ŠLJEMOVKINA PLIJESAN

Spinellus fusiger (Link) Tiegh.

Etimologija: fusus (lat.) = vreteno + -ger (lat.) = nositelj, onaj koji nosi. Po izgledu.

Engleski naziv: Bonnet Mould 

Plodno tijelo: 0.1-1 mm široko, sastoji se od prozirnog, uspravnog, 1-6 cm dugog sporangiofora (hifa) s crnom glavom na vrhu, hifa je široka oko 11 µm i sužava se na polovicu širine na vrhu, u početku je bezbojan, kasnije je plavkasto-siv i na kraju smeđ, sporangij je kuglast, obmotan je tankom, bezbojnom, glatkom i brzo topljivom membranom, promjera 180-300 µm i sadrži konidije, od kojih je jedna dovoljna za stvaranje novog micelija.

Spore: Konidije su tipično vretenaste, 32-42 x 9-14 µm, reproduktivnu fazu životnog ciklusa ove vrste karakterizira stvaranje zigospora, koje se nalaze samo na zrakastom miceliju, često uz sporangije, kuglastog su ili bačvastog oblika, promjera 180-400 µm, tamne su crno-smeđe boje; otrusina je prozirna, bjelkasta.

Meso: Prozirno, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao parazit na stapčarama (Basidiomycota), uglavnom na klobucima šljemovki (Mycena). Sliku je snimio Neven Ferenčak, početkom lipnja, na plavkastoj šljemovki (Mycena amicta)

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Opasnost od spora plijesni ne treba podcjenjivati, jer se od nekih vrsta udišu kroz pluća, ulaze u krvotok do drugih organa, gdje mogu oštetiti krvne žile. Kod osoba s teško oslabljenim imunološkim sustavom to može rezultirati čak i smrtnim ishodom.

Napomena: Psihrofilična je vrsta (organizmi koji preferiraju niske temperature, od -5 do +20 °C), koja raste parazitski na drugim gljivama.

PLOSNATA VRHOSPORKA

Acrospermum compressum Tode

Etimologija: comprimere (lat.) = pritisnuti, sapeti. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1-3 (5) cm visoko, batinasto, kopljasto, gornji je glavičasti dio lagano spljošten, svijetlosmeđe do tamnosmeđe, baršunasto, vrh je u starosti s kratkim uzdužnim otvorom kroz koji se oslobađaju spore.

Spore: Končaste, igličaste, 340-400 x 2-3 µm; otrusina je bijela, prozirna.

Meso (trama): Tanko, mekano do gumasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit biljnih ostataka (stabljike) raznih biljnih vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u ožujku, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na trulim stabljikama koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su nitasta drvarica (Xylaria filiformis) i ljuskava drvarica (Xylaria carpophila), koje su kopljastog oblika i nemaju stisnuti glavičasti vrh.

Botryosphaeria dothidea - created on September 2020 in Brooklyn, NY, USA by Zihao Wang

TOČKASTA GLJIVIČNA INFEKCIJA

Botryosphaeria dothidea (Moug.) Ces. & De Not.

Etimologija: dothi (gr.) = mrlja, točka. Po obliku.

Engleski naziv: Asteromyia Gall Midge Fungus

Plodno tijelo: Pojedino plodno tijelo široko je 0.3-0.5 mm, može biti okruglasto ili kruškoliko, ima hrapavu površinu, na vrhu se nalazi papiloformna ostiola, raste u zbijenim skupinana širokim 1-5 (8) cm i ugrađeno je u crnkastu okruglastu stromu koja izbija ispod kore supstrata; crno do crno-smeđe.

Spore: Eliptične do kruškolike, glatke, 25-35 x 8-12 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog bjelogoričnog drveća s korom, kao i stabljikama i lišću drugih biljaka, voli ružino drvo. Zahvaćeni listovi požute i na kraju otpadnu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj vrsti donekle sliči hrastova gljivična infekcija (Botryosphaeria quercuum), ali ona raste samo na krupnim drvnim ostacima hrasta te ima veće askospore (24-42 x 10-18 µm).

IMELINA GROZDARICA

Botryosphaeria visci (Kalchbr.) Arx & E.Müll.

Etimologija: visci (lat.) = viscum, odnosi se na biljku imelu (Viscum album). Po staništu ili domaćinu.

Engleski naziv: Mistletoe Bird's Nest

Plodno tijelo:  0.3-1 (1.2) mm široko, kuglasto, rasuta su po tkivu grane ili lista kod kojeg probijaju pokožicu, s jednim otvorom na vrhu kroz koji se oslobađaju spore, crno do crno-smeđe.

Spore: Jajolike, 35-56 x 18-24 µm, konidije 45 x 17 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso (trama): Tanko, crno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, kao parazit na granama i listovima imele, rjeđe na drugim biljnim vrstama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Hysterographium fraxini - created on April 2023 in Länggasse-Felsenau, Bern, Switzerland by mike_steinmann

PEPELJASTA USNICA

Hysterographium fraxini (Pers.) De Not.

Etimologija: fraxini (lat.) = jasen. Po staništu.

Plodno tijelo: 0.7-1.5 (2) mm dugo i 0.5-1 mm široko, eliptičnog je oblika, po dužini ima široku brazdu, glatko je i crno te neodoljivo podsjeća na debele usne ili zrno kave, kada sazre, probija se kroz koru supstrata, peritecij je karboniziran.

Spore: Nepravilno eliptične, jedna je polovica obično uža, glatke, s uzdužnim i poprečnim pregradama pa djeluju rešetkasto, 36-45 x 15-20 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tvrdo, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u razdobljima bez mraza, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog bjelogoričnog drveća s korom, a osobito jasena ili vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanu je mješinarku lako prepoznati jer neodoljivo podsjeća na zrno kave.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je eliptično i do 2 mm dugo, podsjeća na debele usne ili zrno kave; 2. površina je crna; 3. površina je po dužini sa širokom brazdom; 4. meso je crno; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom

CRNA ZDJELIČARKA

Patellaria atrata (Hedw.) Fr.

Etimologija: atratus (lat.) = crno, tamno. Po boji.

Plodno tijelo: 0.3-1 (2) mm široko i 0.2-0.3 mm visoko, isprva zatvoreno i uronjeno u supstrat, kasnije se otvara porama ili širokim uzdužnim rascjepom u ranoj fazi razvoja i otkriva izravnati ili konveksni disk, bez stalka, izravno je učvršćeno na supstrat, okruglast ili izdužen, rub je cjelovit, uzdignut, ponekad je podvijen, vanjska je površina glatka, karbonizirana, neravna, hrapava, crna, u starosti sa zelenkasto-smeđim slojem.

Spore: Vretenaste, često su blago zakrivljene, septirane, s 5-11 pregrada, nisu sužene na pregradama, prozirne, tankih stijenki, (20) 30 - 45 (58) x (6) 7 - 9 (12) µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo nepostojeće, po vlažnom je vremenu želatinozno, žilavo, elastično, gumasto, crno-smeđe, a po suhom i u starosti kožasto, tvrdo, karbonizirano, tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili u skupinama, kao parazit ili saprofit uglavnom na drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično vrbe, trešnje, kruške, jasena, lipe, topole, kestena ili hrasta, te također na biljnim ostacima i drugim supstratima kao što su truli papir, stari konopci i vreće. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom travnja, na trulom panju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je mješinarka Dermea cerasi, koja na početku razvoja probija koru drveta na kojem raste.

KOPRIVINA KAPLJICA

Leptosphaeria acuta (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: acutus (lat.) = oštar. Po izgledu.

Engleski naziv: Nettle Rash

Plodno tijelo: 1-2 (3) mm široko, kuglasto, jajoliko do stožasto, vrh je često s rupičastim otvorom kroz koji se oslobađaju spore, tamnosmeđe, na vrhu je često sa baršunastom papilom.

Spore: Valjkaste, u obliku banane, manje su ili više batinaste, prozirne, 40-50 x 6 µm; otrusina je smeđa.

Meso (trama): Tanko, tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit biljnih ostataka (stabljike) koprive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), koja raste na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća s korom.

BAČVASTA KAPLJICA

Leptosphaeria doliolum (Pers.) Ces. & De Not.

Etimologija: doliolum (lat.) = mala bačva, mapa posuda. Po izgledu.

