Ukupno vrsta gljiva: 2008

Ovo je jedan od najvažnijih ektomikoriznih rodova gljiva u umjerenim i subarktičkim šumskim ekosustavima, ali i jedan od najmanje dokumentiranih u javnim bazama podataka. Sadašnja se sustavnost uglavnom temelji na makromorfologiji i ne razlikuje se značajno od one koju je predložio Vittadini (1831.). Od 92 vrste priznate diljem svijeta, 23 su izvorno opisane iz Europe, a 17 od njih je opisano prije 20. stoljeća. Taksonomska se pozicija roda uglavnom temelje na nekoliko izvaneuropskih vrsta, a većina uobičajenih europskih vrsta još uvijek je slabo dokumentirana. Na temelju opsežnog taksonomskog uzorkovanja uglavnom napravljenog u biogeografski bogatom kantabrijskom području (Španjolska), dopunjenog zbirkama iz Francuske, Grčke, Italije, Norveške, Portugala i Švedske, sve trenutno priznate vrste u Europi su sekvencirane po rDNA. Kombinirane filogenetske analize dale su molekularnu potporu sekcijama Elaphomyces i Ceratogaster, dok treća, bazalna loza obuhvaća sekcije Malacoderma i Ascoscleroderma kao i tropski rod Pseudotulostoma. Raspravlja se o ograničenjima vrsta, a neki sojevi koji su prije bili predloženi kao izvorne vrste na temelju morfologije i biogeografije ponovno se vrednuju kao varijeteti ili oblici. Veličina i dekoracija spora, značajke površine peridija, struktura peridija i prisutnost micelija pričvršćenog na površinu peridijala pojavljuju se kao najznačajniji sustavni znakovi.

Rod: Elaphomyces Nees

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Ascomycota

Razred: Eurotiomycetes

Red: Eurotiales

Porodica: Elaphomycetaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Elaphomyces anthracinus

Elaphomyces anthracinus - created in Norway by Wenche Eli Johansen

Info
CC-BY

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Nedovoljno poznata vrsta

CRNA JELEN-GLJIVA

Elaphomyces anthracinus Vittad.

Engleski naziv: Smooth-Coated Elaphomyces

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, okruglasto, često ima pupčani nastavak, nema sterilnu osnovu i prekriveno je tankom krastom maljavog micelija i ostacima tla; površina je tamnosmeđa, omotač često mjestimice nestaje, ispod spomenute kore površina je peridija glatka ili posve sitno bradavičava, što je uočljivo pomoću leće, peridij je debeo 2-3 mm, vanjski je sloj mnogo tanji i crn kao ugljen, struktura je hifa jako kompaktna, ispod se nalazi deblji bjelkasti sloj koji je prema starosti sve tanji i tanji.

Spore: Kruglaste, 15-19 µm; otrusina je crna do crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto-sivkasto, poslije crno-smeđe, pod starost se pretvara u praškastu masu; miris je jak i oštar samo kod starih primjeraka, okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen podzemno u površinskom humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati eventualnu konzumaciju ove vrste.

Napomena: Po tamnosmeđoj su površini plodnog tijela slične morettijeva jelengljiva (Elaphomyces morettii), koja ima crnkasto-smeđu glebu, te modrosporna jelengljiva (Elaphomyces cyanosporus), koja ima plavu do crno-smeđu glebu s plavkastom nijansom. Pri pronalaženju podzemnih gomoljača od velike su pomoći šumske životinje koje ih iskopavaju i jedu.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je tamnosmeđa; 3. površina je glatka; 4. peridij je debeo 2-3 mm, vanjski je sloj tanak i crn, unutarnji je sloj deblji i bjelkast; 5. meso je bjelkasto-sivkasto do crno-smeđe; 6. miris mesa je jak i oštar samo kod starih primjeraka; 7. raste podzemno u površinskom humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1653. Ugljenarska jelengljiva (Elaphomyces anthracinus Vittadini); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crna jelen-gljiva (Elaphomyces anthracinus Vittad.)

Elaphomyces cyanosporus

Elaphomyces cyanosporus - created in Spain by Juan Carlos Campos Casabòn

Info
CC-BY-NC-ND

Nejestiva gljiva

MODROSPORNA JELENGLJIVA

Elaphomyces cyanosporus Tul. & C.Tul.

