ZELENA PUPAVKA

Amanita phalloides (Vaill. ex Fr.) Link

Etimologija: phallus (lat.) = falus, muški spolni organ. Po obliku početkom razvoja.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Amanitaceae / Amanita

Engleski naziv: Deathcap

Klobuk: 3-15 (17) cm širok, prvo je zvonolik ili jajolik pa konveksan i na kraju otvoren, sjajan po suhom vremenu; zelenkast, žut, oker, smećkast, maslinastozelen, maslinasto-smeđ, maslinasto-žut, sivo-zelen, žuto-zelena, ponekad bjelkast, neujednačeno obojen, po kiši malo ljepljiv, gol, gladak, bez ostatka ovoja, ali ne isključivo, kožica s uraštenim radijalnim vlaknima; rub je gladak.

Stručak: 5-12 (15) cm visok i 1-4 (6) cm debeo, na vrhu je tanji, prvo je pun pa šupalj, na osnovi je jako gomoljasto zadebljan i srašten s ovojem; bjelkast, s mramoriranim je žuto-zelenkastim ili bijelim crtežom; na gornjem se dijelu nalazi viseći, istrgani, opnasti, bijeli do žućkasti vjenčić, na gornjoj je strani lagano narebran, rijetko je gladak; ovoj je poluslobodan, opnast, režnjevit ili cjelovit, bijel, kod mladih primjeraka često s unutarnje strane zelenkast.

Listići: Bijeli, gusti, nejednaki, vrlo su mekani, široki, odvojeni su od stručka, slobodni.

Spore: Skoro kuglaste do eliptične, 7-12 x 6-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je lagano žuto-zelenkasto, na prerezu ne mijenja boju vlaknasto; miris je neodređen i nenapadan, gotovo je nepostojeći, na sijeno djeteline, u starosti neugodan na amonijak, a okus je slab, blag, slatkast, kiselkast (ne smije se kušati).

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru sa sumpornom kiselinom postanu ljubičasti, ako se suha gljiva tretira sulfovanilinom, najprije se oboji u ljubičasto pa u crveno-smeđe.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen najčešće u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, hrastom, lijeskom i kestenom, rijetko s crnogoričnim drvećem, te u parkovima ili vrtovima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Najotrovnija je vrsta gljive, a znakovi trovanja javljaju se 6-27 sati nakon konzumiranja, izaziva faloidinski sindrom trovanja. Sadrži faloidne toksine (faloidin, falacidin, falazin) i amanitinske toksine (alfa, beta, gama, delta i epsilon). Samo kušanje moglo bi dovesti do kobnih posljedica. Puževi i crvi također vole jesti ovu gljivu, a ona im ne oštećuju jetru jer oni nemaju taj organ. Međutim, prisustvo crva ili puževa nije nikako znak netoksičnosti. Ako životinje jedu ove gljive, to ne znači da ih i mogu jesti i ljudi. Jeleni, zečevi, svinje i neke druge životinje imaju druge enzime koji različito razgrađuju ovaj otrov u tijelu i tako ga neutraliziraju. Stoga se nadamo da nikome neće pasti na pamet uzimati životinje kao mjerilo jestivosti ove vrste. To bi bilo besmisleno i moglo bi završiti smrtnim ishodom.

Napomena: Dosta je promjenljive boje klobuka, od bijele do tamnomaslinaste. Radijalna vlakna su uvijek vidljiva, a nešto su uočljivija na primjercima tamnije boje. Izblijeđena se eventualno može zamijeniti sa žućkastom pupavkom (Amanita citrina) i bijelim varijetetom žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), kojima je klobuk prekriven bradavičavim ostacima ovoja, te bijelom pupavkom (Amanita verna), koja se razlikuje samo po boji.

Najvažnije za determinaciju: 1. dno stručka je obavijeno ovojem ili volvom; 2. listići su bijeli i slobodni; 3. klobuk je žut do zelen; 4. klobuk je uvijek radijalno vlaknast; 5. stručak je jako bulbozno zadebljan na bazi; 6. vjenčić je opnast, s gornje je strane crtast