NITASTA SUŠIČARKA

Gymnopus androsaceus (L.) Della Magg. & Trassin.

Engleski naziv: Horsehair Parachute

Klobuk: 0.5-0.8 (1) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen i pupčasto udubljen, tanak; od udubljenja prema rubu radijalno narebran, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, mesnato-smeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je tamnija.

Stručak: 3-7 cm visok, tanak poput crnog konca za šivanje, izdužen, žilav, tvrd, lomljiv, sjajan; po cijeloj dužini crn ili crno-smeđ.

Listići: Rijetki, prirasli na ovratnik oko stručka, izmiješani s brojnim lamelulama; svijetlosmeđi, nikada nisu bijeli, crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, bodljikave, prozirne, 6-9 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žućkasto, u stručku je smećkasto do crno-smeđe; miris nije izražen, nikada nije na kiseli kupus, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grančice, češeri, iglice, drugi dijelovi) raznog crnogoričnog drveća, te na biljnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova vrsta obraste grančice i otpale češere u crnogoričnim šumama. Najvažnija su obilježja ove gljive njezin gladak, nitast i gotovo crni stručak te plodno tijelo bez mirisa. Vrlo je sličan probadajući klinčac (Gymnopus perforans) koji ima nešto veći promjer klobuka i izvanredno jak miris na češnjak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VODENASTA PLOSNATICA

Gymnopus aquosus (Bull.) Antonín & Noordel.

Etimologija: aquosus (lat.) = vodeni, pun vode. Po staništu na vlažnim mjestima.

Engleski naziv: Watery Toughshank

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je otvoren i ispupčen na sredini, rjeđe je ulegnut, površina je glatka, vlažna, dosta je promjenljive boje, krem-smeđ, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, oker-smeđ, nešto je tamniji na sredini, crvenkasto-smeđ, vodenast, rub je ponekad malo narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-5 mm debeo, tanak, lomljiv, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, šupalj, suh, krem-smeđ, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, oker-smeđ, nekad s crvenkastom nijansom, vrh je nešto svjetliji.

Listići: Gusti, tanki, skoro su slobodni, prirasli, bijeli, žućkasti ili blijedosmećkasti.

Spore: Eliptične, s tankim stijenkama, prozirne, 4.5-7.5 x 2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto, tanko; miris je kiselkast na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom trenutno poljubičasti, dok s fenolom posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jeseni, busenasto, u svim tipovima šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima te u parkovima i tresetištima, na sloju mahovine.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Gotovo je ista kao vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus), od koje se razlikuje samo po zadebljanoj bazi stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KUPUSNI KLINČAC

Gymnopus brassicolens (Romagn.) Antonín & Noordel.

Etimologija: brassica (lat.) = kupus, kelj + olens (lat.) = mirisno. Po mirisu po kiselom kupusu.

Engleski naziv: Cabbage Parachute

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen i nepravilno valovit, kasnije je ulegnut i uzdignutog ruba; crvenkasto-smeđ sa svjetlijim pjegama po vlažnom vremenu, a po suhom je vremenu žuto-smeđ, rub je valovit i jasno narebran samo po vlažnom vremenu.

Stručak: 0.5-2 cm visok i oko 2 mm debeo, tanak, končastog je oblika, dosta je žilav, uvijen; u mladosti je crno-smeđ na donje 2/3, a gornja trećina je crvenkasto-smeđa, kasnije je čitavom dužinom crno-smeđ, osobito prema bazi, bjelkasto čehast.

Listići: Gusti, prirasli, sivo-smeđi, sa svijetlocrvenkastom su nijansom, oštrica je nazubljena i valovita, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, 5.2-6 x 4.2-4.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sa želatinoznim slojem u klobuku koji je uočljiv je kao pojas, smećkasto, u dnu stručka je crno-smeđe; vrlo neugodno miriše na kiseli kupus, a okus je također malo neugodan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka i na sloju otpalih iglica. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici travnja, na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina, a treću snimio je Danijel Balaško, krajem studenog, na lokalitetu Domaji kod Koprivnice, ispod čempresa.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je sličan smrdljivi klinčac (Gymnopus foetidus) koji ima uočljivo narebran rub klobuka, te rjeđe prirasle ili gotovo silazeće listiće, također i drugačije miriše, po ustajaloj vodi. Također nema nikakve vrijednosti.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VITKA PLOSNATICA

Gymnopus dryophilus (Bull.) Murrill

Etimologija: drys (gr.) = hrast + filos (gr.) = prijatelj. Po staništu ispod hrasta.

Engleski naziv: Oak-Loving Gymnopus

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, polukuglast, zatim malo otvoren i ulegnut, gladak, vlažan; dosta je promjenljive boje, žućkast, blijedooker, žućkasto-crvenkast, narančasto-crvenkast ili hrđasto-crvenkast, uz rub klobuka je svjetliji, blijedi, po vlažnom je vremenu oker-smećkast.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 2-5 (9) mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, suh, tanak, lomljiv, šupalj; krem-smeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ, žuto-crvenkast ili rđasto-crvenkast, svjetliji na vrhu, baza je narančasto-smeđa.

Listići: Gusti, tanki, prirasli su uz klobuk sa zupcem, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama, oštrica je malo valovita, u prostoru između listića često borave sitne mušice; bijeli, krem ili žućkasti, poslije s oker nijansom.

Spore: Eliptične, u obliku sjemenke jabuke, glatke, prozirne, (5.2) 5.9 - 7.5 (8.7) × (2.2) 2.8 - 3.8 (4.4) µm, Q = (1.5) 1.8 - 2.4 (3.3), N = 120, Me = 6.7 × 3.3 µm, Qav = 2.1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko u klobuku, bjelkasto do svijetložuto, vodenasto; miris je kiselkast, na gljive ili svježe ispiljeno drvo, a okus je ugodan i blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom trenutno poljubičasti, dok s fenolom posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Postoje mnoge slične vrste iz ovog roda koje se mogu odrediti samo mikroskopski, a sve su jestive. Kao i kod svake vrste u ovom rodu, u vrlo rijetkim slučajevima se mogu pojaviti alergijske reakcije poput gastrointestinalnih poremećaja.

Napomena: Najradije raste u proljeće i lako se raspoznaje po gustim listićima te žuto-crvenkastoj boji klobuka. Slična jestiva zadružna plosnatica (Connopus acervatus) ima tamnosmeđi klobuk i stručak, te je jače zbijena u busenu. Vilin klinčac (Marasmius oreades) je žućkasto-bijele boje i s rijetkim listićima. Također je slična krhkonoga pritajnica (Marasmius collinus) koja je intenzivnije boje i raste busenasto, a ima i drugačiji miris (upadljivo miriše po češnjaku).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KLINČASTA PLOSNATICA

Gymnopus erythropus (Pers.) Antonín, Halling & Noordel.

Engleski naziv: Redleg Toughshank

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i ulegnut, površina je glatka, ali neravna; blijedokrem do smeđ, vodenast, rub je svjetliji, tanak i narebran.

Stručak: 3-4 cm visok, valjkast, gladak, vlaknast, na bazi je srašten s drugim plodnim tijelima; žućkasto-smeđ, smećkast ili crvenkasto-smeđ, ispod samog klobuka nešto svjetliji, a prema dnu je tamnije crvenkasto-smeđ, baza je bijelo baršunasta.

Listići: Prilično su gusti, prirasli s jarkom; bjelkasti, poslije krem-okerasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5.5-9 x 3.5-4.5 µm (cromushrooms: (5.5) 5.6 - 7.1 (8) × (2.9) 3.2 - 4 (4.5) µm, Q = (1.4) 1.6 - 1.9 (2.2), N = 100, Me = 6.3 × 3.6 µm, Qe = 1.8); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miriše ugodno na travu, a okus je kiselkast, na gljve ili svježe piljeno drvo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u bjelogoričnim šumama, vrtovima i parkovima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća te na drvnom otpadu. prva slika snimljena je 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, treću sliku snimio je Danijel Balaško, u listopadu 2019., u Grebengradu u Hrvatskom zagorju, a druga i četvrta slika sniljene su u 26.10.2923., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete.

Napomena: Pojedini je autori poitovjećuju sa zadružnom plosnaticom (Connopus acervatus). Međutim, zadružna plosnatica raste u crnogoričnim šumama, ima veći i ispupčen klobuk čiji rub nije narebran. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 514. Klinčasta plosnatica (Collybia marasmioides (Britz.) Brsky. et Stangl ss. Moser), Sinonim: Collybia bresadolae (Kühn. & Romagn.) Sing.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Agaricus abruptibulbus - created on October 2019 in Kongelunden, Denmark by Benny T. Olsen

DUGONOGA PLOSNATICA

Gymnopus fagiphilus (Velen.) Antonín, Halling & Noordel.

Etimologija: Fagus (lat.) = bukva + philos (gr.) = prijatelj, onaj koji voli. Po staništu

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je spljošten i blago ispupčen na sredini, površina je glatka, može biti naborana, vodenasta, crvenkasto-smeđ do svijetlo sivo-maslinast, na rubu je nešto svjetliji, rub je tanak i prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, gol, pun, kasnije je šupalj, crvenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, prema bazi je svijetlosmeđe baršunasto-maljav.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, izgledaju gotovo slobodno, bjelkasti do kremasto-oker, kasnije su svijetlosmeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je cjelovita i nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm, cheilocistide su 14-32 x 7-12 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s KOH je negativna.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, pojedinačno, skupno ili budenasto, u bjelogoričnim šumama i parkovima kao saprofit na drvnim ostacima i listovima bukve, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Ova plosnatica pripada kompleksu vitke plosnatice (Gymnopus dryophilus s.l.). Njezina crvenkasto-smeđa boja podsjećaju na ljubičastosmeđu plosnaticu (Gymnopus fuscopurpureus), jednu od najtamnijih europskih plosnatica, koja, međutim, pripada zasebnoj skupini čije članice imaju hife i pigmente koji pozelene u dodiru s lužinama (KOH), što nije slučaj s opisanom vrstom. Iako naziv jasno sugerira ograničenost na rast na otpadu bukve, Bon spominje da raste ispod bjelogoričnog drveća, osobito graba ili bukve.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SMRDLJIVI KLINČAC

Gymnopus foetidus (Sowerby) P.M.Kirk

Etimologija: foetidus (lat.) = smrdljivo. Po mirisu.

Engleski naziv: Foetid Parachute

Klobuk: 1-2.5 (4) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i malo ulegne na sredini, pupčast, tanak, skoro opnast, hrapav; svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, po vlažnom je vremenu žuto-smeđ do crveno-smeđ, vodenast, sitno baršunast, rub je prilično tanak, gotovo uvijek podvijen i uočljivo narebran.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 1-2 (3.5) mm debeo, valjkast, šupalj, krut, od klobuka prema bazi je sve tanji; smeđ, donje su 2/3 ubrzo crnkasto-smećkaste, a gornja trećina je tamnosmeđa.

Listići: Prilično su rijetki, uski, najprije su prirasli pa se kasnije kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, račvasti; u mladosti su svijetlosmeđi ili žuto-crvenkasti, kasnije su krem-smeđi ili crvenkasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, uglavnom sužene na krajevima, 7.2-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, žilavo, u klobuku je svijetlosmeđe, a u stručku je od klobuka nadolje sve tamnije, u samoj je bazi gotovo crno-smeđe, zapravo boju mesa u stručku prati boja stručka; miris je neugodan, smrdljiv, ne podsjeća na češnjak, već na smrdljivu ribu ili trulu repu, a okus je neugodan na plijesan, ribu i malo na češnjak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, rijetko crnogoričnog drveća te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta se lako prepoznaje po smrdljivom mirisu. Postoji još jedna varijacija ove vrste koja raste po crnogoričnim šumama na otpalim iglicama (humusu). Samo se po mikroskopskim karakteristikama razlikuje po gotovo okruglastim sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Gymnopus fuscopurpureus - created on September 2022 in Borstbäcken, Skåne, Sweden by Thomas Læssøe

LJUBIČASTOSMEĐA PLOSNATICA

Gymnopus fuscopurpureus (Pers.) Antonín, Halling & Noordel.