Plodno tijelo: 0.16-0.22 mm široko i 0.15-0.20 mm visoko, kuglasto, jajoliko do stožasto, donjom polovicom je uronjeno u supstrat, spljošteno na bazi, sa papilom na vrhu, crno, peridij je višeslojan, debelih stijenki, površina je jako pigmentirana.

Spore: Valjkaste, ravne ili lagano zakrivljene, s pregradama, sužene na pregradama, glatke, prozirne, 15-19 x 2-3 µm, N = 15, Me = 18 x 3 µm; otrusina je žućkasto-smeđa do smeđa.

Meso (trama): Karbonizirano, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit biljnih ostataka (stabljike) koprive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je koprivina kapljica (Leptosphaeria acuta), koja raste na istom staništu, ali je mnogo većih dimenzija i ima mnogo veće spore.

Herpotrichia macrotricha - created in Finland by Stefan Jakobsson

DUGODLAKA KUGLOSPOKA

Herpotrichia macrotricha (Berk. & Broome) Sacc.

Etimologija: makros (gr.) = velik + trichos (lat.) = dlaka, kosa. Po izgledu.

Plodno tijelo (pseudotecij): 0.1-0.3 (0.4) mm široko, okruglasto i na vrhu ima papilu, prekriveno je smeđim dlačicama i uronjeno u debeli crnkasti subiculum.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, pregrađene na sredini i stisnute, s 4-6 uljnih kaplji između kojih se mogu pojaviti pregrade, s vršcima na oba kraja, 30-50 x 4-7 µm; askusi su valjkasti i zadebljani, oko 130 µm dugi i 16 µm debeli, sadrže 8 spora u dvama redovima; otrusina je smećkasta.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim grozdovima, na krupnijim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na sličnom staništu raste slična dudova bradavičarka (Bertia moriformis), koja nema dlakavu već bradavičavu površinu, te proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), čija je površina glatka, bez dekoracije. 

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto i široko do 0.5 mm; 2. površina je crna; 3. površina je sitno dlakava i s papilom na vrhu; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća bez kore, osobito bukve

SVILENASTA NITNICA

Periconia byssoides Pers.

Etimologija: bysso (lat.) = svila, tkanina. Po mekanoj strukturi.

Plodno tijelo (konidiofor): 0.2-1.4 (2) mm visoko, sastoji se od plodne glavice i stalka, glavica je 0.045-0.12 mm široka, tamnosmeđe.

Spore: Konidije su kuglaste, bradavičave, prozirne, 12.5-16.2 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit biljnih ostataka (stabljike) raznih biljaka, obično koprive (Urtica dioica), te raznih lončanica, kao što je primjerice fuksija (Fuchsia excorticata). Primjerci na slici snimljeni su na stabljikama koprive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po izgledu plodnog tijela koje se sastoji od plodne glavice i končastog stalka.

PAPRATNA PJEGA

Rhopographus filicinus (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: filix (lat.) = paprat. Po izgledu.

Engleski naziv: Bracken Map

Plodno tijelo: 2-5 mm dugo (spojena mogu biti duga više od 10 mm) i 1-1.2 (1.7) mm debelo, formira udubljenja ispod pokožice supstrata, crno, crno-smeđe, sjajno. glatko, u starosti se stvaraju mali crni duguljasti zaobljeni mjehurići u kojima nastaju mješinice, koje se starenjem spajaju u duge nizove.

Spore: Eliptične, zakrivljene, u starosti sa 3-7 pregrada, prozirne, 29-36 x 6.8-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit biljnih ostataka (stabljike) orlovske bujadi (Pteridium aquilinum).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po izgledu je sličan smrekov potkornjak (Lophodermium piceae), koja raste na otpalim borovim iglicama.

Elaphomyces anthracinus - created in Norway by Wenche Eli Johansen

CRNA JELEN-GLJIVA

Elaphomyces anthracinus Vittad.

Engleski naziv: Smooth-Coated Elaphomyces

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, okruglasto, često ima pupčani nastavak, nema sterilnu osnovu i prekriveno je tankom krastom maljavog micelija i ostacima tla; površina je tamnosmeđa, omotač često mjestimice nestaje, ispod spomenute kore površina je peridija glatka ili posve sitno bradavičava, što je uočljivo pomoću leće, peridij je debeo 2-3 mm, vanjski je sloj mnogo tanji i crn kao ugljen, struktura je hifa jako kompaktna, ispod se nalazi deblji bjelkasti sloj koji je prema starosti sve tanji i tanji.

Spore: Kruglaste, 15-19 µm; otrusina je crna do crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto-sivkasto, poslije crno-smeđe, pod starost se pretvara u praškastu masu; miris je jak i oštar samo kod starih primjeraka, okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen podzemno u površinskom humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati eventualnu konzumaciju ove vrste.

Napomena: Po tamnosmeđoj su površini plodnog tijela slične morettijeva jelengljiva (Elaphomyces morettii), koja ima crnkasto-smeđu glebu, te modrosporna jelen-gljiva (Elaphomyces cyanosporus), koja ima plavu do crno-smeđu glebu s plavkastom nijansom. Pri pronalaženju podzemnih gomoljača od velike su pomoći šumske životinje koje ih iskopavaju i jedu.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je tamnosmeđa; 3. površina je glatka; 4. peridij je debeo 2-3 mm, vanjski je sloj tanak i crn, unutarnji je sloj deblji i bjelkast; 5. meso je bjelkasto-sivkasto do crno-smeđe; 6. miris mesa je jak i oštar samo kod starih primjeraka; 7. raste podzemno u površinskom humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama

MODROSPORNA JELEN-GLJIVA

Elaphomyces cyanosporus Tul. & C.Tul.

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko, okruglasto, često ima pupčani nastavak, nema sterilnu osnovu i prekriveno je tankom krastom maljavog micelija i ostacima tla, površina je smećkasta do tamnosmeđa, omotač često mjestimice nestaje, ispod spomenute kore površina peridija je glatka ili posve sitno zrnato-bradavičava, bradavice su guste, piramidalne ili zaokružene, što je uočljivo pomoću leće, peridij je debeo 2-3 mm, valjski je sloj mnogo tanji i gotovo crn kao ugljen, struktura je hifa jako kompaktna, ispod se nalazi deblji bjelkasti sloj koji je prema starosti sve tanji i tanji.

Spore: Kuglaste, mrežaste, 17-22 µm; otrusina je smeđa do crno-ljubičasta.

Meso: Najprije plava, kasnije crno-smeđa do crna s plavkastom nijansom; miris nije izražen, a okus je gorak, neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, podzemno na dubini oko 20-30 cm, na vapnenastom tlu, češća je u mediteranskim područjima. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Po tamnosmeđoj su površini plodnog tijela slične morettijeva jelengljiva (Elaphomyces morettii), koja ima crnkasto-smeđu glebu, te crna jelen-gljiva (Elaphomyces anthracinus), koja ima bjelkasto-sivkastu glebu, ali kod nijedne navedene vrste gleba nema plavkastu nijansu. Pri pronalaženju podzemnih gomoljača od velike su pomoći šumske životinje koje ih iskopavaju i jedu. Na mjestu svježih tragova kopanja životinja potrebno je malo razgrnuti humus i pronađu se zaostala plodna tijela.

VARLJIVA JELENGLJIVA

Elaphomyces decipiens Vittad.

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko, pravilno kuglasto, može biti krem-smeđe, žuto-smeđe, svijetlosmeđe ili sivo-smeđe s ostacima tla isprepletenima micelijem; površina je prekrivena sitnim i prilegnutim bradavicama, između bradavica je vidljiv bjelkast sloj micelija, peridij je formiran od tanke površinske korice koja je na presjeku krem-oker te ima zubati profil, u starosti je vrlo tvrda, poput ljuske oraha, ispod se nalazi mesnati sloj debeo 1 mm koji je mramoriran s bijelim žilicama.

