|
POSIVJELA KRASNICA
Russula grisescens (Bon & Gaugué) Marti
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula grisescens (Bon & Gaugué) Marti (GBIF ID 3360048)
Etimologija: grisescere (lat.) = postajati siv, sivkast + -escens (lat.) = tendencija prema nečemu. Po mesu koje posivi. Klobuk: 3-6.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, mazav, sjajan, kožica se lako guli od 2/5 do 3/5 promjera, nekad je čitav ili samo na sredini fino hrapav, prekrasne je čiste crvene boje kao kod paprene krasnice (Russula emetica), više ili manje blijedi do ružičastih tonova počevši od ruba, ponekad izblijedi do kremaste ili sivkaste boje na većoj ili manjoj površini, rijetko je sa žuto-zelenom nijansom na sredini, rub je jasno narebran i malo raspucan u starosti. Stručak: 3-6 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, ponekad je lagano proširen na vrhu, pun, kasnije je u sredini mekan i grudvast, bijel, po vlažnom vremenu ili u starosti posivi. Listići: Gusti, široki su 3-5 mm, tanki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, lomljivi, bijeli, sa sivkasto-crvenkastim odsjajem, oštrica je nekad nazubljena. Spore: Široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim 0.6-0.7 µm, povezanih kratkim grebenima koji tvore prilično razvijeni mrežasti uzorak, 7-9 x 5.7-7.3 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, 30-40 x 10-13 μm, cheilocistide su vretenaste, 45-75 x 8-14 μm, kožica klobuka sastoji se od tupih, valjkastih dlačica, širokih 2.5-4 μm, s relativno izduženim pojedinačnim člancima, te brojnim valjkastim do više ili manje batinastim dermatocistidama, s 0-2 segmenta, širokih 6-11 μm; otrusina je bijela (Ia). Meso: Vodenasto i lomljivo, bijelo, kasnije posivi kada je promočeno, osobito u stručku, gdje može biti i blago žućkasto; miriše slabo na voće ili kokos poput paprene krasnice, a okus je veoma ljut. Kemijske reakcije: Listići u dodiru s amonijakom ne mijenjaju boju, a površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasta, sa gvajakolom sporo poplavi, a sa formalinom ne mijenja boju. Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u močvarnim miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, borom ili brezom, osobito u tresetnoj mahovini (Sphagnum) ili drugim vrstama mahovine, rjeđa je na suhom tlu bez mahovine. Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Napomena: Prepoznatljiva je po maloj veličini i lomljivosti, klobuku koji je više ili manje ujednačene i zasićene crvene boje, bijelim listićima, stručku koji nikada nije sa ružičasto-crvenom nijansom, mesu koje posivi kada se navlaži, ljutom okusu i pozitivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom. Često se pronađe u zajednici sa paprenom krasnicom (Russula emetica), koja je prepoznatljiva po većim dimenzijama i mesnatosti, stručak ne posivi, reakcija s gvajakovom tinkturom je minimalna, a spore su nešto veće i sa višom dekoracijom. Druga vrsta koja također raste u tresetnoj mahovini i ima bijelu otrusinu je hrenova krasnica (Russula aquosa), koja se razlikuje po nešto većim prosječnim dimenzijama, češćim ljubičastim ili smeđim nijansama i samo blago paprenom okusu mesa, dok su karakteristike spora i kožice klobuka gotovo identične kao kod opisane vrste.
Prirodoslovni muzej - Split