Etimologija: fuscus (lat.) = tamnosmeđa, tamna + purpureus (lat.) = tamnoljubučast, tamno ljubičasto-smeđ. Po boji.

Klobuk: 2-3.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat i često lagano ulegnut na sredini, površina je glatka, vodenasta, smeđ, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ, ljubičasto-smeđ do crno-smeđ, rub je prozirno narebran i valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, pun, ponekad je šupalj, smećkast, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili crno-smeđ, ponekad je sa smeđim mrljama na svjetlijoj osnovi, vrh je često svjetliji, prema bazi je s grubo čekinjast.

Listići: Osrednje su gusti, široki, debeli, izmiješani su s lamelulama različite dužine, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, nešto su svjetliji od klobuka, bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične ili oblika koštice jabuke, blago su sužene na vrhu, u KOH su zelene, 6-8.5 x 2.5-5 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 20-30 x 4-7 µm, cheilocistide su batinaste i s vršnim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Nešto je svjetlije od boje klobuka, crvenkasto-smeđe, tanko, elastično; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s KOH pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, obično šumama bukve kao saprofit krupnih drvnih ostataka, na otpalom suhom lišću, drvnom otpadu ili prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, rijetko ispod crnogoričnog drveća, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je bukova plosnatica (Gymnopus fagiphilus), koja također raste na lišću bukve, a razlikuje se po negativnoj reakciji mesa s KOH.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

HRASTOVA PLOSNATICA

Gymnopus fusipes (Bull.) Gray

Etimologija: fusipes (lat.) = vretenasti stručak. Po karakterističnom obliku stručka.

Engleski naziv: Spindle Toughshank

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, mesnat, uglavnom je tupo ispupčen ili rjeđe spljošten, gladak, nepravilan; svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ s tamnim smeđim mrljama, vodenast, izblijedi, rub je prvo podvijen pa izravnat, a na kraju valovit i nepravilno ispucan.

Stručak: 6-16 (18) cm visok i 4-9 (12) mm debeo, karakterističnog je vretenastog oblika, na sredini je deblji, dolje je šiljast, isprva je pun pa poslije šupalj, uzdužno je naboran i spljošten sa strane, uvijen, elastičan; bjelkast, vremenom postaje sve tamnije smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, klobuka, samo je na gornjem dijelu svjetliji, brašnasto-baršunast do dlakav ili čekinjast, uzdužno je brazdast ili sa žljebovima.

Listići: Široki, rijetki, na bazi su međusobno poprečno povezani, zaokruženi su uz stručak, prirasli su za ovratnik oko stručka; bjelkasti su ili sivkasti i sa smećkastim pjegama kao na klobuku.

Spore: Eliptične, vretenaste ili u obliku sjemenke jabuke, prozirne, s tankim stijenkama, (4.3) 4.8 - 6.8 (7.5) × (2.7) 3.4 - 4.6 (5.8) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.6 (2.1), N = 100, Me = 5.7 × 4 µm, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo ili svijetlosmeđe, u stručku je tvrdo, vlaknasto, žilavo, elastično, a u klobuku je mekše; miris je pomalo na cimet, nije neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta i bukve, ponekad i na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodna mirisa i žilavog mesa. Općenito se ne preporučuje konzumacija bilo kakvih gljiva neugodnog mirisa. Konzumiranje ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokuje gastrointestinalne tegobe. Poznato je da se kod gljiva tijekom vremena počinju razvijati truležni procesi pa takvi primjerci mogu uzrokovati probavne smetnje, odnosno gastroenteritis. Svaka je pojava užeglog mirisa znak da su gljive prestare i da ih treba odbaciti.

Napomena: Ima karakteristične smeđe mrlje koje se pojavljuju na čitavom plodnom tijelu, te plosnati, uzdužno naborani, vretenasti stručak koji je šiljast na dnu. Slična joj je baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes) s tamnosmeđim, skoro crnim stručkom koja busenasto raste na trulim deblima bjelogoričnog drveća u jesen i zimu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Gymnopus hariolorum - created on May 1998 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

VRAČARSKA PLOSNATICA

Gymnopus hariolorum (Bull.) Antonín, Halling & Noordel.

Etimologija: hariolus (lat.) = gatara, vračara.

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, u mladosti je polukuglasto-zvonolik, zatim se raširi i ponekad ulegne, tanak; bjelkast, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, pjegav, bez dekoracije, rub je po vlažnom vremenu malo narebran, a inače je gladak.

Stručak: 2-5 (8) cm visok i 3-4 (5) mm debeo, valjkast, tvrd, žilav, ispod klobuka je nešto širi i bez dekoracije; donji je dio malo zadebljan i bijelo kovrčavo-maljav, gornji je dio bjelkast, a prema bazi je crvenkasto-smeđ i s humusom prožetim micelijskim hifama.

Listići: Gusti, uski, tanki, često su rastrgani, najprije su prirasli pa zatim slobodni; u mladosti su bjelkasti, a kasnije blijedožuti ili blijedosmećkasti.

Spore: U obliku sjemenke jabuke, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bjelkasta do žućkasta.

Meso: Bjelkasto, tanko; miris i okus neugodni na pokvareni kupus.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, ne busenasto, u bjelogoričnim šumama kao saprofit na sloju otpalog lišća bukve, hrasta, bagrema, johe, kao i drugog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom jer je jedna je od rijetkih plosnatica koje uzrokuju gastrointestinalne probleme, a i vrlo je neugodnog okusa i mirisa. Obično je slabo toksična i samo rijetko uzrokuje ozbiljnije trovanje. Neki su ljudi konzumirali manje količine ove vrste bez ikakvih znakova trovanja.

Napomena: Ako ne pazite na dlakavi dio stručka, neugodan miris na trulež i ljuti okus, onda se lako zamijeni s vrlo sličnom jestivom vitkom plosnaticom (Gymnopus dryophilus), koja je nešto svjetlije boje, ugodno miriše na gljivama, stručak je narančasto-smećkast, a gornji je dio prekriven bijelim dlačicama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Gymnopus hybridus - created on November 1999 in Lago di Gusana, Gavoi, Italy by Marco Floriani

HIBRIDNA PLOSNATICA

Gymnopus hybridus (Kühner & Romagn.) Antonín & Noordel.

Etimologija: hybridus (lat.) = hibridan. Po neizvjesnosti tona.

Klobuk: 1-3 cm širok, tankomesnat, ubrzo se spljošti, bez sjaja; okerasto-smeđ, narančasto-smeđ ili hrđastosmeđ, boja je nekad tamnija, a nekad svjetlija, vodenast, rub je tanak i jasno narebran.

Stručak: 2-4 cm visok, dosta je žilav, valjkast; okerast, posvijetli prema vrhu.

Listići: Relativno su razmaknuti, s prisutnim su lamelulama, dosta su široki, lagano su trbušasti, suženo-izrezani uz stručak, slobodni, oštrica je nepravilna, cimetastosmeđi.

Spore: Eliptične, 7.5-8.5 x 3.7-4.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit tla.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je ljuta plosnatica (Collybiopsis peronata), osobito po razmaknutim listićima i boji, a od navedene se vrste razlikuje prvenstveno po općenito nešto tamnijoj boji, a i stručak nije dekoriran kao kod slične vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Gymnopus impudicus - created on November 2019 in Thessaly, Greece by Thomas Læssøe

NESKROMNA PLOSNATICA

Gymnopus impudicus (Fr.) Antonín, Halling & Noordel.

Etimologija: in (lat.) = ne + pudicus (lat.) = stidljiv, skroman, čedan, pošten. Po boji.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat ili lagano ulegnut sa sitnom grbicom na sredini, površina je glatka, vodenasta, žućkasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, na sredini je dosta tamniji, kasnije od ruba blijedi u svijetlosmeđu boju, rub je u starosti blago prozirno narebran i valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-5 mm debeo, valjkast, često je stisnut, donekle je ukorijenjen, pun, kasnije je šupalj, boje je klobuka, crvenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, na vrhu je svjetliji, prema bazi je često bjelkasto pahuljast do baršunast, s bijelim micelijem i rizomorfima.

Listići: Osrednje su gusti, 26-35 ih dopire do stručka, izmiješani su s brojnim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli ili slobodni, na bazi su poprečno povezani žilicama, bjelkasti do sivkasti, kasnije su svijetlosmeđi, krem-ružičasti do svijetlo crvenkasto-smeđi, oštrica je nazubljena i valovita u starosti.

Spore: Eliptične ili ponekad valjkaste, prozirne, 5.5-7.5 x 3-4.5 µm, Q = 1.7-2.5, Qav = 2.1, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 30-35 x 5.7-6.2 µm, cheilocistide su batinaste do gotovo valjkaste, često su nepravilne, 22-38 x 4.3-6.8 µm, pleurocistide su odsutne, pileipelis je cutis, sastoji se od hifa različite debljine, širokih 4-14 µm, glatke ili inkrustirane, često sa zebrastim uzorkom, prozirne ili svijetlosmeđe, stijenke su često s bočnim izraslinama, terminalni segmenti su prilegnuti do uspravni, valjkasti do batinasti, caulocistide na gornjem dijelu stručka su brojne, promjenjivog oblika, gotovo valjkaste do iskrivljene ili jednosegmentne, često su razgranate, prozirne, 25-65 x 3-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, u stručku je žilavo, bjelkasto do krem u klobuku, svijetlosmeđe u stručku, u starosti je tamnosmeđe; miris je neugodan na češnjak i kiseli kupus, a okus je blag, nije gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit u crnogoričnim šumama, obično bora, rjeđe u bjelogoričnim šumama, na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po tamno crveno-smeđoj boji plodnog tijela i jakom, neugodnom mirisu na kiseli kupus. Obično kao saprofit raste u skupinama na humusnom tlu u bjelogoričnim i miješanim šumama, a najčešće u crnogoričnim šumama. Zbog pahuljaste površine stručka i cutis pileipelisa pripada sekciji Vestipedes, a zbog smrdljivog mirisa, prisutnosti cheilocistidija i pileipelisa s račvastim završnim segmentima pripada podsekciji Impudicae. Slična je Gymnopus dysosmus, koja se razlikuje uglavnom po dužim sporama 7.5-12 x 3-4.5 μm, Q= 2-2.9 i tamnijim plodnim tijelima. Sinonim i varijetet Gymnopus impudicus var. graveolens nema ljubičaste tonove ni na klobuku ni na listićima, te ima pahuljastiji stručak i sklerocije na bazi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Gymnopus inodorus - created on October 2023 in Provincia di Varese, Lombardia, Italy by matteo_carbone

BEZMIRISNA PLOSNATICA

Gymnopus inodorus (Pat.) Antonín & Noordel.

Etimologija: alpinus (lat.) = alpski. Po staništu na većim nadmorskim visinama.

Engleski naziv: Alpine Toughshank

Klobuk: 0.8-3 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat ili ulegnut i obično grbav na sredini, površina je fino baršunasta do slabo pahuljasta, vodenasta, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, tamniji je na sredini, izblijedi do žućkasto-smeđe do crvenkasto-smeđe nijanse, rub je prozirno narebran gotovo do 1/2 promjera.

Stručak: 2-4 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, pun, kasnije je šupalj, slabo je pahuljast, smeđ, brzo postaje crno-smeđ, gotovo je crn na dnu, na vhu je bjelkast.

Listići: Razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, izmiješani su s valovitim lamelulama, na bazi su poprečno povezani žilicama, bjelkasti.