Spore: Kuglaste, dekorirane gustim i malo zavijenim šiljcima visokim 1-2.5 µm, 20-25 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso (gleba): Bjelkasto ili sivkasto, zatim smećkasto, u starosti tamnosmeđe i pregrađeno bijelim tramalnim stijenkama, u starosti paučinasta, pretvara se u gotovo crnu prašnjavu masu, poput crnog baruta; miris je odvratan na dim, a okus neugodan i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s hrastom i grabom, podzemno na dubini od 20-30 cm, voli pjeskovito tlo. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Karakteristična je vrsta po mramoriranim mesnatim dijelom peridija, po čemu se lako razlikuje od sličnih jelengljiva, kao što je zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus), koja je dosta većih dimenzija. Pri determinaciji jelengljiva potrebno je pažljivo promatranje karakteristika peridija i bradavica na površini uz pomoć povećala.

ZRNATA JELENGLJIVA

Elaphomyces granulatus Fr. (1829)

Etimologija: granulatus (lat.) = zrnasto. Po zrncima po površini.

Engleski naziv: False Truffle

Plodno tijelo: Promjera 0.5-3 (5) cm, okruglasto je ili jajoliko, dno dijela ukopanog u zemlji je s isprepletenim micelijskim nitima; najprije je žuto-smeđe, zatim oker ili smećkasto, površina je prekrivena sitnim i prilegnutim bradavicama između kojih je vidljiv bjelkasti sloj micelija po čemu je karakterističnog izgleda, u starosti je često vrlo tvrda, poput ljuske oraha; peridij čini tanka površinska kora, ispod kožice je prilično debeli mesnati sloj debljine 1-3 mm koji je na prerezu bjelkast do žut i nema vidljivih žilica, do glebe je vidljiv oker-crvenkasti obruč, hife su pigmentirane i jako zbijene, u vanjskoj kori žuto-smeđe, struktura je hifa poluprozirna i paralelna.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 19-26 µm; otrusina je smeđa do crno-ljubičasta.

Meso: Najprije je smećkasto, zatim tamne ljubičasto-smeđe boje, dosta je čvrsto, na kraju se pretvara u prah spora, izgleda poput crnog baruta; miris je slab na zemlju, a okus je gorkast i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama, u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, oko 20-30 cm ispod površine zemlje. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste. Dio izvora navodi da je gljiva ljekovita jer sadrži tvari za koje je utvrđeno da djeluju antikancerogeno i antireumatski, međutim nikako se ne smije koristiti za takve svrhe jer nema znanstvene potvrde za takve tvrdnje, a i zbog zbog prethodno navedene kontaminacije opasnim tvarima.

Napomena: Raste podzemno i dosta je vole jesti i iskopavati razne životinje kao što su divlje svinje, jelenovi i sl., na mjestu iskapanja se često nalazi životinjski izmet. Plodna tijela često parazitiraju druge vrste gljiva batinastog oblika, kao što su klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum), glavati jezičak (Tolypocladium ophioglossoides).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1656. Zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus Fries); Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 41. str. Zrnata jelen-gljiva (Elaphomyces granulatus Fr.)

Elaphomyces morettii - created in Norway by unknown

MORETTIJEVA JELENGLJIVA

Elaphomyces morettii Vittad.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, okruglasto i malo spljošteno, prilično pravilno, površina je blijedo žućkasto-zelenkasta, a poslije uznapredovalo postaje tamnosmeđa i konačno crnkasta, omotana je nitima micelija, peridij je oker-rđast i tvrd te lomljiv, oštro bradavičav, na presjeku je jasno vidljiv tamniji obruč, unutarnja je strana peridija homogena i bjelkasta ili sivkasta, čvrsta i gotovo dvostruka, peridij je debeo 1-2 mm, pod starost unutarnji sloj nestaje, plodno tijelo na osnovi ima kratko crno ispupčenje opleteno hifama.

Spore: Kuglaste, glatke ili malo hrapave, 20-23 µm; otrusina je crvenkasta do crna.

Meso: Tamnosivo kada spore sazriju; miris u mladosti nije izražen, a u starosti miriše na sumporovodik ili sumpornu kiselinu.

Stanište: Raste u jesen i zimu u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s lijeskom, bukvom i hrastom, ispod površine tla.

Doba rasta: 1, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Karakteristična je vrsta po šiljato bradavičavoj površini plodnog tijela, koje je kestenjastosmeđe boje s ružičastom nijansom te crno pjegavo.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je žućkasto-zelena do tamnosmeđa; 3. površina je oštro bradavičava; 4. peridij je debeo 1-2 mm, vanjski je sloj tanak i taman, unutarnji je sloj deblji i bjelkast do sivkast; 5. meso je tamnosivo; 6. miris mesa je neugodan na sumpornu kiselinu; 7. raste podzemno u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama

Elaphomyces muricatus - created on May 2007 in Θεσσαλία, Ελλάδα, Greece by bkaounas

KRATKOŠILJATA JELENGLJIVA

Elaphomyces muricatus Fr.

Etimologija: murex (lat.) = volak (Murex trunculus), morski puž. Po izgledu površine.

Engleski naziv: Marbled False Truffle

Plodno tijelo: promjera je 0.5-3 (4) cm, okruglasto je i nepravilno gomoljasto, tvrdo, žilavo; najprije je žuto pa smećkasto, narančasto-smećkasto do crvenkasto-smećkasto; dekorirano je sitnim piramidalnim bradavicama, peridij je debljine do 2 mm, žut, ružičast i svijetlosmeđ, u starosti izuzetno tvrd, poput ljuske oraha, zbog šupljikavosti je mrljasto-mramoriran.

Spore: Kuglaste, bradavičave i sitno ježaste, 15-27 µm; askusi su kuglasti, s 2-4 spore; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Smećkasto, kasnije tamnoljubičasto-smeđe, pamučasto, u starosti je plavo-crno i crno poput baruta; miris je u mladosti neugodan na benzin, a okus je gorak i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, podzemno, svega nekoliko centimetara ispod površine tla, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće s bukvom i hrastom. Jedna je od najčešćih vrsta jelengljiva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste. Dio izvora navodi da je gljiva ljekovita jer sadrži tvari za koje je utvrđeno da djeluju antikancerogeno i antireumatski, međutim nikako se ne smije koristiti za takve svrhe jer nema znanstvene potvrde za takve tvrdnje, a i zbog zbog prethodno navedene kontaminacije opasnim tvarima.

Napomena: Po izgledu je najprepoznatljivija po mrljasto-mramoriranom peridiju. Zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus) je mnogo češća vrsta, ali nema isti peridij i ima drugačije spore. Na ovoj vrsti često rastu druge vrste mješinarki, kao što je primjerice klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je žuta do crvenkasto-smećkasta; 3. površina je sitno piramidalno bradavičava; 4. peridij je debeo 1-2 mm, žut do smećkast, mrljast i mramoriran; 5. meso je smećkasto do ljubičasto-smeđe; 6. miris mesa je neugodan na benzin, a okus gorak i neugodan; 7. raste podzemno u površinskom sloju u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama

Elaphomyces persoonii - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

PERSOONIJEVA JELENGLJIVA

Elaphomyces persoonii Vittad.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, okruglasto ili gomoljasto, a često je spljošteno, osnova je jasna i konična, na osnovi zaostaje produženje omotano ljubičastim micelijem, formirano je od tvrde ovojnice (peridij) i unutarnje šupljine s glebom, peridij je debeo 2-3 mm i na presjeku je sivo-ružičast, prilično je uniforman, prekriven je ornamentom gustih i pravilnih bradavica, bradavice su najčešće spljošteno-zaokružene i tamnosmeđe ili gotovo crne, sličan je zimskom tartufu (Tuber brumale).

Spore: Kuglaste, mrežaste, 18-22 µm; otrusina je tamnosmeđa do tamno maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, zatim zelenkasto-plavo, a u starosti je čađavo i pretvara se u prah od spora; miris je ugodan i podsjeća na tartufe, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine podzemno u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s kestenom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Slična je modrosporna jelen-gljiva (Elaphomyces cyanosporus), koja je najčešće nešto manjih dimenzija.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je tamnosmeđa do crna; 3. površina je gusto i pravilno bradavičava, bradavice su spljošteno-zaokružene; 4. peridij je debeo 2-3 mm, ujednačeno sivo-ružičast; 5. meso je bjelkasto do zelenkasto-plavo; 6. miris mesa je ugodan na tartufe; 7. raste podzemno u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod kestena

PERNATA STAPKOGLAVKA

Onygena corvina Alb. & Schwein.

