Inocybe giacomi - created on July 2018 in Mellom søndre og mitre knudshøa, Oppdal, Tø, Norway by Perry Gunnar Larsen

GIACOMOVA CJEPAČA

Inocybe giacomi J.Favre

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe giacomi J.Favre (GBIF ID 8399958)

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-4.5 cm širok i 1-1.6 cm visok, konveksan u mladosti, zatim je izravnat i sa širokom tupom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema van je resasto-vlaknasta, vlakna se često lome, ostaci ovoja nisu prisutni, vlakna su tamnosmeđa na svijetlo sivo-smeđoj osnovi ili je prilično ujednačeno obojen, na sredini je smeđ ili u mladosti također crven, a rub svijetlo sivo-smeđ, rub obično nije podvijen, kasnije je često valovit i prozirno narebran.

Stručak: 4-5 cm visok i 7-10 mm debeo, valjkast, na bazi je kuglasto zadebljan ili sužen, vlaknasto crtast, vrlo je sitno bijelo do smeđe baršunast, svijetlosmeđ s crvenkastim odsjajem do bjelkast.

Listići: Umjereno su gusti do prilično razmaknuti, široki su do 6 mm, trbušasti, usko su prirasli, u mladosti su svijetlo sivo-smeđi, kasnije su svijetlosmeđi, oštrica je boje lica ili svjetlija, glatka ili blago resasta.

Spore: Eliptične, višekutne ili s nekoliko grbica, često su četverokutne, 8.5-11.5 × 5.5-7.3 μm, Q = 1.3-1.9, Qe = 1.5-1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, 28-38 × 10-12 μm, pleurocistide su 42-84 × 14-25 μm, oblika su uske do prilično široke boce s kratkim vratom, rijetko su usko vretenaste, obično su s kristalima na vrhu, žućkasta je stijenka često izraženo zadebljana na vratu, debljine do 4 μm, rjeđe 6 μm, cheilocistide su slične pleurocistidama, rjeđe su s dugim vratom, često su s kristalima na vrhu, dio je tankih stijenki, caulocistide su na vrhu stručka slične pleurocistidama, ponekad su veće, rjeđe su batinaste ili valjkaste, nekad su s tankim stijenkama, cauloparacistide su tankih ili blago zadebljanih stijenki; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili crvenkasto u stručku, nekad na oštećenim mjestima postaje crveno-smeđe; miris je kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, po poljima, na livadama i u suhim crnogoričnim i miješanim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom, brezom ili vrbom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Kühner i Romagnesi (1953.) te Moser (1978.) smatrali su opisanu vrstu sinonimom za Inocybe boltonii, iako su cistide ove vrste nešto kraće, a površina klobuka ljuskava. Prilično je slična bliska cjepača (Inocybe proximella), koja obično raste obično u šumama ispod smreke, a stijenka pleurocistida je rijetko zadebljana na vrhu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.