Spore: Eliptične, 7-10 x 3.5-4.5 µm, Q = 1.9-2.4; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, u stručku je svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama kao saprofit drvnih ostataka ili lišća raznog bjelogoričnog drveća ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Slični su kupusni klinčac (Gymnopus brassicolens), koja miriše na kiseli kupus, te češnjakov klinčac (Mycetinis scorodonius), koji izraženo miriše na češnjak, dok je opisana vrsta bez mirisa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Gymnopus moseri - created on October 2018 in Rørvik, Åkvåg, Risør, Ag, Norway by Arild Omberg

BEZMIRISNA PLOSNATICA

Gymnopus moseri Antonín & Noordel.

Etimologija: U časti Meinharda Mosera (1924.-2002.), poznatog austrijskog mikologa, koji dao veliki doprinos u taksonomiji, a posebno je bio specjaliziran za red Agaricales, unutar kojega je opisao mnoge nove vrste. Po imenu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat, površina je suha, glatka ili blago naborana, nekad je fino pahuljasta, vodenasta, svijetlosmeđ do krem-crvenkast, na sredini je tamniji, crvenkasto-smeđ, često je gotovo pojasast, rub je vrlo slabo prozirno narebran.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 1.5-3 mm debeo, vitak, valjkast, smeđ do crvenosmeđ, na vrhu je svjetliji i pahuljast, na bazi je dlakavo-maljav.

Listići: Gusti, prirasli, bijeli, kasnije su krem-sivkasti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Eliptične do valjkaste, izdužene, neamiloidne, 8-11 x 4-5 µm, cheilocistide su vretenaste do valjkaste, često su nepravilne i s izraslinama, 30–60 × 6–9 μm, pileipelis se sastoji od cutisa s valjkastim, inkrustiranim hifama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, u stručku je svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na jelama u vlažnim bjelogoričnom šumama, obično ispod vrbe ili breze, na humusnom i vlažnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj veličini, klobuku širokom 1-3.5 cm, koji je konveksan do ravan, krem-crvenkast do svijetlosmeđ s crvenkasto-smeđom sredinom, blago je vodenast i često pojasast, rijetkim i priraslim, bijelim do krem-sivkastim listićima i dlakavom stručku. Slična je vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus), koji ima drugačije strukturiran pileipelis i raste na drugačijem staništu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

DUGONOGA PLOSNATICA

Gymnopus ocior (Pers.) Antonín & Noordel.

Engleski naziv: Spring Toughshank

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, prvo je konveksan pa spljošten i ulegnut, provodnjen; promjenljive je boje, žućkasto-crvenkast ili je tamne crvenkasto-smeđe boje, nešto je blijeđi po suhom vremenu.

Stručak: 4-5 (6) cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, često je malo proširen na bazi, slabašan, gladak; žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili žuto-narančast.

Listići: Gusti, zbijeni, izrezani su uz stručak, skoro su slobodni, jedva uočljivo dodiruju stručak; bijeli do žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.9-6.3 x 2.8-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto; miris je kiselkast na gljive, a okus je ugodan i blag, ponekad je malo kiselkasto-gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete i male uporabne vrijednosti.

Napomena: Vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) raste čitave godine, ima sličan klobuk, ali i djelomično življu žutu boju listića. Ima dosta neslaganja oko ove vrste, tako je primjerice Bresadola identificira pod nazivom Collybia funicularis var. dryophila.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Gymnopus oreadoides - created on November 2023 in Zrenjanin, Serbia by Stevan Baluban

LAŽNI VILIN KLINČAC

Gymnopus oreadoides (Pass.) Antonín & Noordel.

Etimologija: Po sličnosti s vilinim klinčacem (Marasmius oreades).

Klobuk: 1.5-6 mm širok, prvo je polukuglast do stožast, ubrzo je konveksan, kasnije je skoro izravnat, površina je glatka, gola, izraženo je vodenasta, bjelkast do svijetlo žućkasto-smeđ, svijetlo sivkasto-narančast na sredini, rub je podvijen u mladosti, kasnije je izravnat i blago valovit, slabo je prozirno narebran.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 2.5-8 mm debeo, elastičan, valjkast, uvijen, pun, kasnije je šupalj, uzdužno je vlaknast, fino je dlakav, bjelkast do krem, a zatim postaje svijetlo narančasto-okerast.

Listići: Umjereno su razmaknuti, 28-45 ih dopire do stručka, usko su prirasli do gotovo slobodni, bijeli, kasnije su svijetlokrem, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Eliptične do vretenaste ili u obliku kapi, neamiloidne, nedekstrinoidne, 5.5-8.5 x 3-4 µm, Q = 1.6-2.3, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, batinaste ili gotovo valjkaste, s bazalnim kopčama, 24-27 x 5-7 µm, bazidiole su batinaste do gotovo valjkaste, 20-38 x 3-7 µm, cheilocistide su teško uočljive, rijetke, valjkaste d batinaste, nepravilne do račvaste, tankih stijenki, s kopčama, 17-30 x 5.5-7 µm, pleurocistide su odsutne, trama listića sastoji se od valjkastih do gotovo vretenastih, do 11 µm širokih hifa, pileipelis je blago želatinizirani cutis, sastoji se od radijalno raspoređenih, valjkastih, do 6.5 µm širokih hifa s kopčama, glatkim ili sitno inkrustiranim, terminalni segmenti su prilegnuti do uspravni, valjkasti do batinasti, ponekad su nepravilni, stipitipelis je cutis koji se sastoji od paralelnih, 2-5 µm širokih, glatkih ili fino inkrustiranih, prozirnih hifa, s kopčama, caulocistide su brojne, prilegnute do uspravne, valjkaste, ponekad su malo nepravilne, tupe, s kopčama, 20-50 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo do krem; miriše na anis, cijanovodičnu kiselinu ili gorke bademe, a okus je uglavnom gorak i neugodan.

Kemijski reagensi: Nijedan dio plodnog tijela s KOH ne pozeleni.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, kao saprofit u bjelogoričnim šumama, u travi na šumskim čistinama i u travnatim područjima, uglavnom ispod hrasta, graba, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po svijetlim, krem ​​do svijetlooker ili sivkasto-narančastim plodnim tijelima s glatkim i golim klobukom, valjkastim šupljim stručkom, prilično malim sporama, valjkastim do batinastim, nepravilnim do račvastim cheilocistidama, blago želatiniziranim cutisom pileipelisa i dobro razvijenim caulocistidama. Sličan je vilin klinčac, koji se razlikuje po nešto većim sporama i himeniformnoj strukturi pileipelisa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Gymnopus putillus - created on September 2017 in Rovaniemi, Ounasvaara, Finland by Tapio Kekki

CIMETASTOSMEĐA PLOSNATICA

Gymnopus putillus (Fr.) Antonín, Halling & Noordel.

Etimologija: putillus (lat.) = veoma malen, sišušan, beznačajan, jadan. Po veličini.

Klobuk: 1-3 mm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i često ulegnut na sredini, površina je vodenasta, cimetastosmeđ do crvenkasto-smeđ, vremenom i sušenjem izblijei, rub je tanak, prozirno je narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, pun, kasnije je šupalj, crtast, na dnu je bijelo do sivkasto pahuljasto-dlakav, svjetliji je od klobuka, smećkast do crvenkasto-smeđ.

Listići: Umjereno su razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, bjelkasti, ubrzo su smećkasti do tamnosmeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, prozirne, neamiloidne, 7.5-11.5 x 3-5 µm, bazidije su 4-sporne, gotovo su batinaste, 21-31 x 5.6-7 µm, pileipelis je ixocutis, sastoji se od prilegnutih, slabo isprepletenih i uspravnih, ponekad razgranatim, glatkim, prozirnim hifama, širokim 2-7 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit u crnogoričnim šumama, obično na sloju borvih iglica.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova je plosnatica karakteristična po tamnim plodnim tijelima, smeđim listićima, dlakavom stručku, svjtlijem od tamnosmeđeg i narebranog klobuka, slabom mirisu i rastu u iglicama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Gymnopus vernus - created on April 2015 in Raikonkulma, Finland by Jarkko Korhonen

PROLJETNA PLOSNATICA

Gymnopus vernus (Ryman) Antonín & Noordel.

Etimologija: ver, veris (lat.) = proljeće. Po vremenu rasta.

Klobuk: 1.5-3.5 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i uglavnom blago ulegnut na sredini, površina je glatka, malo je mazava po vlažnom vremnenu, vodenasta, ponekad je ispucana u starosti ili kada je suha, pojasasta, žućkasto-smeđ, smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, osušen je ružičast do krem, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, gladak ili je minimalno prozirno narebran.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1.5-3 mm valjkast, gotovo je gomoljast na bazi, pun, ubrzo je šupalj, blago je vlaknast (koristiti ručno povećalo), žućkasto-smeđ, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, na vrhu je svjetliji, bjelkast, prema bazi je tamniji, crvenkasto-smeđ, baza je obično izraženo oker čekinjasto-dlakava.

Listići: Razmaknuti, široki su do 5 mm, trbušasti, 30-40 ih dopire do stručka, prirasli ili slobodni, bjelkasti do svijetlosmeđi, kasnije su narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je ubrzo valovito nazubljena.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, neamiloidne, edekstrinoidne, 6-9.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1.75, bazidije su 4-sporne, vrlo rijetko 2-sporne, batinaste do usko batinaste, tankih stijenki, prozirne, 23-35 x 5.5-8.5 μm, cheilocistide su različitih vrsta, 1. batinaste, usko batinaste ili usko valjkaste s tupim vrhom, 16-45 x 3.5-8.5 μm, 2. valjkaste i usko valjkaste sa suženim vrhom, 20-37 x 3.5-6.5 μm, 3. usko vretenaste i usko batinaste s bočnim izrasllinama, 17-35 x 4.5-9 μm, 4. batinaste ili gotovo valjkaste, nepravilne do gotovo račvaste, 21-38 x 3-9 μm, sve su vrste tankih stijenki, prozirne, pileipelis je iksocutis koji se sastoji od valjkastih, glatkih ili inkrustiranih, prozirnih do žućkastih, do 8 μm širokih hifa s valjkastim, batinastim do napuhanim završnim segmentima, 19-51 x 5-16 μm, često s bočnim izrasllinama, tankih stijenki, prozirne, stipitipelis je kutis koji se satoji od valjkastih, glatkih ili inkrustiranih, prozirnih, do 8 μm širokih hifa; hife su s bočnim izraslinama, dugim do 10 μm, ili s paralelnim ili uspravnim, valjkastim završnim segmentima (caulocistide), 15-59 x 3-9 μm, s tupim ili suženim vrhom, ponekad su račvaste ili s bočnim izraslinama, neki završni segmenti su usko batinasti s bočnim izraslinama, glatke, tankih stijenki, prozirne, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto krem, žućkasto-smeđe do svijetlosmeđe; miris i okus su blagi na gljive.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, u skupinama, kao saprofit u termofilnim bjelogoričnim šumama, osobito ispod hrasta, crne johe (Alnus glutinosa), često na zemlji iz ukopanih grana johe, na vapnenastom tlu, na vlažnim i zasjenjenim mjestima.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po tamnom, pojasastom klobuku, gotovo gomoljastoj bazi stručka i karakterističnom staništu ispod hrasta ili johe i vremenu rasta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Lentinula edodes - created on April 2019 in Scansano GR, Italy by Wild.Rice

SHII-TAKE (MIRISNA ANISKA)

Lentinula edodes (Berk.) Pegler

Engleski naziv: Shiitake

Klobuk: 4-12 (16) cm, jastučast je do dosta spljošten ili zaobljeno ispupčen; smeđ, čokoladnosmeđ ili skoro crn na sredini, površina je prekrivena sa snopićima bijelih do smeđih dlačica, koje formiraju trokutaste krljušti, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, resast od dlačica.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-1.8 cm debeo, uglavnom je valjkast, a rjeđe je blago trbušast, češće je s bulbom na dnu, ekscentričan je ili zakrivljen, rijetko je ravan, krut, tvrd i pun; osnova je bijela ili svijetlosmeđa, često je sa smeđim stršećim vlakancima, s vunastom je prstenastom zonom, ponekad je po nekim dijelovima i gol.