Plodno tijelo: 0.5-1.5 (2) cm široko, okruglasto, često ima pupčani nastavak, nema sterilnu osnovu i prekriveno je tankom krastom maljavog micelija i ostacima tla; površina je smećkasta do tamnosmeđa, omotač često mjestimice nestaje, ispod spomenute kore površina peridija je glatka ili posve sitno zrnato-bradavičava, bradavice su guste, piramidalne ili zaokružene, što je uočljivo pomoću leće, peridij je debeo 2-3 mm, valjski je sloj mnogo tanji i gotovo crn kao ugljen, struktura je hifa jako kompaktna, ispod se nalazi deblji bjelkasti sloj koji je prema starosti sve tanji i tanji.

Spore: Kuglaste, mrežaste, 17-26 µm; otrusina je smeđa do crno-ljubičasta.

Meso: Najprije plava, kasnije crno-smeđa do crna s plavkastom nijansom; miris nije izražen, a okus je gorak, neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, podzemno na dubini oko 20-30 cm, na vapnenastom tlu, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Po tamnosmeđoj su površini plodnog tijela slične morettijeva jelengljiva (Elaphomyces morettii), koja ima crnkasto-smeđu glebu, te crna jelen-gljiva (Elaphomyces anthracinus), koja ima bjelkasto-sivkastu glebu, ali kod nijedne navedene vrste gleba nema plavkastu nijansu. Pri pronalaženju podzemnih gomoljača od velike su pomoći šumske životinje koje ih iskopavaju i jedu. Na mjestu svježih tragova kopanja životinja potrebno je malo razgrnuti humus i pronađu se zaostala plodna tijela.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je tamnosmeđa; 3. površina je glatka ili sa sitno bradavičava; 4. peridij je debeo 2-3 mm, vanjski je sloj tanak i crn, unutarnji je sloj deblji i bjelkast; 5. meso je plavo do crno-smeđe; 6. okus mesa je gorak i neugodan; 7. raste podzemno u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1657. Modrosporna jelengljiva (Elaphomyces cyanosporus Tul. & C.Tul.), Sinonim: Elaphomyces persooni var. minor Tul. & C.Tul.

Elaphomyces decipiens

Elaphomyces decipiens - created in Norway by unknown

Info
CC-BY-SA

Nejestiva gljiva

VARLJIVA JELENGLJIVA

Elaphomyces decipiens Vittad.

Plodno tijelo: 0.5-1.5 (2) cm široko, pravilno kuglasto, može biti krem-smeđe, žuto-smeđe, svijetlosmeđe ili sivo-smeđe s ostacima tla isprepletenima micelijem; površina je prekrivena sitnim i prilegnutim bradavicama, između bradavica je vidljiv bjelkast sloj micelija, peridij je formiran od tanke površinske korice koja je na presjeku krem-oker te ima zubati profil, u starosti je vrlo tvrda, poput ljuske oraha, ispod se nalazi mesnati sloj debeo 1 mm koji je mramoriran s bijelim žilicama.

Spore: Kuglaste, dekorirane gustim i malo zavijenim šiljcima visokim 1-2.5 µm, 20-25 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto ili sivkasto, zatim smećkasto, u starosti tamnosmeđe i pregrađeno bijelim tramalnim stijenkama, gleba (fertilna masa) je u starosti paučinasta, pretvara se u gotovo crnu prašnjavu masu, poput crnog baruta; miris je odvratan na dim, a okus neugodan i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s hrastom i grabom, podzemno na dubini od 20-30 cm, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Karakteristična je vrsta po mramoriranim mesnatim dijelom peridija, po čemu se lako razlikuje od sličnih jelengljiva, kao što je zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus), koja je dosta većih dimenzija. Pri determinaciji jelengljiva potrebno je pažljivo promatranje karakteristika peridija i bradavica na površini uz pomoć povećala.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je krem-smeđa, žuto-smeđa do sivo-smeđa; 3. površina je sitno bradavičava; 4. peridij je debeo oko 1 mm, vanjski je sloj tanak i krem-oker, unutarnji je sloj deblji i mramoriran bjelkastim žilicama; 5. meso je bjelkasto, sivkasto do smeđe; 6. miris mesa je neugodan na dim; 7. raste podzemno u bjelogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1655. Varljiva jelengljiva (Elaphomyces decipiens Vittadini)

Elaphomyces granulatus

Elaphomyces granulatus - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

Info
CC-BY

Nejestiva gljiva

ZRNATA JELENGLJIVA

Elaphomyces granulatus Fr. (1829)

Etimologija: granulatus (lat.) = zrnasto. Po zrncima po površini.

