Način korištenja ljekovitih gljiva

Na samom početku želim napomenuti da je navođenje i opis ljekovitog djelovanja različitih vrsta ljekovitih gljiva sasvim druga tema pa ne želim time opterećivati ovaj tekst. Jedna od daleko najbolje istraženih ljekovitih gljiva posljednjih godina je šarena tvrdokoška (Trametes versicolor). Njezina posebna morfološka obilježja uključuju koncentrične raznobojne zone na gornjoj strani klobuka (bez peteljke) i rupice na donjoj strani koje nose spore. Gljiva je česta u Aziji, Sjevernoj Americi i Europi, gdje je prisutna u svim regijama. Njezina ljekovita vrijednost kao dio kineske tradicionalne medicine datira najmanje 2000 godina unatrag i uključuje opće učinke na zdravlje, uključujući izdržljivost i dugovječnost. I u Kini i Japanu se u tradicionalnoj medicini koriste pripravci kao što je osušeni čaj od gljive u prahu.

Upozorenje: poznato je da ova i brojne druge gljive utječu na razinu šećera u krvi i mogu biti razrjeđivači krvi. Ako imate zdravstvenih problema povezanih sa šećerom u krvi ili uzimate lijekove za razrjeđivanje krvi, budite oprezni i prvo se posavjetujte sa svojim liječnikom.

Ekstrakcija

Osnova svih naših ekstrakata gljiva je nesumnjivo alkoholna ekstrakcija. Ima poprilično loš okus, ali djeluje. Zbog toga postoje brojni procesi bez otapala, koji nježno ekstraktiraju tvari uz zadržavanje izvanrednog okusa i konzistencije.

Razumijevanje hitina još je jedan ključni aspekt ekstrakcije gljiva. Element koji čini stanični zid gljiva je hitin. Većina gljiva koje se konzumiraju kao hrana pretvara se u netopiva vlakna jer ljudsko tijelo ne proizvodi enzim hitinazu potrebnu za razgradnju hitina. U ovom je slučaju važna ekstrakcija gljiva. Slijedeći ispravne tehnike ekstrakcije ljekovitih gljiva, možemo otopiti ovaj hitin i omogućiti našem tijelu jednostavan pristup važnim bioaktivnim tvarima koje se nalaze unutra. Esencijalni triterpeni, steroli, beta-glukani i druge korisne tvari postaju dostupnije.

Za ekstrakciju različitih bioaktivnih tvari gljive moraju se koristiti različita otapala. Na primjer, beta-glukani se moraju ekstrahirati vrućom vodom jer su topljivi u vodi i tijelo ih drugačije ne može apsorbirati. Triterpeni se, s druge strane, moraju ekstrahirati pomoću alkoholnog otapala kako bi bili bioraspoloživi jer su topljivi u alkoholu. Određene vrste gljiva zahtijevaju korištenje samo vode za ekstrakciju jer su polisaharidi poput beta-glukana glavna bioaktivna tvar. S druge strane, ako određene vrste imaju značajne koncentracije i triterpena i beta-glukana onda je najbolji izbor dvostruka ekstrakcija.

Neovisno o njihovim fizičkim i kemijskim svojstvima, svi spojevi prisutni u ekstraktu gljive nazivaju se tvarima "punog spektra". Sastoje se od mnogih tvari iz ekstrakta gljive, uključujući i one topljive u vodi i one koje nisu topljive u vodi. Proizvod punog spektra je koristan jer sadrži cijeli spektar bioraspoloživih tvari u gljivama.

Metode ekstrakcije

Ekstrakcija vodom

Možda nije očito, ali većina ljudi svakodnevno konzumira neku vrstu ekstrakta s toplom vodom. Uobičajeni ekstrakti s toplom vodom su kava i čaj. U tim slučajevima, otapalo (vruća voda) ostaje za uporabu zajedno sa spojevima koji su ekstrahirani iz sirovog materijala. Sirovine mogu biti i gljive. One se kuhaju u vrućoj vodi određeno vrijeme, a tekućina se na kraju kuhanja ocijedi i konzervira, dok se ocijeđene gljive bacaju. Kuhanje u vrućoj vodi izvući će sve spojeve topljive u vodi i neke od netopljivih iz naše sirovine. Oni će sada biti sadržani u našoj tekućini za ekstrakciju. Neki spojevi koji nisu topljivi u vodi ostat će među krutim tvarima koje se bacaju nakon završetka kuhanja.