Etimologija: corvinus (lat.) = gavranov, crn kao gavran. Po rastu na perju.

Engleski naziv: Feather Stalkball

Plodno tijelo: 1-2 (3) mm široko, sastoji se od kuglaste glavice i stalka, glava je fertilna, smeđa, ljepljiva, zrnasta, u starosti glavica pukne i oslobađaju se spore; stalak je sterilan, valjkast, gladak, bijel.

Spore: Eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, 5-7 x 2-3 µm; askusi su kuglasti, 14-20 x 12 µm, sadrže 8 spora; parafize nisu vidljive; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na raspadajućim životinjskim ostacima (krzno, perje, bodlje).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta zbog neobičnog staništa i oblika plodnog tijela. Za gljive iz roda Onygena karakteritično je da rastu na ostacima rogova goveda, ovaca i koza. Na raspadajućim goveđim, ovčjim i kozjim rogovima te na konjskim kopitima raste slična rožna stapkoglavka (Onygena equina). Spomenuta se mješinarka također sastoji od fertilne glavice i sterilnog stalka, ali njezina je glavica bjelkasta do kremasta.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo se sastoji od kuglaste glave i stalka; 2. glava je smeđa i do 3 mm široka; 3. stalak je valjkast; 4. raste na raspadajućim životinjskim ostacima (krzno, perje, bodlje)

Onygena equina - created in Norway by unknown

ROŽNA STAPKOGLAVKA

Onygena equina (Willd.) Pers.

Engleski naziv: Horn Stalkball

Plodno tijelo: 2-7 mm široko, sastoji se od kuglaste glave i stalka, glava je fertilna, u mladosti je zrnasta, bjelkasta je do krem, u starosti postane smećkasta, unutar glavice se razvijaju askusi između isprepletenih hifa, u starosti glavica pukne i oslobađaju se svijetlosmeđe spore; stalak je 3-10 mm visok, sterilan, valjkast, gladak, bijel, prljavobijel ili je sivkasto-smeđ.

Spore: Široko eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, 8-9 x 4-6 µm; askusi kuglaste, 14-20 x 12 µm, sadrže 8 spora; parafize nisu vidljive; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, kao saprofit na raspadajućim goveđim, ovčjim i kozjim rogovima te na konjskim kopitima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta zbog neobičnog staništa i oblika plodnog tijela. Za gljive iz roda Onygena karakteritično je da rastu na ostacima rogova goveda, ovaca i koza. Na ostacima životinjskih dlaka, vuni i perju raste slična mješinarka Onygena corvina. Spomenuta se mješinarka također sastoji od fertilne glavice i sterilnog stalka, ali njezina je glavica oker do svijetlosmeđa, a stalak je bijel i manje ili više gladak. Naraste 4-25 mm visoko, njezine spore imaju cilindrično-eliptični oblik i velike su 6-8 x 2.5-3 µm, a askusi su okruglaste i velike 10-16 x 10-12 µm.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo se sastoji od kuglaste glave i stalka; 2. glava je bjelkasta, krem do smećkasta i do 7 mm široka; 3. stalak je valjkast; 4. raste na raspadajućim goveđim, ovčjim i kozjim rogovima te na konjskim kopitima

Microglossum atropurpureum - created in Finland by Tapio Kekki

TAMNOLJUBIČASTI JEZIČNJAK

Geoglossum atropurpureum (Batsch) Pers.

Etimologija: atro (lat.) = crno, tamno + purpureum (lat.) = ljubičasto, purpurno. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Dark-Purple Tongue

Plodno tijelo: 0,5-1 (2) cm široko i 2-10 cm visoko, slično je jeziku i nepravilno je kvrgavo-brazdasto, gornji je dio lopatasto stisnut, fertilan i obložen himenijem te gladak, a na donjem se dijelu nalazi vitki vretenasti i vrlo sitno zrnasti stalak; po vlažnom je vremenu sjajno crno s crvenkastom nijansom, a po suhom je vremenu crno.

Spore: Valjkaste, prozirne, u starosti mnogostruko pregrađene, a svako polje s jednom uljnom kapljom, 70-90 x 8-10 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu kao saprofit tla na kiselim vrištinama, nasipima i livadama u blizini vrijeska i pakujca te između mahovine, na pjeskovitom i vlažnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na plodnom je tijelu uvijek uočljiva karakteristična crvenkasta nijansa. Opisanoj mješinarki prilično sliče vrste iz rodova Geoglossum i Trichoglossum koje rastu na istome staništu. Veliki dlakojezičnjak (Trichoglossum hirsutum) ima jasno odvojenu glavu od stalka i cijelo je plodno tijelo gotovo crno. Tamni je jezičnjak (Geoglossum umbratile) također crn te ima glavu sličnu koplju i naraste 2-6 cm visoko. Obje se spomenute mješinarke bitno mikroskopski razlikuju od opisane mješinarke jer imaju smeđe spore.

TRAVNJAČKI JEZIČNJAK

Geoglossum cookeanum Nannf. ex Minter & P.F.Cannon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog mikologa C. Cookea.

Engleski naziv: Earth Tongue

Plodno tijelo: 0.5-1 (3) cm široko i 1-7 cm visoko, u obliku je vretena sa stručkom, crno, vitko je i stisnuto poput lopatice na neplodnom dijelu na koji iznad baze otpadaju oko 2/3 od ukupne visine, glatko je i sjajno, suho; stručkoliki je dio prilično tanak, valjkast, sitno pahuljast ili skoro gladak.

Spore: Valjkaste, batinaste, izdužene, vrlo velike, 50-90 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crno, u starosti manje-više tamnosmeđe, tvrdo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od listopada do siječnja u sredozemnom području, a u kontinentalnom dijelu od srpnja do rujna, na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, u bušicima i svijetlim zimzelenim sredozemnim i drugim šumama, najviše na pješčanim tlima, primorskim priobalnim dinama i tlima na vapnenastoj podlozi toplijih krajeva umjerenog pojasa. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, tri na otoku Braču i jedan na području Konavala.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je skupine gljiva izduženog jezičastog oblika koje uglavnom rastu na vlažnim terenima, na tresetištima, močvarnim terenima ili na mahovini. Veoma je slična zelena jezičica (Microglossum viride) koja se razlikuje po upadljivoj zelenoj boji.

Geoglossum umbratile - created in Finland by Tapio Kekki

TAMNI JEZIČNJAK

Geoglossum umbratile Sacc.

Engleski naziv: Plain Earthtongue

Plodno tijelo: 0.5-1 (3) cm široko i 2-8 cm visoko, s vretenastim stručkolikim produžetkom, lopatasto stisnuto, često je u obliku žlice, po kišnom je vremenu ljepljivo ili želatinozno; crno, donji je dio ponekad smeđ, površina je prekrivena sa sitnim čehicama.

Spore: Valjkaste, izdužene, vrlo velike, 56-101 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crno, tvrdo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u u toplijim kontinentalnim krajevima od rujna do studenog, a na sredozemnom području od studenog do siječnja na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, u travnatim grmljacima s bodljikavim štipavcem (Ulex europaeus) i u svjetlijim šumama s hrastovima, grabovima, bukvom i cedrovima; u hladnijim područjima raste od srpnja do rujna na prirodnim travnjacima, rudinama s mahunicom (Empetrum sp.) i uz potoke. U Hrvatskoj je pronađena samo na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari na tri lokaliteta: na području grada Zagreba, u okolici Vrbovskog i u Konavlima.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slični travnjački jezičnjak (Geoglossum cooeanum) ima potpuno glatku površinu plodnog tijela.

Glutinoglossum glutinosum - created in Finland by Stefan Jakobsson

LJEPLJIVI JEZIČNJAK

Glutinoglossum glutinosum (Pers.) Hustad, A.N.Mill., Dentinger & P.F.Cannon

Engleski naziv: Glutinous Earthtongue

Plodno tijelo: 0.5-1 (3) cm široko i do 6 cm visoko, s vretenastim je stručkolikim produžetkom, lopatasto je stisnuto, jezičasto ili kopljasto, po vlažnom je vremenu ljepljivo i mazavo, crno.

Spore: Valjkaste, štapićaste, 59-65 x 4-5 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Crno ili crno-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u travi, po livadama i pašnjacima, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta može razlikovati samo pomoću mikroskopske analize spora i po staništu na kojem raste.

