MALJAVA CJEPAČA

Mallocybe heimii (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog botaničara Rogera Heima (1900-1979), koji je bio specijaliziran za mikologiju i tropsku fitopatologiju. Bio je poznat po svojim studijama koje su opisivale anatomiju himenija gljive, sistematiku i filogeniju viših gljiva (osobito srodnih rodova Lactarius i Russula, Russulales i Secotium), mikologiju tropskih gljiva kao što je rod Termitomyces, kao i etnomikološki rad na halucinogenim gljivama iz rodova Psilocybe i Stropharia. Za života je objavio preko 560 članaka, znanstvenih radova i značajnih radova iz područja poput botanike, kemije, obrazovanja, šumarstva, hortikulture, umjetnosti, medicine i zoologije.

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ponekad lagano ispupči; žuto-smeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili sivo-smeđ, nije vodenast, nije crtast, površina je jako radijalno čehasto-maljava, kožica jako prelazi preko ruba i često je spojena s prstenastim pojasom, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-4.5 (5.5) cm visok i 5-9 mm debeo, uglavnom je nešto kraći od širine klobuka, lagano je zadebljan i korjenast na bazi; žuto-smeđ je ili svijetlosmeđ, donji je dio uočljivo uzdužno vlaknast, a iznad vjenčića je sitno pahuljast, stršeća vlakanca tvore vjenčić.

Listići: Lagano su prirasli i vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, trbušasti, gusti, izmiješani su s lamelulama, sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 8.2-11.6 x 4.3-5.6 µm; otrusina je smeđe boje duhana.

Meso: Tanko, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, po naplavinama i pjeskovitom tlu uz morsku obalu, u simbiozi s borovima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početko prosinca, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivosti ove vrste nije u potpunosti poznata zbog njezine rijetkosti, međutim smatramo je otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična je slatkastogorka cjepača (Inocybe dulcamara) koja ima nešto veće spore i drugačiji ovoj. Ova vrsta pripada skupini Mallocybe koja se po određenim karakteristikama polako izdvaja iz roda Inocybe i tvori novi rod.