Znanstveni naziv uzorka: Mycena silvae-pristinae
Lokacija uzorka: United Kingdom
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (652 bp): AACAAGGTTTCCGTAGGTGAACCTGCGGAAGGATCATTATTGAATACGATTGGTACTGATGCTGGCTCTTTACTGAGTAATGTGCTCGTCCATCTATTTATCTTCTCTTTGTGCACCACTTGTAGTCTTTGAAGAAGTGAACCTCTCGCAGCAATGCGGTTTGGAGGTTGGGTCTAACAAGCCCCTTCCTCTGCTTACTTTCTTCAAGGCTATGTTTTCATATACAATAAAGTTACAGAATGTCTTTTAACGATTGTGCTAGTCGCAGTCATTAAACCTATACAACTTTCAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCCCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCCCTTTGGTATTCCGAAGGGCATGCCTGTTTGAGTGTCATTGAATTATCAACCTTGCTTGCTTTAACTAGCTTAGCTCGGCTTGGATGTGGGGGTTGCTGGCTTCCTTCAGTGGATGGTCTGCTCTCCTTAAATGCATTAGCGGGATCTCTTGTGGACCGTCACTTGGTGTGATAATTATCTACGCTACTTGGCTTTGAAGCAAAACCTATGGGAATCCGCTCATAACCGTCCGCTAGTCGGACAATCTTTGAC
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)
|
PRAŠUMSKA ŠLJEMOVKA
Mycena silvae-pristinae M.T.Veerkamp & Kuyper
Etimologija: silvae (lat.) = grozdovi + pristinae (lat.) = prvotni, netaknut. Po načinu rasta.
Klobuk: 0.4-2.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je zvonolik i malo ispupčeni na sredini, suh ili malo ljepljiv, tamno sivo-smeđ, vodenast, po suhom vremenu malo izblijedi, u starosti često pocrveni, brazdast, prozirno crtast, rub je u mladosti nazubljen, kao kod kosoglave šljemovke (Mycena inclinata).
Stručak: 1.3-5.5 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, šupalj, prema dnu se lagano zadebljava, sjajan, izraženo je bijelo pahuljast, osobito na vrhu, siv do sivo-smeđ, suh, baza je prekrivena bijelim vlakancima.
Listići: Osrednje gusti, 15-22 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, sivi, oštrica je iste boje.
Spore: Široko su eliptične, glatke, amiloidne, 7-10 x 6-7.5 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su pomiješane sa bazidijama, vretenaste, u obliku boce, batinaste do široko batinaste, 42-74 x 18-40 µm, s blago su zadebljanom stijenkom u najširem dijelu, s prilično su dugim vratom, na vrhu su gusto prekrivene vrlo tankim, kratkim, valjkastim izraslinama dugim do 3 µm; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo je tanko, sivo-smeđe; miris nije izražen ili je slab na rotkvice, a okus je isti do pomalo neugodan na krastavce.
Stanište: Raste u jesen, od rujna do prosinca, pojedinačno ili u manjim skupinama u starim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta.
Doba rasta: 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Dosta je slična kosoglava šljemovka, koja raste na istom staništu, ali se razlikuje po mirisu i dekoraciji na vrhu cheilocistida.
|
BLIJEDORUŽIČASTA ŠLJEMOVKA
Mycena smithiana Kühner
Etimologija: U čast američkog mikologa Alexandera Hancheta Smitha (1904.-1986.), koji je dao veliki doprinos taksonomiji i filogeniji viših gljiva, osobito listićavki. Smith je u svojim publikacijama uvijek nastojao zadržati visoke znanstvene standarde, a jednom je napisao: "Osobno smatram da kao mikolozi nikada ne možemo doći do istinski točnih generičkih koncepata i ispravnih naziva za njih osim ako relevantne činjenice nisu točno navedene. Skoro je nemoguće izbjeći pristranost u taksonomskom radu, a informacije bi trebale biti što manje iskrivljene". Po imenu.
Engleski naziv: Pink Oakleaf Bonnet
Klobuk: 1-5 mm širok, polukuglast, kasnije je izravnato-konveksan, često je malo spljošten na sredini ili lagano tupo ispupčen, prozirno crtast, pahuljast, svijetloružičast, ružičasto-narančast do ružičasto-smeđ, često je tamniji na sredini, kasnije često bljeđi do blijedo ružičaste boje, ponekad je skoro potpuno bijel.
Stručak: 0.5-4 cm visok i 0.2-0.4 mm debeo, valjkast, na bazi je lagano gomoljast, u mladosti je tamnosiv na vrhu i siv na donjem dijelu, kasnije postaje siv do vodenasto bijel, pahuljast, na dnu baze je ponekad s vrlo tankim, zrakastim vlakancima.
Listići: Rijetki, 5-13 dopire do stručka, prilično su široki, usko do široko prirasli, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, ružičasti do bijelo-ružičasti, oštrica je bijela.
Spore: Eliptične do valjkaste, izdužene, amiloidne 10-12.5 x 3.8-5 µm, Q = 1.9-2.5, Qav = 2.1, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 14-29 x 6-16 µm, na vrhu su prekrivene prilično brojnim, ravnomjerno raspoređenim, kratkim, valjkastim izraslinama dugim 1-5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo je tanko, prozirno, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u jesen, od rujna do siječnja, kao saprofit gotovo isključivo na otpalom, trulom lišću hrasta.
Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je vrsta Mycena exilis, koja raste na opalom lišću breze, ima 4-sporne bazidije, nešto kraće i nešto šire spore, te više ružičasto-smeđi klobuk. Izblijeđeni klobuk se vrlo teško razlikuje od končaste šljemovke (Mycena capillaris), koja uglavnom raste na trulom lišću bukve ili drugog bjelogoričnog drveća.
 |
ALKALNA ŠLJEMOVKA
Mycena stipata Maas Geest. & Schwöbel
Etimologija: stipata (lat.) = zbijena, nagomilana. Po načinu rasta.
Engleski naziv: Clustered Pine Bonnet
Klobuk: 1-3 cm širok, stožast do zvonolik, zatim je više ili manje polukuglast do konveksan, prozirno crtast do sredine, po vlažnom je vremenu malo mazav, vodenast, suh, u mladosti je tamnosmeđ s bijelim rubom, kasnije je tamnosmeđ do smeđ s tamnijim rebrima.
Stručak: 2-7 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, čitav je pahuljast, ubrzo je gol, osim na vrhu, po vlažnom je vremenu malo mazav, svijetlo do tamno sivo-smeđ, obično je svjetliji na vrhu, vrh je u mladosti crno-smeđ, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.
Listići: 13-18 ih dopire do stručka, usko su prirasli, više se ili manje spuštaju po stručku sa zupcem, sivi do tamnosivi sa svjetlijom do bijelom oštricom.
Spore: Eliptične, izdužene, glatke, prozirne, amiloidne, 9-11.5 x 5.3-6.5 µm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste ili u obliku boce, 33-45 x 7-14 µm, na vrhu su s kraćim ili duljim vratom; otrusina je bijela do žućkasta.
Meso: Vrlo je tanko, lomljivo, bjelkasto, kremasto do svijetlosmeđe, u stručku je sivo; miriše na klor, poput vode u bazenu, a okus je neugodan, trpak.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, uglavnom u gustim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično bora ili smreke. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Može se zamijeniti sa nekoliko šljemovki koje mirišu na klor, kao što su smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala), koja nema mazavi klobuk i ne raste u velikoj množini, te rana šljemovka (Mycena silvae-nigrae) ima 2-sporne bazidije i raste ranije, a sigurna determinacija je gotovo nemoguća bez mikroskopske analize.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 559. Alkalna šljemovka (Mycena alcalina (Fries) Kummer), Sinonim: Mycena stipata M.Geest & Schwöbel
 |
PIJEDESTALNA ŠLJEMOVKA
Mycena stylobates (Pers.) P.Kumm.
Etimologija: stulobates (gr.) =pijedestal, postolje, stalak. Po pločastoj bazi.
Engleski naziv: Bulbous Bonnet
Klobuk: 0.4-1 cm širok, prvo je konveksan do stožast, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, ljepljiv, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, kasnije je sa bodljastim sitnim tvorevinama po površini, bijel, sivkast do sivkasto-smećkast, brazdast, prozirno crtast, rub je uglavnom rascijepljen i narebran gotovo do sredine.
Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 0.3-1 mm debeo, valjkast, skoro je končast, šupalj, bijel do sivkast, proziran, na vrhu je pahuljast, prema bazi je gol, sa supstratom je spojen širokim bijelim bazalnim diskom, 2 mm širokim, površina diska je udubljena, vlaknasto-dlakava, karakteristično je brazdasto crtast i s trepavičastim rubom.
Listići: Osrednje su gusti, 14-18 ih dopire do stručka, usko su prirasli na stručak do gotovo slobodni, često tvore lažni ovratnik, nisu račvasti, bijeli.
Spore: Eliptične do skoro valjkaste, prozirne, glatke, amiloidne 7.5-10.5 x 3.5-5 μm, Q = 1.6-2.7, Qav = 2 (cromushrooms: (7.5) 7.7 - 9.4 (10.7) × (3.7) 4.1 - 4.9 (5.2) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2.1 (2.2), N = 120, Me = 8.5 × 4.3 µm, Qe = 2), cheilocistide su nepravilno batinaste, vretenaste ili gotovo valjkaste, 18-60 x 5-13 μm, na vrhu su s više ili manje različito oblikovanih izraslina sa zaobljenim vrhovima; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, obično u parovima, u svim tipovima šuma, močvarnim područkjima i travnjacima kao saprofit na krupnim drvnim ili biljnim ostacima, na trulom lišću, iglicama, sjemenkama ili sitnim drvnim ostacima izmiješanim sa zemljom. Prva slika snimljena je sredinom srpnja, na lokalitetu Stupnik kod Zagreba, druga krajem kolovoza, na lokalitetu Brlenć kod Krašića, a treću i četvrtu sliku snimio je Danijel Balaško.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Prilično su slične pljesniva šljemovka (Mycena mucor), koja je obično manja i raste na otpalom, trulom lišću hrasta, sitnošiljasta šljemovka (Mycena tenuispinosa), koja po površini klobuka ima guste bodljaste sitne tvorevine vidljive samo pomoću povećala, nešto manji bazalni disk, općenito manja plodna tijela, a cheilocistide su na vrhu sa užim izraslinama, te dugodlaka šljemovka (Mycena aciculata), koja ima dlačice sa debelim stijenkama.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 577. Pijadestalna šljemovka (Mycena stylobates (Pers. ex Fr.) Kummer)
 |
|
|
Mycena supina - created on November 2009 in Sem kirke, Tønsberg, Vt, Norway by Arne Aronsen |
 |
 |
|
SAVIJENA ŠLJEMOVKA
Mycena supina (Fr.) Quél.
Etimologija: supina (lat.) = polegnut, nagnut unazad. Po zakrivljenom stručku.
Klobuk: 2-7 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, pahuljast ili sitno dlakav, prozirno crtast, isprva je sivo-smeđ, sredina je tamnija, kasnije blijedi, postaje sivkasto-smeđ sa sivo-smeđom sredinom, rub je bljeđi, obično bjelkast, na kraju je bjelkasto-siv do bjelkasta, sa ili bez tamnijeg središta.
Stručak: 0.7-1.5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, šupalj, zakrivljen, sitno je dlakav, većim dijelom je gol, isprva je crno-smeđ, brzo blijedi, sivkasto-smeđ do bjelkast, često je bijel na vrhu i sivo-smeđe na bazi, koja je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.
Listići: Rijetki, 11-17 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku sa zupcem, sivkasti do bijelo-sivi, oštrica je svjetlija.
Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, glatke, amiloidne, 7-9 x 6.5-9 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, pomiješane su s bazidijama, 15-30 x 8-18.5 µm, prekrivene su malobrojnim, ravnomjerno raspoređenim, valjkastim izraslinama 2-5 x 1 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi ili podsjećaju na brašno.
Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća obraslih mahovinom, uglavnom na tlu bogatom hranjivim tvarima, na vapnenačkom tlu.
Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Raste na istim tipovima staništa kao ljubičastosmeđa šljemovka (Mycena meliigena) i modra šljemovka (Mycena pseudocorticola), koje često vremenom postaju smeđe, cheilocistide su na vrhu prekrivene više ili manje razgranatim i prilično dugim izraslinama i imaju veće spore.
 |
NJEŽNA ŠLJEMOVKA
Mycena tenerrima (Berk.) Quél.
Etimologija: tenax (lat.) = izdržljiv, žilav.
Engleski naziv: Frosty Bonnet
Klobuk: 2-5 mm širok, u mladosti je polukuglast, stožast, kasnije je raširen i tupo ispupčen, ispupčenje je često kao odrezano, ponekad je ulegnut, oko ruba se oblikuje vodenasti pojas, bijel do sivkast, plitko je prozirno brazdast, površina je sitno bijelo dlakava do praškasta.
Stručak: 0.5-3 cm visok, valjkast, dugačak, nitast, sivkast, površina je s dugim dlačicama i fino zrnasta, osobito na donjem dijelu, baza je malo gomoljasta s malim, dlakavim ili praškastim, zaobljenim, bijelim bazalnim diskom.