VELIKI DLAKOJEZIČNJAK

Trichoglossum hirsutum (Pers.) Boud.

Etimologija: hirsutus (lat.) = kosmato. Po dlakavoj dekoraciji.

Engleski naziv: Hairy Earthtongue

Plodno tijelo: 3-8 (13) cm visoko i 0.5-1 (3) cm široko, vitko, jasno su izraženi glava i stručak, lopatastog je ili batinastog oblika, crno je ili tamnosmeđe, čitava je površina baršunasto-dlakava i bez sjaja, glava je uglavnom stisnuta i lagano izduženo udubljena, na glavu otpada 1/8 od ukupne dužine, stručak je oko 1.2-3.3 cm visok i 1.1-2 (4) mm debeo, valjkast, dosta je pravilan, tanak.

Spore: Valjkaste do vretenaste, glatke, 80-170 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, od kolovoza do studenog u umjerenom i hladnijem pojasu, na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na vrištinama, u grmljacima sleča (Rhododendron spp.), po močvarama i na cretovima, dok u sredozemnom području raste od studenog do siječnja, u svijetlim travnatim šumama s borovima, čempresom, hrastom, u grmljacima i nasadima maslina. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta od kojih su dva u okolici Dubrovnika, dva na otoku Braču, a po jedan na otoku Krku, planini Medvednici i području grada Zagreba.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po izgledu je dosta lako prepoznatljiva po dlakavosti donje površine koja podsjeća na stručak.

Trichoglossum variabile - created in Estonia by Vello Liiv

PROMJENJIVI DLAKOJEZIČNJAK

Trichoglossum variabile (E.J.Durand) Nannf.

Plodno tijelo: 2-4 cm visoko, 2-5 mm široko (glava je 9-10 mm široka), lopatastog je do batinastog oblika, sastoji se od valjkastog stručka i žličaste do lopataste spljoštene glave, crno, suho, bez sjaja, površina je fino baršunasta i sitno dlakava, što je vidljivo samo pomoću povećala, stručak je valjkast, dosta je pravilan, tanak.

Spore: Valjkaste do vretenaste, 80-170 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Žilavo, vlaknasto, bjelkasto-sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na tresetištima s drijasom (Dryas octopetala), u grmljacima sleča (Rhododendron spp.) i u svijetlim travnatim bjelogoričnim hrastovim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, iz okolice Vrbovskog.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Razlikuje se od velikog dlakojezičnjaka (Trichoglossum hisutum) samo po mikroskopskim karakteristikama.

ZVJEZDASTA ŠALICA

Stictis stellata Wallr.

Etimologija: stella (lat.) = zvijezda + -ata (lat.) = implicira oblik ili strukturu. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 0,4-1 (1,2) mm široko, u početku je kuglasto, kasnije je čašasto ili tanjurasto, bijelo do žućkasto, sredina je udubljena, tamnija, rub je izvijen prema vani, zvjezdastog izgleda.

Spore: Valjkaste, končaste, igličaste, prozirne, 170-200 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, želatinozno, bijelo do žućkasto, kasnije je žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u tijekom godine u razdoblju bez mraza, u skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, kao i biljnih ostataka. Primjerci na slici snimljeni su u prosincu na suhoj stabljici japanskog dvornika (Fallopia japonica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po zvjezdastom rubu apotecija.

ZLATNA PAUČINARKA

Arachnopeziza aurelia (Pers.) Fuckel

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 1-1.5 (2) mm široko, najprije je kuglasto, zatim je u obliku manje ili više otvorene čašice koja je izravno spojena na supstrat; unutarnja je himenijalna strana bjelkasta do svijetložuta, vanjska je strana tamnija, svijetložuta, žumanjčanožuta, žuto-naranča ili žuto-crvena, prekrivena je baršunasto-vunastim dlačicama širine 2-3 µm, koje su često izraženije pri dnu.

Spore: Eliptične do vretenaste, prozirne, 14-22 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, kao i biljnih ostataka.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po izraženo dekoriranoj vanjskoj površini. Slična je žuta čašica (Calycina citrina), čija je vanjska površina glatka, a ne dlakava.

NARANČASTA PAUČINARKA

Arachnopeziza trabinelloides (Rehm) Korf

Etimologija: trabea (lat.) = crvena ili ljubičasta odjeća koju su navodno nosili Romulus i drugi rani rimski kraljevi i konzuli, a također se koristila za ukrašavanje božanskih slika. Po boji plodnog tijela.

Plodno tijelo (apotecij): 0.1-0.4 mm široko, u obliku je zdjelice ili čašice koja je izravno spojena na supstrat; unutarnja je himenijalna strana žuto-narančasta do narančasta, vanjska je strana svjetlija i prekrivena s prilično gustim bjelkastim dlačicama.

Spore: Usko eliptične, glatke, prozirne, 13-15.5 x 2-3 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, želatinozno, sumporastožuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće breze.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po izraženo dekoriranoj vanjskoj površini.

SIVA PAUČINARKA

Eriopezia caesia (Pers.) Rehm

Etimologija: caesia (lat.) = plavo. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.1-1 (1.5) cm široko, u obliku je čašice koja je izravno spojena na supstrat; unutarnja je himenijalna strana bjelkasta, siva ili plavkasto-siva, vanjska je strana, kao i supstrat oko plodnog tijela paučinast, a u vrlo rijetkim slučajevima može biti slabo izražen.

Spore: Valjkaste, usko batinaste, 5.4-8.5 x 1.7-2.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u gustim skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta.

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po izraženo dekoriranoj vanjskoj površini i supstrata oko plodnog tijela.

KOPRIVINA ČAŠICA

Calloria urticae (Pers.) J.Schröt. ex Rehm

Etimologija: urtica (lat.) = kopriva. Po staništu.

Taksonomija: Nettle Pox

Plodno tijelo (apotecij): 0.4-0.9 (1) mm široko, najprije je jastučasto, kasnije je u obliku diska ili leće, crveno, narančasto, površina je hrapava, ru7b je iste boje.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, u zrelosti su sa pregradom, s nekoliko malih uljnih kapljica, amiloidne, 10.5-15.5 x 2.9-4.3 µm, Q = 2.5-4.5; askusi su s 8 spora, u dva reda; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo mekano, želatinozno, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na stabljikama koprive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je pločasto; 2. i unutarnja i vanjska strana su narančaste; 3. meso je mekano, želatinozne konzistencije; 5. raste na stabljikama koprive

Mitrula paludosa - created on April 2022 in Studland, Swanage BH19 3BA, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Sam

MOČVARNA KAPULJAČA

Mitrula paludosa Fr.

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu.

Engleski naziv: Bog Beacon

Hrvatski naziv: Močvarna kapuljača

Plodno tijelo (glava): 0.5-1 (1.5) cm široko i 2-6 cm visoko, sastoji se od okruglaste ili eliptične glave koja je od stručka jasno odijeljena malim žlijebom, često je postrance stisnuta, vrh je okruglast, tup ili rjeđe podijeljen na dva vrha, najprije je puna, zatim je šuplja, a u starosti je zadebljana; žućkasto, žuto-narančasto ili je svijetlonarančasto.

Stručak: 2-3 cm visok i 2-3 mm debeo, svilenast, tanak, uspravan je ili nakošen, ubrzo postane šupalj, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan, na bazi je često s organskim ostacima druge boje; bjelkast, proziran, često je pahuljast.

Spore: Vretenaste, s tupim krajevima, prozirne, 12-20 x 3-4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Mekano, spužvasto, vodenasto, u stručku je želatinozno, bjelkasto, staklasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od kraja travnja do kraja rujna, ovisno o podneblju, na cretovima, u crnogoričnim i brezovim cretnim šumama te potocima kao saprofit na trulim listovima, granama, češerima i trajno potopljenim ili promočenim biljnim ostacima, nekad se pronađe na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, creta Lepenica u Gorskom kotaru. 

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Mala je gljiva s karakterističnom žutom glavom i bjelkastim i prozirnim stručkom pa se teško može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je u obliku male okruglaste glave koja je nasađena na stručak; 2. glava je žuta do narančasta; 3. stručak bjelkast i proziran; 4. raste na na trulom lišću, granama, češerima i trajno potopljenim ili promočenim biljnim ostacima

MEKINJASTI ORAŠAR

Encoelia furfuracea (Roth) P.Karst.