Uglavnom su dva slična, ali opet različita oblika ekstrakcije gljiva toplom ili vrelom vodom:

1. Vodeni ekstrakt – čaj. To je najjednostavniji i vjerojatno najduže korišteni način korištenja ljekovitih gljiva. Vodeni ekstrakt se dobiva prelijevanjem usitnjenih suhih gljiva (ponekad i svježih) kipućom vodom. Nakon toga se posuda odmah poklopi i ostavi 15-20 minuta kako bi se ljekovite tvari otopile, zatim se procijedi se i pije toplo. Okus je često po gljivama ili ponekad gorak, ali se može popraviti dodavanjem limuna ili meda koji se stavlja malo poslije u topli čaj.

2. Vodeni ekstrakt – detokt. To je u osnovi također čaj, ali se malo drugačije priprema. Koristi se kod pripreme ekstrakta od ljekovitih gljiva čija je struktura često tvrda, gruba i žilava. Osušene i usitnjene gljive se prvo nekoliko sati drže potopljene u hladnoj vodi, a nakon toga se kuhaju u vodi 5-15 minuta kako bi se iz njih ekstrahirale ljekovite tvari. Ako se ljekovita gljiva kuha u vodi nešto duže, oko 40 minuta, onda se taj oblik ponekad naziva tonik. Nakon završetka kuhanja je postupak isti kao i kod pripreme čaja.

Ova se metoda koristi za ekstrakciju bioaktivnih tvari kod vrsta Termitomyces eurrhizus, Grifola frondosa, Pleurotus tuber-regium i Agaricus bisporus.

Važna napomena: komercijalni je ekstrakt gljive malo složeniji od ovoga u smislu tlaka, temperature i površine sirovina, ali je gornji primjer dobro opće pojednostavljenje. Sada se naša konačna tekućina može konzumirati kao tekućina ili se u slučaju ekstrakta u prahu ova tekućina uklanja (obično raspršivačem za sušenje koji isparava svu vodu), ostavljajući samo suhi prah. Kod gljiva su primarni spojevi topljivi u vodi polisaharidi poput beta-glukana.

Ekstrakcija etanolom (alkoholom)

Pri spravljanju praha od ljekovitih gljiva rijetko se koristi samo čisti alkohol. Dvostruke se ekstrakcije koriste kada se u postupku ekstrakcije koriste i voda i alkohol. Metoda ekstrakcije koja je proizvela najveće prinose bila je ona koja je uključivala etanol i vodu. Male razine hlapljivih kemikalija u prahu gljiva pokazale su da maceracija u čistom etanolu proizvodi znatno manju količinu bioaktivnih tvari od onog kod ekstrakcije miješanim otapalima. Ova metoda ekstrakcije još uvijek ima dva značajna nedostatka: prvo, etanol denaturira sve bitne molekule, i drugo, vrlo je teško ukloniti etanol i nositi se s rezultirajućim lošim okusom.

denaturiranje (dénaturer (franc.) = od de + natura (lat.) = narav). U biokemiji, proces koji se ponajprije odnosi na nukleinske kiseline i bjelančevine, a označuje bitan gubitak njihove nativne konformacije zbog razaranja nekovalentnih veza koje stabiliziraju prostornu građu (→ bjelančevine). Obično je praćen potpunim gubitkom biološke aktivnosti. Denaturiranje nastaje djelovanjem topline, tenzida, povećanjem kiselosti ili lužnatosti otopine, može biti ireverzibilno ili reverzibilno, a u biokemijskom laboratoriju redovito se provodi kao dio analitičkih postupaka. Renaturiranjem se naziva povrat nativne konformacije i biološke funkcije.

Dva su osnovna oblika ekstrakcije:

1. Ekstrakcija plodnih tijela gljiva u alkoholu – tinktura. Tinkture su oduvijek popularan ljekoviti pripravak od gljiva. Kao ekstrakcijsko sredstvo se koriste rakije ili vino, a u posljednje vrijeme se sve češće koristi pročišćeni alkohol. Priprema se tako da se točno određene količine ljekovitih gljiva potapaju u točnoj količini alkohola. Boca se napuni skoro do vrha i zatvori kako bi se mogla svakodnevno protresati. Nakon mjesec dana se procijedi i koristi po dvadesetak kapi dnevno.