Listići: Rijetki, razmaknuti, ima ih 7-13, ne dopiru uvijek do stručka, usko su prirasli ili pričvršćene na lažni ovratnik, bijeli.
Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 8-10 x 4.5-6 µm, Qav = 1.4-1.7, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su brojne, batinaste ili u obliku boce do vretenaste, uglavnom s vitkim, ravnim do zakrivljenim, jednostrukim ili povremeno brazdastim vratom do 20 µm dugim, 9-25 x 12 µm, na vrhu su glatke ili prekrivene sitnim bradavicama ili valjkastim izraslinama 0.5-1.5 x 0.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji; bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste tijekom godine, u fantastičnom broju, u tisućama kao posijanih primjeraka, kao saprofit mahovinom obraslih krupnih drvnih ostataka (trupci, grane, grančice) različitog bjelogoričnog drveća, na žirovima, lješnjacima, plodovima bukve ili lišću, često vrbe, te stabljikama različitih biljaka, kao što je končara (Filipendula ulmaria), a po nekim izvorima raste i na drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana vrsta povremeno raste na lješnjacima, kao i lješnjakova šljemovka (Mycena mucicola), koja ima 4-sporne bazidije i uže spore. Slične su diskolika šljemovka (Mycena clavularis), koja ima sitno paperjastu površinu klobuka, veći bazalni disk, nema duge dlačice na stručku, siva je i ima kuglaste spore, te pahuljasta šljemovka (Mycena corynephora), koja nema bazalni disk i također ima kuglaste spore, te ljuskavonoga šljemovka (Mycena rhenana), koja ima plosnatiji klobuk i nema cheilocistide.
|
SITNOŠILJASTA ŠLJEMOVKA
Mycena tenuispinosa J.Favre
Etimologija: tenuis (lat.) = tanak, nježan, vitak + spinosus (lat.) = bodljikav, s bodljama. Po dekoraciji.
Klobuk: 0.5-4 mm širok, polukuglast, stožast do konveksan, površina je prekrivena sa odvojivom želatinoznom ovojnicom i bijelim do sivkastim, oštrim dlačicama ili bodljama vidljivim samo uz pomoć povećala, prozirno crtast, u mladosti je tamnosiv, zatim je sivkast do bijel, nešto je tamniji u sredini.
Stručak: 1-3 cm visok i 0.3-1 mm debeo, končast, valjkast, jednak ili lagano zadebljan na donjem dijelu, zakrivljen, sjajan, maljav, vodenasto bijel do sivkast, izrasta iz natečenog, dlakavog, bijelog bazalnog diska širine 0.3-1 mm.
Listići: Rijetki, usko su prirasli, slobodni ili tvore lažni ovratnik, bijeli do sivkasti, oštrica je iste boje.
Spore: Eliptične, slabo amiloidne, glatke, 8-10 x 4-6 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 2, cheilocistide su široko batinaste do jajolike, 10-23 x 6-15 µm, prekrivene su relativno rijetkim, uskih, valjkastim izraslinama 2-8 x 0.5-1 µm; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, vodenasto bijelo; miris nije izražen ili je vrlo slab na klor, a okus nije izražen.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, najčešće na kori johe, lijeske, vrbe, hrasta i kestena, ali se pronađe i na crnogoričnom drveću, obično arišu.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po cheilocistidama i hifama na površini klobuka.
|
ZEMLJANA ŠLJEMOVKA
Mycena terena Aronsen & Maas Geest.
Etimologija: terreneus (lat.) = zemljani, povezan sa zemljom, na tlu. Po načinu rasta.
Klobuk: 1-3 mm širok, stožast, zvonolik, polukuglast, u mladosti je ponekad sa sitnom grbicom, kasnije je uglavnom tupo ispupčen, kasnije je spljošten, rijetko je izravnat, uglavnom je lagano ulegnut na sredini, ponekad je prozirno crtast, sitno pahuljast, suh, isprva je sivkast ili kremast, na sredini je često tamniji, blijedi u bijelu boju, po suhom je vremenu često žućkast ili oker-smeđe na sredini.
Stručak: 0.5-2.3 cm visok i uži od 0.2 mm, valjkast, gladak, sitno pahuljast, gol, u ranoj je mladosti potpuno crn osim na bazi koja je bjelkasta, u starosti je crn samo na vrhu, ispod je siv do tamnosiv, na kraju čitav izblijedi u bijelu ili sivkastu boju, baza pričvršćena za supstrat finim, bijelim vlakancima.
Listići: Rijetki, razmaknuti, 0-8 ih dopire do stručka, obično su dobro razvijeni (široki su manje od 0.5), ali ponekad su izraženi samo kao slabe izbočine, prirasli do široko prirasli, bijeli, oštrica je iste boje.
Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 7.2-9.5 x 4.5-5.8 μm, Q = 1.5-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, valjkaste, batinaste, vretenaste ili su u obliku boce, glatke, 17-34 x 6.5-11 x 0-4.5 μm, na vrhu su rijetko s nekoliko, vrlo grubih izraslina, na vrhu su uglavnom široko zaobljene, ali su također više ili manje sužene poput vrata; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo tanko, gotovo ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u jesen kao saprofit na otpalom lišću vrbe.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po rastu na otpalom lišću vrbe, malom veličinom, sivkasto-bijelim klobukom i crnim stručkom, koji je crn samo u ranoj mladosti, a u starosti samo na samom vrhu ili uopće nije crn. Iste bijele boje može biti zadivljena šljemovka (Mycena mirata), koja obično raste na malim grančicama, ali i na otpalom lišću vrbe, a može biti prisutan i crni vrh stručka, međutim razlikuju se po mikroskopskim karakteristikama.
 |
ZVONOLIKA ŠLJEMOVKA
Mycena tintinnabulum (Paulet) Quél.
Etimologija: tintinnabulum (lat.) = zvono, zvonce. Po obliku.
Klobuk: 0.5-2.6 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je stožast, konveksan do gotovo izravnat, rub je ponekad zakrivljen, često je lagano ispupčen na sredini, a ponekad i blago ulegnut, pahuljast, nije crtast ili je narebran samo na rubu, mazav do slabo ljepljiv, vodenast, tamnosmeđ, na sredini je tamniji, crno-smeđ do svijetlosmeđ, rub je svjetliji, često bjelkast, po suhom je vremenu krem-smeđ do krem-sivkast s bjelkastim rubom.
Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, u gornjem je dijelu šupalj, žilav, pahuljast na vrhu, ispod je gol, u mladosti je bjelkast do sivkast, vrh je uglavnom bjelkast, a na donjem je dijelu tamniji, zatim postaje žuto-smeđi do tamnosmeđ s bjelkastim vrhom, baza je gusto prekrivena bjelkastim vlakancima.
Listići: 23-30 ih dopire do stručka, široko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, elastično-žilavi, u starosti su sa žilicama na bazi i račvasti, bjelkasti, sivkasti do smećkasti, ponekad su sa smeđim mrljama, te sa ružičastim odsjajem.
Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 4.5-6.5 x 2-3 µm, Q = 1.8-2.4, Qav = 2.2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do nepravinog oblika, 15-35 x 8-14 µm, na vrhu su prekrivene s prilično rijetkim, neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim do račvastim, više ili manje zakrivljenim izraslinama 1.5-11 x 1-2 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, bjelkasto do sivkasto; miris je na spermu, kiselkast, pomalo na rotkvice ili na sir camembert, a okus je trpko-gorak.
Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do svibnja, busenasto, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, hrasta, johe i graba, te na ukopanim granama u zemlji. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, početkom veljače, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Prepoznatljiva je po želatinoznoj ovojnici na klobuku, zbog koje je ljepljiv, mazav ili sjajan, tendenciji da raste u velikim busenima, uglavnom na panjevima bukve, prilično svjetlom stručku i malim sporama. Zanimljivo je da micelij ponekad može svijetliti u mraku (bioluminiscentna svojstva). To svjetlo može proizvesti samostalno ili uz pomoć simbionta. Jedina je veća šljemovka koja može podnijeti niske zimske temperature tijekom duljeg razdoblja. Slična je pjegava šljemovka (Mycena maculata), koja obično raste na krupnim drvnim ostacima hrasta i ima veće spore (7-9 x 4.3-6 µm).
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 564. Zvonolika šljemovka (Mycena tinntinabulum (Fr.) Quélet)
|
BARSKA ŠLJEMOVKA
Mycena tubarioides (Maire) Kühner
Etimologija: tubarioides (lat.) = sličnost s vrstama iz roda Tubaria. Po izgledu.
Klobuk: 2-8 mm širok, polukuglast, stožast, široko zvonolik do gotovo ravan i više ili manje ulegnut ili malo ispupčen, suh, kožica je sa želatinoznom ovojnicom koja se odvaja (guli), ružičast, nešto je tamniji na sredini, nije vodenast, kasnije je krem-smeđ bez tragova ružičastog, prozirno crtast, pahuljast ili sitno dlakav, rub je isprva podvijen, kasnije nepravilno uzdignut.
Stručak: 0.7-1.8 cm visok i 0.2-0.7 mm debeo, hrskavičav, valjkast, nekad je malo zadebljan na bazi, suh, uglavnom je gol, svijetloružičast ili bjelkast s ružičastom nijansom, pričvršćen je na supstrat s prilično rijetkim, zrakastim, bijelim vlakancima.
Listići: Rijetki, razmaknuti, 7-11 ih dopire do stručka, vrlo su široki, široko su prirasli, blijedo ružičasti do bjelkasti, oštrica je slabo elastična, sluzava, sa želatinoznom niti.
Spore: Usko su eliptične, glatke, amiloidne, 9-14 x 4-5.5 µm, Q = 2.3-3.1, Qav = 2.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, 13-30 x 5-13 µm, ugrađene su u želatinoznu tvar i teško su uočljive, prekrivene su rijetkim ili brojnim, više ili manje ravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, ponekad račvastim, valjkastim izraslinama 1.5-10 x 1-2 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, ružičasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit u močvarnim područjima, na trulim ovojnicama listova raznih vodenih zeljastih jednosupnica, kao što su sit (Juncus), barska trska (Typha), šaš (Carex) i stabljike šašine (Scirpus), na vlažnim mjestima.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Na istom staništu rastu i slične sitova šljemovka (Mycena juncicola) i obalna šljemovka (Mycena riparia), koje nemaju želatinozni sloj koji prekriva klobuk, želatinoznu oštricu listića i imaju manje spore.
|
ZELENORUBNA ŠLJEMOVKA
Mycena viridimarginata P.Karst.
Etimologija: viridis (lat.) = zeleno + marginatus (lat.) = s rubom. Po maslinastoj oštrici listića.
Engleski naziv: Olive Edge Bonnet
Klobuk: 1-4 cm širok, stožast do zvonolik, ponekad je skoro spljošten i lagano tupo ispupčen na sredini, crvenkasto-smeđ, maslinasto-smeđ, zelenkasto-smeđ, maslinastozelen, sivo-zelen, rub je bljeđi, žućkasto-maslinast, žuto-zelenkast ili više zelenkast, zrnast, vodenast, brazdast, prozirno crtast.
Stručak: 2-7 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, na bazi je ponekad malo proširen, na gornjem je dijelu zrnast, na donjem je gol, žućkast do žućkasto-smeđ, prema dnu tamniji do tamnosmeđ, na vrhu je ponekad dosta svjetliji, gotovo bijel, baza je gusto prekrivena bjelkastim vlakancima.
Listići: Osrednje su razmaknuti, usko prirasli, ponekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti, sivkasti, žućkasti do sivi, oštrica je maslinasta ili zelenkasto-siva, tamnosiva do tamno sivo-smeđa, često samo blizu ruba klobuka, a ponekad je iste boje.
Spore: Eliptične, amiloidne, 9-13 x 6-7.5 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste do gotovo valjkaste, 23-70 x 7-29 µm, na vrhu su sužene u jedan do dva vrata; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žuto-smeđe je do smeđe; miriše na klor, a okus je slab na rotkvice.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog crnogoričnog drveća, obično smreke, bora i ariša, ponekad i bjelogoričnog drveća, na vlažnim mjestima obraslim mahovinom te na zakopanim granama.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Maslinasta oštrica na listićima je prilično rijetka osobina. Ima dosta sličnih šljemovki s obojenom oštricom listića, a najsličnije su rubnonarančasta šljemovka (Mycena aurantiomarginata) i crvenorubna šljemovka (Mycena rubromarginata).
 |
|
|
Mycena vitilis - created on September 2018 in Norway by Inger-Lise Fonneland |
 |
 |
|
NITASTA ŠLJEMOVKA
Mycena vitilis (Fr.) Quél.
Etimologija: vitis (lat.) = loza, trs. Po dugom i tankom stručku (vitičastom).
Engleski naziv: Snapping Bonnet
Klobuk: 0.6-2.2 cm širok, stožast do zvonolik, kasnije se spljošti, prozirno crtast, brazdast, gol, po vlažnom je vremenu malo mazav, a po suhom sjajan, sivo-smeđ do sivkast, na sredini je tamniji, rub je svjetliji do gotovo bijel.
Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, elastičan, čvrst, ukorijenjen, po vlažnom je vremenu žilav, mazav i skoro ljepljiv, a po suhom hrskavičavo-lomljiv i sjajan, na vrhu je pahuljast, ispod je gol, svijetlo sivo-smeđ, obično je bjelkast na vrhu, ponekad je na donjem dijelu s mjestimičnim crvenkasto-smeđim pjegama, baza je gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.
Listići: 14-23 dopiru do stručka, usko su prirasli do gotovo slobodni, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli do bjelkasti, ponekad su više smećkasti, oštrica je iste boje do bijela.
Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 9.7-12.2 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.7-1.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste, u obliku boce ili nepravilnog oblika, 15-50 x 5-15 µm, na vrhu prelazi u jednostruki ili režnjasti vrat ili je češće s jednostrukim do račvastim, ravnim do zakrivljenim izraslinama do 25 x 2-3.5 µm, rijetko je bez vrata ili izraslina, nema pleurocistide; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto je ili svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je voćni, a okus također nije izražen.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, od svibnja do siječnja, kao saprofit u bjelogoričnim šumama na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima ili korijenju raznog bjelogoričnog drveća ili na trulim panjevima, osobito hrasta ili bukve, na humusnom tlu.
Doba rasta: 1, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slične su žljebonoga šljemovka (Mycena polygramma), kojoj veći broj listića dopire do stručka (više od 23), a prosječni Qav spora je 1.3-1.4, te nitastonoga šljemovka (Mycena filopes), koja je krhka, ima površinu klobuka sa sivkastom prevlakom koja se cijepa, gušće listiće i miriše na jod (ako se drži u kutiji).
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 553. Nitasta šljemovka (Mycena vitilis (Fr.) Quélet)
 |
ČESTA ŠLJEMOVKA
Mycena vulgaris (Pers.) P.Kumm.
Etimologija: vulgaris (lat.) = običan, skupan, zajednički. Po rasprostranjenosti.
Engleski naziv: Vulgar Bonnet
Klobuk: 0.5-2 cm širok, polukuglast, stožast ili konveksan, ponekad je oštro ispupčen ili lagano ulegnut na sredini, kasnije se spljošti, pupčast, prozirno crtast, sluzav do ljepljiv, gol, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, na sredini je tamnosmeđ, a prema rubu svijetlosmeđ do sivkasto-smeđ.
Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, na gornjem je dijelu pahuljast, sluzav do ljepljiv, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, na vrhu je bjelkast, donji dio je sivo-smeđ do tamnosmeđ, baza je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.
Listići: 14-25 ih dopire do stručka, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli, sivkasti do svijetlo sivo-smeđi, oštrica je sa elastičnom i žilavom niti koja se može odvojiti, svjetlija ili iste boje.
Spore: Eliptične, prozirne, amiloidne, 7-11 x 3.5-5 µm, Q = 1.8-2.2, Qav = 2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su valjkaste, u želatinoznoj tbari, 18-35 x 2-4.5 µm, na vrhu su sa jako račvastim izraslinama 2-13 x 1-2.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, opnasto, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je na brašno, a okus je na rotkvice.
Stanište: Raste u jesen, u množini, uglavnom u crnogoričnim šumama kao saprofit na sloju otpalih iglica. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.
Doba rasta: 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Često raste masovno i prekriva velike površine u crnogoričnim šumama, najčešće se pronađe ispod smreke. Slične su neke forme presvučene šljemovke (Mycena epipterygia), koje nisu žute boje, slična šljemovka (Mycena clavicularis), koja nema odvojivu ovojnicu na klobuku niti želatinoznu oštricu listića, te poljska šljemovka (Mycena agrestis), koja raste na travnjacima.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 574. Česta šljemovka (Mycena vulgaris Pers.)
 |
ŽUĆKASTA ŠLJEMOVKA
Mycena xantholeuca Kühner
Etimologija: xantho (gr.) = žuto, žućkasto + leuca (gr.) = bijelo. Po boji.
Klobuk: 0.5-3 cm širok, stožast do konveksno-zvonolik, jedva je ulegnut, rub je više je ili manje prozirno narebran, zrnast, ubrzo je gol, sivkast, krem do bijelo-žućkast, rub je obično bjelji, ali također može biti i žući.
Stručak: 1-7 cm visok i 0.5-2.2 mm debeo, šupalj, valjkast, ravan, na dnu je zakrivljen, gladak, gol, vodenasto bijel do sivkast, prema dnu je tamniji, baza je prekrivena vlakancima.
Listići: Osrednje su gusti, 16-34 ih dopire do stručka, usko su prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli.
Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 8-11 x 4.5-7 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do kruškolike, često su debeljuškaste i bez šiljka, 15-45 x 7-19.5 µm, prekrivene s relativno malo, prilično ravnomjerno raspoređenih, ravnih ili donekle zakrivljenih, valjkastih izraslina, od kojih su neke glavičaste na vrhu, 1-18 x 1-1.5 µm, pleurocistide su odsutne; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen, osušeno na jod, a okus je blag.
Stanište: Raste u jesen, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog ili crnogoričnog drveća, često johe, na drvu obraslom mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom rujna, vjerojatno na vrbi.
Doba rasta: 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Teško se može determinirati bez mikroskopske analize. Po bijelo-žućkastom klobuku i stručku prilično je slična žutobijela šljemovka (Atheniella flavoalba), koja ima neamiloidne spore, glatke, vretenaste heilocistide i pleurocistide, te različito oblikovane, glatke kaulocistide. Opisana je vrsta u sekciji Filipedes koje se razlikuju od ostalih vrsta po bijeloj do bijelo-žućkastoj boji, odsutnosti pleurocistidija i heilocistidijama prekrivenim s uočljivim glavičastim izraslinama.
|
HRĐASTOPJEGAVA ŠLJEMOVKA
Mycena zephirus (Fr.) P.Kumm.
Etimologija: zephyros (gr.) = vjetar. Zephyrus (Zefir) je bog vjetra. U mnogim mitologijama, vjetar je često povezan s određenim karakteristikama ili vremenima u godini, poput proljeća ili topline, što može biti razlog zbog kojeg se taj pojam koristi u znanstvenim nazivima.
Klobuk: 2-5 cm širok, polukuglast, stožast do široko stožast, kasnije se izravna, sa ili bez ispupčenja na sredini, gol, brazdast, prozirno crtast, kasnije je sa mjestimičnim smeđim pjegama, isprva je tamnosmeđ s bijelim rubom, zatim je bjelkast do krem ili čitav siv do sivo-smeđ, sredina je često smeđa, a rub nešto svjetliji.
Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, šupalj, vrlo je lomljiv, srebrnasto-bijelo ljuskav, isprva je tamno sivo-smeđ, zatim je čitav tamnosmeđ ili bjelkast do srebrnosiv na vrhu, na donjem je dijelu tamniji, polako postaje tamnosiv do tamnosmeđ, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.
Listići: 23-27 dopiru do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli ili sivkasti, kasnije su ponekad sa svijetloružičastom nijansom i sa smeđim pjegama, oštrica je bijela ili iste boje.
Spore: Usko eliptične do gotovo valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 8.5-12.2 x 4-6 µm, Q = 1.9-2.7; Qav = 2.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su prilično velike, vretenaste, batinaste, valjkaste, 44-78 x 6-20 x 0-5 µm, na vrhu su sužene u jednostruki vrat ili prekrivene s nekoliko jednostrukih do donekle račvastih izraslina, rjeđe su tupo zaobljene; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, veoma je lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen ili je slabiji ili jači na rotkvice, a okus je blag do donekle gorak.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama ispod crnogoričnog drveća kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično smreke, te često na sloju borovih ili smrekovih iglica, ali i na suhom lišću ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Lako se prepoznaje po velikim dimenzijama, srebrnasto bijelo ljuskavom stručku, velikom broju listića, klobuku sa smeđim mrljama i ružičastom ispupčenju na sredini, dok je ostali dio bijel.
 |
BLAGI GRUDOVAC
Panellus mitis (Pers.) Singer
Etimologija: mitis = blago. Po okusu mesa.
Engleski naziv: Elastic Oysterling
Klobuk: 1-7 cm širok, školjkastog je ili bubrežastog oblika, kasnije se spljošti, svilenkast, kožica je žilava i gumasta, prekrivena je tankim želatinoznim slojem koji se u mladosti može ukloniti, bijel, kasnije je smećkast, u starosti je s crvenkastom ili ružičastom nijansom, vodenast, vremenom blijedi, često je radijalno narebran.
Stručak: 2-6 mm visok i oko 3-6 mm debeo, kratak je ili u zametku, nešto je širi na vrhu, ponekad je stisnut, lateralno je postavljen u odnosu na klobuk, bjelkast, s laganom je ružičastom nijansom, sa strana je crvenkasto-oker, na bazi je bjelkasto čehast.
Listići: Gusti, uski, izmiješani su s lamelulama, jasno se uočava granica na spoju klobuka i stručka, bijeli, kasnije su okerasti, oštrica je tanka.
Spore: Valjkaste, bezbojne, vrlo su malene, slabo su amiloidne, 3.5-6 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, kožasto, žilavo, elastično, ispod kožice je dio s kompaktnim želatinoznim slojem, bjelkasto; miriše ugodno na gljive, a okus je slatkast.
Stanište: Raste u jesen i zimu, skupno i ponekad u velikoj množini, po planinskim predjelima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, poput bora jele ili smreke; uzrokuje smeđu trulež drva. Slike je snimila Helena Petrić, 7.12.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, na otpalim granama crnogoričnog drveća.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Po obliku i izgledu je sličan trpki grudovac (Panellus stipticus), od kojeg se razlikuje po svjetlijoj boji, te po mesu koje nije karakteristično ljuto kao kod navedene vrste.
 |
TRPKI GRUDOVAC
Panellus stipticus (Bull.) P.Karst.
Etimologija: stipticus (lat.) = okus koji steže. Po okusu.
Engleski naziv: Bitter Oysterling
Klobuk: 1-4 (6) cm širok, polukružan, bubrežast, ljepljiv, s gumastim je slojem; krem, žuto-oker, žuto-smeđ, cimetastosmeđ, kasnije potamni do crvenkasto-smeđe boje, kod razvijenih gljiva malo blijeđi, kožica je naborana, pojasasta, pahuljasto-baršunasta, rub je dugo vremena podvijen, zatim se izravna, narebran je i valovit.
Stručak: 0.5-1 cm visok i 3-5 mm debeo, kratak, pun, elastičan, zadebljan je na vrhu uz listiće, gladak, lateralno je spojen s klobukom i sužava se prema bazi; žućkasto-oker je do crvenkasto-smeđ, pahuljasto-baršunast.
Listići: Gusti, prirasli su na stručak, račvasti, s poprečnim su žilicama na bazi (poprečne vene = anastomoze), oštrica je nepravilno pilasta; cimetastosmeđi.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 2.5-5 x 1-3 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, kožasto, žilavo, tvrdo, suho, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je gorak i trpak, kasnije je papreno ljut, vrlo je rijetko blag.
Stanište: Raste tijekom godine, u velikim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, poput hrasta, bukve ili breze; uzrokuje smeđu trulež drva. Primjerke na trećoj slici snimio je Neven Ferenčak.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Prepoznatljiva je po malom stručku zadebljanom uz listiće i po prisustvu cimetastosmeđih listića. Slične vrste koje žive na sličnom staništu su šarena tvrdokoška (Trametes versicolor) i različite vrste iz roda Lenzites, ali one nemaju stručak.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1042. Trpki grudovac (Panellus stypticus (Bull. ex Fr.) Karsten)
 |
LJUBIČASTI GRUDOVAC
Panellus violaceofulvus (Batsch) Singer
Etimologija: violaceo (lat.) = ljubičasto + fulvus (lat.) = žuto, smolasto-smeđe. Po boji.
Engleski naziv: Violaceus Brown Panellus
Klobuk: 1-3 cm širok, polukuglast ili školjkast, često su naslagani jedan iznad drugoga poput crijepova na krovu, sa središnjim je dijelom spojen na supstrat ili je lagano ekscentričan, kožica se lako guli, površina je bijelo baršunasta, svijetloljubičast, ružičasto-ljubičast ili je ljubičasto-smeđ.
Stručak: Ne postoji ili je vrlo kratak, obično se malo sužava prema točki spoja sa supstratom, bijelo je baršunast.
Listići: Jasno su razmaknuti, prilično su široki, nepotpuni su jer ih većim dijelom zamjenjuju lamelule, zaokruženi su i suženi prema sredini klobuka, prirasli, blijedožuti, kasnije su svijetloljubičasti, ružičasto-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi.
Spore: Valjkaste, prozirne, slabo amiloidne, 7.1-10 x 2.6-4 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, ljubičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine u svim tipovima šuma, uglavnom kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, kao što su jela, bor ili smreka, a rjeđe bukva ili hrast. Slike je snimila Helena Petrić, 25.1.2025. i 7.12.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Dosta je malena rastom i oblika karakterističnog za rod Panellus, školjkasta je i sa sitnim i kratkim lateralno postavljenim stručkom ili je često bez stručka kao kod ove vrste. Plodno tijelo je lijepe boje po čemu se lako raspoznaje.
|
GRIMIZNA ŠLJEMOVKA
Atheniella adonis (Bull.) Redhead, Moncalvo, Vilgalys, Desjardin & B.A.Perry
Etimologija: Po grčkom mitu o Adonisu, simbolu ljepote i mladosti, što se odnosi na upečatljive boje plodnih tijela.