Etimologija: furfur (lat.) = perut, pahuljica + -acea (lat.) = koristi se za opisivanje karakteristika biljaka ili gljiva. Po perutastoj dekoraciji.

Engleski naziv: Spring Hazelcup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-4 (6) cm široko, najprije je zatvoreno i sa skoro stisnutim režnjevima više plodišta, iznutra je šuplje i dosta nepravilnog oblika pa se otvori i spljošti u obliku nepravilne zvjezdaste čašice, jer je rub obično rascijepljen i nazubljen; vanjska je himenijalna površina crvenkasto-smeđa, ljepljiva i karakteristično bradavičavo dekorirana, bradavice poslije otpadnu, iznutra je nešto tamnije smeđe boje nego izvana.

Spore: Valjkaste, kobasičasto zakrivljene, glatke, 6-11.5 x 2-2.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji, žućkasto-smećkasto ili svijetlosmeđe, kožasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i rano proljeće, skupno i u velikoj množini, ali razdvojeno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično lješnjaka ili johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je čudna vrsta, izgledom je dosta prepoznatljiva po nepravilnom obliku zatvorenog uha pa je poslije u obliku čašice.

HRĐAVOMASLINASTA BARŠUNICA

Velutarina rufo-olivacea (Alb. & Schwein.) Korf

Etimologija: rufus (lat.) = crvenkasto, izmiješano sa crvenom + olivaceus (lat.) = maslinastozelen, izmiješano sa zelenom. Po boji.

Engleski naziv: Spring Hazelcup

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) mm široko, najprije je zatvoreno i kuglasto, kasnije je otvoreno i u obliku, zdjelice, čašice ili diska, bez stalka, unutarnja je himenijalna površina smeđa, maslinasto-smeđa, crvenkasto-smeđa ili crno-smeđa, rub je iskrivljen i nepravilan, vanjska je površina baršunasta.

Spore: Jajolike do eliptične, s dvije uljne kaplje, glatke, 11.5-15.5 x 5-8 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji, voštano, smećkasto; miris i okus nisu nije izraženi.

Stanište: Raste u kasnu proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, često grana kupine, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je mekinjasti orašar (Encoelia furfuracea), koji je mnogo većih dimenzija.

PLAVOZELENKASTA VRETENICA

Chlorociboria aeruginascens (Nyl.) Kanouse ex C.S.Ramamurthi, Korf & L.R.Batra

Etimologija: aerug (lat.) = plavo-zeleno, zeleno + ascens (lat.) = postajati. Postajati plavo-zelen ili zelen. Po boji.

Engleski naziv: Green Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (8) mm široko, oblika čaše sa stalkom, a poslije poprimi oblik zdjelice ili je zaravnan te često nepravilno iskrivljen; gornja je himenijalna površina glatka, plavo-zelena, a pod starost može biti žuto pjegava, vanjska je strana svjetlija i na kraju postane sitno maljava.

Stručak: Kratak, 0.5-1.5 mm dug, često pahuljičast, zelenkast.

Spore: Nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, s 2 kaplje, 5.5-8 x 1.5-2 µm (cromushrooms: spore su (5.5) 6.3 - 8.2 (8.8) × (1.5) 1.6 - 2 (2.1) µm, Q = (3.2) 3.7 - 4.7 (5.1), N = 120, Me = 7.3 × 1.8 µm, Qe = 4.1, askusi su 8-sporni, vretenasti, 41 - 55 × 3.4 - 4.7 µm, N = 16); otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, zelenkasto-bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće hrasta i bukve; izaziva zelenu trulež drva. Slike su snimljene krajem kolovoza, na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine i konzistencije nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva po plavo-zelenoj boji plodnog tijela. Osim toga, stanište (stablo bez kore) na kojemu raste znakovito je plavo-zeleno kao i plodno tijelo. Inače, micelij oboji drvo u zeleno s bojom ksilindeinom čak i prije nego se razviju plodna tijela, a drvo obojeno na ovaj način je vrlo otporno na svjetlost.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1796. Chlorosplenium aeruginascens (Nyl.) Karst.

LIJESKOV PEHAR

Ciboria coryli (Schellenb.) N.F.Buchw.

Etimologija: corylus (lat.) = lijeska. Po staništu.

Engleski naziv: Green Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 cm široko, u obliku je čašice sa stalkom, a poslije se spljošti; gornja je himenijalna površina glatka, oker do svijetlosmeđa, vanjska je strana svjetlija.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, boje je apotecija ili nešto tamniji, smeđ do tamnosmeđ.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, (13.2) 13.9 - 17.1 (17.4) × (6.2) 7.1 - 8.1 (8.5) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.2 (2.4), N = 30, Me = 15.7 × 7.5 µm, Qav = 2.1 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, lomljivo, smećkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, cvjetne rese) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, često prividno na zemlji izmiješanoj s trulim cvjetnim resama ili drvnim ostacima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici veljače.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka prepoznatljiva po staništu na kojemu raste, ali je za sigurnu determinaciju potrebna miksokopska analiza spora. Slična je mjesšinarka Ciboria amentacea.

Discinella boudieri - created on January 2023 in Almonte, Huelva, Spain by MAR

BOUDIEROVA PLOČICA

Discinella boudieri (Quél.) Boud.

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (3) cm široko, prilegnuto na tlo, u ranoj mladosti ima oblik plitkog pehara, poslije se raširi i postane tanjurasto te samo malo udubljen na sredini; gornja je površina maljava, na rubu je perutava, smeđa ili tamnosmeđa, donja je površina svjetlija, do ruba crvenkasta, rub je debeo te izuvijan u 3-4 režnja i nazubljen.

Stručak: Smećkast, kratak i gotovo odsutan, na sredini je vrlo sitan batrljak s kojim je apotecij urašten u tlo.

Spore: Eliptične, nisu pregrađene, s 2-4 uljne kaplje, 14-16 x 4-6 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Svijetlosmeđe, gotovo bjelkasto, tanko, lomljivo; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit tla na pjeskovitom i blatnjavom tlu te na mahovini uz rubove šuma.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je prekrasna pločarica rijetka i vrlo sitna, zbog čega ostaje neprimijećena. Lako je prepoznatljiva, jer u svijetu gljiva nije poznata slična mala pločarica čije je plodno tijelo (apotecij) maljavo.

PEPELNICA

Erysiphe necator Schwein.

Etimologija:  necare (lat.) = ubijati. S obzirom na štetu koju ova gljivica može nanijeti vinogradima i drugim biljkama.

Plodno tijelo: U obliku je bijelog do sivog pamučastog pokrova koji se pojavljuje na svim dijelovima biljke zaražene ovom gljivicom, taj pokrov su zapravo nakupine konidija i micelija. Gljivica počinje kao spora koja se širi zrakom i vodom. Ove spore su prva faza infekcije. Kada spora dospije na površinu lišća ili drugih dijelova biljke domaćina, klija i stvara strukture poput sitnih cjevčica koje prodiru u stanicu domaćina. Kada spora klija, formira se micelij - mreža tankih niti koja raste unutar tkiva biljke domaćina. Ovaj micelij iscrpljuje hranjive tvari iz biljke i uzrokuje oštećenje. Ako su dovoljno zaraženi, zakržljali izdanci i lišće prekriveni su pamučastim pokrovom od pepelnice. Uz napredovanje infekcije, gljivica razvija specifične strukture poznate kao konidiofori, koji proizvode aseksualne spore nazvane konidije, koje se šire vjetrom ili vodom te pokreću ciklus infekcije na drugim dijelovima biljke ili drugim biljkama u blizini. Prezimljavanje gljivica često ovisi o uspavanim hifama koje preživljavaju na unutarnjem dijelu pupoljaka biljke domaćina. Sporulacija može započeti unutar pupoljaka. U hladnijim periodima preživljavanje također može uključivati ​​mikroskopske, okrugle, crvenkasto-crne strukture u mirovanju koje se nazivaju kleistoteciji. Zreli kleistoteciji, isprani s bolesnog tkiva, mogu se smjestiti u pukotinama kore. Nakon kiše, kleistoteciji koji su prezimili nabubre, puknu i izbace askospore. Askospore se tada mogu isprati ili otpuhati na mlada tkiva i pokrenuti ranu infekciju nakon izbijanja pupoljaka.