Engleski naziv: False Truffle

Plodno tijelo: Promjera 0.5-3 (5) cm, okruglasto je ili jajoliko, dno dijela ukopanog u zemlji je s isprepletenim micelijskim nitima; najprije je žuto-smeđe, zatim oker ili smećkasto, površina je prekrivena sitnim i prilegnutim bradavicama između kojih je vidljiv bjelkasti sloj micelija po čemu je karakterističnog izgleda, u starosti je često vrlo tvrda, poput ljuske oraha; peridij čini tanka površinska kora, ispod kožice je prilično debeli mesnati sloj debljine 1-3 mm koji je na prerezu bjelkast do žut i nema vidljivih žilica, do glebe je vidljiv oker-crvenkasti obruč, hife su pigmentirane i jako zbijene, u vanjskoj kori žuto-smeđe, struktura je hifa poluprozirna i paralelna.

Spore: Kuglaste, bradavičave, 19-26 µm; otrusina je smeđa do crno-ljubičasta.

Meso: Najprije je smećkasto, zatim tamne ljubičasto-smeđe boje, dosta je čvrsto, na kraju se pretvara u prah spora, izgleda poput crnog baruta; miris je slab na zemlju, a okus je gorkast i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama, u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, oko 20-30 cm ispod površine zemlje.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste. Dio izvora navodi da je gljiva ljekovita jer sadrži tvari za koje je utvrđeno da djeluju antikancerogeno i antireumatski, međutim nikako se ne smije koristiti za takve svrhe jer nema znanstvene potvrde za takve tvrdnje, a i zbog zbog prethodno navedene kontaminacije opasnim tvarima.

Napomena: Raste podzemno i dosta je vole jesti i iskopavati razne životinje kao što su divlje svinje, jelenovi i sl., na mjestu iskapanja se često nalazi životinjski izmet. Plodna tijela često parazitiraju druge vrste gljiva batinastog oblika, kao što su klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum), glavati jezičak (Tolypocladium ophioglossoides).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je žuto-smeđa do smećkasta; 3. površina je sitno bradavičava; 4. peridij je debeo 1-3 mm, vanjski je sloj tanak, unutarnji je sloj deblji i bjelkast do žut; 5. meso je smećkasto do ljubičasto-smeđe; 6. okus mesa je neugodan i gorkast; 7. raste podzemno u miješanim i crnogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1656. Zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus Fries)

Elaphomyces morettii

Elaphomyces morettii - created in Norway by unknown

Info
CC-BY-SA

Nejestiva gljiva

MORETTIJEVA JELENGLJIVA

Elaphomyces morettii Vittad.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, okruglasto i malo spljošteno, prilično pravilno, površina je blijedo žućkasto-zelenkasta, a poslije uznapredovalo postaje tamnosmeđa i konačno crnkasta, omotana je nitima micelija, peridij je oker-rđast i tvrd te lomljiv, oštro bradavičav, na presjeku je jasno vidljiv tamniji obruč, unutarnja je strana peridija homogena i bjelkasta ili sivkasta, čvrsta i gotovo dvostruka, peridij je debeo 1-2 mm, pod starost unutarnji sloj nestaje, plodno tijelo na osnovi ima kratko crno ispupčenje opleteno hifama.

Spore: Kuglaste, glatke ili malo hrapave, 20-23 µm; otrusina je crvenkasta do crna.

Meso: Tamnosivo kada spore sazriju; miris u mladosti nije izražen, a u starosti miriše na sumporovodik ili sumpornu kiselinu.

Stanište: Raste u jesen i zimu u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s lijeskom, bukvom i hrastom, ispod površine tla.

Doba rasta: 1, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Karakteristična je vrsta po šiljato bradavičavoj površini plodnog tijela, koje je kestenjastosmeđe boje s ružičastom nijansom te crno pjegavo.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je žućkasto-zelena do tamnosmeđa; 3. površina je oštro bradavičava; 4. peridij je debeo 1-2 mm, vanjski je sloj tanak i taman, unutarnji je sloj deblji i bjelkast do sivkast; 5. meso je tamnosivo; 6. miris mesa je neugodan na sumpornu kiselinu; 7. raste podzemno u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1652. Vittadinijeva jelengljiva (Elaphomyces echinatus Vittadini), Sinonim: Elaphomyces aculeatus Tul.

