![]() |
|
Agaricus nevoi - created on October 2021 in La Rioja, Spain by Luis Ballester |
![]() |
![]() |
MAGLASTA PEČURKA
Agaricus nevoi Wasser
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Agaricus >
Vrsta: Agaricus nevoi Wasser (GBIF ID 5458160)
Etimologija: nevo, nevoa (rumunjski) = magla. Po boji. Klobuk: 4-7 cm širok, u početku je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen ili lagano ulegnut na sredini, bijel, bjelkast, sivkast, nekad je s narančastom nijansom, svilenast, sjajan, prekriven je širokim prilegnutim sivkastim do smećkastim ljuskama koje se starenjem razlažu, prema rubu je vlaknast, a rub je podvijen, kasnije se izravna, nekad je krpast od ostataka ovoja. Stručak: 2.5-6 (7) cm visok i 1-2.2 cm debeo, zdepast, valjkast, sužava se prema dnu, suh, bjelkast, krem ili svijetlonarančast, ponekad je sa žućkastim mrljama, proširen na bazi, koja je bjelkasta do bjelkasto-ružičasta i prekrivena širokim tankim prilegnutim ljuskama koje podsjećaju na volvu, dio iznad proširene baze prekriven je prilegnutim pamučastim ljuskama, prvo bijelim, a zatim sivkastim. Listići: Gusti, do 1 cm široki, izmiješani s lamelulama, slobodni, ružičasti, na kraju su tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta. Spore: Eliptične, tankih stijenki, glatke, neamiloidne, (8.5) 8.8 - 10.5 (11.5) × (5.7) 5.9 - 6.8 (7) µm, Q = 1.4 - 1.6, Qav = 1.52, cheilocistide su brojne, batinaste, 26‒33 x 6.5‒9 μm; otrusina je tamnosmeđe do ljubičasto-smeđa. Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju, eventualno lagano poružičasti iznad listića, ponekad je žućkasto ili narančasto pri bazi; miris je malo neugodan na urin, a okus je ugodan. Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju. Stanište: Raste u jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično ispod alepskog bora (Pinus halepensis), u mediteranskom području. Doba rasta: 9, 10, 11, 12 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Napomena: Prepoznatljiva je po širokom, glatkom volvom s dvostrukim rubom koja je zakrivljena prema vani, te po mesu koje ostaje bijelo, eventualno poružičasti u blizini listića. Slična je gennadijeva pečurka (Agaricus gennadii), koja ima vitku bazalnu volvu, nalik bjelkastoj čarapi s ovojem koja doseže do sredine stručka, s rubom koji se 3 mm širok. Meso je bijelo, pokazuje minimalnu ili nikakvu promjenu kada se nareže, a baza stručka postaje narančasta ili žuta. Njezine cheilocistidije su valjkaste do usko batinaste, veličine u rasponu od 20-36 × 8.5-10 µm, a spore su eliptične do široko elipsoidne, u prosjeku 8.6 × 6.5 µm. Isto tako, pequinijeva pečurka (Agaricus peguini) posjeduje bjelkasto-sivkastu, kratku volvu s neravnim rubom i mesom koje postaje ružičasto ili svijetlosmeđe. Njezine cheilocistidije su batinaste do vretenaste, 23-32 × 7-9 µm, a spore su jajolike, prosječne veličine 6.6 × 4.7 µm.