Engleski naziv: Scarlet Bonnet
Klobuk: 0.3-2 cm širok, usko do široko stožast, kasnije se spljošti, više je ili manje tupo ispupčen na sredini, sjajan, gladak, slabo je prozirno crtast, svijetlo ružičasto-narančast, ružičast, crven ili narančasto crven, vremenom blijedi, rijetko je bijel.
Stručak: 1.5-4 cm visok i 0,5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, bijel ili ružičast, često je ružičast na vrhu, na bazi je obrastao sa bjelkastim, isprepletenim micelijskim vlakancima.
Listići: 11-24 ih dopire do stručka, lagano su trbušasti, usko do široko prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, ružičasti do bijeli, oštrica je bijela.
Spore: Široko su eliptične, glatke, neamiloidne, 7.2-9.5 x 5-5.5 μm, Q = 1.4-1.9, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su pomiješane su s bazidijama, vretenaste ili u obliku boce, zašiljene na vrhu, 35-45 x 12-14 μm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, narančasto do crvenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, skupno, kao saprofit u šumama, po travnjacima, u travi, mahovini, izravno na tlu ili na drvnim ostacima (grančicama) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Veoma je slična vrsta staklena šljemovka (Mycena floridula), koja ima 4-sporne bazidije.
|
VITKA ŠLJEMOVKA
Atheniella delectabilis (Peck) Lüderitz & H.Lehmann
Etimologija: delectabilis (lat.) = ugodan, prijatan. Po izgledu.
Klobuk: 0.4-1.6 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, kasnije se raširi, bijel do blago sivkast, kožica je s malim izraslinama, brazdast, prozirno crtast, rub je narebran.
Stručak: 4-7 cm visok i 0.5-2 mm debeo, tanak, valjkast, nešto je širi na vrhu, pun, proziran, bijel, malo je zrnast, na bazi je ljuskav.
Listići: Dobro su razvijeni, rijetki, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, izmiješani su s mnogo lamelula, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, bijeli.
Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 7-9 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.7-1.9, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, cheilocistide su u obliku boce s dugim vratom, ponekad su više ili manje jasno glavičaste na vrhu; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris je iznenađujući jak na klor, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, skupno, kao saprofit po livadama, pašnjacima i u svim tipovima šuma na lišću, stabljikama raznog bilja ili drugim biljnim ostacima, ali se može pronaći i na sloju iglica ili na krupnijim drvnim ostacima, na vlažnim mjestima.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Veoma je slična vrsta sitnodlakava šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), koja ima sitno dlakavi klobuk.
 |
ŽUTOBIJELA ŠLJEMOVKA
Atheniella flavoalba (Fr.) Redhead, Moncalvo, Vilgalys, Desjardin & B.A.Perry
Etimologija: flavus (lat.) = žuto + albus (lat.) = bijelo. Po žuto-bijeloj boji.
Engleski naziv: Ivory Bonnet
Klobuk: 0.5-3 cm širok, stožast, zatim je polukuglast, konveksan do gotovo izravnat, ponekad je lagano tupo ispupčen na sredini, ulegnut, prozirno crtast, bjelkast do bijelo-žućkast, ponekad je sredina više žućkasta.
Stručak: 2-8 cm visok i 1-2 mm, valjkast, šupalj, gol, na vrhu je pahuljast, bijel, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.
Listići: Osrednje su gusti, 20-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, sa ili bez zupca kojim se vrlo kratko spuštaju po stručku, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli.
Spore: Eliptične, glatke, neamiloidne, 6.5-9 x 3-4.5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su izmiješane s bazidijama, vretenaste ili u obliku boce, 30-60 x 5.5-12.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bjelkasto, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do prosinca, skupno, kao saprofit uglavnom na otvorenim travnjacima, te u svim tipovima šuma na otpalom lišću ili otpalim iglicama. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac pokraj Đurđevca.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Neke vrste iz roda Hemimycena mogu biti slične, a najbolje ih je razlikovati po mikroskopskim značajkama, jer sve imaju tendenciju da postanu potpuno bijele. Slične su kukuljasta šljemovka (Hemimycena cucullata), koja ima kratke, šiljaste cheilocistide, delikatna šljemovka (Hemimycena lactea), čije su cheilocistide na vrhu glavičaste.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 562. Žutobijela šljemovka (Mycena flavoalba Quélet)
|
MARELIČNA ŠLJEMOVKA
Atheniella leptophylla (Peck) Gminder & Böhning
Etimologija: leptos (gr.) = tanak, delikatan + phyllon (gr.) = list, latica. Po izgledu listića.
Klobuk: 0.4-3 cm širok, stožast do zvonolik, zatim je konveksan, više je ili manje tupo ispupčen na sredini, suh, sjajan, lagano je pahuljast, prozirno crtast, žuto-narančast, narančaste boje marelice ili narančasto-smeđ, vodenast, rub je svjetliji, na sredini je tamnije narančaste do smeđe boje.
Stručak: 1-8.3 cm visok i 0.5-3 mm debeo, valjkast, šupalj, potpuno je bjelkasto pahuljast do sitno dlakav, isprva je vodenasto bijel, na bazi je sivkasto-smeđ do tamnosmeđ, koja se većinom produžuje u dugački, tamni, korijen, gusto je prekriven bjelkastim vlakancima, trljanjem ili na pritisak posmeđi.
Listići: 20-26 ih doseže stručak, usko su prirasli, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno spojeni žilicama, krem do okerasti ili sa crvenkastim odsjajem, oštrica je svjetlija do bjelkasta.
Spore: Široko su eliptične, limunaste do skoro kuglaste, glatke, neamiloidne, 6.8-10.5 x 5.5-7.2 um, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do vretenaste, 16-48 x 4-14.5 um, na vrhu su široko zaobljene; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do listopada, pojedinačno ili skupno, kao saprofit u blizini drveća u svim tipovima šuma ili na mahovinom obraslim srušenim trupcima, tipično na bukvi, ali također i boru, uglavnom na vlažnim mjestima, pronađe se i na travnjacima, na glinenastom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po narančastom klobuku i ukorijenjenom stručku, koji je tamniji na bazi, te po gotovo kuglastim do široko eliptičnim sporama, a bazidije s 2 i 4 spore na istom listiću. Važna je karakteristika i što stručak trljanjem posmeđi.
 |
ŠEPAVA SAĆARICA
Favolaschia claudopus (Singer) Q.Y.Zhang & Y.C.Dai
Etimologija: claudus (lat.) = hrom, šepav, onaj koji šepa + pes, pedis (lat.) = noga. Po izgledu stručka.
Klobuk: 5-14 mm širok i 3-10 mm visok, školjkast ili bubrežast, limunastožut kada je svjež, postaje zagasito žut kada se osuši, površina je blago valovita i s mrežastim uzorkom koji odgovara porama ispod, ponekad je slabo pahuljast kada se osuši.
Stručak: 3-10 mm visok, dobro je izražen, lateralan ili ekscentričan, ravan, valjkast ili se malo sužava prema nešto široj bazi, vrlo je fino pahuljast (koristiti ručno povećalo), žute je boje klobuka.
Rupice/cjevčice: Žute su boje su površine klobuka, 30-170 rupica po plodnom tijelu, rupice su široke, promjera 0.5-2.5 mm, 5-6-kutne, ponekad su nepravilno izdužene, veće su na sredini, a manje blizu ruba, rubne su rupice često nepotpune, rubovi rupica su pahuljasti kada se osuše.
Spore: Eliptične do jajolike, rijetko su duguljaste, prozirne, glatke, tankih stijenki, neke su s uljnim kapljama, 8-15.5 x 6-9 µm, Q = 2.09–2.14, N = 60, bazidije su valjkaste ili batinaste, neke su s uljnim kapljama, 2-4-sporne, 25-49 x 6-11 µm, sterigme su duge 6-9 µm; bazidiole su po obliku slične bazidijama, ali nešto manje, gloeocistide su prisutne na rubovima rupica, u himeniju i pileipelisu, malo debljih stijenki, glatke, s gustim i žuto-narančastim sadržajem, one u himeniju su eliptične ili batinaste, 35-50 x 10-14 µm, one na rubovima rupica su uglavnom iste veličine kao i one u pileipelisu, batinaste, gotovo kuglaste do duguljaste, 17-52 x 8-26 µm, acantocistide na rubovima rupica i u pileipelisu su blago zadebljanih stijenki, s gustim i žuto-narančastim sadržajem, batinaste, gotovo batinaste sa suženjem, ponekad su nepravilno izdužene, 15-47 x 6-12 µm. Tramalne hife su djelomično razgranate, prozirne, tankih stijenki, neke su blago napuhane, promjera 2-8 µm, pileipelis se sastoji od sloja acantocistida i gloeocistida, hife u stručku su blago zadebljanih stijenki, neke su blago zadbljane, promjera 2-6 µm, kopče su odsutne; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, želatinozno, žuto do žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, skupno, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta crnike (Quercus ilex). Slike je snimio Safet Omerović - Basso, 2.11.2025., na lokalitetu Šišan kod Pule, na otpalim granama hrasta crnike. Vjerojatno se radi o prvom nalazu u Hrvatskoj.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po svojim makroskopskim karakteristikama i lako se potvrđuje mikroskopskom analizom. Podrijetlom je vjerojatno s Madagaskara, južne Kine i Tajlanda, a proširila se svijetom preko organske tvari u ukrasnim biljkama. Ova je vrsta izvorno opisana u Australiji, epitip je rastao na oborenom trupcu eukaliptusa i predstavlja kompleks vrsta. U kompleksu prepoznajemo šest vrsta: Favolaschia calocera sensu stricto, tri nove vrste iz Kine, Favolaschia brevibasidiata, Favolaschia brevistipitata, Favolaschia longistipitata, jednu novu vrstu iz Azije, Favolaschia minutissima i Favolaschia calocera. Sve vrste unutar kompleksa opisane vrste razlikuju se od ostalih vrsta u rodu po jarko narančastim ili žutim plodnim tijelima s izraženo lateralnim stručkom i brojnim gloecistidama i cheilocistidama. Razlikuje se od Favolaschia brevibasidiata, Favolaschia brevistipitata, Favolaschia longistipitata i Favolaschia minutissima po širim rupicama, a od Favolaschia calocera po boji.
 |
|
|
Mycopan scabripes - created on October 2020 in Päärnäinen, Porin vanha hautausmaa, Finland by Mariia Goncharskaia |
 |
|
|
HRAPAVONOGA VODONOŠKA
Mycopan scabripes (Murrill) Redhead, Moncalvo & Vilgalys
Etimologija: scaber (lat.) = hrapav, grub + pes, pedis (lat.) = stopalo, noga. Po dekoraciji na stručku.
Klobuk: 1-5 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, kasnije se lamo raširi i tupo ispupči na sredini, sivo-smeđ do tamnosmeđ, gladak do fino baršunast, naboran, prozirno brazdast, rub je svjetliji.
Stručak: 3-9 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, žuto-smeđ do sivo-smeđ, površina je smećkasto vlaknasto ljuskava.
Listići: Osrednje su gusti, 20-28 ih dopire do stručka, prirasli, sivkasti, sivo-oker do sivo-smeđi.
Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 7.3-11 x 4.4-7.5 μm, Q = 1.4-1.7, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste ili u obliku boce, valjkaste ili u obliku boce, 50-74 x 4.5-15 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, sivo-smeđe; miris nije izražen ili je blago aromatičan, na gljive do blago slatkast i ugodan, a okus nije izražen.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća ili na piljevini.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je rebrasta ugljenarka (Tephrocybe anthracophylla), koja ima svjetlije, bjelkaste do sivkaste listiće, manje spore i najčešće raste u opožarenim crnogoričnim šumama.
 |
|
|
Mycena diosma - created on September 2023 in Allindelille Fredskov, Denmark by Thomas Kehlet |
 |
|
|
MIRISNA ŠLJEMOVKA
Prunulus diosmus (Krieglst. & Schwöbel) C.Hahn
Etimologija: dios (gr.) = božanski, vezan uz Zeusa + osme (gr.) = miris. Po nirisu mesa.
Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je nisko stožast i lagano tupo ispupčen na sredini i s koncentričnom zonom blizu ruba ili na pola ispupčenja, gladak, gol, po vlažnom je vremenu lagano mazav i sjajan, prozirno crtast, isprva je tamno ljubičasto-smeđ do crvenkasto-ljubičast, ispupčenje je vodenasto, sivo-ljubičasto ili okerasto, blijedi u žuto-ljubičastu, sivkasto-ljubičastu ili sivkasto-ružičastu boju, sa ili bez smeđih nijansi, ispupčenje često postaje bjelkasto i kontrastno u odnosu na koncentričnu zonu i rub koji dulje zadržavaju svoju izvornu boju.
