ŽUĆKASTA PUPAVKA, BIJELI VARIJETET

Amanita citrina var. alba (Gillet) E.-J.Gilbert

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Amanitaceae / Amanita

Engleski naziv: White False Death Cap

Klobuk: 3-8 (13) cm širok; u mladosti je okruglast, zatim poluloptast i na kraju otvoren, prilično je mesnat; snježnobijele boje (za razliku od tipične žućkaste pupavke (Amanita citrina), koja je karakteristično žuta), manje ili više je prekriven bradavičastim ostacima bijelog ovoja, kožica je glatka, sjajna i mazava.

Stručak: 5-12 (16) cm visok i 1-1.5 (2.5) cm debeo, valjkast, pun je pa cjevasto-šupalj, završava tipičnim jakim zadebljanjem koje je kao obrubljeno s gornje strane; bijel; vjenčić je bijel, opnast, viseći i crtast s gornje strane.

Listići: Bijeli, gusti, trbušasti, slobodni, nepravilni.

Spore: Skoro kuglaste, 8-10.5 x 7-9 µm; otrusina je bijela

Meso: Bijelo, tanko, čvrsto; miris je slab, ali neugodan na sirove krumpire ili rotkvice, okus je blag, prilično odvratan na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem; prilično je česta vrsta na Kalniku i oko Varaždinskih Toplica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Status jestivosti je potpuno isti kao kod tipične žućkaste pupavke. Dugo je vremena smatrana teškom otrovnicom, kao i zelena pupavka (Amanita phalloides), međutim, danas se sa sigurnošću zna da nije tako opasna, te da trovanje nije kobno. Slabo je otrovna jer sadrži termolabilni toksin bufotenin (kao kod žabe krastače) koji pojačava cirkulacijsku aktivnost i ima halucinogeno djelovanje, a toksin se termičkom obradom potpuno uklanja, nakon čega je gljiva jestiva, ali nije osobito ukusna zbog prilično neugodnog mirisa i okusa. Branje ove vrste nije preporučljivo zbog sličnosti s bijelim pupavkama.

Napomena: Slične su tipična žućkasta pupavka, te bijeli varijetet zelene pupavke (Amanita phalloides var. alba), smrdljiva pupavka (Amanita virosa) i bijela pupavka (Amanita verna), koje nemaju krpice na površini klobuka.

Najvažnije za determinaciju: 1. dno stručka je obavijeno ovojem ili volvom koja brzo propadne; 2. listići su bijeli i slobodni; 3. klobuk je bijel; 4. klobuk je prekriven bijelim bradavičastim ostacima ovoja; 6. vjenčić opnast i s gornje strane crtast; 7. stručak je bulbozno zadebljan na bazi