Russula melitodes - created on August 2012 in Sandbjerg Gods, Denmark by Jens H. Petersen

CRVENOSMEĐA KRASNICA

Russula melitodes Romagn.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula melitodes Romagn. (GBIF ID 2551525)

Etimologija: melitōdēs (gr.) = sličan medu. Po mirisu.

Engleski naziv: Rosewood Brittlegill

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je gotovo kuglast, zatim je konveksan, rijetko je s grbicom na sredini, kasnije se izravna i ulegne na sredini, pravilan, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, vlažan i gladak, više je ili manje naboran, tipično je svjetlije ili tamnije smeđe, ljubičasto-smeđe, ružičasto-smeđe ili vinski crveno-smeđe boje, na sredini je izblijedjele maslinaste do maslinasto-smeđe boje, rub je gladak u starosti je slabo i kratko narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2.5 cm debeo, kratak, valjkast, u početku je malo batinast, kasnije je valjkast, pun, srž je kasnije spužvasta, bijel ili bjelkast, mjestimično je malo žućkast ili prljavo slamnatožut, osobito prema bazi, baza je sa smeđim mrljama, površina je jasno ili čak grubo naborana, osobito na vrhu.

Listići: Vrlo su gusti, široki su 5-9 mm, tanki, usko su prirasli, povezani su poprečnim žilicama na bazi, više su ili manje račvasti, lomljivi, na početku su krem ili žuti, ubrzo su tamnožuti, na kraju su žuto-oker.

Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim, uglavnom izoliranim bodljama visokim do 1-1.4 µm, najviše mjestimično povezanim u nekoliko kratkih lanaca ili zebrastih spojnih linija, amiloidne, 7.4-10.5 x 6.8-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-68 x 11-15 µm, cheilocistide su vretenaste ili s vršnim produžetkom, 70-100 x 9-14 μm, pileipelis se sastoji od uskih hifa, širokih 4-5 μm, gotovo valjkastih ili batinastih dermatocistida s trbuhom širokim 5-10 μm, 0-3-segmentnih, s rijetkim, grubim izraslinama, te prosječno nešto debljih, inkrustiranih primordijalnih hifa; otrusina je svijetložuta (IVb).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto ili crveno-ljubičasto, na prerezu blago požuti; miris nije izražen ili je malo kiselkast na voće ili med kada se osuši, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka u dodiru s fenolom postane ljubičasto-smeđe, sa željeznim sulfatom (FeSO4) ružičasto ili ružičasto-smeđe, a sa gvajakovom tinkturom prilično intenzivno plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično grabom, hrastom, bukvom, lipom ili brezom, češće na vapnenastom tlu, ali i na ostalim vrstama tla.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Ova je gljiva male ili srednje veličine, s obično vrlo tamnim klobukom, uglavnom ljubičasto-smeđim, smeđim ili ružičasto-smeđim, na sredini postaje maslinastozelen ili ponekad crnkast, redovito nenarebranim rubom, malo valovitom površinom, ne previše sjajnom, zatim bez sjaja ili čak malo baršunastom po suhom vremenu, žućkastim listićima u zrelosti, svijetložutoj otrusini, stručkom koji je nekad s ružičasto-ljubičastom nijansom (Russula melitodes f. coloripes), polutvrdim mesom, crvenim slojem ispod kožice klobuka, koje na prerezu malo požuti ili mjestimično posmeđi, blagim okusom, slabim mirisom na med, te velikim sporama, s nešto nižim bradavicama nego kod smeđokože golubače (Russula integra). Međutim, najznačajnija karakteristika je mješovita struktura pileipelisa, koji se sastoji od dermatocistida širokih 4-10 μm, primordijalnih hifa širokih 3.5-6.5 μm, s golim, zašiljenim ili proširenim vrhom nalik lopatici, te zašiljenih hifa. Smeđokoža golubača je slična po tvrdoći mesa, boji, otrusini i mikroskopskim karakteristikama, međutim raste u crnogoričnim šumama, nešto je većih dimenzija i bez mirisa. Slična je i svilenkasta krasnica (Russula sericatula), koja je s izrazito manjim sporama, pileipelisom bez dermatocistida, baršunastijom kožicom klobuka i ponekad neugodnim mirisom u starosti, a ne mirisom na med.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1082. str. Russula melitodes Romagn.