Elaphomyces muricatus

Elaphomyces muricatus - created on May 2007 in Θεσσαλία, Ελλάδα, Greece by bkaounas

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

KRATKOŠILJATA JELENGLJIVA

Elaphomyces muricatus Fr.

Etimologija: murex (lat.) = volak (Murex trunculus), morski puž. Po izgledu površine.

Engleski naziv: Marbled False Truffle

Plodno tijelo: promjera je 0.5-3 (4) cm, okruglasto je i nepravilno gomoljasto, tvrdo, žilavo; najprije je žuto pa smećkasto, narančasto-smećkasto do crvenkasto-smećkasto; dekorirano je sitnim piramidalnim bradavicama, peridij je debljine do 2 mm, žut, ružičast i svijetlosmeđ, u starosti izuzetno tvrd, poput ljuske oraha, zbog šupljikavosti je mrljasto-mramoriran.

Spore: Kuglaste, bradavičave i sitno ježaste, 15-27 µm; mješinice kuglaste, s 2-4 spore; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Smećkasto, kasnije tamnoljubičasto-smeđe, pamučasto, u starosti je plavo-crno i crno poput baruta; miris je u mladosti neugodan na benzin, a okus je gorak i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, podzemno, svega nekoliko centimetara ispod površine tla, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće s bukvom i hrastom. Jedna je od najčešćih vrsta jelengljiva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste. Dio izvora navodi da je gljiva ljekovita jer sadrži tvari za koje je utvrđeno da djeluju antikancerogeno i antireumatski, međutim nikako se ne smije koristiti za takve svrhe jer nema znanstvene potvrde za takve tvrdnje, a i zbog zbog prethodno navedene kontaminacije opasnim tvarima.

Napomena: Po izgledu je najprepoznatljivija po mrljasto-mramoriranom peridiju. Zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus) je mnogo češća vrsta, ali nema isti peridij i ima drugačije spore. Na ovoj vrsti često rastu druge vrste mješinarki, kao što je primjerice klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je žuta do crvenkasto-smećkasta; 3. površina je sitno piramidalno bradavičava; 4. peridij je debeo 1-2 mm, žut do smećkast, mrljast i mramoriran; 5. meso je smećkasto do ljubičasto-smeđe; 6. miris mesa je neugodan na benzin, a okus gorak i neugodan; 7. raste podzemno u površinskom sloju u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1654. Kratkošiljata jelengljiva (Elaphomyces muricatus Fries)

Elaphomyces persoonii

Elaphomyces persoonii - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

Info
CC-BY-NC-ND

Nejestiva gljiva

PERSOONIJEVA JELENGLJIVA

Elaphomyces persoonii Vittad.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, okruglasto ili gomoljasto, a često je spljošteno, osnova je jasna i konična, na osnovi zaostaje produženje omotano ljubičastim micelijem, formirano je od tvrde ovojnice (peridij) i unutarnje šupljine s glebom, peridij je debeo 2-3 mm i na presjeku je sivo-ružičast, prilično je uniforman, prekriven je ornamentom gustih i pravilnih bradavica, bradavice su najčešće spljošteno-zaokružene i tamnosmeđe ili gotovo crne, sličan je zimskom tartufu (Tuber brumale).

Spore: Kuglaste, mrežaste, 18-22 µm; otrusina je tamnosmeđa do tamno maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, zatim zelenkasto-plavo, a u starosti je čađavo i pretvara se u prah od spora; miris je ugodan i podsjeća na tartufe, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine podzemno u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s kestenom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Slična je modrosporna jelengljiva (Elaphomyces cyanosporus), koja je najčešće nešto manjih dimenzija.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je tamnosmeđa do crna; 3. površina je gusto i pravilno bradavičava, bradavice su spljošteno-zaokružene; 4. peridij je debeo 2-3 mm, ujednačeno sivo-ružičast; 5. meso je bjelkasto do zelenkasto-plavo; 6. miris mesa je ugodan na tartufe; 7. raste podzemno u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod kestena

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1658. Persoonijeva jelengljiva (Elaphomyces persoonii Vittadini)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži