Russula quercilicis - created on September 2021, in Lluçà, Spain by Jordi Clavell

CRNIKINA KRASNICA

Russula quercilicis Sarnari

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula quercilicis Sarnari (GBIF ID 3359800)

Etimologija: Quercus (lat.) = hrast + ilicis (lat.) = genitiv jednine od ilex, hrast crnika. Po staništu.

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i umjereno ulegnut na sredini, najčešće je nepravilan, valovit, režnjast, kožica je polusraštena, guli se do 1/4 promjera, rjeđe do 1/3, vlažan ili malo sluzav kada se ubere, ubrzo se osuši, hrapav, dosta je promjenjivih boja, svijetložut, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđ, sivkasto-zelenkast, krem-ružičast, ružičasto-ljubičast, ljubičasto-smeđ, vinskicrven, izblijedi do oker ili krem-smeđih tonova, ujednačenih ili sa laganom zelenkastom nijansom, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.5-2.7 cm debeo, često je ekscentričan, obično je batinast u mladosti, zatim je postupno sve više valjkast, jasno je proširen na vrhu, bijel, sa hrđastosmeđim mrljama na dnu, nerijetko je s ružičasto-crvenom nijansom na jednom dijelu, kod odraslih se primjeraka taj pigment obično skuplja u gornjem dijelu, kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea).

Listići: Gusti, s rijetkim su lamelulama, u zrelosti su prilično razmaknuti, 3-4/cm na rubu klobuka, široki su 5-15 mm, tanki, prirasli, često su račvasti, lomljivi, žućkasti, ponekad su sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su sa bodljama visokim najviše 0.65 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10.4 x 6.8-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-64 x 11-18 μm, cheilocistide su vrlo brojne, valjkaste do batinaste, često su zašiljene na vrhu, 60-115 x 8-12 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od pomalo čvorastih i valovitih dlačica, te jednosegmentnih, valjkastih ili djelomično batinastih dermatocistida, s dugim i tankim vršnim produžetkom, širokih 5.5-18 μm; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Osrednje je debelo, isprva je više ili manje tvrdo, kasnije je lomljivo, bijelo, prošarano je sa hrđastosmeđim mrljama; miris je slab na cedrovinu, odsutan je tijekom branja, ali prilično izražen i nekoliko sati kasnije, snažnog je ljutog okusa koji se razvija tek nakon 10-20 sekundi.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakolom je negativna ili vrlo slaba, sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, sa fenolom vrlo sporo smećkasto, a reakcija listića u dodiru s anilinom je negativna, dok sa formalinom postanu jedva uočljivo svijetloružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi sa hrastom crnikom, obično na vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po srednjoj veličini, žućkastim listićima, ljutom okusu i višebojnom klobuku. Kod determinacije se stoga se moraju uzeti u obzir druge karakteristike kao što su stanište, tvrdoća mesa, svijetlosmeđa do crveno-ljubičasta boja klobuka, glatki rub klobuka, dosta prošireni stručak na vrhu, zaokruženi i gotovo slobodni listići uz stručak, žuta otrusina, negativna reakcija mesa s gvajakovom tinkturom, vrlo ljuti okus mesa tek nakon 10-20 sekundi, te slabi miris na cedrovinu, koji se osjeti i nekoliko sati nakon sakupljanja. Najvažnija mikroskopska značajka su brojne inkrustirane dermatocistide po čemu je slična srodnoj žutocrvenoj krasnici (Russula rutila), drugoj ljutoj krasnici neosjetljivoj na gvajakovu tinkturu, koja se razlikuje po lomljivijem mesu i ružičasto-crvenom do narančasto-crvenom klobuku. Naknadni vrlo ljuti okus i miris na cedrovinu podsjećaju na cedrovu krasnicu (Russula badia), prepoznatljivu po staništu u crnogoričnim šumama, prosječno vrlo zasićenim ljubičasto-smeđim nijansama, tamnooker do svijetložutoj otrusini, te velikim, višesegmentnim i neinkrustiranim dermatocistidama. Među vrstama koje rastu ispod hrasta crnike slična je bakrena krasnica (Russula cuprea), koja je prepoznatljiva po umjerenoj mesnatosti i čvrstoći mesa, izrazito narebranom rubu klobuka i vrlo tamnoj otrusini koja daju žuto-narančastu nijansu zrelim listićima. Kada je s crvenkasto-ljubičastim klobukom, najsličnija je varljiva krasnica (Russula decipiens), koja je glinenastosmeđa, sa slabim ili umjereno ljutim okusom, površinom stručka koja poplavi u dodiru sa gvajakovom tinkturom, malo tamnijom otrusinom, te stručkom koji je malo ili nimalo proširen na vrhu, a konzistencija mesa je također prosječno mekša, iako se ponekad događa da primjerci pronađeni ispod hrasta crnike budu gotovo tvrdi.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 783. str., Russula quercilis Sarnari