Listići: Slobodni su ili prirasli, s većim su jarkom, račvasti, veoma su gusti i tanki, izmiješani su s lamelulama, 4-7 mm su široki, često su vijugavi, oštrica je zupčasta; dugo su vremena bijeli, kasnije su krem illi žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, s jedva uočljivom membranom, 5-6.5 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, čvrsto, u stručku je žilavo; miriše na gljive ili na poriluk, a okus je malo ljut.

Stanište: Uzgaja se čitave godine umjetno u valovima od po dva mjeseca na panjevima hrasta, bukve, kestena, brijesta, oraha, javora i johe; spore se lako razvijaju u piljevini, a grane se cijelom dužinom cijepe micelijem.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Veoma je ukusna gljiva, prvorazredan začin i lako se suši. Uvijek se treba dobro prokuhati jer prekratko kuhanje može dovesti do takozvanog shiitake dermatitisa ili osipa na koži. U vrlo rijetkim slučajevima trovanja ozdravljenje traje 5-6 tjedana, a simptomi su kao kod koprivnjače ili eozinofilije (alergijska reakcija). Sadrži i nešto cijanovodične kiseline (cijanida), oko 6.5-12 mg/kg pa se konzumira samo dobro prokuhana, jer se cijanovodična kiselina tako neutralizira. Jedina je neželjena nuspojava što ponekad može izazvati osip.

Ljekovitost: Utvrđeno je da shii-take sadrže širok raspon bioaktivnih spojeva koji imaju antivirusno, antikancerogeno, antioksidativno i antisklerozno djelovanje. Smanjuju rizik od metaboličkog sindroma, kardiovaskularnih bolesti, infekcija i osteoporoze te su stoga od velikog interesa za prevenciju zdravstvenih problema povezanih sa starenjem. (National Library of Medicine. 2024. Proteome Analysis and In Vitro Antiviral, Anticancer and Antioxidant Capacities of the Aqueous Extracts of Lentinula edodes and Pleurotus ostreatus Edible Mushrooms; Medicinal Mushrooms as Multicomponent Mixtures—Demonstrated with the Example of Lentinula edodes; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Lentinula edodes as a Source of Bioelements Released into Artificial Digestive Juices and Potential Anti-inflammatory Material; Lentinula edodes (shiitake mushroom): An assessment of in vitro anti-atherosclerotic bio-functionality). Etanolski je ekstrakt ove gljive učinkovit u liječenju atopijskog dermatitisa (National Library of Medicine. 2024. Chemical Composition and Inhibitory Effect of Lentinula edodes Ethanolic Extract on Experimentally Induced Atopic Dermatitis in Vitro and in Vivo). Shii-take sadrže β-glukane koji su korisni u liječenju raka, hipertenzije, visoke razine kolesterola i pretilosti (National Library of Medicine. 2024. Determination of Glucan Contents in the Fruiting Bodies and Mycelia of Lentinula edodes Cultivars; β-Glucan from Lentinula edodes prevents cognitive impairments in high-fat diet-induced obese mice: involvement of colon-brain axis; Lentinula Edodes Mycelia extract regulates the function of antigen-presenting cells to activate immune cells and prevent tumor-induced deterioration of immune function; The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance).

Napomena: Shii-take je gljiva istočne Azije (Kina, Japan, Koreja, Filipini), vrlo je ukusna i ljekovita. Uzgaja se širom svijeta i danas postoje brojni kultivari.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

DUGONOGI KLINČAC

Mycetinis alliaceus (Jacq.) Earle ex A.W.Wilson & Desjardin

Etimologija: allium (lat.) = češnjak. Po mirisu.

Engleski naziv: Garlic Parachute

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, skoro je stožast i konveksan; svijetlosmeđ, smeđ ili je sivo-oker, ponekad je gotovo bijel, naboran, rub je lagano prozirno narebran.

Stručak: 6-15 (20) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, tanak, dosta je dug, valjkast, šupalj, krut, često je ukorijenjen u trulom drvu, savijen je poput žice na gitari; crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili je crn, u mladosti je manje ili više svjetliji prema vrhu, kasnije potamni, na bazi je svilenast i sa sivim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, uski, prirasli su na stručak, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, krem ili su svijetložuti, u starosti su sivo-smeđi, oštrica je glatka, u starosti je nazubljena i valovita.

Spore: Bademaste do široko eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, (7.4) 8.8 - 10.9 (12.1) × (4.9) 6 - 7.2 (8.3) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 9.8 × 6.6 µm, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, sivkasto-kremasto do sivkasto-smeđe; vrlo jako miriše na češnjak, a okus je također na češnjak i ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnih i sitnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, rjeđe na crnogoričnom drveću, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a prikladna je kao začinska gljiva jer joj meso miriše na češnjak. Međutim, blago je toksična pa je treba je pažljivo dozirati. Upotrijebiti najviše jedan klobuk na 1 kg miješanih gljiva. Stabljike su beskorisne.

Napomena: Dosta vrsta iz roda Marasmius i Mycetinis miriše na češnjak. Češnjakov klinčac (Mycetinis scorodonius), probadajući klinčac (Paragymnopus perforans) i maruljasti klinčac (Mycetinis prasiosmus) također karistično mirišu na češnjak, ali su nešto manje rastom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mycetinis prasiosmus - created on October 2001 in Sorti, Altopiano della Vigolana, Italy by Marco Floriani

MARULJASTI KLINČAC

Mycetinis prasiosmus (Fr.) R.H.Petersen

Etimologija: prasion (gr.) = tetrljan, marulja (Marrubium vulgare) + osme (gr.) = miris. Po mirisu po češnjaku.

Engleski naziv: Garlic Parachute

Klobuk: 2-3 cm širok, tanak je i opnast, ubrzo se raširi; blijedožut, smećkast ili je smeđ, vodenast, rub je narebran.

Stručak: 6-8 cm visok, prilično je dug, ravan, tanak; smeđ, crvenkast ili je crveno-smeđ, na vrhu je bjelkasto pahuljast, a prema bazi je dlakav, u starosti je gladak.

Listići: Dosta su gusti, s prisutnim su lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli, oštrica je nepravilna; bjelkasti, kasnije su žućkasti ili smećkasti.

Spore: Bademaste, 7-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus su jaki na češnjak.

Stanište: Raste u kasnu jesen, u velikim skupinama, kao saprofit na otpalom listu hrasta ili bukve.

Doba rasta: 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovaj klinčac raste u dosta velikim skupinama i karakteristično miriše po češnjaku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mycetinis querceus - created on November 2025 in Skoven, Denmark by Jens H. Petersen

HRASTOV KLINČAC

Mycetinis querceus (Fr.) R.H.Petersen

Etimologija: quercus (lat.) = hrast + -eus (lat.) = od, kao. Po staništu.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat ili ulegnut na sredini, površina je suha, bez sjaja, neprozirna, vodenasta, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, sušenjem blijedi, rub je narebran.

Stručak: 2.5-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, šupalj, površina je pahuljasta ili sitno dlakava, smeđ do tamnosmeđ, nešto je svjetliji na vrhu.

Listići: Relativno su gusti, prirasli, bijeli, bjelkasti do krem.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris je jak na češnjak, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, pojedinačno ili skupno, kao saprofit u bjelogoričnim šumama, u otpalom lišću hrasta, ali i bukve, dobro podnosi mraz.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po dekoriranom stručku po čemu se razlikuje od sličnog češnjakovog klinčaca (Mycetinis scorodonius), koji ima crvenkasti, glatki stručak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mycetinis scorodonius - created on November 2022 in Villoslada de Cameros, La Rioja, Spain by José Cuesta

ČEŠNJAKOV KLINČAC

Mycetinis scorodonius (Fr.) A.W.Wilson & Desjardin

Etimologija: skorodon (gr.) = češnjak. Po mirisu.

Engleski naziv: Vampires Bane

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, žilav, tanak, gladak; svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili je ružičasto-smeđ, sredina je uvijek tamnija, lagano je vodenast, po suhom je vremenu bjelkast, a po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: 1-6 (8) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, valjkast, šupalj, pod klobukom je deblji, na bazi je uži, žilav, krut, gladak, sjajan; crveno-smeđ je do narančasto-smeđ, na vrhu je svjetliji, na bazi je tamnosmeđ do crno-smeđ.

Listići: Rijetki, nejednaki, trbušasti, prirasli su za stručak, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, na jednom kraju šiljate, glatke, prozirne, 6-10 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, svijetlosmeđe je ili narančasto-smeđe, u dnu stručka je tamnosmeđe; miris i okus su ugodni i intezivni na češnjak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, a najčešće na borovim iglicama, voli pjeskovito zemljište.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a najčešće se koristi kao začinska gljiva. U Francuskoj se smatra vrlo popularnom začinskom gljivom u vrhunskoj kuhinji. Također nije moguće predoziranje s ovom gljivom, a tijelo nakon konzumacije gljive ne oslobađa nikakvi miris na češnjak. Osušena je vrlo skupa i tražena gljiva, a postiže više cijene od tartufa.

Napomena: Sličan je manji probadajući klinčac (Paragymnopus perforans) koji raste izravno iz iglica crnogoričnog drveća u tisućama primjeraka, s osobito je jakim mirisom na češnjak. Dugonogi klinčac (Mycetinis alliaceus) također miriše po češnjaku, ima skoro 10 cm visoki i skoro crni stručak, te stožasti i mnogo veći klobuk. Nekih se godina pojavljuje u velikoj množini, a drugih godina raste samo sporadično.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZAVODLJIVA LISIČICA (ZAVODNICA)

Omphalotus olearius (DC.) Singer

Etimologija: olea (lat.) = maslina. Po staništu na drvu.

Engleski naziv: Jack O lantern

Klobuk: 3-13 (15) cm širok, mesnat, tvrd, najprije konveksan, zatim je otvoren i ispupčen na sredini, u starosti je duboko ulegnut i lijevkast, sjajan; žuto-narančast, narančast, narančasto-smeđ, crveno-smeđ, tamnocrven ili je tamnosmeđ, s uraštenim je crvenkastim vlakancima, nije vodenast, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je ispucan.

Stručak: 5-15 (17) cm visok i 0.5-1.5 (2) cm debeo, prema dnu je tanji i gotovo uvijek je ekscentričan u odnosu na klobuk, pun, na bazi je obično spojen s drugim stručcima; narančasto-smeđ je ili crveno-smeđe vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, dugo se spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, zlatnožuti, zatim su žuto-narančasti ili narančasti.

Spore: Kuglaste, rijetko su široko eliptične, (4) 4.4 - 5.9 (6.8) × (3.4) 4 - 5.6 (6.7) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 5.1 × 4.8 µm, Qav = 1.1; otrusina je svijetložuta.

Meso: Žućkasto je do narančasto, mjestimično je svjetlije ili malo tamnije u bazi stručka, žilavo, uzdužno je vlaknasto; miriše na drvo ili je malo neugodan, a okus je blag i neugodan.

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru sa sulfovanilinom trenutno postanu crveno-ljubičasti pa zatim potamne, a u dodiru s amonijakom pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao parazit ili saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće masline, hrasta, kestena ili bukve, voli toplija staništa, česta je u mediteranskom područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Vrlo je otrovna vrsta i ne može se isključiti oštećenje jetre. Uzrokuje teške probavne smetnje s jakim proljevom u periodu od 15 minuta do 4 sata, uglavnom uzrokovan muskarinom i iludinom.