Spore: Eliptične do vretenaste, bezbojne, 29-39 x 13-20 µm, Q=1.8-2.8, N=30, Me=33.3 x 15.47 µm, Qav=2.1.

Meso: Miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Razvija se tijekom godine u voćnjacima, vinogradima, vrtovima ili u lončanicama kao parazit na lišću, peteljkama, grozdovima i drugim dijelovima biljke. Pepelnica uzokuje velike štete u vinogradima i voćnjacima i može značajno oštetiti vinovu lozu ili drugu biljku domaćina. Infekcija smanjuje fotosintezu biljke, uzrokuje opadanje lišća, slabljenje i stvaranje manjih plodova. U težim slučajevima, infekcija može dovesti do propadanja cijelog vinograda ili voćnjaka.

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Napomena: Kontrola pepelnice obično uključuje kombinaciju preventivnih mjera poput primjene fungicida i pravilne agrotehnike, uključujući pravilno obrezivanje, prskanje i održavanje zdravog okoliša u vinogradu i voćnjaku. Prirodno sredstvo koje će pomoći u suzbijanju pepelnice može pomoći smjesa vode, deterdženta za pranje posuđa, mlijeka, sode bikarbone, češnjaka i ulja neema (ako ga imate), koja se priprema na slijedeći način. Preko noći močiti 3 zdrobljena češnja češnjaka u 2 dl vode, nakon čega procijediti vodu, dodati 1 kap deterdženta za pranje posuđa, 2 žličice sode bikarbone 1 dl mlijeka i 1 žličicu ulja neema. Prije tretmana biljaka pripremljenom smjesom preporučuje se biljke prvo poprskati vodom, a nakon toga pripremljenom smjesom. To ponavljati nekoliko dana dok pepelnica u potpunosti ne nestane.

Bisporella pallescens - created in Norway by Siv Moen

BLIJEDA GLATKOČAŠKA

Bispora pallescens (Pers.) J.K.Mitch. & Quijada

Etimologija: palescens (lat.) = izblijediti, poblijediti. Po boji koja izblijedi.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1.5 mm široko, posve mlad je okruglasto, a poslije se raširi i sliči peharu ili tanjuriću; himenij je gladak i bijel ili bjelkast do blijedooker; vanjska strana ima sličnu boju; na osnovi nema stručak ili se katkad vidi vrlo kratak batrljak kojim se drži za supstrat.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 10-13 x 2.5-4 µm.

Meso: Gotovo nepostojeće, bjelkasto ili kremasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u skupinama, na uzdužnim presjecima mrtvog bukovog drva i na crnim površinama gljive Bispora antennata, kada se nalazi u imperfektnom stadiju razvoja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična blijedožuta glatkočaška (Bisporella subpallida), koja također raste na uzdužnim presjecima i površinama lijeske. Spomenuta vrsta nikada ne raste u asocijaciji s gljivama u imperfektnome stadiju razvoja.

Bisporella subpallida - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

BLIJEDOŽUTA GLATKOČAŠKA

Bisporella subpallida (Rehm) Dennis

Etimologija: sub (lat.) = skoro + pallidus (lat.) = blijedo. Po svijetloj boji.

Plodno tijelo: 0.5-1.6(3) mm široko, može sličiti tanjuriću, zvrku ili je ravno kao disk, na osnovi nema stalak, nego raste izravno na supstratu; unutarnja je himenijalna površina glatka, bjelkasta, blijedožuta i oker-žuta, kasnije bjelkasta, vanjska strana može biti krastavo-perutava te ima istu boju kao unutarnja strana, rub je manje-više svjetliji.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, 5-9.2 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, svijetložućkasto, prozirno, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od listopada do svibnja, u miješanim, bjelogoričnim i aluvijalnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito je česta na raskoljenim površinama bukve, lijeske i jasena.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka raste u zbijenim hrpama i moguća je zamjena s nizom sličnih limunastožutih vrsta. Sigurna je determinacija samo uz preciznu uporabu mikroskopa. Njezine su spore vrlo sitne i po tome se lako razlikuje od sličnih mješinarki.

ČAŠASTI PEHARČEK

Cyathicula cyathoidea (Bull.) Thüm.

Etimologija: cyathus (lat.) = čaša + -oidea (lat.) = sličnost, oblik. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 (3) mm široko, u obliku je pehara, čašice ili je izravnato; gornja je himenijalna strana bjelkasta, svijetlooker, također je više ili manje žut i s crvenkastom nijansom, rub je krunasto nazubljen.

Stručak: Valjkast, bjelkast do oker.

Spore: Vretenaste, glatke, s po jednom uljnom kapljom na svakom kraju, djelomično su spljoštene na jednoj strani, prozirne, 8-11 x 1.6-2.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na prošlogodišnjim biljnim ostacima (stabljikama) različitog bilja, najčešće koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva po staništu i krunasto nazubljenom rubu apotecija.

Hymenoscyphus calyculus - created in Finland by Tapio Kekki

ČAŠASTA ČAŠICA

Hymenoscyphus calyculus (Fr.) W.Phillips

Etimologija: calyx (lat.) = čaša, ljuska + -culus (lat.) = deminutiv, odnosno oblik koji označava malu ili umanjenu verziju osnovne riječi. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (5) mm široko, u obliku je čašice, pehara, zdjelice ili je himenij izravnat;  gornja je himenijalna površina glatka i svijetlokerasta, kasnije je limunastožuta, a kada se osuši i crvenkasta, na kraju je smeđa; vanjska je sterilna strana bjelkasta i katkad je fino dlakava.

Stručak: 2-6 mm dug, valjkast; najprije je svijetlooker, kasnije je limunastožut, katkad s finim dlačicama, baršunasta.

Spore: Vretenaste, glatke, s nekoliko sitnih uljnih kaplji, ponekad s jednom pregradom, prozirne, amiloidne, 15-24 x 3-4 µm; otrusina bijela, prozirna.

Meso: Žućkasto, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve i johe.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu raste i slična žuta glatkočaška (Calycina citrina) s kojom se može lako zamijeniti. Međutim, spomenuta je mješinarka znatno manja (1-3 mm), ima žumanjčanožutu boju plodnog tijela, na osnovi gotovo mda nema stalak te ima manje spore i koje su uvijek na sredini pregrađene. Opisana se vrsta također može zamijeniti s kasnom čašicom (Hymenoscyphus serotinus), koja redovito ima zaravnan himenij, stalak joj je bijel, a spore znatno veće (18-28 x 3-4 µm).

ŽIROVA ČAŠICA

Hymenoscyphus fructigenus (Bull.) Gray

Etimologija: fructus (lat.) = plod, plodonosan + genus (lat.) = potomstvo, podrijetlo, pokretanje. Po rastu na plodovima različitog drveća.

Engleski naziv: Nut Disco

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (3) mm široko, u obliku je pehara, zdjelice ili je izravnato; gornja je himenijalna strana bjelkasta, po vlažnom je vremenu svijetložuta, a osušena je žućkasta, zlatnožuta, oker ili narančasta, glatka; donja je sterilna strana bjelkasta; rub je zakrivljen i oštar.

Stručak: Do 5 mm dug, valjkast, gladak; bjelkaste je ili oker boje donje strane apotecija.

Spore: Nepravilno vretenaste, glatke, s nekoliko uljnih kaplji, ponekad s pregradom na sredini, prozirne, 13-25 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao saprofit na čaškama, žirovima i lišću hrasta, čaškama lijeske, a rjeđe na otpalim plodovima bukve i graba.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva zbog specifičnoga staništa. Raste masovno u maksimirskom parku u Zagrebu ispod starih hrastova. Na istome se staništu mogu pronaći i drugi sitni peharčići iz roda Dasyscyphus koji uvijek imaju dlakav rub apotecija. Najčešće se pronađe djevičanska čašica (Lachnum virgineum), koja ima posve bijelo plodno tijelo, a vanjska je strana peharčića uvijek dlakava.

BEZBRADA ČAŠICA

Hymenoscyphus imberbis (Bull.) Dennis

Etimologija: in (lat.) = označava negaciju + barba (lat.) = brada. Po odsustvu dlačica na površini apotecija.