2. Tinktura s dvostrukom ekstrakcijom. Za izradu ove tinkture se koriste osušene gljive. Ako želimo da naš ekstrakt sadrži sve spojeve koji nisu topljivi u vodi, morat ćemo ekstrahirati sirovine nečim drugim osim vodom. Ovdje dolazi alkohol koji će izdvojiti spojeve koji nisu topljivi u vodi. Gljive sadrže neke sastojke koji su topljivi u vodi, koji se nazivaju beta-glukani, i različite sastojke koji su topljivi u alkoholu, koji se nazivaju steroli i triterpeni. Tehnika dvostruke ekstrakcije izvlači sve sastojke i ima dodatnu prednost što rezultira krajnjim proizvodom koji je stabilan i zaštićen od kvarenja. Prvo se gljive umaču u alkohol koji ekstrahira sastojke netopljive u vodi kao što su steroli i triterpeni. Pošto se završi proces ekstrakcije u alkoholu, gljive se podvrgavaju procesu ekstrakcije toplom vodom, odnosno radi se dekokt. Topla voda ekstahira beta-glukane, proteoglikane i ostale polisaharide stimulatore imunološkog sustava.

Ova se metoda primjenjuje kod vrsta Grifola frondosa, Hericium erinaceum, Agaricus blazei, Ganoderma lucidum, Coriolus versicolor i Tropicoporus linteus za ekstrakciju bioaktivnih tvari.

Izrada tinkture na bazi ljekovitih gljiva procesom dvostruke ekstrakcije

Tehnika dvostruke ekstrakcije izvlači sve sastojke i ima dodatnu prednost što rezultira krajnjim proizvodom koji je stabilan. Proces je jednostavan, a jednostavan vodič po koracima će vam pomoći da napravite vlastitu dvostruku ekstrakciju gljiva.

Sastojci:

• Organske sušene gljive kao što su hrastova sjajnica ili reishi (Ganoderma lucidum), zečarka (Grifola frondosa), nagnuti kopitar ili čaga (Inonotus obliquus) ili mirisna aniska ili shii-take (Lentinula edodes)

• 1 l 40-50 % alkohola (može i jača rakija)

• 2 l izvorske ili filtrirane vode

Upute:

Prvi dio: ekstrakcija alkoholom

1. Najprije narezati osušene ljekovite gljive na manje komade veličine otprilike 2 cm četvorna. Ako ih je preteško rezati nožem, mogu se izlomiti rukama na male komadiće.

2. Napuniti staklenku od litre do 3/4 suhim gljivama.

3. Zatim napuniti staklenku alkoholom, pazeći da u potpunosti prekrije gljive, ali ostaviti otprilike 1.5 cm prostora na vrhu staklenke. Između staklenke i poklopca staviti papir za pečenje kako bi se spriječilo da alkohol nagriza poklopac. Na kraju čvrsto zatvoriti poklopcem i označiti datum.

4. Ostaviti staklenku mjesec dana na toplom i tamnom mjestu. Svakodnevno je najmanje jednom protresati.

5. Nakon mjesec dana procijediti alkohol s gljivama u drugu staklenku. To je vaš alkoholni ekstrakt. Ostavite alkoholni ekstrakt i ocijeđene gljive sa strane dok se priprema sljedeći korak dvostruke ekstrakcije.

Drugi dio: ekstrakcija toplom vodom

6. Staviti na vatru lonac s 2 l vode i u proključalu vodu dodati gljive iz alkoholnog ekstrakta.

7. Kuhati gljive oko 2 sata, dok se voda ne smanji na otprilike 2.5-5 dl. Višak vode za to vrijeme ispari. Paziti na razinu vode jer ona ne smije potpuno ispariti. Možda će biti potrebno dodavati još vode u lonac tijekom cijelog postupka.

