TURCO-LAZZARIJEVA KRASNICA

Russula turci Bres.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula turci Bres. (GBIF ID 2551485)

Etimologija: Prema slikaru i gastronomu baronu Turco-Lazzariju.

Engleski naziv: Pirate Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, ubrzo se raširi i široko ulegne na sredini, uvijek je sluzav na sredini ulegnuća nakon kiše, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, suh i bez sjaja, pahuljast, ponekad je brašnjav, dosta je promjenjivih boja, ružičasto-ljubičast, crveno-ljubičast, vinskicrven, ljubičasto-smeđ s crnkastom sredinom, može biti izblijeđen ili mjestimično maslinastozelen, žuto-zelen ili čak čitav s tim bojama, također sivkasto-plavičast, s vrlo tamnom sredinom, crnkasto-zelenih ili žućkastih nijansa, s ružičasto-ljubičastim pojasom na rubu, siv s mjestimičnim ružičasto-ljubičastim područjima, rub je tup, gladak, kasnije je slabo narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.5-2.7 cm debeo, valjkast je ili batinast, više je ili manje proširen na vrhu, prvo je pun, srž je kasnije omekšana i pamučasta, na kraju se razgrađuje na žućkaste grudvice, tipično je ljuskav ili pahuljast na gornjem dijelu, bijel, kasnije je sa žuto-smeđim mrljama na dnu.

Listići: Gusti, uglavnom su bez lamelula, prilično su široki i trbušasti, tanki, zaokruženi ili suženi uz stručak, usko su prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su izraženo oker, oštrica je cjelovita i iste boje, nekad malo posmeđe na ozlijeđenim dijelovima.

Spore: Široko su eliptične, s relativno niskim bradavicama visokim do 0.8 µm, dobro poveznim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore djelomični ili potpuni mrežasti uzorak, 7.5-9.6 x 6.2-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-60 x 9-13.5 μm, cheilocistide su vretenaste, s malo sadržaja, 50-105 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od hifa s varijabilnim vrhovima, suženih, zašiljenih ili kljunastih, djelomično valjkastih ili gotovo glavičastih, više ili manje vijugavih, širokih 2.8-4 μm, te prekrivenih prilično debelim primordijalnim hifama, širokim 4.5-8 μm; otrusina je svijetložuta (IVa).

Meso: Prilično je čvrsto u mladosti, bijelo, na prerezu nakon dužeg vremena blago požuti; u dnu stručka miriše na jod ili ljuske oraha, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s željeznim sulfatom (FeSO4) postane narančasto-crveno, srednjeg intenziteta, a reakcija s gvajakovom tinkturom je spora i slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, ali i smrekom ili jelom, na kiselom i pjeskovitom tlu, pronađe se i u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali male vrijednosti zbog tankog mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, srednjoj veličini, brašnjavoj i baršunastoj površini klobuka po suhom vremenu, čije udubljenje sadrži gustu sluz nakon kiše (značajka koja se navodi u mikološkim radovima, a obično se nalazi kod krasnica koje obiluju inkrustiranim hifama), višebojnom klobuku, od ružičasto-ljubičaste do svjetlije, crveno-smeđe ili maslinastozelene boje, ponekad je mjestimično žut ili crnkast na sredini (Russula turci var. gilva je od početka potpuno žuta), pahuljastom ili ljuskavom stručku, ponekad s ružičastom nijansom na jednom dijelu, oker listićima u zrelosti, otrusini IIIc-IVa, mesu koje blago požuti, s mirisom na jod ili ljuske oraha u dnu stručka, blagog okusa, te vrlo slaboj reakcija s gvajakovom tinkturom. Mikroskopski je karakteristična po srednje velikim sporama, dekoracijom s mrežastim uzorkom, s prilično niskim bradavicama i pileipelisom s velikim primordijalnim hifama širokim do 8-9 µm. Raste ispod smreke ili jele, ali najčešće bora, na vapnenastom i više ili manje pjeskovitom tlu. Poznata sklonost ravničarskim ili brdovitim područjima ne isključuje njezinu prisutnost u planinskim područjima, na višim ili nižim nadmorskim visinama. Lako se zamijeni s raznim vrstama s bijelom otrusinom, koje rastu ispod crnogoričnog drveća, kao što je ametistna krasnica (Russula amethystina) iz podroda Incrustatula s višebojnim klobukom i slično baršunastom kožicom, koja je mnogo rjeđa i raste pretežno u planinskim područjima, a karakteristična je po sporama s gotovo izoliranim bradavicama, bez mrežastog uzorka, te klobuku koji u sredini postaje žut po kišnom vremenu, žutozelena krasnica (Russula olivascens), koja je prepoznatljiva po nepravilnijem obliku, glatkoj ili djelomično sjajnoj kožici klobuka i vrlo tamnoj otrusini, oko IVd-e, pupača (Russula caerulea), koja ima glatku i sjajnu površinu klobuka, s vrlo karakterističnom grbicom na sredini koja se obično zadrži tijekom razvoja, neizraženi miris mesa, a otrusina je izrazito žuta, oko IVb. Od ostalih vrsta iz podsekcije Amethystinae, razlikuje se po rastu u kiselim planinskim šumama bora, zrnastom i baršunastom klobuku s narančasto-crvenim pigmentom. Borova krasnica (Russula cessans) je još jedna vrsta s blagim okusom mesa i bijelim sporama, koja obično raste u pjeskovitim šumama bora, a prepoznatljiva je po sjajnom klobuku, s dominantno vinskicrvenim pigmentom, ugodnom mirisu mesa na zrelo voće i obično pozitivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 883. Turco-Lazzarijeva krasnica (Russula turci Bres. ss. R.Maire), Sinonim: Russula punctata Kromh. ss. Sing.; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1364. str. Russula turci Bres.