Plodno tijelo (apotecij): 3-5 (7) mm širok, isprva je okruglast, kasnije se raširi i ulegne na sredini, tanjurast, s kratkim stalkom, površina je malo ljepljiva; bjelkasto, limunastožuto, često je s ružičastim tonom, prozirno, kasnije izblijedi, starenjem ili na dodir postane crvenkasto-smeđe, rub je često iskrivljen.

Stručak: Kratak ili nije izražen, bjelkast ili s ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične do vretenaste, s po jednom malom uljnom kapljom na krajevima, prozirne, amiloidne, 11.3-13.4 x 4-5.7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo je nepostojeće, tanko, voštano, mekano, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i početkom ljeta u aluvijalnim bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće jasena. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici lipnja.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj vrsti prilično sliči žuta gltkočaška (Calycina citrina), koja nema izražen stalak.

ZAČINSKA ČAŠICA

Hymenoscyphus menthae (W.Phillips) Baral

Etimologija: Mentha (lat.) = metvica. Po povezanosti s biljkom.

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) mm širok, isprva je okruglast, kasnije se raširi i ulegne na sredini, tanjurast, sa stalkom, gornja je himenijalna strana žućkasta, donja je strana malo svjetlija, površina je malo baršunasta.

Stručak: Duži je od širine apotecija, valjkast, malo zadebljan na vrhu, tanak, žuto-smeđ, tamniji je od apotecija, na bazi je tamnosmeđ do crn.

Spore: Vretenaste, duguljaste, 16-20 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela, prozirna.

Meso: Tanko, mekano, kožica apotecija je vrlo žilava, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na trulim stabljikama biljaka. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom rujna na biljnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj vrsti sliči valovita čašica (Hymenoscyphus repandus), koja ima svjetliji stručak i manje spore.

Phaeohelotium monticola - created on September 2018 in Бежаницкий р-н, Псковская обл., Russian Federation by Eugene Popov

PLANINSKA ČAŠICA

Hymenoscyphus monticola (Berk.) Baral

Etimologija: mons (lat.) = planina + cola (lat.) = stanovnik, koji obitava. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) mm široko, u ranoj je mladosti u obliku zvrka, a poslije se izravna i sliči disku ili može biti čak konveksan, izravno je spojen sa supstratom, kasnije formira stalak; unutarnja je himenijalna strana glatka, žuta ili žuto-narančasta, a u starosti posmeđi; vanjska je sterilna strana svjetlija ili čak bjelkasta.

Stručak: Najprije ne postoji, formira se nešto kasnije, svijetložut.

Spore: Eliptične do vretenaste, duguljaste, glatke, sitno točkaste, najčešće s jednom pregradom, ali mogu imati i tri, prozirne, 8.8-18 x 2.9-5.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Sočno, žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima (panjevi, trupci, plodovi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, voli vlažna mjesta, često se pronađe i u vodi stajaćici.

Doba rasta: 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka lako zamijeni s nizom žutih mješinarki, osobito sa žutom glatkočaškom (Calycina citrina), ali ona na bazi ima vrlo kratak stalak i himenij u obliku plitke zdjelice ili tanjurića. Za sigurnu determinaciju žutih i drugih sitnih mješinarki nužno je utvrditi mikrostrukturu plodnog tijela.

Hymenoscyphus repandus - created in Finland by Stefan Jakobsson

VALOVITA ČAŠICA

Hymenoscyphus repandus (W.Phillips) Dennis

Etimologija: repandus (lat.) = valovit, naboran. Po rubu apotecija.

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 (6) mm široko, slično je sitnom peharu, čašici ili tanjuriću sa stalkom; unutarnja je himenijalna strana glatka i žućkasta do blijedooker; vanjska je sterilna strana slične boje; rub je bjelkast i malo baršunast.

Stručak: 0.5-1 mm visok, valjkast, relativno je dug, duži je od širine apotecija; nešto je svjetliji od čašice, bjelkast je do svijetložućkast.

Spore: Nepravilno eliptične, glatke, ponekad sa sitnim uljnim kapljama, prozirne, 12-13 x 2.7-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bjelkasto je do svijetložuto, mekano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprofit krupnijih biljnih ostataka (stabljike, grane) osjaka (Cirsium), kupine i drugog bilja, kao i različitog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na otpalim cvjetovima (resama) johe raste sličan vrlo sitan peharčić Hymenoscyphus immutabilis. Plodno tijelo naraste samo 0.2-0.5 mm široko, unutarnja je himenijalna strana bijela i glatka, a na osnovi je izražen stalak. Na ostacima raznih biljaka raste i donekle sličan peharčić Hymenoscyphus scutula, čiji peharčić naraste 1-4 mm široko, unutarnja je himenijalna strana žuto-oker ili krem, a stalak je na bazi plodnog tijela 1-7 mm visok. Njegove su spore velike 18-27 x 3.5-5 µm i na sredini su pregrađene, imaju eliptičan oblik i na oba kraja sadrže po jednu oštru bodlju.

KASNA ČAŠICA

Hymenoscyphus serotinus (Pers.) W.Phillips

Etimologija: serus (lat.) = kasno, prošlo. Po vremenu rasta.

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 mm široko, već je u ranoj mladosti izravnato ili konveksno, nikada nije u obliku pehara; unutarnja je himenijalna strana glatka, žuta, ali i bijela ili krem, u starosti je crvenkasto-smeđa.

Stručak: 0.5-4 (8) mm visok i 0.25-0.6 (0.9) mm debeo, valjkast, na bazi je malo zakrivljen, bijel.

Spore: Vretenaste, glatke, imaju po nekoliko uljnih kaplji, prozirne, 21-28 x 3.5-4 µm.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bjelkasto je ili žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj vrsti prilično sliči čašasta čašica (Hymenoscyphus calyculus), koja raste na istome staništu. Međutim, spomenuta mješinarka ima unutarnju himenijalnu stranu u obliku pehara ili zdjelice, dok opisana mješinarka ima uvijek izravnat ili konveksan himenij.

Hymenoscyphus umbilicatus - created in Netherlands by ieko staal

PUPČASTA ČAŠICA

Hymenoscyphus umbilicatus (Le Gal) Dumont

Etimologija: umbilicus (lat.) = pupak, središte. Po obliku klobuka.

Plodno tijelo (apotecij): 0.4-3 (5) mm široko, u ranoj je mladosti u obliku zvrka, a poslije tanjurasta s produbljenom sredinom i na kraju se izravna ili čak ispupči, na bazi gotovo da nema stalak, već prianja na supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka i žuta do žuto-narančasta; vanjska je sterilna strana nešto svjetlija i kod zrelih plodnih tijela sitno maljava; rub je katkad blago zasječen ili zupčast.

Stručak: Vrlo kratk ili ne postoji, često koničnog oblika; bjelkast je do svijetložut.

Spore: Vretenaste, sa zaobljenim krajevima, skoro u obliku banane, glatke, s dvije velike i mnogo malih uljnih kapljica, prozirne, 14-17 x 4-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, bjelkasto je do žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na plodovima drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je žuta glatkočaška (Calycina citrina).

Phaeohelotium carneum - created in Netherlands by Ruud en Betty van Middelkoop

MESNATOCRVENKASTA TANJURICA

Phaeohelotium carneum (Fr.) Hengstm.

Etimologija: carneum (lat.) = mesnato, boje mesa. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 mm široko, u obliku je sitnog pehara ili plitkog tanjurića, poslije može biti i pločasto i čak konveksno, na osnovi nema stalak, izravno je spojeno na supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka, najprije je bijela do žućkasta, kasnije je crvenkasto-smećkasta, vanjska je sterilna strana slične boje.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, s nekoliko uljnih kapljica, prozirne, 9-12 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na ležećim krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sve sitne mješinarke iz ovog roda imaju excipulum (vanjska strana plodnog tijela) građen od bezbojnih okruglastih stanica. Opisanu je mješinarku lako makroskopski prepoznati jer mlado bijelo-žućkasto plodno tijelo poslije poprimi ružičasto-smećkastu boju. Osim toga, plodno tijelo može biti u obliku pehara, tanjurića ili diska, a može biti i konveksno s vijugavim rubom.