Stručak: 4-11 cm visok i 1.5-6 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, na bazi je malo proširen, ukorijenjen, lagano je stisnut, gladak, na samom je vrhu pahuljast do sitno dlakav, ispod je gol i sjajan, u mladosti je boje klobuka, kasnije je sve više smeđ, odnosno ružičasto-smeđ do tamnosmeđ, baza je prekrivena dugim, žućkastim vlakancima.
Listići: 24-36 ih dopire do stručka, usko su prirasli, sivkasto-ljubičasti, tamno ljubičasto-smeđi do crvenkasto-ljubičasti, kasnije postaju ljubičasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je blago erodirana, bjelkasta.
Spore: Eliptične, nepravilne, glatke, amiloidne, 7.4-9.8 x 3.6-5.4 μm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste do gotovo valjkaste ili nepravilnijeg oblika, glatke, 22.5-80 x 3.5-20 μm, pleurocistide su rijetke, slične cheilocistidama; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, vlaknasto, ljubičasto-smećkasto; miriše na cedrovinu, odnosno na drvene kutije za cigare pa sve skupa podsjeća na tamjan, te na rotkvice, a okus je na rotkvice.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit u bjelogoričnim šumama, obično šumama bukve, na drvnim ostacima i na zemlji izmiješanom sa drvnim ostacima, pronađe se i u crnogoričnim šumama, na vapnenačkom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Makroskopski se vrlo teško razlikuje od ljubičaste šljemovke (Mycena pura), koja ima pleurocistide, slabije je pojasasta, a listići bijeli do slabo obojeni, ali uvijek svijetli, dok su listići kod opisane vrste sivkasto-ljubičasti, tamno ljubičasto-smeđi do tamnoljubičasti. Slična je i tamnolisna šljemovka (Mycena pelianthina), koja je slične boje, ali ima tamnu, nazubljenu oštricu listića. Morfološki kriteriji za prepoznavanje opisane vrste kao što su tamnoljubičasti listići i miris poput drvene kutije za cigare nisu pouzdani, jer se pokazalo da niti ljubičasti listići niti miris na drvenu kutiju za cigare nisu uvijek prisutni. Umjesto toga, sugerira se da se za prepoznavanje vrste koristi kombinacija mikroskopskih karakteristika, kao što su amiloidne spore i rijetke pleurocistide, ako su prisutne. Miris i boja listića mogu biti pomoćne značajke kod determinacije.
 |
|
|
Resinomycena saccharifera - created on September 2018 in Torød nord, Færder, Vt, Norway by Arne Aronsen |
 |
|
|
ŠEĆERNA ŠLJEMOVKA
Resinomycena saccharifera (Berk. & Broome) Redhead
Etimologija: saccharum (lat.) = šećer + -fera (lat.) = nositi, nositelj. Po dekoraciji klobuka.
Klobuk: 2-7 mm širok, najprije je polukuglast, brzo se spljošti, deformiran, sjajan, bijel, u starosti je lagano žućkast, malo je proziran, prozirno crtast, u mladosti je dlakav, kasnije je jako zrnasto-praškast, kožica luči ljepljivu tvar.
Stručak: Valjkast, kratak, bijel, u starosti je lagano žućkast, proziran, prvo je dlakav, kasnije je čitav zrnasto-praškast.
Listići: Rijetki, razmaknuti, 7-12 ih dopire do stručka, široki, široko su prirasli, bijeli, oštrica je sitno resasta od glavičastih cheilocistida.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 8.5-16.5 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo je tanko, bijelo, u starosti je lagano žućkasto; miriše lagano na plijesan, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u močvarnim područjima i na rubovima ribnjaka kao saprofit na stabljikama vodenih zeljastih jednosupnica, kao što su rogoz, sit (Juncus) ili šašina (Scirpus), kao i na kupini (Rubus), voli vlagu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Lako se prepoznaje po rastu na stabljikama barskog bilja u močvarnim područjima. Slična je širokolistićava šljemovka (Hemimycena crispata), koja raste na drugačijem staništu. Od sličnih vrsta iz roda Hemimycena razlikuje se po amiloidnim sporama, od vrsta iz roda Mycena po ljepljivoj površini klobuka, a od vrsta iz roda Marasmiellus po mekšoj konzistenciji mesa.
|
SLUZAVA ŠLJEMOVKA
Roridomyces roridus (Fr.) Rexer
Etimologija: roridus (lat.) = vlažan, prekriven kapima vode. Po sluzavom stručku.
Engleski naziv: Dripping Bonnet
Klobuk: 0.5-2 cm širok, polukuglast do konveksan, bjelkast, žućkast, sivo-smeđ ili je narančasto-smeđ, nešto je tamnije smeđe boje na sredini, sitno je zrnasto-baršunast, rub je lagano prozirno narebran.
Stručak: 3-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, vrlo je dug, končast, malo je zadebljan na bazi, često je korjenast, gladak, u mladosti je s vodenastim kapljicama po površini, sa debelim sluzavim omotačem, boje je klobuka, bjelkast ili sivo-smeđ, na donjem dijelu je prisutna debela želatinozna nakupina koja je spojena na supstrat.
Listići: Rijetki, razmaknuti, 14-17 ih dopire do stručka, spuštaju se po stručku, oštrica je sitno nazubljena, izmiješani su s brojnim lamelulama, bijeli, staklasti.
Spore: Skoro valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 8-13 x 3.5-6 µm, cheilocistide su vretenaste, valjkaste, malo zadebljanih stijenki; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto, staklasto-prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u skupinama, u miješanim šumama, uglavnom kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (granje, lišće, iglice) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, kao i na biljnim ostacima, kao primjerice obične borovnice (Vaccinium myrtillus), na kiselom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Ova je šljemovka sitnih dimenzija, a za potpuno sigurnu determinaciju je potrebna mikroskopska analiza. Najkarakterističnije osobine ove vrste su neobična sluzava nakupina na donjem dijelu stručka koji je izrazito dug, te oblik klobuka. Slične su česta šljemovka (Mycena vulgaris), koja ima ljepljivu površinu klobuka, odvojivu sluzavu nit na oštricama listića i tanji sloj sluzi na stručku, te vrsta Roridomyces appendiculatus, koja je prepoznatljiva po tankom produžetku na kruškolikim cistidama na kožici klobuka.
 |
ZDRUŽENA ZVONCA
Xeromphalina campanella (Murrill) Klofac
Etimologija: campanella (lat.) = zvono. Po obliku.
Engleski naziv: Pinewood Gingertail
Klobuk: 0.5-2.2 cm širok, konveksan je i ulegnut, pupčast, podsjeća na zvonce, žut, žuto-smeđ, žuto-narančast ili hrđastosmeđ, na sredini je tamniji, po vlažnom je vremenu smeđ, radijalno je vlaknast, rub je zaokruženo-valovit i izrazito narebran.
Stručak: 1-2 cm visok i 1-2 mm debeo, tanak, najprije je pun, zatim je šupalj, vinskicrvenkast do tamno crveno-smeđ, na bazi je mnogo tamniji i često narančasto do hrđastosmeđe dlakav.
Listići: Dosta su razmaknuti i rijetki, na bazi su poprečno spojeni žilicama, izmiješani su s lamelulama, dugo se spuštaju po stručku, najprije su žućkasti, kasnije su narančasti, oker do svijetlosmeđi.
Spore: Eliptične ili u obliku kapi, glatke, prozirne, amiloidne, 6-8 x 3-4 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, elastično, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bora obraslih mahovinom, jedna je od prvih gljiva koje se mogu pronaći u proljeće.
Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Ova prekrasna gljivica nije rijetka, a pojavljuje se već u rano proljeće i u neku ruku najavljuje početak prave sezone. Vrlo je karakteristična po busenastom rastu i lako se raspoznaje. Slična je narančasta pribadača (Rickenella fibula), koja raste pojedinačno i na zemlji pokrivenoj mahovinom, ima bijele listiće.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1007. Združena zvonca (Xeromphalina campanella (Batsch ex Fr.) R.Mre.), Sinonim: Omphalia campanella Fr. ex Batsch
|
ŽUTA ZVONCA
Xeromphalina cauticinalis (Fr.) Kühner & Maire
Etimologija: cauticium (lat.) = smola, katran. Po mirisu.
Engleski naziv: Pinelitter Gingertail
Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut je na sredini, pupčast, najprije je žućkast, kasnije je žućkasto-crvenkast, narančast, narančasto-smeđ do smećkast, nešto je tamniji prema sredini, radijalno je vlaknast, sitno je zrnast, prozirno crtast, rub je tanak i skoro gladak, malo je brazdast ili je lagano prozirno narebran.
Stručak: 2-5 cm visok, prilično je dug, žilav, valjkast je ili lagano stisnut, često je proširen na vrhu, žućkast je na vrhu, ostali je dio tamnosmeđ do crnkasto-smeđ, najprije je pahuljast, zatim je skoro gladak, na bazi su prisutne žuto-smeđe micelijske niti.
Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, na bazi su poprečno spojeni žilicama, spuštaju se po stručku, oštrica je pravilna ili lagano vijugava; žućkasti, kasnije su narančasti do smećkasti.
Spore: Eliptične, bademaste, glatke, amiloidne, 5-7 x 3-4 µm, cheilocistide su vretenaste do usko batinaste; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, žilavo, u klobuku je žuto, u stručku je smećkasto; miris nije izražen, a okus je izraženo gorak.
Stanište: Raste u ljeto, jesen i početkom zime, od srpnja do siječnja, u crnogoričnim šumama kao saprofit tla na sloju iglica, najčešće bora, te u travi i mahovini, na vlažnim terenima.
Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slične su jasenova zvonca (Xeromphalina fraxinophila), čije je meso blagog okusa i obično raste u bjelogoričnim šumama, te smeđa zvonca (Xeromphalina cornui), koja ima tanji stručak i građu, te raste na vlažnim staništima. Paziti da se ne zamijeni sa združenim zvoncima (Xeromphalina campanella), koja raste u gustim skupinama i na drvu.
|
SMEĐA ZVONCA
Xeromphalina cornui (Quél.) J.Favre
Etimologija: U čast francuskog prirodoslovca i mikologa Marie Maxime Cornua (1843.-1901.), koji se uglavnom bavio istraživanjima koja su uključivala uzročnike biljnih bolesti. Po imenu.
Klobuk: 0.5-1.7 cm širok, konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut je na sredini, pupčast, najprije je žućkast, kasnije je žućkasto-crvenkast, smeđ do narančast, nešto je tamniji na sredini, radijalno je vlaknast, brazdast, prozirno crtast, fino je praškast, rub je u mladosti zlatnožut.
Stručak: 0.5-1 mm debeo, valjkast, žilav, gotovo je drvenast, na vrhu je žućkast, prema dolje je crvenkasto-smeđ, pahuljast.
Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, žućkasti, kasnije su žuto-narančasti.
Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 5.5-8 x 2.8-4.2 µm, Q = 1.5-1.9, cheilocistide su često su nepravilno batinaste, s 1-5 nepravilnih izraslina na vrhu; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, žilavo, u klobuku je žućkasto, u stručku je tamno crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je neugodan do gorkast.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit tla krupnijim drvnim ostacima (trupci, panjevi, grane), najčešće bora, na sloju iglica ili prividno na zemlji izmiješanoj sa drvnim ostacima, na vlažnim terenima bogatim mahovinom.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - nema vrijednosti.
Napomena: Slična je žuta zvonca (Xeromphalina cauticinalis), koja uglavnom raste na sloju iglica bora, a klobuk je uglavnom žive žuto-narančaste boje sa žutim rubom.
|
JASENOVA ZVONCA
Xeromphalina fraxinophila A.H.Sm.
Etimologija: Fraxinus (lat.) = jasen + philos (gr.) = prijatelj, ljubitelj, koji voli. Po staništu.
Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, u mladosti je polukuglast, kasnije se raširi, pupčast, gladak, malo sjajan, svijetlo žuto-smeđ, na sredini je nešto tamniji, prozirno crtast, rub je narebran.
Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 mm debeo, krut, žilav, valjkast, malo je zadebljan pri dnu, sjajan, crno-smeđ, pri dnu je više smećkast, dlakav, na dnu je maljav, baza je smeđe baršunasta, sa crnim, 0.1-0.5 mm debelim rizomorfima.
Listići: Spuštaju se po stručku, žuto-oker.
Spore: U obliku su sjemenke jabuke, glatke, slabo su amiloidne, 4.5-6.5 x 3-3.5 µm, Q = 1.3-1.9, bazidije su 4-sporne, nema cheliocistide; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, žilavo, u svijetlo žuto-smeđe, u stručku je tamnosmeđe; miris je na gljive, a okus je blag, nije gorak.
Stanište: Raste u ljeto, jesen kao saprofit u crnogoričnim šumama, obično na sloju iglica ariša.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je žutim zvoncima (Xeromphalina cauticinalis), koja raste u crnogoričnim šumama, obično na sloju iglica bora, a okus mesa je najčešće gorak.
|
ČEKINJASTONOGA ZVONCA
Xeromphalina setulipes Esteve-Rav. & G.Moreno
Etimologija: setula (lat.) = umanjenica od čekinja + pes (lat.) = stopa, stručak. Po dekoraciji na sručku.