8. Maknuti lonac s vatre i ostaviti dobiveni vodeni ekstrakt (detokt) da se ohladi.

9. Ohlađeni vodeni ekstrakt procijediti uz pomoć lijevka i gaze u staklenku. To je vaš vodeni ekstrakt.

10. Na kraju pomiješati vodeni ekstrakt s istom količinom alkoholnog ekstrakta. Ukupni postotak alkohola trebao bi biti negdje između 25% i 35%, čime bi dvostruki ekstrakt bio stabilan. Označite vrstu i datum izrade dvostrukog ekstrakta. Tinkturu čuvati u tamnoj staklenoj posudi u tamnom ormariću.

Malo drugačija verzija

Ovo je nešto izmijenjena verzija iznad navedenog procesa. Tinktura se izradi u dvostruko kraćem vremenu nego u iznad navedenom postupku. Započeti s dovoljno gljiva da se popuni staklenka od litre, a gljive mogu biti svježe ili sušene (ili kombinirano).

1. 1/2 gljiva namakati 2 tjedna u 96% alkoholu, uz redovito mućkanje.

2. Zatim sve procijediti, ostaviti ocijeđene gljive i tekućinu sa strane.

3. Dodati neupotrijebljenu 1/2 gljiva u gljive ocijeđene od alkohola i sve zajedno namakati 12 sati u vrućoj vodi na 50-70 stupnjeva u odgovarajućoj posudi. Najbolje koristiti neku posudu s termostatom kako bi se cijelo vrijeme održavala ista temperatura (npr. uređaj za održavanje dječjih bočica sa hranom toplim).

4. Procijediti sve močene gljive, a zatim pomiješati vodu i alkohol u omjeru 3,5:1 (3,5 dijela vode i 1 dio alkohola). Tinktura će u konačnici sadržavati 25-30 % alkohola.

Korisni savjeti

• izmjeriti količinu tekućine koja se dobije iz ekstrakcije alkoholom, kako bi znali koliko će vam poslije točno trebati vode da bi tinktura na kraju imala potreban postotak alkohola.

• Mogu se koristiti ili suhe ili svježe gljive, međutim uvijek je bolje koristiti sušene, uglavnom zato jer to olakšava izračun alkohola u odnosu na gljive. Još jedna prednost je što se u ekstrakciju alkoholom unosi puno više bioaktivnih tvari kada su gljive suhe, a samim time se smanjuje volumen. Svježe gljive unose puno vode u postupak.

• Gljive je dobro samljeti u aparatu za mljevenje kako bi se olakšala ekstrakcija.

• Koristiti bilo koji alkohol koji će djelovati, ali konačni omjer alkohola i vode mora biti točan. Omjer 3,5:1 temelji se na korištenju 96 % alkohola.

• Ako želite biti precizniji, izvažite svoje suhe gljive prije namakanja u alkoholu, a zatim izvažite mokre gljive nakon što se alkohol procijedi i prije dodavanja u vodu. To će vam reći koliko alkohola unosite iz prvog u drugo namakanje.

• Cijeđenje može biti nezgodno. Najbolje sve izliti kroz finu gazu i rukom iscijediti što više tekućine. Sitne čestice u konačnom proizvodu nisu nikakav problem. Također se mogu koristiti razni drugi papirnati filtri.

• Kvalitetu ekstrakcije vodom procijeniti količinom polisaharida vidljivih u vodi. To se vidi kao zamućenost konačnog proizvoda. Polisaharidi koji zamućuju tekućinu se zapravo neće vidjeti sve dok se alkohol ne doda natrag u vodu, što će uzrokovati trenutnu vizualnu reakciju.

• Nastojati održavati temperaturu između 50 i 70 stupnjeva jer su istraživanja pokazala da se ljekovite komponente topljive u vodi mogu razgraditi na višim temperaturama. Ne bi trebalo smetati ako je voda malo vruća, ali svakako ne bi smjela proključati.

Čuvanje i doziranje

Preporuka za upotrebu tinkture ovisi o težini osobe i snazi tinkture, ali standard je 1/2 čajne žličice, 2-3 puta dnevno. Trajnost tinkture je oko dvije godine, uz uvjet da se čuva u tamnoj boci na hladnom mjestu dalje od izravnog sunčevog svjetla. Obavezno je protresite prije upotrebe, kako bi se na dnu nataložene čestice raspršile.