Agaricus caballeroi - created on October 2024 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

CABALLEROVA PEČURKA

Agaricus caballeroi L.A.Parra, G.Muñoz & Callac

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Agaricaceae > Rod: Agaricus > Vrsta: Agaricus caballeroi L.A.Parra, G.Muñoz & Callac (GBIF ID 7781310)

Etimologija: U čast španjolskom mikologu Agustínu Caballeru. Po imenu.

Klobuk: 4-10 cm širok, u početku je okruglast, zatim konveksan, na kraju je spljošten, suh, isprva je gladak, zatim ostaje takav ili se razlaže na stisnute crvenkasto-smeđe, prljavo smeđe ili oker-smeđe ljuske na bjelkastoj osnovi, obično su jedva uočljive jer se međusobno preklapaju, čak i kod odraslih primjeraka, u starosti ili trljanjem postaje žut ili hrđastosmeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, ne prelazi ili vrlo malo (oko 1 mm) prelazi listiće.

Stručak: 2.5-10 cm visok i 1-5-4 cm debeo, valjkast, trbušast ili batinast, često je zašiljen na bazi, iznad vjenčića je gladak, ispod vjenčića je često s ostacima ovoja (velum univerzale), potpuno priljubljenim ili samo svojim gornjim dijelom, dio je malo odvojen, narančasto-smeđe boje, iako ponekad, osobito za suhog vremena, ovi ostaci ovoja mogu ubrzo nestati, a tada poprima bjelkastu boju, sličnu onoj na ostatku površine, baza je sa debelim rizomorfima, vrlo izraženim, malobrojnim, vrlo dugim, a kod nekih primjeraka mogu doseći i do 7 cm, ponekad su uočljive fine micelijske niti, u mladosti trljanjem postaje tamnoružičast; vjenčić je bijel, tanak, prema rubu je deblji, do 1.6 cm širok, opnast i viseći, obično je dvostruk, gornjom je površina uočljivo izbrazdana, a donja vlaknasta, često je na rubnom dijelu dekoriran ljuskama iste boje kao i rub i koji ponekad može imati nazubljeni kotačić, a ponekad je jednostavan zbog nepostojanja ljuski na donjoj površini.

Listići: Gusti, slobodni, do 1 cm visoki, izmiješani su s lamelulama, isprva su bjelkasti, ubrzo blijedo ružičasti, zatim svijetloružičasti pa sivo-smeđi i na kraju tamnosmeđi ili gotovo crni, oštrica je fino nazubljena, u mladosti je bjelkasta, ali uskoro iste boje kao i ostala površina listića.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, prozirne, glatke, s debelom stijenkom, bez kličnog otvora, (4.8) 5.7-6.5 (6.9) x (3.9) 4.5-5.2 (5.4) μm, Q = (1.07) 1.1 - 1.28 (1.5), bazidiji 25-35 x 6,5-10 μm, cheilocistide su neupadljive i teško ih je razlikovati od bazidija, jednostavne ili s nekoliko segmenata prema bazi, valjkaste s proširenim vrhom, batinaste ili jajolike, prozirne, 15.5-30 x 4-13 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, na prerezu polagano postaje ružičasto ili crvenkasto; miris je ugodan, nejasan, nije na anis, niti na tintu ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru sa Schäfferovom otopinom ili KOH ne mijenja boju.

Stanište: Raste u jesen, uglavnom u skupinama, često brojnim, ponekad i pojedinačno, u parkovima i svim tipovima šuma, najčešće šumama bora (Pinus halepensis, Pinus pinea), te na obalama rijeka ispod bjelogoričnog drveća, obično jasena, topole ili brijesta u vlažnoj travi, na pješčanom i glinenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer jestivost zbog rijetkosti nije u potpunosti poznata.

Napomena: Karakteristična je po staništu i mesu koje na prerezu jedva uočljivo pocrveni.