Klobuk: 0.8-1.5 cm širok, konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut je na sredini, pupčast, najprije je tamnosmeđ do crveno-smeđ, prozirno crtast, vodenast, kasnije i sušenjem malo posvijetli, osobito prema rubu, lagano je svilenkast, rub je narebran.
Stručak: 3-4.5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, krut, tamnosmeđ, do gotovo crno-smeđ, dlakav, na dnu je maljav, sa smeđim je rizomorfima.
Listići: Prilično su razmaknuti, spuštaju se po stručku, svijetlosmeđi do smeđi, oštrica je bjelkasta i nazubljena.
Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, tankih stijenki, amiloidne, 5-7.3 x 2.9-3.7 µm, bazidije su 4-sporne, cheliocistide su izmiješane sa bazidijama, obilne, prozirne, 30-80 x 3-7 µm, na vrhu su sa gustim izraslinama dugim 3-10 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, žilavo, u smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag, nije gorak.
Stanište: Raste u ljeto, jesen kao saprofit u bjelogoričnim šumama, obično ispod hrasta ili kestena, na zemlji sa sitnim drvnim ostacima, na kiselom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je smeđa zvonca (Xeromphalina cornui), koja uglavnom raste na krupnijim drvnim ostacima ili sloju iglica bora, a okus mesa je obično gorak.
 |
BIJELOLJUBIČASTA DLAKAVKA
Lachnella alboviolascens (Alb. & Schwein.) Fr.
Etimologija: albus (lat.) = bijelo + viola (lat.) = ljubičasto + -scens (lat.) = sugerira promjenu boje ili pojavnost, odnosno postajući ljubičasto. Po boji.
Plodno tijelo: 1-2 (2.5) mm široko, u mladosti je zatvoreno, kuglasto, zatim se otvori u obliku zdjelice ili čašice, na kraju je izravnato, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, po suhom je vremenu zatvoreno, a po vlažnom otvoreno; unutarnja je himenijalna površina siva, sivo-smeđa do ljubičasto-smeđa, glatka, vanjska sterilna strana je bijelo čupava, rub je dlakav.
Spore: Eliptične do jajolike, glatke, prozirne, 13.6-14.9 x 9.5-9.9 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, voštano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, uz obale rijeka i potoka, voli vlažna mjesta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, polovicom prosinca, na lokalitetu Glogovac kod Koprivnice, na grančici bagrema.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Zanimljivo da ova vrsta ne spada u mješinarke (Ascomycota), već u stapčare (Basidiomycota). Najsličnije su vrsta iz istog roda Lachnella villosa, kojoj je unutarnja himenijalna površina bijela. te mješinarka snježnobijela dlakočaška (Dasycyphella nivea), koja ima jasno izražen stalak.
 |
ISKRIVLJENA ZDJELIČARKA
Merismodes anomala (Pers.) Singer
Etimologija: anomalos (gr.) = nepravilno, nenormalno, neobično. Po nepravilnom obliku.
Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (8) mm široko, prvo je polukuglasto i bez stalka, kasnije se otvori, u obliku čaše ili pehara, unutarnja je himenijalna površina žuto-smeđa do smeđa, vrlo je rijetko žuto-zelena ili sivo-zelena, glatka, vanjska je površina žuto-siva do sivo-smeđa i vunasta.
Spore: Valjkaste do izduženo eliptične, glatke, 9-13 x 2.7-3.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, uglavnom zimi, pojedinačno ili skupno, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te rjeđe kao parazit na živom drveću. Primjerci na slici snimljeni su u veljači na kori vrbe
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Ova se vrsta nalazi u redu listićavki (Agaricales). Slična je vrsta Merismodes fasciculata, koja ima nešto manje spore.
 |
ŽUTA KOŠARICA
Crucibulum laeve (Huds.) Kambly
Engleski naziv: Common Bird's Nest
Plodno tijelo: 0.5-0.8 (1.2) cm široko i 0.5-1 cm visoko, u mladosti je okruglasto ili jajoliko, poslije ima izgled lončića ili bačvice, u mladosti je zatvoreno sa žuto-oker membranom (operculum ili epiphragma) koja poslije pukne i otvori se bačvica; vanjska je površina bjelkasto-žuta, poslije postane crnkasto-smeđa i dlakavo-baršunasta, unutarnja je strana glatka, krem-oker ili crvenkastoo-smećkasta, u starosti je crno-smeđe te sadrži do 15 peridiola (jajašaca); peridiole su povezane končićima (funiculus) i sadrže spore, u starosti se peridioli isperu i bačvica ostaje prazna, stijenka bačvice ili košarice ima tri sloja.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bezbojna do svijetložuta.
Meso: Sočno, žilavo, žuto-smeđe do crveno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza, u skupinama, u parkovima, vrtovima i svim tipovima šuma, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na biljnim ostacima. Primjerke na posljednje tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Žuta košarica i prugasta košarica (Cyathus striatus) najrasprostranjenije su gljive koje sliče košarici ili gnijezdu ptica. Međusobno se razlikuju i nije moguća zamjena. Spomenuta prugasta košarica ima unutarnju stranu crtastu, a vanjska je strana jako čekinjasta i smeđa.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1563. Žuta košarica (Crucibulum laeve (Bull. ex DC) Kambly), Sinonim: Crucibulum vulgare Tul.
 |
BIJELA POSUŠNICA
Marasmiellus candidus (Fr.) Singer
Klobuk: 1-1.5 (2) cm širok i oko 1 mm debeo, najprije je polukuglast, kasnije je opnast, raširen i ulegnut na sredini, gol; bijel, žućkast, žuto-smeđ, svijetlonarančast ili crvenkast, također je malo vunast, proziran, rub je nepravilan, vijugav i vrlo široko narebran.
Stručak: Kratak, tanak, zakrivljen, proširen je na bazi, pun, sitno pahuljast; bijel, žućkast, žuto-smeđ, svijetlonarančast ili crvenkast, od sredine do baze je tamnosmeđ, na mjestu spoja sa supstratom je bijelo čehast od micelija.
Listići: Vrlo su rijetki, na podnici su međusobno žiličasto povezani, prirasli; bijeli.
Spore: Vretenaste do eliptične, 14.3-17.4.5 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Na klobuku gotovo da i ne postoji, opnasto, vlaknasto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, debla, lišće, iglice) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Sitna bijela plodna tijela očaravaju svojom bjelinom, vrlo rijetkim listićima i proširenjem baze stručka, kojom se drži za supstrat kao pijedestal. Nije česta, a u tamnijim bjelogoričnim šumama blista bjelinom i gracioznošću.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 543. Bijela sušičarka (Marasmiellus candidus (Fr.) Singer)
 |
|
|
Marasmiellus carneopallidus - created on November 2025 in Bečov, Bečov, Ústecký kraj, Czechia by Filip Fuljer |
|
|
|
SVIJETLORUŽIČASTA POSUŠNICA
Marasmiellus carneopallidus (Pouzar) Singer
Etimologija: caro, carnis (lat.) = mesnat, boje mesa, ružičast + pallidus (lat.) = blijed, svijetli. Po boji.
Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan do gotovo izravnat, ponekad je blago ulegnut u sredini, površina je glatka, gola, vodenasta, bijel, ružičasto-bijel, mesnatoružičast do oker ili vrlo svijetlosmeđ, tamniji je na sredini, sušenjem postane bijel, rub je prozirno narebran kada je vlažan, nazubljen.
Stručak: 1.5-4 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, blago je proširen prema gore, ravan ili zakrivljen, praškast, boje je klobuka na vrhu, smeđ, ružičasto-siv, crvenkasto-siv prema dolje.
Listići: Razmaknuti, trbušasti, debeli, široki su do 5 mm, prirasli, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti, krem do svijetložuti, oštrica je cjelovita i iste boje.
Spore: Eliptične, gotovo su duguljaste, glatke, tankih stijenki, nedekstrinoidne, neamiloidne, 7.5-12 x 4.5-6.5 μm, Q = 1.6-2.1, bazidije su 4-sporne, ponekad su 2-sporne, batinaste, često su s bazalim kopčama, sterigme su duge 5-7 μm, 34-50 x 7-9 μm, cheilocistide su promjenjivog oblika, batinaste do valjkasto-vijugave, tankih stijenki, 15-30 x 6-15 μm, pleurocistide su odsutne, caulocistide su brojne, u grozdovima, promjenjivog oblika, batinaste, gotovo valjkaste, često su nepravilne, režnjaste ili s izbočinama, debelih stijenki, 35-85 x 8-15 μm, pileipelis je cutis koji se sastoji od valjkastih hifa s batinastim ili razgranatim, do 15 μm širokim završnim segmentima, kopče su brojne; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, nešto je deblje u sredini klobuka, u stručku je žilavo, boje je klobuka, ružičasto-smeđe do smećkasto, tamnije u dnu stručka; miriše na gorke bademe, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u malim busenima, kao saprofit na suhim travnjacima, u grmlju, ispod borovice (Juniperus communis), hrasta medunca (Quercus pubescens) i jasena, na korijenju i stabljikama raznih livadskih zeljastih biljaka i trava (Thymus, Artemisiacampestris, Potentilla argentea, Festuca valesiaca, Rosa i Helianthemum nummularium), na vapnenastom i kiselom tlu.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Prema taksonomskom konceptu Singera (1986.) i Antonína i Noordeloosa (2010.) pripada sekciji Dealbati, koja uključuje vrste sa sporama kraćim od 10.4 μm i podsekciji Quercini, koja obuhvaća vrste s pigmentiranim klobukom i stručkom. Slična je vrlo rijetka vrsta Marasmiellus mesosporus, ali se razlikuje po tamnije obojenom stručku, obliku cheilocistida, strukturi pileipelisa i staništu. Prilično je sličan široko rasprostranjeni vilin klinčac (Marasmius oreades), koji se lako razlikuje po strukturi pileipelisa, koji je himenoderm, elastičnom stručku, staništu i nedostatku cheilocistida.
 |
|
|
Marasmiellus humillimus - created on September 2020 in Bella Center, Denmark by Anders Michaelsen |
|
|
|
PATULJASTA POSUŠNICA
Marasmiellus humillimus (Quél.) Singer
Etimologija: humilis (lat.) = nizak, skroman, ponizan + -imus (lat.) = superlativ, naj. Po veličini.
Klobuk: 2-5 mm širok, najprije je polukuglast, kasnije je opnast, raširen i ulegnut na sredini, gol, bijel, krem, proziran, rub je nepravilan, vijugav i vrlo široko narebran.
Stručak: 1.5-10 mm visok, tanak, zakrivljen, valjkast, bijel, na donjoj je polovici crvenksto-smeđ, na spoju sa supstratom je bijelo čehast od micelija.
Listići: Vrlo su rijetki, prirasli, bijeli, krem.
Spore: Eliptične, 7-10 x 2.5-3 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste s prstastim izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.
Meso: U klobuku gotovo da i ne postoji, opnasto, vlaknasto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, na travnjacima i u močvarnim područjima kao saprofit mrtvih biljnih ostataka. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, u Gorskom kotaru
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.
Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Patuljasta posušnica (Marasmiellus humillimus (Quél.) Singer)
|
LAŽNOIGLIČASTA POSUŠNICA
Marasmiellus pseudogracilis (Alb. & Schwein.) Singer
Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, krivi, prividan + gracilis (lat.) = vitak, tanak, graciozan. Po izgledu.
Klobuk: 3-8 mm širok, prvo je stožast do zvonolik, kasnije je spljošten i sa šiljatom grbicom na sredini, površina je valovita, malo je vodenasta, bijel, kasnije je blago oker do smeđ, rub je prozirno narebran.
Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, često u parovima izlaze iz supstrata, relativno je dug, valjkast, končast, bjelkast, oker do smeđ.
Listići: Razmaknuti, spuštaju se po stručku, bijeli.
Spore: Eliptične, 7.5-9 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.
Meso: Gotovo da i ne postoji, vlaknasto, lomljivo, bijelo, u stručku je blago žućkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u crnogoričnim šumama, obično na smrekovim iglicama, češerima ili biljnim ostacima, često u mahovini.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slične su sitnodlakava šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), tanka šljemovka (Hemimycena gracilis), kao i nekoliko drugih bijelih vrsta iz roda Hemimycena, a razlikuju se po određenim mikroskopskim karakteristikama.
|
TRABUTOVA POSUŠNICA
Marasmiellus trabutii (Alb. & Schwein.) Singer
Etimologija: U čast francuskog liječnika i botaničara Louisa Charlesa Trabuta (1853.-1929.), koji je intenzivno radio u Alžiru i bio poznat po istraživanju flore Sjeverne Afrike, a osobito Alžira. Po imenu.
Klobuk: 1.5-8 mm širok i 1-3 mm visok, prvo je polukuglast, kupolast, zatim se uglavnom izravna, kasnije je nekad blago tanjurastog oblika, često je s izraženom grbicom na sredini, površina je glatka ili pahuljasta (koristiti ručno povećalo), prljavo bijel s blago žućkasto-oker sredinom.