Napomena: Ovom gljivom se mnogo ljudi otrovalo zbog uvjerenja da su ubrali lisičice, međutim lisičica ne raste na panjevima niti ima tako živahnu boju i takvu veličinu kao zavodljiva lisičica. Ako nosimo zavodljivu lisičicu u ruci, cijela ruka se oboji narančasto-smeđe. Paziti da se neuobičajeni pojedinačni primjerci ne zamjene s bjelkastom lisičicom (Cantharellus cibarius), koja raste na zemlji ili sa sličnom otrovnom lažnom lisičicom (Hygrophoropsis aurantiaca), koja ima tipično anastomozirajuće listiće i raste na krupnijim drvnim ostacima (panjevima) raznog crnogoričnog drveća. Micelij i listići su bioluminiscentni, što znači da svijetle noću. Ovu bioluminiscenciju uzrokuje enzim luciferaza.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PROBADAJUĆI KLINČAC

Paragymnopus perforans (Hoffm.) J.S.Oliveira

Engleski naziv: Stinking Parachute

Klobuk: 0.3-0.8 (1.5) cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je otvoren i udubljen, široko je radijalno narebran, kožast; po vlažnom je vremenu svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom je vremenu blijedokrem boje.

Stručak: 0.13-0.3 cm visok, valjkast, šupalj, elastičan, žilav; crveno-smeđ ili crno-smeđ, baršunast, vrh je svjetliji.

Listići: Rijetki, prirasli su za stručak; blijedokrem ili svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 5-8 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko i opnasto, bjelkasto do svijetlosmeđe; miriše na kiseli kupus, a okus je neugodan po plijesni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikim skupinama, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, na otpalim iglicama. Sliku je snimio Anton Gračanin, 29.10.2025.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti, a i blago je toksična, jer sadrži različite, djelomično nepoznate toksine, uključujući crustulinol koji uzrokuje lagani gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Neobična je gljiva. Znanstveni naziv perforans dobila je upravo zbog toga što probija otpale iglice smreke na kojima formira plodno tijelo. Ova jedinstvena gljiva raste isključivo samo na jednoj iglici smreke.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Rhodocollybia asema - created on November 2025 in Sjælsølund, Denmark by Jacob Schmidt

SIVOMASLAČNA PLOSNATICA

Rhodocollybia asema (Fr.) Bendiksen & Dima

Etimologija: asemos (gr.) = neupadljiv. Po izgledu. Moguće je da je Wünsche (1877.) koristio naziv asema u smislu neupadljivog izgleda u usporedbi s drugim rodovima, ili se možda nije odnosio na boju nego na druge karakteristike. Kasnije je Singer, prepoznavši ružičaste karakteristike, dao puno opisniji naziv.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen i blago grbav na sredini, površina je sjajna i izraženo vodenasta, svijetlosmeđ do sivo-smećkast, sredina je nešto tamnija, obično i nakon sušenja.

Stručak: 3-8 cm visok i 4-12 mm debeo, valjkast, od klobuka prema bazi je sve deblji, batinast, na bazi je zadebljan, šupalj, često je zakrivljen, vlaknast, najprije je siv, kasnije sivo-smeđ, na dnu je izraženije smeđ, na bazi je prekriven bijelim micelijem.

Listići: Gusti, mekani, prirasli su na stručak ili ponekad slobodni, najprije su bijeli, zatim su sivkasti ili sivo-smeđi, oštrica je nepravilno nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, dio spora je s debelim stijenkama i dekstrinoidan, 6.5-11 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Tanko, mekano, elastično, lomljivo, bjelkasto, u stručku je žuto-smeđe do svijetlosmeđe; miriše blago na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen, od kolovoza do prosinca, pojedinačno ili u skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama kao saprofit na otpalom lišću, rjeđe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada, jer je u starosti okus mesa na zemlju.

Napomena: Sivi varijetet je sličan tipičnoj maslačnoj plosnatici (Rhodocollybia butyracea), koja ima crvenkasto-smeđi, jednobojni klobuk, nema tamnu sredinu nakon sušenja i uglavnom raste ispod crnogoričnog drveća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MASLAČNA PLOSNATICA

Rhodocollybia butyracea (Bull.) Lennox

Etimologija: butiraceus (lat.) = po mirisu sličnom užeglom maslacu.

Engleski naziv: Butter Cap

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, gladak; sivkast, smeđ, sivo-smeđ ili je sivo-maslinast, prema sredini je tamniji, često je dvobojan, vodenast, rub je često uzdignut i nepravilno valovit, lagano je narebran.

Stručak: 4-5 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, prema bazi je sve širi, sužen je na vrhu, šupalj; siv je ili sivo-smeđ, nešto je svjetliji od klobuka, u gornjem je dijelu je svjetliji, vlaknast, baza je prekrivena bijelim micelijem.

Listići: Gusti, mekani, prirasli su na stručak ili su slobodni, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijeli, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, prozirne, 6.5-9.5 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Tanko, mekano, krhko, bijelo, u stručku je žuto-smeđe ili svijetlosmeđe; miriše slabo na voće, u starosti na zemlju, a okus je blag, ljut, u starosti je na zemlju i plijesan.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s formolom postanu ljubičasto-smeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u množini, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit na otpalim iglicama raznog crnogoričnog drveća; prilično je česta vrsta. Slike je snimio Neven Ferenčak, 13.11.2023., 26.10.2024. i 25.10.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada, jer je u starosti okus mesa na zemlju. Stručci su tvrdi pa se odbacuju.

Napomena: Po morfološkim značajkama joj odgovara sivomaslačna plosnatica (Rhodocollybia asema) koja se uglavnom razlikuje po prevladavajućoj sivoj boji i nešto manjim dimenzijama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Rhodocollybia filamentosa - created on September 2023 in Кирово-Чепецкий р-н, Кировская обл., Russian Federation by Vladimir Bryukhov

VLAKNASTA PLOSNATICA

Rhodocollybia filamentosa (Velen.) Antonín

Etimologija: filamentum (lat.) = niti, vlakno + -osa (lat.) = obilje, ispunjenost nečim. Po vlaknastom klobuku.

Klobuk: 2-6.5 cm širok, prvo je zvonolik do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i sa širokom grbicom na sredini, površina je glatka, gola, suha, nije ljepljiva, malo vodenasta, radijalno, urašteno vlaknasta, tamno crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili tamnoljubičast, sušenjem blijedi u sivo-smeđe tonove, na rubu je svjetliji, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, vlaknast do baršunasto-ljuskav, crvenkasto-smeđ, svjetliji je na gornjem dijelu, a ispod tamniji, na bazi je bijelo baršunast.

Listići: Gusti, vrlo su tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli, gotovo su slobodni, bjelkasti, kasnije su smeđi, oštrica je izraženo nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, određeni dio spora je debelih stijenki i dekstrinoidan, 6.5-11 x 3.5-4.5 μm, cheilocistide su uglavnom vretenaste, nepravilno razgranate, 19-40 x 4-9 μm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, hrskavičasto, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, kao saprofit u planinskim crnogoričnim šumama, obično ispod smreke, na kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je maslačna plosnatica (Rhodocollybia butyracea), koja je bez izraženih, uraštenih vlakana.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Rhodocollybia fodiens - created on September 2019 in Tornivaara, Finland by Tapio Kekki

UKORIJENJENA PLOSNATICA

Rhodocollybia fodiens (Kalchbr.) Antonín & Noordel.

Etimologija: fodio (lat.) = koja kopa, koja se probija. Po ukorijenjenom stručku.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se raširi i često tupo ispupči na sredini, površina je vlažna i ljepljiva po vlažnom vremenu, malo je vodenasta, ponekad je kao posuta srebrnkastim prahom, dosta je ujednačeno žućkasto-crvenkast do crvenkasto-smeđ, ponekad je nešto tamniji, prema rubu je bjelkast i blago svijetlocrven, bez hrđastosmeđih mrlja.

Stručak: 3-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, sužen je na bazi, u sredini je šupalj, ukorijenjen, uzdužno je crtast do brazdast, bijel, krem ili smećkast, na vrhu je bjelkast, mjestimično je s crveno-smeđim pjegama, na bazi je bijelo baršunast od micelija.

Listići: Prilično su gusti, nisu široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žućkasti do krem, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, glatke, prozirne, jako su dekstrinoidne, 6.5-9.5 x 4-5 µm, Q = 1.6-1.9, cheilocistide su valjkaste i sa izrazlinama; otrusina je svijetloružičasta do svijetlonarančasta, kasnije je krem.

Meso: Debelo, bjelkasto je do svijetlosmeđe, u stručku je vlaknasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, obično ispod smreke, na sloju iglica, na kiselom tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, malo je kvalitetnija od maslačne plosnatice (Rhodocollybia butyracea).

Napomena: Slična je pjegava plosnatica (Rhodocollybia maculata), koja je nešto većih dimenzija, s klobukom bez crvenih mrlja, ujednačene je crvenkasto-smeđe boje, a na sredini je nešto tamniji.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PJEGAVA PLOSNATICA

Rhodocollybia maculata (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama po površini klobuka.

Engleski naziv: Spotted Collybia

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten, gol, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav; prvo je bijel do žućkast, uočljivo je hrđastosmeđe ili crvenkasto pjegav, osobito na sredini, u starosti je nekad hrđastosmeđ zbog gustih pjega, rub je vrlo tanak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izdigne.

Stručak: 4-12 (15) cm visok i 6-15 (20) mm debeo, valjkast, često je kao stisnut, prema dolje je nešto deblji, završava korjenasto, nekad je s vrlo dugim produžetkom stručka, tvrd, pun je do gotovo šupalj, često je spiralno uvijen, gladak; bijel, često je uzdužno vlaknast, mjestimično je hrđastosmeđe pjegav, često je točkast.

Listići: Vrlo su gusti, uski, zaokruženi uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, oštriva je nazubljena; najprije su bjelkasti do blago žućkasti, u starosti su crvenkasto-smeđi.

Spore: Skoro kuglaste, glatke, s uljnim kapljama, prozirne, 5-7.2 x 4-6.2 µm; otrusina je kremasto-oker do ružičasto-oker.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris neugodno kiselkast na drvo, a okus je gorak i jako neugodan, također je na drvo.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako postane plavkasto-zeleno, dok s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikim skupinama ili krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češća je u bjelogoričnim šumama, hrasta, graba i bukve, kao i crnogoričnim šumama smreke i bora, na svim vrstama tla. Slike je snimila Snježana Dujmović, 28.9.2025., u šumi bukve, smreke i bora.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa. Ove je gljivu obično potrebno probati samo jednom, jer malo koja druga vrsta ima tako užasan okus. Također se navodi da uzrokuje gastrointestinalne tegobe kada se konzumira u većim količinama.

Napomena: Dosta je česta vrsta i šteta što nije jestiva. Kada je mlada, klobuk može biti potpuno bijel bez smeđih mrlja. Jednostavna je pri determinaciji, jer su žilavi korjenasti stručak, vrlo gusti listići i rđasto pjegavi klobuk najznačajnija obilježja karakteristična za ovu vrstu. Prstenasta ljepoglavka (Tricholomella constricta) je krupnija rastom i slične konzistencije kao naša vrsta od koje se razlikuje po prisutnosti žutih mrlja i mirisu na brašno. Korjenasta plosnatica (Rhodocollybia fodiens) je okeraste boje klobuka i ujednačeno je obojena, bez mrlja je po površini.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Rhodocollybia prolixa - created on October 2024 in Laghestèl, Baselga di Piné, Italy by Marco Floriani

ISKRIVLJENA PLOSNATICA

Rhodocollybia prolixa (Fr.) Antonín & Noordel.

Etimologija: prolixus (lat.) = obilan, dugotrajan, razvučen. Po površini klobuka.

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se izravna i često nepravilno ispupči na sredini, površina je vlažna, mazava, sluzava, glatka, vodenasta, na sredini je često neravna i radijalno vlaknasta, crvenkasto-smeđ do ružičasto-smeđ, vremenom blijedi od rubova.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, uvijen, šupalj, uzdužno je ižlijebljen, vlaknast, krem, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, na vrhu je svjetliji, rijetko je s ružičastom nijansom, vremenom postaje crvenkasto pjegav.

Listići: Vrlo su gusti, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem, bijeli, kremasti, svijetlosmeđi, kasnije su s krem-smeđi do hrđastosmeđe prošarani, oštrica je nazubljena.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, rijetko su u obliku kapi, prozirne, glatke, 4-6 x 3-5 µm, Q = 1-1.3, bazidije su 4-sporne, s bazalim su kopčama, cheilocistide su valjkaste, batinaste, napuhane, s brojnim su izraslinama, pileipelis je iksocutis koji se sastoji od valjkastih hifa; otrusina je bijela, žućkasta do svijetloružičasta.

