina sitno ljuskava, ljuske su boje osnove ili svjetlije, ponekad je gladak, suh, žućkasto-narančast, narančast ili crvenkast, često je blago crven na sredini.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 3-18 mm debeo, valjkast, pravilan ili stisnut, često se sužava prema bazi, šupalj, gladak, ponekad je sitno vlaknast, suh, bez sjaja ili svilenkasto sjajan, zlatnožut, žut, žućkasto-narančast, narančast, ponekad je svjetliji pri vrhu.

Listići: Rijetki, razmaknuti, trbušasti, široko su prirasli, lomljivi, ​svjetliji su od klobuka i stručka, u početku su gotovo bjelkasti, kasnije su žućkasti ili svijetlonarančasti, ponekad su s ružičasto-narančastom nijansom, oštrica je često svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, neamiloidne, ponekad su s jednom velikom uljnom kapljom (vakuolom), 6.6-10.2 x 4.8-6.9 µm, Q = 1.3-1.9, Qav = 1.55, bazidije su batinaste, pretežno 4-sporne, relativno duge s dugom, suženom bazom, 38-55 x 5-8 µm, sterigme su izdužene, duge su 4-7 µm, cistidije su odsutne, pileipellis je trodijelan, s više ili manje batinastim vršnim segmentima, hife su ponekad višesegmentne i spojene kopčom, 29-145 x 5.2-15 ​​µm, elementni trame listića su nepravilni, 42-145 x 8.5-19 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto, ponekad je narančasto ili narančasto-crveno u klobuku i bazi stručka, na prerezu je nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u skupinama, pojedinačno ili raspršeno po pokošenim travnjacima i parkovima, na neutralnom do blago vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po suhom, ljuskavom, izravnatom klobuku, suhom, glatkom i širokom stručku, pileipellisu koji se sastoji od tri dijela, eliptičnim do duguljastim sporama, te veličini i boji cijelih listića, koji su obično žuto-narančasti, često sa zlatnožutim stručkom i tamnijoj, gotovo grimiznocrvenoj, sredini klobuka. Zbog tih značajki, ova vrsta se dobro uklapa u koncept podroda Pseudohygrocybe, sekcije Coccineae i podsekcije Squamulosae. Na temelju makromorfoloških značajki, najsličnije su vapnenačka vlažnica (Hygrocybe calciphila), koja se razlikuje po tipičnim gotovo kuglastim do široko eliptičnim sporama, manjim bazidijama i manjim plodnim tijelima, sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), koja ima karakteristične trokutaste ili kruškolike spore, klobuk bez tamnije sredine i tanji stručak, obično je širok do 5 mm, Reidijeva vlažnica (Hygrocybe reidii), kojoj meso miriše na med i ima glatki, narančasto-crveni klobuk, te skerletnorebrasta vlažnica (Hygrocybe substrangulata), koja se razlikuje od ostalih spomenutih vlažnica po mnogo većim sporama (do 14.5 µm) i listićima koji se ponekad spuštaju po stručku. Sve gore navedene vrste rastu u srednjoj Europi na neobrađenim, ponekad ispašenim ili pokošenim travnjacima s biljkama tvrdačom (Nardus stricta) ili rosuljama (Agrostis spp.), dok opisana vrsta raste na drugom tipu travnjaka, gdje je dominantna biljka oštrodlakavi lavlji zub (Leontodon hispidus). Opisana je vrsta po ITS sekvencama pozicionirana na zasebnoj grani blizu podsekcije Squamulosae, što je u skladu s rezultatima analize makroskopskih i mikroskopskih karakteristika.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe glutinipes - created on September 2022 in Bayern, Germany by Elisabeth Mettler

MAZAVONOGA VLAŽNICA

Hygrocybe glutinipes (J.E.Lange) R.Haller Aar.

Etimologija: gluten (gr.) = glutin, biljno ljepilo + pes (gr.) = noga, stručak. Po glutinoznom ili ljepljivom stručku.

Engleski naziv: Glutinous Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je konveksan do zvonolik, zatim se otvori i spljošti, ponekad je ispupčen na sredini, površina je dosta sluzava, gladak, najprije je žut ili žuto-narančast, zatim je žuto-okerast ili crven, rub je uzdignut i nepravilan, te prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, obično je duži od širine klobuka, uglavnom je dosta pravilan, ravan, površina je sluzava, svijetložut, zlatnožut, žuto-zelenkast, prema dnu je nešto svjetliji.

Listići: Rijetki, lagano su trbušasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti, oštrica je glatka i nije sluzava.

Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 4-5 µm, Qav = 1.7-2.1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, pašnjacima, parkovima i šumskim čistinama bogatim mahovinom, te u grmljacima, uglavnom na glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je dosta malih dimenzija.

Napomena: Iako je specifične žuto-narančaste boje ipak je nije lako determinirati, prepoznatljiva je po sluzavom stručku koji je iste boje kao i klobuk, a listići su bjelkasti. Slična je blaga vlažnica (Hygrocybe insipida), koja ima vlažni, a ne sluzavi stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 977. Mazavonoga vlažnica (Hygrocybe glutinipes (Lge.) Haller)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.