Stručak: 3-8 mm visok i 0.2-1 mm debeo, s dosta je zadebljanom bazom, gdje je širok do 1.5 mm, bjelkasto-krem na vrhu, prema bazi je žućkasto-siv ili zelenkasto-sive do tamno plavkasto-siv ili crnkast na bazi, dlakav, osobito na bazi.
Listići: Razmaknuti, 7-16 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku, ponekad su račvasti ili srasli, bijeli.
Spore: Eliptične do jajolike ili u obliku kapi, 11.5-17.5 x 5.5-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 36-45 x 9-12 µm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, s nepravilnim izraslinama, razasute su među bazidijama, 30-50 x 5-9 µm, pileipelis je s jako razvijenom Ramealis strukturom; otrusina je bijela.
Meso: Gotovo da i ne postoji, bijelo, na dnu stručka je smeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, od kolovoza do ožujka, kao saprofit na trulim lisnim ovojnicama morskog sita (Juncus maritima) po slanim močvarama uz obalu, u mediteranskom području.
Doba rasta: 1, 2, 3, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana se vrsta zbog karakterističnog staništa i supstrata ne može zamijeniti ni s jednom drugom vrstom iz svog roda, čak je i sa specifičnim mikroskopskim karakteristikama, ima velike spore, želatinozni pileipelis klobuka.
|
TROBOJNA POSUŠNICA
Marasmiellus tricolor (Alb. & Schwein.) Singer
Etimologija: tri (lat.) = tri + color (lat.) = boja. Po prisutnosti više boja na plodnom tijelu.
Klobuk: 2-11 mm širok, najprije je konveksan, ubrzo se izravna i često ulegne s grbicom na sredini, nije uvijek pravilan, površina je valovita, brazdasta, sitno ljuskava, bijel do svijetlokrem, osobito na sredini, kožica malo prelazi preko ruba.
Stručak: 1-2 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, sužava se od vrha prema bazi, često je malo zadebljan na bazi, relativno je dug, bjelkast, ubrzo postaje sivkasto-crn od baze prema gore.
Listići: Razmaknuti, dosta su pravilni, vrlo su široki, gotovo trokutasti, relativno su debeli, široko su prirasli se ili se spuštaju po stručku, na osnovi su povezani s poprečnim žilicama, prvo su bijeli do krem, kasnije su svijetlosmeđi i s ružičastim ili narančastim odsjajem.
Spore: Eliptične, 9-13.5 x 3.5-6 µm, bazidije su uglavnom 4-sporn, cheilocistide su batinaste do vretenaste, 30–50 x 2–9 µm, često su s izraslinama, brojne ili rijetke ili potpuno odsutne, caulocistide su brojne, vrlo su varijabilnog oblika, pileipelis je cutis koji se sastoji dekoriranih hifa (ramealis struktura), kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.
Meso: Gotovo da i ne postoji, opnasto, bjelkasto, u stručku je malo crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na korijenju i biljnim ostacima na suhim travnjacima, pašnjacima, po živicama i grmlju.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Ime ove gljive ukazuje na prisutnost tri boje, bijele do svijetlokrem na klobuku, te ružičaste na listićima i sivkasto-crne na stručku, što nije uvijek jasno uočljivo, te nije jamstvo za potpuno sigurnu determinaciju ove vrste makroskopskim putem. Jedina stalna karakteristika po kojoj se razlikuje od sličnih vrsta su brojne dekorirane cheilocistide, ako su prisutne. Slična Vaillantova sušičarka (Collybiopsis vaillantii) raste na istom staništu, a obično ima djelomično smećkasti, mnogo manje pahuljasti i manje crneći stručak, te spore duge najviše 10 µm, dok bijela posušnica (Marasmiellus candidus) raste na grančicama, obično je većih dimenzija, klobukom širokim 1-2 cm s kratkim, ali i jako sivkastim stručkom i još dužim sporama, 10-15 µm. Niti jedna slična vrsta nikada nema ružičaste listiće.
 |
|
|
Gymnopus confluens - created in Finland by Petri Roponen |
 |
 |
|
SRAŠTENA PLOSNATICA
Collybiopsis confluens (Pers.) R.H.Petersen
Etimologija: confluens (lat.) = stjecište, utok, teći, utjecati. Po stručcima koji su zajedno spojeni u busen.
Engleski naziv: Clustered Toughshank
Klobuk: 1-3 (4) cm širok, slabo mesnat, najprije zvonolik, polukružan, zatim otvoren i ispupčen, gol, sjajan, na kraju s izvrnutim rubom, kožica se ne guli; tijekom vlažnog vremena je malo proziran, svijetlosmeđ, obično je malo tamniji na sredini, lagano vodenast, po suhom je vremenu blijedožućkast, rub je tanak i valovit.
Stručak: 6-12 cm visok i 2-3 mm debeo, šupalj, lomljiv, ravan je ili malo zakrivljen, na dnu je gladak, gol, lako se odvaja od klobuka; svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, prema vrhu je svijetlije blijedocrvenkaste boje.
Listići: Vrlo su gusti, odmaknuti, gotovo slobodni, oštrica je često valovita i trepavičasta; najprije su bijeli, kasnije žućkasti ili blijedocrvenkasti.
Spore: Eliptične, glatke, 5.8-9 x 2.4-4.2 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.
Meso: Bijelo je ili žućkasto, tanko, žilavo; miris i okus su na gljive.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće busenasto, u krugovima ili linijama kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šikarama i livadama.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a u sirovom stanju je otrovna. Može simulirati aromu vrganja, a miris i okus na gljive čine je začinskom gljivom unatoč tankom mesu. Gljive se za takve potrebe osuše i samelju u prah. Stabljike se odbacuju jer ostaju žilave. Prema prijavama o jestivosti se navodi da je uzrokovala tegobe, ali nikada nisu priloženi nikakvi dokazi o takvim slučajevima. Vjerojatno su bile slabo termički obrađene.
Napomena: Lako je prepoznatljiva po stručku koji se lako odvaja od klobuka nakon čega na klobuku ostaje rupa. Također ima veoma guste listiće te izvrnuti i valoviti rub klobuka. Uvijek raste busenasto za razliku vilinog klinčaca (Marasmius oreades) koji ima veoma rijetke listiće i blijedožućkastu boju. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 512. Sraštena plosnatica (Collybia confluens (Pers. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Marasmius confluens Quél.
|
BUJNA PLOSNATICA
Collybiopsis luxurians (Peck) R.H.Petersen
Etimologija: luxuriare (lat.) = bujati, biti raskošan, obilan. Po rastu u bogatim, obilnim nakupinama.
Klobuk: 3-11 cm širok, isprva je konveksan do gotovo zvonolik, blago je ispupčen, kasnije je spljošten do ulegnut na sredini, kožica se guli, tanka, površina nije ljepljiva, ponekad je blago vodenasta, vlaknasta, u mladosti je tamno crvenkasto-smeđ, zatim rub izblijedi i postane svijetlo crvenkasto-smeđ do crvenkasto-narančast i izgleda pomalo pjegavo, rub je prvo podvijen, kasnije se izvrne prema gore.
Stručak: 4-7 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, blago je zadebljan na bazi, ponekad je uvijen, šupalj, uzdužno je crtast, na vrh u je svijetlosmeđe sitno pahuljast, prema bazi je smeđ, bazalni micelij je bijel, uglavnom je s rizomorfima.
Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, isprva su bijeli, u zrelosti su svijetlosivi.
Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, tankih stijenki, glatke, neamiloidne, nedekstrinoidne, prozirne u 3% KOH, 7-10 x 3.5-5, Q = 1.8-2.4, Qe = 2.1, bazidije su batinaste, 2-4-sporne, prozirne, tankih stijenki, 19.-27 x 5.2-6.3 µm, sterigme su duge 2–3 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su varijabilnog oblika, valjkaste do batinaste, uglavnom su nepravilne, tankih stijenki, glatke, prozirne, ponekad s režnjastim vrhom ili s izbočinama, 14.8-34 x 4.5-9.2 µm, hife trame listića su isprepletene, valjkaste ili napuhane, glatke, tankih stijenki, neželatinozne, prozirne, široke su 6-9 µm, pileipellis je cutis, sastoji se od valjkastih hifa širokih 6-14 µm, glatkih ili nekih sa smeđim prstenastim inkrustacijama, tankih stijenki, terminalni segmenti su uspravni, valjkasti do batinasti, 10-34 x 5.2-9.8 µm, stipetipelis je cutis, hife su valjkaste, prozirne i široke 4-9 µm, caulocistide su valjkaste, tankih stijenki, prozirne, brojne, 18-60 x 4.4-6.3 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela do svijetložuta.
Meso: Tanko, debelo je manje od 5 mm, bjelkasto do žućkasto, tamni prema bazi stručka; miris nije izražen, a okus je blag do malo gorkast.
Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH postane siva do maslinasto-siva ili ponekad svijetlosiva do negativna na starijim primjercima.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, na travnjacima, vrtovima, ponekad i šumama, kao saprofit na otpalom lišću, drvnim ostacima različitog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, te prividno na tlu na zakopanim drvnim ostacima.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.
Napomena: Karakteristična je po tamno crvenkasto-smeđem, konveksnom, radijalno vlaknastom klobuku, koji vremeno blijedi prema rubu, gustim listićima i bijelomj do sivo-smeđem, izrazito uvijenom i crtastom stručku. Unesena je u Europu iz Sjeverne Amerike. Jedna od vrsta s kojom se može zamijeniti je maslačna plosnatica (Rhodocollybia butyracea), koja ima dekstrinoidne i cijanofilne spore, raste općenito ispod bora i ima drugačiji, jak i užegli miris. Druga slična vrsta je prostrana plosnatica (Rhodocollybia prolixa), koja se razlikuje uglavnom po manjim sporama, 4.5-6 x 3.2-4.4 µm.
|
TAMNA PLOSNATICA
Collybiopsis obscuroides (Antonín & Legon) R.H.Petersen
Etimologija: obscurus (lat.) = taman, mutan, nejasan, skriven + -oides (gr.) = nalik na, koji podsjeća na. Po boji.
Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, u početku je plitko polukuglast do gotovo zvonolik, zatim se proširi i izravna, gladak, u mladosti je tamno ljubičasto-smeđ, kasnije je više tamnosmeđ, često je sa svjetlijim oker-smeđim rubom kod starijih ili blago osušenih primjeraka, rub je prvo podvijen, na kraju je blago izvrnut prema gore, nije narebran.
Stručak: 2-9 cm visok i 1-2 mm debeo, često je prilično neproporcionalno dug u usporedbi sa širinom klobuka, valjkast, često je blago spljošten i ponekad sa središnjom brazdom, rijetko je prekriven sitnim bijelim pahuljicama, pri dnu je pahuljasto dlakav, boje je klobuka, tamnosmeđ.
Listići: Gusti, prirasli su sa zupcem ili s rijetko vrlo kratko spuštaju po stručku, svijetlo krem-ružičasti, oštrica je fino bijelo pahuljasta.
Spore: Eliptične do vretenaste ili u obliku kapi, tankih stijenki, glatke, prozirne, 7.5-12 x 3.5-5 µm, Q = 1.9-3, Qav = 2-2.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, ponekad su glavičaste na vrhu, 26-33 x 7.5-9 µm, bazidiole su batinaste, valjkaste ili vretenaste, 15-35 x 2.5-10 µm, cheilocistide su valjkaste, batinaste, gotovo vretenaste ili u obliku boce, račvaste, ponekad su režnjaste, čvoraste ili s izbočinama, rijetko su razgranate, prozirne, 21-54 x 5-15 µm, prilično varijabilne u svakom primjerku, u nekim primjercima su pravilne, a u drugima razgranate, pleurocistide su odsutne, hife trame listića su valjkaste do gotovo vretenaste, uglavnom tankih stijenki, glatke ili inkrustirane na vrhu, široke do 15 µm, inkrustacija je okerasto-smeđa u vodi, a prljavo maslinasto-smeđa u KOH, pileipelis je cutis koji se sastoji od radijalno raspoređenih, valjkastih, izraženo inkrustiranih (točkastih ili zebroidnih), do 10 µm širokih hifa, stipitipellis je cutis od valjkastih, paralelnih, 5 µm širokih hifa, caulocistide su valjkaste, usko batinaste ili oblika uske boce, rijetko su razgranate, vršno tupe, 20-85 x 4-9 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo tanko, tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.
Kemijske reakcije: Meso s KOH postane zelenkasto-smeđe.
Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, pojedinačno ili skupno, na travnjacima, u parkovima i vrtovima, na kiselom tlu.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.
Napomena: Karakteristična po ljubičasto-smeđem klobuku kod mladih primjeraka, koji vremenom postaje ujednačeno tamnosmeđ, krem-ružičastim listićima, dugom, pahuljastom stručku, polimorfnim cheilocistidama i caulocistidama, pileipelisu koji se sastoji od radijalno raspoređenih, valjkastih hifa s i prilično velikim sporama. Suha plodna tijela su potpuno svijetlo ružičasto-smeđa, a hife postaju zelenkaste u lužinama. Slična je Gymnopus fuscopurpureus, koja se razlikuje po tamnijim plodnim tijelima, drugačijoj strukturi pileipelisa, manjim sporama i rastu u drvnom otpadu bukve ili rijetko bora, a vrlo rijetka Gymnopus putillus je također tamnosmeđa, a ne pozeleni s KOH pod mikroskopom.
|
LJUTA PLOSNATICA
Collybiopsis peronata (Bolton) R.H.Petersen
Etimologija: pero-peronis (lat.) = čizma. Po stručku koji je proširen na dnu.