Meso: Debelo, bjelkasto do svijetlokrem, vodenasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, nekad je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete kada je meso blagog okusa. Okus joj je bolji nego kod maslačne plosnatice (Rhodocollybia butyracea). U slučaju kada je meso gorko smatra se nejestivom vrstom. Okus mesa ovisi o lokalitetu na kojem raste, na nekim je mjestima blag, a na nekima gorak.

Napomena: Veoma je karakteristična vrsta po uvijenom stručku, a ta je karakteristika skoro uvijek prisutna pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 510. Iskrivljena plosnatica (Collybia distorta (Fr.) Quél.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Rhodocollybia prolixa var. prolixa - created on September 2019 in Hältingträsk, Finland by Allar Antson

PROSTRANA PLOSNATICA

Rhodocollybia prolixa var. prolixa

Etimologija: prolixus (lat.) = obilan, dugotrajan, razvučen. Po površini klobuka.

Engleski naziv: Toothed Toughshank

Klobuk: 2-9 cm širok, prvo je zvonolik do konveksan, zatim se izravna i često nepravilno ispupči na sredini, površina je sjajna po vlažnom vremenu, gola, glatka, vodenasta, žućkasto-smeđ, narančasto-smeđ, crveno-smeđ do tamnosmeđ, vremenom izblijedi, rub je podvijen, kasnije je valovit.

Stručak: 4-9 cm visok i 4-10 mm debeo, valjkast, često je ukorijenjen, u sredini je hrskavičasto-vlaknast, malo je uvijen, uzdužno je ižijebljen, bijelo-krem do svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, rijetko je sa slabom ružičastom nijansom.

Listići: Vrlo su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bjelkasti, svijetložuti do svijetlosmeđi, kasnije su s hrđastosmeđim pjegicama, oštrica je nazubljena.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, 4.5-6.5 x 4-5 µm, Q = 1.1-1.4, cheilocistide su vrlo varijabilnog oblika; otrusina je bijela, svijetložuta do svijetloružičasta.

Meso: Debelo, bjelkasto je do svijetlokrem; miris nije izražen, a okus je gorak, rijetko je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u planinskim crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete kada je meso blagog okusa. Okus joj je bolji nego kod maslačne plosnatice (Rhodocollybia butyracea). U slučaju kada je meso gorko smatra se nejestivom vrstom. Okus mesa ovisi o lokalitetu na kojem raste, na nekim je mjestima blag, a na nekima gorak.

Napomena: Karakteristična je po uvijenom stručku, a ta je karakteristika skoro uvijek prisutna pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 511. Prostrana plosnatica (Collybia prolixa (Hornem.: Fr.) Gill.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GNIJEZDASTI LISTAR

Phyllotopsis nidulans (Pers.) Singer

Etimologija: nidulus (lat.) = malo gnijezdo. Po obliku.

Engleski naziv: Orange Mock Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 3-12 (15) cm široko, školjkasto, izravno je lateralno spojeno na supstrat bez stručka; žućkasto, žuto ili je žuto-narančasto, vodenasto, površina je bijelo dlakavo-baršunasta, rub je svjetlije bijele boje, baršunast i podvijen.

Listići: Prilično su razmaknuti, nisu račvasti, spuštaju se do spoja sa supstratom, izmiješani su s brojnim lamelulama; žućkasti su do žuto-narančasti poput klobuka.

Spore: Bubrežastog su oblika, 5-7 x 2-3 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Žućkasto, tanko, višeslojno, dosta je žilavo, elastično; miriše neugodno na plijesan, voće ili kiseli kupus, a okus je također neugodan na plijesan.

Stanište: Raste tijekom godine, ali najčešće u zimskim mjesecima od kasne jeseni do proljeća, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, poput smreke, jele, a rjeđe bukve; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, u prvoj polovici siječnja, na lokalitetu Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Slična je dosta krupnija školjkasta uvijača (Tapinella panuoides) koja ima nešto gušće i anastomozirajuće listiće, dosta je slična po izgledu, a spore joj nisu ružičaste, već smeđe boje duhana.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SJEVERNJAČKA PUZA

Armillaria borealis Marxm. & Korhonen

Engleski naziv: Northern Honey Fungus

Klobuk: 5-14 cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i raširen; promjenjive je boje, oker-žut ili oker-smeđ, u sredini tamniji; rub je nepravilno naboran, narebran i vijugav.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, prema dolje sve deblji, boje klobuka, pun, tvrd, vlaknast, po suhom se i vjetrovitom vremenu raspuca i ljuskavo prstenasto zavija prema gore; vjenčić je opnast i trajan.

Listići: Gusti, nejednako dugi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; najprije bjelkasti, zatim oker-smeđe boje klobuka.

Spore: Eliptične, u obliku graha, 8-11.5 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto-krem, u stručku tvrdo i vlaknasto; miris je na gljive ili na plijesan, okus je malo trpak i nadražujući.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i na zemlji (na drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Napomena: Slične su gomoljasta puza (Armillaria galica), kojoj je klobuk uočljivo vlaknasto-čehasto dekoriran, a stručak je bulbozno zadebljan na bazi, te smeđa puza (Armillaria obscura), koja je na sredini klobuka s crnkastim čehicama i koja raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KOPRENASTA PUZA

Armillaria cepistipes Velen.

Engleski naziv: Mullet Honey Fungus

Klobuk: 2-13 (18) cm širok, najprije polukuglast, zatim otvoren; žućkast, žuto-smećkast ili svijetlosmeđ, u sredini tamniji, čehast, čehice se lako skidaju; rub je u početku podvijen i maljav od ostataka vjenčića, svjetliji i znakovito dugo narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 1.5-2 (3) cm debeo, valjkast, baza je toljagasto zadebljana, pun, od vjenčića prema dolje uzdužno vlaknast, svijetlosmeđe čehice se lako skidaju, bjelkast, svijetlosmeđ, vrh je svjetliji, prema dnu je žućkast; vjenčić je debeo, bijel, prolazan, ostaci su često nitasti kao kod koprenki (Cortinarius).

Listići: Bijelkasti, svijetlosmeđi, kasnije više-manje hrđastosmeđi, nejednako dugi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, s pupoljkom (apiculus), (7.0) 7.3 - 9.2 (9.9) × (3.8) 4.1 - 5.4 (5.9) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2.1), N = 120, Me = 8.1 × 4.7 µm, Qav = 1.7; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, žućkasto ili svijetlosmeđe, po vlažnom vremenu vodenasto; miris na plijesan ili na sapun, okus (nakon žvakanja) trpak.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevima) raznog bjelogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću. Primjerke na drugoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje prvenstveno po narebranom rubu klobuka. Narebran rub klobuka ima i medena puza (Armillaria mellea), koja ima trajan i s gornje strane crtasti vjenčić.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GOMOLJASTA PUZA

Armillaria gallica Marxm. & Romagn.

Etimologija: gallicus (lat.) = galski. Po mjestu rasta u skupinama (Francuska).

Engleski naziv: Bulbous Honey Fungus

Klobuk: 2-10 (13) cm širok, najprije je polukuglasto-zvonolik, ubrzo se spljošti, ponekad je ulegnut na sredini; smeđe ili nešto tamnije crvenkasto-smeđe boje, svjetliji primjerci su lagano žućkasto-smeđi, sredina je siva ili sivo-crnkasta; vlaknasto-čehasta dekoracija je žuto-smeđe, smeđe, sive ili sivo-smeđe boje, lako se skida.

Stručak: 2-8 (10) cm visok i 1.5-2 (3) cm debeo (u bazi do 4 cm), valjkast, manje ili više je bulbozan; bjelkast do smećkast dolje s smeđim i žutim čehicama koje se lako skidaju; vjenčić je debeo i opnast.

Listići: Silazeći su ili lagano prirasli, osrednje su gusti; bjelkasti, u starosti tamniji, svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim pregradama, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u stručku je manje ili više ružičasto ili ružičasto-smećkasto; miris je na gljive ili na plijesan, okus je malo trpak i nadražujući.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća, rjeđe smreke, a rijetko kao parazit na živom drveću i na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom). Primjerke na posljednjoj slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Biti na oprezu s ovom vrstom, jer izgleda da je u određenoj mjeri toksična kod jako pijanih ljudi i u tom slučaju izaziva pospanost. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Ljekovitost: Utvrđeno je da gomoljasta puza sadrži polisaharide koji djeluju antioksidativno (National Library of Medicine. 2024. The antioxidant activity of polysaccharides from Armillaria gallica). Gljiva proizvodi raznoliki niz meleolida koji pokazuju citotoksično i antimikrobno djelovanje, ali su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdio potencijal za eventualnu proizvodnju lijekova za te svrhe (National Library of Medicine. 2024. Isolation of a gene cluster from Armillaria gallica for the synthesis of armillyl orsellinate–type sesquiterpenoids).

Napomena: U rodu Armillaria ima ukupno 5 vrsta koje imaju vjenčić pomoću kojeg se razlikuju od sličnih vrsta. Slična je koprenasta puza (Armillaria cepistipes) koja ima narebran rub klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MEDENA PUZA

Armillaria mellea (Vahl) P.Kumm.

Etimologija: melleus (lat.) = boje meda. Po boji.

Engleski naziv: Honey Fungus

Klobuk: 2-12 (15) cm širok, prilično mesnat, prvo je okruglast pa konveksan i na kraju potpuno otvoren; žućkast, limunastožut, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, u raznim nijansama, poput meda, tjeme je tamnije; pokriven je tamnijim čuperastim čehama koje se gube ili trajno ostaju, rub je dosta narebran.

Stručak: 4-11 (18) cm visok i 0.5-1.5 (2.2) cm debeo, valjkast, na donjem dijelu je odebljano-bulbozan, pun je pa šupalj; žuto-smeđ, prema dnu je crnkast, vlaknast; nosi upadljivi bjelkasti, dvostrukog ruba, s gornje strane crtast, tkaninast i trajan vjenčić.

Listići: Prvo su bijeli, krem-bjelkasti, svijetložuti i svijetlosmeđi pa kasnije rđasto-crvenkasti; gusti, prirasli su na stručak ili su zupčasto silazeći.

Spore: Eliptične, prozirne, (7) 7.3 - 9 (9.9) × (4.7) 5.4 - 6.5 (7.1) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 8.1 × 5.8 µm, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto je ili svijetložuto, čvrsto, u stručku je žilavo; miris na gljive ili plijesan, a okus ponekad opor, a ponekad gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom pocrveni, s laktofenolom postane smeđo-ljubičasto, dok s kalijevom lužinom meso trenutno posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i prividno na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom), najčešće hrasta i graba; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Ljekovitost: Utvrđeno je da medena puza sadrži polisaharide koji imaju antioksidativno, antidijabetičko i antipretilno djelovanje, te štite od pojave bolesti jetre i bolesti bubrega kompliciranih dijabetesom (National Library of Medicine. 2024. Chemical Compositions and Antioxidant Activities of Polysaccharides from the Sporophores and Cultured Products of Armillaria mellea; Antioxidant Properties of the Edible Basidiomycete Armillaria mellea in Submerged Cultures; Antidiabetic activity of Armillaria mellea polysaccharides: Joint ultrasonic and enzyme assisted extraction). Iz medene je puze izoliran alkaloid armillarikin za kojeg je otkriveno da je citotolksičan pa je provedena studija u kojoj se istraživala citotoksičnost armillarikina protiv stanica raka jetre i intrahepatičnog žučnog kanala (National Library of Medicine. 2024. Induction of apoptosis by Armillaria mellea constituent armillarikin in human hepatocellular carcinoma). Nastavljaju se pokusi kako bi se odredili potencijalni antitumorski učinci armillarikina.

