VELIKA PUŽEVICA

Hygrophorus penarioides Jacobsson & E.Larss.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Hygrophoraceae > Rod: Hygrophorus > Vrsta: Hygrophorus penarioides Jacobsson & E.Larss. (GBIF ID 3344835)

Etimologija: penarius (lat.) = zalihe hrane, skladištenje + -oides (lat.) = sličan, nalik na. Po sličnosti sa suhom puževicom (Hygrophorus penarius).

Klobuk: 5-15 cm širok, najprije je konveksan pa raširen i malo uzdignut na sredini, gladak, suh, nikada nije sluzav, lagano je pahuljast, bijel, bjelkast, s manje ili više izraženom ružičastom nijansom.

Stručak: 1.5-3.5 cm debeo, valjkast, izdužen, zadebljan je na sredini, trbušast, na bazi je zašiljen, bjelkast.

Listići: Mekani, voštani, spuštaju se po stručku, račvasti, bijeli do žućkasti, kasnije su s ružičastim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-7 x 4-4.5 µm, Q = 1-1.7, Qav = 1.35, bazidije su 50-60 x 6-8 µm (cromushrooms: (6) 6.1 - 7.3 (7.9) × (4) 4.4 - 5.1 (6.2) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 6.6 × 4.7 µm, Qav = 1.4); otrusina je bijela.

Meso: Kompaktno, čvrsto, debelo, vlaknasto, bijelo; miris nije izražen ili je malo neugodan po užeglom ulju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u parkovima i bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s hrastom, voli vapnenasto tlo i toplinu, na mediteranskom području. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, krajem studenoga na lokalitetu na otoku Krku, drugu i treću Danijel Balaško, a četvrtu Tihana Prcić.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog malo neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Vrlo se teško razlikuje od suhe puževice, kojoj je klobuk najviše 12 cm širok, stručak se sužava prema dnu, nikad nije trbušast, raste u mikorizi s raznim bjelogoričnim drvećem, a najčešće s bukvom, a širina bazidija je 4-6 µm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.