Engleski naziv: Wood Woollyfoot
Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, slabo je mesnat, gladak; žućkast do smeđ, rub je skoro do kraja spušten i malo narebran.
Stručak: 5-8 (19) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, valjkast, neposredno ispod klobuka je nešto širi, malo je zadebljan na bazi, tvrd, žilav, vrh se lako odvaja od podnice klobuka nakon čega ostaje rupica u klobuku; boja odgovara boji klobuka, bjelkast do smeđ, vlaknast, na dnu je obrastao s bjelkastim micelijem.
Listići: Rijetki, prilično su široki, do stručka su izrezani i slobodni, na bazi su povezani poprečnim žilicama, izmiješani su s lamelulama; žućkasti, žuto-smeđi ili smećkasti, oštrica je svjetlija.
Spore: Eliptične do vretenaste, duguljaste, glatke, prozirne, 7.5-11.2 x 2.7-4.4 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, žilavo, kožnato, najprije je bijelo, kasnije je smećkasto; okus je najprije slab na ocat, kasnije je ugodan na gljive, a okus je najprije blag, kasnije je vrlo trpak ili papren.
Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, kožica klobuka s kalijevom lužinom također posmeđi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svim tipovima šuma kao saprofit na trulom lišću ili iglicama.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog svog paprenog ili trpkog okusa. Jedan rad iz 1948. navodi da ova vrsta sadrži cijanovodik (HCN) u količinama koje se mogu detektirati, što sugerira da je otrovna. Međutim, isti rad navodi da i neke druge gljive, koje se inače smatraju jestivim, također sadrže cijanovodik, pa je teško odlučiti koliki značaj pripisati ovom zapažanju. U svakom slučaju biti na oprezu s ovom vrstom i ni u kojem slučaju se ne smije konzumirati.
Napomena: Često raste uz jestivu vitku plosnaticu (Gymnopus dryophilus) koja nije kožaste konzistencije, ima gušće listiće, nenarebran klobuk, meso nije ljutog okusa i nema bijelo-dlakavu bazu stručka. Sličan je i vilin klinčac (Marasmius oreades) koji je ugodnog i jakog mirisa.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 504. Ljuta plosnatica (Collybia peronata (Bolt. ex Fr.) Sing), Sinonimi: Marasmius urens Fr., Marasmius peronatus Bolt. ex Fr.
|
HRASTOVA PLOSNATICA
Collybiopsis quercophila (Pouzar) R.H.Petersen
Etimologija: Quercus (lat.) = hrast + phila (gr.) = prijatelj, voljeti, sklonost. Po staništu.
Klobuk: 3-10 mm, prvo je polukuglast do konveksan, u starosti je izravnat i ponekad ulegnut na sredini, površina je glatka ili fino pahuljasta (koristiti ručno povećalo), bjelkast do kremasto-žut, svijetlosmeđ na sredini, rub je podvijen, ponekad se izravna, tanak, često je nazubljen i narebran do 2/3 promjera.
Stručak: 2.2-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, končast, valjkast, ponekad je zakrivljen, površina je rijetko pahuljasta, ostali dio je gol, na vrhu svjetliji, krem-žućkast do svijetlo crvenkasto-smeđ, ostali dio je crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, na bazi je s bjelkastim rizomorfima.
Listići: Razmaknuti, umjereno su široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bez ovratnika, bjelkasti do krem, oštrica je cjelovita i iste boje.
Spore: Eliptične do jajolike, rijetko su valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 7-9 x 3.5-4.5 µm, Q = 1.4-2.3, Qav = 1.7, bazidije su valjkasto-batinaste ili vretenaste, 1-2-4-sporne, s bazalnim kopčama, 19-27 x 4.9-7.6 µm, cheilocistide su batinaste, nalik četkici, pileipellis je himeniforman, s pileocistidama nalik četkici, sličnim cheilocistidama, kopče su prisutne u svim strukturama; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s KOH postane zelenkasto-smeđe.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama i parkovima, na trulom lišću bjelogoričnog drveća, osobito hrasta ili ukrasnog drveta srodnog hrastu (Notholithocarpus densiflorus), obično ubrzo nakon jesenskih kiša.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Obično raste na hrastovom lišću, a često i desetak plodnih tijela zajedno na istom listu. Karakteristična je po svijetlom, narebranom, sitno pahuljastom klobuku sa smeđkastom sredinom, razmaknutim listićima, uglavnom tamnosmeđem, dlakavom stručku i neizraženom mirisu. Osušena plodna tijela se mogu rehidrirati poput mnogih vrsta iz roda Marasmius. Slične su Bulliardova sušičarka (Marasmius bulliardii), kod koje su listići spojeni na ovratnik, te lisna pritajnica (Marasmius epiphyllus), koja ima bijeli klobuk i listiće nalik žilicama.
 |
GRANSKA SUŠIČARKA
Collybiopsis ramealis (Bull.) Millsp.
Etimologija: rameus (lat.) = u grani. Jer raste na grani.
Engleski naziv: Twig Parachute
Klobuk: 0.5-1 (1.5) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i lagano ispupči na sredini, gol, gladak; bjelkast, gotovo je proziran, sredina je smećkasta ili crvenkasto-smeđa, čehast, rub je narebran.
Stručak: 1-1.5 (2) cm visok i 0.5-1 mm debeo, vrlo je kratak, šupalj; bjelkast, proziran, vrh je svjetliji, iznad baze je svijetlosmeđ do crvenkast, površina je bjelkasto brašnasta.
Listići: Prilično su rijetki, razmaknuti, uski, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su na stručak; bjelkasti.
Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 10.5-15.2 x 3.8-6 µm; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo je tanko, elastično, bjelkasto; miris nije izražen, a okus neutralan ili neugodan na plijesan.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom kolovoza, na grani bagrema.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Simpatična je predstavnica roda Collybiopsis koja raste na granama drveća. Na grančicama i lišću raznog drveća raste još dosta poznatih i nepoznatih malih gljiva raznih boja, oblika i veličina. Najsličnija je listožilna pritajnica (Marasmius epiphyllus) kojoj se listići malo spuštaju po smećkastom stručku. Spomenuta je vrsta također bez ikakve uporabne vrijednosti.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 542. Granska sušičarka (Marasmiellus ramealis (Bull. ex Fr.) Singer), Sinonim: Marasmius ramealis Bull.
 |
|
|
Collybiopsis vaillantii - created on July 2021 in Røde Mølle, Denmark by Erik Arnfred Thomsen |
|
|
|
VAILLANTOVA SUŠIČARKA
Collybiopsis vaillantii (Pers.) R.H.Petersen
Etimologija: U čast Sébastiena Vaillanta (1669.-1722.), koji je bio francuski botaničar koji je uveo pojmove tučak, prašnik i plodnica. U znak poštovanja Carl von Linné nazvao je po njemu rod Valantia u porodici Rubiaceae. Njegov se herbarij danas čuva u Nacionalnom prirodoslovnom muzeju u Francuskoj. Po odgovarajućem imenu.
Engleski naziv: Goblet Parachute
Klobuk: 0.3-2 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i malo ulegne na sredini, površina je glatka do naborana, bez sjaja, bjelkast, na sredini je obično smećkast, može biti i s ružičastom nijansom, rub je tanak, valovit i narebran do sredine klobuka.
Stručak: 1-3 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, žilav, valjkast, malo se sužava prema dnu, šupalj, površina je glatka i li fino pahuljasta, smećkast do crvenkasto-smeđ, svijetlokrem na vrhu.
Listići: Rijetki, razmaknuti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su krem.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 3-4.5 µm, bazidije su 4-sporne, s bazalim kopčama, cheilocistide su batinaste, čvorasto razgranate, 30-45 x 7-15 µm, pileipelis se sastoji od paralelnih, višesegmentnih hifa širokih 1-6 µm, s kopčama, pomiješanih s rjeđim razgranatim hifama; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo je tanko, žilavo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je na gljive.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit drvnih i biljnih ostataka (stabljike trava i biljaka, lišće), često na lišću hrasta.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Najvažnija karakteristika za determinaciju ove vrste je rast na stabljikama i lišću raznih biljaka i ponekad na lišću bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, te naborana površina klobuka u starosti. Prilično tvrda konzistencija i tipično dvobojni klobuk trebali bi isključiti vrste iz roda šljemovki (Mycena). Slična je granska sušičarka (Collybiopsis ramealis), koja obično ima kraći stručak i izraženije ljuskice na stručku. Osim toga, batinaste cheilocistide i vršni segmenti hifa pileipelisa su sa kratkim, kvrgavim izraslinama.
 |
|
|
Gymnopus acervatus - created in Finland by Allar Antson |
 |
|
|
ZADRUŽNA PLOSNATICA
Connopus acervatus (Fr.) K.W.Hughes, Mather & R.H.Petersen
Etimologija: acervatus (lat.) = brojno, nakupljeno. Po busenastom načinu rasta.
Engleski naziv: Cluster Cap
Klobuk: 2-4 (5) cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, te ubrzo raširen i slabo ispupčen, tanak, gladak, po vlažnom vremenu vodenast i mazav; narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, na ispupčenju je tamniji, po suhom vremenu izblijedi.
Stručak: 2-9 (12) cm visok i 1-6 (7) mm debeo, valjkast, tanak, šupalj; gladak, smećkast, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, kod mladih gljiva je gornji dio svijetlosmećkast, a kasnije je čitav smeđo-crvenkast, osnova bjelkasta od micelija.
Listići: Bjelkasti, kasnije su lagano ružičastog ili crvenkastog tona, zaokruženi uz stručak, prirasli, prilično su široki.
Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 5.5-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bjelkasto u klobuku, a svijetlosmeđe do narančasto-smeđe u stručku, tanko; miriše slabo na gljive ili neugodno na kiseli kupis, a okus blag na gljive, rijetko malo gorkast.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u crnogoričnim šumama, po vrtovima, parkovima, uz puteve, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća ili na zemlji uz panjeve.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.
Napomena: Vrlo je slična jestiva klinčasta plosnatica (Gymnopus erythropus), odnosno bresadolova uleknjača (Clitocybe bresadolana) koja ima nešto veći klobuk, rjeđe listiće, tanji klobuk i stručak, a može rasti pojedinačno i u bjelogoričnim i u crnogoričnim šumama. Slična vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) je tamnije boje, ima obojen stručak i raste busenasto, a ne pojedinačno ili skupno.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 513. Zadružna plosnatica (Clollybia acervata (Fr.) Karsten)
 |
|
|
Gymnopus alpinus - created on September 2023 in Virpiniemi, Finland by Aune Pisilä |
 |
|
|
PLANINSKA PLOSNATICA
Gymnopus alpinus (Vilgalys & O.K.Mill.) Antonín & Noordel.
Etimologija: alpinus (lat.) = alpski. Po staništu na većim nadmorskim visinama.
Engleski naziv: Alpine Toughshank
Klobuk: 1.5-6 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je gotovo ravan, ponekad je sa širokom grbicom na sredini, površina je ljepljiva, blago je vodenasta, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, ponekad je s maslinastim nijansama, na sredini je gotovo crn, rub je gladak, nije narebran.
Stručak: 2-6 cm visok i 2.5-6 mm debeo, valjkast ili blago vretenast, prvo je bjelkast ili žućkast, ponekad je ljubičast, s prolaznom je sluzavom prstenastom zonom.
Listići: Umjereno su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, u početku su bjelkasti do sivkasto-smeđi, u mladosti su nekad s plavkastim odsjajem, ubrzo su hrđastosmeđi.
Spore: Eliptične, grubo su bradavičave, 6-8.5 x 3-4.5 µm, cheilocistide su batinaste do valjkaste, nepravilno su kvrgave; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, bjelkasto ili kremasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama, u paprati, često i ispod vrba.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Konzumacija ove vrste nije preporučljiva, jer u rijetkim slučajevima može uzrokovati mučninu i slabije gastrointestinalne smetnje.
Napomena: Karakteristična je po tamnosmeđoj boji klobuka i staništu na kojem raste.
Pravilnici i zaštita gljiva
Crvena knjiga gljiva Hrvatske
Pravilnik o zaštiti
Pravilnik o ispitima
Popis gljiva za ispite
Gljivarski kodeks HMGS-a
Suradnici
Prirodoslovni muzej - Split
Dodatno
Pregled spora
Nazivi vrsta
Globalni popis jestivih gljiva
Trovanja i sindromi trovanja
Kazalo grafičkih simbola
Romagnesijevi kodovi boje otrusine
Kodovi reakcija krasnica na kemijske reagense
Upute za korištenje ključa vrsta
Kalkulator alkoholno-vodenog ekstrakta
Korisni linkovi
UNITE - DNA sekvence
BLAST - usporedba DNA sekvenci
Index Fungorum
GBIF - taksonomija
MushroomExpert.Com
Please consider supporting our efforts for better webpage.