Napomena: Slične su aromatična panjevčica (Kuehneromyces mutabilis) koja ima slabiji vjenčić i listiće oker boje, te prava sumporača (Hypholoma fasciculare), koja ima zelenkasto-plave listiće, sumporaste je boje i nema vjenčića.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SMEĐA PUZA

Armillaria obscura (Schaeff.) Herink

Etimologija: obscurus (lat.) = smrknut, mračan, nejasan, nepoznat, taman.

Klobuk: 2-10 (14) cm širok, prilično je mesnat, okruglast ili tupo-stožast pa konveksan, gotovo je uvijek ispupčen, u starosti je skoro ravan; tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ ili zagasite oker-smeđe boje, sredina je tamnija od crnkasto-sivih čehica koje se lako skidaju; kod mlađih gljiva s gušćim, a kod starijih gljiva s rjeđim i poput čička čekinjasto ušiljenim ostacima ovoja, rub je uvijek podvnut i zaobljen.

Stručak: 4-22 (25) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, uglavnom je zadebljan na bazi (oko 2 cm), pun, s tvrdom je korom i pamučastom jezgrom koja se u starosti prošupljuje; smećkast, vlaknast, šaren je od čeha, prema dnu je tamnosmeđ (nikada nije žut), vrh je obično svjetliji, bjelkast; vjenčić je debeo, slab, kratak, prekriven je bijelom vunastom presvlakom.

Listići: Bijeli, bjelkasti do skoro žuti ili smećkasti, na kraju su s hrđastosmeđim mrljama; osrednje su gusti, silazeći, tanki, široki, oštrica je cjelovita, a kod promrzlih oštrica može i pocrvenjeti.

Spore: Eliptične, sa zrnastim sadržajem, 5.8-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlo, gotovo je bijelo, u klobuku je meko, a u stručku ubrzo žilavo-vlaknasto, tanko; miris na gljive, okus trpak, na sapun, kada se prožvače u ustima okus nakon određenog vremena postane odvratan.

Stanište: Raste u množini, ali ne i u grmovima sa zajedničkim korijenom, tipično u vrtovima, parkovima i crnogoričnom šumama, najčešće šumama smreke, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, te kao parazit na živom drveću, uspijeva i duž obale na borovima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi ih trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Sirova je otrovna pa se prije uporabe mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Napomena: Slična je sjevernjačka puza (Armillaria borealis), koja ima prirasle listiće i koprenasta puza (Armillaria cepistipes), koja raste na panjevima bjelogoričnog drveća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CRNOGORIČNA PUZA

Armillaria ostoyae (Romagn.) Herink

Engleski naziv: Dark Honey Fungus

Klobuk: 2-10 (14) cm širok, prvo je okruglast pa konveksan i na kraju potpuno otvoren; crvenkasto-smeđ, dosta je promjenjive boje, pokriven je smeđim čuperastim čehama koje se lako skidaju, rub je u starosti narebran.

Stručak: 4-22 (25) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, bjelkast do smećkast, na vrhu je obično svjetliji, uzdužno je vlaknast, s bijelim do smeđim vunastim čehama koje se lako skidaju; nosi debeli trajni vjenčić.

Listići: Gusti, prirasli ili se sa zupcem spuštaju po stručku, oštrica je valovita, prvo su bjelkasti, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, prozirne, (6.1) 6.5 - 8.4 (8.8) × (4.4) 4.7 - 5.9 (6.8) µm, Q = 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 7.3 × 5.3 µm, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, čvrsto, u stručku je žilavo; miriše na gljive, a okus je opor ili na sapun.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, u vrtovima, šumama i parkovima kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i prividno na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom). Primjerke na slici početkom studenog snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje.

Napomena: Slične su koprenasta puza (Armillaria cepistipes) koja raste na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te smeđa puza (Armillaria obscura).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ELASTIČNA PANJEVČICA

Flammulina elastica (Sacc.) Redhead & R.H.Petersen

Etimologija: elasticus (lat.) = elastičan, fleksibilan. Po elastičnosti stručka.

Klobuk: 2-5 (8) cm širok, najprije je polukuglast, zatim se otvori, mazav; mednožut, žuto-smeđ do hrđastosmeđ, rub je svjetliji i u mladosti podvijen.

Stručak: 2-4 (6) cm dug i 4-6 (10) mm debeo, valjkast, u starosti je šupalj, korjenast, prema bazi je tamnosmeđ, na vrhu je svjetliji, bijelo baršunast, žilav, vlaknast, elastičan (ako se stisne stabljika, ona se vraća u prvobitni oblik), nema vjenčić.

Listići: Slobodni, bjelkasti do svijetložuti, u starosti su sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, (8) 8.3 - 11.1 (11.5) x 3.2 - 3.6 µm Q = (2.2) 2.5 - 3.13 (3.22), N = 30, Me = 9.56 - 3.4, Qav = 2.81; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijeložuto, tanko; miris i okus su ugodni na gljive.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), busenasto ili pojedinačno, na krupnim drvnim ostacima (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito crne topole (Populus nigra) i vrbe. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici studenog i krajem prosinca, na lokalitetu Dravska šuma kod Varaždina.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobuk, jer je stručak tvrd. Može se i uzgajati.

Napomena: Majsličnije su rebrasta patuljica (Galerina marginata), koja ima vjenčić, smećkaste listiće, bjelkasto vlaknasti stručak i hrđastosmeđu otrusinu, te baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), koja ima svijetli žućkasti do narančasti klobuk, bjelkaste do žućkaste listiće. Kod determinacije su najvažniji stanište, vrijeme rasta i tipično elastični stručak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Flammulina fennae - created in Norway by Rune Solvang

LJETNA BARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina fennae Bas

Klobuk: 1-7 (12) cm širok, konveksan je i izravnato-konveksan, nejasno je ispupčen u mladosti, gladak, po vlažnom je vremenu je mazav; najprije je kremasto-bijel, zagasitožut, žuto-smeđ ili oker-smećkast, nešto je svjetliji prema rubu, kasnije posvijetli i na unutarnjoj strani, skoro je bjelkast do blijedožut, mjestimično s hrđastosmeđim mrljama, rub je podvijen i po suhom vremenu lagano pahuljast.

Stručak: 2-9 (11) cm visok i 3-6 (8) mm debeo, valjkast, ponekad je lagano batinast na bazi, u starosti je šupalj; bjelkast je na gornjem dijelu, uvijek postepeno malo tamni prema bazi gdje je crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili crno-smeđ, površina je vlaknasta.

Listići: Slobodni su i uvijek izrezani, gusti, uski, bijeli, bjelkasti, krem-žućkasti ili svijetložuti, samo su u starosti sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5.7-8.5 x 1.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto, crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe u stručku; miris je ugodan na gljive, a okus je također na gljive i blago gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, često busenasto, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (trupci) raznog bjelogoričnog drveća te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima i korijenjem.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se i uzgajati.

Napomena: Ovoj vrsti je najsličnija baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes) koja se razlikuje po periodu rasta u hladnijim razdobljima, svjetlijoj, skoro bijeloj boji klobuka, te po nešto manjim i širim sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Flammulina ononidis - created on December 2023 in Hungary by Vincze Tibor

TRAVNJAČKA PANJEVKA

Flammulina ononidis Arnolds

Etimologija: Jer raste uz biljku zečji trn (Ononis spinosa).

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, tanak; površina je mazava i sluzava; zagasitožut, žuto-smeđ ili  crvenkasto-smeđ, vodenast, mjestimice rđasto pjegav, rub je u mladosti podvijen, a kasnije svjetliji i malo narebran.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, na bazi se sužava i korjenasto produžava duboko u zemlji; bjelkast, kasnije smećkast, na vrhu je bijelo pahuljast, na bazi je tamnosmeđ, maljavo-vlaknast.

Listići: Prilično su razmaknuti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, nisu jako široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku; bjelkasti su ili svijetložuti, kasnije su oker boje.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 7-14 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelkasto ili svijetložuto, vlaknasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do ožujka, na livadama, pašnjacima, parkovima i travnjacima kojima se neintenzivno gospodari kao parazit na korijenu zečjeg trna, rjeđe i na drugim biljnim vrstama kao što je poljski osjak (Cirsium arvense), na mahovini ili travnatom tlu. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Zagreba. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Smatra se da je jedna od formi baršunaste panjevčice (Flammulina velutipes) koja se razlikuje po staništu i drugačijim dimenzijama spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Flammulina populicola - created on January 2022 in Valbyparken, Denmark by Benny T. Olsen

TOPOLOVA PANJEVČICA

Flammulina populicola Redhead & R.H.Petersen

Etimologija: populus (lat.) = topola + -cola (lat.) = nastanjivati, obitavati. Po staništu.

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije postaje široko konveksan do gotovo ravan, površina je glatka, sjajna, vlažna i ljepljiva po vlažnom vremenu, malo je vodenasta, oker-smeđ, na sredini je zlatno žuto-smeđ, žuto-narančast do narančasto-smeđ, rub je prozirno narebran u dužini od 3-5 mm, valovit.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.5-1 cm debeo, žilav, gotovo je valjkast, prema vrhu je jednak do malo sužen, na vrhu je bijel, žućkast ili svijetlo narančasto-smeđ u mladosti, ispod je smećkast, hrđastosmeđ do maslinasto-smeđ i fino baršunast.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli, bjelkasti su do krem-žućkasti, u starosti su smeđi, oštrica je glatka.

Spore: Eliptične, ponekad su u obliku kapi, glatke, prozirne, tankih stijenki, neamiloidne, 5-7.5 x 3-4 µm, Q = 1.4-2, Qav = 1,56 ± 0,13, bazidije su usko batinaste, prozirne, tankih stijenki, 4-sporne, ponekad su 2-sporne, 23-30 x 4-5 µm, sterigme su duge do 3 µm, pleurocistide su u obliku široke boce do vretenaste, brojne, glatke, prozirne do žućkaste, 40-60 x 8-15 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama i poveličini i obliku, trama listića je dodonekle isprepletena, sastoji se od bezbojnih hifa širokih 6-15 µm, pileipelis je iksotrihoderm, terminalni segmenti su široki 3-6 µm, batinasti do kuglasti s produžetkom, glatki, prozirni do narančasto-smeđi u KOH, pileocistide su 40-75 x 10-15 µm, u obliku boce do vretenaste, glatke, tankih stijenki, narančasto-smeđe u KOH, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, žilavo, bjelkasto do smećkasto, na pritisak je nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina stručka s KOH pocrveni.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama i često busenasto, kao saprofit na panjevima, trupcima, korijenju i živom drvu topola (Populus).

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Najsličnija je baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), koja raste na raznom bjelogoričnom drveću, u hladnijim razdobljima godine, tamnijoj boji klobuka, te nešto većim i užim, gotovo valjkastim sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Flammulina rossica - created on September 2025 in Ленинский р-н, Пермь, Пермский край, Russian Federation by Ирина Хохрякова

RUSKA PANJEVČICA

Flammulina rossica Redhead & R.H.Petersen

Etimologija: Rossia (lat.) = Rusija. Po zemlji gdje je prvi put opisana.

Klobuk: 2-7 cm širok, isprva je konveksan do gotovo jajolik, kasnije se spljošti, površina je glatka, vlažna do ljepljiva po vlažnom vremenu, vodenasta, kremast do žuto-oker, na sredini je oker-smeđ, rub je bljeđi, prozirno narebran u dužini od 3-5 mm, valovit.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-7 mm debeo, gotovo je valjkast, šupalj, površina je gusto prekrivena smeđim do tamnosmeđim baršunastim dlačicama, na vrhu je boje klobuka, drugdje je crnkast.

