Russula velutipes - created in Novof, Norway by Perry Gunnar Larsen

RUŽIČASTA KRASNICA

Russula aurora Krombh.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula aurora Krombh. (GBIF ID 7905123)

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po boji.

Engleski naziv: Dawn Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, nepravilan, neravan ili blago valovit, kožica se guli do 1/3 promjera ili više, gotovo je gladak ili žiličast i fino hrapav, u pravilu je suh i bez sjaja, karmincrven do ružičast, nekad je više ili manje zasićene crvene boje trešnje, na rubu izblijedi u krem-žutu ili žuto-oker boju ili je tamniji na sredini, s ljubičastom nijansom, ponekad je mjestimično bakrenosmeđ, marelično narančast, a vrlo rijetko čitav izblijedi u krem-oker boju, rub je uglavnom gladak, ponekad je malo narebran u starosti.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2.8 cm debeo, tipično je batinast, jasno je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana, manje je ili više pahuljast, osobito na gornjem dijelu, bijel, bez ružičaste nijanse, na kraju je s oker-smeđim mrljama.

Listići: Vrlo su gusti, široki su 7-13 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, rijetko su račvasti, nisu lomljivi, ponekad su izrazito mekani, bjelkasti, kasnije su s prilično jasnim žućkastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, sa sitnim, stožastim bradavicama visokim do 0.4 µm, prilično povezanim tankim grebenima koje tvore cik-cak, zebrasti ili samo djelomični mrežasti uzorak, izraženo su amiloidne, 5.8-8.4 x 5.3-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, uske, 36-50 x 8-10 μm, cheilocistide su rijetke, vretenaste, često s vršnim produžetkom, s trbuhom širokim 8-11 μm, pileipelis je vrlo uzak, sastoji se od kratkih, tupih hifa, širokih 2-4.5 μm, te tupih, prilično tankih, višesegmentnih primordijalnim hifa, širokih 3-6 μm; otrusina je bjelkasta (Ib), brzo postane kremasta kad se osuši.

Meso: Debelo, čvrsto bijelo, vrlo slabo je promjenjivo; miris je slab, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom postane crveno-ljubičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je minimalna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvom, lijeskom, lipom, grabom, smrekom ili borom, na vapnenastom, umjereno glinenastom, ali i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Ova prekrasna proljetno-ljetna krasnica pojavljuje se krajem svibnja u nizinskim šumama hrasta, ali i kestena i graba, a krajem lipnja u planinskim šumama bukve. Nije pronađena u područjima zimzelenih mediteranskih hrastova. Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, čvrstom mesu, bijelom stručku, obično batinastom, više ili manje sjajnom i mazavom klobuku po vlažnom vremenu, od tamnoružičaste do svijetlocrvene boje, bakrenosmeđ ili marelično narančast na sredini, ponekad čak i žut, vrlo rijetko potpuno izblijedi u kremasto-oker tonove (Russula aurora var. cretacea). Površina klobuka čini se pahuljastom, iako teško može opravdati epitet baršunast. Ipak je uočena izražena ljuskavost klobuka, kao i stručka. Rub klobuka je malo ili nimalo narebran. Listići su relativno gusti, otrusina bijela, ali brzo postaje kremasta. Miris i okus mesa su slabo izraženi, a kemijske reakcije tipične za vrste iz podsekcije Roseinae, vrlo slaba s gvajakovom tinkturom i crveno-ljubičasta sa sulfovanilinom. Mikroskopski je karakteristična po sporama sa sitnim bradavicama koje se spajaju u tanke i male razgranate grebene, a pileipelis je s običnim hifama, te kratkim i relativno rijetkim primordijalnim hifama, zbog čega je površina klobuka više ili manje glatka i sjajna, odnosno različita nego kod vrsta iz podroda Incrustatula. Dok srednje velike krasnice s bijelom otrusinom i crvenkastim klobukom obično imaju ljut okus mesa, vrste s blagim mesom, poput opisane vrste, prava su rijetkost i njihova kožica klobuka je često prekrivena gustim bijelim pahuljama koje tvore čuperke inkrustiranih primordijalnih hifa. Među njima je i Zvarova krasnica (Russula zvarae), koja se razlikuje po stručku koji je gotovo uvijek s ružičastom nijansom, još baršunastijim klobukom i vrlo slaboj reakciji sa sulfovanilinom. Tvrda krasnica (Russula rosea) je prepoznatljiva po iznimnoj tvrdoći, osvježavajućem okusu u listićima, velikoj učestalosti crvene pigmentacije na stručku i hrapavom klobuku bez sjaja.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Josipović, Matija. 2016. Očaravajući svijet gljiva. Leo-commerce d.o.o. Rijeka. – 406. str. Ružičasta krasnica (Russula aurora Bres. 1892, sinonim Russula rosea Quélet); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1342. str. Russula velutipes Velen.