|
OBOJENONOGA KRASNICA
Russula tinctipes J.Blum ex Bon
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula tinctipes J.Blum ex Bon (GBIF ID 3359068)
Etimologija: tictus (lat.) = obojen + pes, pedis (lat.) = noga, stopalo. Po obojenom stručku. Klobuk: 5-16 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je konveksan i s malom, nejasnom, prolaznom grbicom na sredini, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, kožica se guli najviše do 1/3 promjera, ponekad je vlažan i djelomično sjajan, ponekad je bez sjaja, pa čak i malo baršunast, vrlo rijetko je čak i nježno hrapav, dovoljno da podsjeća na crvenu krasnicu (Russula rubra), prekrasne je crvene boje, neujednačene ružičasto-crvene, više ili manje svijetle do mesnatocrvenkaste, narančasto-ružičaste, ponekad vrlo izblijedjele s krem tonovima na sredini, može biti mjestimično svjetlocrven, rub je gladak, uglavnom nije narebran, vrlo je rijetko nejasno i kratko narebran u starosti. Stručak: 3-12 cm visok i 1.3-4 cm debeo, često je ekscentričan, više je ili manje valjkast ili batinast, malo je sužen na bazi, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana, često je zakrivljen, bijel, vrlo je rijetko s ružičastom nijansom, kasnije umjereno posivi po vlažnom vremenu. Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s vrlo rijetkim lamelulama, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su žućkasti, oštrica je glatka i iste boje. Spore: Široko su eliptične do gotovo kuglaste, sa sitnim, uglavnom izoliranim bradavicama visokim 0.3-0.5 µm, rijetkom lančasto povezanih grebenima ili tankim spojnim linijama, koje se malo ili nimalo ne granaju, amiloidne, 8-10.5 x 6.6-8.8 µm, Q = 1.1-1.4, bazidije su 38-50 x 11-14 μm, s dugim sterigmama od 7-10 μm, cheilocistide su vretenaste, 50-85 x 8-14 μm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2.3-4 μm, s čestim nepravilnostima u širini i zadebljanjima do 6 μm, te valjkastih, dugih i tankih dermatocistida, širokih 3-5 μm, na vrhu su ponekad široke do 10 μm, iznimno su s brojnim izraslinama, više su ili manje inkrustirane; otrusina je svijetložuta do žuta (IVb-c). Meso: Debelo, prilično je čvrsto, bijelo, umjereno posivi zbog promočenosti; miris je jedva primjetan na pelargonije u mladosti, poslije sušenjem na med, a okus je blag, vrlo rijetko je jedva primjetno ljutkast u listićima. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo sivkasto-ružičasto, s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno poplavi, s fenolom (karbolnom kiselinom) tamnosmeđe do crveno-smeđe, a s anilinom polako požuti, na kraju je narančasto s plavkastim rubom. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi isključivo sa hrastovima, preferira topla područja i glinenasto tlo. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Napomena: Ova je prekrasna krasnica prepoznatljiva po srednjim ili relativno velikim dimenzijama, mesnatosti i kompaktnosti, čisto crvenom pigmentu na klobuku (nikada nije s vinskicrvenim nijansama), malo ili nimalo narebranom rubu, žućkastim listićima u zrelosti, žutoj otrusini, oko IVb, obično potpuno bijelom stručku, blagom okusu mesa, slabom mirisu, mesu koje malo posivi zbog vlage i brzo poplavi s gvajakovom tinkturom, minimalno dekoriranim sporama, s djelomično povezanim bradavicama, te valjkastim, dugim, tankim, inkrustiranim dermatocistidama pileipelisa. Među ostalim vrstama većih dimenzija, s blagim okusom mesa, oker ili žutom otrusinom, crvenkastim klobukom i slično dekoriranim sporama, koje rastu ispod hrastova, ističe se cinober krasnica (Russula pseudointegra), koja je prepoznatljiva po slabijoj mesnatosti, jačem i konstantnijem mirisu na pelargonije, gorkom okusu, vrlo slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom, eventualno pahuljastom rubu klobuka kod mladih primjeraka, te pileipelisu s primordijalnim hifama, a ne dermatocistidama. Na istim staništima može se naći i crveno-bijela krasnica (Russula rubroalba), koja je slična po obliku, kompaktnosti, bojama i žutoj nijansi zrelih listića, ali različita po vrlo slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom, neizraženom mirisu i tamnožutoj otrusini (IVd). Treba napomenuti da se opisana vrsta ne pojavljuje u nizinskim šumama hrasta prije kraja lipnja, kada crveno-bijela krasnica završava svoj vegetativni ciklus. Ove se dvije vrste češće susreću jedna pored druge u jesen. Primjerci sa tvrđim mesom i blago baršunastom kožicom klobuka bez sjaja mogu sličiti tvrdoj krasnici (Russula rosea), koja se jasno razlikuje po svijetlokrem otrusini i bjelkastim listićima, tipično osvježavajućem okusu i malo baršunastoj kožici klobuka bez sjaja. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1051. str. Russula tinctipes J. Blum ex Bon
Prirodoslovni muzej - Split