Listići: Gusti, usko su prirasli, bijeli, krem do žućkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 9-12.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.9-3, Qav = 2.2-2.4, bazidije su usko batinaste, prozirne, 4-sporne, 23-35 x 5-8 µm, pleurocistide su uglavnom vretenaste, rijetko su oblika boce, sužene i tupe na vrhu, 36-64 x 6-8 μm, cheilocistide su brojne, trbušaste do vretenaste, slične pleurocistidama i po obliku i po veličini, trama listićaje donekle isprepletena, sastoji se od prozirnih hifa, pileipelis je prijelazni između trihoderma i himeniderma, sastavljen je od raspršenih pileocistida i brojnih iksohifa, terminalni segmenti iksohifa su dugi do 80 μm, promjenjivog su oblika i dimenzija, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama i često busenasto, kao saprofit na panjevima i trupcima vrba i breza, ponekad i smreka.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su topolova panjevčica (Flammulina populicola) i baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), od kojih se razlikuje po dosta svjetlijem klobuku, bjelkastom do žućkasto-oker.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina velutipes (Curtis) Singer

Etimologija: velutinus (lat.) = baršunast + pes (lat.) = noga. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Velvet Shank

Klobuk: 2-9 (20) cm širok, najprije polukuglast, zatim se otvori, mazav i vrlo ljepljiv, slabo mesnat; zagasitožut, žuto-smeđ, žuto-narančast ili žućkasto-crvenkast, tamniji na sredini, lagano je pahuljast, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 1-10 (15) cm visok i 0.3-1 (1.3) cm debeo, često je ekscentričan i šupalj; pod klobukom je svjetlije žućkasto-crvenkaste boje, a prema bazi je tamnosmeđ i na bazi gotovo crn, karakteristično je bijelo baršunast.

Listići: Dosta su rijetki, izrezani su uz stručak, slobodni, bjelkasti do svijetložuti, kasnije su smećkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 6-9.5 x 3-4 µm, Q = 1.8-2.4; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijeložuto, tanko; miris i okus su ugodni na gljive.

Kemijske reakcije: Ako na površinu (kožicu) stručka nanesemo kap sumporne kiseline, ona trenutno postane crno-smeđa.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), busenasto ili pojedinačno, na krupnim drvnim ostacima (panjevi, šiblje) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, lipe i hrasta. Primjerke na prvih pet slika snimio je Mladen Ormuž, a na osmoj slici Danijel Mulc.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobučić, jer je stručak tvrd. Najukusnija je zimska gljiva. Može se i uzgajati.

Ljekovitost: Provedena su znanstvena istraživanja koja su pokazala antioksidativno i protuupalno djelovanje baršunaste panjevčice koja bi se mogla koristiti kao novi izvor polifenola i široko primjenjivati ​​u prehrambenoj i farmaceutskoj industrijii (National Library of Medicine. 2024. Characterization, Antioxidant and Anti-Inflammation Capacities of Fermented Flammulina velutipes Polyphenols; Inhibitory Effect of Fermented Flammulina velutipes Polysaccharides on Mice Intestinal Inflammation; Characterization, Antioxidant, Anti-Aging and Organ Protective Effects of Sulfated Polysaccharides from Flammulina velutipes).

Napomena: Ova je gljiva vrijedna utoliko što raste potkraj jeseni i zimi kada nema drugih gljiva. Zbog staništa, vremena rasta i tipično baršunastog stručka teško se može zamijeniti s bilo kakvom drugom gljivom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SNJEŽNOBARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina velutipes var. lactea (Quél.) Bas

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna. Po boji.

Klobuk: 3-10 cm širok, najprije polukuglast, zatim se otvori, mazav i ljepljiv, gladak; bijel, na sredini je tamnije žućkasto-narančaste boje.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.3-1 (1.3) cm debeo, često je ekscentričan, žilav, bijel, a prema bazi je ponekad tamnosmeđ, površina je baršunasta.

Listići: Dosta su rijetki, slobodni, bijeli.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 8-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), busenasto ili pojedinačno, na krupnim drvnim ostacima (panjevi, šiblje) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, lipe i hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobučić, jer je stručak tvrd. Najukusnija je zimska gljiva.

Napomena: Sinonim je i varijetet tipične baršunaste panjevčice (Flammulina velutipes) od koje se razlikuje po bijeloj boji.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KORBARIJSKA PRITAJNICA

Cryptomarasmius corbariensis (Roum.) T.S.Jenkinson & Desjardin

Etimologija: Po gradu Corbara u regiji Campania u jugozapadnoj Italiji.

Klobuk: 3-9 mm širok, u obliku je kupole padobrana, zlatnožut, žuto-smeđ, crveno-smeđ do maslinasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, površina je fino dlakava, radijalno naboran, rub je narebran i nešto svjetliji.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.2-0.3 mm debeo, tanak, dug, tvrd, končast, iskrivljen, nekoliko je puta spiralno zakrivljen, crno-smeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prirasli; bjelkasti, kasnije su žuto-smeđi, svijetlosmeđi do crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, prozirne, 8-10 x 3.5-5.5 µm, bazidije su 22-30 x 8-9.5 μm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, u stručku je smećkasto do crno-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit na lišću, te na biljnim ili drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, obično masline. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 27.12.2021., na lokalitetu u Istri, na listu masline.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, dugom iskrivljenom stručku i staništu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cryptomarasmius minutus - created on June 2003 in Maribo Søndersø, Denmark by Jens H. Petersen

MALA PRITAJNICA

Cryptomarasmius minutus (Peck) T.S.Jenkinson & Desjardin

Etimologija: minutus (lat.) = vrlo mali, sićušan. Po veličini

Klobuk: 0.4-3 mm širok, isprva je gotovo polukuglast do duboko konveksan, zatim je stožast do konveksan, kasnije se izravna i često ulegne na sredini, svijetlo crvenkasto-smeđ, na sredini je tamniji, tamnosmeđ kada je suh, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, narebran, u starosti je valovit.

Stručak: 5-10 mm visok i 0.1-0.25 mm debeo, končast, ujednačene deblljine, zakrivljen, pun, gladak, smeđ do crnosmeđ, nešto je svjetliji do bjelkast na vrhu.

Listići: U mladosti su gotovo neuočljivi, razmaknuti, slobodne do usko prirasli, bez ovratnika, bjelkasti do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, rijetko su bademaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 6-9.5 x 2.5-4 μm, bazidije su valjkasto-batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 16-23 × 5-7.5 μm, bazidiole su valjkasto-batinaste do batinaste, 11-19 x 3.5-8.5, dva su tipa cheilocistida: 1. u obliku metlice, široko batinaste do napuhane s izraslinama dugim 0.7-2 μm, 10-16.5 x 6-11 μm, 2. vretenaste do oblika boce, obično su s dugim vratom, sa sitnim bradavicama na vrhu, glatke, 20-31 × 6.5-13 μm, pleurocistide su vretenaste, trbušaste ili oblika boce, 17-30 × 4-8 μm, pileipelis je himeniforman, uglavnom se sastoji od široko batinastih do kruškolikih, napuhanih ili valjkastih metličastih segmenata, 10-21 × 6-15 μm, s brojnim, 0.8-2.3 μm dugim izraslinama, pileocistide su 17-26 x 4-6.5 μm, nalaze se među hifama pileipelisa; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, hrskavičavo, žućkasto, u stručku je smećkasto do crno-smeđe; miris o okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit na otpalom ili trulom lišću raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe ili topole, ali i jasena, brijesta, javora ili jorgovana, na vlažnim i sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Smatra se da je opisana vrsta široko rasprostranjena vrsta u umjerenom pojasu sjeverne hemisfere i zabilježena je u mnogim europskim zemljama, osobito u mediteranskom području. Zbog sitnih plodnih tijela se teško uočavaju na supstratu. Slične su korbarijska pritajnica (Cryptomarasmius corbariensis), koja ma veće plodno tijelo (klobuk širok 2-9 mm i stručak 1-3 cm visok i 0.2-0.3 mm debeo), veće bazidije (22-30 x 8-9.5 μm), veće spore (8-10 x 3.5-5.5 μm), raste na trulom lišću masline, te močvarna pritajnica (Marasmius limosus), koja ima listiće prirasle na ovratnik i raste na biljkama jednosupnicama, kao što su razne trave, trska i šaš.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Cylindrobasidium evolvens - created in Finland by Alpo Huhmarniemi

GLATKA KRASTOKORKA

Cylindrobasidium evolvens (Fr.) Jülich

Etimologija: evolvere (lat.) = razvijati, odmotavati + -ens (lat.) = za označavanje radnje, stanja ili procesa. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-8 (30) cm široko i 0.5-1 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, labavo srašteno za podlogu, formira izolirane plahtice, na vertikalnom supstratu formira sitne klobučiće polumjera 1 cm, tada je gornja površina bjelkasta i baršunasta, himenijalna je površina kvrgava, u ranoj mladosti je bijelo i resasto, poslije je krem, oker, smećkasto do crvenkasto-oker, rub je bijel i resast, svježe plodno tijelo na mjestu pritiska posmeđi, u mladosti često s narančasto-crvenim kapljicama po površini.

Spore: Eliptične, glatke, na jednom kraju sve tanje i završavaju šiljato, prozirne, sa zrnatim sadržajem, 8-12 × 5-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, membranozno, sočno, po suhom vremenu ispuca, na pritisak posmeđi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, ali uglavnom u proljeće, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća s korom ili bez nje; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo česta i lako je prepoznatljiva po kvrgavoj površini i krem-crvenkastoj boji. Osobito se ističe bijeli rub koji je resast.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Dactylosporina kuehneri - created on September 2022 in Čukarica, Београд, Serbia by Milan Kovačević

KUEHNEROVA KORJENJAČA

Dactylosporina kuehneri (Romagn.) R.H.Petersen

Klobuk: 5-10 mm širok, prvo je konveksan, kasnije je spljošten i s tupom, niskom grbicom, površina je izrazito baršunasta i u cjelosti prekrivena bijelim, prozirnim dlačicama različite gustoće, koje su mnogo gušće i duže na rubu, a manje guste u sredini, nije vodenasta, sivkasto-smeđ do smeđ, na sredini je tamniji, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, nije narebran .

Stručak: 1.5-6 cm visok i 1-2 mm debeo, tanak, valjkast, blago je zadebljan na dnu, baza je izdužena poput korijena, duboko je ukorijenjen, čitava izložena površina prekrivena je bjelkastim, prozirnim dlačicama, poput klobuka, nešto je svjetlije boje od klobuka, sivkasto-smeđ.

Listići: Izraženo su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, pomalo su trbušasti, debeli, u početku su široko prirasli, kasnije su gotovo slobodni, bijeli.

Spore: Kuglaste, bradavičave, bodlje su duge do 3 µm, neamiloidne, 10.5-13.5 µm, bazidije su batinaste, s jako refrakcijskim sadržajem, 4-sporne, s bazalnim kopčama, cheilocistide su u ubliku boce do trbušaste, ponekad su vršno zadebljane, 60-80 x 8-25 µm, pleurocistide su sličnog oblika i veličine kao i cheilocistide, stipepelis je s brojnim caulocistidama sličnim cheilocistidama, pileipelis je dobro razvijeni trihoderm na sredini klobuka, ispresijecan je s 100-250 µm dugim, u obliku boce do vretenastim pileocistidama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit u bjelogoričnim šumama, u vlažnim močvarnim područjima, na pjeskovitom tlu među raspadajućim drvnim ostacima, ispod sremze (Prunus padus), bijele johe (Ainus incana) ili gorkog javora (Acer pseudoplatanus).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Plodna tijela podsjećaju na malu glatkonogu korjenjaču (Hymenopellis radicata), koja je s tamnim klobukom i stručkom. Mikroskopski se razlikuje po dermatocistidama i kuglastim, tupo bodljikavim sporama. Unatoč jasnim karakteristikama vrste, postoje različita mišljenja o njezinoj klasifikaciji u rodu. Izvorno ju je Romagnesi (1941.) opisao kao Mycenella kuehneri, međutim Singer (1975.) ju je s drugim vrstama iz roda Xerula smjestio u rod Oudemansiella. Konačno je Dorfelt (1985.) svrstava u rod Dactylosporina.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.